Uncategorized

Smanjenje nezaposlenosti bit će sporije i teže nego se smatra

A koja su rješenja?

Nakon malog uvoda, dva načina kako možemo vidjeti što će se događati sa zaposlenošću, te neki pristupi problemu.

1. Sada mnogi otkrivaju da će gospodarski rast, kad se i dogodi, zaposlenost popravljati polako. No, o tome sam pisao još prije tri godine: Gospodarski oporavak bez zapošljavanja? Vjerujem da bi političarima danas bilo lakše da su razumjeli (odnosno ozbiljno shvatili) ono što sam tada napisao. Naime, za političara, glavna ekonomska varijabla je nezaposlenost. Naime, na njoj se gube i dobijaju izbori, a državnici među njima (rijetki) razumiju da je ona i dublje jako opasna jer najprije trga društveno tkivo, a zatim može biti plodno tlo za razvoj čudnih političkih procesa.

Ona zavisna varijabla, pa se na nju ne može direktno utjecati, ali o njoj se može komunicirati, te se – jasno – može utjecati na u stvari glavne poluge koje ju indirektno određuju. Ipak, za sve to, potrebna je dijagnoza, razumijevanje situacije, pa se nadam da ovaj post tome doprinosi.

2. Kao i prije tri godine, krenut ću od strukture gubitka radnih mjesta. Usporedimo zadnje dostupne podatke, za listopad 2012., s onima s ‘početka krize’, listopad 2008. kada je (gledano desezoniramo) nezaposlenost počela rasti. Uzevši u obzir i zaista ogroman državni sektor, glavnina radnih mjesta u hrvatskom gospodarstvu prije točno 5 godina (listopad 2008.), je bila u sljedećim sektorima (u tisućama):
– Obrti i slobodne profesije, 264 radnih mjesta, odnosno 17,1% od svih 1,538 mil. zaposlenih u RH
– Prerađivačka industrija, 254 (16,5%)
– Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo, 227 (14,7%)
– Građevinarstvo 102 (6,2%)

U javnom sektoru to su bili Javna uprava i obrana; obvezno socijalno (105, 6,9%), Obrazovanje (100, 6,5%), Zdravstvena zaštita i socijalna skrb (81, 5,3%) – pri čemu ovdje ima i privatnog sektora.

U listopadu ove godine, pet godina poslije, zaposlenih u RH je 1,350, odnosno 188 tisuća, ili 12,2% manje.

3. Zbog drugačije klasifikacije djelatnosti i podaci nisu potpuno usporedivi, ali situacija je otprilike sljedeća:
– U obrtima i slobodnim profesijama izgubljeno je 63.000, odnosno 24% svih radnih mjesta
– U prerađivačkoj industriji 55.000, 21,7% svih radnih mjesta
– U trgovini i popravcima 44.000, 19,5%
– U građevinarstvu, 30.000, 29,3%
– U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu 3.000, 11,5% radnih mjesta, čemu treba dodati 13.000 manje ‘Zaposlenih osiguranika poljoprivrednika’, odnosno 35% svih njih.

Od drugih velikih sektora, prijevoz, skladištenje, informacije, komunikacije i financijska industrija, gospodarenje vodama i otpadom i slično ostali su na otprilike istome, ali to je ukupno oko 164.000, odnosno malo manje od 10%, radnih mjesta. Turizam i ugostiteljstvo su narasli za oko 5%, ali to je sada samo oko 52.000 radnih mjesta. (Znači, turizam NIJE odgovor na problem nezaposlenosti.)

Javni sektor je narastao.

4. Sada trebamo razmisliti kako se ta radna mjesta mogu vratiti.
– Kao što znamo, obrti su devastirani, te će tu povratak radnih mjesta biti vrlo spor.
– Daleko pretjerana trgovina i građevinarstvo su bili upravo jedan od uzroka i simptoma ranijeg nezdravog rasta, tako da mislim da u oporavku (koji će biti drugačije vrste od prijašnjeg rasta), ne možemo očekivati značajan povratak radnih mjesta.
– Individulna poljoprivreda, kao što znamo, ubrzano postaje nekonkurentna, a i veliki proizvođači, kako bi preživjeli, morat će se oslanjati na veću automatizaciju i ekonomiju razmjera, tako da će povratak radnih mjesta i tu biti vrlo spor, ali vjerujem da će postojati s obzirom na još uvijek veliku površinu neobrađenih površina.

No, radna mjesta u prerađivačkoj industrija će uskoro početi rasti (znam da mnogi ne vjeruju, ali tako je), ali povratak radnih mjesta će tu biti spor, jer su naši biznisi slabo konkurentni.

Javni sektor više nema mogućnosti apsorpcije nezaposlenih, a neki političari čak i spominju ‘bolne rezove’.

I to vam je, onako ‘seljački’, manje-više to.

5. Malo učenije, makroekonomski, pogledajmo koji će se ekonomski procesi događati. Glavni problem Hrvatske je velika zaduženost (na svim razinama: država, tvrtke, građani), tako barem mnogi misle. Ali nije! Glavni problem je velik dug i njegovo povećavanje (iz dva razloga: kamata i dodatno zaduživanje, ovo zadnje primjenjivo uglavnom na državu), s obzirom na našu mogućnost zarađivanja, odnosno rasta. Jasno, ovdje slika nije uniformna, jer primjerice ima građana koji su vrlo zaduženi, a ima onih koje nisu. Ima tvrtki koje ne trebaju novac (banke trče za takvima).

Primjerice, zaduženost države u omjeru na njen BDP, ako joj nominalni BDP-a raste točno po stopi kamate na njen dug (uz pretpostavku da se država dodatno zadužuje točno za visinu kamate), ostaje ista. Ako nominalni BDP raste brže (sve gledano u valuti u kojoj je dug), zaduženost se smanjuje.

Slično je s građanima i stambenim kreditima.

Tako vidimo i glavni problem, koji nije u dugu nego u rastu, odnosno veličini duga i njegov rast (s obzirom na nove potrebe zaduživanja i kamate) s obzirom na gospodarski rast, odnosno snangu vraćanja. Kad taj omjer postane nepovoljan, stvar puca. Znači, na nekim razinama omjera duga i rasta se više ne može povećavati jer inače eskalira (kao što znaju oni građani koji su imali bankarske kredite, koje nisu mogli vraćati, pa se ‘krpali’ karticama, a na kraju otišli kod ‘kamatara’).

Kako je ovaj parametar za Hrvatsku već jako visok, odgovor je u dva smjera: razduživanje (odnosno smanjivanje zaduživanja) i gospodarski rast. Rast ćemo skoro sigurno dočekati u 2014., a mislim da će on biti veći nego većina analitičara očekuje (pogledajte post Makroekonomski pokazatelji – nije sve crno!).

6. Kako će nam rast još dugo vremena biti premali da bi se zbog njega smanjivao taj vrlo nepovoljan omjer (i njegova dinamika), razduživanje je glavna opcija (što ću još jednom objasniti kasnije), i ono se već intezivno događa (iako nije ni blizu kraja).

Država (na svim razinama) se može načelno razdužiti na nekoliko načina:
– A. Štednjom (‘austerity’), koja uključuje i smanjenje potrošnje kako bi se moralo uzimati manje duga
– B. Prodajom imovine
– C. Restrukturiranjem
– D. Inflacijom koja smanjuje realnu vrijednost duga.

Opcija D nije za RH realna jer smo eurizirani, a pri tome otvorena, prezadužena i nekonkurentna ekonomija (neugodno mi je opet objašnjavati što ovo znači, pa ni neću, iako mnogi to ne razumiju), s posebnim montarnim sjećanjima (sjećate se ono kad su se poslovođe u dućanima enormno bogatili kad su ujutro zaprimali brašno po jednoj cijeni, a prodali ga poslijepodne po drugoj?).

Ostajemo na opcijama A-C. Stavimo se sada u poziciju prezadužene obitelji kojoj dug raste brže od njihove mogućnosti zarađivanja, a imaju i ambicije omogućiti djeci kvalitetno školovanje, te imaju ‘obiteljsko srebro’, apartman na moru.

Kako će oni postupiti? Osim što će probati više zarađivati, radeći npr. prekovremeno, ali ako njihove kompetencije nisu takve da mogu lako napredovati na poslu – znači u tim komptencijama su u poziciji kao Hrvatska u svojoj konkurentnosti.

Oni mogu štedjeti (odreći se nekih stvari, ali biti i pažljiviji u potrošnji, recimo uvoditi red u svoju potrošnju), monetizirati imovinu (prodati apartman na moru ili čak, kad bi to bilo moguće, prodati nazad banci baš onaj stan koji je najveći uzrok njihovih kreditnim problema i unajmiti ga od banke nazad) i restrukturirati dug (npr. objasniti banci da joj je pametno da joj smanje kamatu, ili promjeni rokove plaćanja, inače će ‘puknuti’). I to je manje-više to.

Tako je i za državu.

Problem je u tome što na razini države štednja i restrukturiranja negativno utječu na radna mjesta (smanjuju ih). Primjerice, državna štednja smanjit će broj radnih mjesta u državi. Štednja u tvrkama smamjuje broj radnih mjesta. Nadam se da se neće dogoditi taj scenarij, ali zamislite koliko bi radnih mjesta propalo (najviše u državnim službama) da država mora restrukturirati svoj dug (Grčka, Irska). Tvrtke koje se restruktuiraju smanjuju broj radnih mjesta. To se odnosi na stečajeve, predstečajne nagodbe, ali čak i ‘regularno’ pregovoranja s bankama (koje zahtjevaju smanjivanje troškova), no čak i jednostavno unaprijeđenje tvrtki (što mislite hoće li npr. privatizacija CO smanjiti ili povećati broj radnih mjesta u njemu, ali ne zato jer bi netko bio ‘zao’, nego zato jer netko ima odgovornost uspjeha).

Što se tiče opcije B, vidimo da i premijer razmišlja slično, ali prodaja imovine znači da će oni koji imovinu kupe htjeti s njom efikasnije upravljati, a to znači najprije revizija ‘uhljebničkih’ radnih mjesta i njihovo smanjenje, prije nego u takvim tvrtkama počne rasti broj radnih mjesta (na zdravim osnovama).

Stoga će dva procesa, (a) ekonomski rast koji će biti uvjetovan prvenstveno infrastrukturnim investicijama i stoga stvarati srazmjerno manje radnih mjesta i (b) negativan utjecaj razduživanja biti procesi koji će vući u suprotnim smjerovima još barem dvije godine. Ekonomski oporavak će biti brži nego se čini, ali će zapooslenost rasti znatno sporije nego se mnogi nadaju. To je naprosto činjenice i molim da se ne ljutite na mene zbog nje (o čemu više kasnije).

7. Vratimo se ipak trenutak na tvrdnje da bi ‘država trebala poticati potrošnju i tako u konačnici gospodarstvo, te kako je dosta štednje’. Prvo, štednje nije bilo sve do sada, imali smo orgiju rastrošnosti. Ta potrošnja se nije ogledala u nekom ‘kejnezijanskom’ pristupu, naime, kad bismo htjeli ironizirati mogli bismo ga nazvati nesvjesni-turbo-trash-kejnezijanizam, a odnosi se na potrošnju javnog sektora. Za uvid u ove činjenice, nije potrebno biti čak ni ekonomski pismen, nego naprosto pismen. Dovoljno je pogledati eskalaciju državnog proračuna, njegova udjela u BDP i deficita zadnjih godina.

Iako je evidentno da čak ni svjesni ‘kejnezijanizam’ ne bi za nas nije pravo rješenje zbog prezaduženosti, euriziranosti, nekonkurentnosti i otvorenosti (pa je većina roba koje trošimo uvozna). Primjerice, zaimslite najluđu ‘kejenzijansku’ intervenciju, da država ondje gdje može, podupla plaće (i u tu svrhu se zaduži). Multiplikator bi bio bijedan, jer bi većina novca otišla na uvoz robe široke potrošnje, skijanja, štednju u bankama (koje pak nemaju gdje plasirati novce nego državi), itd.

A kako se dogodio pak taj nesvjesni ‘trash-kejnezijanizam’? Naprosto oportunističkim ponašanjem stranaka na vlasti (odnosno naroda koji ih je birao i to im dopustio). Kao što sam već rekao, za stranku su izbori lokalni glavni, jer se tada ‘dijeli plijen’ za lokalnu stranačku infrastrukturu.

Nacionalni izbori su naravno važni i sami po sebi (također omogućuju puno ‘plijena’), ali im je važna funkcija i ‘marekting i PR’ za lokalne. Znači vodstva stranaka se često ponašaju tako da maksimiziraju svoje pozicije unutar stranke, a ne pozicije države, čak niti pozicije stranke u državi. Znači: maksimiziraju svoj ‘rejting’ kod stranačkog članstva, a ovo pak crpi snagu iz najužeg kruga oko stranke (iako je i sam po sebi masivan), tako da je pogrešno gledati da se stranke obraćaju pri izborima svom ‘prirodnom biračkom tijelu’. Ne. Obraćaju se onih 5-10% birača koji imaju direktan interes od stranke ili utjecaj na ‘stranačku bazu’. To u konačnici dovodi do rasta zaposlenih u javnom sektoru. Znači, rast broja zaposlenih u javnom sektoru nije bio funkcija ciljane ‘kejnezijanske’ politike koja je trebala (a) povećati potrošnju i (b) amortizirati rast nezaposlenost, nego prirodna posljedica naše političke kulture.

8. Ono pak što politika griješi već 5-6 godina, uključivo vlasti i opozicije je ne samo nedostatak akcije nego i nedostatak komunikacije. Nitko ne želi spomenuti riječ ‘štednja’. SDP ne jer se boji da ne izgubi popularnost kod baze ‘sad kad su izbori blizu, a treba nam još jedan mandat’, iako su ‘znali u početku što trebaju učiniti, ali to nisu’. A zašto HDZ ne želi reći svoj gospodarski program? Zato jer ne želi reći da je štednja nužna ‘jer izbori se ne dobijaju takvim najavama’. No, da li je etički pacijentu kojem je terapija hitno potrebna lagati da je on u stvari dobro i ‘oni zločesti doktori bi htjeli da idete na terapiju, ali ne morate, samo se malo loše osjećate jer je vani jugo’. (Zato naši mediji lažu da globalna kriza i dalje traje, te da je ona uzrok naše krize.)

Svi skupa tako se ponašaju nedržavnički. Naime, je li lažna ‘socijalna osjetljivost’ državnička? Ako su državni službenici njihova najjača biračka baza, znaju li kakav bi pokolj radnih mjesta upravo u javnoj upravi imala izvana nametnuta štednja (sjetimo se Grčke gdje su ukinuli čak i javnu TV). A strana intervencija neće doći jer ja to tako želim, niti želim ikome gubitak radnog mjesta (mislim da se ne može reći da je itko doprinjeo tržišu rada više od mene). Nego će doći ako se ne promijenimo, jer mijenja se onaj tko se ne mijenja. Evo vam primjer Petrokemije. Sjetite se ‘dobrotvora’ i njihovih medijskih sponzora koji su uspjeli privremeno odgoditi razvojnu privatizaciju, te kolika je šteta upravo u pogledu radnih mjesta u međuvremenu učinjena! Sjetite se dobrotvora koji su prije 5 ili 10 godina uspjeli minirati restruktuiranje brodogradilišta, jer su bili veliki ‘dobrotvori’ koji su ‘htjeli sačuvati radna mjesta’.

Više fleksibilnosti u javnom sektoru u prijašnjim fazama krize, ali i sada, dugoročno bi spasilo i broj radnih mjesta u njemu, ali i velik broj onih izgubljenih u trgovini, građevini, prerađivačkoj industriji? Kako se osjećaju nezaposleni, ti ‘zaboravljeni ljudi’, mislimo li na to?

9. U jednoj Njemačkoj imamo veliku koaliciju SPD i CDU. Takva u Hrvatskoj vjerojatno nije moguća zbog zaoštrenih ideoloških razlika u pitanjima osobnih sloboda (gdje su neki kao ‘lijevi’, a neki kao ‘desni’), ali su obje glavne stranke u ekonomskim stvarima znatno ‘lijevije’ čak i od SPD u Njemačkoj. Tako da vjerujem da mogu postići koncenzus oko glavnih ekonomskih stvari, jasno ih komunicirati i na njima raditi.

Naime, kao što rekoh, nezaposlnost je glavni ekonomski fokus politike, i to je OK. Međutim, granica pucanja, kad demagogija više nije dovoljna, kad počinje pucati socijalno tkivo, je blizu (pa ni HDZ-u ne bi koristilo da dođe na vlast u naročito lošoj ekonomskoj situaciji). Stoga, za početak, ‘politika’ treba početi iskreno komunicirati, a to je, primjerice:
1. Da je kriza u svijetu prošla i da on stoji znatno bolje nego ikada prije (ono, ali apsolutno napustiti gluposti o ‘krizi kapitalizma kao uzroku globalne krize, pa ajmo malo o globalnoj krizi’) – a tko misli da je problem u tržišnoj ekonomiji (= kapitalizam), može u svoja 4 zida pratiti zbivanja iz Sjeverne Koreje, da mi u javnosti možemo raspravljati o Švicarskoj, Švedskoj, SAD, Austriji, Kini i ostalim zemljama tržišne ekonomije
2. Da je problem u nama, a ne u svijetu
3. Da se trebamo mijenjati, da promjene u početku bole (ali uz pravo vodstvo ljudi vole promjene i uživaju u njima!), ali su ne samo nužne, nego i dobre
4. Da je nezaposlenost velik problem, koji se nažalost neće riješiti u 2 ili 3 godine i da ćemo stoga planski raditi na ublažavanju njegovih posljedica, a ne se praviti da će on nestati ‘gospodarskim rastom’
5. Slaviti uspjeh (suprotno depresivnoj filozofiji socijalima koji ne vjeruje u stvaranje vrijednosti, nego samo u ‘redistribuciju’, liberalno društvo razumije stvaranje vrijednosti)
6. Da je evidentno da jedino privatni sektor može smanjiti nezaposlenost jer su NAŠI trash-kvazi-kejnezijanizam dogurali do krajnjih granica
7. Da stoga nećemo pljuvati po investicijama ‘koji samo žele uzeti naše novce’ (koje naše novce?), a niti iz nadmoćnosti svoje fotelje ni po jednom radnom mjestu, pa bilo ono i ‘sobarice i konobara’, jer mnogi vrijedni ljudi žele barem to.

Ocjene FIAT-ov investicije u Srbiji nisu jedinstvene (pogotovo što se tiče velikih subvencija koje je dobio od države), ali joj je platnu bilancu praktički popravila ta jedna investicija. No, Srbija vjerojatno nije ekonomski-mentalno lošija od nas, ali nema turizma, pa je u znatno lošijem položaju. A pogledajte što se događa ‘braći Slovencima’, sada se čini da žele pokloniti svoje banke samo da ih se riješe. Moramo se osjećati povlašteni kad itko želi raditi s nama, investirati kod nas. Zbog one tihe većine, zaboravljenih ljudi koji žele imati normalne živote, raditi bilo što, pa makar, kao što socijalisti prezrivu kažu, ‘sobarice i konobari, radnici u tvornici’.

Za kraj, čuo sam prije 4-5 godina zanimljivu priču s Islanda, koji su bili ekonomski kolabirali, ali, ono za ozbiljno. Pa je naš čovjek pitao svog islandskog prijatelja ‘A kako ćete sad?’. Ovaj mu je sa smiješkom rekao: ‘A ništa, sad ćemo opet ići ribariti, to znamo, jako je teško i mislio sam da više nikad neću morati to raditi, ali za 5 ili 10 godina, opet će biti ‘sve na mjestu”.

A pitanje je da li želimo da nas depresija ubija, da odbijamo promjene jer zahtjevaju napor, želimo li okrenuti trend odlaska naših najboljih, želimo li imati mirovine? Je li nas socijalizam zaista tako ubio? A kako nije Čehe i Slovake?

Inače, prekjučer je OECD objavio izvještaj o reformi španjolskog tržišta rada. Svakako bi svima koji se danas tržištem rada bave, to bilo zaimljivo štivo. Jer je moja procjena da ćemo veljaču 2014. dočekati samo s 1.310 zaposlenih, te 385.000 nezaposlenih (ova druga brojka se može lakše ‘masirati’, a prva ne, i ona je zaista veliki, veliki problem).

p.s. Allianz Invest sam pohvalio zbog njihovih fondova, ali malo i ‘pokudio’ zbog web stranice, a oni su upravo bili spremili novu koja iugleda profesionalno. Osim tog aukinuli su naknade za svoj već treću godinu za redom (po izboru fond managera) najbolji fond, pogledajte ovdje.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

39 replies »

  1. Allianz Invest stranica možda izgleda profesionalno ali to nije. Nije tako napravljena. Nadam se da to još nisu platili i da to ne košta više od par tisuća kn.

    Ne treba platiti sve dok ne skinu ovo sranje od flash-a. Tko je to vidio na modernu i “profesionalnu” stranicu nepotrebno staviti komadić flash-a. Taj graf se mogao napraviti bez flash-a, ili nam ne treba graf ako ne može drugačije, ali definitivno je ružno staviti flash, to baš vrišti neprofesionalnošću i staromodnošću. Detalji su važni. Svaki detalj doprinosi dojmu profesionalnosti.

  2. Problem našeg društva, generalno gledajući, je što se na obrazovanje, u bilo kojem oblik,gleda kao trošak. Slažući se s vama oko nestajanja radnih mjesta, red je spomenuti i potpuno odsustvo reakcije svih prethodnih vlada na istu činjenicu.Ne zbog samog kvantiteta (broj nezaposlenih), već prije kvaliteta tj. potpuno promašene obrazovne politike, te napose izostanka ulaganja u prekvalifikacije i sustavnog dodatnog obrazovanja ljudi,kojima bi se priuštila šansa za nova radna mjesta. Primjera ima, ali jednog banalnog,iz prakse-provodi se plinofikacija Istre ,Kvarnera i otoka, posla ima za narednih 15-tak godina,čak i uz sve ove političarske kombinacije, ali nedostaje plinskih instalatera za instalaciju u domaćinstvima ,ima ih za sva ta područja 26 , većinom obrtnika, SVAKA kuća, stan, poslovni prostor mora imati atestirani priključak od strane samo ovlaštenog instalatera. I vidi vraga, država ne želi su-financirati doškolovavanje ili prekvalifikaciju ili povući dio sredstava iz EU fondova (EFA).
    Inače, problem nacionalne klasifikacije djelatnosti ali i negdašnje klasifikacije radnih mjesta i obrazovanja zasebna je priča.

  3. Ključ je u investicijama, a da bi one krenule moraju se dvije stvari ostvariti odnosno posložiti. Prvo država bi trebala još malo rasteretiti gospodarstvo (manja fiskalna i parafiskalna davanja – znamo da nije stalno mijenjati porezni sustav ali ajmo da nas percipiraju kao zemlju koja stalno smanjuje poreznu presiju i koja će težiti ka tome), Uz rasterećenje gospodarstva trebala bi i smanjiti administraciji i državu učiniti bržom i efikasnijom (informatizacija i ukidanje sulude i nepotrebne papirologije). To bi bila jedna dobra i zdrava podloga i poziv stranim investitorima, a znamo kad krenu investicije da lančano dolaze nove itd..
    Drugo je psihološka komponenta. I oni koji imaju danas ne troše koliko su prvo trošili. Strukturu našeg BDP-a najvećim djelom i čini potrošnja i ako se nju uspije povećati onda će i BDP rasti ali to je i najteži dio priče. Tu će trebati vremena kao i kod rasta zapošljavanja.
    Ono što Vlada mora učiniti je dovesti par velikih ulagača. Vidjeli smo kako je privatizacija CO djelovala na burzu. Recimo uspjeh kod privatizacije Petrokemije i INE bili bi po meni veliki poticaj i impuls za dalje. Isto b trebalo učiniti u turizmu i kod LNG-a i malo po malo bi krenulo.Ma krenut će, ali rast će morat biti veći od 1-2%. Mala smo zemlja i uz dobar privatizacijski proces, koncesiju autocesta i projekata poput Brijuni riviera i ostalih velikih projekata, te ulaganje u onoga što nam je Bog dao tj. komparativnu prednost koju imamo (plodna Slavonija, otoci, obala, sunce i more) ne sumnjam da je izlazak iz tunela na vidiku 🙂
    No ključ, tj. stabilan i konzistentan rast je u obrtima i malim i srednjim poduzećima (oni mogu najviše doprinijeti zapošljavanju a onda i rastu potrošnje). Tu Vlada mora stvoriti čvrstu bazu i zdravo tkivo. Rast tih poduzeća i novo zapošljavanje jamči sigurnu budućnost.

  4. Hrvatska nema proizvodnju i rast se temeljio na investicijama i potrosnji, a investicija jos nema ili idu sporo, a potrosnja je nuzno pala prije svega zbog unutarnje devalvacije, moja placa od 7.500 kn je ostal ista ali zbog rasta svih troskova prije svega energije, poreza pa onda posredno i ostalog mi smo sve siromasniji i zato ta recesija 5 godina, e sada mislim da smo postali sada pomalo jeftiniji nego prije, radna snaga nam je sada jako jeftina i to se pocelo sa ulaskom u EU prepoznavati,sada strane kompanije dolaze u HR da im se tu obavljaju pojedini poslovi za globalnu razinu, primjer je Pliva koja postaje financ. centar za Teva, od moga kolega supruga radi u jednoj stranoj banci u HR i obavlja poslove za njezinu banku-majku u EU, jednostavno sluzbenica u HR za komputorom je jeftinija nego sluzbenica u Njemackoji ili Austriji…..
    -stvari ce ipak po malo ici na bolje samo javnu upravu treba reorganizirati da bude jeftinija a opet efikasnija te na usluzi gospodarstvu, jer ipak smo mi mali i imamo kakvu takvu perspektivu nahraniti 4,5 mil. hrvata…

  5. Samo ukidanje županija (trebalo bi uspostaviti 4-5 regije) i neprofitabilnih općina uštedjeli bi preko 700 mln kn godišnje. Ima tu još ušteda koje bi mogle rasteretiti državu samo što treba i hrabrosti za takve reforma jer ipak su političari ti koji žele zadržati vlast, a takvim bi je potezima vjerojatno izgubili. No to će se kad tad morat napraviti jer smo skupa država. Mislim da smo jedna od rijetkih država u svijetu gdje djelatnici u javnom sektoru imaju veće plaće od onih u privatnom sektoru! Singapur je bio jako povećao plaće u javnoj upravi, ali ciljano jer su htjeli privući najbolji kadar iz privatnog sektora i danas su među 5 najkonkurentnijih država na svijetu.
    Samo da i ta kriza prođe i da napokon budi vedrije teme po tv-u. Vjerujem da je svima dosta sivila i pesimizma.

  6. Ovim tekstom sve je lijepo receno. Sve je jasno i logicno. Mislite da nasi politicari (tj. trenutna vlada) ne znaju tocno gdje su problemi i sto BI TREBALO napraviti u cilju rjesavanja problema? Moze biti da stvarno ne znaju, ali nekako sumnjam u to. Ne budimo naivni.
    Ne nadam se nikakvim znacajnijim reformama i akcijama dokle god znam da glavni cilj vlade dobiti sljedece izbore. I u tome nema nista cudno. E sad, izbori se dobivaju glasovima. Glasa biracko tijelo. Biracko tijelo u prosjeku ne razumije dugorocni pozitivni efekt stvarnih mjera koje se navode kao nuzne u tekstu, i svaku mjeru dozivjet ce kao udar protiv njih. Rezultat toga biti ce vjerojatni gubitak vlasti opcije koja je pokusala provesti opsezne reforme, plus opcija koja ih naslijedi ubirati ce zasluge efekata provedbe reformi prijasnje vlasti (dvostruki gubitak).
    Vece je pitanje tko ce provesti reforme, nego koje su to i kako ih provesti. Ova vlada se u tom smislu vec iskompromitirala i pokazala da joj je vlast na prvom mjestu, a boljitak naroda je sporedan. Da nebi netko krivo shvatio i protumacio da su mi oni prije njih drazi. Naprotiv!
    Dakle, pitanje je tko ce biti te face koji ce opci boljitak staviti ispred osobnog?
    Jos jedanput, svaka cast na tekstu Nenade,odlican prikaz. Jos kad bi netko sproveo u djelo…

    • Pa baš i nije istina da bi izgubili izbore oni koji bi proveli reforme. Da oni zbilja žele nešto popraviti napravila bi se vlada nacionalnog jedinstva i provelo bi se ono što je najbolje za nas i državu. Ali, kod naših političara postoji samo jedno jedinstvo, a to je “punimo džepove zajedno”….

      • Onda zasto nijedna vlast ne provodi “bolne” reforme, ako im ne prijeti gubitak izbora? Sto ih sprjecava? Ako ostanu na vlasti i dalje ce moci puniti dzepove, tako da to nije razlog. A taj neki nacionalni konzenzus je obicna demagogija. Zar bez konsenzusa nije moguce provesti reformu!? Pa je li imaju vecinu u saboru? o cemu mi pricamo? A da ponovno uvedemo jednostranacki sistem i vratimo se na plansku ekonomiju? Jeli to taj konsenzus?

        • Nijedna vlast ne provodi reforme zato što neznaju ni što treba napraviti ni kako to napraviti.
          A ako netko od njih zna što treba to neće napraviti zato što onda oni više ne bi bili na vlasti.
          Naše političke elite su nesposobne za profesionalno upravljanje državom zato ne provode reforme.
          Pravu reformu može provesti samo netko tko ne pripada dosadašnjim političkim elitama.
          Dakle ništa od reformi bez smjene sdp/hdz ljevičara iz državne administracije (vlade i ministarstava)

  7. Sto se tice “pucanja drustvenog tkiva” tu se ne slazem. Procitao sam i drugdje (mislim u ljevicarskom Jutarnjem) da visoka nezaposlenost vodi u radikalizaciju drustva i stojaznam sto.

    Ni BiH gdje je nezaposlenost duplo veca nego u Hrvatskoj, ni Kosovo (50%?), ni druge udaljenije manje ili vise ekonomski neuspjesne drzave i regije se ne suocavaju niti sa “raspadom drustva” niti sa “politickom radikalizacijom” samo zbog toga sto je nezaposlenost visoka i standard nizak. To su, jednostavno, nepovezane stvari. Hrvatska ce ostati politicki stabilna drzava, a to sto se Jutarnjem svuda prividjaju novi Hitleri, to je njihov problem.

    Time ne mislim reci da je nezaposlenost dobra stvar. Strasna je to stvar, i slazem se s vama da mora biti prioritet. Po mom misljenju pravi nacin da se to postigne je suzbijanje stetnog utjecaja centralne drzave. Evo nekidan Linic kaze u novinama da “radimo kao manijaci, ali javnost, znanost i pravosudje ne suradjuju”. Ono sto Linic ne razumije je da ce Hrvatska biti tim bolja zemlja za ulaganja cim manje on bude mogao napraviti. Bolja je reklama za Hrvatsku sud koji usprkos mocnom ministru srusi predstecajnu nagodbu, nego deset agencija za promicanje ulaganja koje se uvlace u dupe investitorima.

    Inace bas sam na moj-posao.net ubacio u kalkulator i izracunao da placa u Irskoj od 60.000 eura bruto godisnje, u Hrvatskoj bi morala biti 80.000 da bi radnik dobio isti neto na ruke. OK, ovo nije rjesenje za nezaposlenost, ali opet, stvarno pretjerujemo s tim nametima.

  8. Zaboravih jednu stvar u prijašnjem komentaru- naš mentalitet odnosno strah od drugih i drukčijih. Ovdje mislim na broj radnih dozvola za stručne i deficitarne radnike (IT,genetičari,nano-tehnolozi,liječnici,itd.) kojih za 2014. godinu ćemo imati 256, uz postojećih 2.000,koje valja obnoviti! Od toga ih je najviše u turizmu kuhari i maseri (nema u Hrvatskoj, pa ih 60 dolazi), nešto pastira, dramskih umjetnika, 2 tekstilca i puhači stakla. Skoro sve susjedne zemlje (osim Srbije) , kao i one u regiji ,imaju od 4 do 15 PUTA veći broj radnih dozvola za kadrove koji nedostaju (pominjao sam upola manju Sloveniju s 6 puta više radnih dozvola ne tako davno).

    • Mislim da bi odlično za RIZ Odašiljače bilo da ih kupi Ericsson Nikola Tesla. Tome nitko ne bi mogao prigovoriti, a sinergije bi bile ogromne. Ili možda čak Končar kojem bi to po mom sudu trebalo biti jako zanimljivo.

      • Tesko da bi ih tesla kupio, za to treba zeleno svjetlo iz svedske a ne vidim sto rizo ima a svedjani nemaju … Da je OiV privatna firma a ne drzavna onda bi mi to bilo logicnije… Za RIZO naslo bi se stranih firmi za kupnju samo da je situacija cista dobra je to firma samo da se bolja uprava dovede …

  9. Pa ovo su dvije sasvim realne opcije ako se ne pojavi netko treći…jer s obzirom na tržišnu kap. firme od samo 2 mil eur … po toj cijeni ernt bi je mogao kupiti samo od dividende :)….i još bi mu ostalo…..a netko treći i sa nekoliko fast foodova na dobroj lokaciji toliko zaradi godišnje :)…ako ne i više..:)

    • Nije problem u cijeni nego sto ce to ernt-u? Ima stranih firmi koje se bave slicnim poslom kojima bi rizo bio puno zanimljivij, a ima I nekih manjih domacih privatnih firmi kojima bi ovako smjesna cijena rizo bila zanimljiva. To je moje neko razmisljanje… Svakako zgrade rizo treba prodat I izmjestit firmu negdje drugo da lesinari ne kruze okolo il napravit dvije firme rizo I riz-nektetnine, ako si nogometas po profesiji ne mozes bit I kosarkas u isto vrijeme

  10. ovo o ernt sam napisao odokativno pa ako netko ima točan podatak neka ga stavi….malo sam lijen i opušten… meni najdraže godišnje doba je…

  11. Drzava se treba modernizirati da bi modernijim nacinom rada potakla stanovnistvo na modernije razmisljanje i tako pokrenula kotac promjena odnosno modernizacije. Estonija je tako digitalizirala cijelu drzavnu upravu i stanovnistvo je odma to prihvatilo i pocelo zivjeti i raditi modernije. Pazite mene u Americi…istekne mi Hrvatska putovnica, dodjem u konzulat produziti je, dakle imam staru putovnicu u ruci. kaze mi konzul…da bi produzili staru putovnicu trebate domovnicu NE stariju od 6 mjeseci (bas kao da sam se u zadnjih 6 mjeseci po drugi puta rodio negdje drugdje). OK, zovem ja tatu u ZGu da zove mjesto gdje se on rodio a ne gdje sam se ja rodio jer se moja domovnica vadi tamo gdje se on rodio a ne gdje sam se ja rodio – idiotizam). Posto njega znaju u tom malom mjestu oni njemu posalju MOJU domvnicu na dzemdo iako ga nit vidjeli nit culi a mene jos i manje jer sam u Americi. Onda on meni posalje domovnicu a ja ju odnesem u konzulat a oni je onda diplomatskom postom posalju nazad u Hrvatsku. Dakle drzavna sluzba mi izda domovnicu, posalju mi ju tata u USA a onda ju drzava vrati nazad u drzavni ured u Hrvatsku. Dakle, drzava mi da domovnicu da bi ja tu istu domovnicu vratio drzavi ????? I na osnovu domovnice na kojoj uopce nema slike oni utvrde moj indentitet i meni daju putovnicu na kojoj je moja slika a da pri tome uopce nisu htjeli uzeti u obzir da sam u konzulat dosao sa starom putovnicom (istekla prije 2 tjedna)?? To je idiotarija na staljinovom sovjetskom nivou. Drzava od mene trazi dokument koji oni izdaju???
    Zar nije recimo moguce u danasnje internet doba napraviti u konzulatu provjeru otiska prsta i cim se utvrdi da sam ja taj otisak prsta odnosno JMBG odnosno gradjanin da mi se odma izda nova putovnica. Vjerojatno sam jos uvijek rodjen na istom mjestu, drzava je ista i ja sam isti covjek. Zar nije neka tvrtka takvo rjesenje mogla napraviti za nasu drzavu pa ga onda mozda prodati drugim drzava i bankama i tako zaraditi neke novce koje bi onda donjeli nasoj drzavi i ljudima??

    Druga idiotarija – u nedostatku besmislenih stvari koji oni zarko zele regulirati sada nama u dijaspori cak hoce apsolutno besmisleno oduzeti osobne iskaznice te naplatiti po 5000 kn kazne ako se ne odjavimo iz domovine. Ne spominjem ovo da kukam …jao kako je nama u dijaspori tesko nego da istaknem kako drzavna uprava se konstantno bavi besmislenim i glupim poslovima koji su samo njima na korist – bilo placanjem kazni gradjana drzavi (raste prihod drzave) ili ubiranjem mita koje drzavnim sluzbenicima gradjani daju da bi izbjegli te kazne (raste njihovo osobno bogatstvo).

    Dakle kompletna se energija, vrijeme i rad drzavne sluzbe usmjerava u namjerno stvaranje problema a ne rjesenja. Kako da onda gradjani odgovore na to nego nepostivanjem zakona. Stvara se krug kaosa i negativnosti i podmicivanja …dakle prelaska na mracnu stranu…umjesto da svi zajedno predjemo na stranu svjetla, produktivnosti, efikasnosti, kvalitete, rjesenja, usteda, racionalnosti, jednostavnosti.

    Utrosena energija je jednaka – treba je samo usmjeriti u pravom smjeru. Zar zaista svi u Hrvatskoj zele zivjeti kao lopovi i dangube?? Zar se zaista toliko bojimo zivjeti kao slobodni ljudi koji se boje vlastite slobode i odgovornosti koja sa njome dolazi? I zar se onda zaista trebamo vrijedjati kada nas npr Englezi nazivaju plemenima a ne narodima??

  12. radno zakonodavstvo bi trebalo mnogo jače mijenjati nego što je namjera posljednje reforme koja stupa na snagu 2014. U Nordijskim zemljama, npr. Danska, sindikati su pristali na fleksibilnost tržišta rada. kod nas se radnici insajderi i dalje štite besmislenim regulacijama, dok mladi i nezaposleni automatski dugo čekaju posao.

  13. Dobar dan, sretan Bozic, svima zelim sve najbolje u 2014.

    Imam par pitanja, pa molim odgovor jer me zanima i cijenim Vase misljenje. Ako ocekujete gospodarski rast u 2014, ocekujete li i oporavak trzista nekretnina u neko dogledno vrijeme tj. 2014-2015? Ako da, smatrate li 2014 dobrom godinom za kupnju? Takodjer pitanje relevantno za stambene kredite, naime smatrate li da postoji mogucnost da dodje do vecih promjena tecaja EUR/KN?

    Unaprijed hvala i pozdrav!

    • Mislim da stambene nekretnine neće još jako dugo biti dobra prilika za kupnju, ni same po sebi, a pogotovo kad se usporede s drugim ulaganjima. Overhang na tržištu je ogroman, glavni parametri za kupnju su negativni, mnogo poduzetnika koji su zaglavili na pola u svojim projektima (npr. imaju zemlju) ili su mentalno još u tome (sjetite se npr. dioničara raznih propalih dionica na ZSE koji stalno iznova vjeruju u njih, naprosto su potpuno opsjednuti njima), koji stoje na marginama i koji će uletiti na tržišt ečim im se učini da je dno blizu i tako će se overhang pdrubljivati i produljivati. Naravno, svatko od njih će imati razlog zašto je upravo baš njih projekt idealno pogođen da uspije na lošem tržištu.

      • Sto je s apartmanima na jadranu?
        Mislite li i dalje da su dionice bolja investicijska klasa od takvih nekretnina, bez obzira sto su neke na trenutno p/e 12. Slazem se da ce se nastaviti negativan trend stambenih nekretnina, medutim zbog vanjskih trzista koja su trenutno na vrhuncima, zbog moguce korekcije, neznam dali bi bilo pametno npr. zamjenit takvu nekretninu za nase dionice. Bez obzira na vanjska trzista i dalje mislim da nase pruza izuzetne prilike al sam skeptican, dode li do korekcije kako ce se odrazit na zse.

        • Osobno ne vidim ni jedan scenarij (pozitivan ili negativan) u kojem bi apartmani na moru mogli kao investicijska klasa proći bolje od naših turističkih firmi na moru, naravno s obzirom na cijene. Kad bih apartmane na moru mogao kupovati po npr. 0,5 BV, i to nerevaloriziranog BV, recimo po realnom P/B od 0,2, razmislio bih.

        • Ulaganje u turisticke dionice je ulaganje u apartmane/hotele tj nekretnine. To mislim g.Bakic i naveo nekoliko puta…samo izgleda da kod nas to malo ljudi zeli shvatiti.
          U neku ruku g.Bakic ulaze mnogo u nekretnine, g.Bakic ispravite me ako grijesim…
          ad za kupovanje najmanje jednog apartmana trebate relativno dosta novca dok ulaganje u recimo KORF mozete poceti sa nekih 150ak kuna ako se ne varam da je cijena sada jedne dionice…
          Jeftinije je ulozit 50 000eura npr u KORF nego kupit apartman od recimo 30ak kvadrata za iste novce ..,
          BV i P/B Korfa puno je bolji nego bilo kojeg apartmana trenutno…

          Saki na sto mislite kad kazete da su vanjska trzista na vrhuncu? Kako znate kad ce bit korekcija ?…Zasto DJ ne bi isao na 20 000 npr?

        • Hvala na odgovoru. Mislim da taj BV i PB jos dugo necemo gledat, padat ce polako al sigurno, mozda nikad do te razine. Kod pada cjena nekretnina cesto ce se ljudi “sidrit za cjene” o cemu ste sami vise puta pisali. Zamislite da susjed proda stan za cjenu x a vama nude za istu kvadraturu x<10%,
          Kod dionica bi se ta prodaja puno lakse izvrsila nego kod nekretnina. Kod nekretnina nemamo grafove i pregled kupnje prodaje.

        • Ma ovo je bilo samo za ilustraciju. Naravno da neće biti tih P/B za apartmane, nego samo pokazujem kako mi se hotelska poduzeća čine jeftinima. Da imam apartmane na moru, istog treba bih ih prodao i kupio dionice naših hotelskih tvrtki (ali to je samo moje skromno mišljenje).

        • Saki zato sto nemamo uredjeno trziste nekretnina. Da drzava hoce mogla bi napravit trziste nekretnina potpuno transparentno kao sto je npr u Americi samo zbog nekih razloga se to ne radi…Porezna npr ima sve podatke koliko je koja nekretnina prodana itd…ti se podaci mogu i trebaju objavit ali se ne objavljuju…U Americi npr na obicnim aplikacijam tipa trulia itd moze se vidit vecina nekretnina kad je prodata i za koliko koliko je porez na nekretninu, i to informacije unazad 20ak godina itd itd dostupno svima…
          Moze se to i kod nas napravit da je malo volje…
          Kod nas je trziste nekretnina potpuno netransparentno…

    • Marko tržište nekretnina nije teško predvidjeti,evo vam par argumenata o kojima trebate razmisliti i donijeti zaključak;broj neprodanih stanova,legalizacija preko 500 tis objekata od kojih će se neki neminovno pojaviti u prodaji,ukalkulirajte u to demografiju,sve veći broj nasljeđenih stanova od naših roditelja koji su većinu tih stanova dobili 70-80tih a sada su ti ljudi u nekim godinama starosti u rasponu 65-80 godina,velike površine građevinske zemlje u prostornim planovima,uvođenje poreza na nekretnine,nesigurnost i nemogućnost dobijanja doživotnih poslova,neminovno regulatorno dovođenje u red tržišta najma,da vam ne nabrajam dalje,mislim da je i ovo dovoljno.Naravno kada govorimo o nekretninama govorimo o nekom prosjeku tržišta jer naravno nisu sve nekretnine iste,niti su sve pozicije istog potencijala ali je istina da su naše tri generacije do sada isključivo ulagale samo u nekretnine a mi živomo na jako velikom prostoru sa obzirom na ukupan broj stanovnika…Mislim da vam neće biti teško donijeti zaključak ako promislite o svemu gore nabrojanom?

      • Ovakve cijene mi si gledajuci generalno ne mozemo priustiti…Mnogi su mislili da mogu pa su se opekli digli kredite na 30g za preskupe stanove koje si nisu mogli realno priustiti …ako je sad trazena cijena npr u Zg 1500eura/m2 mislim realno da si mozemo priustiti negdje 750 eura/m2…odokativno i 750 je mozda na granici onoga sto si mozemo priustit gledajuci cijelokupnu sliku… U tom slucaju da bi trgovina nekretninama zivnula cijene se trebaju korigirat duplo nize 🙂 Ako su cijene dionica pale u odnosu na 2007g neke s razlogom neke previse itd ne vidim zasto cijene nekretnina ne bi se korigirale…Kad tad ce se korigirat, trziste nekretnina a i dionica ce kad tad postat efikasno bolje prije nego kasnije 🙂
        Bilo bi zanimljivo da porezna da podatke kolike su postignute cijene nekretnina…

  14. Privatni sektor nije mogao nadoknaditi gubitak radnih mjesta u državnom sektoru: apsorbirao je svega šestinu radnika koji su izgubili posao. Dok je u drugim zemljama u tranziciji veći dio nezaposlenih apsorbiran kroz samozapošljavanje, u Hrvatskoj je zbog visoke cijene kapitala i cijene rada i poreznih opterećenja samozapošljavanje podbacilo.

    izvor: http://mjesec.ffzg.hr/nezaposlenost/2.3.html

  15. Iako je bio povjesničar s doktoratom i međunarodnim ugledom, Klinger je godinama radio na naplatnim kućicama kod mjesta Gradisca d’Isonza.

    – Radio je kao asistent na odsjeku za povijest na riječkom fakultetu. No, nije se slagao s fakultetskom politikom, program je smatrao zastarjelim i nisu mu produžili ugovor. To ga nije uznemirilo, rekao je da ima posao na naplatnim kućicama i da ga nije briga – prisjeća se Dubrović.

    izvor: http://www.jutarnji.hr/-ubojica-je-lagao-da-su-bili-prijatelji–povjesnicar-ga-nikad-nije-spominjao-/1288620/

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s