PTKM

Razvoj u Petrokemiji

O dokapitalizaciji, EBITDA od 600 mil. kn, ključnim kupcima i dobavljačima, pjevačkom društvu Stožer …

1. Kao što znamo, Kutina je grad s 15.000 stanovnika udaljen 70 kilometara od Zagreba (koji se jako brzo pređu nabrijanim Audijima za oko 700.000 kuna), smješten na južnim obroncima vinogradima obrasle šumovite Moslavačke gore i na samom rubu Lonjskog polja, jednog od najvećih močvarnih područja u ovom dijelu Europe (Izvor: Wikipedia).

Kutina je imala sreću da je u njenoj neposrednoj blizini sagrađena izrazito konkurentna tvornica, čija je, prema javno dostupnim izvorima, zamjenska vrijednost oko 1 mlrd. eura. Vjerojatno bi svaki gradić u Hrvatskoj rado imao sreću takvog tipa, ali nažalost, niti stara Jugoslavija nije imala, niti Hrvatska ima tolikih sredstava.

Od osnutka tvornice grad i stanovnici izrazito prosperiraju, kako zbog zaposlenosti, doprinosa i poreza, tako i dioničarstva. Mnogi radnici Petrokemije izrazito jeftino su kupili dionice i zatim ih na burzi višestruko skuplje prodali. Vlasnik tvornice, odnosno tvrtke koja njome upravlja, je najvećim dijelom RH, zatim mirovinski fondovi sa štednjom građana Hrvatske, te ostali dioničari. Svatko je mogao i može kupiti dionice Petrokemija na uređenom tržištu i na taj način ulagati, odnosno štedjeti (međutim, jedan dio hrvatske javnost zadojen kriptokomunističkim načelima, smatra da je dioničarstvo samo po sebi loše, iako se radi o najkorisnijem i najproduktivnijem vidu štednje).

Jasno, Petrokemija kao takva može odbacivati golemu dobit svojim dioničarima, indirektno snažno bogatiti Kutinu i cijelu Moslavini, dizanjem kapaciteta biti strateška okosnica hrvatskoj poljoprivredi i izvozu, ali to se ne događa.

Ipak, neke strukture u Petrokemiji i Kutini proglašavaju tvornicu ‘njihovom’ (kažu ‘NAŠA’), ‘samo nas pustite da radimo’ i ‘mrzimo kapital’, te druge besmislice. Dezorijentirani mediji takve besmislice čak i prenose, pa to postaje kao neka ‘tema’.

2. Ovdje sam više puta izjavio da smatram da je prirodna profitabilnost Petrokemije oko 300 mil. kn neto dobiti godišnje. To znači da Petrokemija može svake dvije godine izgraditi jedan Pelješki most. Predsjednik uprave Petrokemije ja, međutim, znatno optimističniji, on smatra da se na osnovi iskoristivosti samo sadašnjih kapacitea može ostvariti 600 mil. kn EBITDA (‘brza i prljava’ aproksimacija toka novca od operacija), odnosno više od 400 mil. kn neto dobiti (sudeći prema trenutnim iznosima amortizacije i financijskog troška).

Globalni lider Yara (za koju se špekuliralo i da je zainteresirana za Petrokemiju) na tržištu vrijedi oko 8 puta njena neto dobit, što bi u slučaju Petrokemije u slučaju tolike dobiti bilo kao da ona vrijedi preko 3,2 mlrd. kuna, odnosno skoro 1000 kuna po dionici; godišnja dividendna isplata u Yari je oko trećine dobiti, što bi značilo oko 300 preko 100 kn [ISPRAVAK, baš me ne ide ovo s dividendom] oko 40 kn po dionici u tom scenariju za Petrokemiju. Ali pazite, g. Jagušt kaže da je ovo na postojećem kapacitetu, a mislim da postoji evidentni potencijal za skoro pa udvostručenje kapaciteta!

Razapnite me ako hoćete, ali ovo je sve izvedeno iz tvrdnji samog predsjednika uprave Petrokemije. Koji, a propos, tvrdi da je cijena dionica na 320 kuna bila ‘napuhana’, pa se moramo zapitati koji su interesi gospodina predsjednika!?

Usput, vidimo da Lider navodi kako ‘neslužbeno doznaje od izvora bliskih Upravi jedan je dioničar tražio od njega da odstupi s funkcije’, pa kad su ‘izvori bliski upravi’ tako indiskretni evo da potvrdim: jesam!

3. U međuvremenu, nekakav Stožer za obranu Petrokemije (od čega!?), prema mjerodavnim tumačenjima (Mirjana Kasapović) ilegalan, koji se nešto stalno dernja da oni mogu odlučivati o privatizaciji Petrokemije jer da ima neki ugovor od prije 15 godina kad je njima ili sindikatima to pravo dodijeljeno. Vodi ga g. Klaus, koji je slavan po izjavi ‘Mi u Petrokemiji mrzimo svaki kapital’ i time jasno pokazuje potpuno nerazumijevanje ili retardiranu ideološku zatucanost, osnova funkcioniranja gospodarstva i društva uopće.

Ne možemo zanemariti da je g. Klaus prije bio zaista utjecajan u Petrokemiji. U jednom trenutku je bio (sve od ovoga)
– predsjednik NO
– član (ili predsjednik, ne sjećam se više) Revizijskog odbora
– član (ili predsjednik, ne sjećam se više) Komisije za imenovanja i nagrađivanje

a uključujući i odnos uprave (Mesarićeve i Jaguštove) prema njemu, zaista si je možda mogao i umisliti da je alfa i omega kompanije (a nije da nije imao alate).

Sada, g. Klaus nije više ništa od ovoga gore, evo pogledajte ovdje. Ove značajne promjene su napravljene u tišini.

Klausov stožer si je umislio da može kadrovirati na razini uprave, recimo vidjeli ste ovu skandalozni pokušaj (velik problem s Hrvatskom je da su nenormalne stvari postale normalne, a normalne nenormalne) utjecanja na imenovanje uprave. Ipak, nova uprava je bez problema imenovana, narod kaže ‘Psi laju, karavene prolaze’.

‘Stožer’ bismo stoga mogli nazvati ‘Pjevačko društvo’.

4. Čemu privatizacija? Evidentno je, a tako sam i sam cijelo vrijeme tvrdio, da ona nije sama sebi svrha.

Jasno, bit će i dalje zlonamjernih i manipulativnih tvrdnji da je ‘privatizacija sama sebi svrha kako bi šepkulatni na preprodaji zaradili… bla bla …” pri čemu se i direktno apostrofira mene kao jasnog i glasnog zagovornika privatizacije. Međutim, ja sam, kao prvo, jedan od ključnih dugoročnih investitora u Petrokemiju (to ujedno znači i suvlasnika, pa ako mi se baš i svidi mogu bilo kome i prodati svoj udjel kad god se sjetim, ali ga mogu i poduplati ako želim, kupnjom na otvorenom tržištu); a kao drugo, sam mislim da privatizacija nije sama sebi svrha nego služi dvama ključnim ciljevima:
– jasna vlasnička struktura bi onemogućila razne igre i igrice s poslovanjem Petrokemije, koja je na teško (ili lako) objašnjih razvoj poslovala uglavnom loše
– jasna vlasnička struktura odgovornog dominantnog vlasnika bi dovela do daljnjih investicija (razvoj i zapošljavanje) već po pristupu, a da ne govorimo koliko bi značilo ubacivanje svježeg kapitala.

5. G. Jagušt nas je inače izvjestio da za privatizaciju Petrokemije “Ima zainteresiranih i upita, ima čak i onih koji nisu isključivi da preuzmu većinski udjel”, a sada je evo po prvi put i službeno najavljena privatizacija, barem koliko ja vidim, ovdje. Naime, dokapitalizacija od strane EBRD ili mirovinskih fondova to svakako jest, kad država ne bi sudjelovala s bare 50% u toj dokapitalizaciji (što mi je teško za vjerovati, i zbog stanja u državi i vjerojatno zbog ugovora s EU itd.). Pjevačko društvo ovaj put ni trt ni mrt, vrlo, vrlo zanimljivo. Jer ako udjel države padne ispod 50% onda Pjevačko društvo više ne može mahati čak ni s onim mističnim ugovorom o zadržavanju većinskog udjela države.

Mislim da će ovo biti ono što već duže vrijeme zovem ‘taktička’ dokapitalizacija, naime malo povećanje kapitala koje će:
– popraviti bilancu radi obrtnog financiranja
– omogućiti bolje kapitalne omjere radi omogućivanja kvalitetnijeg dugoročnog zaduživanja
– razvodniti državu ispod 50%

Čini mi se evidentno da je država ovom svom vlasništvu pristupila puno ozbiljnije nego prije, te da odgovorni ovdje žele polučiti uspjeh i minimizirati mogući negativni PR da su ‘prodali jeftino’. Znači, logično je za očekivati da će ovo biti mala dokapitalizacija, kako bi se pravi novac i prava investicija mogli dobiti kad se tvrtka stavi na noge i procvjeta.

Što se tiče cijene, ona po ZTD ne može biti manja od 270, osim kad bi se smanjivala nominalna vrijednost dionice, što mislim da bi bio debelo pretjeran i provokativan manevar kojim bi se, doduše, pogodovalo upisnicima (recimo da bi neki mirovinci onda možda mogli trijumfalno izjavljivati da su bili pametni što nisu prije kupovali), ali bi imalo i dodatni negativni učinak kao smjernica za iduću rundu. Tako da očekujem nešto u rangu 270-400 kn po dionici. (Ali to nisu procjene, to su samo moja očekivanja, u politiku se ne razumijem.)

6. Malo tko je primjetio, ali Petrokemija redovito objavljuje svoje ključne kupce i dobavljače, i to u informacijskim memorandumima uz komercijalne zapise, možete ih vidjeti primjerice:

ovdje, za poslovanje u 2008.
ovdje za 2009.
ovdje, za poslovanje u 2010.
ovdje, za poslovanje u 2011.

Uočit ćete vrlo zanimljive stvari. Recimo, pogledajte ključne kupce i dobavljače u inozemstvu za mandata g. Mesarića (info prospekt za 2008. i 2009.). Zatim pogledajte najveće kupce i dobavljače u zemlji i inozemstvu za sadašnje uprave. Zatim se sjetite ovog članka o Petrokemiji Kupili sirovine za 1,6 mlrd. kn kad su bile najskuplje?! Zatim se sjetite velike laži g. Klausa, pred cijelom hrvatskom javnošću (emisija Otvoreno, HRT) da su gubici Petrokemije u 2009. i 2010. bili zato jer su ‘te godine svi proizvođači umjetnih gnojiva u Europi i svijetu poslovali s gubitkom’ (a zapravo je npr. Yara imala rekordnu dobit).

Znači, pitanje koja mi se nameću, a možda i vama su:
– zašto su nastajali gubici prije,
– tko je za to odgovoran
– što su čiji interesi
– je li se i što se u 2010. i 2011. promjenilo
– zašto sinikalni vođa pušta maglu (ili crnilo?) kad tvrdi da je privatizacija loša jer jer bi se otpustili radnici (a evidentno je da postoji potencijal za upravo suprotno) kad je upravo na vrhuncu njegove moći izgubljen kolosalan broj radnih mjesta u Petrokemiji, vjeorjatno upravo zbog enormnih gubitaka
– koji je stvarni potencijal Petrokemije
– otkud tolika sloga g. Klausa i s prijašnjim i sadašnjim predsjednikom uprave?

7. Što se tiče budućnosti, mislim da svjedočimo zaista jako bitnim, tektonskim promjenana, a koliko vidim NO odlično radi svoj posao, primjerice:
– promjene u NO, Revizorskom odboru i Komisiji za nagrađivanje i imenovanje
– imenovanje nove uprave koja je odmah i stupila na posao
– inicijativa za dokapitalizaciju.

A sve je počelo galamđijama naizgled bezazlenim promjenama na skupštini, promjenom NO i imenovanjem novog revirora. To pokazuje kako institucionalni okvir ipak često daje pravim igračima dovoljno mogućnosti za pravilno djelovanje.

Napomena: Imam dionice PTKM i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.

Oglasi

Kategorije:PTKM, Uncategorized

40 replies »

  1. korektan prikaz slijeda događaja oko Petrokemije, ali mislim da treba staviti poseban naglasak na ugovor o kupoprodaji plina sa inom.. uz očito ogromnu štetu rashodima petrokemije, treba istražiti i kaznenopravne implikacije takvog ugovora, kao i raskidanje istoga.. ukoliko su ugovorene ugovorne kazne koje bi se mogle isplatiti uštedom sa novim ugovorom sa npr.gazpromom i u ovoj godini,svakako bi ga trebalo raskinuti, da se pokaže da nova uprava ima znanja i hrabrosti za oštre zaokrete. i naravno,konačno pokretanje investicija u kogeneraciju i podizanje ekoloških standarda,ukoliko su potrebni za poslovanje u europskoj uniji.

  2. S najavom dokapitalizacije država ide ispod 50% ali sigurno neće ići ispod 25%. Ako misle skupiti neki novac, a da ne padnu ispod 25% kako se meni čini nemogu ići s premalom cijenom.

  3. Ljudi su nestrpljivi. I oni koji vjeruju u potencijal Petrokemije računaju koliko vremena treba da se taj potencijal počne primjećivati na rezultatima.
    Ja sam danas pojačao poziciju za dvadesetak posto.
    Uhvatio sam dobar dio i na 219 a tu već tjednima nismo bili.

  4. Dok je država na preko 25 % meni se to ne sviđa, ali pad ispod 50 % je već privatizacija samo po sebi i početak napretka i čak otvaranje “svih mogućnosti”. Kada je država ispod 50 % postoji čak i šansa za preuzimanje na burzi, za Actavis tipa nadmetanja u svrhu stjecanja startne pozicije za druge faze privatizacije i sl.

    Ali sad je i važnija od razmišljanja o narednim fazama privatizacije činjenica da će već ova prva faza kroz unos nešto svježeg kapitala i promjene načina upravljanja dovesti do stabiliziranja poslovanja Petrokemije i time početak njenog rasta koji se očekuje kao efekat konačne privatizacije kada bismo očekivali nove volumene, nove stabilne razine profitabilnosti itd., na zadovoljstvo svih radnika koji više neće ostajati bez posla ovim tempom, na zadovoljstvo dioničara koji će time dobivati vrijednije vlasništvo i širi izbor mogućnosti njegovim raspolaganjem, a posebice na zadovoljstvo onih koji su dovoljno kvalitetni radnici i dovoljno razumni ljudi istovremeno, pa će u novoj Petrokemiji imati još bolji posao a svoje dionice koje nisu prodali kao još vrijedniju imovinu i jednom nadamo se i fer valoriziranu na tržištu kapitala a što ljudima puno znači psihološki, kao nekakva financijska sigurnost, i pravi spas u slučaju nužde da moraju raditi dividende iz kućne radinosti ako im zatreba dohotka od kapitala a dok Petrokemija još ne ispunjava svoju jedinu konkretnu dužnost prema dioničarima (isplatu kvalitetne dividende),

  5. price controls… coming soon to Croatia. 😀
    http://www.jutarnji.hr/linic-smanjuje-sve-minuse-na-tekucim-racunima-gradana-/1086186/

    P.S. ovo je naravno sala jer vlada vec odavno kontrolira cijene mnogih stvari u Hr, ali nije sala da ce jos pogorsati stvari.
    Nego meni je zanimljiva ova logika… gradani su preglupi da ne idu u minus preko 1 place, mora ih vlada zastititi, a s druge strane netko smatra da bi ja trebao postovati tu vladu jer je odabrana voljom tog istog naroda. 🙂
    Yeah sure. 🙂

    • E bravo, upravo to, pa zar su građani preglupi da bi koristili financijsku polugu – pa najfleksibilniji kredit je dopušteni minus! O strategiji korištenja i edukaciji o investicijskim klasama i općenito gospodarenju svojim financijskim resursima dalo bi se pričati a bome i pokrenuti kakvu javnu kampanju za educiranje (pa eto može i VRH pokrenuti, zašto ne bi), ali baš da mi netko propisuje što i kako koristiti…?!

      Mislim ono… bitno je znati koji problem pokušavamo riješiti, zar ne?

      To je otprilike kao razgovor
      “E znate, ZET ne valja, u gubicima smo i neefikasni”
      “Da, točno, što ćemo poduzeti?”
      “Ajmo obojiti tramvaje”

    • Ovo je još jedan u nizu koraka ove vlade ka putu u “socijalizam” odnosno ropstvo/služanstvo – namjerno pišem u navodnicima. Nisam pobornik minusa po tekućem računu, ali što je do sada bilo loše po tom pitanju? Najbolje neka država propiše sve što trebam raditi, jesti, piti itd. itd. i u konačnici misliti. U Hrvatskoj slobodno tržište ne postoji ni u tragovima, ali kada malo bolje pogledam možda je tako i bolje jer mi se sve čini da je kod nas ovaj “socijalizam” ipak još isplativiji. Žalim samo što izgleda da neće dugo trajati te ćemo se mi mladi sa nostalgijom sjećati onih koji su ga imali šansu proživjeti.

      • Narušavaju slobodno tržište, a građani bi ovo mogli gledati i iz drugog kuta – narušavaju im ljudske slobode. Čovjek se pita: zašto sa svojom imovinom/dugom ne mogu slobodno raspolagati? Zašto ja i banka ako se slažemo oko uvijeta suradnje imamo nekog trećeg koji nam ne dopušta da poslujemo u skladu sa obostrano prihvaćenim ugovorom? Odakle pravo tom trećem zabadati nos u naše poslove? Ovdje država stvarno nema što raditi jer je to sasvim privatna stvar banke i klijenta, bilateralan odnos, nitko se tu nema što miješati, a sami iznosi ne samo da se trebaju formirati među njih dvoje (“tržišno”) nego je sam iznos slobodno i njihova tajna, “bankarska”, nitko drugi ne mora detalje niti znati a kamo li se petljati tamo gdje mu nije mjesto.

        Ja tu pričam ponekad kako nije u redu da postoji “maksimalna zakonska kamata” i sl. filozofije… a oni đržavni intervencionizam i represiju nad građanima ko od šale još pojačavaju!

        • Građani su si sami krivi. Čim otvoriš vrata državi da ti uređuje jedan dio života (zdravlje, obrazovanje, mirovinu…) oni će početi ulaziti i u druge dijelove.

          A kad vidiš udruge franak, Lesara i ostale koji vrište o poslovanju banaka ovako nešto je samo logičan nastavak.

          Nažalost od slobodnog tržišta ni s.

        • Da!

          Inače, iz istog razloga se ne može stati na kraj kamatarima – kad se sklopi ugovor između dva građanina to je ugovorni odnos i država (normalna država, ne bumo gledali sjevernu koreju valjda) se nema tu što miješati. Opirem se ovdje asocijacijama na neke druge institucije koje se pletu u recimo odnose u krevetu… ali kako vele Briti “but I digress”.

          Zanimljiva rasprava na ovu temu i na kapitalac.wordpress.com (ne znam autora niti ga reklamiram, ali ima zanimljive postove, pa eto, čak i ovaj blog je meni netko preporučio jednom davno).

    • Mislim da svi malo pretjeruju oko ovoga. Naime, postavimo si nekoliko pitanja:

      1. Je li moguće da zakoni nekad postoje i da štite slabije (nažalost, neobrazovanije, možemo zdvajati nad time, ali to je činjenica) od manipulacije jačih?

      2. Zašto su zabranjeni kamatari i krediti sa stupova?

      3. Ako se radi o pravičnom poslovnom odnosu, banke i klijenti će ga lako reformuirati kroz kakav drugi oblik kredita. Ali će tada uvjeti ugovaranja biti transparentnijij. Istina je, možemo reći ‘i sada svatko zna što potpisuje’, ali istina je da većina građana u stvari nije svjesna koliki je EKS na ‘dopuštene minuse’ i koliko ih to u stvari košta.

      • 1. Postavlja se pitanje gdje tu granica? Tko je postavlja? Tko i kako definira tog “slabijeg” i zašto misli da u potpunosti vlada spoznajom njegove “slabosti” i svih okolnosit oko toga, je li svaki od njih u istoj situaciji da jedan zakon svima riješava njihove probleme slabosti ili su tu razne okolnosti/”iznikme” gdje tima slabijima ponekad baš treba to od čega ih se želi štiti… a i odakle nekome pravo da štiti nekoga od nečega od čega on možda ne želi da ga se štiti? Želimo li svi da nas se štiti od pakla tako nas se natjera obratiti i prihvatiti Alahov nauk? (ili plaćati 10 % godišnje zarade za imunitet od progona kao nevjernika?) Kako se definira dopuštena količina “kolateralnih žrtava”? Ako “većinu štitimo” uz potencijalno zeznuti neki manjih broj, je li to u redu i koliki je taj dopušteni broj?

        Mislim da praktički nikada nije rješenje “slabije” štititi na način da se ograničavaju neke slobode, da se nešto nameće po sili zakona, da ih se “aktivno štiti” od nečega nego: rješenje je u “pomaganju slabima da ojačajau” (konkernto: država neka slobodno radi na “financijskom opismenjavanju” nacije, eto dok se ne ukine HRT neka “obrazovni program” sadrži takve edukativne emisije… dok imamo “socijaliste na vlasti” koji bi svima urigirali, neka ne ograničavaju minus, ali neka recimo uvedu obvezu “plaganja ispita o osobnim financijama” da bi se postalo sposobnim biti ugovorna strana u odnosu sa bankom, nešto kao vozačka dozvola, nešto kao ukidanje “pune poslovne sposobnosti” automatizmom sa navršenih 18 godina nego da se treba položiti ispit za steći “poslovnu sposobnost” u smislu ZOO).

        2. Kamatari na stupovima trebaju biti zabranjeni samo u smislu evenutalnog obavljanja nerigistrirane djelatnosti ili nelegalnog postavljanja oglasa.

        3. Da, slažem se. Nije ovo praktički problem nego smo načelni. Ne želimo da se država miješa, da probleme riješava “regulacijom”, nego kao jedinu intervenciju (ako je nažalost već mora biti) prihvaćam onu koja naizgled bar ne izgleda kao zlo: obrazovanje tj. “ojačavanje” slabih! Možda je cijena tog obrazovanja opet prevelika u odnosu na dobiveni rezultat, to je standardno kod intervencija, ali tko zna… obrazovanje je tako “moćna” stvar samo po sebi, da možda ovakva intervencija nije kako svaka druga.

      • Država bi trebala intervenirati u obrazovni sustav i već u prvom razredu osnovne skole uvesti predmet NOVAC.Ako će ovaj Linicev prijedlog pomoci ljudima u financijskoj pismenosti onda je on dobar.Jer ,kao sto ste rekli g. Bakic,većina ljudi nema pojma koliki je EKS a jedan dio njih ne zna da uopće ikakvu kamatu plaća na “dopušteni minus”.

      • Kako bi rekla Ingrid Anticevic-Marinovic, ‘Pipl! Mast! Trast! As!’

        http://www.vecernji.hr/vijesti/ingrid-anticevic-europarlamentu-people-must-trust-us-thank-you-clanak-512473
        Mene boli srce i place mi se kad to gledam…zalosno…

        A sto se tice minusa…Iako su mi argumenti sa obje strane logicni, cudno mi je da netko sređuje tuđe probleme, a ima i previše svojih. To mi je kao da netko daje investicijske savjete, a on sam reda gubitke. Tako se meni čini…

      • @nbakic
        1. sve je moguce, vecinom su svi zakoni napisani zbog populizma ili zbog special intrests. 🙂
        2. jer banke ne zele konkurenciju
        3. nece ga lako reformulirati jer gospn linic ne da da se lako reformulira nego samo onako kako on misli da se smije

        BTW steta sto nemamo neku stranicu vlade kao sto WH ima pa da napravimo isto zafrkanciju tipa : “deport P. Morgan”
        u smislu da trazimo da se zabrani glasanje svima koji su u minusu preko jedne place jer su ocito nesposobni da se birnu o sebi pa kako ce onda izabrati stranku koja treba izabrati ministra financija i ministra gospodarstva.
        Nadalje pitanje je koliki minus(deficit) fura gospn Linic, i to po varijabilnoj kamatnoj stopi… ajoj, to je zestoki primjer financijske neobrazovanosti. 🙂

  6. ovo je samo dokaz da i ova vlada baulja i da nema pojma kaj napravit, sljedecu mjeru ocekujem da tko ima osobno vozilo mora godisnje napravit toliko i toliko kilometara… da nije zalosno bilo bi smijesno

  7. Poštovani Nenade,

    ono što pokušavam shvatiti ali nikako ne razumijem je zar nitko u ovoj državi nije nakon svega objavljenog o Jaguštu kojeg g.Klaus tako brani pogledao što je taj uspješni menadžer napravio u još uspješnijoj karijeri u Petrokemiji.
    Gubitak 1999. godina 324.5 milijuna kuna
    Gubitak 2000. godina 264.4 milijuna kuna
    Gubitak 2012. godina 178.3 milijuna kuna

    Ukupno: 767,2 milijuna kuna

    Pa neka Klaus objasni zašto štiti Jagušta a NO odbor zašto ga je ostavio? Gospodo oprostite ali koja je moralna vertikala ovaj čovjek kada nije sam dao ostavku i priznao da ne zna za druge za sebe očito zna odlično.

    • Wow, hvala na linku. Onaj dio o smanjivanju kapitala citao sam kao pravu dramu, a i opcenito prikaz privatizacije iz doba prije 2000 mi je novo stico.

      Samo da slucajno nekome opet ne padne na pamet isti scenarij (jer koliko sam polovio izvjesce zavrsava s nominalnom vrijednosti dionice od 400 kuna sa pocetnih 1000, a danas je 270.

      Mozda su u medjuvremenu odgovorni shvatili da su neke dionice mogli prodati jos 2002/03 umjesto da tovare lovu u shredder. Svaka slucajnost sa brodogradilistima je slucajna (s tim da ovo i dalje moze biti produktivna imovina)?

  8. …U emisiji “U 4 oka” Media servisa potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i ministar regionalnog razvoja i EU fondova, Branko Grčić, obrazložio je Vladin plan da se zakonom ograniči iznos minusa na tekućim računima.

    – To je jedan prijedlog koji pokušava građane unaprijed disciplinirati u odnosu na same sebe, a to je da se troši ono što se zaradi, jer kada se ti minusi nagomilaju onda to vodi sve do ovrha – rekao je Grčić.

    Rekao je da petrokemijska industrija – Petrokemija, Dina i Dioki nisu od strateškog državnog interesa, ali kako to ne znači da se u ovom trenutku ozbiljno razmišlja o privatizaciji kutinske Petrokemije, te otkrio da će prva velika javna investicija za oporavak gospodarstva krenuti do kraja godine – izgradnja pruge Dugo Selo – Križevci.

    – Mi radimo sada na pripremi nekoliko velikih projekata, posebno u obnovi željezničkih lanaca. Do kraja godine mi ćemo sigurno, ako riješimo problem s otkupom zemljišta, aktivirati projekt Dugo Selo – Križevci. To je projekt vrijednosti preko 200 milijuna eura – istaknuo je Grčić.

    Što bi ovo trebalo značiti ???

    • Vjerojatno ne žele dokapitalizaciju nazvati privatizacijom.
      Ili će sama država dokapitalizirati.
      Ili neće dokapitalizirati.
      Ima li što četvrto?

      • Mislim da neće nazvati dokapitalizaciju privatizacijom. Nije šija nego vrat, jer govorimo ‘vrat’. I tako ćemo i govoriti i dalje. Jer nitko neće prodavati državne dionice. Naprosto će se izdati nove. Pa onda je li ‘privatizacija’? Ovisi kako gledate. Ministar je u svrhu javnih istupa odlučio govoriti da nije. To je u redu. Ima li tko što protiv?

      • Nemojte molim vas da netko spašava “nekakve obraze”,neka oni obraze spašavaju negdje drugdje,neka kod petrokemije spašavaju novac njihovih članova fonda…Dosta je u ovoj državi priča o poštenju i obrazima a pretvaramo se u državu-tvornicu gubitaka?

        • Želim reći da za razliku od ostalih tvrtki gdje su zasjeli u nadzorne odbore da budu glineni golubovi ili pobiru naknade, ovdje će napraviti važne i pozitivne promjene.

        • treba im dati podršku za ptkm, ali nipošto zaboraviti ostale “zločine” nad udjelima članova.
          to im je posao, zapravo napokon rade svoj posao kako spada. zato dobiju plaću i bonuse i to je to, nikakve ordene tu ne treba djeliti.

          ali da je ovo što rade u ptkm pohvalno, je.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s