PTKM

Može li Kutina postati kao Sisak?

Je li Borealis najgori mogući kupac?

Priču o tužnom oronulom (da ne kažem propalom) industrijskom gradu Sisku znate. Pardon, bivšem ‘industrijskom gradu’.

U Kutini je pak priča za sada drugačija, zato jer država (tadašnja Jugoslavija) upravo ondje stavila zgodnu i naprednu investicijicu od vrijednosti valjda ekvivalenta oko 1 mlrd. eura. Te ju je Hrvatska nekoliko puta sanirana. Te su radnicima podijeljene ili jeftino prodane dionice koje su oni uz jako velike profite uglavnom prodali. Te ju je vodio g. Mesarić, za čijeg je mandata jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji poslovni partner bila tvrkta Adria Oil. Te su tada bili ogromni gubici. Te je g. Mesarić morao odstupiti pa je sada završio kao predsjednik županijske komore HGK. A u međuvremenu je možda i zaboravljeno kako je g. Klaus branio i g. Mesarića u TV emisiji pred milijunskim auditorijem kolosalnim lažima (npr. da je Petrokemija poslovala s gubitkom zbog objektivnih okolnosti jer su tih godina ‘svi proizvođači gnojiva u Europi i svijetu [sic] poslovali s gubitkom’, a npr. globalni lider Yara je imala rekordnu dobit.)

Pa ju je vodio i g. Jagušt, poznat po luksuznim nekretninama i kupnji ekstravagantno skupih automobila za Petrokemiju. Za čije vrijeme su također biti veliki gubici. Pa se u njegovo vrijeme, od nikog drugog neko zamjenika predsjednika NO (koji je pak prije bio i predsjednik) vikalo da ‘u Petrokemiji mrze svaki kapital’! (tko ne vjeruje, neka pogleda ovdje, a pogotovo kako je Danas izmijenio i naslov, naime u adresi dokumenta (http://danas.net.hr/hrvatska/mi-u-petrokemiji-mrzimo-svaki-kapital) se čak vidi da je on prije imao i drugačiji naslov, ponosno istaknut, prije nego je iznmijenjen.

A da li su nedavno u jednoj pizzeriji viđeni jedan bivši predsjednik uprave i bivši predsjednik NO u razgovoru o budućnosti Petrokemije bi možda bilo pretjerano razgovarati. Jer kad bisom znali da li je to zaista bilo, to bi bio teška sjena na njihovu inteligenciju i indikacija tko zna čega.

Moje je iskustvo da inače oni koji javno mrze kapital jako vole novac, ali to je druga priča.

Kako se loše vodi tvrtka, kako nam nasušno treba parnter i invsesticije, se vidjelo i po izvedbi tvrtke, tragičnom zaostajanju u modernizaciji i jako lošim financijskim pokazateljima. Tako su ‘NAŠI’ skoro opet tvrtku zabili u zemlju. U međuvremenu je izgubljeno jako puno radnih mjesta (nije li to paradoksalno i tko je u stvari prijatelj Petrokemije?).

Mnogi Kutinjani su u međuvremenu vikali da je tvornica ‘njihova’ i da ih se ‘samo pusti da rade’. Pušteni su da ‘samo rade’ ali nažalost rezultati su ‘malkice’ loši.

Srećom, ipak se na vrijeme krenulo u potragu za strateškim partnerom, tj. u privatizaciju. Mislim da je za Petrokemiju velika sreća da sam ja počeo na vrijeme ‘vikati’ tj. upozoravati kamo idu stvari. Time je ušteđeno puno vremena i neki, da se slikovito izrazim, jazavci su izašli na površinu, potrošili se na mene i na vrijeme bili prepoznati. Naravno, lijepo bi bilo da barem neki novinarčići koji su se uključiti u harangu protiv mene jer sam bio za privatizaciju, pa i brojali i u naslove stavljali moje navodne ogromne ‘zarade’ jer je Čačić bio najavio privatizaciju, a ja sam upravo na tome izgubio jako puno novca jer sam vjerovao Čačiću i kupovao skupo (i kasnije se morao rješiti znatno jeftinije). A propos ljudi koji nikako ne razumiju kako funkcionira tržišna ekonomija (ali vole telefone, automobile, kompjutere i internet) misle da pri najavi privatizacije cijena raste zbog neke magije, recimo ‘špekulanata’, a zapravo raste samo kao refleksija promijenjene vrijednosti kompanije u rukama kvalitetnijeg vlasnika. Još uvijek očekujem da mi se barem jedan od tih ‘pravednik’ ispriča, naravno neću dočekati 🙂

Primjerice, tko se još sjeća bivšeg urednika Poslovnog, g. Markušića, i njegovih zažarenih kolumni o privatizaciji Petrokemije u kojima se ‘pravedničkim bijesom’ obrušio na moju malenkost? A bio je jedna od centralnih figura nevjerojatno vulgarnog, ‘trashy’, balona na hrvatskom tržištu kapitala, kad su se preporučivala fenomenalna ulaganja u Magmu, Dalekvod, Ingru itd. po suludim cijenama. Tko se ne sjeća, evo ovdje. (Ni taj mi se neće ispričati, ali me zato bio tužio sudu zbog jednog satiričkog teksta, dosta je bio nervozan kad sam se pojavio u pratnji pozantog odvjetnika i na koncu odustao od tuže; a i ja sam zbog jednog naročito uvredljivog, ali potpuno neutemeljenog teksta po prvi i jedini put u životu tužio jednog autora i medij, i – vivdi vraga! – dobio prvostupanjske presude).

Jučer imamo odličnu vijest da privatizacija napokon ulazi u zadnju fazu, čini mi se da kao da sam vidio negdje da će biti završena za nekoliko mjeseci, ali sad ne mogu naći izvor – može li netko priložiti?

I sad dolazimo do toga tko bi bili najbolji kupci. Po mom sudu – ali molim nemojte me uzimati za stručnjaka u ovom području – jako je bitna geografija. Naime, naše (Petrokemijino) prirodno tržište je određeno nekom zonom dosega (jer se radi o vrlo teškoj robi s ozbirom na vrijednost po kg, pa je transport skup). I koliko znam, to prirodno tržište se preklapa samo s jednom većom tvronicom, a to je ona Borealisova u Linzu. Uzimajući u obzir da u Borealisu vjerojatno vole kapital, meni se onako kao laiku, čini da bi njima bilo oportuno kupiti Petrokemiju i pretvoriti ju u neko glorificirano skladište logistički centar, nešto slično kao što MOL radi s rafinerijom u Italiji.

Da sam ja na mjestu Borealisa, vjerojatno ne bih imao dvije tvornice, a pogotovo ne dvije u kojem ulažem u razvoj, tako blizu. Bilo bi mi bitno da mi ne uđe jaki konkurent u jednu od njih.

Stoga mislim da je Borealis najgori mogući partner za Petrokemiju, da mu je prirodna pozicija takva da mu nije pametno pretjerano ulagati, a da je prirodna pozicija svakom udaljenijem partneru da proizvodnju unaprijeđuje i širi. Naravno, ako je istina da nam se tržište preklapa, onda bi – tako se meni čini! – drugo najbolje rješenje bilo da Petrokemija sama ‘umre’, naime da tako loše posluje da se zatvori. naravno, uvijek je moguće da svaki ulagač i obeća ulaganja u modernizaciju i onda ih ne ostvari, kao što je bilo s MOL i rafinerijama INA. Vidi vraga, i MOL-u su te rafinerije praktički u dvorištu!

Stoga bi možda nekome iz Borealisa moglo pasti na pamet, za slučaj da mu na pameti nije prvenstveno održavanja socijalne harmonije u Kutini i Hrtvatskoj, nego da ipak voli kapital, da ili agresivno pokuša kupiti Petrokemiju ili opstruira proces privatizacije dok sadašnja umorna Petrokemija, koja, da se slikovito izrazim, brzo pušta krv i mogla bi umrijeti.

E sad iz naše perspektive – tako se barem meni čini, a ovo je slobodna zemlja pa možemo reći što nam se čin! – budući da je privatizacija Petrokemije nužna i urgentna, svatko tko razvlači privatizaciju, sumnjao bih da mu se naročito sviđa Borealis. To mogu biti simpatije, ali i konkretniji odnos. Kako bi uklonio sumnju da se radi o konkretnijem odnosu gledao bih da li netko tko si to od plaće ne može prirodno priuštiti, vozi skupe aute ili nosi skupa odijela, jer Hrvati vole skupe aute. A ako bi se Petrokemija prodala upravo Borealisu, mislim da bi Kutina mogla postati novi Sisak. Naravno, ovo je samo moje skromno mišljenje kao dioničara Petrokemije i građanina RH, molim novinarčiće da me ne tuže sudu.

Na ovom mjestu bih se dotaknuo i nekih vulgarnih špekulanata na tržištu kapitala. Čini mi se da je tu jedan fondić, koji je kupovao PTKM skuplje, a onda iskoristio priliku upisa po 175 i onda, prije nego su te dionice i dobivene, išao prodavati, kao fol ‘arbitraža’ (a u biti kokošarenje), čime je značajno utjecao na cijenu, koja je bitna i kao jedan od benchmarka za privatizaciju, pa si je tako sam sebi pucao u noge (s obzirom na preostalu poziciju). Oni su kao pametni, oni se kuže u arbitražu. Što bi čovjek možda i povjerovao da se ne sjeća izvedbe nekih njihovih fondova koji više ne postoje, pripojeni su nekom drugom. Ali ne bih više o tom društvancu za upravljanje, jer mislm da imaju neke tako kolosalne rupe da ne bih htio da se pažnja javnosti pretjerano usmjeri na njih.

Napomena: Imam dionice Petrokemije i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju dionice.

Oglasi

Kategorije:PTKM

77 replies »

  1. Nenade, kapa do poda. Ovakvo inteligentno zah…… uzdrav mozak nisam odavno pročitao. Nažalost, dijelim Vaše mišljenje jer mi se čini da instalacija g. mrzim kapital u povjerenstvo za privatizaciju nije ništa drugo nego čista opstrukcija. A i samo povjerenstvo …. sjetite se čuvene Churchillove rečenice: ako ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju, i no problem ….

    • Mislim da će ipak K. biti u povjerenstvu kao neka utjeha za njega ‘da zadrži društvenu poziciju’, ali da moramo vikati ako netko – a pogotovo on, dobronamjerni čuvar interesa radnika! – počne kočiti privatizaciju 🙂

  2. Neka je onda barem skupo plate pa neka je poslije upropaste kad već tako sindikat hoće. Ali sindikat će se boriti da je kupe što jeftinije izgleda. Što mi možemo tu učiniti?

    • Polako. Pitanje je da li Klaus ima podršku radnika, koja je njegova moć, da li Borealis zaista želi kupiti, sto je pitanja. Ono što nama svima odgovara je transparentnost. A da ja vidim dvojicu bivših predsjednika u pizzeriji prijavio bih ih DORH-u odmah 🙂

  3. Koliko li još ima skrivenih galerija u tom kraju? Veća je vjerovatnost ako počneš kopati da naiđeš na galeriju nego naftu.

  4. Htio bih samo podsjetiti na ovo:
    http://www.business.hr/kompanije/vrdoljak-o-privatizaciji-petrokemije-ne-razmisljamo

    i nepunih 8 mjeseci kasnije ovo:
    http://www.business.hr/kompanije/vrdoljak-u-privatizaciju-petrokemije-treba-ici-sto-prije

    Ali evo, hvala Bogu, imamo i ovo:
    http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/vrdoljakov-doktor-koji-ce-do-2020–spasiti-hrvatsku
    “U Ministarstvu gospodar­stva upravo se piše strategija industrijskog razvoja Hrvatske: bit će to, prema izračunima nekih poduzetnika, 106. po redu strategija koju su hrvatske vlade izradile u posljednjih 20 godina.

    Trebao bi to, barem je tako najavio ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, biti iznimno važan dokument uz pomoć kojeg ćemo “postati konkurentni do 2020. godine”.”

    Blago nama…to je odgovornost na NAŠ način.

    • mozda da im posaljemo : http://www.youtube.com/watch?v=78a84qbT5-w
      iako im je mozda i slikovnica prekomplicirana za shvatiti…
      salu na stranu jad i bijeda hr se ogleda u tome sa cime se politicari mogu izvuci… ah kako ja kazem bolje se fokusirati na komicno u tregikomicno nego se uzrujavati kad se nista ne moze promijeniti… 🙂

      A to jel mogu NASI pretvoriti Kutinu u Sisak:
      YES WE CAN 😛

  5. Moju bezrezervnu podršku (i punomoć) imate, a vjerujem i svih ostalih normalnih “malih dioničara”. Ne ćemo se valjda tek tako predati…
    Zar ne bi bilo normalno znati kome su poslali pozive za neobvezujuće ponude (a puna im usta transparentnosti) i kako ih prisiliti da objave tu informaciju?

  6. Pa kad je tema Petrokemija evo i ja neku moju opasku.Kupovao sam i zadržao kupljene dionice.Ne pada mi na pamet da ih prodam dok mi zarada ne bude dovoljna i recipročna mojem riziku.Držim se one dobre stare ako ne možeš neku dionicu držati pet godina nemoj je ni kupovati.Uvjek kupujem vođen Bafetovom ono što je dobar proizvod što se dugo proizvodi i što će trebati u budućnosti to ima budućnost.Te igre i igrice taj socijalizam u nama je odavno jasan.Niti jednom nisam posumnjao da neće doći do prave privatizacije i da neće dionica doći na svoju realnu cjenu.Unatoć gos.K i ostalim.Malo mi je nejasna pozicija vlade koja ne sudjeluje u dokapitalizaciji te tako joj udio pada te sad može ponuditi samo 19 % Kutine ali nadam se da to neće obeshrabriti onoga tko u Kutini vidi svoju poslovnu priliku.Uostalom dokapitalizacijom uz isključenje ostalih može novim izdanjem doći do 51% što će biti vjerojatni uvjet kupnje.

  7. Svi živi u komisiji, osim predstavnika malih dioničara!? Prije će sekretarica u povjerenstvo, nego netko tko je uložio svoju lovu! Ne znam kako vi, ja mislim da je stvarno vrijeme za neke radikalnije akcije, ako ništa sazvati izvanrednu Skupštinu. Jer ova komisija, uz jednu ili dvije iznimke, sve NAŠ do NAŠEGA, a to ne može nikako dobro završiti. Ako kupi Borealis, to može biti jedino neprijateljsko preuzimanje. I onda će se stvarno pretvoriti u pakirnicu i distributivno skladište, upravo u ono čime je klaus plašio članstvo. A sada favorizira upravo takvog “partnera”. Što drugo zaključiti, nego da to nisu čisti posli? Jedina “sretna” okolnost je da je domaće tržište u kurcu i još dugo će biti, pa se Borealis možda ohladi sam od sebe. Što će mrtvacu uzimati mrtvo tržište? Zato mislim da, u izostanku Rusa i Yare, su Poljaci puno bolje rješenje. U EU su najjači u branši, a u Europi odmah iza Yare. Uz perspektivu kineske kupovine trećine ukrajinske plodne zemlje, samo nebo im je granica. Čak i uz sinergiju sa PTKM, sumnjam da bi im i zajednički kapaciteti bili dovoljni. U perspektivi, mislim da bi preuzeli bar još jednu regionalnu gnojaru. Ne treba smetnuti s uma da je u Poljskoj kineski kapital već godinama vrlo dobrodošao, za razliku kod nas. K tome će vjerojatno izvisiti u kupovini CO-a, pa će im se trebati nekako revanširati. Ne bih imao ništa protiv da to bude preko PTKM. Jedini problem možda mogao biti eventualna ucjena Rusa za plin. Ne bih se toga bojao. Jednom su već pokušali, pa su slomili zube na Merkelici. Ipak smo i jedni i drugi u EU. A ako plin nisi prodao danas, ne možeš sutra prodati duplo. Jednostavno nisi ga prodao, a biznjis je biznjis. Jedino interesantno što sam na Skupštini čuo od bivšeg JJ-a je ideja orijentacije na vodeni transport robe. U ovom konkretnom scenariju, PTKM je na izvrsnoj lokaciji. Roba iz PTKM vrlo lako Savom i Dunavom začas stiže do Constante i Odese, a skrene li na Tisu, stiže blizu Lavova.
    A ovo fondovsko i državno samoubojstvo vlastite noge je fakat posebna priča. Ovakva kokošarska dokapitalizacija kakva je napravljena jednostavno ukazuje na nedostatak elementarne inteligencije. Jer kak’ su kokošarski kupili, tak’ će kokošarski prodavati. Ti ljudi znaju nešto teorije, ali ustvari pojma nemaju o ničemu. Znaju nešto o taktici, a o strategiji ništa. Jednostavno nisu u stanju sagledati širu sliku. Ja bih im preporučio da vježbaju na placu, Nek’ svatko dobije nešto love, pardon, kapitala, kupe 200-300 kila paradajza ili nečeg drugog i to preprodaju na placu. Pa kad nakon svih troškova i kala zarade recimo 20%, onda ih malo- pomalo pustiti da se igraju dionicama. A država, kao da se igrala igre ja magarac. Em potrošila pare, em se razrijedila, em smanjila vrijednost vlastitom paketu. Pisao sam prije kako nam je na Skupštini, u šaljivom tonu, gotovo prošao protuprijedlog za dokap na 380. Ali ‘ajmo malo pogledati šta bi im falilo da su pristali na dokap po toj cijeni? Ako se složimo da je svaka cijena ispod 5 glavi bez veze, onda je 380 jednako bez veze, kao što je bez veze i 170. Šta bi falilo fondovima? Ak’ su se htjeli razrijediti, to bi im bila prilika da zarade odmah, umjesto da se spašavaju gubitka “arbitražom”. Ak’ su se htjeli okrupniti na toj cijeni bi im izašlo dosta špekulanata i malih pa bi dobili jači portfelj, uz nižu cijenu ukupnog ulaza za dio koji su kupili između 200-240. Mogli su taj dio frknuti pa poslije mu na burzi rušiti cijenu i polako ga vraćati natrag. Ma mogli su što su htjeli. Šta bi falilo državi? Da je zadržala nešto preko 50%, prodala bi barem po cijeni dokapa plus premija za 25%+1. Za 18-19% dobit će kurac, a ne premiju. Vidim gubici se množe, a kapital uništava i dalje. Što ako opet bude potreban dokap? A mirovinci ne budu mogli jer su već sad blizu zakonskog maksimuma? Zar će mijenjati zakon? I opet rušiti nominalu i radit “arbitražu”? A sve to vrijeme gomilaju se zalihe robe i sirovine. Pa nije moguće da nemaju kome prodati? Ili su zalihe namijenjene za miraz? Kako sada stvari stoje, jedino logično bi bilo prodati ovaj dio od 18-19%, a strateškom omogućiti i uvjetovati investicijsku dokapitalizaciju do većinskog paketa, a nas ostale nek’ razrijedi sve podjednako.
    Ukoliko tomu ne bude tako, a budući smo u slobodnoj zemlji gdje svatko ima pravo izreći svoje mišljenje, reći ću ovo. Da sam na njihovom mjestu radio bih ovako kako oni rade jedino kad bi mi bio cilj spremiti neku pinku u džep u vidu mita.

  8. Ja sam kupovao kad je cijena bila preko 200,00 kn a i nedavno. Iako sam se malo zeznuo kupovati nešto gdje je država u vlasništvu i više stvarno nikad neću! Ipak odlučio sam podebljati poziciju iz razloga same perspektive kompanije i buduće vrijednosti(fundamenti su daleko od atraktivnih), a i zato što država napokon izlazi. E sad se duboko nadam da će doći netko tko će uložiti u Petricu i tako podebljati prihode i dobit. Nadam se ipak Rusima al ne bi volio neko negativno iznenađenje poput Borealisa. Eto još malo pa ćemo doznati tko su zainteresirani kupci i dal ćemo mi mali dioničari biti zadovoljni novim vlasnikom.

    • J se njima sada su oni osnovali povjerenstvo?Malo je vrdoljak na mačo šarm objasnio sindikatima da će se sa povjerenstvom “nešto zavrtiti” a sa dokapitalizacijom osigurao je plaće?Sada će se povjerenstvo malkice zabavljati,možda im na pamet padne i koja strategija?

      • U dalmaciji za to kažu “sto baba kilavo dijete”,tako je kod NAŠIH sa povjerenstvima?Imamo povjerenstvo za inu,petrokemiju i đurekovića?Tko je sljedeći?

  9. Nema sumnje da priča oko ove tvornice opisuje svo ludilo koje zadnjih dvadesetak godina trese ovu zemlju. Nesporno je da to ludilo zaslužuje i medicinski naziv recimo “sindrom bijelog medvjeda u bunkeru”. Medicinski gledano radi se o teškoj bolesti određene skupine ljudi koja je na žalost vladala ovom državom i u 20 godina uspjela masakrirati kompletnu naciju. Tvornica u Kutini neizostavno je primjer ove teške boleštine i pokazuje kako je tvornica sistemski uništavana zadnjih 20 godina.
    Nema smisla ponovno ponavljati sve one radnje i postupke koje su odgovorne osobe u ovoj firmi poduzimale kako bi masakrirale tvrtku, a ono što fascinira je kako ti ljudi nikako ne mogu shvatiti da je kraj definitivno nastupio i da je došlo vrijeme da se mora prestati sa svinjarijama. Tako i vlasnik bijelog medvjeda u bunkeru nikako nije mogao shvatiti da je kraj tu i do zadnjeg dana nije očekivao ulazak gostiju iz Gajeve u svoj bunker.
    S Bijelim medvjedom možda možemo usporediti i plinski ugovor koji je potpisan prije određenog vremena i što je fascinantno još uvijek je na snazi. Dakle niti novi upravitelji Kutine nisu imale snage reći dosta je bilo i zaustaviti ovu dugogodišnju tragediju. Još jednom ću reći da je priča oko ptkm vjerovatno bila zadnja šansa koja bi pokazala spremnost države za promjenom politike. Da je tvornica privatizirana na početku mandata ove Vlade danas bi se tamo vjerovatno radilo kogeneracijsko postrojenje, moderniziralo bi se postojeće postrojenje, a ovako samo imamo neviđene gubitke i realnu opasnost da kupac za kojega se sve ovo radi pretvori tvornicu u skladište. Nema sumnje da je takav scenarij na djelu jer bolest bijelog medvjeda u bunkeru je vrlo teška i ne prestaje dok god društvo iz Gajeve ne pokuca na vrata. Uskoro čekamo rasplet situacije za koji više nitko u ovom kaosu ne zna kako će izgledati.

  10. Slično se pisalo i početkom prošle godine, a svi znamo kako je završilo i kako je PTKM poslovala od tada, nadam se da je ovaj put situacija realnija i da ovakvi natpisi i izjave naših ministara imaju i stvarno zaleđe.

  11. Od svih brutalnih zarada na burzi vama kao da je olakšanje navesti da ste negdje i pogubili nešto novca 🙂
    Naveli ste db x-trackers Euro Stoxx 50® UCITS ETF 1C kao fond vrijedan razmatranja, pošto je to baš strogo suženo na eurozonu imate li nešto malo egzotičnije tipa Indija, Brazil, JAR, Čile ili slično?

  12. Da li će Petrokemija postati skladište? Čini se da je već to postala…
    Budući da se bliži (iako nitko ne zna kada će se zbiti) odabir strateškog partnera, a cijena na burzi je 160 kuna (zaokruženo) po dionici što uz 4.436.447 broj dionica daje tržišnu kapitalizaciju od cca 709 milijuna kuna na dan 13. 12. 2013.
    Koju cijenu Vlada može očekivati za svoj dio? Na temelju čega će se ta cijena formirati? Ja bih samo ubacio par podataka u vjerojatno puno kompleksniju procjenu vrijednosti. No, ovih par podataka može biti vrlo indikativno.
    Prvo tema o postajanju skladišta
    U posljednje tri godine (da ne idemo previse u prošlost), prema dostupnim podacima iz financijskih izvješća npr. 2011. godine je proizvedeno 1.253,1 tisuća tona mineralnih gnojiva, a prodano 1.194,5 tisuća tona. U 2012. godini je prozvedeno 1.124,8 tisuća tona, a prodano 1.120,9 tisuća tona.
    Na kraju, u prvih 9 mjeseci ove godine proizvedeno je 804,2 tisuće tona, a prodano je 751,5 tisuća tona.
    Dakle, neprodane robe na zalihama treba biti (za razdoblje od 1. 1. 2011. godine do 30. 9. 2013.) – 58,6 (2011) plus 3,9 (2012) plus 52,7 (prvih 9 mjeseci ove godine) = 115,2 tisuće tona mineralnih gnojiva.
    Urea i Kan čine dominantan udjel u ukupnom tržišnom potencijalu Petrokemije d.d. od oko 70% ostvarenog količinskog udjela prodaje. Gledajući cijene (s PDV-om) na stranicama Petrokemije, Urea je preko 3800 kuna, a Kan preko 2500 kuna. Uzmino prosjek i onda još stavimo neki popust, pa recimo da po toni dobijaju 3000 kuna. Uz 115,2 tisuće tona na skladištu, to je 345,6 milijuna kuna.
    Inače, Petrokemija je 2013. Ostvarila gubitak (prvih 9 mjeseci) od 189,4 milijuna kuna, 2012. gubitak od 187,2 milijuna kuna, te 2011. dobit od 107,8 milijuna kuna. Zbrojeno, to je 268,8 milijuna kuna gubitka. Sve u svemu, da je prodaja odradila svoj posao, čak I sa svim problemima koje Petrokemija ima, u zadnje tri godine bi poslovala s dobiti od 76,8 milijuna kuna. A govorimo samo o prodaji po cijenama koje su danas, a prošle godine su bile puno više . Dakle, ta roba nije nestala (barem se nadam), a ako je dobro skladištena, kaže slijedeći site “There is no expiry date for chemical fertilizers”
    http://agritech.tnau.ac.in/agriculture/agri_faqs_fertilizers.html a vise od

    A koliko košta izgradnja nove tvornice i koliko ljudi treba raditi u takvoj tvornici. Evo jedan zanimljiv članak:
    http://www.icis.com/Articles/2013/11/05/9722234/russian-fertilizer-firm-phosagro-starts-work-on-new-ammonia.html
    Oni će graditi do 2017. i onda za 572 milijuna eura (skoro 4,4 milijarde kune) dobiti tvornicu kapaciteta 760 tisuća tona godišnje (Petrokemija ima kapacitet od oko 1,3 milijuna tona godišnje). To bi preneseno bilo oko 1,000 kuna po dionici Petrokemije, ali za puno manji kapacitet (za vise od 40% manji kapacitet)?!
    Zatim, Rusi planiraju gradili tvornicu u Americi za jednu i po milijardu dolara i zaposliti 200 ljudi (ne kaže se koliko će biti kapacitet).
    http://theadvocate.com/home/6477037-125/russian-company-plans-15-billion
    Moguće je da propuštam neke super važne podatke u valuaciji Petrokemije, pa bih volio da mi ukažete gdje su mi glavne greške. Nevjerojatno je da mirovinci (a ni ostali investitori) ne kupuju dionicu Petrokemije po ovim cijenama jer su većinu svog današnjeg portfelja kupili kada i nisu smjeli kupovati po cijeni manjoj od nekih 193-194 kn (takvo je prije bilo ograničenje da ako je tržišna kapitalizacija ispod određene razine, mirovinci nisu smjeli kupovati). A sada postoje čvrste najave za dovođenje strateškog partnera, gubitak i nije u stvari takav kakvim se prikazuje, jer ima robe na zalihama da se pokrije gubitak. A uz to, ove je godine dokapitalizacijom u tvrtku ušlo 186 milijuna kuna.
    Imam dionice Petrokemije i ovo nije nagovor niti na kupnju niti na prodaju. Čak nije niti savjet za bilo što takvo. Ovo je vise poziv da mi ukažete u čemu griješim pri procjeni Petrokemije.

    • iirc nbakic je nesto bio davno pricao o tome da Petrokemija nije u rangu top postrojenja po ucinkovitosti ali da nije katastrofalna…
      mozete probati pronaci, vidim da vas bas zanima…

      • Pri maksimalnoj proizvodnji od 1,3 miljuna tona gnojiva godišnje, potrošnja je bila oko 650 miliuna kubika plina godišnje, Dakle, Petrokemija troši 500 kubika plina po toni gnojiva. Ruske firme troše preko 1,000 kubika po toni.
        A sam plin je druga priča. U 2012. su rashodi bili nešto preko 3 milijarde kuna od čega za plin ide pola. Cijena plina je daleko, daleko previsoka i novi strateški partner bi trebao biti taj koji će moći, između ostaloga, nabavljati plin barem 10% jeftinije – 150 milijuna kuna uštede samo na plinu (no siguran sam da ako to budu Rusi da će plin biti još puno jeftiniji)..

  13. Evo opreznijeg pristupa. Ameropa (Švicarska) je sredinom prošle godine kupila 20,53% dionica rumunjskog Azomuresa za 53,7 miliona Eura. Dakle cijela firma bi vrijedila preko 261 milion eura ili nešto manje od 2 milijarde kuna.
    http://www.icis.com/Articles/2012/06/26/9572545/swiss-ameropa-acquires-20.5-stake-in-azomures-for-53.7m.html
    A kapacitet Azomuresa je1,8 miliona tona gnojiva godišnje (kaže ovdje “The fertilizer platform has an annual capacity of 1.8 mil tons in a wide range of fertilizers (ammonium nitrate, nitro-chalk, urea, NPK fertilizers, calcium nitrate)”
    https://startrade.bg/startrade2/upload/upimages/azo_february_2011_eng.pdf
    U omjeru s Petrokemijinim kapacitetom to je 1,8/1,3= 1,385, dakle 2 milijarde kuna/1,385 = 1,45 milijardi kuna/4,44 miliona dionica = 326 kuna po dionici.
    Uz to, zalihe gnojiva vrijede 345 milijuna kuna (moja procjena – u gornjem postu objašnjeno), pa dokapitalizacija 186 milijuna kuna, te uz 10% nižu cijenu plina još 150 milijuna kuna godišnje. Znači tu govorimo o 681 milijun kuna – dodatne 153 kune po dionici.
    Sigurno ima i negativnih strana (sadašnji gubici uzrokovani uglavnog katastrofalnim upravljanjem, preskupm sirovinom i lošom prodajom), no pozitiav razvoj je puno vjerojatniji za novog strateškog partnera: uz povećanje kapaciteta, kogeneraciju, te ionako već solidnu efikasnost (oko 500 kubika plina za tonu), te nižu cijenu plina, novi partner bi trebao biti u stanju sniziti troškove na svim stavkama.
    Država zadržava 25% plus jednu dionicu i treba samo izabrati moćnu kompaniju iz sektora umjetnih gnojiva željnu ulaganja i ostvarivanja profita. Tada državi ostaje samo gledati kako se upravlja, ne mučiti se i na kraju godine ubrati 25% dividende ako pametno odabere partnera..
    Opet – imam dionice PTKM i ovo nije nagovor ni na što.

    • iz svih pravaca će stizati plin, a takvog potrošača bi uništili? Bit će ovo ok priča, samo ne na onakvim razinama na kojima je mogla biti

  14. Nenade,
    Imam jedno pitanje za koje mislim da bi bilo korisno da odgovor cuju i ostali dionicari PTKM.
    Mozdemo reci da je otklonjena sumnja hoce li tvornica biti prodana, ali mene muci pitanje zasto bi itko ponudio ozbiljnu cijenu za PTKM? Po meni su parametri sljedeci:
    1. tvornica gomila gubitke
    2. velikom broju radnika posao visi o niti
    3. drzava nece dopustiti da tvornica propadne pod njenim vodstvom jer bi to izazvalo znatne socialne nemire
    4. drzava ce ocito prodati tvornicu jer ce inace sama sanirati gubitke tvornice svake godine

    Kupac koji bi eventulano htio ponuditi novac za PTKM, logicno zna kakva je situacija, zna da drzava tvornicu mora prodati. Stavljam se u poziciju kupca i razmisljam: “ovo cu lako kupiti kad prodavatelj mora prodati”.
    Jednio sto mi pada na pamet je da, u slucaju kada bi ponuda bilo vise, kupac razmisljao bolje da kupim ja nego moj konkurent. Ali sve to ima svoje granice, granice, po mojemu, dosta nisko postavljenje, obzirom na to kako izgledaju financijska izvjesca.

    Iskreno se nadam da grijesim i da sam propustio neku bitnu informaciju uvrstiti u svoj laicki racun.

    Svi komentari su i vise nego dobrodosli.

    jako mlad covjek bez formalnog obrazovanja u ekonomiji.
    LP

    • To bi vam tako bilo za bilo što, recimo Mercedes u salonu iza ugla, štrucu kruha, Kiki bombone … kad bi bio samo jedan kupac. DA taj jedan kupac zna da prodavač mora prodati, koju bi cijenu dao? Kad su samo dva, situacija je već znatno drugačija. Dva su već dovoljno, vidjeli ste ovo s Croatia osiguranjem.

    • Mladiću ovako.

      1. Potencijalni kupac zna da tvornica nije optimalno vođena i da može poslovati puno bolje pa ju stoga želi kupiti, unaprijediti poslovanje i tako u budućnosti ostvarivati dobit. To je i razlog zašto bi netko kupio loše vođenu kompaniju.

      2. Država želi prodati tvornicu jer ona posluje sa gubitkom i unaprjeđenje poslovanja bi moglo spasiti radna mjesta i popuniti proračun.

      I naravno da bi bilo dobro za prodavača (u ovom slučaju državu) da ima više zainteresiranih kupaca kako bi kompaniju mogli prodati po što većoj cijeni.

    • I da u biti odgovorim na tvoje glavno pitanje. Potencijalni kupac može izračunati koliku dobit bi kompanija mogla ostvarivati kada bi poslovanje bilo optimalizirano i na temelju tih procjena može u ovom trenutku izračunati za koliko su spremni kupiti kompaniju.

  15. Kvaka je u broju ponuđača. Vidjeli smo priču HPB-a i Croatia osiguranja. Ako je ovo oko Croatie istina država je napravila odličan posao, a i čini mi se da je dobro da nije dala HPB po onoj cijeni. Bolje pričekati i privatizirati tamo gdje ima interesa, iako je Petrokemija zbog gubitika primorana ići u što brzu privatizaciju. Za nju mi se čini da će biti više od 2 interesanata – barem se nadam da će biti tako. Za Podravku bi se isto našlo. Kako god bit će jako zanimljivo i fala Bogu da će država izaći iz nje.

  16. Razumijem sto zelite (sva trojica) reci, ali nisam siguran da li je oportuno uspredjivati Croatia-u i PTKm. Razlike u uspjesnosti njihovih poslovanja su prevelike za adekvatnu usporedbu, sto opet ne znaci da vam je zakljucak pogresan.

    Pamtim da je vec netko (ili g. Nenad ili netko u komentarima) spomenuo nesto slicno ovome sto cu sada pokusati produbiti:

    Pozicija kupaca (ako i uzmemo da ce ih sigurno biti vise) je pri ovoj kupoprodaji vrlo nejednaka. Kupcima odgovara odugovlacenje. Odugovlacenjem ne gube nista (ili jako malo, jer eventualno propadanje tvornice ide znatno sporije nego gomilanje dugova) a mogu jako puno ustedjeti.
    S druge strane, drzavi se zuri. Drzavi se zuri cak i vise nego nego sto kupcima odgovara odugovlacenje.
    Zakljucujete daljni tijek mog razmisljanja pa da pricu skratim, ne mislim da ce proci puno vremena do privatizacije. Mislim da ce na kraju oprecne zelje o vremenskom trajanju privatizacije rezultirati obostrano prihvacenim dogovorom da se stvar zgotovi brzo, ali po niskoj/nizoj cijeni.

    To su moji strahovi.

    • Ako kupuju u Bugarskoj a već imaju pogone u Austriji, jel malo preblizu za razvijati 3 tvornice? Treba nam bar još jedan zainteresirani

      • Koliko vidim, Dimitrovgrad je preko 900 km cestom od Kutine, slično i zračnom linijom, tako da ako preptostavimo prirodno tržište od 400-500 kn od tvornice, ovo bi izgledalo kao komplementarno, a ne konkurentno. Znači kad bi Borealis ‘poklopio’ Kutinu, zapravo bi imao prirodno pokrivanje tržišta u kontinuitetu (ako su moje pretpostavke o prirodnim zonama točne).

        • Piše na kutinanewsu nekvapil da se na natječaj javilo nekoliko velikih tvrtki, te da je natječaj produljen do 13.01. jer se javila još jedna jako ozbiljna tvrtka, te kritizira sindikat koji širi glasine. Ovaj mi čovjek djeluje vjerodostojno tako da bi se to moglo dobro rasplesti.

        • A ni proizvodni asortiman nije isti ako dobro vidim?

          Evo linka na razgovor s Nekvapilom: http://kutinanews.bloger.index.hr/post/kutina–ivan-nekvapil-o–petrokemiji-nakon-razgovora-s-ministrom-vrdoljakom/24502932.aspx

          “Resorni ministar Vrdoljak, u razgovoru o sudbini Petrokemije bio je jasan, privatizacija Petrokemije ide po planu, raspisani međunarodni natječaj završava 31 prosinca, a na njega se javilo nekoliko velikih kompanija, ali se u posljednje vrijeme prijavila još jedna vrlo ozbiljna velika kompanija, te je natječaj zbog toga produžen do 13 siječnja, dakle nešto više od 10-tak dana. Ministarstvo će nakon toga sa svojim stručnim timom odabrati najboljeg ponuđača, koji će između ostalog jamčiti nastavak proizvodnje I dalje jačanje Petrokemije na domaćem I stranom tržištu, ali I nastavak restrukturiranja.”

  17. Odlična je to vijest da će biti više kompanija. Evo dio članka:

    Resorni ministar Vrdoljak, u razgovoru o sudbini Petrokemije bio je jasan, privatizacija Petrokemije ide po planu, raspisani međunarodni natječaj završava 31 prosinca, a na njega se javilo nekoliko velikih kompanija, ali se u posljednje vrijeme prijavila još jedna vrlo ozbiljna velika kompanija, te je natječaj zbog toga produžen do 13 siječnja, dakle nešto više od 10-tak dana. Ministarstvo će nakon toga sa svojim stručnim timom odabrati najboljeg ponuđača, koji će između ostalog jamčiti nastavak proizvodnje I dalje jačanje Petrokemije na domaćem I stranom tržištu, ali I nastavak restrukturiranja.

    • Tko čeka taj dočeka! Ja sam sa Petrokemijom sad čak u minusu, trenutno jedina crvena mi dionica u portfelju, ali čini mi se da neće tako ostati još dugo.

    • Problem je jedino ministar vrdoljak. Taj koliko sam ga pratio nikad nije rekao istinu a jedan je od većih manipulalatora u izjavama tako da neznam što bih zaključio

    • Radi se o jednom članku s Danas od prije nekoliko mjeseci. O njihovoj demagogiji bi se moglo daleko više reći (recimo zašto njihovi novinari ne izvijeste o poslovanju i povezanosti osoba s tvrtkom Iza scene d.o.o.), ali vidite da su i oni jadni reterirali, shvaili su kako su ipak bili ‘malkice’ nasamareni od snaga koje baš nisu htjele dobro Petrokemiji, nije bilo sve tako kako im je izgledalo. Vidite kako su reterirali npr. po tome da je ovaj nepotpisani (dakle, u stvari urednički potpisanog) članak: http://danas.net.hr/hrvatska/mi-u-petrokemiji-mrzimo-svaki-kapital koji je ponosno nosio naslov ‘Mi u Petrokemiji mrzimo svaki kapital’, promijenjen u to što već je.

      Jasno, to je bila ta navodna borba za radnike. Zamiliste sad kako je Petrokemija mogla stajati, da li je mogla imati više radnika (a ne manje, kao sada) da je privatizacija bila provedena u pravom trenutku i na pravi način. Da li te ljude, na Božić, peče savjest zbog onih koji više nemaju posla u Petrokemiji?

      MEĐUTIM, iako bi im to nalagala abeceda novinarstva, nisu ni spomenuli, a kamoli istražili razne druge okolnosti. Primjerice, kolosalne gubite koji su nastali iz poslovanja s g. Ježićem, te moguću ulogu g. Klausa u tome. Koja, barem meni, izgleda moguća čim je onako besramno, pred milijunskim auditorijem, lagao o njima u trenutku dok je bio predsjednik NO, a ta čudna događanja su se zbivala dok je bio zamjenik predsjednika. Valjda je onda morao znati o čemu se radi? Zašto je on tako jako i besramno lagao o tim kolosalnim gubicima? I kad su auti u modi u Kutini, koji auto si je kupi g. Klaus i od čega? Ta elementarna pitanja si nisu postavljali, a to mi je toliko čudno da mi pada na pamet jedino krajnje neznanje, ideološka zatucanost ili potkupljivost. Pogotovo zato jer je obilje podataka o tome, primjerice ovdje: http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzista/kupili-sirovine-za-16-mlrd-kn-kad-su-bile-najskuplje-129307.

  18. Sretan Božić svima na blogu i najmilijima vam. Posebni pozdrav za napaćene dioničare PTKM, među koje ubrajam i sebe. 🙂 Siguran sam i uvjeren da nam stižu bolja vremena, da je gotovo sa klaunima i cirkusima, a počinje ozbiljan biznis. A dionica umjesto najcrvenije bude najzelenija. Slažeš li se, Mclynx? 🙂

  19. Tako se to radi u privatnim firmama koje pozitivno posluju:
    Sretni radnici
    http://www.profitiraj.hr/novosti/novi-kolektivni-ugovor-radnicima-saponije-osigurava-vecu-osnovicu-za-place/

    Sretni dionicari:
    http://mojedionice.com/trg/IzvPovijestCijena.aspx?sifSim=SAPN-R-A&perDug=3g

    A zaposlenih sve vise:
    http://mojedionice.com/dionica/SAPN-R-A

    Problem je Hrvatske sto ima previse Klausa (ili klauna) koji gledaju samo svoj interes a ljudima prodaju maglu.

    Na zalost nemam dionice Saponije i ovo nije nagovor na kupnju a imam dionice PTKM i ovo nije nagovor na prodaju.

    • Sa Saponijom sve pet, ali što će im ti sindikati, kolektivni ugovori i sl. gluposti. Ne vjerujem da radnici dugoročno mogu zaista biti “sretni” ako postoji sindikat, kolektivni ugovor itd. To je put u pakao (možda popločen dobrim namjerama).

      Ja bih da sam poslodavac se uvrijedio da mi zaposlenik kaže da bi on nekakav kolektivni ugovor, da bi ušao u sindikat… To znači da mi ne vjeruje, a s ljudima koji mi ne vjeruju ne želim poslovati.

      Možda je tu jedino ispravno rješenje u ugovore o radu staviti kao prvi članak nešto tipa “Ugovorne strane utvrđuju da poslodavac nije član niti jedne udruge poslodavaca, a da radnik nije član sindikata”. Pa ako netko prekrši taj članak da se ugovor može smjesta poništiti.

      Mislim da ne možemo i ne trebamo poslovati zajedno ako si ne vjerujemo. Ako netko želi u sindikat, neka ide, tko će raditi neka radi, ali ne može istovremeno. Sindikalizam i pošteni rad, član sindikata i radnik, to su suprotne, nespojive kategorije.

      Udruge poslodavaca su isto glupost, treba ih ukinuti kao i sindikate tj. ne pristupati niti jednima niti drugima i tim činom dokazati svoju čestitost. Ne možemo to samo deklerativno, ja sam dobar radnik, ja sam dobar poslodavac, to se mora dokazivati i ovakvim “formalnim sitnicama” kao što su odbijanje pristupanja tim ružnim organizacijama.

      • P.S. Imam dionice Saponije, ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju, i ne mislim ništa loše o radnicima Saponije, znam da se samo ponašaju onako kakvi su običaji kod nas, ljudima je sindikat nešto “sasvim normalno”, možda uopće niti ne žele izvršavati neki “pritisak”, doživljaju se “konstruktivnim sugovornikom poslodavcu”, ne shvaćaju da su to bedastoće, da se ne može i ne smije jednoglasno “konstruktivno razgovarati” sa poslodavcem nego da poslodavac mora redovito na ručkove sa svojim radnicima, svaki dan po jedan, pa gdje će ljudi individualno u četiri oka razgovarati sa svojim poslodavcem o čemu god žele.

  20. Kakva procedura se očekuje ovdje, dakle natječaj do 13.01, kako dalje? Izbor strateškog partnera odmah ili tek slijede razgovori s zainteresiranima?

    • Bravo, to je jako dobro. Uz očito značajno zainteresiranog Borealisa, imamo još jednog vrlo ozbiljnog. Čak i da su samo dva, to je dovoljno za aukciju. A lako moguće da će ih biti još.

    • Agrofert je veliki igrač, ima godišnje prihode preko 30 milijardi kn i dobit oko 2 milijarde kn. Borealis je otprilike dvostruke jači i po prihodima i po neto dobiti. Bit će ovo zanimljivo.

  21. Prema izjavi Vrdoljaka trebalo bi ih biti minimalo tri! To su odlične vijesti.
    E sad živo me zanima kakve će biti ponude kad je EBITDA negativan u posljednje dvije godine, dok sa druge strane postoji ogroman potencijal.

  22. U sutrašnjem večernjaku Pejnović kaže da uskoro kreće prikupljanje ponuda za dokapitalizaciju petrokemije. Ne privatizaciju nego dokapitalizaciju.

    • Pa koliko ja znam, za preuzimanje na taj način preko 25% i dalje vrijedi Zakon o preuzimanju, a nekako ne vjerujem da bi država dala da netko dokapitalizira za kikiriki. Ili se varam?

    • Je li moguć ovakav scenarij?
      Ide dokapitalizacija na način da se izda 20% novih dionica.
      U slučaju da država zadrži 25% a ostalo proda zajedno sa tri prva mirovinca novi vlasnik dolazi na sigurnih cca 50%.
      Možda je država da spasi što se da spasiti postigla dogovor s mirovincima kod prvog dokapa planirajući ovako nešto.

  23. Ja sam iz teksta Poslovnog (vjerojatno je to vecernji prenio) shvatio da će se primjeniti isti model kao i kod CO/Adris samo u ovom slučaju država zadržava 25%+1 dionicu. Model uključuje i dokapitalizaciju. Kaže Pejnović da restrukturiranje ide hitno.

    • Znači “sinergija prodaje i dokapitalizacije”. Čini mi se da je termin “privatizacija” u Hrvatskoj i dalje društveno neprihvatljiv i politički opasan pa se koriste drugi termini 😉

  24. Prošlo 22.651 PBZ-R-A, a toliko je imala Petrokemija. Tko zna zašto su tako dugo to držali … možda nije bilo ‘pristojno’ prodavati kad je PBZ bio aranžer izdanja onih komercijalnih papira po ‘simpatičnim’ stopama? 🙂

  25. Zanimljiva situacija ovih dana, dvije velike investicijske priče se odmotavaju, VLHO-KORF i PTKM,u nas najveća turistička i industrijska firma. Čudna podudarnost da je petrica baš danas prodala svoj udio u PBZ, kao do sada joj nisu bila nasušno potrebna fin. sredstva.
    Da je ovo imalo normalna i racionalna zemlja ove teme bi bile na naslovnicama naših medija. Sudjelujem u obje i na to sam ponosan mada i popušio a mislim da ne ću.

  26. Sad samo očekujemo članak u medijima “velik interes za Petrokemiju” ili “nitko zainteresiran za Petrokemiju”. Stvarno neznam što da očekujem ovdje

    • Nedavno su se takve tvrtke tržile uz velik interes i zgodnu cijenu, medutim vremena su se promjenila a Petrokemija roknula na koljena. Iz ove perspektive markušićeva nominala bila bi san snova.

      • Zahvaljujući ‘markušićima’ i njihovim ‘nominalama’, toj zažarenoj hijenskoj kampanji protiv privatizacije Petrokemije, i propuštena je velika prilika da se napravi najbolje. Mislim da će u konačnici biti sve OK; ali je RH na tome izgubila vjerojatno 100 mil. eura. Zašto ni jedan medij sada ne izvuče sve te stvari, izjave raznih ‘markušića’, ‘klausa’ i sličnih? Nevjerojatno!

  27. Ove dionice koje su prodane ptkm je mogla prodati kad je htjela i u povjesti, međutim iz nekih nepoznatih razloga odlučili su se držati do zadnjih dana.
    Jedan od mogućih razloga prodaje je čišćenje svega što bi mogao koristiti novi vlasnik i ako je to tako to ima smisla sa stanovišta trenutnih vlasnika.
    Kako god bilo, bilo bi lijepo vidjeti tijek novca nakon ove transakcije jer ovaj iznos predstavlja oko 8% ukupnih dugoročnih obveza prema bakama ili kreditnim institucijama i može fino smanjiti rashod financiranja. Međutim s obzirom na dosadašnja iskustva vjerujem da je ova cifra već na računu nekog dobavljača koji godinama ostvaruju dobit dok naš div gomila poprilične gubitke.
    I dalje mislim da kad ovdje dođe novi gazda da će posramiti sindkalnu družinu i mrzitelje kapitala i pokazati kako je ovo firma koja itekako može raditi profit.

  28. Puno toga na žalost mediji isključuju. Neki su i tamo dobro podmazani. Slična je stvar i sa Mercatorom bila. Pazite vjerojatno bi se uspio prije par godina prodati za 220 kn po dionici a sad je cijena na 80 kn i oko toga se pregovara. Oko HPB-a mi se čini da je donesena jako dobro odluka ali tu firma dobro i pozitivno radi – bolje od tržišta iako su navodno otkrivene neke negativne stvari u dubinskom snimanju, no budimo realni, da sve banke prikažu pravo stanje u bilancama rijetko bi koja poslovala sa dobiti.
    Za Petrokemiju je propuštena prilika da se proda po siguran sam jako dobroj cijeni, a nadam se da ipak i sada pristići dobre ponude. Ne očekujem nešto ekstra veliko, ali se potajno nadam. Bit ćemo svi pametniji u utorak, a možda i u pon. već. Samo da opet oni Klaunovi ne počnu plesati i pjevati po Kutini, a mogli bi poznavajući ih!

  29. Evo samo za informaciju. Borealis je platio 64.8 BGN po dionici za nedavno kupljenih 20.3% Neochima.

    http://www.focus-fen.net/?id=n322754

    To znači da je platio 34.7 milijuna BGN za 20% poduzeća što je oko 170 milijuna BGN za cijelo poduzeće koje je u 2012. godini imalo prihod od 233.25 milijuna BGN i gubitak od 13.83 milijuna BGN.

    http://markets.ft.com/research/Markets/Tearsheets/Business-profile?s=3NB:BLG

    Vidimo da ih negativno poslovanje nije omelo da kupe udio.

    • Teško da će je prodati Rusima, ali bi bilo dobro da se Rusi jave, da bar onemoguće da je za sitniš predaju nekom sindikalno-udbaškom-londonskom partneru

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s