Uncategorized

Nezaposlenost mladih, sustav obrazovanja i odnos prema budućnosti

Vrlo teška situacija na tržištu rada za mlade, disfunkcionalni obrazovni sustav i upitne perspektive

1. Najprije ovaj Reutersov prikaz nezaposlenosti mladih u EU (via BI), Hrvatska debelo među najgorima:

nezaposlenost mladig

2. Jasno je da smo u gornjoj tablici u najgoroj skupini s Grčkom i Španjolskom. Međutim, moglo bi se argumentirati da smo lošiji i čak od od njih. Pogledajte sljedeći grafikon koji prikazuje koliki udjel od nezaposlenih mladih je dugotrajno nezaposlen; dodane su i neke druge zemlje, Švicarska, Norveška, Island (za 2011.) i Turska:

dugotrajna nezaposlenost mladih

3. Dodajmo tome i obrazovanost, ovdje prikazanu kao % kohorte 30-34 s tercijalnim obrazovanjem:

Tercijalno obrzaovanje

i ukupno vjerojatno možemo zaključiti da što se tiče zaposlenosti i zapošljivosti mladih stojimo ponajgore u EU.

4. Uzmemo li u obzir da se znanje (inovativnost) u smislu ‘zemlje znanja’ razvija u pozitivno osnažujućoj petlji: inovativno (konkuretno) gospodarstvo — visok kapital (bogatstvo) — obrazovanje, već i ovdje je očito (a pogledajte tek kasnije) koliko je debilna tvrdnja o Hrvatskoj kao ‘Zemlji znanja’. A toj temi sam opširnije pisao ovdje Definitivan kraj tlapnji o Hrvatskoj kao ‘zemlji znanja’ – ako niste vidjeli taj post, pogledajte barem grafikone, ima zanimljivih!

5. Na ovom mjestu se vrijedi dodirnuti i drugih ludih teza, kao primjerice da ‘smo po bogatstvu voda među prvima na svijetu, oa se tu možemo obogatiti‘ (eh, samo da se ‘obogatiti’ nekako, idealno bez dugotrajnog rada) – o besmislici toga sam pisao ovdje, točka B1, ili ‘da se Hrvatska treba i dalje zaduživati‘, ili još bolje, ‘ne vraćati dugove‘.

Naime, želim reći da su za nekritički plasman i perpetuiranje ovakvih tema velikim dijelom odgovorni i mnogi urednici medija (naime, u ovom se aspektu neki od njih ponašaju više kao NERED-nici) koji ovakve teze za ozbiljno plasiraju, umjesto u startu ismiju (ako već ne prešute).

6. Pogledajmo sada ovu ‘listu tuge‘: Nezaposleni u Hrvatskoj po strukama. Zaista, čovjeku se stegne grlo kad vidi ovako detaljniji popis umjesto apstraktne brojke, npr. 350.000.

I razmislite, tko će u Hrvatskoj zaposliti:
– oko 1.000 Diplomiranih inženjera kemije i inženjera kemijske tehnologije, prehrambene tehnologije, biotehnologije, biologije i biotehnike i 1.350 inženjera kemije i fizike
– 1.500 Raznih inženjera i časnika u prometu
– 1.142 Diplomiranih inženjera arhitekture, urbanizma i prometa i 3.700 Arhitektonskih, grañevinskih i geodetskih inženjera i tehničara
– 13.000 Elektroinženjera i elektrotehničara, Inženjera i tehničara za elektroniku i telekomunikacije, Strojarskih i brodograđevnih inženjera i tehničara, Kemijskotehnoloških, prehrambenih i biotehnoloških inženjera i tehničara, Rudarskih i metalurških inženjera i tehničara, ostalih inženjera
– 2.500 Računalnih tehničara i operatora
– 1.000 Diplomiranh inženjera agronomije i šumarstva
– 3.000 Poljoprivrednh inženjera i tehničara i šumarskih tehničara
– 2.690 Elektromontera, elektromehaničara, 2.350 stolara

Ovo su neki ‘viškovi’ u industrijskom i proizvodnom sektoru (lista je daleko od potpune). I kad pogledate ovako, jasno vam je koliko je naš proizvodni sektor slab, jer ako vam apstraktne brojke o njegovoj snazi ne govore puno, nema ni najmanje šanse da posmislite kako bi on mogao apsorbirati ove.

U humanističkom sektoru, na primjer,
– 4.700 Profesora društveno-humanističkih predmeta u srednjim školama i Diplomiranh sociologa, antropologa i srodna zanimanja, Diplomiranh filozofa, politologa, povjesničara, filologa i prevoditelja, diplomiranih psihologa, diplomiranih socijalnih radnika,
– 2.000 Diplomiranih pravnika
– 6.200 diplomiranih ekonomista i 4.400 Ekonomista i voditelja dijelova računovodstava.

U uslugama, na primjer:
– 4.500 Fizioterapeuta i medicinskih sestara
– 6.600 Frizera, kozmetičara i srodnih zanimanja

Te u zaista masovnom segmentu:
– 45.000 Uredskih i šalterskih službenika, od kojih opet preko 9.000 ekonomskih službenika
– 70.000 Uslužnih i trgovačkih zanimanja, od kojih npr. 12.500 kuhara, (plus posebno izdvojeno još 2.370 Pekara, slastičara i srodnih zanimanja),
– 20.000 Rukovatelji strojevima, vozilima
– 30.000 Čistačica i posluge

7. A sad pogledajte na što liči ‘kula bjelokosna’ našeg visokog obrazovanja (o stručnom da i ne govorim). Oni štancaju i dalje, na jedan bezvezan način, naime bez-veze sa stvarnošću i brige za te jadne ljude koji će te studije završiti, primjerice:
– Ekonomski fakultet u Zagrebu je upisao i ove godine skoro 1.500 studenata, ovdje
– A Filozofski preko 1.100, ovdje.

Ovaj zadnji je naročito zanimljiv ako pogledate strukturu i broj nezaposlenih u humanističkom sektoru. Nastranu što je ime ‘filozofski’ pomalo čudno jer se upisuje samo (ali jako puno, s obzirom na perspektive zapošljavnja!) 50 filozofa, a najveći dio čine jezični studiji. Prema mom iskustvu, najveće šanse za zapošljavanje imaju anglisti. Većinom su to žene i na koncu se mnoge zaposle kao tajnice i administratorice jer dobro znaju engleski (Ne zaposle se kao VSS anglisti, nego jer znaju engleski, što bi pak trebalo biti dio opće kulture, ali kod nas to nije tako, oni koji su bili u Švedskoj, Nizozemskoj ili Njemačkoj, znaju o čemu govorim).

Na stranu što je za mnoge Indologija, Hungarologija, Češki jezik i književnost upravo ono što žele raditi u životu, što će raditi silni upisani u te i slične smjerove? Naravno, ovdje je najlakše komunistički reći ‘ali ljudsko pravo na rad … da radi upravo ono što želi, a ovo su visokovrijedni humanistički smjerovi, to je duša jednog naroda … ‘, ali znaju li ljudi koji forsiraju, i oni koji odobravaju i plaćaju, te kvote, kako je mladom, dugotrajno i besperspektivno nezaposlenom indologu ili hungarologu kad ponosno završi studij i prouči onaj tužni pregled nezaposlenih po zanimanjima?)

(Naravno, za tranzicijske, ex-socijalističke zemlje, je karakteristična i osobna neodgovornost, pa se možemo pitati ‘A što su mislili ti koji su to upisivali?’, ali kad su već upisali, i uvidjeli perspektive, upravo zbog tog nerazumijevanja i neperspektivnosti – ‘Pa nisam ja kriv što neću imati posao, društvo mi ga mora osigurati! – nije čudno da je upravo Filozofski fakultet plodno tlo za najneobičnije neo-komunističke ideje.)

S druge strane, iako je kvota ekonomista i pravnika (ovdje), s obzirom na broj nezaposlenih, krajnje apsurdna, vjerojatno se mnogi među njima ponašaju racionalno, jer za dobiti posao preko veze u državnoj upravi ili npr. ZgH, to su idealne struke (ovo je značajno veći deformitet nego prethodni).

8. A o pristupu obrazovanju pogledajte i ovu tragičnu usporedbu za našu ‘zemljicu znanja’ (u kojoj neki koji rade zad državu javno govore da ne bismo trebali dozvoliti investicije koje zapošljavaju ‘čistačice i konobare’):

Cjeloživotno obrazovanje

Ovdje vidimo da je pristup obrazovanju i tržištu rada širi društveni fenomen. Naravno, možemo se vraćati i na najelementarniju pismenost. Primjerice, promislite koliko javnih službenika kod kojih ste u zadnje vrijeme nešto obavljali, uključivo i svečilišne nastavnike, tipka s 10 prstiju (znam, znam … sad će ‘humanisti’ reći ‘Ali to je vještina za tajnice!’, ali naravno da to danas zaista zaista ulazi u ‘pismenost’ … zamislite samo koliko smo službeničkih sati viška platili samo zato jer mnogi među njima ne znaju pisati s 10 prstiju?).

9. Željko Kardum je neki dan imao odličan članak u JL. Glavna tema je neodgovorno, rasipničko ponašanje države koja zapravo zadužuje našu djecu koja se ne mogu braniti (iako mislim da je Linić ponajmanje kriv u tom smislu).

O gledanju ovakvog rasipničkog (možda je pravi termin za ponašanje naših političara i onih čije glasove kupuju: kao palikuće) kroz prizmu zaduživanja djece sam i sam pisao, ovdje.

Međutim sam u međuvremenu shvatio da argument ‘upropaštavanja djece’ nije posebno jak (baš sam neki dan o tome pričao frendovima), naime ekipu koja bi se htjela zadužiti sada na račun djece (tj. budućnosti Hrvatske), baš briga. Pa njima je upravo to super, račune ne plaćaju oni nego ‘tek’ djeca! To se zove vertikalna redistribucija i njima (kako Antun kaže, ‘NAŠIMA’), je to sve OK, pa bolje da njima još neko vrijeme bude high time, a ‘djeca’ će se već nekako snaći. Bit će bolje! Naći ćamo naftu, ili prodavati vodu Arapima …

NAŠI imaju i krasne argumente fenomenalne socijalističke budućnosti, ili možda kapitalističke (ali samo ako je kao Švedska ili Švicarska!), u kojoj je Hrvatska ‘zemlja znanja’, a ‘Hrvati neće raditi kao čistačice i konobari’. Nažalost, u ovakvim okolnostima onih par tisuća inženjera (odnosno, po struci manje-više globalno konkurentnih) će se vjerojatno iseliti – tako da se vizija krasne zemlje znanja ne odnosi na njih – ali zato me baš zanima što onih npr. 11.000 medicinskih sestara, frizera i fizioterapeuta misli o tome? Odnosno, kako bi to rekao Antun, ovdje, odnosno opširnije ovdje.

10. Ukupno, što reći o takvom odnosu prema mladima, o takvom obrazovnom sustavu i takvom prženju njihove budućnosti kroz enormno zaduživanje u okolnostima kojima jesmo (točke 1-3 gore)? Nažalost, sada i ovdje, svaki dan uništavamo budućnost ove zemlje? A ovdje su vam populacijske projekcije i bez predviđenog iseljavanja onih bez posla, a s kvalitetnijim obrazovanjem i/ili poduzetnijih, primjerice vidite ovaj današnji članak u JL.

No, jasno, možda nam se posreći – tj. ‘nam’ jer cijeli taj kolektivistički diskurs treba uzeti s rezervom – pa netko otkrije naftu u Jadranu.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

89 replies »

  1. Evo ja po običaju izdvajam jedan rijetki svjetli primijer. Ova firmica je sve suprotno od ovoga u članku. Ovdje su skoro svi mladi, svaki mjesec dođe bar netko novi, obrazovani, u djelatnostima oskudne ponude na tržištu rada (ali zahvaljujući vrlo uspješnom CEO i HR uspijeva se redovito pronaliziti kvalitne nove mlade ljude, uključivo one bez iskustva, direktno sa faksa, neki su i na studentskoj praksi) svi stalno cjeloživotno uče itd.
    http://www.fiveminutes.eu/jedan-po-jedan-pedeset-i-sedam/

  2. Da, zanimljivo je vidjeti brojke.
    No tu postoji jos jedan problem. Naime kaj, taj Filozofski u Zagrebu je svojevremeno snabdijevao cijelu Hrvatsku kadrovima. No danas vi imate nekoliko filozofskih diljem Hrvatske na kojem, vidi cuda, predaju isti profesori sa filozofskog u Zagrebu. I naravno dobivaju honorare. Profesori sa ekonomskog u Zagrebu predaju po raznim poslovnim skolama koje nicu kao gljiva poslije kise.
    I sad da mi ocekujemo kako ce oni pilit granu na kojoj sjede? Ma vole oni studente i mlade ali prije svega vole sebe i svoj standard.Naravno da ce se svim sredstvima borit protiv bilo kakvog smanjivanja kvota. I ne mora to bit samo iz financijskih razloga. Ako vi vodite svoj krizarski rat protiv neoliberalizma zelite sto vise mladih ljudi na koje mozete utjecati.

    • ofc,
      tipican primjer nekapitalistickog sustava u kojem ljudi ne trose svoju lovu i u kojoem im jadni studenti nemaju izbora…
      npr cak i na FERu se po mom arogantnom misljenu se predaje dosta predmeta zato da ti prof imaju sto raditi…
      sto kada razmislite je malo smijesno, jer svi znamo iz govora Obame i domacih socijalista da biti prof u biti znaci zrtvovati se za dobro drustva i prihvatiti manju drzavnu placu u odnosu na ono sto bi dobili u privatnom sektoru. 🙂
      (obama vise melje o uciteljima nego o prof, ali zbog razlika Hr – US svodi se na slicnu stvar)

    • To će završiti kao i hrvatski hitrorez. Samo naivni vjeruju takvim “projektima”, kako od doktora Ive tako i od odlazećeg Barrosa. Uzroci pretjerane regulative koji dovode do potrebe za “hitrorezom” su i dalje tu, to je kao kad opsesivni prezderavatelj ode jednokratno na liposukciju.

      • A kad je regulativa zaista pretjerana? Nadam se da cete se sloziti da regulative mora biti, ali ne previse. A kad je to previse? I tko ce biti taj koji ce reci – e sad je previse, a sad je premalo? Barosso? Ivo? Ja? Neka komisija u koju su usli dozivotni birokrate?

        Trziste?

        Nije istina da trziste uvijek i u svakom trenutku nadje bolju soluciju. Odnosno, da, na duzi rok, trziste uvijek nadje bolju soluciju od ovih birokrata, ali do tada – crkni magare dok trava naraste! Siguran sam da i sami znate masu primjera market failures, gdje se u medjuvremenu problem morao rjesavati vatrogasnim mjerama (dozivotnih birokrata).

        Kaj nije super kad dozivotni birokrate u EK kazu da svi mobiteli moraju imati isti steker za punjenje? Jel’ to previse ili premalo regulative?

        Naravno, mclynx ne kuzi ovaj problem sa brdom adaptera u kuci 😉

        • Adapteri? Imaš ih onoliko koliko ih kupiš. A proizvođači (iz tržišnih razloga! 😉 se trude svoju paletu proizvoda sve više unificirati. Tako danas kupiš iPad, iPhone… svuda sad imaš onaj isti cool lightning kabel svemirske kvalitete (baš smo nedavno na poslu uspoređivali nešto te kabele, kako su se oni stari svi nam otrcali nešto, grozno izgledaju, a ovi novi izgledaju kao da će trajati 100 godina) s pripadajućim lijepim malim kompaktnim punjačem.

          Tako da za imati jedan kabel/punjač za sve dovoljno je samo imati malo poštovanja prema sebi i kupiti si kvalitetne stvari i tamo je tržište odradilo to sve, sve je već na istom štekeru (jedan od glavnih razloga izlaska iPad-a 4 onako brzo iza iPad-a 3 je bio upravo onaj svemmirski šteker).

          Ako kupujuješ koješta drugo (jer ne kužiš financije pa misliš da je povoljnije), pa onda snosiš između ostaloga i posljedicu šteker nereda. To je sve uračunato u “cijenu ekosustava”. Koliko para toliko muzike – osim ako ne slušate iTunes Radio, tamo beskonačno muzike za nula kuna.

          Nisam siguran da se tu ima što regulirati, jer da se druge natjera da rade iste takve kabele/punjače neke bi proizvođače više koštao punjač nego cijeli uređaj koji prodaju što možda nema smisla. Te stvari treba prepustiti tržištu.

        • molim vas da navedete market failure primjere?
          samo da vas upozorim nikad u povijesti osim u par vrlo izloiranih slučajeva nismo imali potpuno slobodno tržište pogotovo širih razmjera (tržište su spojene posude tako da ako regulirate samo jedan segment npr. bankarstvo automatski se to prenosi i na ostale tržišne segmente ma kako slobodni oni bili), nego uvijek relativno slobodno tržište+nešto regulacije.

          ako razumijete uzročno posljedičnu vezu možete tvrditi i da je svaki nazovi market failure, zapravo failure zbog “nešto regulacije”. ja ne tvrdim da je ali jednako tako vi nemožete tvrditi da nije, pa samim time neznamo zbog čega je “market failure” nastao.

        • U svakom slučaju možemo naći ako ne ‘failure’, a ono nepotpunost (što je valjda opet i failure jer ne rješava vitalne stvari). A to je javno zdravstvo. Recimo cijepljenje protiv zaraznih bolesti, ili uopće iskorijenjivanje mnogih zaraznih bolesti od 1850. nadalje – to ne bi bilo moguće bez angažmana države, odnosno pojedinih država.

        • mclynx – znao sam da ces se javiti.

          Sta bi ti predlozio nekome tko napise jedan SMS u pet dana i kome priroda posla zapravo i ne zahtijeva mobilni telefon? Da, i tom sretniku vjera zabranjuje da surfa web od doma kad se igra s klincima?

          Jel’ bi i onda rekao da je najbolji brzi iPad ili vec koje sranje (nije sranje, vidim da to shvacas previse osobno, ali mi fakat ne treba, kao sto tebi ne trebaju pelene).

          I da, mogo bi ti i nadrobiti kak je moj SUV jedno pet puta jaci od tvojih taljiga (i da time nemas postovanja prema sebi), ali mislim da si shvatio bit problema.

          Cak i da se ja sam odlucim za neki od tvojih gadgeta, imam klinca od 18 godina koji si je ubo neki Sony waterproof – navodno zvijer, zenu koja ima jos stariju Nokiju od mene (i koja jednako malo telefonira kao i ja, i ne sjecam se da je ikad poslala SMS), jeftini uredjaj za goste (jer im njihov vlastiti uredjaj ponekad ne radi kad dodju kod mene u posjetu), itd. Jel’ bi ti svima njima pokupovao ajFonove? To bi bila prilicno losa alokacija sredstava, zar ne?

          Ispricavam se ako sam ovime uvredio nekog ponosnog vlasnika ajFona.

        • Vedrane – slazem se sa vecinom sto ste rekli:
          1. Nikad u povijesti osim u par vrlo izloiranih slučajeva nismo imali potpuno slobodno tržište.
          2. Ako regulirate samo jedan segment npr. bankarstvo automatski se to prenosi i na ostale tržišne segmente ma kako slobodni oni bili.

          Ali, opet dolazimo do onoga – da li Vi zastupate nula regulacije? Ako da, onda mislim da smo miljama daleko i u tom slucaju nema smisla diskutirati, jer bi se to razvuklo nasiroko. Ako NE zastupate nula regulacije, onda je ono moje inicijalno pitanje jos uvijek aktualno – kad regulacija pocinje bivati teret? Jer ako je malo regulacije dobro, a puno lose, kad je optimalno? Uostalom, kakvi su to pojmovi – malo, puno? Koliko je to malo? Puno?

          Znam i ja prigovarati europskim birokratima da se previse bave glupostima, ali kad ih zaustaviti? I tko ih moze zaustaviti? Isti takvi birokrati?

          I da, doma cu naci jedan dobar clanak o jednom market failure koji sam dozivio iz prve ruke (negdje sam ga duboko sejvao).

        • @ Lolek_i_Bolek

          Ne treba svakome smartphone, slažem se. Ali onome kome treba mislim da je u većini slučejva iPhone najbolji izbor. Uvijek je kupac taj koji odlučuje što mu treba, to je osnovna postavka. Ja sam samo malo spomenuo temu “educiranog izbora”, ali želja kupca je svetinja, ma kako ona formirana, na koji način čovjek došao do odluke (u kojim objektivnim okolnostima itd., zato imamo i različite demografije pojedinih proizvoda, npr. iPhone koriste obrazovaniji i imućniji ljudi na zapadu, te pored istih takvih i tamo često i nažalost razno-razne barabe na istoku koji to koriste kao “statusni simbol” misleći da će, “kargo kult” dakle, tako odjednom postati “obrazovani i bogati zapadnjaci”, a iPad pak zaista koriste svi, od sela u Africi kojima to jedina veza sa svijetom računala ili ponekad stvar od životne važnosti kao medicinsko pomagalo putujućim liječnicima, do engleske kraljice koja čim je vidjela Harry-ijev iPad rekla da želi i ona sebi koliko se njoj kao staroj ženi ta sprava učinila pristupačnom). Ako tebi ne treba smarphone kao kategorija (vjerujem, mnogima ne treba) onda ti naravno ne treba niti iPhone kao dio kategorije 😀

          Što se tiče iPad-a pak, teško mi je zamisliti kome to ne treba 😀 Smartphone zaista još uvijek ne treba dobrom dijelu ljudi (sigurno više od 20 % populacije i razvijenih zemalja) ali iPad po mom skromnom mišljenju treba gotovo svakome i u razvijenim i manje razvijenim zemljama (svakom na svoj način, iz blago različitih potreba). Ali kao i u prvom slučaju, kupac je taj koji odlučuje što mu treba. Jednostavn pogledaš to, probaš koristiti, i odlučiš treba li tebi to ili ne.

          Inače, ako ti trebaju te pelene koje spominješ, onda prema mojem poznavanju tog tržišta ti 99 % treba iPad 😀 To je posebno zgodan uređaj za malu djecu te za vrlo stare ljude, ali i sve između, to je meni fascinantno kako je to uređaj koji pokriva vjerojatno najveću demografiju od svih tehnoloških proizvoda, praktički slične veličine demografiju kao i neki bazični proizvodi kao kruh i voda.

          Za bebače je to super kao najpristupačniji kompjuter kojim se uvode u taj svijet računala, izuzetan alat za mentalni razvoj (učenje) kroz za djecu specijalizirane edukativne sadržaje.

          Za vrlo stare ljude je super iz sličnih razloga “pristupačnosti” kao i za bebe, pogotovo ako se radi o staračkim domaćinstvima koja žive odvojeno/udaljeno od djece, pa s kojima se treba čuti i vidjeti preko FaceTime/Skype, to im je daleko pristupačnije nego jadne stare ljude mučiti sa nekom starom kantom i mišem. To njima ne paše. Stari ljudi i stari kompjuteri ne idu zajedno, nego sasvim obratno 😀

          Ali ako kupuješ iPad, toplo ti savjetujem da pričekaš ovaj novi koji izlazi za koji tjedan. Jer svi koji ga svakodnevno satima koristimo, slažemo se u jednom: definitivno je prevelike mase za način na koji se to koristi (koji očekuje da je pero-lak, a 650 g nije baš pero-lako), a mogao bi biti i malo brži. Od novog se očekuje da će biti bitno lakši i brži.

        • Buduci da nikad u povijesti nije bilo potpuno slobodnog trzista valjda je ocito da je u ljudskoj prirodi da se reguliraju. A to bi se samo onda moglo reci da ipak slobodna trzista (100 % slobodna) ne funkcioniraju jer ih ljudi ne prihvacaju.

        • @nb
          mislim da je besmisleno o tome pričati na taj način, možemo nagađati.

          kako smo rekli, ne postoji razdoblje u povijesti kada su resursi bili u rukama tržišta pa nemožemo niti znati jel bi nekog povijesnog problema i bilo da je bilo slobodnog tržišta ili kako bi tržište riješilo problem. svi problemi pa tako i javno zdravstvo su bili problemi više ili manje ne tržišnog okruženja (možemo tvrditi da tamo gdje je tržišta bilo manje da su problemi bili veći što je ipak jasna indikacija uzroka problema).

          ili ajmo misaoni pokus, država X baci atomsku bombu na državu y i onda mi raspravljamo o tome može li tržište riješiti taj problem i jel to market failure? jasno da nije jer je problem nastao kao produkt džravnog upravljanja resursima (centraliziranog) a ne tržišnog.

          no da ne odemo predaleko, samo sam htio ukazati na to ne tvrdim da tržeište ne bi imalo problema samo kažem da treba biti oprezan u sigurnosti i zaključcima na osnovu povijesnih činjenica.

        • Pa zna se puno o tome, evo recimo ovo iz The Great Escape: Health, Wealth, and the Origins of Inequality

          And even when people were convinced, there were all sorts of barriers. The knowledge might have been free, but adopting it was not. Constructing safe water supplies is cheaper than constructing sewage plants, but it is still costly, and it requires engineering knowledge as well as monitoring to ensure that the water is indeed uncontaminated. Sewage needs to be disposed of in a way that it does not pollute the supply of drinking water. Monitoring of individuals and of businesses is often difficult and often resisted, and it requires state capacity and competent bureaucrats. Even in Britain and the United States, the fecal contamination of drinking water was an issue well into the twentieth century. Turning the germ theory into safe water and sanitation takes time and requires both money and state capacity; these were not always available a century ago, and in many parts of the world they are not available today.

          ili ovaj paragraf koji pokazuje što se napravilo s državnom intervencijom u javnom zdravstvu, koja zaisgurno ne bi bila ni približno efikasna ni efektivna bez države:

          In 1850, the germ theory had yet to be established. By 1950, it was common knowledge, so that at least some of the improvements that had taken a century in the leading countries could happen more quickly in those that followed. That India today has higher life expectancy than Scotland in 1945— in spite of a per capita income that Britain had achieved as early as 1860— is a testament to the power of knowledge to short-circuit history. The rapid if uneven reduction in infant mortality in poor countries allowed millions of children to live who would otherwise have died and caused the “population explosion”— from 2.5 billion in 1950 to 7 billion in 2011— an explosion that is today gradually coming to an end.

          Ali kao što je rekao @Lolek i Bolek, ako smatrate da država treba biti uključena 0%, onda je vjerojatno premalo prostora za svaku diskusiju oko ovoga :). Oko drugih stvari se možemo složiti. Npr. da je ovo jedan od najjačih argumenata za globalizaciju 🙂

        • mclynx, ne bi vjerovao:

          1. Prije jedno sest mjeseci sam mislio kupiti dionice Applea i nisam (kad i sva masa ljudi oko mene). Ni zbog cega drugog, samo zbog lijenosti nisam kupio. Kad vidim ljude poput tebe (passionate about their products) zalim. Jel’ da ih kupim danas? Imas kakav savjet?

          2. Stvarno razamisljam da kupim iPadove i to bas za dvoje malih klinaca. Iako sam staromodan i mislim da je bicikl ili gadjanje blatom bolja zabava za klince, morat cu kupiti iPad zbog “peer pressure” – svi klinci imaju iPadeve, onda se moji osjecaju ko govna kad dodjemo bilo gdje u goste.

        • Vedran,

          Kazes treba biti oprezan u sigurnosti i zaključcima na osnovu povijesnih činjenica. Mislim da se tu svi slazu s tobom 100%. Nije u tome stvar. Ali negdje moras prerezati i reci – ovo je kruska, a ovo je jabuka. Zapravo, nije mi jasno koje stajaliste zastupas.

          For the sake of discussion, ja tu tvoju izjavu mogu uzet i okrenuti je u ovom smislu – cinjenica da su svi “komunizmi” propali nista ne govori jer: 1) nijedan od tih “komunizama” koji je propao nije bio pravi komunizam (ekvivalent ovome je: “slobodno trzite nikad nije postojalo, uvijek se tu neko naso i pokusao nesto regulirati”) i 2) komunizam treba profunkcionirati na nivou cijele planete da bi radio (ovo drugo je circular argument, ali koji su nam vrlo vjesto servirali u skolama). Dakle, povijesna cinjenica da su svi “komunizmi” propali (ili su u stanju akutnog propadanja) ne govori nista? Moras priznat – ipak nesto malo govori! Ali slazem se – matematicki egzaktnog odgovora nema, u povijesti ne postoji ono sto se zove “controlled experiment”.

          Na taj nacin vrlo malo bismo uopce mogli zakljuciti iz povijesti i uopce – iz vlastitog iskustva (Nasim Talib je upravo na inzistiranju na tome napravio literarnu karijeru).

        • Ovaj drugi je pogrešan jer od koga bi onda uvozili i kopirali tehonologiju? 🙂 I konjak i aute, da li bi onda vrijedilo biti komunistički diktator ako nemaš konjak koji drugi nemaju? Pa zašto smo se drugovi borili?

          Ajde sad razmislite kako bi to izgledalo da je cijeli svijet Sj. Koreja, ali još od 1900.-te (znači nemaju još ni traktor niti će ga izumiti)

        • @Lolek

          teško je izraziti stajalište u tako kompleksnoj temi. no recimo ovako diskusije radi da sam za 0% regulacije, ali ne i za 0% države. Naime državu bi tržište trebalo zaposliti da obavlja posao zaštite tržišta (ne pojedinaca nego institucionalnog okvira).
          No ujedno sam i državo skeptik jer činjenica je da nakon što državi daš takovu moć (vojska, policija, sudstvo) imaš opasnost backfire-a a to je ono što se trenutno i događa u EU i SAD. Unatoč jakom i moćnom tržišnom okviru, država je počela koristiti tu dobivenu moć, što postepeno ukida slobode i šteti tržištu.

          Tako ja to vidim, bilo bi lijepo, idealizirano imati nekoga da obavlja posao zaštite tržišta no ipak izgleda da to prektično nije moguće bez da se ugrozi sloboda (čak i u SAD, a kamoli onda u donedavno komunizmom i fašizmom poharanoj Europi). To je velika opasnost i ja bih radije riskirao sa potencijalno nesavršenim tržištem, nego išao na sigurno sa sigurno destruktivnom državom.

        • Tržište je jedini pošteni sudac. Ako imaš višak regulacije postaješ nekonkurentan i polako ispadaš iz igre.
          Ne treba ti nikakav Baroso ili mudri vođa reći koliko ti je regulative optimalno imati. Tržište će te nagraditi ili kazniti. Ne može ministar Linić reći da imamo optimalne uvjete za investiranje ako investitori smatraju da im se u RH ne isplati investirati.
          Linić treba ukidati poreze i pojednostavljivati porezni sustav sve dok investicije ne narastu na optimnu razinu. Ne može on govoriti privatnicima evo ja sam malo popustio sad ste vi na redu.

        • @nb

          ili ovaj paragraf koji pokazuje što se napravilo s državnom intervencijom u javnom zdravstvu, koja zaisgurno ne bi bila ni približno efikasna ni efektivna bez države:

          zasigurno je malo jaka rijec 🙂
          dakle ti citati su obicni statist porn, i uopce ne pokazuju da slobodni ljudi ne bi sami odlucili ne krepavati i okrenuti se protiv onih koji stete drugima.

        • p.s. poznato je libertarijancima i objektivistima da je u doba “market faila” postajala jaka veza izmedu bogatih i vlasti koja im je omogucavala da rade na stetu siromasnih.

        • @Lolek_i_Bolek

          Ja još uvijek ne ulažem u strane dionice, pogotovo ne u američke (prilično efikasno tržište) i posebice ne u tako teške investicijske situacije kao što su dionice brzo mijenjajućih industrija/kompanija, tzv. “tehnološke dionice”. Ne zato što pretjerano-buffettovski kažem “ne tehnološke dionice, nikada”, nego jednostavno mislim da ima puno lakših stvari, da ja nisam (bar za sada) na tom nivou da bih tu mogao uspješno ulagati. Pojma nemam je li to dobro ulaganje, iako izleda jeftino u odnosu na konkurenciju (ali možda su i jednostavno drugi skupi…)

          Konkretno AAPL je možda i najteža dionica od svih tehnoloških, jer sve polazi od ljudi… a u Apple-u se više nego igdje nalaze baš specijalni ljudi: hrpa genijalaca i hrpa zanesenjaka, emotivaca. A znamo i za genijalnost “da graniči sa ludošću” kao i za emocije kako utječu na razum… da je Apple sa stajališta investitora zapravo jedna jako nepredvidljiva tj. opasna stvar, nikad ne znaš što njima može pasti na pamet, kako svoju strategiju možda iznenada preokrenuti, npr. iz ove visoko-profitabilne u recimo neku amazonsku plesanjem na granici profitabilnosti “gradeći dugoročne pozicije” agresivnim taktikama i agresivnim reinvesitranjem svega, koja bi mogla biti u skladu sa dugoročnim ciljevima kompanije, a što može biti jako rizičan put (nitko ne kaže da će i Amazonu to uspjeti) i što investitori ne moraju nužno nagraditi kratkoročno visokim valuacijama kao u AMZN dok čekaju dugoročni rasplet.

          Možda u ovim rizicima i leži objašnjenje ovih naizgled skromnih valuacija u odnosu na trenutnu profitabilnost jer oni jednostavno ne daju neko jamstvo da će to tako nastaviti, može se dogoditi da će, djelomično u skladu sa hintovima koje daje u svojim izjveščima, eksplodiranjem rashodovne strane bitno smanjiti profitne marže u svrhu kako oni to kažu “nuđenja još veće vrijednosti za kupce”, jer ta firma zaista ima samo jednu misiju “delight customers”, briga njih za račun dobiti i gubitka, za bilancu itd., oni jednostavno vjeruju da to mora doći samo po sebi ako oni svoj posao “delight customers” odrade izvrsno.

          To se čini za sada da ide tako, to su i neka načela u koja ja vjerujem, ali tko zna kad se to može preokrenuti, da možda svu tu stvorenu vrijednost uzmu kupci i da ništa ne ostane u računu dobiti i gubitka, a ako se to dogodi možda zbog svojih načela/uvjerenja to propuste na vrijeme uočiti i vrijednost iz ruku dioničara bude transferirana u ruke kupaca. Takve stvari se ponekad dogode i u jednostavnim biznisima (kada imate nerazumnu konkurenciju) pa kako se ne bojati toga u ovako kompliciranoj industriji i punoj najluđe konkurencije svih vrsta i razina ludosti 🙂 Dobro kaže Buffett: to je opasno 😀 Ali ne boje se svi, neki poduzimaju taj rizik, možda budu lijepo nagrađeni 🙂

      • Meni je ogroman pomak kada bolesnik shvati što mu škodi i počne tražiti rješenje. EU je preregulirana i visoko birokratizirana zajednicašto će je uništiti u tržišnom natjecanju s konkurencijom na globalnoj razini.
        Shvatiti to i početi raditi na deregulaciji meni je znak da ima nade za EU budućnost.

        • to nije deregulacija nego stvaranje rupa za podobne. velika je razlika.
          otprilike je razlika kad na cestu stavite ograničenje od 60kmh a onda umjesto da ukinete ograničenje, kažete evo imamo posebnu proceduru za one koji žele voziti brže, samo neka se jave mi ćemo to riješiti. za 5 min imate odobrenje.
          naravno ja to vidim kao dodatnu regulaciju, nešto bolje poslovno okruženje ali samo za one koji prođu filter čitaj podobne. misliš da će kineske tvrtke moći koristiti hitrorez efikasno ili će njima naći neki “nedostatak”

          problem je logički, nije moguće očekivati od majmuna da pili granu na kojoj sjedi, nikad, pa čak i kad zna da je to ispravno. vi mislite da je problem što barroso ne razumije da je njegova funkcija ekonomski štetna? pa u trenutku kad shvati sve kreće na bolje.

  3. Dobar post, iako mi jako fali broj ljudi koji su izbjegli iz Hr(pod ovime bi me pogotovo zanimali ljudi sa diplomama OK fakulteta), pa ako netko zna molim neka podjeli…

    no moram reci da je graf pod 3. bezveze
    jer u HR PREVISE ljudi ide na fakultete.
    bio je u JL zgodan podatak, kojega ne mogu naci
    koliko se od pocetka 90ih u Hr povecao broj studenata, i to naravno porast je bio u kategoriji : beskorisni fakulteti, pa ako netko ima link molim da posta jer ne mogu naci

    Nadalje ovo je tipican primjer genijalnosti socijalizma.
    Recimo blagonaklono da diploma FFZG vrijedi 5000 eura ( da znam da ne vrijedi… 😛 )
    a da studiranje jednog kvalitetnog 😛 filozofa kosta 30000 eura.
    Naravno da je filozofu u interestu dobiti nesto za besplatno umjesto se zamara radom 5 godina… dok je naravno ovo totalno neuconkovito ulaganje po ekonomskim kriterijima, cak i kada maknemo se od libertarijanskog stava da koji vrag ja imam nekom drugom placati fakultet(ili zdravstvo 😛 ) .
    Tu su naravno i upisne kvote(omfg neki birokrat centralno planira broj ljudi potrebnih u nekom sektoru – zivio divlji neoliberalni kapitalizam u Hr)

    P.S. simbol doba:
    http://www.tportal.hr/scitech/znanost/276171/Najvise-mjesta-ostalo-na-PMF-u-FER-u.html
    “Međutim, važno je reći da se za upis na spomenute sveučilišne studije traži položena viša razina matematike te da FER ima i dodatni upisni kriterij po kojem se traži da suma ocjena na maturi iz matematike i fizike mora biti veća ili jednaka 7.”
    >=7 koji grozan kriterij
    😀 😀 😀 😀 😀 😀 😀 😀 😀 😀

    • nasao sam ovaj podatak, ne mogu naci onaj orginalni link o kojem sam govorio , ali you get the idea:

      Iako je ukupni broj studenata na inženjerskim studijima u Hrvatskoj porastao sa 18.941 u 1999. na 22.283 u 2006., s obzirom da je ukupan broj studenata na svim studijima isto porastao, relativni udio studenata koji odabiru injženjerstvo je pao sa 19,8 na 16,3 posto.

      • I onda imas da 90% ljudi koji su zavrsili FER/PMF rade kao programeri ‘primitivnih’ nazovi aplikacija jer adekvatnog posla za njih nema za sto su se skolovali. U ITu kod nas od velikih firmi za ovu struku ima samo ETK, Velike firme kod nas ne zele otvorit nikakav R&D centar, Siemens otisao nitko drugi ne dolazi. Dok su velike firme otvorile svoje razvojne centre u Poljskoj, Hrvatsku svi zaobilaze…Neke ove male firme su hvale vrijedne i svaka im cast u ovoj nasoj dzungli poslovat ali nazalost kod nas jos nije doslo vrijeme da takve firme bez obzira kako dobru ideju ima privuce ajmo rec 100mil dolara investiciju sto je u USA moguce…Nadam se da ce bit bolje i da cu uskoro vidit naslove tipa Apple/Samsung/Google otvaraju R&D centre u Hrvatskoj zaposljavajuc 5000 IT strucnjaka :)…Danas nazalost je doslo vrijeme da studirat FER/PMF ima smisla samo ako se zeli dobit viza za vani…sta ce ti 1000 inzenjera ako nemas sto s njima :).

        • Nemojmo tako, primitivno-neprimitivno. Ona firma Pet minuta radi svakakve aplikacije za svakakve (i vrlo ozbiljne velike američke klijente kojima cijeli biznis ovisi o tome što im se ovdje napravi) a s druge strane imamo jednu drugu firmu, koja radi “bezvezne igrice” a danas već zarađuje nekolio puta više od ove prve (http://www.nanobit.hr). Pa sad što je tu ozbiljno a što neozbiljno. Ne bih ja to tako gledao. Ozbiljni su i jedni i drugi svatko na svoj način. Jedni rade vrlo ozbiljne stvari za vrlo ozbiljne klijente a drugi vro ozbiljno zaradpđuju od svojuh vlastitih “neozbiljnih” proizvoda. Posao je posao. Nije lijepo imati predrasude, diskriminirati, u konačnici sud ipak donosi tržište i račun dobiti i gubitka je ono što se jedino ozbiljno gleda.

        • @Tomislav, Lynx
          nista lose u ekonomskom izbjeglistvu… 🙂
          Iako i u HR se da naci cool poslova, ali ne bas u omjeru kao sto je to vani… ali npr. opet pametni ljudi sa FERa bjeze u Google i FB a po meni to je sjajno. Ne za HR kao drzavu, ali neka si HR i oni kojima je takva HR dobra sami placaju svoje poluretardirane marksiste/docente/aktiviste (majke mi ne mislim na nikog specificno 😛 ) i druge genijalne stvari. 🙂
          Mislim tema je dugacka i opsezna, ali ukratko kao sto sam rekao…

          FER ili PMF + ekonomsko izbjeglistvo == epic win 🙂

          BTW prigodni vic sto mi je prijatelj iz Srbije ispricao, vrijedi po meni i za HR:
          -Kako pametan Srbin zove glupog Srbina?
          -Telefonom iz inozemstva. 😛

          A za vasu nadu… vjerovali vi ili ne 😛
          Google i slicni ne otvaraju R&D centar negdje jer im puhne, nego na temelju podataka, a ti podatci npr. ne uzimaju u obzir sto Linic prica nego sto radi. 🙂
          Npr:
          Yahoo CEO Marissa Mayer has always made her decisions based on as much data as possible.
          She famously relied on data to pick colors for Gmail and the Google homepage
          ❤ data mining

        • mclynx…napisah ovo za te male firme…’Neke ove male firme su hvale vrijedne i svaka im cast u ovoj nasoj dzungli poslovat’ …Premalo ih je….
          Onaj tko zavrsi FER/PMF bi trebao ako je moguce raditi u R&D velikih firmi il npr kao analiticari u bankama itd da ne nabrajam u nedostatku tih poslova oni se zaposljavaju kao administratori mreze u firmama do 20ak zaposlenih gdje instaliravaju mrezne printere vrhunac im je posla azurirat bazu podataka od 100korisnika…Karikiram malo…ali u principu je tako…
          Bezveze su protratili 5-6 godina studirajuc ucec da bi radili posao koji su mogli radit i bez studija…
          Nosenseetal naravno da velike firme ne otvaraju R&D centre gdje im puhne :)…Nada umire zadnja pa se nadam eto skoro da cemo vidit i to kako Google/Microsoft/Apple itd otvaraju R&D centre u Hrvatskoj…

  4. captain Economy strikes again:
    Ljubo Jurčić: Neka Vlada kreditom otkupi Inu i otplati ga profitom kompanije

    kao bonus intelektualni raspon Hr u 10 redaka texta:

    JURČIĆEV MODEL – dignuti kredit i otplaćivati ga iz profita Ine, a Hrvatskoj dugoročno osigurati energetsku neovisnost. Problem je što u Europskoj komisiji ne bi blagonaklono gledali na novo zaduživanje Hrvatske.

    VLADIN MODEL – zadužiti se kod Europske banke za obnovu i razvoj i kupiti dionice Ine, uz obvezu da se tvrtka u roku od dvije godine proda nekom novom, strateškom partneru.

    LESAROV MODEL – nacionalizirati Inu i, bez da se potroši ijedna kuna, najveću domaću kompaniju potpuno vratiti u državne ruke. Takve allendeovske ideje u Vladi ne podržavaju, s obrazloženjem da bi to otvorilo vrata pravnoj nestabilnosti. Mađarski MOL u ovom bi slučaju obeštećenje tražio na sudu.

    http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/223670/Default.aspx

    • Čudno da se još nisu sjetili modela D. Mirovinski fondovi – naša 4 mirovinska fonda kupuju inu od mola po 4.000 kn po dionici, mr. NO preuzima kormilo, primjenjuju se best business practices naučene na podravci te za par godina prodaju inu po 10.000 kn. Penzići zadovoljno ližu lizalice u Opatiji i Hvaru, unuci sladoled, državu ništa ne košta…

  5. turizam je jedina slamka spasa i za razliku od ostalih grana privrede ima potencijala da postane značajan faktor u europskim razmjerima (za sad još nije, ali ako ga naši ne pokradu i dotuku ima lijepi potencijal).
    međutim, s turizmom ima jedan problem. turizam generalno gledano ne zapošljava puno radnika, a naročito ne puno visokoobrazovanih radnika. stvarno je veliko pitanje što će za destak godina visokoobrazovani ljudi imati za raditi u hr…

  6. Obrazovani ljudi trebaju sami osmisliti što će raditi u RH, i oni i oni koji su manje obrazovani od njih.
    Ako to nisu u stanju znači da su se pogrešno obrazovali pa nek se onda bave turizmom, ili nek se prekvalificiraju, ili nek čekaju da im Vlada kaže što od njih očekuje – pa nek služe genijalcima iz Vlade koji će sve isplanirati – samo što još nisu počeli.
    Čekaju upute od EU komisije!

  7. g.Bakic odlican clanak…Ali da bi se u obrazovanju nesto promijenilo treba imat strategiju i okvirni plan za sljedecih 5-10-15 g zar ne? naravno uz poneko adaptiranje kako vrijeme prolazi, a kod nas se sa svakom promjenom vlasti nadje pametnjakovic koji kaze to sto smo do sad radili nije dobro nego ovako kako ja kazem…
    A i kod nas mladi ljudi dosta ih ima krivu sliku studiranja dosta ih studira samo da bi studiralo…tipa nisam upao na fakultet koji sam htio pa ajd bilo koji starci nek placaju ne da mi se radit poslje srednje a roditelji forsiraju ajde sine/kceri studiraj sta bilo skola je skola 🙂
    Ja bih rekao odokativno da mladi iz Hrvatske i nisu toliko ludi za odlascima izvan zemlje barem do sada a sad je to moje nekakvo misljenje nemam podatke usporedbe itd…
    Sad bi g.Pavuna na ovo vase rekao kako smo mi najpametniji najbolji itd:)

    Kako utilizirat ljude? Imamo kako ste naveli jako puno inzenjera koji su bez posla koji imaju i iskustva itd,
    Mi hodamo po kataru trazimo investitore pa da Katarci osim nafte znaju nesto drugo radit ne bi im nafta ni trebala.
    Njemacka/USA/Japan/Kina su zemlje u kojima se trebaju trazit investitori ali da im se da jasna slika kako mogu profitirat a ne za svaki dozvolu cekat po ne znam ni ja kolko mjeseci a neke i godina…

    Mi tu samo pisemo trebali bi ovo trebalo bi ono a sami se nesto previse ne aktiviramo ovo govorim u svoje ime…

    • Tipkam s 2, ponekad 3,4 prsta…. krivo sam naucio i taj krivi nacin doveo do savrsenstva i neslucenih brzina. Ali zato sviram klavir s 10 prstiju dosta dobro, i formalno zavrsio muzicku skolu. Zavrsio sam gimnaziju i FKIT (kemijsko inzenjerstvo) u roku i smatram da imam solidno i siroko obrazovanje. Ali se ne smatram neandertalcem jer tipkam s 2 prsta… Po cemu je to kriterij za bilo sto?!? p.s. Ovo sam natipkao jednim prstom na pametnom telefonu iz kapitalisticke juzne koreje:) Moglo bi se i s 2… Opet sam krivo naucio… badava mi sve skole i faksevi:)

      • Gledajte, možda netko i klavir s 2 prsta svira bolje nego Vi s 10, što ne znači da ‘nema veze svira li se s 2 ili 10 prstiju’. Za početak, ne možete pisati ‘na slijepo’ tj. morate stalno gledati u tastaturu, ali da ne duljim, pisanje s 10 prstiju naprosto jest elementarnu pismenost (u razvijenom svijetu). Čini se da je Vaš problem je što Vas je ta činjenica, da ne pišete s 10 prstiju, zajedno s činjenicom da je netko naveo da je to (danas) dio elementarne pismenosti uvrijedila (u biti mislim da je ovo sigurno, jer ste odmah počeli s ‘neandertalcima’ – nitko nije rekao da ste Vi ‘neandertalac’).

        Ima i ljudi koji ne znaju engleski, pa kažu da to nije dio današnje pismenosti, ‘jer eto što im fali’.

        ‘Izlaz’ iz te ‘disonance’ je impuls da se anonimno ulogirate i napadnete onoga tko je to rekao, dakle, dovedete te dvije stvari u sklad (ovaj koji to govori je u krivu).

        Međutim, konstruktivniji je način prihvatiti činjenicu (koja to zaista jest) da je pisanje s 10 prstiju dio pismenosti i, kako se to lako nauči, naučiti i biti još bolji u svom poslu i privatnom životu (zamislite koliko sati godišnje pišete!), umjesto da se zavaravate da ste svoj način doveli do ‘savršenstva i neslućenih brzina’ (ovi superlativi vjerojatno manje govore o Vašem pisanju, a više o percepciji sebe u svijetu). Predlažem da probate proći ovaj test: http://10fastfingers.com/typing-test/english. Ako imate takvim načinoom 50 riječi u minuti, to bi zaista bilo krajnje neobično (prognoziram Vam 30-35 ako je zaista ‘savršenstvo’ s 2).

        Nije sramota ne znati, jer često čak i ne znamo što ne znamo i što nam je potrebno ili što nam može omogućiti da budemo bolji. Ali problem je u stavu prema znanju. Predlažem da još jednom pogledate grafikon u točki 8 i zapitate se je li Vaš stav odraz tog stava prema znanju koji je tipičan u Hrvatskoj.

        Jasno, ovo gore je što se tiče Vašeg stava o kojem raspravljate.

        Što se tiče javnih službenika, mi ih plaćamo da budu produktivni, tako da tu zaista ne bi trebalo biti rasprave što ulazi u njihovu pismenost.

        • Jasno sam napisao da sam naucio na krivi nacin… I nisam napisao da je to bolje… hm… mozda to netko s super percepcijom sebe u svijetu ipak ne bi napisao… mislio sam naglasiti da to nije neka krucijalna vjestina niti faktor pismenosti, ne zato sto ju ja osobno ne znam… Ne vidim kakve anonimnost ima veze s ovim… Ako mi dopustite, ulogirat cu se s istog maila i IP adrese s punim imenom i prezimenom. Nek svi znaju da ne znam tipkati s 10 prstiju… Cisto kao skolu za ispravljanje super percepcije dozivljaja sebe u svijetu…I da… tesko je nauciti ponovo kad se nesto krivo nauci tj. puno je teze kad krivo naucite ispravljati, pa makar to usavrsili…

        • Jasno da nije krucijalna vještina, kao što ni znanje engleskog nije krucijalna vještina. Pitanje je što želite s tim znanjem. Zašto prosječan Nizozemac ili Njemac ili Šveđanin govori engleski daleko bolje od Hrvata, vjerojatno su ludi ili zbunjeni, pa ni to nije krucijalno? Dovoljno je, ako već govoriš, onako … nabadati? Kladio bih se da u BiH još lošije pišu i još lošije govore engleski, a u Burkini Faso još gore. Nije ni njima ‘krucijalno’, živi su. Pitanje je što želite postići. Činjenica da ne prihvaćate činjenice koje Vam se ne sviđaju govori o Vama, a ne o tim činjenicima.

        • Po mom zapažanju (empirijskom istraživanju) ljudi u Hrvatskoj govore engleski relativno dobro, bolje nego prosječan građanin u Italiji, pa čak i Francuskoj ili Španjolskoj. Mislim na ljude u gradovima, slučajne prolaznike, konobare, itd.. Mladi u Hr govore engleski vrlo dobro, neusporedivo bolje nego npr. mladi u Italiji. Istina, u Švedskoj prosječan građanin govori engleski bolje nego prosječan građanin u Hrvatskoj, ali to ne vrijedi za državnu službu gdje je situacija ista, ako ne i gora nego u Hr. Zaposleni u švedskoj državnoj službi ne govore niti pišu na engleskom. Ako ne vjerujete nazovite njihov arbetsformedlingen ili im pošaljite kratak e-mail na engleskom jeziku s upitom što napraviti nakon dolaska u Švedsku po pitanju traženja posla. Odgovor nećete dobiti. Zatim taj upit provucite kroz google translator i pošaljite na švedskom (iako to ustvari nema veze s švedskim). Odgovor stiže u roku 3-5 dana. Odgovor je štur, generički email s par linkova koje se može naći i sam na sweden.se. Ali, ako je na engleskom, neće odgovoriti. Isto je s upitima o korištenju automobila (transportstyrelsen.se), itd.. Ako želite kupiti mobitel ili sim karticu opet imate problem jer niti jedan provider nema web niti szk na engleskom, a standardni operateri ga govore lošije od Milana Bandića. Btw., 59 wpm, očekivao sam i bolje. :/ Samouk, 10 prstiju.

        • Romanski narodi su notorni u lošem vladanju engleskim, nisu dobra usporedba, a pogoto zato jer se radi o velikim ekonomijama i kulturama koje nisu tako otvorene kao hrvatska. Ljudima u biti manje treba engleski ondje. Iako, ako vidite prave profesionalce, engleski im je bolji nego našima, a i pišu bolje na kompjuteru 🙂

          Za Švedsku je stvar gledišta. Definitivno govore odličan engleski, što možete vidjeti i ako ih srećete u inozemstvu. Druga je stvar što možda ne žele u državnim službama pisati na engleskom. Ne znači ako dobro govore engleski da nemaju svoj materinji jezik. Za ilustraciju, razmislite što bi se dogodilo da nekome u zemljišno-knjižnom uredu u npr. Sisku ili Gospići pišete na engleskom? Imate više o tome npr. ovdje: http://www.sweden.se/eng/Home/Education/Swedish-language/Reading/How-far-can-English-take-you-in-Sweden/

      • Nešto vrlo zanimljivo – ukucao sam 53 riječi na hrvatskom i bolji sam od 86.96% u toj skupini. Ukucao sam e sad ne znam je li 52 ili 53 riječi na engleskom u minuti i – bolji sam od oko 74% ljudi u toj skupini. Neovisno o broju prstiju (ja recimo koristim aktivno svih 5 prstiju desne ruke, a 2-3 prsta lijeve i to, pazi sad, palac, kažiprst i donekle prstenjak), upravo je ovaj podatak s postotcima ono o čemu g. Bakić priča.

        • Moram sam sebe ipak malo ispraviti gore. Hrvatske su riječi dulje od engleskih pa netko tko je zaista ukucao tono “X” riječi na hrvatskom u minuti zapravo je bolji od nekoga tko je ukucao “X” riječi na engleskom. Uspoređivao sam prvi put zbog toga neusporedive stupce. Za usporedivost, naravno, treba gledati prvi stupac – WPM (tj. RUM = riječi u minutu) koji nije jednak fizički ukucanom broju riječi. .

      • @trotter1111

        Ma možeš ti tipkati kako hoćeš, nitko ne kaže da je “problem u tebi”. Slobodno smo društvo, svatko ima pravo stjecati ili ne stjecati vještine koje želi (makar i bile neke temeljne, jer svatko ima pravo odlučiti biti i ako baš želi potpuno nepismen, i prihvatiti posljedice svoje odluke). Ali ne možeš reći da pristojna brzina tipkanja (ma sa koliko prstiju, ali činjenica je da je sa manje prstiju teže postići neke razumne brzine) ne spada još uvijek u neku temeljnu pismenost.

        Tek kada dođemo ma stupanj tehnološkog razvoja kada ćemo većinu teksta računalu diktirati a tek manji dio vremena koristiti neku vrstu tipkovnice, tek tada ćemo moći brzinu tipkanja manje visoko vrednovati kao faktor temeljne pismenosti. A ja zapravo nisam siguran hoće li takvo što uopće doći ikada (tj. prije nego nam računalo ne bude čitalo misli) jer ljudi će vjerojatno imati potrebu značajan dio unosa teksta obavljati na tihi način (bez da svojim diktiranjem ometaš nekoga oko sebe, trošiš grlo itd.)

        A što se tiče javnih službenika i drugih koji tipkaju na poslu, bilo to opća kultura ili ne, njima je to u opisu temeljnih radnih vještina, oni moraju svoj posao raditi efikasno/pismeno tak da tu nema nikakve dileme. Ako voziš viličar na poslu možda ne moraš tipkati sa 10 prstiju, ne rade svi jednake poslove, naravno.

        Evo ja sam maloprije izmjerio na iPad-u (virtualna tipkovnica!) 57 wpm. Dakle ako se na uređaju koji uopće nije zamišljen za puno pisanja, i konkretno ja koji na njemu, iako je to uređaj koji doma daleko najviše vremena koristim od svih elektroničkih uređaja, uopće nisam naviknuo puno baš pisati (samo kratko odgovorim na po neki mail, dopisivanje na face-u i evo ovako neki komentari ovdje) postižem preko 50 wpm onda definitivno netko na poslu i za uređajem koji je namjenjen obilnijem pisanju mora pisati brže od 50 wpm tj. vjerojatno sa 10 prstiju.

    • @Tomislav
      “Ali da bi se u obrazovanju nesto promijenilo treba imat strategiju i okvirni plan za sljedecih 5-10-15 g zar ne?
      naravno uz poneko adaptiranje kako vrijeme prolazi, a kod nas se sa svakom promjenom vlasti nadje pametnjakovic koji kaze to sto smo do sad radili nije dobro nego ovako kako ja kazem…”
      ne treba nam strategija, nego kapitalizam.
      I tada ce sposobni raditi planove, a ne pametnjakovici… 🙂

        • @Tomislav
          sloboda, tj. polusloboda jer budimo realni to bi u hr bio napredak. 🙂
          Da ne bi bilo da pricam ideoloske bajke pripremite se na duzi odgovor. 🙂
          Dakle rjesenje je da ako bas me maltretira drzava da placam drugima neke gluposti tipa F”F”ZG i slicno da mi barem omoguci izbor kako cu potrositi lovu koju su birokrati odlucili da zasluzujem dobiti od drzave.
          Dakle school choice(uz to da roditelji biraju program), da za faks ako se kvalificiram na prijemnom dobijem x k eura i da to mogu potrositi na kojem god privatnom faksu hocu, da za zdravstvo da mogu sam trositi lovu koja mi pripada jer imam bolest X u kojoj bolnici hocu… da mogu (stvarno, ala mogu biti sam svoj)birati svoj MF (bez O ispred)…

          Uocite kako ovo rjesava puno stvari automatski(Nexe obveznice 🙂 , spolni odgoj u skolama… )

          No naravno ovo se nikada nece dogoditi u Hr, no evo zgodan citat:

          Socialists cry “Power to the people”, and raise the clenched fist as they say it. We all know what they really mean—power over people, power to the State.

          Nadalje vjerovali vi ili ne smanjenje poreza povecava slobodu jer vlast ima manje resursa pa bi to isto bilo jako korisno. I naravno dodati u ustav da proracun ne smije imati deficit(naravno prvo moramo rjesiti bitno pitanje sto je to brak, nije da je zurba… :P)

          @vedran2006
          np, trebalo bi da WP ima I endorse this message… 🙂

      • hvala vam na ovom, naježim se kad netko ispali da nam trebaju strategije na 5-10-15g.

        zapravo ta potreba za strategijama uvijek i odlazi od onih koji neznaju što će raditi, pa u tom strahu barem da za sebe osiguraju neku sigurnost, pisati će strategije.

        • @vedran2006
          odg sam vam gore, ali zaboravio sam reci da dosta toga po meni nije samo zbog toga nego zbog neke ideje da postoje neki strucnjaci koje samo treba poslusati… i da bi i drzavno zdravstvo i obrazovanje i drzavna npr. proizvodnja smartphona i operacijskih sustava radila super samo da se slusaju strucnjaci u tim poljima.. 🙂
          zato je vazno da redovito isprdavamo neznalice ala jurcic/krugman koji se predstavlja i kojeg predstavljaju u medijima kao nekog tko zna nesto o ekonomiji…

  8. Dobra slika, ali lažna.
    Mr. Mirando Mrsić je uspješno s.ebao statistiku sa svojih 1600 kn za koje se cijela vojska “osposobljava”, a u stvari isto uokolo traži posao.
    Da gledamo podatke o tome tko stvarno radi za pravu plaću, možda bi pretekli i Grčku…

  9. Dobra strategija ima svog autora (stratega) i sadrži jasnu viziju te 3-5 strateških ciljeva (1-2 stranice teksta).
    Loša strategija ima stotinjak autora (pametnjakovića), nejasnu viziju, bezbroj nejasnih ciljeva i 150-200 stranica uglavnom besmislenog teksta.
    Primjer loše strategije:

  10. Redovito pratim ovaj blog ali jako rijetko pišem jer smatram da ako nemam nešto pametno napisati bolje da ne napisem, pa više čitam nego što komentiram… A i treba mi neko vrijeme da to sve natipkam s 2 prsta  (vidim da su neki ovo shvatili kao natjecanje pa se hvale svojim dosezima u wpm, svaka cast – citius, altius, fortius, lijepo je to i svidja mi se). I samo citanje ovog bloga je zbog težnje da još nešto više naučim pogotovo u područjima u kojima nisam baš neki znalac. Ali priznajem, dosta sam impulzivno napisao komentar s neandertalcem … Znate, dosta je šokantno i razotkrivajuće kad vam netko, a pogotovo netko koga cijenite kaže da ste praktički nepismeni… Teško je tako nešto ne shvatiti osobno, pogotovo ako ste dosta truda uložili u svoje obrazovanje (i formalno i neformalno) a tako nekako ja doživljavam svoj put… Tada reagira ego i doživljaj sebe u svijetu. Istina.
    U medjuvremenu sam se popeo na Sljeme, što bih svakom u ZG preporučio za opće psihofizičko zdravlje, pa mogu sad bistrije glave bez ogorčenosti sagledati stvari. Prosao sam test http://10fastfingers.com/typing-test/english u skladu s vasim prognozama. Evo, kako svijet (a i Hrvatsku, a pogotovo u skladu sa šokantnim grafikonom iz točke8.) treba mijenjati pocevsi od sebe pocet cu ucenjem tipkanja s 10 prstiju. A isto bi preporucio i citateljima ovog bloga, zato jer sam siguran da nisam jedini koji tipka s 2 prsta, a kako Vi kažete, ima sigurno i sveucilisnih profesora…
    Dok sam tražio po netu nešto prikladno za tu svrhu nabasao sam na ovu stranicu http://www.instructables.com/id/Mastering-10-Fingers-Typing-Touch-Typing/ i molim primjetite uzrast djece na priloženim snimkama. Mislim da tu dolazimo do poante. Ne znam kakva je sad situacija u našim školama, ali ja sam se formalno školovao u hrvatskim javnim školama i fakultetu cca 17 g. i nikad nisam imao prilike naučiti (ispravno) tipkati. Ne govorim o situaciji da sam vjerojatno na svoju inicijativu sigurno to mogao negdje nauciti, da sam bio svjestan važnosti istog, nego govorim o sustavu osnovnog, srednjeg i visokog školstva. Vjerojatno se u to u doba kad sam ja išao u osnovnu školu (druga polovica 80tih) to nije smatralo elementarnom pismenošću, ali ni kasnije nisam kroz školovanje u srednjoj školi i faksu nigdjeimao prilike to naučiti i to nije bila nigdje niti periferna tema a ni sad, molim da me netko ispravi, nisam siguran da se to uci recimo u osnovnoj skoli (bas ispravno, s 10 prstiju), a vise pismenost, da sam sebi skocim u usta, nije samo citati i pisati. Postojale su, doduse neke skole/tecajevi za daktilografiju, u bivsoj Marohnicevoj, danas Galjufovoj. Ali sad dolazimo do vilicara… U takvu skolu nije isao netko tko ce voziti vilicar, pa ni neki inzenjer, pa ni lijecnik itd. To su bili vise tecajevi za tajnice/ke i srodne poslove.
    Ipak, dopustite mi još mrvicu ogorčenosti i ego tripa… ispada da je pismeniji netko tko je uz osnovnu skolu i tri razreda neke strukovne skole (uz duzno postovanje) skinuvsi s javne rasvjete letak za neku kvazi informaticku skolu i koji zna tipkati s 10 prstiju pismeniji od nekog s gimnazijskim obrazovanjem i relativno zahtjevnim tehnickim fakultetom. Moram skinut taj letak… Nemojte se sad naljutiti i nikog ne napadam… popravit cu se. Točka 8. cjelozivotno ucenje… asdfghjkl… j;jk hlhs ljs ddj gdd s;g l;fh… fj;; ask ;;l jl;;; ffkdk ;kds dff ld;k s;a; jkl fdff fskdd dd; akf akf…

  11. Sustav obrazovanja kakav je kod nas ima kontinuitet od pa najmanje 30ak godina ako ne I vise, da bi se to promijenilo moraju se prvo ucitelji/profesori ponovno educirat ako ti mislis da je to proces koji se moze napravitu jednom mandatu vlade onda objasni kako…kod nas nema konsenzusa pa se sa svakoj promjenom vlade rade polueksperimenti a ne promjeni se nista…

    • hvala tomislave. nije pitanje što treba nego kako treba ili vječno Top down ili bottom up approach.
      koncept tržišta je bottom up approach, a koncept državne regulacije je top-down.

      naše obrazovanje je oduvijek top down i rezultate vidimo, pisanje strategije je novi top down koji i tako nije dao rezultate. meni se to čini očito da neće funkcionirati ma kako lijepo izgleda. pogledajte si na TEDx neki od filmova o obrazovanju.
      npr.
      http://www.ted.com/playlists/124/ken_robinson_10_talks_on_educ.html

      i razmislite jesu li te ideje došle kao rezultat neke strategije ili jednostavno od običnih ljudi (bottom up)
      pozdrav

  12. Kada bi naši političari imali jasnu viziju što trebaju napraviti sustav obrazovanja mogli bi promijeniti doslovno preko noći.
    Bitno je da prekinemo financirati škole i učilišta koja proizvode radnu snagu koja nikome ne treba.
    Kako se to može jednostavno napraviti mogu vidjeti kod Šveđana i kopirati temeljnu ideju – vaučere kao način financiranja obrazovanja i po meni dodatno vezivanje na taj način financiranog školovanja s općinom, gradom ili županijom koja je izdala vaučer.
    Npr općina xy financira 5 godina “besplatno” školovanje jednog doktora, a onda taj doktor 10 godina radi u općinskoj ambulanti – kad odradi ili otplati svoj vaučer može potražiti posao u Njemačkoj ili bilo gdje drugdje.
    Pretpostavka je da općina, grad ili županija neće financirati školovanje stručnjaka koji se ne mogu zaposliti u lokalnoj zajednici.
    Dakle ova promjena u načinu financiranja “besplatnog” obrazovanja ne zahtjeva ponovno educiranje profesora i učitelja, osim onih koji rade u školama i na učilištima koje neće skupiti dovoljno polaznika.
    Filozofski fakultet bi vjerojatno brzo ostao bez posla pa bi Kapović i ekipa morali potražiti pravi posao.

  13. Nenade, možete li napisati nešto o pretvorbi i privatizaciji za vrijeme Tuđmana, općenito o ekonomiji u to vrijeme? Što je bilo dobro, što ne, jel se moglo uopće bolje s obzirom na okolnosti i komparirajući s drugim državama u sličnim uvjetima? Hvala. LP

  14. BTW ovo za djecu… kako Schiff kaze za US dosta ljudi kaze dobro, ja nemam djece, ali ne znaju da ovo nece toliko dugo se odrzati… isto vrijedi i za Hr situaciju (IMHO naravno)…
    vezano za to komicni napis iz JL:

    Najjača Vladina ekipa 😀 😀 😀

    Dok Linić planira novo zaduživanje, u lov na investitore u Veliku Britaniju krajem listopada kreće najjača Vladina ekipa: potpredsjednik Vlade Branko Grčić, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić, zamjenik ministrice vanjskih poslova Joško Klisović i ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost Damir Novinić. U London 24. listopada putuje i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.

    Imaju dva cilja: predstaviti Hrvatsku kao novu članicu Europske unije i poželjno mjesto za ulagače 😛 😛 😛 , a onda pokušati investitorima prodati i konkretne projekte.”

  15. E, ovo je moj prvi post. U zivotu od 45 godina. Poslije cu se predstaviti (cekam da se javi Antun), sad samo da se nadovezem na trottera.

    Mislim da smo to tipkanje krivo nazvali. Ja to ne bi nazvao “tipkanje s 10 prstiju”, ja bi to nazvao “tipkanje na slijepo”. Naime, nije velika razlika izmedju 35 WPM (netko tko tipka s 2 prsta) i 50 WPM (relativno normalna brzina ovog koji zna s 10 prstiju). Zasto nije velika razlika? Zato jer vecina ne-tipkacica (vjerujem da je to vecina ljudi na ovom sajtu) ne tipka 8 sati dnevno, nego nesto citaju, proucavaju, odu na sastanak, itd. Dakle, ako ne pises knjige ili ne prepisujes nesto veliko, nema velike ustede. Ono u cemu je razlika je to da ja kad imam misao, zatvorim oci i “pustim” je u kompjuter te uopce nisam svjestan da postoje slova na tastaturi. A netko tko tipka s 2 prsta mora neprekidno gledati na tastaturu, sto mu prekida misaonu nit. Dobro, nije to velika fora, ali vec nakon par minuta, taj s 2 prsta koji trazi slova po tastaturi je umorniji, tj. manje kreativan nego ovaj koji pise zmireci.

    Ja sam naucio tipkati na slijepo vec ko stari konj. Pazi, ovo nije sala – trebalo mi je 7 mjeseci. Sta je jos gore, zena koja je u isto vrijeme pocela, naucila za 3 tjedna (ona je isto kao i ti svirala klavir). U toku tih 7 mjeseci bilo je dana da sam htio poslat sve u 3PM (bio je tu i period od par tjedana kad sam nagnjecio prst na kosarci), ali srecom sam priglup pa nisam odustao (iako je blam kad te zena mora tjesit da imas i drugih kvaliteta …). Ovo su statistike 21 godinu kasnije: ja 72 WPM, zena 62 WPM, klinac (kojeg sam najcrnijim ucjenama dobio da nauci tipkat sa 13 godina) 65 WPM.

  16. Kakav je ovo glupi clanak u Jutarnjem (ovaj linkan pod tockom 10, ne onaj Kardumov pod tockom 9, nego onaj o Skandinaviji, obecanoj zemlji za strojare bez iskustva)? Odnosno – kakvi su to studenti FSB-a koji moraju ici na tecaj engleskog? To govori puno o tom cemeru i jadu naseg obrazovanja (da me je..s, u moje vrijeme su cak i studenti FSB-a znali Engleski). Osjecam se ko moj frend Dragec kojem se srusio svijet kad je u JNA sreo frajera iz istocne Bosne koji je bio nepismen.

      • Mit #1: Pomodarstvo medju tzv. intelektualcima je – Tomislav. Kad Englezi, Ameri (Rusi, Marsovci) poruse sve svoje miteve, onda ajmo razgovarati o Tomislavu, ali sa povjesnicarima, a ne sa Dezulevicm kojem je uglavnom do kontroverze jer time povecava tirazu.

        Mit #2: Nisam shvatio koji je mit #2.

        Mit #3: Bio na Te Whanganui-A-Hei i tamo je stalno grdo vrijeme. Odnosno, nije grdo, ali stalno su neki prijeteci oblaci. Tamo sam bio u stalnoj napetosti od moguceg lijanja kise. Osim toga, sve je puno paprati. I hladnije je nego kod nas. U Sri Lanki ima komaraca i insekata da ti nije bas gust (iako je more toplo). E, da – svi koji su otisli u Sri Lanku na odmor su se posteno prosrali. Inace je i zmazano (ne more, nego cijela zemlja). Ali argumenti mu stoje: 1) prilično preuzetno je jednu lijepu obalu nazvati najljepšom prije nego što se malo toga svijeta obišlo i 2) ljepota je prolazna.

        Mit #4: Hrvati ne čitaju Thomasa Manna! Koje li stete. Sta sere, nek pogleda ostale narode, pogotovo one ne-evropske. Uostalom, nije li se 50 Shades of Grey prodala u 70 milijuna, vecinu toga IZVAN HRVATSKE? Sta se ne obrusi na one koji citaju takva sranja (naravno, tko sam ja da kazem da je 50 Shades of Grey sranje, uostalom, slab mi je ukus kad mi Thomas Mann nije po ukusu).

        Mit #5: Dezulovicu ne ide brojanje medalja (na primjer – koliko vrijedi medalja u vaterpolu?). Ono sto sam ja dozivio u svijetu – bas zbog sportskih uspjeha znaju za nas (a najvise je za nas u svijetu napravio Ciro Blazevic, bez obzira kaj o njemu neko mislio).

        • Znam.

          Ali Dezulovicev poslovni model i jest samo pisati kontroverze. Na tome je zaradjivao kruh zadnjih N godina. Slicno kao i Ante Tomic, koji, po meni, zna bolje upakirati kontroverze, profesionalno, bez gorcine.

          A gdje ces naci bolju kontroverzu nego medju tzv. Velikim Hrvatima? NASIMA kako to kaze Ante (ne Ante Tomic, nego nas Ante sa ovog bloga). Ali, cak i medju tzv. Velikim Hrvatima ces jednom iskapiti sve moguce kontroverze. Odnosno, iako se tzv. Veliki Hrvati ponekad doimaju nepresusnim izvorom kontroverzi, ipak ce se desiti law of diminishing returns i u nedostatku novog, pocet ces izmisljati kontroverze samo da bi povecao citanost.

          1. Tomislav je povijesna osoba, jednako kao i Washington i Churchill i Napoleon i o kojima se raspredaju legende ili ih se nabija na krzi – ovisno koga pitas (prouci malo o Washingtonu, vrlo interesantno podrucje). Zasto bi Tomislav bio iznimka?

          2. Da smo ratovali, a da smo se zaklinjali u mir (kao i ostatak Evrope, kao uostalom i vjernici svih vjera) – gdje je tu specificno hrvatski problem?

          3. Imamo fakat lijepu obalu. A ovi koji lazu da je najljepsa se koriste istom frazeologijom kao i spisatelji koje Dezulovic toliko obozava.

          4. Da smo neobrazovani i nekulturni (a mislimo da nismo) – pa sta je njemu tu cudno? I on sam misli o sebi da je obrazovan i kulturan.

          5. Da smo sportska nacija, jesmo (doduse sve manje, ali jos uvijek jesmo). To je rudiment komunizma. Partija je forsirala sport, jer u nedostatku drugih stvari (recimo WC papira) na taj nacin se razvijao jugopatriotizam. Tu se najbolje vidi onaj “law of diminishing returns” kojeg sam gore spomenuo.

          A to da trebamo nekoga da nas osvijesti iz tisucljetnog sna, trebamo. Ali ne uz pomoc Dezulovicevih kvazi-kontroverzi.

        • @Lolek Ma ne radi se ovdje o mitovima kao takvima.

          Radi se o upozoravanju na mentalni sklop ‘odabranog naroda’, eto ‘talentiranog, superiornog, bog mu dao sve najbolje, u Europi od stoljeća sedmog’, koji mora biti ‘nagrađen’ za to što je, za to što mu ‘pripada’, znači nešto što mu pripada po defaultu, bez previše vlastitog napora. Kao i Srbima, problem je glavni što ga netko ‘sprječava’ da bude ono što može biti po tim danim superiornostima. Nije problem u nama (jer smo ‘mi’ jako pametni i talentirani za sport!), nego u surovom svijeu, toj mrskoj tržišnoj ekonomiji (kapitalizmu!), globalizaciji. Ta propaganda je na pola ili recimo na trećini onoga kako se ‘uči’ sjevernokorejski narod (nevin, odabrani narod).

        • Ne bih se slozio sa svim tim. Slozio bih se sa jedno 80%. U ovih 20% se razilazim jer mislim da je danas bitno da se jedna nacija, koja je totalno dezorjentirana i kako to ti kazes – mentalno devastirana, mora za nesto uhvatiti. Bolje da se uhvate za naciju sportasa i kulturnih Evropljana, sa prekrasnom obalom i svojom tisucljetnom povijesti, nego za neke druge bolesne ideje tipa “prirodjeno pravo”. Jer – mislim da se slazes samnom – moguce je biti nacija sportasa, kulturnih Evropljana, sa prekrasnom obalom i tisucljetnom povijesti bez da imas “prirodjeno pravo” zivjeti na racun nekog treceg.

          Ovih 80% sta se slazem je problem sto se ove dvije stvari na neku foru uvijek dovode u uzrocno posljedicnu vezu:

          Sportasi, kulturni, tisucljetna povijest, najljepsa obala THEREFORE birthright da lezilebarim (i prigovaram).

          Ovih 20% sto se ne slazem je to da argument protiv birthrighta treba ici ovako nekako:

          Sportasi, kulturni, tisucljetna povijest, najljepsa obala. TRUE
          Birthright da lezilebarim (i prigovaram) FALSE

        • Lolek i bolek,prirodno je da voliš svoju zemlju najviše na svijetu,svoju obalu,sportski klub itd ali je problem kada počmeš previše-nerealno očekivati od svega toga,problem nastaje kada umisliš da imaš sve naj naj na kugli,da si najpametniji na svijetu a u biti nemaš “povrat” na taj svoj osjećaj nego si stalno duboko razočaran ali ti i dalje misliš da si u svemu naj naj i uvijek ti je netko drugi kriv što je razočarenje konstanta.To su dvije stvari koje treba razdvojiti?Tako su nas u bivšoj državi uvjeravali u NAŠE bratstvo i jedinstvo a mi se na kraju poklali kao vukovi?Tako je mamić uvjeravao navijače dinama da će dinamo postati europski konkurentan klub a dinamo prima 6 komada po tekmi u lp a 3 u euroligi?Tako mi uvjeravamo narod da smo jako obrazovani i pametni ali mi se sa “vegete” još nismo pomaknuli?Imamo fantastičnu obalu i “pametne” ljude a sezona nam traje 60 dana a pola hotela nam posluje u minusu a ljudi u njima rade za 3000 kuna?I tako već 20 godina?Očekivanja u nebu a rezultat nula i što je najgore iz toga ništa nisi naučio i izvukao pouke?E to je problem?A ne ljubav prema vlastitoj zemlji ili sportskom klubu ili svome narodu?

      • Je, pise on o ‘nasim’ zabludama pa je tu ugurao svasta. Ljepota obale je svakako subjektivan pojam. Ali broj dolazaka turista i nocenja ipak nesto pokazuje, ili ne? Naravno da ima ljepota na ovom svijetu puno, nije Hrvatska iznad svih ostalih. Ali i Hrvatska ima sto za pokazat i zasto ne bismo bili ponosni na to?
        Povijest i mitovi? Koja zemlja ne uvelicava znacenje svojih kraljeva i bitki? Svi osim Hrvatske baziraju svoju povijest na dnevnicima koje su pisali neutralni promatraci?

  17. Zagreb je jedino mjesto u RH gdje su plaće u privatnom sektoru veće nego u javnom. U svim ostalim županijama (i Zagrebačkoj) plaća u javnom sektoru se veće nego u privatnom. Za Zagreb je razumljivo da je prosjek plaća vrlo visok, jer su tu sjedišta svih velikih firmi. Tu su svi manageri, uprave i predsjednici uprava koji u pravilu imaju izuzetno velike plaće. Jedan milijarder i 999 siromaha u prosjeku čine 1000 milijunaša. To je statistika

    • Na par mjesta prije u razgovorima je zvučao potpuno suprotno, ali sada ovdje zvuci kao da je pao s Marsa. Cemu se on toliko cudi? I ako je 7 milijardi enorman novac, kako bi on onda opisao deficit države iz godine u godinu?

    • Linić ne razumije ulogu države, nema pojma o tržišnom godpodarstvu, on još živi u komunističkom svijetu dogovorne ekonomije.
      Pa Liniću tvoj je posao da omogućiš gospodarski razvoj stvaranjem uvjeta za isplativo investiranje u RH gospodarstvo. Ako “privatnici” još ne investiraju znači da nisi obavio svoj posao.
      Ako ne znaš što trebaš učiniti podnesi ostavku.
      Ti, odnosno tvoj način obavljanja ministarskog posla je najveća zapreka investicijama u hrvatsko gospodarstvo.

  18. Ovo je po meni jedna od najtuznijih tema. I sam sam dio od onih koji su “otisli vani”.
    U svakom slucaju najvaznije je ono sto je na ovom blogu ponovljeno bezbroj puta – nedostatak kapitala. Ali i puno puta je lijepo objasnjeno kako NASI unistavaju i ono kapitala sto ga jos ima.

  19. Poštovani gosp Bakić
    Ipak odlučih pisati. Čitam Vas i komentare već dugo i učim (“cjeloživotno učenje”!). Bojim se da ću “zagaditi” ovaj tako vrijedan prostor svojim glupostima (“mali dioničar”, “drhtave ručice”, još tome starac i penzić). No ponukalo me “tipkanje sa deset prstiju”. Ja naravno pišem sa dva, ali sam potpuno svjestan da sam nepismen i to još od 1962. Naime, tada sam otišao na specijalizaciju (anesteziologija) u Rijeku. Tamo je moj bliži rođak, balavac od 18 godina završavao prvu godinu studija medicine. Ponosan da ima bratića doktora, dolazio je k meni u bolnicu. Meni i kolegama specijalizantima trebalo je tipkati (nije tada bilo interneta!), teško smo dolazili do znanja, pogotovo u novijoj struci. Kaže on, ja ću Vam tipkati znam. Hajde, mislim, dobro, bolje nego mi koji tražimo slova. Kad gledam ja on piše sa deset prstiju ide to sto na sat.”Pa kad si naučio tako tipkati?” ” Pa u Americi to mije bio obavezni predmet u školi”. Naime sa 14 godina otišao ocu u SAD, tamo odmah zaradio jednu godinu i nakon završetka škole došao natrag i sa nepunih 18 upisao studij medicine. Eto. otada sam ja svjestan svoje nepismenosti, a ništa nisam učinio da bih se opismenio, nego sam zadovoljan kao i ovi što pišu sa dva prsta i jako pazim da se uspoređujem samo sa slabijim od sebe , da ne bi povrijedio moj EGO. Ali duboko u sebi, kad sam sam i na glas priznajem da sam nepismen.
    Oprostite, što pišem, ali nisam mogao odoljeti. Pričao bih Vam ja i omojim iskustvima kao mlad liječnik, pun knjiškog znanja, a prakse nikakve. Ali o tom potom. I sad treba strategija obrazovanja? Ma dajte.
    Vaš darko:dejk. Darko je moje stvarno ime, a Dejk je nadimak iz davnih školskih dana. Tim (darko.dejk) imenom može me se dobiti na gmail.com. Ako treba (“to whom it concern”) otkriti ću sve što treba o sebi. Pogreške pripišitenepismenosti i (možda?) starosti.

  20. Odlična tema, konačno da je netko stavio podatke crno na bijelo. Ja stalno govorim o tim kvotama za upis na fakultete. Nevjerojatno je da se i dalje ništa ne poduzima po tom pitanju. Pa tko čita te glupe strategije. Može li itko od njih zamisliti kako je svim tim ljudima koji su trajno nezaposleni? Rasipničko ponašanje se i dalje nastavlja. I nek se ne zavaravaju da će se mladi ljudi vraćati nazad i ostavljati novac kao što se prije radilo. Mi nećemo vraćati njihove dugove. Hvala lijepa!

  21. http://www.vecernji.hr/poduzetnistvo-i-karijere/price-o-10-hrvata-koji-ne-mogu-ostati-bez-posla-mi-radimo-najbolje-poslove-u-hrvatskoj-1003575

    Zanimljiv članak prvenstveno kroz prizmu potrebe za kritičkim promišljanjem pri odabiru zanimanja.
    Naime, jedna od odlika ljudi koji postižu poslovni uspjeh i bogatstvo je da znaju pravilno odabrati zanimanje.
    Često puta čujem protuargument da je takav pogled pogrešan, jer dijete mora odabrati “ono što voli, jer je najvažnije odabrati ono što te ispunjava, ne može se sve gledati kroz novce”.
    Naravno, u osnovi tu nema nikakve “ili-ili” kontradikcije, postoji mnogo zanimanja za koja netko može imati talenta i volje, mnogo zanimanja koja se može voljeti raditi a i priličan broj zanimanja koja tržište rada traži i honorira. Zajednički skup na osnovu gornja tri kriterija čini ispravno odabrano zanimanje (npr. zanimanja iz članka gore).

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s