Uncategorized

Naslijeđe socijalizma: Nekretnine i nezadovoljstvo životom

Plus o ogromnom političkom prostoru za pro-tržišno orijentirane konzervativce među mladima

Senzacionalni rezultati Europskog istraživanja o kvaliteti života 2012. su u Hrvatskoj prošli nezapaženo. Istraživanje je provela Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), tripartitna agencija Europske unije čija je uloga pružati znanja u području socijalnih politika i politika vezanih uz rad.

1. Počnimo od ovog grafikona koji prikazuje, po zemljama EU, koliko ljudi stanuje u vlastitom stanu (kući) i koliko su ljudi sretni (“Uzevši sve u obzir, koliko ste sretni?”). Pri tome:
– Crvenim oznakama su označene ex-socijalističke zemlje EU
– Zeleni kvadratić je Hrvatska
– Krajnje lijeva točka je Njemačka

vlasništvo nekretnina i sreća

(Napomena: Iako u naslovu piše ‘(ne)zadovoljstvo životom’, ovdje, kao i kasnije kad to eksplicitno kažem govorim o ‘osjećaju sreće u životu’, što je donekle drugačija stvar, ali su poruke iste.)

Kao što vidimo, građani u pravim kapitalističkim zemljama, s tradicijom institucija i tržišne ekonomije, su u značajno manjoj mjeri vlasnici nekretnina u kojima žive, a također su i znatno sretniji svojim životima. Ovo drugo može primjetiti i svaki putnik koji se sa Zapada ili iz Azije vrati u Hrvatsku nakon barem tjedan dana.

Površno bi bilo zaključiti (kauzalnost) da su ljudi iz ex-socijalističih zemalja nesretniji zbog nekretnine (iako i tu ima istine, barem u primjeru Hrvatske, na što ću se vratiti kasnije), ili da ljudi kupuju nekretnine jer su nesretni. Ne. Naime ove dvije stvari uglavnom ne slijede jedna iz druge, nego imaju isti uzrok: socijalizam.

2. Pogledajmo detaljnije osjećaj sreće u životu po zemljama. Crveno su označene ex-socijalističke zemlje, plavo ostale:

osjećaj sreće u životu

Naravno, trash-marksisti će odmah uskliknuti da ‘naravno da su ljudi u ex-socijalističkim zemljama nezadovoljni, kad su pregaženi ‘neoliberalnim kapitalizmom”. U startu je ovo nesuvislo, jer je očito tržišna ekonomija (= kapitalizam = ono društveno uređenje u kojem su mogući internet, telefoni, lijekovi, automobili, kvalitetna edukacija i zdravstvo) ondje očito jača, ‘liberalnija’ i duže tradicije.

Ipak, ovo možemo i detaljnije ilustrirati. Naime, tržišna ekonomija još nije zaživjela za pravo u ex-socijalističkim zemljama. Okosnica tržišne ekonomije su vladavina prava i institucije. Pogledajmo najprije povjerenje u pravni sustav. Ex-soc. zemlje označene su simpatičnom crvenom zvjezdicom:

Vjera u pravni sustav

Zatim pogledajmo povjerenje u Vladu:

Povjerenje u Vladu

te povjerenje u parlament:

Povjerenje u parlament

3. Naravno, opet bi netko mogao reći da ‘jasno da su ex-socijalistički narodi nezadovoljni kad su iz Edena lagodnog socijalističkog života nasilno bačeni na vjetrometine ‘globalizacije i neoliberalnog kapitalizma, pa stoga i ne vjerujuju u institucije parlamentarne demokracije’. Svakome tko se sjeća zadovoljstva Rumunja pod Ceaușescuom, Poljaka, Istočnih Njemaca, Albanaca i ostalih pod socijalističkom diktaturom, kao i nevjerojatno slikovitih usproedbi Istočne i Zapadne Njemačke i Sjeverne i Južne Koreje, to je besmislica (svejedno, teza o humanosti i produktivnosti socijalizma imat će puno pobornika u političkim najzaostalijim europskim zemljama poput BiH i Hrvatske).

Ipak, pokažimo ovo i činjenicama. Pogledajmo dugoročne učinke socijalističke indoktrinacije i devastacije na ‘dušu naroda’.

Najprije, ‘Biste li rekli da se ljudima općenito može vjerovati, ili u odnosu s ljudima oprez nikad nije naodmet‘:

Biste li rekli da se većini ljudi općenito može vjerovati  ili u odnosima s ljudima oprez nikad nije naodmet

Pogledajmo sada jednu pozitivnu odrednicu, dostupnu svima, bavljenje sportom. Ne može se reći da itko istočnoeruopskim narodima zabranjuje da se bave sportom ‘jer su u neoliberalnom kapitalizmu’. Kako je na grafikonu više boja, osim simpatične crvene zvijezice za ex-soc zemlje, stavio sam i plave kvadratiće na dugotrajno kapitalističke zemlje:

Bavljenje sportom

4. Nažalost, u nekim aspektima (ne)modernosti Hrvatska je među najzaostalijim zemljama EU. Percepcija napetosti između muškaraca i žena nije jako različita za ex-soc zemlje od zemalja dugotrajne tržišne ekonomije, ali je Hrvatska tu vrlo ‘jaka’:

Percepcija napesti između žena i muškaraca - svi

U percepciji napetosti među ljudima različite spolne orijentacije smo pak apsolutni šampioni! Uočite da su podaci prikupljeni 2012., prije nedavne eskalacije zbog referenduma:

Percepcija napetosti između ljudi različitih seksualnih orijentacija

5. Sada možemo staviti u kontekst i visoku percepciju napetosti između bogatih i siromašnih, te zaposlenika i uprava. Kad bi se radilo o izoliranom fenomenu, mogli bismo ustvrditi da se radi o naročito okrutnim posljedicima tržišne ekonomije na dušu čovjeka. Imajući na umu gornje podatke, ipak jasno vidimo da se radi o samo dodatnim aspektima općeg nezadovoljstva (i ogorčenosti).

Percepcija napetosti između uprave i radnika:

Percepcija napetosti između uprave i radnika

Percepcija napetosti između bogatih i siromašnih:

Percepcija napetosti između bogatih i siromašnih

6. Štoviše, na ovom grafikonu koji je pak iz izvješća Quality of life in Europe: Trends 2003‑2012, objavljenog prošlog mjeseca jasno se vidi kako se ex-soc narodi Istočne Europe osjećaju znatno sretnije nakon ulaska u EU, što naravno znači više vladavine prava i više tržišne ekonomije. Kao što možemo vidjeti, oni su i nešto volatilniji, naime bili su skoro pa poludili od sreće kako im je dobro išlo neposredno prije krize (sjetimo se i mi Sanaderovih godina), pa kako je većina toga ipak bila neutemeljena (‘na đem-do’), osjećaj zadovoljstva se kroz krizu njima i najviše smanjio. Ali ukupni napredak u zadovoljstvu životom 2003.-2011. je golem!

promjena u zadovoljstvu životom

To je naravno značajno povezano sa zadovoljstvom životnim standardom:

promjena u zadovoljstvu životnim standardom

Ovdje je jako važno za uočiti da su jedini od ex-soc naroda nazadak (i to značajan) u zadovoljstvo životnim standardom pokazali ‘braća Slovenci’. Žao mi je što nije prikazana Hrvatska. Za razliku od Slovenije, koja se očito nije snašla prelaskom na otvoreno tržište nakon što je prilično lagodno eskploatirala ex-Ju, Hrvati bi vjerojatno bili nezadovoljni iz drugog razloga: naprosto krive percepcije (znate da kod nas prolaze lude teze da se čak i u staroj Jugi živjelo bolje).

No, pomak ka tržišnoj i vladavini prava ljude naprosto čini sretnijima, pogledajte grafikon koji prikazuje zadovoljstvo socijalnim životom i napredak koji su ostvarile ex-soc zemlje 2003.-2011.:

promjena u zadovoljstvu socijalnim životom

7. A sad dolazimo do jako važne stvari. Pogledajte grafikon koji prikazuje napredak u zadovoljstvu stanovanjem. Radikalni napredak su ostvarili skoro svi ex-soc narodi, ali uz njih i neke zemalje koje su naročito glupo preinvestirale i bile naročito teško poklopljene krizom: Španjolska, Cipar, Portugal. Uočite da su nezaodovoljniji smještajem postali produktivni narodi koji su kroz krizu prošli znatno bolje: Njemačka, Belgija, Danska. Podjela nije jednoznačna (Talijani i Grci također manje zadovoljni), ali mislim da jasno prokazuje lažnost teze kako je ‘prava’ nekretnina odraz sreće i mudrog investiranja. Stambena nekretnina je prvenstveno trošak i pametni narodi taj trošak balansriraju s drugima, ili još bolje, s ulaganjima, koja im onda omogućavaju lakši prolazak kroz krize!

promjena u zadovoljstvu stanovanjem

Ovdje se moćemo vratiti na početak. Naime, moja je teza da su nekretnine fetiš socijalističkog načina razmišljanja. Naprosto, to je jedina investicijska klasa (osim devizne štednje) koju narod odgojen u socijalizmu razumije (odnosno misli da razumije). A to je naročito bilo izraženo u ex-Yu, gdje je socijalizam bio mekši nego drugdje, te onima koji se uspjeli donekle ‘opernatiti’ bio jedina moguća investicijka klasa.

To je razvilo jake preferencije (praktički fetiš) ka nekretninama, što je na koncu zadnjih desetak godina i financijski pokopalo velik broj naših obitelji. Nažalost, ovdje se stvari tek trebaju okrenuti, i mislim da će ta nekretninska avantura još i dalje dugo i bolno trajati, da će vrijednost stambenim nekretninama još dugo padati. U vezi toga pogledajte primjerice ovaj današnji članak koji govori o tome Porez s rada prebaciti na nekretnine, ljudi će ih tako bolje održavati. To je ono o čemu sam prije pisao, kako su mnogi Hrvati pokušali prečicom doći do kapitala, jedne komotne rentne pozicijice (posao u bankici ili državnoj službi, plus nekretnina kojoj vrijednost samo raste i ‘moje je životno pitanje riješeno’).

8. Dolazimo, međutim, do jedne loše i jedne dobre vijesti. Naime pogledajmo osjećaj sreće u životu po kohortama (dobne grupe) za nekoliko tipičnih zemalja.

Najprije loša vijest. Suprotno u svijetu uobičajenog trenda da se stariji ljudi osjećaju sretniji u životu (znam da mnogima zvuči paradoksalno, pogotovo gledajući naše braću i sestre, očeve i majke, bake i djedove), u ex-soc zemljama, ljudi što su stariji to se osjećaju manje sretnima (o tome više kasnije):

osjećaj sreće po dobi

MEĐUTIM, ono što je jako važno, vidimo da se mladi ljudi osjećaju jednako sretni kao njihovi vršnjaci sa Zapada.

Sad vidimo da možemo početi i objašnjvati. Imam dvije hipoteze.

Hipoteza A. Starije generacije naprosto žale za socijalizmom i onome što im je davao – sigurnost uz državnu pasku (možemo i citirati krležu: ‘U gomili smrdi, ali je toplo.’) i pogotovo lažnu sigurnost. Oni naprosto ne razmatraju (iako znaju) da li je i taj život bio na kredit i neodrživ – naprosto im je nekako bilo bolje (vjerojatno barem 50% stanovnika Sjeverne Koreje i danas smatra da im je bolje nego na dekadentnom Zapadu).

Hipoteza B. Destruktivno i nehumano socijalističko društvo svoje učinke pokazuje tek dugoročno (u skali nekoliko desetljeća), ograničavajući slobode ljudi i njihov razvoj čini ih dugoročno nesretnijima.

MEĐUTIM, mladi ljudi su u tom smislu neopterećeni.

NAŽALOST, mladi ljudi su nekim stvarima u Hrvatskoj opterećeni kao i stariji. Sljedeći grafikon prikazuje percepciju napetosti između ljudi različite spolne orijentacije za mlade starosti 18-24 godine. Dodao sam i zemlje kandidate za proširenje, da jasno vidimo kako smo u tom parametru, za tu dobnu skupinu, u EU uvjerljivo najjači, a u rangu još samo s Crnom gorom i Srbijom:

Percepcija napetosti između ljudi različitih seksualnih orijentacija - MLADI

9. Ovdje vidimo dvije političke stvari. Najprije poruka konzervativcima, ali i vlasti, da je eskploatacija ovakvih svjetonazorskih teza postala vrlo destruktivna (naravno uključivo i ‘partizane i ustaše, crvene i crne, itd.).

Međutim, još važnije. Mladi ljudi nisu zatucani socijalizmom, ne osjećaju se nesretni jer smo u tržišnoj ekonomiji. A očito svjetonazorski konzervativne ideje imaju snažno uporište u narodu. Stoga postoji ogroman politički prostor za svjetonazorski konzervativan, ali tržišno orijentiran program (recimo nešto kao CDU u Njemačkoj, naravno nećemo se šaliti i reći da sadašnji HDZ liči na njega).

10. I za kraj. Još jednom link od jučer. Direktorica državnog Instituta za javne financije (nju naravno neće pozvati na TV da analizira društvenu stvarnost) U Hrvatskoj se evidentno ne provodi ni liberalizam, a kamoli neoliberalizam, pa zaista čudi retorika hrvatskih političkih stranaka koje se busaju u prsa kao borci protiv neoliberalnog kapitalizma.

Što mislite što je vjerojatnije,

A. Da je ona ‘tajni agent globalne kolonizacije neoliberalnim kapitalizmom’, ili
B. Borci protiv ‘tlake neoliberalizma u Hrvatskoj’ ipak ne znaju o čemu pričaju?
C. ‘Borci’ protiv ‘tlake neoliberalizma’ zapravo bacaju maglu kako se Hrvatska ne bi mijenjala, ostalo sve isto, uključujući i njihove sinekure, ‘pa dok traje – traje, meni je dobro!’

i zahvaljujući našem čitaocu iz Kalifornije, ‘purgerdijaspora’ i ovaj odličan tekst: Tržišna ekonomija jedino rješenje za Balkan (ima i o ‘braći Slovencima’).

A ovdje recimo vidimo zašto su i sve političke opcije u Hrvatskoj u biti bile protiv jačeg zaokreta ka tržišnoj ekonomiji: ZNANSTVENICA ZA JUTARNJI ‘Političari ne žele reformirati državne tvrtke jer je tu moć’.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

100 replies »

  1. Da li postoje ljudi koji su bogati, a zapravo nesretni? Naravno! Da li postoje siromašni ljudi, a koji su vedri i nasmiješeni? Sigurno! Životna sreća nema veze sa materijalnim bogatstvom sve dok ti je osigurana egzistencija.
    Znajući to i gledajući ove statistike, ključna stvar koja dolazi zajedno sa neoliberalizmom nije materijalno blagostanje nego sloboda, radi koje se ljudi osjećaju sretno! Sloboda da čovjek radi, vjeruje i živi kako želi, a ne kako netko drugi misli da bi bilo najbolje.

    • Slično kao da kažete da ‘ne možemo zaključiti da pušenje šteti jer ima pušača koji dugo žive i zdravi su’. Ovo što ste rekli o slobodama stoji, ali je blagostanje jako bitno. Pitajte one koji ga nemaju.

      • E sad, da li veće materijalno bogatstvo dovodi do veće slobode, o tome bi se dalo raspravljati jer nekomu veće bogatstvo stavlja veći teret na leđa, dok netko to bogatstvo koristi da tog tereta ima što manje.
        Uglavnom, mislim da ako je svatko sam krojač svoje sreće(neoliberalizam), da svatko može živjeti u miru i sa manjom količinom materijalnog bogatstva, jer meni se čini da je ključ svega sama čovjekova čežnja. Primjerice, netko tko ima jednu kuću će čeznuti za drugom, dok će ovaj koji ima deset kuća isto tako čeznuti za jedanaestom i moglo bi se dogoditi da su podjednako nesretni radi te čežnje (oni zapravo tu pate), a jedan je puuno bogatiji od drugoga. Uzrok (ne)sreće je ljudska čežnja, a ne materijalno bogatstvo, pa sam zato i napisao u prvom komentaru da po meni svi ljudi imaju jednaku priliku biti sretni dok god im je osigurana egzistencija.
        Uglavnom, svjestan sam da bi se oko ovoga dalo puno sporiti.

        • Mislim da se ipak ne možemo puno sporiti, ‘malkice’ apsurdno natežete argument. Da li su slobodnije Norveška, Švedska, Amerika, Njemačka, Luksemburg ili Somalija, Albanija, BiH itd. Da li je slobodnija Kina danas ili je bila prije 30 godina? Itd. Znači blagostanje donosi slobode, ali i slobode donose blagostanje, uzajamno je povezano. Pri čemu ljudi najrpije teže slobodama kako bi došli do blagostanja. Dok je u socijalizmu bilo umjetnog blagostanja, malo ljudi se ‘zamaralo’ slobodama.

          A također je neosporno da i blagostanje i slobode čine čovjeka sretnijim. Naravno ne svakoga, kao što ni svaki pušač ne umre od raka pluća.

        • “Znači blagostanje donosi slobode, ali i slobode donose blagostanje, uzajamno je povezano.” S ovim se apsolutno slažem, samo što je moje mišljenje da je sloboda ta koja je dugoročno najbitniji faktor za sreću. To je bio moj filozofski komentar i poanta. Mislim da mora postojati određena točka materijalnog blagostanja koja više nije ključna za sreću (osigurana egzistencija), jer ako te točke nema onda bi to značilo da što je čovjek bogatiji onda je i sretniji, a s time se ne mogu složiti! Tada bi onaj dijagram sreće u životu po zemljama “Koliko se osjećate sretnim u životu?” bio jednak dijagramu bogatstva po zemljama. Nadam se da razumijete što želim reći.

        • Tek sada shvaćam zašto je ovo moje napisano apsurdno, i zašto nisam artikuliran. Jer u biti želim reći da vjeru smatram najbitnijom za sreću, a nakon toga slobodu i blagostanje koji uisitinu idu ruku pod ruku i bez kojih je gotovo i nemoguće doći do vjere, pogotovo u socijalizmu.

        • Moja nova teorija je da mnogi stariji ljudi kojima su zabranili vjeru su u stvari surogat potražili u vjeri u socijalizam, jer kako inače nego vjerom objasniti ‘vjerovanje’ u socijalizam USPRKOS činjnicama’ To je definicija vjere, zar ne?

        • Uff, ne bi se baš složio jer ne znam da li je moguće uspoređivati to dvoje! Nitko još ne zna sve tajne svemira, barem koliko ja znam, pa da je došao do činjenice da Bog ne postoji, dok je za socijalizam već odavno utvrđeno gradivo. Dakle naoko, za jedno imamo sve činjenice, dok za drugo nemamo! Prema tome, što se religije tiče, možeš vjerovat da Bog postoji ili možeš vjerovat da ne postoji dok kao zagovornik socijalizma možeš samo biti neinformiran.

    • Pa rađena su i neka konkretnija istraživanja. Evo ukratko:

      “Money can buy happiness, if spent in the right way”
      – više na iskustva nego na stvari
      – više na druge nego na sebe

      • Ovdje govori o drugoj stvari, naime što se događa kad netko tko je dobrostojeći dobije još novaca (dobro stoji, jer je poanta u tome da može poklanjati drugima) i radi se očito o eksperimetnima u dobrostojećim društvima.
        U mom članku se radi o drugome, a to je kad cijela društva napreduju na veću razinu blagostanja. Mislite li da zaista trebamo dokazivati da su države sa znatno većom razinom blagostanja u načelu sretnija?

    • Meni tu nema dileme. Pitajte sebe da li bi radje bili nesretni i bogati …..ili nesretni i siromasni. Odgovori je jasan

        • Amen..nije sretan onaj koji puno ima, nego onaj koji malo treba. Slazem se skoro sa svime sto Bruno kaze.

        • To je jedna od univerzalnih istina, čovjek je sretan kada malo toga treba, kada ima malo želja, malo žudnji. Osloboditi se od žudnje za bilo čime je jedan od ključnih dijelova oslobođenja od “patnje” a kao konačnog cilja ljudskog života. Ja često kažem da je smisao života “biti sretan”, a to je samo drugi način da kažem da je smisao “osloboditi se od patnje” (sebe i ljude oko sebe, jer čovjek je empatičan, ne može ne patiti ako pate ostali). Čovjek koji ne pati je sretan. Nažalost još uvijek je malo takvih, ali više nego ikada, napredujemo!

          Sve ovo je relativno. Malo trebati znači malo u odnosu na ono što imaš na raspolaganju. Za malo toga žuditi znači imati malo predmeta žudnje u odnosu na sve ono što si ostvario si. Ne patiti znači ne osjećati/doživljavati nekakvu baš “patnju” obzirom koliko toga ugodnoga osjećaš da ti ne ostavlja vremena za teže osjećaje, obzirom koji spokoj, mir, zadovoljstvo neprestano osjećaš, činjenicom da si živ i zdrav, da imaš “sve što ti treba”, da se nemaš zbog čega brinuti.

          Ne postoji sustav u povijesti koji je većem broju ljudi mogao omogućiti veću blizinu tome idealu “ne osjećanja žudnje za bilo čime”, jer kroz većinu povijesti a i dan danas većina ljudi, ne može ostvariti niti temeljne/neizbježne biološke potrebe poput dovoljne količine kvalitetne/”zdrave” hrane i pića, niti bog zna kakve razine (vjerojatnosti) nekog dobrog općeg zdravstvenog stanja, time dobrog osjećanja “u svojoj koži” (ono zdrav, fit, zgodan).

          Ljudi uglavnom pate, umiru od muke (žudnje) za tek hranom, boljim zdravstvenim stanjem i sl.

          Samo kapitalizam ljude (sve veći broj ih) oslobađa od tih najglupljih žudnji (pa čak niti on još nije iznjedrio lijek za sve bolesti itd.) i ostavlja im time slobodu za odlučiti gdje postaviti svoju granicu, jer sve je u nekom balansu, između toga koliko ćemo si toga osigurati priuštiti i koliko toga si odlučiti da nam treba. Problem je kada nemamo slobodu, kada nam nešto treba a ne možemo do toga, jer ne može nitko reći “meni ne treba hrana, od sutra živim sretno gladan”, nitko ne može reći “zanemarit ću da imam tu i tu bolest, i osjećati ću se dobro”. Kapitalizam ljudima daje slobodu. Čovjek koji ima ostvarene temeljne potrebe o kojima se ne može pregovarati s prirodom može dalje po svom nahođenju odlučivati što mu još treba a što ne, tj. što si može priuštiti a što ne, jer ključno je: malo trebati znači malo trebati u odnosu na što si možemo prištuti! Tamo po Aziji redovnici uče ljude da se oslobode svih želja osim temeljnih/neizbježnih baš zato što si ti jadni ljudi ne mogu priuštiti niti to pa je dobar dio rješenja u “minimiziranju troškova”, a mi imamo sustav koji radi i na prihodovnoj strani. Samo minimiziranje troškova bez rada na prihodima teško stvara održivu dobit, tj. sreću u ovoj metafori.

          Mi na zapadu s jedne strane si radimo na tome da si omogućimo priuštiti što više toga, a onda ćemo lako naštimati/odlučiti “što si želimo priuštiti”, da postignemo tu nejednakost sa “manje trebati nego si možemo priuštiti”. Nije zgodno tu nejednakost štimati isljučivo minimiziranjem potreba jer biološki uvjetovane potrebe su vrlo kruta granica koja većinu ljudi baca u patnju. Ljudi su rođeni za to da bi bilo sretni, dakle za kapitalizam, nema drugog načina za ostvariti smisao života.

        • Bruno mislim da i vi pomalo upadate u zamku socijalističkih promišljanja jer vi pokušavate kao neki arbitar reći dali je netko sretan sa malim ili velikim bogatstvom a to nije poanta priče o slobodama i blagostanju jer se radi o individualnim osjećajima,obiteljskim okolnostima,zdravlju,širini svijesti i mnogim drugim faktorima koji utječu na sreću pojedinca ali klasična socijalistička priča je kada nađete nekog tkz. bogatog idiota i prikažete ga kao gmt bogatih ljudi,”kao svi si isti,dosadni,pohlepni i slično” i onda još zaključimo kako su duboko nesretni.
          Blagostanje nIsu materijalna bogatstva koja mi smatramo bogatstvo,
          blagostanje su relativno uređeni sustavi koji omogućuju svakom pojedincu da se razvija u okviru zakonskih mogućnosti a da pri tome ne mora misliti dali je član neke partije,vjere ili naroda,blagostanje je kvalitetno zdravstvo,
          obrazovanje,slobode svih oblika uključujući i ekonomske slobode jer one su povezane sa svim ostalim slobodama koje NAŠI danas zagovaraju a jedino u socijalizmu te stvari nisu nikada razumjeli jer im je okular jako sužen pa kada razgovaraju o induvidualnom bogatstvu nikada da ne stavljaju u kontekst općedruštvenog bogatstva koje nastaje samo induvidualnim bogaćenjem ljudi koji to ostvaruju u ekonomski slobodnim društvima u kojima je jasno zakonski reguliran okvir tog djelovanja,sva prava ali i sve obaveze prema društvu.Socijalisti u pravilu zanemaruju obaveze i uvijek se fokusiraju samo na prava i iz te pozicije uvijek dolaze do “nepravde”

          Da pitate danas srećka horvata kolika su porezna opterećenja u hrvatskoj ili npr. europi nebi vam znao odgovoriti ali ZNA da je “nepravedno” stjecanje velikih bogastava pojedinaca,iz NAŠE kokošarsko ulične perspektive nama se sve čini nepravedno jer i ne razumijemo 90% stvari nego na emocionalonoj razini instinktivno donosimo sudove o svemu i svačemu,zato i nismo u stanju stvoriti društvo sa jasnim pravilima igre gdje ćemo znati točno što su naša prava ali još važnije što su naše obaveze prema društvu i zajednici u kojoj živimo.
          Ako imate društvo koje dominantno sve stvari promatra iz pozicije prava ta društva su jednostavno neodrživa na duži rok jer stalno proizvode tenzije i sukobe,najbolji primjer su vam neka južnoamerička društva.
          Pisao sam na ovom blogu da ne postoje firme u hrvatskoj pa ni u svijetu koje donose veću korist njenim vlasnicima od državne koristi koje ubiremo kroz poreze,omjeri su na desetke puta veći u korist države.Ne postoji privatni vlasnik u hrvatskoj ili u europi koji nebi pristao da mu neto profit iznosi 10% iznosa ukupnih poreza,doprinosa i ostalih davanja koje plati državi,99,9% bi ih sutra pristalo da potpiše takav društveni ugovor sa državom,svi osim možda nekih specifičnih djelatnosti…Problem nastaje u onom momentu kada nama počinje smetati taj neto profit i kada se usredotočimo samo na tu činjenicu a ne na benefite koje ostvaruje društvo.Takva društva su osuđena na nestabilnost,sukobe i siromaštvo jer nisu u stanju realno sagledati što donose društvu ekonomske slobode nego su uvijek fokusirana na to što one donose pojedincu i tada u tim društvima jal,zloća i zavist postaju pogonsko gorivo.Hrvatska nikada nije ni pokušala razviti ekonomske slobode sa jasnim pravilima igre jer smo ušli u kapitalistički sustav sa nerazumijevanjem biti što on jest i defakto smo razvili kontroliranu ekonomiju u kojoj su partije i država arbitrirali tko može a tko ne može a to je potpuno isti socijalistički sustav u kojem se samo promijenio titular vlasništva a sve drugo je ostalo isto.

          Zemlja u kojoj jedan čovjek radi u državnom i javnom a dvoje u realnom privatnom sektoru nema budućnosti,ona je u startu osuđena na propast jer ako tom broju pribrojite umirovljenike i ostale korisnike državnog proračuna vi dobijate društvo u kojem vlada diktaturu većine državnog i javnog nad privatnim i onda kao posljedicu dobijete arbitriranje države i uplitanje države u sve ekonomske tokove u društvu,neki to nazivaju raskalašeni kapitalizam a radi se o tipičnom socijalističkom sustavu koji se samo pretvara da je kapitalistički.Problem nastaje u onom trenutku kada vam se narod počinje boriti za sve oblike ljudskih sloboda ali na način da zagovara ukidanje ekonomskih sloboda i prizivanjem još više
          “svemoćne” države,to je put u destrukciju,depresiju i siromaštvo i to danas imate u mnogim zemljama svijeta.Pod izlikom borbe za “pravičnost” vi idete vatru gasiti benzinom i ulazite u začarani krug jer nemate potrebnu kritičnu masu razuma u društvu jer navesti ću vam jedan primjer;mi stalno govorimo da su sve vlasti navodno u službi tkz. krupnog kapitala a defakto vidimo svaki dan da nas taj krupni kapital zaobilazi u širokom luku ali mi i dalje živimo u uvjerenju da je to tako i nikako drugačije.
          Grci su jedno vrijeme bili uvjereni da ih se namjerno stjeralo u bankrot da tkz. krupni kapitalisti mogu jeftino pokupovati njihovu obalu,najveće razočarenje su doživjeli kada su stavili na prodaju 70 tisuća najboljih državnih zemljišta i kada su vidjeli da interesa uopće i nema i po jako pristupačnim cijenama,to ih je totalno ubilo u pojam.Društva koja ne shvaćaju uzročno posljedičnu vezu bogaćenja pojedinca i čitavog društva obično kao rezultat dobiju državno-rođački-partijski kapitalizam gdje partije odlučuju ama baš sve,tu nema ni sloboda,ni fer tržišnih odnosa a narod je taj koji koči sve promjene i tada takva društva uđu na duže vrijeme u slijepu ulicu.Bez da u društvu imate kritičnu masu koja razumije uzročno posljedične odnose između bogaćenja pojedinca sa državom vi nemate realne osnove da razvijate ekonomske slobode i tu je ključ čitave NAŠE priče i zato mi kažemo ako pero perić može imati jahtu i mene pripada da mi država osigura sigurnost,plaću i radno mjesto i tu počinje i završava svaka rasprava a činjenice koje govore koliko je pero perić morao “kupiti” jahti za državu tj. širu zajednicu da bi realizirao jednu svoju postaju potpuno zanemarive ili vam ga irelevantne,mi se time uopće i ne bavimo nego još percipiramo da su sve to kriminalci.Kada govorimo o nelikvidnosti uvijek govorimo koliko su tkz. poduzetnici ostali kratki državi a ne govorimo da smo od mase drugih poduzetnika naplatili poreze na prihode koji oni nikada nisu niti neće naplatiti isto zbog dugovanja koja su prouzročili neki poduzetnici koje je država davno morala poslati u stečaj ali čitavo vrijeme politika to nije htjela uraditi jer im to politički nije odgovaralo “zbog očuvanja radnih mjesta” jer hrvatski mediji od svakog stečaja su do jučer pravili smak svijeta jer i sami nikada nisu razumjeli da je stečaj sastavni dio tržišne ekonomije gdje je po prirodi stvari logično da svaka druga firma ne uspije i propadne?Tu činjenicu nitko ne spominje nego svi spominju kako je država izgubila a naplatila je porez na prihode koji nikada nisu realizirani-naplaćeni?U takvoj jednoumnom-jednosmjernoj državi nažalost mi danas živimo gdje se kriminal prikazuje kao kolektivni krimen određenih skupina ljudi,zvali se oni poduzetnici,političari ili vanzemaljci,mi ih sve odmah svrstamo u iste torove pa na kraju ostanemo i bez kvalitetnih poduzetnika i kvalitetnih političara,princip je isti,vječno gasimo vatru benzinom i uvijek u pravilu zazivamo rušenje svega a ne nadogradnju,revolucija je “najlakši” oblik borbe,to mogu i neandertalci,uzmeš toljage i u boj…

        • A ja bi to sažeo u tri-četri rečenice;Društvo u kojem su ljudi dominantno sretni sa “malo” nije u stanju da se pobrine za one koji nisu iz objektivnih razloga sposobni da stvore ni “malo”,ako je to ideal,”jako” je dobar?
          Evo to danas imamo u hrvatskoj,hrvatski poduzetnici i ljudi potencijalni investitori su vas poslušali i sretni su sa “malo”,jedini je problem što to malo nije dostatno da pokrivamo naše mirovine pa se eto za to “malo” zadužujemo?
          Ako je to ideal društva mi smo onda danas jako sretni ljudi,u čemu je onda problem?Poruka da bi ljudi trebali biti sretni sa “malo” je poruka mladim ljudima da je besmisleno uopće težiti ka tome da jednog dana stvore firmu sa 1000 zaposlenika jer su oni drugim riječima hendikepirani-idioti koji se ne zadovoljavaju sa malo?Predlažem da te ideje koje vi zastupate ugradimo u obrazovanje djece tako da jedan dan dostignemo ideal kubanskog društva gdje svi rade u prosjeku za 15 eura mjesečno?Što da se mučimo kada možemo biti sretni sa “malo”?Tko hoće više neka ide u kapitalističku europu i ameriku a ne da nas ovdje maltretira sa pohlepom i nezasitnosti?

        • Dadao bih da je i svaki pošteni feudalac kmetovima objašnjavao da treabju biti ‘zadovoljno malim, veće bogatstvo ih neće učiniti sretnim’. Tako su objašnjavali i drugovi iz komunističkih partija (nek je malo ili ništa, ali da je svima JEDNAKO, osim partijskim elitama kojima je JEDNAKIJE).

        • antune, pa ja se slažem sa Vama, samo mi nije jasna ova Vaša rečenica..

          “Bruno mislim da i vi pomalo upadate u zamku socijalističkih promišljanja jer vi pokušavate kao neki arbitar reći dali je netko sretan sa malim ili velikim bogatstvom..”

          Ne znam kako ste to zaključili, možda sam se negdje krivo izrazio, ali ja sam pokušao reći da svatko SLOBODAN može biti sretan, ali ama baš svatko! Čak sam i rekao da postoji granica nakon koje zapravo svi imaju jednaku priliku biti sretni (a dolaze do te sreće tako da se oslobode glavnih grijeha kao što su oholost,zavist,srdžba itd.) a to je osigurana egzistencija. Dakle, kada ljudi imaju osiguranu egzistenciju ( ma što god to značilo jer nekima to znači posjedovanje vlastitog stana i auta, a neki su zadovoljni sa toplim obrokom u pučkoj kuhinji), i imaju ono što im je užasno bitno SLOBODU, koju im između svega ostalog kapitalizam omogućava, kojom dolaze do spoznaje vjere i time oslobođenjem od grijeha, svi mogu biti jednako sretni!

          Onda neće biti zavisti tipa ” vidi ovoga koliko on ima, a gle mene koliko ja malo imam” itd.

        • Znate što Vi antune ne shvaćate, da ja nikome ništa ne bi nametao niti ikome uzeo slobodu, neka svatko radi što želi. Ja stvarno ne znam kako ovu univerzalnu istinu, kako bi rekao mclynx, možete tako izokretati?? U socijalizmu je ljudima oduzeta sloboda! Je li Vi shvaćate razliku?? Ključna riječ je sloboda! Ja kažem da ljudima zapravo materijalnog treba malo (a ne da je to materijalno loše nego DAPAČE materijalno je SUPER !!), al ne govorim da se treba ikoga prisiljavati na malo.

        • I mislim da bi svi imali jako jako puno materijalnog i živjeli u izobilju čak i da smo SVI svjesni da nam u biti treba malo!! Je li me razumijete? To je poanta!! Samo se ne smije to ljudima nametati! (socijalizam)! Ključna stvar!

        • Bruno vi govorite o minimalizmu
          http://www.becomingminimalist.com/

          Pomješali ste bogatstvo sa materijalnim stvarima. Čini mi se da nije problem u novcu, nije novac neka zla stvar koja nas čini nesretnima, svi znamo da je novac koristan i dobar i da nema ništa loše u blagostanju i bogatstvu.

          neznam zašto ali na ovim prostorima se izokrenula priča, valjda je to krenulo od komunizma. Od novac nas neće učiniti sretnijima, mi smo došli do novac nas čini nesretnima, što je sasvim pogrešno gledanje na stvari.

          inače minimalizam ima u svojoj srži čisto matematičko objašnjenje. loss aversion
          http://en.wikipedia.org/wiki/Loss_aversion

          znači više nam nezadovoljstva donosi kad nešto izgubimo nego što dobijemo zadovoljstva od dobivanja istog. ako to stavite u odnos sa posjedovanjem puno stvari (materijalnog) shvatit ćete da imajući više imate veći loss aversion i veći stres i često veće nezadovoljstvo. No to nema veze sa novcem i bogatstvom, nego načinom na koji raspolažemo istim.

          novac i bogatstvo se mogu koristiti i za druge stvari, poput edukacije, putovanja, iskustva i na taj način poverćati naše zadovoljstvo životom.
          itd…

        • Bruno vjerojatno ste se krivo izrazili ali ja vam kažem da je klasična socijalistička provincijska floskula kada vidite nekog bogataša koji se možda tri puta razveo i čovjek je nekakva hodajuća nesreća da mi mali “muji iz doboja” odmah proglasimo sve bogataše nesretnima i počmemo se diviti sami sebi kako smo mi sretni i to nas osnaži u promišljanju kako je kapitalizam fuj.Mi kada vidimo paris hilton negdje pijanu mi to jedva dočekamo a imamo u društvu 500 tisuća pjanaca ali mi to prikažemo odmah kako su bogati nesretni i kako je kapitalizam fuj a mi nobelovci koji piju samo prirodne sokove od naranče i jedu eko hranu a petrokemija još radi?Ja se pitam kome oni prodaju gnojivo ako mi jedemo eko?Govorim vam o našim mitovima i dogmama sa kojima se mi svakodnevno hranimo jer nam je tako “lakše” živjeti…
          Nema jednoznačnih i jednosmjernih zaključaka, svatko od nas u nekom trenutku života povlači jednu crtu i kaže tu sam pogriješio,tu nisam,bio sam sretan ili nisam,to nema veze ni sa bogatstvom ni sa ničim a život ima svoje sretne i nesretne faze a hvatanje za pojedinačne slučajeve u svrhu zadovoljavanja svoga ega su naši provincijski kompleksi koji su jako često uzrokovani i siromaštvom i nemoći da složimo društvo na jedan relativno uredan način jer ne postoje savršena društva ali relativno uredna postoje a mi nismo ni blizu toga jer nismo još ni shvatili gdje je problem….

        • Hoćete mi reći da sam pomiješao blagostanje sa materijalnim stvarima? To je jasno i to priznajem.

          “Čini mi se da nije problem u novcu, nije novac neka zla stvar koja nas čini nesretnima, svi znamo da je novac koristan i dobar i da nema ništa loše u blagostanju i bogatstvu.”

          Pa ja se apsolutno slažem s Vama! Ljudi traže krivca u svemu, pa tako isto znaju reći kompjuteri su zlo, mobiteli su zlo, banke su zlo itd., a ne shvaćaju da je samo stvar u tome za koju svrhu se kompjuter, mobitel, banka koristi.

        • Bruno novac naravno ne znači sreću,meni osobno novac donosi jednu puno veću slobodu ali nisam imao tu slobodu dok sam ga stvarao,nisam bio u mogućnosti kao npr.danas birati što ću ili gdje raditi ali ne mogu sada to tumačiti da tada nisam bio slobodan jer onda su to igre bez granica,tu onda idemo u fazu iracionalnog,trebaš se pokušati izboriti za više slobode a dali će ti uspjeti to nikada ne znaš,tu i faktor sreće igra neku ulogu ali po mojim iskustvima ne presudnu,npr.puno je mladih ljudi mukotrpno treniralo neki sport a nisu uspjeli,evo i sam sam dugo trenirao nogomet i nisam uspio u tome a kao dječak išao, i po kiši, i po zimi,nemogući uvjeti, valjao se i trčao po blatu a na kraju “ništa od mene” ali to ne znači da nisam uspio u nekim drugim stvarima u životu i da mi taj sport nije donio puno lijepih stvari koje su mi koristie da ih kasnije iskoristim kao prednost,život se sastoji od uspjeha i neuspjeha i ako ćemo svaki neuspjeh tumačiti kao nesreću i ne-slobodu onda ulazimo u fazu kolektivne depresije gdje je sve “nepošteno i ne-slobodno” a kada je tako “najlakše” je sve srušiti pa pokušati ponovno sve iz početka?
          Upravo te priče da su kompjuteri,mobiteli i sve ostalo zlo sliči mi na one priče gdje pijani milijunaši našmrkani kokainom drže govore kako je čitav život ništa,jedna velika farsa,da to nije vrijedno,da čovjek nema slobodu,
          da su sve interesi a nigdje ljubavi itd,itd,to je faza kada od objesti više i nemaš nešto što te zadovoljava ali opet to su induvidualna stanja kod ljudi a problem nastaje kada vi takva stanja pokušavate kroz ideje plasirati čitavom društvu i obraćate se onima koji nemaju u tom trenutku ni stoti dio onoga što vi imate a u tu zamku dežurni državni intelektualci često upadaju i to rekao bi kolektivno kao bikovi u koridi,svi počmu udarati depresivno po istome i davaju recepte da bez rušenja i revolucije nema navodno sreće,tako se ulazi u začarane krugove pakla i siromaštva…

        • Složili smo se da sreća nije u novcu i da je sreća najvjerojatnije u slobodi, ali što je sloboda? Na što mi mislimo kada kažemo treba nam sloboda, i nismo slobodni? Što mi to nismo slobodni? Da li mi tu mislimo na slobodno vrijeme koje nam ostane nakon što obavimo posao s kojim ćemo zadovoljiti životne potrebe? Iz toga bi slijedilo da što manje radimo više slobode imamo i po tome više sreće, ali kako onda objasniti da se situirani ljudi uglavnom osjećaju najnesretnije upravo onda kada ništa ne rade makar uživali u blagostanju? Primjerice, zašto onda Nenad išta radi, još možda i više od većine Hrvata? Da li on po tome uživa možda i najmanje slobode od svih nas ostalih?

          Ili je možda sloboda raditi ono što voliš?

          Ako je to sloboda, onda je možda jasnije o čemu ja govorim. Ljudi zapravo u suštini ne žele novac (samo to neznaju) nego slobodu da rade ono što vole (a kad se radi bilo što nekako se uvijek stvari novac), a kad ljudi rade ono što vole automatski su sretniji, produktivnijima i zato zemlje koje su ljudima omogućile veću slobodnu uživaju veće blagostanje i veći faktor sreće kod ljudi.

          Više slobode —> Više ljudi koji rade ono što vole —> Više sreće!

  2. Stvarno, sto je tim drzavnim ekonomisticama? Vizek, Svaljek, neka se ne uvrijedi neka ako sam ju zaboravio, stalno zastupaju tu neku blesavu tezu da bi “dobro odmjereni” ili “pravilno osmisljeni” porez na nekretnine mogao potaknuti ovo ili ono. Na stranu sad to sto su si unaprijed osigurale odstupnicu (ako porez nista ne postigne, onda ocito nije bio “pravilno osmisljen”), mislim da je sramotno da ekonomisti, mozda cak i sa doktoratima, neda mi se provjeravati, zastupaju takve ekonomske besmislice! U porezima preopretecenoj Hrvatskoj razmisljanje o novim porezima, ili o “finom podesavanju” poreza, opcenito o bilo cemu sto nije smanjenje poreza, moze biti samo zlonamjerno.

  3. G. Bakic, sve sto ste napisali stoji i zvuci sasvim logicno – iz vaseg kuta gledista odnosno covjeka koji “cita” trziste vrjednosnica kao sto ja citam djecju slikovnicu, ali sto s ostalima, onima kao ja na primjer koji nakon 10-ak godina investiranja u dionice od ulozenih 20K Eur sad imaju 19 🙂 ?

    • Koje sad to veze ima i što bi to trebalo pokazivati? Nazad u socijalizam?! Kapitalizam je okrutan jer su neki loše investirali?

      Također ne razumijem zašto Vas muče baš vrijednosnice. Što s onima koji su investirali na ‘margin kredit’ u preskupe nekretnine, mega investicija koja je izgubila već 30-40 vrijednosti, a financira se sa 5-6% kamata? Na 30 godina?

    • RS, onda je za vas definitivno socijalizam 🙂 salim se malo…
      Ja bi samo nesto rekao a nije direktno vezano za nekretnine, ali je povezano sa OSJECAJEM SIGURNOSTI. Nazovem klijenta i kazem:” Eto volis sigurnost, imas u jednom osiguranju ejs 4% na stednju vec od 1.000 €, sto ti je bolje nego u banci.” Njegovo prvo.pitanje je bilo da li je to osigurano od drzave. I sad sta da ja budali kazem? Kad netko ne kuzi rizik, i ima osjecaj da je u banci sigurno jer je sve od mramora i drzava u koju se uzda (a koja je pred raspadom, ako ovako nastavi), i kad ti shvatis s kime ti imas posla, dodjem mi da se bacim s nebodera. I sad se pitam da li da mu idem objasnjavat, sto ce trajat 3 dana…i sta ako on mene pita:”Ali ko ce meni garantirat moje novce ko drzava?”
      Tako da se ja Nenade vama divim i cudim da vam se uopce da, objasnjavat. Nije problem kad covjek ne zna, nego kad je zatucan i nespreman mijenjati se i prihvacati logicne argumente.

  4. Čitajući ovaj blog, slušajući ljude, prateći medije nekako mi se čini da su najveći problem u Hrvatskoj široko rasprostranjena korupcija po lokalnim samoupravama u suradnji s državnim tvrtkama. Taj ubojiti koktel uz postojeće pravosuđe su rak rana ovoga društva.
    Cijeli začarani krug ispreprele su dvije vodeće političke stranke u želji da privuku što širi krug članova i simpatizera.
    Pošto ne postoji snaga koja bi taj smjer okrenula nadjačavši te dvije stranke jedino riješenje bi bilo ovo što Antun priziva da se vodeći ljudi tih stranaka odrede ka boljitku Hrvatske, odbace populističke koalicijske partnere, sakupe najbolje zajedničko što imaju od ljudi i počnu raditi što su odavno trebali.
    Vjerujem da takvoj koaliciji nebi trebao biti problem uzeti u Vladu ni neke nestranačke stručnjake.
    Bez straha od gubitka vlasti mogli bi jednostavnije srezati lokalne samouprave, privatizirati državne tvrtke i jasno artikulirati ljudima gdje su problemi.

    Jedino me obeshrabruje što ne mogu zamisliti Milanovića i Karamarka kako si pružaju ruke za suradnju,

    • Davore ja ne prizivam koaliciju sdp-a i hdz-a samo mislim da će se samo tom velikom koalicijom moći teoretski formirati vlast a ako to ne bude moguće možda nas čeka tehnička vlada,meni sve ankete i trendovi u rejtingu govore da sam zasada u pravu…,mislim da sam više puta napisao što mislim o tim svim strankama i danas mislim da sastavimo sve stranke teško bi mogli sastaviti jednu vladu za solidnu trojku,tako da i ako dođe do te koalicije vjerojatno nećemo imati lošju vladu od ove a možda će imati više hrabrosti za neke nužne promjene koje moramo napraviti a ako ne nevolja će ih natjerati…

  5. Nenade,beton je uzrok i posljedica svih NAŠIH problema,beton nas je usidrio i dao nam sigurnost “da imamo krov nad glavom” i tu je otišao čitav NAŠ kapital,to je jugoslaviju razvalilo do temelja,opustošilo sela i otoke,napravilo neravnoteže između sela i gradova čije posljedice mi i danas živimo a pošto za drugo nismo ni znali,od 90-te nastavili smo priču iz 70-tih i sve je danas isto,jasno kao dan.U nas još uvijek vrijedi “nema kruha bez motike”,neki dan sam pisao i argumentirao da nijemci manje rade od grka jer ulažu u inovacije i tehnologije i time postižu ideal društva da se manje radi a u hrvatskoj mi smo “samojebi”,u što god uložimo sve to ide u svrhu da se ne razvijamo nego da više patimo,50% hrvata su kućepazitelji,imaju vikendice na moru koje koriste 20-30 dana i onda trče vikendom iz zagreba da rade na tim vikendicama,svi su “sami svoji majstori” a napravimo tako više štete nego koristi,dovoljno nam je pogledati bespravne kuće koje smo izgradili u kućnoj radinosti…
    Dok nijemci nemaju svoje stanove i pristaju raditi za manje plaće a sve u svrhu da bi kao društvo sutra manje i lakše radili,grci i hrvati uvijek žele sad i odmah prenapregnute plaće koje ne daju prostor za razvoj društva u tehnološkom i svakom drugom smislu jer mi smo uvijek u fazi prenapregnutog hedonizma koji u pravilu nije u skladu sa našim mogućnostima,zato je i moguće da ljudi sa primanjima od 4000-5000 tis kuna imaju dvije tri nekretnine koje ih jako opterećuju na održavanju a kvazipatrioti su ih učili “da se babovina ne prodaje”,tako im babovina postaje noćna mora a nesreća i nezadovoljstvo sastavni dio života,kažem vam mi smo “samojebi”,rođeni da patimo,čak u tome počinjemo i uživati…
    Mi smo društvo “nema kruha bez motike,što teže to bolje”,to radimo nesvijesno jer smo to nasljedili od naših djedova i mi u svojim betonarama više i ne vidimo da se zemlja ipak okreće ili ti ga da se svijet pokreće?

  6. pokrenuli ste zanimljivu raspravu.
    evo što kažu istraživanja na tu temu
    Another important element of happiness: having a sense of CONTROL over your life.

    ili još znanstvenije
    H = S + C + V
    H = Happiness
    S = Set range (genetics: about 50%)
    C = Circumstances (8-15%)
    V = Voluntary Control (past, present, future)

    mislim da se iz ovoga mogu izvuči jasni zaključci
    C (ako živimo u blagostanju, okolnosti su bolje) i V (ako imamo veću slobodu i kontrolu nad svojim životom) biti ćemo sretniji

    https://www.gretchenrubin.com/happiness_project/2007/05/another_importa/
    http://us.reachout.com/facts/factsheet/what-is-happiness

    • Jako dobar članak. Zanimljivo da smo u Venezuli imali najjači socijalizam osim Sjeverne Koreje i Kube, a zemlja ima najveće zalihe nafte na svijetu, i opet je sve propalo?!

  7. http://www.vecernji.hr/hrvatska/to-sto-radi-zeljka-markic-nema-veze-sa-zrelom-politikom-923407

    Kujunđić je još najpametniji čovjek na desnici,on je dobro skužio željku markić,prvo je na rubu vjerovali ili ne da se ona išla nešto politički dogovarati sa glavašem u zatvor a drugo što kujunđić dobro primjećuje da vice batarelo i željka markić imaju sličnosti isto kao slon i miš i odlično je to konstatirao da je željka markić bliža lesaru nego batarelu,barem ono što sam ja od batarela čuo?Svi su napravili neku zvijezdu od željke markić a žena je totalno netalentirana za politiku,totalno je promašila profesiju,jedan netalentirani političar kao karamarko je za nju ferrari.Svih ovih dana se pitam kako to nitko nije primjetio a evo vidim da kujunđić to jako dobro kuži.Sjetite se da sam pisao o batarelu kada je gostovao kod novokmeta i tada sam rekao da bi potpisao sve što je taj čovjek u toj emisiji rekao,svaka mu je bila na mjestu i točno se vidi da je njegovo poimanje konzervatizma sasvim drugačije od NAŠIH,naši konzervativci misle da je konzervatizam vjerovati u boga,vikati tri puta dnevno da si hrvat i nedao bog biti homoseksualac i naravno za razliku od batarela koji je za promociju induvidualizma,reda i odgovornosti NAŠI su za kolektivizam tipa ili si sa nama ili si kontra nas,i to je njima konzervatizam a sve ostalo misle isto kao lesar?Bravo kujunđić!

    • Pa za razliku od Kujundžića Markićka ima uspješnu tvrtku što nije baš odlika populističkog talibana kakvom je predstavljaš

      • ne ulazim u to kakve politicke stavove ima bilo koji politicar, ali dobro ste spomenuli da ima svoju uspjesnu tvrtku ( naravno ne znam dal je povezana sa drzavom i dal joj se namjestaju poslovi ) Mislim da je najveci problem kod nas kaj nam na rukovodeca mjesta dolaze ljudi koji nemaju dana staza u svojoj firmi,koji nisu isplatili niti jednu placu nekom drugom , tj nisu zaradili u poduzetnistvu niti jednu jedinu kunu, kada se trebaju posteno namucit i zaradit za place, rezije, doprinose, poreze,,,,Dobro je napisao gosp Bakic kako je bio sretan kaj moze ici kod zubara subotom.. Netko je ovdje napisao da bi zabranio da se itko bavi politkom tko nema pet godina staza u svojoj vlastitoj firmi ( oprostite ako sam to procitao negdje drugdje )

      • “Pa za razliku od Kujundžića Markićka ima uspješnu tvrtku što nije baš odlika populističkog talibana kakvom je predstavljaš”
        A program joj je kao da nema uspješnu tvrtku i kao da je išla s faksa u stranku bez dana u realnom sektoru. Zalaže se za ono što ljudi vole čuti. Znamo kako se taj pristup zove.

  8. http://www.posao.hr/clanci/vijesti/zanimljivosti/goran-milic-djeco-idite-svojim-putem/5992/

    Kategorija 29-godisnjeg konja s diplomom je ona u koju i sam spadam, a i vecina mojih prijatelja. Promatrajuci razmisljanja i postupke istih, nekako mi se cini da se cemo se jako tesko maknuti od utjecaja prethodnih generacija.

    U mom drustvu su vecinom visoko obrazovani ljudi, pretezito tehnicke diplome. Matematika nikome nije strana, pricaju bar jedan strani jezik, putuju… i opet se kupuju stanovi na 30 godina, po “odlicnim” uvjetima i tko zna kad cu vise imat priliku, a sad preko sindikata dobijem i popust… (ovo sa sindikatom nisam mogao vjerovat, ali to valjda ima ako si na drzavnoj placi) A onda su svi drugi krivi jer eto – kriza. Place niske, ne moze se zivit, jako je tesko, ali bar da taj stan otplatim.
    I takve price slusam, pokusam malo s cinjenicama, ali ne ide.
    Pokusam sa svojim primjerom i opet krenu da sam vani stranac, da nije to sve tako kako ja mislim. I najjace – tek 3 godine radis, cekaj malo pa ces vidit?! Kao, znam ja, nemoj ti mene farbat…
    Vec je vise puta ovdje zakljuceno, to je sfera religije.
    Nadam se da ce se nesto pokrenuti pa se mozda i ja vratim, ali gledam sve te ljude oko sebe…tesko.

  9. Htio sam još neki dan prokomentirati tezu koju i ovdje spominješ, da su nekretnine fetiš socijalističkog načina razmišljanja.

    Ja bih rekao da važnost koju Hrvati pridaju nekretninama dolazi iz toga što ih jednostavno posjedujemo u većoj mjeri. A to što ih imamo, da, to je naslijeđe iz Juge. BTW na tim nekretninama imamo izuzetno malo kreditnih opterećenja.

    Evo ovaj graf ilustrira ovo gore nevedeno:

    i ovaj iz tvog istraživanja
    http://www.eurofound.europa.eu/surveys/smt/3eqls/index.EF.php?locale=EN&dataSource=3RDEQLS&media=png&width=740&question=Y11_Q18&plot=euBars&countryGroup=linear&subset=Y11_Agecategory&subsetValue=All

    Dakle nisam siguran da Hrvati kupuju nekretnine u većoj mjeri od drugih, mi ih jednostavno već imamo. I volimo. I ne prodajemo (još).

    Inače još sam malo razmišljao i kalkulirao na temu kupiti stan vs rentati. I zaključak je da u matematičkoj ocjeni što je povoljnije ključni podatak čini kolika će biti razlika cijene nekretnine sada kada je kupujete i na dan isteka kredita. A to uglavnom nitko živ ne zna jer pričamo o 15, 20, 30 godina. Ja isto vjerujem da će cijene padati još neko vrijeme, no ne do vijeka. A što će biti za 30 godina nitko ne zna.

    Zato bih rekao da je jedino komotno kupovati nekretnine na iznimnim mikro-lokacijama (recimo prvi red uz Champs de Mars 🙂 sa potencijalnom rasta, ili iznimno podcijenjene nekretnine i sl. (vrijede dakle pravila kao i kod investiranja u bilo što drugo).

    Osim toga ako gledamo unazad i ako uzmemo da sam kupio stan 2008. sigurno to ne bi bila dobra investicija. No ako uzmemo recimo da sam ga kupio 2004 kao što jesam slika do danas je ipak nešto drugačija. Tu sam oko nule (da ne obrazlažem sada detaljno kalkulaciju, a mogu ako želite). A svi koji su kupili prije toga vjerojatno im se kupnja isplatila.

    I tako 🙂

  10. postoji jos nesto u u toj priči (i bilo je spomenuto davno prije )
    vezano za “antunov ” beton,kupovinu stana ili rentu,socijalizam i nas “software”.
    A to je MOBILNOST.Danas je po meni najbitije za mladu osobu koja ima visoku skolu i taj jedan strani jezik(gore spomenut) cinjenica da moze zapalit negdje ..gdje ce naucit /zaradit. oko mene ima bezbroj takvih primjera.Recimo nizozemac od 24 godine zapalio u norvesku(ja sam u norveskoj )nasao posao ,iznajmio stan i uredno zivi .(kad sam ga pitao zasto je bas tu dosao kaze” jer volim hiking “).Zatim primjer familije koja je dosla za muzem/tatom i nakon 5 godina ce imat sta zele /gdje zele.
    Ukratko bezbroj mogucnosti imas ..cijeli svijet. a nas software??
    zivjeti sa mamom i tatom dok moze a kamoli zapalit vani.

    da se razumijemo ja ne govorim o cistom odlasku ….tehnologija i komunikacija nam omogucuju da vodimo poslove sa udaljenih mjesta i sto kaze jedan moj kolega tu ….”ti to trebas htjeti i teziti tome ” i to ce doci .
    MOBILNOST nam u kasnijoj fazi omogucava da odemo na neke obecane destinacije(uzivamo) i vodimo posao ,ili sto je vrlo aktualno sad otici na lijepe i jeftinije destinacije za zivot .(nije bitno kolika ti je placa bitno je gdje je trosis) ..primjer bezbroj penzica iz europe koji se sele u juznu ameriku.

    rent ili buy bezpredmetna tema za jednog 25 godisnjaka u razvijenom svijetu .

    • “Mobilnost u kasnijoj fazi” je super ako se mozes zamisliti da docekas starost u nekoj od tih “jeftinijih” zemalja. To je ono sto masa mojih kolega radi kad odu u penziju – odu na Filipine ili Tajland, kupe kucu, zive u “gated communities” (cesto i dobe kosooku od kojih 18 godina u paketu sa kucom).

      Na zalost, ja to nemrem. Ja volim zivot u Hrvatskoj, usprkos svim trash komunistima i ostalim elementarnim nepogodama. I za to sam spreman platiti vise nego za Filipine (uzgred – ima vrlo valjanih razloga zasto je Hrvatska skuplja od Filipina).

      Sto se mladih ljudi tice, situacija je sasvim drugacija i naravno da ljudi dok zaradjuju moraju biti mobilni (tj. ako ima sanse za dobru zaradu, otici cak i do Filipina).

      Ono sto se stalno provlaci kroz dvije godine kako pratim ovaj blog je sukob racionalnog investiranja i necega cega nema u toj formuli racionalnog investiranja. To ne znam kak se zove, ali toga ima u svakom covjeku, pa tako i u autoru ovog bloga koji je, s jedne strane vrlo racionalno predvidio da ce cijena nekretnina padati (hvala ti, prije par godina bas sam se dvoumio oko jedne “jeftine” nekretnine kod nas – koja je sada jos jeftinija).

      Na primjer (samo primjer molim!). Ima li smisla za jednog racionalnog investora recimo imati djecu? Za vas koji nemate djecu, a citate ovo, stvari ovako stoje: sansa da djeca vrate sve pare koje smo u njih ulozili je brat-bratu 10% (Novak Djokovic recimo spada u tih 10%). K tome, payback period (naravno ako uopce uspijes doci do tih 10%, devet puta vece sanse su ti da ces izgubit pare!), dakle payback period je kojih 30 godina.

      I sad dragi racionalni investori – jel’ se isplati imati djecu ili tu lovu uloziti u, recimo, dionice?

      A kako to da cijeli svijet (osim Hrvata i Srba) ima djecu?

      Model racionalnog investora je nazalost samo minimalisticko pojednostavljenje onoga sto se desava u glavama svih nas kad kupujemo ajfonove, aute, stanove, kuce, vikendice, jahte, itd (racionalni investor pije samo vodu iz špine i jede samo pržganu juhu).

      Slazem se da je moja vikendica vjerojatno duplo skuplja nego da svake godine iznajmim nesto slicno, ali valjda nesto vrijedi kad mi djeca tam dovedu svoju skvadru – bas onda kad im se prohtije? Ili kad okopam ono malo vrta koji imam oko vikendice i posadim paradajze? Mi Hrvati volimo imati vikendice i kaj sad? Uostalom, Svedjani i Norvezani vole imati “cabins”. Austrijanci se vole skijati. Englezi vole piti pivo (i kosooke, one od 18 godina). Nijemci vole crnkinje (a i kosooke). Svi nesto “vole”.

      Zato je tesko mijenjati naslijedjeni mentalitet Hrvata da ne ulupaju sve pare u beton.

      Znam, znam, nase “voljenje vikendica” je prilicno skup sport (definitivno skuplje nego ozenit Filipinku), ali se samo vrtimo u krug.

      • E tu si malo ‘zaglibio’ u ‘filozofiju’ 🙂
        Koje veze imaju djeca s racionalnim investiranjem? Valjda imaš djecu sa ženom koju voliš, a šansa da će ti djeca ‘vratiti’ ‘investiciju’ je valjda oko 0,01% ili tako nekako.

      • Ovo s djecom je jedna od besmislenijih analogija koje sam vidio zadnje vrijeme i pomalo je na granici dobrog ukusa.
        S druge strane, jasan mi je onaj dio gdje imati vlastitu vikendicu objašnjavate emocijama i to drži vodu kao razlog, ali taj i takav razlog opet nema mjesta u raspravi o racionalnim investicijama.

        • Mislim da bi trebalo naci neku zlatnu sredinu , jer na kraju krajeva zivot je samo jedan, pa bi nekako trebalo odvagnut sve nase postupke.

        • Koliko ja to kužim, u djecu ne ulažeš novce nego ljubav, pa stoga kao “povrat” isto i očekuješ. Ako ti djeca ne uzvrate ljubav, možda je to znak da “investicija” nije baš uspjela. Nema druge metrike po tom pitanju. Ljubav za ljubav.

          A novac se u životu koristi za razne svrhe, pretvara u razne oblike. Pomoću novca im priuštiš stvari koje su za njih dobre (obrazovanje itd.) ali to ne činiš radi novčanog povrata, to činiš iz ljubavi prema njima, koju očekuješ nazad…, a možda i ne, postoji i “bezuvjetna ljubav” koja također obogaćuje osobu koja voli.

          Ponekad treba jako puno novca za dobiti djecu (recimo ljudima koji iz zdravstvenih ili bioloških razlog to ne mogu jednostavno), potom puno za priuštiti im lijepo djetinjstvo, obrazovanje itd., ali ako je ljubav nešto “najveće u životu”, onda se svaka ta kuna “isplati” više od bilo kakve investicije. Tako da “racionalni investitor” pogotovo ima razloga htjeti imati djecu pa makar svaku svoju kunu gledao kao investiciju. I Buffett ima troje djece. Amerikanci imaju više djece nego većina zapadnog svijeta, to su razumni ljudi općenito. Znaju što su bitne stvari u životu. I oni svojoj djeci više toga mogu priuštiti nego drugi, i bolje ih pripreme za život, sve to zato što su u kapitalizmu. U komunizmu su i odrasli ljudi zapravo kao razmažena djeca (ili naivna kao u Sj. Koreji), tamo nema razlike tko koliko godina ima.

      • Citam i uzivam kako racionalni investitori govore o ljubavi (ili im je na granici dobrog ukusa uopce razgovarati o racinalnom investiranju kad su najvaznije zivotne odluke u pitanju).

        To su oni rijetki trenuci, “precious moments” nesto ekvivalentno onome kada socijalist sazove presicu jer mora objaviti da nema vise novaca, da su potrosene sve (tudje) pare.

        • @Lolek_i_Bolek

          Pa racionalni investitori su ljudi, oni su i prije svega kapitalisti, a kapitalisti su definitivno “više ljudi” nego oni koji zagovaraju neljudske društvene modele kakve vidimo u svom ekstremu u Sj. Koreji.

          A ljudima je ljubav centralna stvar života. Smisao života je “biti sretan”, zato i ulažeš, ne valjda kako bi bio nesretan, to ne bi bilo racionalno (nesretni će biti oni neracionalni, u dužničkom ropstvu, kmetskoj vezanosti za nekretninu itd.), a ključnan sastojak za pounu sreću, nakon što si se “oslobodio patnje”, je primarno ljubav. Evolucija je to ugradila u ljudsku psihu, da se vrhunska sreća postiže u tim emotivnim odnosima među dvoje ljude, u roditeljstvu itd.

          Evo ovaj čovjek je puno “platio” za dobiti djecu, potrošit će još brdo love na skupe škole itd., ali vidiš kako blista od sreće, jer je okružen ljubavlju, čak i u ovom svijetu punom mržnje, gdje ne može sa svojom obitelji niti otići bilo gdje na more (npr. u Dalmaciju) da ne mora brinuti za sigurnost, dok ima ljubav i drži se civiliziranih dijelova svijeta poput New York-a, može “ulog u djecu” smatrati svojom najboljom investicijom, jer ona kućerina mu definitivno ne bi donijela sreću da u njoj mora živjeti sam:

          Našim ljudima bi bilo pametnije da ako si “kućerine” (ili “kućice”) ne mogu priuštiti malo više razmisle o tome što je stvarno važno u životu i koliko im treba novaca za to, jer dobro obrazovanje i ostalo što bi trebao priuštiti djeci bi možda trebalo biti mrvicu više na ljestvici prioriteta od tih neracionalnih opsjednutosti posjedovanja nekretnina. Nikoga posjedovanje nekretnine neće učiniti sretnim ako svojoj djeci priušte tek “školu za burzu rada”. Zar može roditelj biti sretan gledajući dijete kako svoje najbolje godine trati u očaju nezaposlenosti, ili nedaj Bože oni ekstremi gdje stari roditelji svoju srednjovječnu djecu financiraju od svoje mirovinice? Hrvatska je puna takvih situacija. A to baš zato što su ljudi neracionalno ulagali i niti su prilikom ulaganja niti prilikom glasanja na izborima mislili na budućnost svoje djece. Da ljudi misle na buduće naraštaje ne bi ih dopuštali ovako zadužiti do grla, ne bi dopuštali ove kolektivne ugovore i ovaj ZOR i sve te probleme koji ih i dalje zadužuju… Da su ljudi u Hrvatskoj racionalni investitori istovremeno bi time bili i bolji roditelji jer bi svojim privatnim postupcima i javnim putem demokratskog izražavanja stvarali svjetlu budućnost umjesto ovoga strašnog što im sada stvaraju.

        • @ mclynx

          I jos samo da dodam (s ovim ces se vjerojatno slozit) – kazes “dijete koje svoje najbolje godine trati u ocaju nezaposlenosti”. “nezaposlenost” kao pojam ne postoji. Posla ima za sve koji hoce nesto raditi. Mozda nema naknade kakvu su si zacrtali, ili mozda posao nije “vrijedan” njihove diplome, ali posla uvijek ima.

          I da, video je OK, ali jedna golema glupost koja mi je pokvarila dojam je “trilingual” djeca – OD PET GODINA. Cista glupost da podigne gledanost (zanimljivo, slicnu glupost sam cuo prije par godina od onog Dikana kojem nije bilo do podizanja gledanosti nego vjerojatno do prekenjavanja).

          Buduci da znam da gospodin Bakic cita ovu nasu prepisku, i buduci da on zna detaljno prouciti problem, evo “food for thought” za jedan od buducih postova. Kazes ti (mclynx) da bi djeci trebalo priustiti “dobro obrazovanje”. S tim se svi slazemo, ali sta to zapravo znaci?

          – Za Petera Thiela je dobro obrazovanje ono sto slijedi kada te izbace iz srednje skole.
          – Za Hrvata je Filozofski fakultet i ostali faksevi koji im omogucuju da se uhljebe u drzavnim firmama.
          – Za vecinu ljudi sa ovog bloga dobro obrazovanje je nesto izmedju ta dva ekstrema.

          Sto bi to bilo izmedju? (Just “food for thought” za neki buduci post).

        • @Lolek_i_Bolek

          Pod “dobro obrazovanje” sam mislio na neku školu, moguće ne baš jeftinu (zato treba možda dio gubitka na nekretninama preusmjeriti u plaćanje tih škola), gdje učenici/studenti stječu tržišno konkurentna znanja i vještine.

          U Hrvatskoj čak, puno više u Europi (unatoč svom njenom jadu…) i pogotovo u USA, ali i još ponegdje diljem svijeta (Australija, Kanada i još nekim državama) za nekim profilima stručnjaka vlada vrlo velika potražnja, doslovno nestašica, doslovno svjetsko gospodarstvo trpi negativne posljedice (oportuni gubitak) nedostatkom ljudi koji znaju raditi čime se smanjuju rezultati (“output”) firmi koje ne započinju potencijalno profitabilne projekte jer ih nema tko odraditi, gdje postojeći projekti odvijaju se sporije nego je moglo jer nema dovoljno ljudstva da ih odradi u kraćem vremenskom roku i tako se “stjecajem okolnosti” smanjuje gospodarski rast razvijenih država.

          Da je struktura ponude na tržištu rada drugačija, da je dakle manje nekih drugih koji nisu potrebni a više ovih koji jesu, gospodarski rast ovih zemalja (a lančano time i mnogih drugih) bio bi veći, pa i ove statičke brojke (trenutni broj nezaposlenih, prosječna plaća, kupovna moć stanovništva) odmah bi izgledale ljepše uz radikalnije razlike srednjoročno i dugoročno.

          Eto da je u Hrvatskoj puuno manje “filozofa, pravnika, šumara, prometnika, građevinara i sl.” pa umjesto toga više “strojara, električara, posebice računaraca i sl.”, čak bi i u Hrvatskoj stvari izgledale mrvicu drugačije, uz značajno bolji doprinos Njemačkoj koja muku muči s uvozom ovih kadrova kojih ne može naći, pa i državicama poput Austrije i sličnih u Europi, zbog blizine, te iako daleko i vizno-komplicirano ponešto i doprinosa za USA. A kada Europi i Americi ide bolje, možda bi se i propaliteti poput Hrvatske lakše šlepali nego danas.

          Tako da je odgovor tržište. Da se ljudi u obrazovanju ponašaju uzimajući u obzir tržišne pretpostavke, da to rado plaćaju kalkulirajući si tržišnu vrijednost rezultata (pa umjesto propalo u nekretninama, možda ne propadne u studiju, možda se isplati…), to bi bilo to što kaže, “dobro obrazovanje” i to bi bilo “svima” na korist, kao i svako “tržišno ponašanje” što je na sveopću korist.

  11. uz tu mantru o kupovini stana …ima jedna jos gora . A vecina nas je to cula od vlastitih roditelja (i oni od svojih) a to je
    “samo ti sine zavrsi faks i nadji posao tj. počni radit” ali u ovom slucaju je cisto ko suza da taj termin znaci i uvijek je znacio RADITI ZA NEKOGA . Mi smo gospodo programirani od drustva pa cak i vlastitih roditelja (dobronamjerno naravno) da budemo proleteri . Nama ako se zatvori tvornica u gradu ljudi skacu s nebodera zbog toga !!!! (*ne zelim nikoga uvrijedit ali nazalost dobar dio nam je gospodo uprogramiran u nas SW*)

  12. Evo čujem da se argentinske obveznice trguju u pola cijene?A da navale “stručnjaci” koji su nam argentinu prikazivali kao uzor.A španjolci kojima su oteli naftnu kompaniju,tj. nacionalizirali tražili su 10 milijardi dolara odštete,izgleda da su se “našli” na pet i to u obveznicama,znači da je počela bježanija “daj što daš” A da im pošaljemo NAŠE stručnjake i socijalističke teoretičare urote da ih oni posavjetuju kako dalje,da nas malo oslobode fantastičnih misli 21 stoljeća?Malo sam zločest,žao mi je naroda ali važno je o ovome pisati jer su nas NAŠI hranili godinama tim idejama i argentina im je bila glavni argument “kako bi i mi trebali”,pazite obveznice im se trguju na 50%,satrali su opet socijalističkim idejama zemlju do temelja,bojim de da bi ovaj put tamo moglo biti svega?

    Evo vam ovdje savjeta “ekonomskog stručnjaka” iva jakovljevića;

    http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Ekonomski-brevijar-Ive-Jakovljevica/Savjet-iz-Argentine-Nacionalizirajte-Inu

    Evo još malo iz dnevno.hr:

    http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/64698-evo-sto-hrvatska-treba-ciniti-da-poput-argentine-bez-mmf-a-napravi-cudo.html

    Evo malo se uključio i glas koncila:

    http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=20714

    Nebi dalje jer nebi stalo u deset metara?Kako su NAŠI jedva dočekali a uzeo sam namjerno novi list koji važi kao ljevičarski,dnevno hr koji važi kao desničarski i glas koncila,pa vi sada prosudite kako su NAŠI dobro raspoređeni sa lijeva na desno?

      • Nenade “ekspert” sam za latinoameričke ideologije a proveo sam u tim državama i stanovito vrijeme pa sam ih mogao proučiti iz prve ruke.
        Pisao sam o papi franju i uzrocima njegovih stavova koji su kao takvi nešto “sasvim normalno” u latinskoj americi,pogotovo argentini danas ali sam ga opravdavao time da je ipak njegov posao da daje nadu ljudima u najtežim trenucima i sa te strane njegova misija je ispravna jer on nije ekonomista ali naravno da su marksisti to jedva dočekali kao što su dočekali tkz. fantastične uspjehe venezuele i argentine,meni je nenade to odavna jasno a socijalizam je jako privlačan i na njega nisu imune ni crkvene institucije a u hrvatskoj je jako izraženo u crkvenim krugovima gdje postoje mnogi svećenici(ne svi da se razumijemo) kojima je NAŠE ideal društva jer NAŠE kao podrazumjeva da je hrvatsko i katoličko vjersko,sličnu svijest među svećenicima imate u južnoj americi jer svećenici otprilike dijele mišljenje naroda a narod tamo još uvijek misli da su oni u problemu jer im fali više NAŠEGA a upravo je obrnuto,to je kolektivistički pristup i ponavljam on je jako privlačan i lijepi se na ljude kao magnet jer u takvim društvima emocije prevladavaju zdravi razum,tu jako teško ljudi kontroliraju svoje emocije i nije slučajno ovakva situacija u eu kod mediteranaca ali i južnoamerikanaca,kontrola emocija je isto jedan evolucijski proces koji nije lagan ni jednostavan,tu treba puno raditi unutar društva da ljudima objasnite da je to jako opasno po njih same,ponekad to ne upali ni 100-200 godina jer im se ne dogode državnici,ne podigne se svijest među intelektualcima nego oni postaju pokretači kaosa i suicidne kolektivističke revolucionarne politike i svijesti među ljudima?U takvim društvima argumenti i činjenice više ne igraju,emocije su pokretač svega
        u društvu a kada je tako to ne može imati sretan kraj…

  13. http://www.vecernji.hr/balkan/bih-ide-putem-argentine-cekaju-ih-bankrot-i-socijalni-nemiri-923211

    A molim vas pročitajte kakve “ekonomske analitičare” imaju u bh,pazite čovjek kojega oni nazivaju analitičar moli boga da se i njima ukaže netko kao argentinska predsjednica a u argentini je kazin,pazite ovo “analitičar” izjavljuje jučer?

    http://www.dw.de/argentina-u-novoj-krizi/a-16591356

    A ovo je argentina od “prekjučer”

    Žao mi je bh ali kada oni imaju ovakve “ekonomske analitičare” teško će im se svjetlo još dugo upaliti,navijamo za njih kao i za nas ali ne znam što nakon ovoga reći?
    Fali im argentinska predsjednica?????????????????????????????

    • Izgleda da i nova predsjednica Chilea Michelle Bachelet ide stopama Argentinske predsjednice tj. kad su postali normalna kapitalistička država , bogata u južnoameričkim okvirima , vrijeme je za “socijalizam” tj. opet jovo nanovo!

  14. Kaže g. Bakić: “Moja nova teorija je da mnogi stariji ljudi kojima su zabranili vjeru su u stvari surogat potražili u vjeri u socijalizam, jer kako inače nego vjerom objasniti ‘vjerovanje’ u socijalizam USPRKOS činjnicama’ To je definicija vjere, zar ne?”

    To ipak nije definicija vjere, nego zatucanosti. Vjera je zaista nešto drugo (i ona itekako traži, nalazi i treba razum), da ne duljim sad i ne pređem u teologiju i papinske enciklike (Fides et ratio Ivana Pavla II.), cijeli potintifikat Benedikta XVI. itd.

    Ovo što kažete za teoriju je točno. Pri čemu treba dodati da je i socijalizam to znao pa je u svoj ovovremenski sustav inkorporirao zapravo zamjenu za vjerske rituale. Ima jedan austrijski isusovac Gustav A. Wetter koji je o tome dosta pisao u knjigama još 50-ih godina 20. st. (navodi Tonči Matulić o tome u knjizi Nevjera i vjera u četiri oka, str. 272. – 274., a znam da je i Kung u “Postoji li Bog?” o tome također pisao pa ako Vas zanima za razviti tezu, ima tu elemenata dosta). A i mi smo imali pandane: pričest – pioniri; krizma – primanje u omladinu itd.

    Nastavno na to, ima još jedna zanimljiva stvar koju je zgodno imati na umu u kontekstu Vaše točke 8. i 9. u tekstu. Spominje se naime pad broja katolika u popisu stanovništva, što je točno (da sad ne gledam brojeve, svi ih lako možemo naći). No, zanimljivo je Europsko istraživanje vrednota koje se obavlja svakih 10 g. (1998. pa 2008.) i koje je vrlo ozbiljno i precizno. I vrlo dobro prati i popise stanovništva. Dakle, prema tome je, pazite sad, postotak katolika u mlađoj populaciji ostao isti. A nama je postotak katolika sveukupno malo manji zbog starijih ljudi. Tu ima dosta onih koji su vjerovali u socijalizam do 90-e, onda su to zamijenili “vjerom” u nešto drugo pa su se kasnije vratili onome od prije 90-e.

  15. Čitam jutros intervju sa Lesarom u Jutarnjem uz kojeg su postavljeni komentari čitatelja a na temu ZOR-a. Zaključak: Emigracija, pokupiti ženu i djecu i emigrirati.
    lesari su svugdje oko nas i promjena načina razmišljanja u ovim naši područjima možda i dodje, za 50 godina.
    Jer, dok se energija troši na takve elementarne stvari, sto je bolje kapitalizam ili socijalizam, svijet/život/vrijeme prolazi. A stvar je krajnje jednostavna. Onaj prljavi kapitalista kojeg motivira ta odvratna stvar,profit, kada sve sagleda ide ulagati negdje gdje ce isti moći i ostvariti. A mi ostajemo bez tih radnih mjesta. Prljavi kapitalista otvara tvornicu i radna mjesta negdje drugdje, a Hrvati mijenjaju svijet!. I svoju tržišnu nišu pronalaze u “politici”. Svi ti lesari na kraju su prljaviji kapitalisti od svih todorica zajedno. I zato, sto reče moj prijatelj:”idemo na parobrod”

  16. Citajuci sve komentare ovog clanka ne mogu da ne ukazem kako je promakla jedna stvar svima. Ta jedna stvar nema veze sa da li vjerujes u Boga ili ne, da li si mlad ili star, da li smo lijevi ili desni, da li je kapitalizam bolje ili losiji. Stvar je da kod nas se ne zna definicija SLOBODE i njezin utjecaj na drustveni razvoj (ekonomski, politicki, itd..) !?! Sto je to sloboda? To je kljuc koji ovaj narod jos ne shvaca i koji nitko nije suvislo objasnio od pusti politicara, analiticara, svecenika itd..

    • Pa nije baš promakla, vidite na to sam htio u i ukazati hipozetom B. (Inače i A i B mogu biti točne.)
      Kao što sam i eskplicitno napisao u komentaru ovdje https://trzistakapitala.wordpress.com/2014/02/26/naslijede-socijalizma-nekretnine-i-nezadovoljstvo-zivotom/#comment-42613

      Znači pitanje sloboda je ključno, zato postoji veliki prostor u Hrvatskoj kako i za klasične liberale, tako i prave konzervativce koji će govoriti o slobodama, a ne o kolektivističkim neslobodama.

      • Dugoročno i ja mislim postoji prostor, ali ne znam baš koliko je to preoptimistično srednjoročno, a kamoli kratkoročno. Gore je netko rekao kako razmišljaju čak i matematičari, a evo jedan primjer kako razmišljaju mladi teolozi. Bio sam u prosincu na jednoj godišnjoj priredbi studenata teologije (“Adventski vijenac” se zove). Ondje studenti (dakle, to su ovi koji su sretni poput njihovih euopskih vršanjaka ili čak i više) izvode neke dramske, glazbene, plesne itd. točke. I bio je jedan skeč iz kojega izdvajam za ovo ključnu misao. Dakle, svećenik je na poklon dobio neki automobil i spremio ga u garažu. Neki problematični tip iz mjesta, uz to i alkoholičar s brojnim nepodmirenim dugovima iza sebe, sa svojim je prijateljima opanjkavao Crkvu, svećenika čiji je skupi auto uočio u garaži itd. (auto očito nije oldtimer jer oni misle da svećenik to vozi po gradi). No, što se na kraju događa? Svećenik saznaje da postoji neki čovjek u potrebi, prodaje auto, i dio dobivenog novca daje tom čovjeku u potrebi. I pazite sad – na vidjelo izlazi priča da svećenik taj auto nije niti vozio nikad, da je on auto davno prije dobio i da ga je tada odlučio čuvati sve dok ne dođe neki čovjek u potrebi čije će probleme riješiti tako da proda auto i pomogne mu. Scenarij su za ovo osmlili studenti teologije. I jasno da su se čudili kad sam im ja posliej svega spominjao da je to socijalistički scenarij, socijalističku predstavu itd.

    • Libertas,društva koja se hrane i homogeniziraju na idealima ugroze od drugih ne mogu razviti SLOBODE jer je kolektivistički pristup u startu negacija induvidualnih sloboda,to vam se najbolje u hrvatskoj može vidjeti na izborima gdje se u pravilu glasa protiv a ne za?Ja npr. imam prijatelja koji je bio oduševljen hrastom a nije uopće nikada pročitao ni njihov program dok ga ja nisam uputio na stranicu,čovjek je za njih glasao jer nije za ulazak hrvatske u eu ali kada je vidio gospodarski program pao je u nesvijest,nije mogao vjerovati?To je klasična priča o hrvatskim torovima gdje se mi okupimo oko jedne ideje-misli a potpuno zanemarimo ostali sadržaj,bilo da se borimo protiv ulaska u eu,protiv hdz-a ili sdp-a,tkz. krupnih kapitalista,
      nevjernika,vjernika ili vanjskih ili unutrašnjih neprijatelja,za zaštitu okoliša itd,itd,obožavamo sakrivanje iza kolektiva jer smo odgojeni na takav način,kolektivizam nam je ušao u krv jer kolektiv sve “pokriva i prikriva”,tako je lakše živjeti i tražiti prava a pri tome potpuno zanemariti svoje obaveze.Zato mi danas uopće nemamo ni pokušaj da se razvije pravi konzervatizam a kamoli liberalizam,samo se i razvijaju kolektivističke ideologije koje same po sebi negiraju induvidalne slobode ali i odgovornost svakog pojedinca,one u pravilu ne potiču red nego nered a u neredu nema fer društvenog okvira i pravila igre koji su osnovni preduvjet za ostvarenje ideala ljudskih sloboda.U kolektivizmu prevladava baukanje i licemjerje,ne biraju se sredstva a nitko za ništa i ne odgovara jer iza njega stoji kolektiv sa jenom misli,jednom idejom i jednim ciljem a cilj opravdava sredstva…

      Da bi razvili u društvu tu svijest vi prvo morate abecedom objasniti ljudima što su sve slobode i što su obaveze u toj slobodi jer sloboda je sama po sebi i ograničenje da zadirete u slobodu drugih ljudi i zato ona nije tako jednoznačna kako je mi shvaćamo i pokušavamo prikazati.Mi smo svoje slobode ograničili na NAŠE torove kojima smatramo da pripadamo i umišljamo ako ostvarimo svoje ideale i nametnemo svoje ideje da smo time dostigli ideale sloboda.Tako imate za primjer sindikate koji nameću jednu perfidnu teoriju kada se npr bore za svoje interesne skupine da se oni u biti bore za dobrobit svih ljudi u ovoj zemlji i nameću nam opet jednu pokvarenu i perfidnu neistinu da su oni i političari na suprostavljenim stranama a to je priča za neandertalce i potcjenjivanje elementarne inteligencije ljudi jer su političari u istoj skupini koju oni zastupaju,štoviše radi se o jako velikoj i dobro organiziranoj skupini koju svaki političar voli imati na svojoj strani i o to su njegovi potencijalni birači,tako kada političar njima određuje koeficijente i prava defakto je u klasičnom sukobu interesa i to jest jedan vid korupcije a uz to i sebi određuje prava,dodatke i koeficijente,što je sukob interesa na n-tu potenciju.

      To vam je klasičan kolektivistički pristup gdje se svijesno izvrću činjenice i manipulira sa ljudima a radi se o jednoj bezobraznoj propagandi gdje vi monopolizirate svoj položaj i proglašavate se samozvanim zaštitnikom interesa čitavog društva a da pri tome i elementarna logika govori da to nije tako, niti ta matematika uopće drži neku vodu ali nažalost kod ljudi to prolazi,tako imate danas hdz koji je dao podršku hrvatskim sindikatima a jučer su išli promijeniti zakon o radu i sindikat ih je zakočio sa peticijom za referendum,jeli shvaćate koja je to doza licemjerja a da budem precizan isto tako se sdp ponašao u opoziciji.Mi smo kao društvo taoci odnosa sindikata javnih i državnih službi i politike a ne kako se nama prikazuje da su oni suprostavljene strane,to mogu “popušiti” pećinski ljudi ali nažalost to u mnogim današnjim društvima prolazi?Nevjerojatno ali istinito?Promislite malo o tome i donesite svoj zaključak bez obzira na sve što sam vam ja naveo?

      Slično vam je kod nas u mnogim drugim borbama za tkz. slobode gdje većina tih sloboda završava idejama da ukinete tuđe slobode.Pogledajte sve te “udruge i zadruge” koliko je u njima želje da se ukinu mnoge poduzetničke slobode i totalno ograniči slobodno tržište?Ni u primisli im nije da oni zadiru u prostor nečijih sloboda?90% bi ih se naslađivalo kada bi zaustavljanjem nekog projekta koji je zakonit još uz to tkz. krupni kapitalista bankrotirao i po mogućnosti završio na ulici,to bi bio potpuni uspjeh u “ratu za slobodu”,nama svaka borba za tkz. slobodu završi u sizofreniji ograničavanja sloboda drugih po mogućnosti manjina jer tada lakše ostvarimo svoje ciljeve…

    • Ma mislim da je za naše prostore oko slobode relevantna Frommova “Bijeg od slobode” – osim što ne znamo što je sloboda, kad je i dobijemo, pobjegnemo u neki obrazac ponašanja koji nam omogućava veći komfor – pa zamislite, u slobodi sami utječete na svoju budućnost, sami sebi ste odgovorni, a kako je onda svim ovim prosipateljima gluposti teško pogledati sam sebi u oči i priznati si da su potpuno nekompetentni i irelevantni.

  17. Vratimo se na trenutak na korupciju. Vec duze vrijeme zelim ovo napisati, mozda je relevantno, mozda nije. Primjeri su iz moje prakse dok sam jos zivio u Hr. PRMIJER 1: Moj frend je imao trgovinu gradjevinskim materijalom i super jeftino je uvozio jedan gradjevinski materijal, apsolutno najjeftinije u Hrvatskoj. Javi se sa NAJJEFTINIJOM ponudom u Hrvatskoj na jatjecaj koji je raspisala jedna velika gradjevinks tvrtka…javi se vise puta i nikada ne pobijedi na natjecaju. Uvijek je izabrana skuplja ponuda za isti proizvod. I tako jednog dana u skladistu mu se pojavi taj Dir.nabave iz te velike gradjevinske tvrtke i kaze da mu treba par slepera tog materijala kojeg moj frend ima po najnizoj cijeni. Pita tada moj frend tog direktora: “Kaj ste napokon odlucili poceti kupovati po boljoj cijeni?” A Direktor mu odgovori: Ma ne, nego treba nam ovo hitno a moja veza od koje nabavljam po visoj cijeni trenutno nema robe na skladistu pa sam PRISILJEN kupiti od vas po nizoj cijeni. (Ja mislim da ce ovo uci u povijest korupcije zapisano zlatnim slovima za sve generacije koje dolaze)

    PRIMJER 2: Frend mi ima dobru i modernu proizvodnju dijelova, te se javi na natjecaj za veliku drzavnu firmu koja treba te dijelove da ih ugradi u svoj zavrsni proizvod. Nacuo on da treba svoju ponudu i malo podmazati mitom i on ucini to. I….gle cuda…mito upali i on dobije natjecaj. Nakon sto je ugovor potpisan odvede on tog direktora nabave kojem je dao mito na rucak da malo proslave dobiveni posao i kada su se malo opustili pita on direktora: “Dakle, mito je presudilo, dobor je da sam posluso savjet od tog i tog pa vam ga dao.” A na to Direktor odgovara: “Ma ne…..sve stranke koje su se javile na natjecaj su dale ISTO mito.” Pa na to moj frend pita: “Pa zakaj smo onda bas mi dobili posao?” A Direktor odgovara: “Pa vi ste mladi i simpaticni pa sam vam zato dodijelio posao. Oni svi drugi mi vec ionako idu na k…..” Pa moze li bolje, moze li ludje..svi ponudjaci na natjecaju daju mito, svi ..tako da mito izgubi svoj smisao pa onda opet odlucuju neki ne-mito kriteriji???

    • Primjer 2 ti je kao kad je prije 10ak godina pokojni Spajić platio nogometnom sucu da sudi pošteno. Naime, znao je da je i protivnička ekipa platila, pa je i on platio da to anulira i da njegov Hrv. Dragovoljac dobije pošteno sudjenje….

    • S time da to donekle treba relativizirati jer im je valuta pala spram USD pala oko 24%, odnosno spram euro oko 1,27, pa je ukupni porast gledano u USD i EUR oko 40% i 35%.

  18. U kapitalizmu, dionicama “trguju”, u dionice ulažu… evo već i oni koji si ne mogu priuštiti platiti niti “minimalnu brokersku naknadu”! A to je lijepo postignuće, jer i najmanji kapital je kapital, time i najmanji kapital je važan, ako ne i važniji od velikog. Meni je jako dobro poznato što znači imati minimalnu brokersku naknadu kao destimulirajući faktor. Ali ja sam uvijek ulagao u nešto što smatram jako podcijenjenim pa mi nije bilo bitno ako mi efektivna brokerska naknada ispadala i 3-4 %, no to najmanjim investitorima, klincima/početnicima može biti “demotivirajuće”.

    Evo ovi žele biti “Amazon za dionice”. Nisam siguran koliko ima šanse za uspjeti u tak nekim ekstremnim i “inovativnim” poslovnim modelima brokerskog biznisa, ali sretno im, držim fige da to postane ozbiljna brokerska firma!
    http://techcrunch.com/2014/02/27/trade-stocks-free-robinhood/

  19. Antun.., potpisujem sve.
    Problem je da ako se nesto radikalno ne promjeni uskoro onda ovaj kolektivizam ce nas zatrpati u tamnici dugo godina i pitanje je sto ce ostati za buduce generacije RH?

  20. Dodatno i izuzetno vazno za ovu diskusiju:
    “Politics leads and the LAW follows”… dok nemamo drzavnike a ne samo politicare (ne jednog nego barem nekoliko u nekoliko stranaka) onda smo svi “kolektivno” kao nacija/drzava bye-bye…

  21. Sa josipovićem se možemo slikati za razglednicu i ništa više?Čovjek u četri godine mandata nije napravio ama baš ništa?Sa njime vjera u kolektivizam,
    odnosno socijalizam može samo još više jačati,nažalost kako izgleda sa hdz protukandidatom bi dobili sličnu priču samo obojenu sa NAŠIM “rvatstvom”,sjaše murta uzjaše kolektivistički kurta i možemo se slikati?

  22. Pa ovo stvarno niti na Kubi (gdje se tek počinje dopuštati privatno poduzetništvo) ne bi se usudili tako reći, da su “privatnici krivi” za male investicije privatnog sektora!
    http://www.index.hr/vijesti/clanak/padaju-bdp-place-i-potrosnja-raste-samo-nezaposlenost-grcic-krivi-privatnike-sve-ce-se-opet-prelomiti-na-ledjima-gradjana/731256.aspx

    Nevjerojatno kakvi ljudi upravljaju ovom državom, ma oni jednostavno ništa ne kuže, oni tragično ne kuže, izgubljeni potpuno.

    • mclynx: To je interpretacija indexa. Ja sam čuo izjavu na Dnevniku i Grčić je rekao da se teško može očekivati rast BDPa u okolnostima u kojima se nalazimo, a bez investicija malih poduzetnika. Nije rekao da su oni krivi, niti im spočitao da zašto nisu investirali, nego je samo konstatirao da nisu investirali. Uopće se nije moglo zaključiti da okrivljuje njih, niti je odbacio odgovornost vlade što privatnici nisu investirali. Kako možemo ostvariti značajan rast? 1. Strane investicije, 2. Državne investicije, 3. Investicije malih poduzetnika. Za 1. teško, oni još nisu dosegli razinu da su im proizvodni kapaciteti popunjeni, pa da će graditi tvornice kod nas, mi nismo ni jeftini da bi zatvarali svoje tvornice i otvarali kod nas, a poreze teško možemo smanjiti i privući ih jer i ovako imamo rupu. U turizam bi možda i ulagali, ali gdje su nam spremni projekti veličine par 100-tina hektara na otocima i priobalju vlasništva 1/1 spremnih za izdavanje lok. dozvole sutra? Svatko drži svojih 500 m2 “djedovine” i ne bi je prodao ispod jedno 1.000.000 eura, jer je to tolika sentimentalna vrijednost. Za 2. teško, jer se ne možemo još zadužiti, a svojih novaca nemamo. Ostaje 3., a to se nije dogodilo. Mislim da bi se to moglo i poboljšati u ovoj godini, ali sve to može dovesti do +1% BDP, sumnjam da može više. Postoji i 4., a to je urediti ono što se može bez velikih novaca, smanjiti pljačku i besmislene troškove koliko je moguće i “čekati da počne kiša”. Time mislim na rast u EU koji bi mogao pomoći. U svemu tome, mislim da bi novinari trebali malo dublje i točnije informirati javnost, a ne stvarati histeriju i sukobe namjernim krivim interpretiranjem, a što se u ovome slučaju svakako dogodilo.

      • Isprike članovima vlade, pokude novinarima. A članovi vlade bi se eventualno mogli malo više potruditi naglašavati negativnu ulogu države kao takve i svoju nakanu da je minimiziraju te više naglašavati presudnu pozitivnu ulogu poduzetništva i slobodnog tržišta općenito, da čim manje dolazi do zabuna i ostavlja se što manje mjesta novinarima za neprimjerene interpretacije koje truju njihove čitatelje tj. građane RH, čime se začarani krug propadanja samo nastavlja.

    • Kakva je ovo uopće rečenica “sve će se prelomiti na leđima građana”??? Koji je to mentalni sklop novinara koji “otkriva”, “ističe” i “šokira” da će se prelomiti na leđima građana (misli se na građane RH)??? A na čijim bi se leđima trebalo prelomiti? Da se ne bi možda prelomilo na leđima Njemačkih građana ili Švedskih ili Švicarskih? Da se ne bi možda prelomilo na leđima Gatesa ili Warrena Buffetta? Ili da se vratimo u Hrvatsku, trebalo bi se prelomiti na leđima Todorića ili Tedeschija? Da, da, prelomiti će se na leđima hrvatskih građana, birača koji što su izabrali to su i dobili i prelomilo se i opet će se ubuduće prelomiti isključivo na njihovim leđima. Zanimljivo, hrvatski građani su se odlučivali većinom za stranku sa ovim sloganima: “Tko je jamio, jamio je” i “Kilo mozga, dvije marke” i “Žena nije za mudraca, nego za madraca”. To im je tada bilo simpatično i smiješno. A sada smo šokirani, doznali smo da će se to prelomiti na našim, a ne nekim tuđim leđima? Ma jeli moguće? Tko bi to rekao?

    • Kakav horror. Gledam i razmišljam dal bit ponosan što sam jedna od budala u privatnom sektoru ili frustriran što je njih više a nemreš im niš. Kad će taj MMF?

  23. Na ovom grafikonu je nešto krivo ili ja nešto krivo vidim. Radnika u širem javnom sektoru ima 1,6m, a koliko znam toliko nema radnika sve skupa u Hrvatskoj (oko 1,3m). Također kad se pribroji skoro 400k nezaposlenih i djeca do 18 + studenti kojih ima možda 1m ispadne da nas ima više od 4,3m.

    Osim toga da li se jedna PTKM računa pod širi javni sektor ili ne s obzirom da je država vlasnik oko 40%?

    • Da, bas kod Huica imate nesto o tome u komentarima, i ja mislim da su brojke malo fulane ili da se desilo nekakvo dvostruko brojanje, ali ostaje cinjenica da svatko od nas prakticki htio-nehtio ima dijete i/ili stariju osobu i/ili javnog sluzbenika kojeg uzdrzava svojim radom. Pa ti zivi bachelors life 🙂

  24. http://www.vecernji.hr/hrvatska/cijene-iz-oglasa-postaju-povijest-926958

    Prema toj uredbi, županije i gradovi u roku od 45 dana od stupanja uredbe na snagu trebali bi od javnih bilježnika nabaviti preslike svih kupoprodajnih ugovora te ugovora o zakupu ili najmu, koji su sklopljeni nakon 1. siječnja 2012. godine. Na temelju toga bit će izrađena aplikacija za bazu podataka unutar Informacijskog sustava prostornog uređenja (ISPU).

    – Iz tih ugovora referenti će unositi u bazu sve bitne podatke kao što su stvarne cijene po kojima su nekretnina ili zemljište prodani, opis nekretnine, unutrašnjost, starost… Procjenitelji će potom moći zatražiti izvod iz baze podataka i tako dobiti na uvid vrijednosti nekretnina ili zemljišta iz zone koja im treba da donesu procjenu. Dosad su se ravnali cijenama iz oglasnika – objašnjava zamjenik ministrice graditeljstva i prostornog uređenja Željko Uhlir.

  25. Pa zar porezna nema podatke o kupoprodajni nekretnina??
    Novost je i opet krađa novca poreznih obveznika za subvencioniranje hibridnih vozila po principu natjecaja!!! I dobivanje 30k kuna po autu. Iz fonda 3mil. KN. Pa sta jednostavno ne smanje porez i trošarine? Opet muvanje.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s