Uncategorized

Razvoj tržišta (primjer ADPL)

Kako jedna stvar vodi do druge i tako dalje …

Ovo je ponajviše poruka našim depresivcima analitičarima i fond managerima. Nisu svi takvi, ali mnogi među njima svoju depresiju zbog katastrofalno loših rezultata ‘objektiviziraju’ žalopojkom ‘ne može se’, stalno nam objašnjavaju zašto se ne može, umjesto da naprave kako se može.

Sjtetite se samo diletantskih valuacija raznih analitičara koji daju ‘buy’ preporuke za neke dionice, s ciljanom cijenom oko 10% većom od trenutne tržišne, koju ‘postignu’ tako da stave dugoročni rast prihoda te tvrtke npr. nominalnih 2%, u standardnom modelu u kojem je inflacija 2%. Dakle, realni rast 0. Dakle, u uvjetima realno rastućeg BDP cca. 2% dugoročno pretpostavlja se da će tvrtka dugoročno i stalno gubiti udjel na tržišu. (Oni to rade i za neke tvrtke koje posluju pratkički samo međunarodno, ali u dugoročnosti, za 5 godina, valjda je pretpostavka da će i RH rasti barem 2% – a ako nije tako, zašto naprosto ne prodati sve dionice, a ne davati ‘buy’ preporuku za tu?). Znači: analitičar predviđa dugoročnu propast tvrke i ujedno daje ‘buy’ preporuku i to na naročito bedast način.

U svakoj normalnoj organizaciji na normalnim tržištima takav analitičar bi smjesta dobio otkaz, kod nas se ovaj pristup smatra ‘dostojanstvenim’ ‘realističnim pesimizmom’, koji se odlično uklapa u opći društveni kontekst. Naš depresivni analitičar ovaj trash-depresivni (znači: toliko je nestručan da je ‘trash’) pristup ipak naziva ‘realističnim’.

Štoviše, u scenario analizi, on čak ide tako daleko da ‘varira’ scenarije dugoročnog rasta od 1,5%-2,5%. Što je možda ipak dobro, jer je mogao varirati 1,95%-2,05%. Naravno, scenario analiza, ako se linearizirano gleda osjetvljivost modela na pojedinu varijablu, ima smisla i u ovako malim varijacima (kao da vučete tangentu na krivulju i gledate njen nagib), ali ne: našem analitičaru ne služi za to, nego da ‘razmotri sav univerzum scenarija’.

A sad gledajte kako se može, pa i na maloj, praktičnoj stvari koji se tiče jedne dionice.

1. Kao što znate, bio sam dugoročni ulagač u ADPL, za koju, čini mi se, na izrazito niskom cijenama od 80-90 kn nije bilo ni analiza ni (uglavnom) fondovskih ulaganja. Ali uz razne stvari kojima se može pomoći dionici i tvrtki, jedna je likvidnost. A dionica i tvrtka često jesu jedno, primjerice, da cijena dionice nije bila jaka prije krize, OAO Holding ne bi dokapitalizirao ADP po prilično visokoj cijeni, a to je upravo bio ključan novac koji je tvrtki omogućio preživljavanje i razvoj.

2. Zato sam predložio tvrtki da razmisli o angažiranju jednog Market makera i predložio sam da razmisle baš o Erste jer se on i inače bio pokazao kao agilan. Dalje se nisam petljao u to, nisam ni znao koje je razmišljanje o tome, dok nisam vidio sljedeću obavijest na burzi: AD Plastik d.d. – Ugovor o obavljanju poslova specijalista. To je bilo prije dvije godine.

3. Kako mi se činilo da se Erste malo opustio, da ne nudi dovoljno agresivan bid-ask spread, predložio sam upravi da uvede i drugog specijalistu, jer je konkurencija majka svakog napretka. Opet nisam pratio što je bilo s time, dok me nije ugodno iznenadila ova obavijest: AD Plastik d.d. – Informacija o specijalističkoj trgovini dionicom oznake ADPL-R-A.

4. U međuvremenu sam predložio tvrtki da uvede i osobu za odnos s investitorima, što se također dogodilo.

5. A kad je netko specijalist, u redu je da njegova kuća ima i ‘research’ za tu dionicu, je li tako? Pa smo dobili i researchove (što je dobro za dionicu, ali – da sam bio u krivu i radilo se o lošoj dionici – moglo je biti i loše za dionicu, jer bi oni dali ‘sell’ preporuke), a vidjeli ste i kako su se izvještaji same kompanije unaprijedili.

6. A konkurencija među MM-ovima dovodi do manjeg bid-ask spreada i veće likvidnosti. Strani institucionalni ulagači vide veću likvidnost i za neke od njih dionica postaje investabilna. S druge srane, bolji MM-ovi mogu imati i deblji ‘book’, pa služe i kao ad hoc ‘skladište’ (warehousing), tj. u slučaju kad postoje veći kupci koji žele kupiti samo blokove, oni su tu da ih imaju. I tako dalje.

Dakle, kao što vidite, ovo je niz malih međusobno osnažujućih koraka koji dovode do razvoja tržišta oko ove dionice. Naravno, oni nisu ‘manipulacija’, kao što bi rekli neki naši ‘profesori’ s EFZG, jer likvidnost ‘otkriva’ cijenu, pa ako je pogrešna, ona može i pasti … sad zalazim zaista u gluparije, ali ima naših ‘profesora’ koji misle da dioničar kompanije ne bi smio ništa reći o kompaniji jer time privlači pažnju na dionicu i ‘diže joj cijenu’?! … pravo je pitanje da li bi naš ‘profesor’ to i dalje bio da nekim slučajem radi u nekoj tržišnoj ekonomiji gdje bi se zaista moglo razumjeti valoriziranje njegovih ‘znanja’, a odgovor mislim da znamo.

A to i jest bit organiziranih tržišta kapitala:
– likvidnost na sekundardnom tržištu dovodi do lakšeg (a) određivanja fer cijene i (b) atraktivnosti primarnih emisija
– 99% ili 99,9% ili 99,99% svog trgovanja dionica je sekundarno, ali njegova glavna funkcija je omogućavanje primarnih emisija, organiziranog prikupljanja kapitala koji tvrtkama omogućuje razvoj
– a kapital tvrtke, osim što je važan sam po sebi, daje osnovu i za zaduživanje, tj. ukupni rast bilance.

A da se pitalo naše depresivce-analitičare imali bi 100 razloga zašto ADPL ne može biti ‘velika’ dionica (u hrvatskim razmjerima).

Kao i inače u trišnoj ekonomiji, učinak prelijevanja koristi je ogroman. Primjerice, kompetencije i referenca koju je IC razvio ovim poslom specijalista, omogućio mu je da se natječe i dobije posao specijalista (MM) i na najvećoj dionici, HT. A to je dobro za razvoj jedne nezavisne financijske kuće kao što je IC. A također je dobro i za veliki HT jer je očito konkurencija za njegove MM-ove bila veća i kvalitetnija i u konačnici je i veliki HT dobio kvalitetnije MM, za koje očito smatra da su mu važni.

Kao i inače u tržišnoj ekonomiji, prijetnja tržišnom konkurencijom je dobra za tržište. Tako iz ovog slučaja možemo razaznati kako će pametniji MM-ovi, ako su i jedini na nekoj dionici, biti savjesniji u svom poslu, jer ako ne nude dovoljno dobru likvidnost, izlažu se mogućoj konkurenciji.

Puno je tema gdje dioničari, manje ili više aktivistički, mogu pomoći sebi ili tvrtki.

Recimo, silno me čudi da su OMF-ovi pristali biti iskupljeni iz RIVP, a da nisu ni malo (javno) digli glas u ime svojih članova. A mogli su na jedan skroz benigan i konstruktivan način, a to je zahtjev za isplatom dividende. Osobno, mislim da je to baš zanimljiva tema kojom bismo se moglo pozabaviti, a to je isplata dividende (ili buyback) u strukturi KORF i RIVP, koja struktura je prepuna para (KORF konsolidirano: novac, kratkotrajna financijska imovina i potraživanja od kupaca na kraju Q3 oko pola milijarde kuna!).

(Inače mislim da je velika sramota naše mirovinske reforme i ogroman argument za njene protivnike koliko malo naši mirovici imaju uloženo u cijeli turistički sektor – ako ne brojimo HUP Zagreb, to je možda polovica ili čak samo trećina koliko su izgubili (ne uložili) na dionicama MGMA – ali molim kolege mirovince da se ne ljute zbog ove male istine, jer kao što vide, suzdržavam se od rasprave o njima sad kad je zaista aktualno, upravo zato da ne bih morao reći neka razmišljanja.)

Kao i inače u tržišnoj ekonomiji, efekti prelijevanja bi bili i širi. S obzirom na jako velik broj dioničara iz i oko Vukovara i ratom opustošene okolice Dubrovnika, zar ne bi to bio i tračak optimizma za taj velik broj dioničara. A jedna stvar povlači drugu …

A sad zamislite kako bi naše tržište kapitala izgledalo, da se i ‘veliki’ igrači ponašaju aktivnije u većem skupu dionica, te razmislite koliki bi to utjecaj imalo i na realnu ekonomiju.

(Evo sad me nosi, ali ajde … ) Sada je u Hrvatskoj moderno pričati o startupovima. A kakvo može biti tržište startupova bez razvijenog tržišta javnih dioničkih društava, Jer kao što znamo, jedini pravi, najbolji, exit za onoga tko je uložio u startup je javna ponuda. Rezervni exit je prodaja strateškom ulagaču (koja rijetko postane i najbolji exit – ali i tada samo zato jer postoji prijetnja javne ponude). Nikakvo ne može biti to tržište. Zato će i onaj rijetki startup koji uspije, biti uglavnom prodan stranom strateškom ulagaču (i nastaviti stvarati vrijednost, uključivo zaposlenja, negdje drugdje). U mezzanin ili ‘restructuring’ dijelu, kakvo može biti tržište? A kao što znate i to je jako važno. Primjerice, zar ne bi bilo daleko bolje za tvrtku kao Varteks koja je uspješno prošla PSN odlično da može lagano dobiti PE investiciju u neki mezzanin instrument. Ali tko će olako uložiti u mezzanin (npr. konvertibilno u dionice) ako nema razvijenog sekundardnog tržišta gdje se može napraviti SPO?

Koliko bi lakše sada bilo Agrokoru u akviziciji Meractora za koju trebamo svi navijati (pa čak i ako ne volite Todorića) jer nije svejedno gdje će biti sjedišta velikih regionalnih tvrtki i gdje će se plaćati porez na dobit?

Itd.

Jedno vuče drugo.

Trash-ekonomisti i neo-komunisti će u tržištu kapitala vidjeti prijetnju ‘uređenom i plemenitom društvu’ u kojem je najbolje planski odrediti da svatko kupi svoju nekretninicu (kao jedino ulaganje), ali, kao što znamo, tržišta kapitala onaj su živac i katalizator tržišne ekonomije zbog koje postoji taj kompjuter na kojemo ovo čitate i sve ovo što možete vidjeti ovdje: Human Progress.

Naravno, ovo je sve paradoksalno kad ustanovima da upravo na tržištima kapitala u RH prevladavaju defetisti i depresivci. A onda ćemo kukati zašto ‘stranci imaju i hrvatske hotele, a ne samo banke’.

Napomena: Da, dobro ste skužili, imam dionice hrvatskih turističkih tvrtki i zaista bih htio da im vrijednost naraste (a ne padne), ali svjedno ovo nije nikakva preporuka za njihovu kupnju ili prodaju – ipak sam ja samo jedan amater i možda sam se jako zaletio u kupnji i držanju tih dionica – za savjete se obratite profesionalcima, ali najbolje sami proučite informacije kojih je zaista velika množina.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

11 replies »

  1. Naravno da se moram javiti kad si spomenuo startupe, jednostavno sam tako kondicioniran… 😉

    Da, u pravu si, jako se puno prica o startupima, puna su ih usta svima od ministara do studenata, ali malo tko razumije da su “hrvatski startupi” fikcija, jednostavno sto vecina ni ne shvaca sto su startupi zaista (osim da je to nesto gdje nadjes neke klince da natipkaju nekakav softver, malo se isfuravas po medijima i svi te pocnu obasipati novcem). Kao sto sam vec pisao (http://ini.hr/1118/zasto-ne-postoje-hrvatski-ili-luksemburski-ili-estonski-ili-malezijski-startupi/) startupima je lokacija samo jos jedna od varijabli koje trebaju mijenjati ako im ometa glavni cilj, a to je potraga za odgovarajucom kombinacijom proizvoda i trzista koja im osigurava pretvaranje u pravi business.

    • Ha, i mene je začudilo direktno citiranje bloga na SeeBizu. Blog se počeo širiti na veoma javnu sferu. Nisam siguran da mi se to sviđa.

      • Pa dobro, tu imate nekoliko stvari. Prvo, je li SEEBiz velik medij. Drugo je objetkivni značaj ne ovog bloga, nego mojih inveticijskih aktivnosti. Evo samo nekih aktualnih primjera: da li bi Petrokemija (ne kao dionica, nego kao tvrtka) bila spašena da nisam na vrijeme počeo ‘vikati’? Da li bi se igre oko RIZa mogle ovako brzo razriješivati da nisam investirao u njega i cijena porasla s patetičnih 17 kn (koja bi teorijski omogućila prljavu privatizaciju u svrhu nekretninskih avantura)? Da li bi desetine tisuća dioničara naše najveće turističke tvrtke KORF/VLHO/RIVP prošli ovako dobro da se nisam bio angažirao oko njih? Itd.

  2. Može li se reći da je vaš izlazak dobar za ADPL? Zasigurno ste prodavali poveći broj dionica, a cijena unatoč tome nije značajno pala. Sad kad vaše prodaje više nema, može li se reći da je put prema gore bez prepreka? Ne vjerujem da će mirovinski fondovi koji su ušli u strukturu dioničara brzo prodavati, vjerojatnije mi je da će dodatno kupovati s ciljem da uđu u Nadzorni odbor.
    Imam dionice ADPL nije nagovor.

    • Ja Vam to ne bih znao, vidim da ste naklonjeni ‘forumaškom’ tumačenju stvari, i koliko god sam puta demonstrirao da je takav način razmišljanja baš loš, on ipak prevladava u jednom dijelu investicijske zajednice … ali polako se to mijenja … Što se tiče ovoga, meritum stvari nije ‘moj izlazak’ nego informacija koja je svima bila dostupna, a ni jedan analitičar nije objavio ‘note’, skoro nitko nije vidio, a to je utjecaj rublje. Mislim da je to čega su investitori postali svjesni nakon što sam rekao naprosto nešto što su svi mogli vidjeti. Ako tvrtka objavi ne naročito dobru godinu, to će biti uteg u valuacijama sve do idućih jako dobrih vijesti. Također, utjecaj ove informacije koju sam iznio je samo vremenski. Naime, vjerujem da bi se on dogodio 30.1. s objavom rezultata, ovako ili onako.

      Od mirovinaca možete očekivati sve, ponašaju se sada racionalnije nego prije. Vidite da AZ prilično intenzivno prodaje HT, a ROMF kupuje, svatko razmišlja svojom glavom.

  3. Zahvaljujem na odgovoru. Meni se rublja čini poprilično stabilna, kreće se godinama od 40 do 45 rublji za euro
    http://finance.yahoo.com/q/bc?s=EURRUB%3DX+Basic+Chart&t=5y

    S obzirom da je EUR ojačao prema kuni oko 2%, to će onda u kunskoj bilanci malo korigirati deprecijaciju rublje u prošloj godini.
    Govoreći o deprecijaciji rublje, može li se reći da će veći udarac od ADPL doživjeti istarski hotelijeri kojima su ruski gosti značajan izvor prihoda?

    http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/i-u-iducoj-godini-ruski-ce-turisti-zaobilaziti-istru-432656

    • 1. Promjenu RUB-HRK možete si bolje pogledati na ovom interaktivnom dugoročnom grafikonu http://www.oanda.com/currency/historical-rates/. Ukratko, 2010. je RUB porasla možda 7-8%, 2011. stagnirala, 2012. porasla oko 5%, 2013. pala oko 10%.

      2. Utjecaj bi trebao biti dvojak: na tekuće prihode (dobit) operacija iz Rusije, te na vrijednost ruske imovine u bilanci ADPL.

      3. Turističke tvrtke, kao što vidite, to nisu osjetile 2013., a nema razloga niti da osjete u 2014. Naime ako slabija rublja znači manje Rusa koji putuju na odmor u inozemstvo, to će zasigurno biti više nego kompenzirano boljim viznim sustavom nego ove za RH (čak i ako ne naprave NIŠTA oko viza, jer će sada Rusi unaprijed znati na čemu su, a ne ono uvođenje u zadnji čas). K tome, naše tvrtke nemaju ruske imovine. K tome, cijene proizvoda su u eurima.

      Znači, ADPL je ponešto u posebnoj situaciji što se tiče rublje, a analizirati poslovanje svake tvrtke s obzirom na pomake svih valuta je aspurdno. Ako ipak netko želi gledati taj utjecaj na naše turističke tvrtke, treba krenuti od eura, pa dolara, pa funte, pa NOK itd.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s