PTKM

Prava drama u Sisačko-moslavačkoj županiji


– Nema sumnje da će ovo biti jedna od udarnih tema g. Čačića po povratku na političku scenu
– I katastrofalni podaci o radničkom dioničarstvu u Hrvatskoj i ulozi sindikata u propasti radnika

1. ‘Drama’ sa županicom, gdje je možda ispario ‘samo’ koji milionček kuna i dvije-tri vreće graha, možda je dobro i došla koaliciji na vlasti da se pažnja skrene s daleko veće drame u županiji, u gradu koji je mogao biti najbogatiji grad zemlje, Kutini. A na pragu je da postane devastiran poput najvećeg grada županije, Siska, nekad ponosnog industrijskog centra Jugoslavije, a danas vjerojatno jedan od najpropalijih gradova u Europi.

Pogledajte:
Sisak, mračna slika hrvatske budućnosti: Bomba je eksplodirala nakon propasti nekad moćnih tvrtki… i
Od industrijskog raja do grada duhova.

Bojim se da bi uskoro mogao izaći sličan naslov s ‘Kutina’ umjesto ‘Sisak’.

Po mojoj procjeni, direktna šteta u Kutini (za Hrvatsku) je nekoliko stotina milijuna eura, a indirektna možda i milijardu ili više.

Ako je Sisak ‘hrvatska industrijska Hirošima’, Kutina je na putu da postane ‘hrvatski industrijski Nagasaki’. No još gore. Dok je industrija u Sisku bila uglavnom nekonkurentna (i imala je vrlo male šanse za prosperitet, kao i npr. brodogradilišta), Petrokemija je bila vrlo konkurentna.

2. O čemu se radi? Petrokemija je bila zadnja velika industrijska investicija ekonomski već propale Jugoslavije (znate ono kad prokockaš sve, ali se kod kamatara zadužiš za novi kat na apartmanuši, ‘sad će me to iznajmljivanje apartmana spasiti’).

Petrokemija je i najveće industrijsko postrojenje u Hrvatskoj.

Pogledajmo što kaže sama Petrokemija:

ptkm izgradnja

Uočite da se postrojenje gradilo 6 godina. Dodamo li tome vrijeme potrebno za pripremu (planiranje, dozvole), vidimo da je cijeli investicijski ciklus zasigurno 8 ili više godina. To je potpuno u skladu s onim što sam navodio kao referencu o zahtjevnosti tako kompleksne investicije:

Ako je tvornica koštala 1 milijardu USD, to je oko 40.000 USD po stanovniku Kutine. Zamislite da u Zagrebu, pretpostavimo li da ima 1 mil. stanovnika, netko uloži slično. Dakle, da se dogode investicije (tuđim novcem, ne novcem Zagrepčana)od 40 milijardi USD za Zagreb. Možete li pretpostaviti kako bi bogat bio Zagreb?

3. Nažalost, iako je ni krivom ni dužnom ovo simpatičnom gradiću pod noge spuštena mega-investicija, od koje je cijeli kraj mogao trajno (=zauvijek) prosperirati i biti jedan od najbogatijih u RH, pa možda i u Europi, situacija s kojom se suočavaju Kutinjani je katastrofalna. Radnici mogu birati između lošeg i goreg, barem sudeći po najavama iz medija, ali vjerujem i objektivnim sagledavanjem sitaucije.

HRT: “Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak najavio je danas restrukturiranje Petrokemije … U Petrokemiji treba u što kraćem roku definirati program restrukturiranja koji Nadzorni odbor treba prihvatiti i u suradnji s vlasnicima, državom i mirovinskim fondovima, restrukturirati kompaniju, izjavio je Vrdoljak novinarima nakon konferencije na kojoj je objavljen … “Pred nama je težak period, nije to jednostavno, trebamo naći sredstva za restrukturiranje [rekao je ministar Vrdoljak]”

Po naravi stvari, restrukturiranje nosi gubitak radnih mjesta (sjetimo se HŽ Cargo, brodogradilišta, Željezare Sisak, Hrvataskog Telekoma itd.), a Jutarnji tvrdi da ima pouzdane izvore koji kažu sljedeće (klik za veće):

restrukturiranje ptkm

Alternativa je, kažu uvjerljivi izvori, stečaj:

alternativa stečaj

Znači sada Vlada, radnici i ostali udjelnici, upravo zato jer privatizacija nije uspjela, mogu birati između lošeg i goreg! Kako apsurdno s obzirom na to da su donedavno radnici upravo neke dioničare (uključivo i mene) optuživali da upravo privatizacijom žele uništiti tvrtku i smanjiti broj radnih mjesta. A kao što znamo, istina je bila upravo suprotna.

Nevjerojatno je, međutim, kako su svi mediji prenosili te izjave radnika i njihovih predstavnika, i pustili ih blebetati takve gluposti na javnoj TV bez protupitanja: ‘A kako mislite da bi dioničara zaradili nego upravo prosperitetom tvrtke, jer tek tada bi im rasla vrijednost dionice?

4. Vrlo zanimljiva stvar je da su radnici kupili značajan udjel u Petrokemiji po izrazito povlaštenim uvjetima, mislim da se radilo o čak 12,5% tvrtke, bar sudeći po ovom članku.

Prema izjavama predstavnika radnika, radnici i bivši radnici čak su i plakali kad su upisivali dionice, kaže g. Klaus:

“… Ljudi su zaista počeli to osjećati kao svoje i, jednostavno, preko 4 000 ljudi ide i kupuje te dionice. I tu su se dešavale nevjerojatne slike, da čovjek kupuje dionice i plače …”

i također kaže kako su ti uvjeti kupnje bili zaista povlašteni:

2008. godine Stožer zaokružuje svoje djelovanje iz onog sporazuma iz ’98. godine. 2008. godine radnici Petrokemije, bivši radnici Petrokemije i umirovljenici kupuju dionice Petrokemije kao nitko nikada u državi. Kako? S popustima koje nikada nitko u državi nije ostvario. Vi vjerojatno to pratite pa čujete: tamo je netko dobio nekakav popust, lijevo-desno. Mi zaista ostvarujemo ogromne popuste na temelju tog sporazuma iz ’98. godine. I ono što je važno, cijeli grad kupuje dionice. Dakle, svi radnici, bivši radnici.

Dakle, radnici i bivši radnici Petrokemije su dobili dionice uz ‘popuste koje nitko nije ostvario’, zaista velike popuste.

Rekli bismo: uzoran slučaj radničkog dioničarstva, doduše kupili su uz popust nešto što je državno, ali kod nas, po socijalističkoj navadi, državno = ničije, pa recimo da to nikoga ne boli.

Nevjerojatno ali istinito, usprkos značajnom sudjelovanju u kapitalu društva, njihov predstavnik, glavni i neprikosnoveni lider radnika izjavljuje: Mi u Petrokemiji mrzimo svaki kapital!

Kako povezati mržnju prema kapitalu i radničko dioničarstvo, tj. sudjelovanje u kapitalu? Vrlo jednostavno! Da uz velike profite prodaš dionice koje si dobio uz veliki popust! (Na taj način možeš reći da mrziš kapital, ALI voliš novac).

Nažalost, to se i dogodilo. Većina radnika i bivših radnika je prodala svoje dionice uz velike profite. Do sredine 2012. je oko tri četvrtine ili čak četiri petine radnika i bivših radnika uz velike profite prodalo svoje dionice. Nažalost, to se događalo upravo najintenzivnije kad bi cijena na tržištu naglo porasla – dakle, pokazalo se da su radnici i bivši radnici upravo bili kratkoročni špekulanti! Ludo, zar ne?

Možda su radnici bili naprosto neobavješteni, ali pitanje je koja je tu uloga ‘Stožera’ (=skupa svih sindikata u Petrokemiji i uduge branitelja) koji nisu radnicima objasnili da će samo sudjelovanjem u vlasništvi imati sigurnije pozicije u odlučivanju. Jeste li ikad vidjeli da ‘stožer’ govori o toj temi?

A bilo je tako lijepo dok je trajalo! Evo na sam Dan rada, Novosti su objavile patetični članak pod naslovom Zadnja oaza socijalizma. Eh da bar.

A da biste vidjeli kako to izgleda u socijalizmu, i što smo mi sve plaćali i plaćamo, pogledajte čimi se hvali predsjednik sindikata i tada ujedno predsjednik NO. Naime, da je bilo i radnih mjesta ‘ribiča – ‘čuvara jezera’, te da je i sam htio dobiti takvo radno mjesto:

Taj sporazum o prodaji dionica je jedna posebna priča, on nije sklopljen u jednom danu, ali zaista smo uspjeli u svemu onome što smo planirali. Kad smo taman lani mislili da smo priču pomalo zavrtjeli, da smo priču doveli do kraja, kad sam se ja taman planirao otići povući negdje na nekakvo – mi vam imamo ona jezera jer nam treba puno vode, pa na tom jezeru mora biti netko tko sjedi i peca, pazi da jezero nikud ne ode, ima i takvih radnih mjesta, jelde – kad sam taman planirao otići na jedno takvo radno mjesto, evo ti vraga, evo ti problema, evo ti priče koja je vrlo, vrlo zajebana.

Možete li ovo vjerovati, u 21. stoljeću u Europi?

No, da to nije izoliran slučaj pokazuje i ovaj dio zapisnika s Glavne skupštine 2012. Iako sam bio izložen krajnje primitivnom ponižavanju (recimo, očito je netko doveo skupinu radnika koji su zviždali kad sam ja – dioničar – govorio; a kažem doveo jer sam ih čuo kako pričaju nakon jedno 15′ ‘Što mi je trebalo da dolazim ovamo, poludit ću od dosade!’), nisam htio naknadno rušiti skupštinu jer mi je bilo ključno da je imenovan normalan (jaki) revizor, a to je KPMG. Tako su u stvari počele promjene u Petrokemiji:

ptk skupština

5. Jasno je da su se svi razumni ljudi nadali privatizaciji u praovm trenutku koja bi donijela razvoj tvornici, više i bolje plaćenih radnih mjesta itd. Međutim, radnici su se tome izrazito suprotstavljali. Notorno je da su se sindikati iznimno žestoko protivili privatizaciji i vrlo je aktivno opstruirali. Pogledajte primjerice (od 2:45) što je šef sindikata izjavio za plan poptredsjednika Vlade, a država je bila većinski vlasnik u Petrokemiji (u ime svih nas, jer država smo svi mi):

‘da je privatizacija pokušan kako je to pokušao ‘Čačić’ (misli se na potredsjednika Vlade, što god mislili o njemu osobno, pazite tu drskost i neciviliziranost u izražavanju) … u Kutini bi bilo … krvi do koljena‘ (da, dobro ste vidjeli, ovo je riječnik na javnoj, državnoj TV u 21. stoljeću u EU – jasno, novinar-tumplek tu nema što za reći/pitati?!)

Za anale medijske misli u Hrvatskoj, za sve studente novinarstva, treba uočiti kako očito indoktrinirani novinar na državnoj TV izjavuljuje (na 2:35) kako je ‘više puta bilo pokušaja privatizacije … ali su sindikati bili na braniku očuvanja Petrokemije’ (halo …. sindikati su bili na ‘braniku očuvanja’ jer su bili protiv privatizacije, kaže državni službenik).

Međutim, u istoj emisiji čujemo da su sindikati već ‘dvije ili tri godine’ svjesni da je strateški partner nužan, nastavlja g. Klaus:

” … jednostavno smo pojeli svoju supstancu … došli smo u situaciju da ne možemo sami … sindikat je to prepoznao još prije dvije ili tri godine

No, kao što vidite ovdje npr. Stožer za obranu Petrokemije protiv privatizacije, oni su se, iako su bili svjesni da je strateški partner nužan (jasno je da to znači privatizaciju), izrazito protivili privatizaciji. Možemo li zaključiti da su posrijedi bili neki drugi interesi?

Ovo je pitanje naročito aktualno kad znamo da je uprava Petrokemije, po naputku NO, predsjednik kojeg je isti šef sindikata i šef ‘Stožera’, potpisala ovaj devastirajući plinski ugovor (vrijednosti oko 3,5 milijarde kuna!!) na dvije godine, upravo pred liberalizaciju tržišta!

Kao što moežete vidjeti ovdje, već i godinu dana ranije je ministar gospodarstva savjetovao potpisivanje na najkraći mogući rok. Pazite, govorimo o ministru gospodarstva u državi koja je većinski vlasnik:

najkraci moguci rok

Ipak, NO, u kojem većinu tada imaju predstavnici radnika, tj. sindikata, donosi:

zakljucak dvije godine

Te uprava potpisuje plinski ugovor iduće godine (kada bi valjda logika liberalizacije morala biti još čvršća) na dvije godine.

Ne zaboravimo da su – prema Jutarnjem – tadašnjeg predsjednika uprave doveli ‘sindikati i stožer’:

“Tim prije što, prema Klausu, Jagušta nije doveo HDZ i Jadranka Kosor, nego su ga doveli sindikati i Stožer za obranu Petrokemije.”

Ovo nije nikad demantirano, pa je i za vjerovati da je istinito. Još zanimljivije, Portal53 navodi:

Odlazak Josipa Jagušta Petrokemiju će kroz otpremninu koštati 1,5 mil kn. Kad bi dosadašnji predsjednik Uprave inzistirao na potpunoj provedbi managerskog ugovora cifra bi bila znatno viša. Taj managerski ugovor sa g. Jaguštom navodno je potpisao tadašnji predsjednik N.O. Željko Klaus bez znanja tadašnjih članova NO, naglasili su sadašnji članovi NO koji su postavljeni nakon smjene vlasti. Josip Jaguš, unatoč najavama sindikata, ipak ne ostaje u Petrokemiji. Već je pronašao novo radno mjesto, doznaje se.

Radi reference, o kome se radi, možemo se sjetiti ova dva članka:
JUTARNJI RAZOTKRIO ŠEFA PETROKEMIJE ‘Lagao sam! Imam vilu u Londonu, ali nisam lopov!
Nezadrživa ljubav prema luksuzu na račun poreznih obveznika: Petrokemija kupila dva Audija A6 za 1,4 milijuna kuna
Nova zatajena nekretnina Josipa Jagušta
Povjerenstvo za sukob interesa: Zbog ‘zaboravljene’ imovine kažnjeni Jakovčić i Jagušt

Što se tiče tog plinskog ugovora, Večernji piše:

Ina je preprodavala Petrokemiji jeftini hrvatski plin po ruskoj formuli koja vezuje cijenu plina uz cijenu nafte, što pokazuje da je MOL dobro zarađivao na našem plinu. Osim toga, cijena je, zaključili su neki od potencijalnih ulagača, bila dva puta veća nego na strože kontroliranim tržištima. Takav ugovor potpisala je bivša uprava na rok od čak dvije godine, i to u vrijeme kada se tržište počelo liberalizirati. Potencijalnim ulagačima takva filozofija poslovanja nikako nije jasna jer je to donijelo gubitke, a da je cijena plina bila drugačija, mogao se postići i blagi plus.

Koja je bila motivacija da se takav ugovor potpiše, pa i činjenica da je bivša uprava tvrdila da strateški partner nije potreban prije sredine ove godine, bez obzira na gubitke, još sada nije jasno.

U ovom kontekstu je jako važno sjetiti se i prošlotjednog članka iz VL Ugovori s MOL-om iz 2009. ništetni su i treba ih raskinuti koji kaže:

Iako u arbitraži nije iznesena projekcija visine odštete, MOL bi Hrvatskoj mogao platiti milijarde kuna. Osnovno je da Hrvatska tvrdi da su svi ugovori iz 2009. ništetni i poziva se na Ustav po kojem se u tom slučaju ugovori raskidaju. … Za razumijevanje međusobnih tužbi Vlade i MOL-a plinski biznis je krucijalan. Hrvatska se GUPP-om obvezala plin preuzeti na sebe, međutim ne cijelo poslovanje, već isključivo veleprodaju, što je štetno za Hrvatsku. MOL-u je ostala proizvodnja, a dobio je i dodatni ugovor koji su hrvatski direktori potpisali 31. srpnja 2009., a koji je na snazi do 1. listopada 2014. U njemu je ugovoreno da idućih 15 godina MOL ima pravo na zajamčenu cijenu koja je izračunana po “ruskoj formuli” i višestruko je veća od cijene od 0,7 kuna po kubičnom metru po kojoj Ina proizvodi plin.

Zaštićen je i kod uvozne cijene jer ugovor daje za pravo da se cijena povećava proporcionalno cijeni plina na tržištu, ali istodobno garantira visoku cijenu u slučaju da plin pojeftini jer se tada cijena snižava samo od jedan do dva posto.

6. Sada u ovom kontekstu razmotrimo tvrdenje sindikalnih vođa da je Petrokemija na koljenima zbog plina i samo zbog plina, budući da su većinu u NO pri potpisu nepovoljnog plinskog ugovora imali upravo predstavnici radnika. Predsjednik NO je bio upravo glavni šef sindikata u Petrokemiji i voditelj ‘stožera’.

Čini se dakle da je ovo prilično dramatična situacija gdje su sindikalne vođe svojim odlukama zabili nož u leđa radnicima, za čije se interese navodno bore.

Ovo je ogromna šteta radničkom pokretu u Hrtvaskoj jer izrazito ruši kredibilitet sindikata. Ne samo u katastsrofalno lošim poslovnim potezima, nego i naknadnom muljanju oko ostvarenih gubitaka koji su rezultirali i rezultirat će ogromnim gubitkom radnih mjesta i smanjivanju plaža.

7. Naravno, uvijek su moguće i floskule da je teška sudbina ove tvornice bila nužna zbog preskupog plina. Ali kako objasniti kolosalne gubtike 2009. i 2010. godine? Jedno objašnjenje smo vidjeli ovdje: Kupili sirovine za 1,6 mlrd. kn kad su bile najskuplje?! — Petrokemija ima 250 mil. kuna minusa zbog špekulacije zalihama.

Ovo također nikad nije demantirano. Jedini ‘demant’ koji smo čuli, opet na javnoj TV, 2012., je kad je tadašnji predjsdnik NO opravdao te gubitke izlikom da su ‘tih godina svih proizvođali umjetnih gnojiva u Europi i u svijetu poslovali s gubitkom‘. Međutim, to je velika, velika laž. Primjerice, globalni lider Yara je jedne od tih godina ostvarila rekordnu dobit (ikada).

Pitanje je kako je predsjednik NO izrekao takvu laž? On je zasigurno kao predsjednik NO, ujedno i član odbora za reviziju, morao znati barem toliko o poslovanju te hrvatske mega-tvrtke. Koja je ipak važnija od par miliona kuna i dvije vreće graha.

Pitanje koje se nikako ne smije zanemariti je: Zašto je g. Klaus na ovaj prilično proziran način prikrivao razloge tih kolosalnih gubitaka. U trenutku prikrivanja je bio predsjednik NO, a kad su se dogodili, zamjenik predsjednika (predsjednik pokojni HDZ-ovac g. Nenadić koji je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog zloupotrebe položaja i ovlasti) i po svemu sudeći i tada najutjecajniji čovjek u kompaniji. ( ” … Tada je sklopio fiktivni sprazum s jednom of-shore kompanijom s Maršalskih otoka…“)

Također je vrlo zanimljivo da li se ikad g. Klaus, predsjednik NO u tim trenucima, ikad izjasnio o ovom perverznom odnosu s glavnim konkurentnom Borealisom: Otkrivamo: Petrokemija ovisna o svom glavnom konkurentu Borealisu. O tome je zasigurno morao jako puno znati, kao predsjednik NO.

8. Da bi nam bilo još jasnije djelovanje stožera, tj. sindikata, pogledajmo što kaže Le Monde Diplomatique (hrvatsko izdanje) prošle godine:

Stožer za obranu kompanije nastao je u kutinskoj Petrokemiji kao pokušaj da se ujedine svi radnici firme u borbi protiv privatizacije … Inicijativa za osnivanje Stožera potekla je iz Petrokemijina najvećeg sindikata koji okuplja približno tri četvrtine ukupnog broja radnika. Predloženi plan prihvatili su manjinski sindikat (petina radnika) i udruga branitelja, koji su ravnomjerno zastupljeni u Stožeru.

Radnici Petrokemije to su od početka prepoznali i stoga su umjesto inzistiranja na radničkom dioničarstvuv kao metodu borbe odabrali sprečavanje privatizacije odnosno borbu za državno vlasništvo. Takav odabir pokazao se vizionarskim jer je igrao na karte koje su bile raspoložive za borbu i koje se komparativno pokazuju kao ključ uspješne radničke strategije … [sjećate se onoga gore kako su popusno dobili dionice i onda ih brzo prodali, možda ovaj tekst to pojašnjava?]

Nije nam želja kutinski primjer postaviti kao opći model koji funkcionira u svakoj prilici, ali taktičko-strategijski elementi koje smo naveli svakako se moraju uzeti u obzir za svaki budući oblik radničkog organiziranja.

9. Naravno, pitanje je kako je jedan predstavnik stožera postao tako utjecajan? Pa naravno, nije kriv on, nego netko drugi. A to je država. Kako objasniti da je upravo takvog, koji se grčevito i žestoko protivio privatizaciji (‘krvi do koljena’) nadležni ministar imenovao u Povjerenstvo za privatizaciju. Je li ovo država ili zajeb**cija?

Jedan element u ovoj slagalici je možda i ovaj izjava g. Klausa:

Dovoljno je napisati papir i poslati ga u Vladu RH – sva vrata otvorena. Znate zbog čega? Zbog straha, jer su nas se bojali. Jer su nas se definitivno bojali, jer postoje nekakve procjene, a kako sam ja bio pet godina u vojsci, onda i poznaješ neke ljude koji rade u nekim službama i koji vrlo pomno proučavaju, prate, procjenjuju i šalju informacije što bi to tko mogao napraviti i da li su ti kreteni u Kutini – ovo „kreteni u Kutini“, to nam je Linić inače zalijepio – da li ti divljaci iz Kutine mogu napraviti zlo.

Je li ovo uvijena prijetnja umreženošću u tajne službe, i ako je, da li možda i dobija na vjerodostojnosti ovim zadnjim slučajem: “Novinarka Helena Puljiz dobila je sudski spor protiv Republike Hrvatske, koja joj je dužna isplatiti 130.000 kuna zbog štete po zdravlje i profesionalni ugled nastale protuzakonitim postupanjem agenata Protuobavještajne agencije, koji su je brutalnim zastrašivanjem 2004. godine prisiljavali da bude tajna suradnica sigurnosne službe“.

10. Ostaje pitanje radnika. Nažalost, zbog mnoštva loših odluka, tvrtke nije ostvarila svoj potencijal, što je loše za RH i loše za radnike. Na njima je sada da razmisle da li pristupiti ‘problemu’ na isti način kao do sada, s istim vodstvom i metodama.

Ali Einstein je rekao: “Ludost znači ponavljati iste greške i nadati se drugim rezultatima.” A sam šef sindikata / šef stožera / predsjednik NO / član odbora za imenovanja i nagrađivanja / član odbora za reviziju (iako se pohvalio da je ‘srednju školu završio zahvaljujući vezama i vezicama’) je rekao: Radnici Petrokemije nisu idioti.

Nažalost, u ovoj sagi izgubili su svi: i radnici, i država i Kutina i privatni investitori itd. Pitanje je samo kako da gubici budu manji, a ne veći. Dakle, radi se o tome kako sačuvati što veći broj radnih mjesta (a mislim da će gubici biti veliki), itd.

Kao što vidite u gornjem tekstu, ‘investitor Nenad Bakić smatra da je država loš vlasnik‘. Evidentno je da sam bio u pravo svo ovo vrijeme. Ako možda i malkice sumnjate, promislite da li bi ljudi koji su vodili Petrokemiju (uprava i NO) isto radili da je tvrtka bila njihova, a ne NAŠA.

Nažalost, nerazumijevanje društvene stvarnosti je u Hrvatskoj kolosalnih razmjera. Tako iz jednog od gornjih linkova imamo i sljedeći citat:

… napomenuo je Klaus dodavši da interes kapitala i interes radnika nikad nisu isti.

Zamislimo se malo. Zašto jednako vrijedan i obrazovan radnik u Njemačkoj i Burkini Faso nemaju iste plaće, štoviše imaju radikalno različite plaće? Pa zato jer u Njemačkoj ima puno više kapitala, pa je zato kapitalna osnova na kojoj radnik radi veća i on je produktivniji, pa ima veću plaću. Nevjerojatno je da u bilo kojem europskom mediju u 21. stoljeću izlaze ovakve trash-marksističke parole.

No, ludilo u kojem su neki hrvatski mediji pokazuje i slučaj tadašnjeg glavnog urednika (pazite sad!) Poslovnog dnevnika, koji piše:

Stoga sasvim razumljivo zvuče zahtjevi radnika kutinske Petrokemije koji žele ostati u državnom vlasništvu i protive se novom vlasniku – bio on iz zapadne ili istočne Europe, privatna tvrtka ili u većinskom vlasništvu druge države. To je legitiman zahtjev i sve drugo u hrvatskim uvjetima bilo bi lažno.

Da ‘razumljivo zvuče’ i ‘legitiman zahtjev’ i ‘sve ostalo lažno’?

Gospodin Markušić je danas član savjeta Pučke pravobraniteljice koji se, kako kaže njen website… u svom dosadašnjem radu zalagao za zaštitu ljudskih prava u području ekonomije i tržišta kapitala te rada“. Kako je gospodin Markušić u ovom slučaju zaštitio ljudska prava na tržištu kapitala i u u radu? Jesu li radnici prošli bolje ili lošije time da je privatizacija neopravdano odgođena i kasnije propala?

Jasno, možda ovo i nije ‘ludilo’. Možda je baš OK da idemo putem Sj. Koreje, Kube i Venecuele, a ludi smo mi koji želimo normalnu državu blagostanja, primjerenu Europi 21. stoljeća.

Ipak, valja primjetiti kako je medij koji je bio najzdušniji navijač za protivnike privatizacije, net.hr, u međuvremenu reterirao te maknuo s weba neke od najeskplicitnijih članka podrške ‘stožeru’, kao što možete vidjeti, ovih članaka više nema (adrese su prazne):

Čitatelji protiv privatizacije Petrokemije
Mi u Petrokemiji mrzimo svaki kapital
OVI LJUDI TO ZNAJU — Kako radnici mogu obraniti svoja radna mjesta, plaće…
Kutinjani ‘plaše djecu’ Bakićem

Zanimljiva je prijetvornost net.hr. Joj da, to je onaj isti za koji piše na Index: Net.hr je varao: Gemius ih isključuje iz svojeg istraživanja i poslovnu 2012. zaključio s 5,5 mil. kn gubitka na 10,4 mil. kn prihoda i negativnim kapitalom od -8,7 mil. kn. Sad nam je jasno zašto su tako zdušno i oni prenosili idiotarije kao što su ‘Mrzimo kapital’ (naravno ni u ovo slučaju kapital nije od upravljača Net.hr, nego od nekih drugih, prvenstveno dioničara Proficia, među kojima je najveći dio stradalnika Domovinskog rata – vidite kako se krug uvijek zatvara!)

Kao što možete vidjeti, net.hr nikad ne piše o glavnom dioničaru svog vlasnika, g. Gevinu Sasmanu, iako je istaknuta poslovna ličnost naročito istaknuta u kuponskoj privatizaciji, a redakcija net.hr se oštro protivi privatizaciji svake vrste. Njime ‘ne plaše malu djecu’, a o problemima net.hr možemo vidjeti ovdje (po tom članku bi ispalo da ‘net.hr’ vrijedi manje od nule jer je cijena koja se spominje ‘bez dugova’, a dugovi su još 2012. bili preko 16 mil. kn

11. I vratimo se na bivšeg Prvog potpredsjednika Vlade. Večernji list je prije točno dvije godine pisao:

Petrokemija bi mogla biti velika privatizacijska priča. To je priča koja bi mogla biti teška nekoliko stotina milijuna eura – rekao je Čačić na HTV-u uoči puta u Rusiju. … Visokopozicionirani izvor u Vladi jučer nam je rekao kako je Čačić s premijerom Zoranom Milanovićem usuglasio pregovaračke pozicije.

Zar možemo sumnjati da će upravo Petrokemija biti jedna od tema s kojom će navaliti g. Čačić, ‘pa jesam li vam rekao.’ I to upravo u temi gospodarstva, koja sada pripada njegovom bivšem HNS.

Ujedno, to nam daje nade da će Vlada i pristupiti ovom slučaju ozbiljno, jer svako daljnje ukopavanje u blato otvara sve veći prostor g. Čačiću.

Jer vratimo se na početak. Ima li to zaista kakve veze sa žuapnicom Lovrić-Merzel? Pa naravno da ima. Jer možda i najveća odgovornost koju imaju političari je ona nečinjenja. Kako je moguće da se županica nije bavila, odnosno ako i je, na krivi način, Petrokemijom, uvjerljivo najvažnijim subjetkom svoje županije (možda važnom kao i sva ostala industrija zajedno)? Pa zato jer se, barem prema USKOKU, bavima autosalonima i vrećama graha.

12. Zanimljivo, naš najbolji politički komentator Antun je upravo dok sam pisao ovaj post objavio ova dva teksta koji se tiču Petrokemije, socijalizma, populizma, devastacije i g. Čačića:

o Petrokemiji i socijalizmu
o g. Čačiću

p.s. Zanimljiv članak: Zaštita industrijske baštine grada Siska na primjerima Tvorničkog kompleksa Segestice, zgrade Munjare i Starog mosta

p.p.s. Nastavak teksta je ovdje.

Napomena: Imam dionice Petrokemije, i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.

Oglasi

Kategorije:PTKM

54 replies »

  1. Odličan članak.
    U priči oko ptkm sam malo preko dvije godine kada se i dogodila vecina stvari iz ovog članka, i sada kada sve vidim na jednom mjestu ne vjerujem kaj smo mi Hrvati u stanju napraviti, nema tog posla ili prilike koju ne mozemo zeznuti. Sa ovakvim razvojem situacije u ptkm smo bas svi u minusu osim par pojedinaca pretpostavljam koji su potpisivali ugovore i sl stvari, i opet prica ovako zavrsi, a mediji pisu o mercelici i da je mozda neka druga politicarka maznula 4000kn na putnim nalozima, stvarno za ne povjerovati.

    Vjerujem i dalje u veliki potencijal ptkm, no proci ce dosta godina prije nego se tamo stanje popravi, ako se uopce popravi. Buduce moguce dokapitalizacije, nistetnost ugovora, odnos Ina-Mol, ovakav min gospodarstva i skoro cijela vlada…..bas i ne bude optimizam.

  2. Kronologija Petrokemije od”A” do”Ž”.Žalosno ali istinito.Čitajući ovaj članak,čitatelj doživljava izlijev emocija bijesa i sržbe.Preporučam dotičnom gospodinu,koji se sve ove godine udarao u svoja junačka prsa,da pogleda i posluša svoje izjave predhodnih godina.Zašto?
    Samo je korak do provalije. Možda mu se i otvore oči.
    L.P.

  3. Normalnog čovjeka sve ovo mora pogađati do granice podnošenja… Po tko zna koji puta scenarij “Dobrodošli u Hrvatsku” se ponovio, jer mi smo svjetski prvaci u samodestrukciji. Drago mi je da g. Bakić ovako temeljito po tko zna koji puta do sada iznosi cijelu rekapitulaciju te se nadam da to sve dolazi do onih koji trebaju čuti. Također se kao dioničar nadam da će se restrukturiranje provesti na pravi način, naravno uz potpunu izolaciju likova kao što je ovaj Klaun.

  4. Kakva je ovo pravna država ako ovakve strahote mogu proći nekažnjeno? Ovo priče o zastrašivanju, kako se netko boji, čak Vlada da se boji, to odgovara i definiciji terorizma. Ovdje bi se odgovornima za puno toga moglo suditi, čak i za te u našem podneblju rijetke pojave. Pravna država mora sad Petrekomiju osloboditi od komunističkih terorista koji su je uzurpirali i vratiti upravljanje zakonskim vlasnicima, dakle država i ostali dioničari da mogu bez ometanja provoditi postupe restrukturiranja, privatiziranja, što god žele.

  5. Kada se vidjelo na rezultatima da je ugovor o cijeni plina katastrofalno nepovoljan ( vlasnici su do tada o tome mogli samo nagađati ), te kasnije kada se za natječaj nisu interesirali ni Rusi , ni Yara a pogotovo sada kada su baš svi odustali, jasno je da ćemo po izlasku čaćića iz zatvora dobiti kojekakvih zanimljivosti oko privatizacije Petrokemije. Ne vjerujem da je sve izmislio, da nije bilo interesa od strane Rusa i da u tada pravo vrijeme, u igri nisu bili ozbiljni novci. To je bio njegov projekt i s punim pravom može prozvati HNSove gospodarstvenike i Vladu što su Petrokemiju doveli do kolapsa. Puno veću krivnju snose oni nego Klaus i radnici. Građani RH , tada većinski vlasnici, izabrali su Milanovića i ekipu da brine i upravlja njihovim vlasništvom a ne Klausa. Oni su imali pravo i obavezu da prepoznaju probleme i da ih rješavaju. Za to su izabrani i za to su plaćeni. Imaju golem i očito preplaćen državni aparat kojim ne mogu ništa jednom Klausu, koji ne propušta ni jednu priliku da ih ponizi i ismije svojim vulgarnim uličarskim štosevima. Da nemaju ni jedne druge mrlje i afere, samo ova tragikomedija oko Petrokemija bila bi dovoljna da izgube povjerenje građana. Čekamo Čaćića da čujemo drugu stranu priče.

    • Nisam neki čačićev fan ali mislim da bi on u jednom dahu otpuhao klausa i stožer. Čekamo da se netko od novinara dosjeti sjesti s Vrdoljakom i popriča o Petrokemiji od ” ni u kuloarima”, preko ipak najave privatizacije, pripreme privatizacije do tjesne suradnje sa sindikatima koju je sam navodio kao nešto jako dobro i značajno. Neka nam svima objasni što je on kao ministar gospodarstva dobro učinio oko najvećeg i najvažnijeg industrijskog postrojenja u većinskom državnom vlasništvu koje je sada na koljenima. Zar to da je pustio Klausu da provede eksperiment socijalističkog samoupravljanja? Eksperiment od nekolko stotina miliona kuna ili čak i više?

  6. Stvarno bi bilo odlično i zanimljivo da se ponovi HRT emisija od prije par godina sa temom Petrokemije i glavnim akterima Bakić i Klaus. Pa da se prolazi kroz tko je što rekao tada, a što govori sada. Ako bi se Klaus uopće usudio pojaviti, ali bilo bi ok i bez njega.

    I sviđa mi se tošto ste napisali da je ovo sa županicom ništa u odnosu na katastrofu sa Petrokemijom.

  7. Hahahahaha, ovo s Čačićem je lukavo – čačkate ih gdje su najosjetljiviji. Usput, tko ništa dosad nije znao o slučaju PTKM sada zna i više nego dovoljno. Sve mu je ovdje.

  8. g.Bakicu po tko zna koji put – bravo, izvrstan post.
    Nema za Hrvatsku nazalost ljepse buducnosti dok nebudemo kadri evidentne devijacije adekvatno sankcionirati. Previse je u ovoj prici o PTKM bilo tragicnih koincidencija da bi bile slucajne. Postoje znakoviti pokazatelji koji upucuju na mogucu kaznenu odgovornost i osobno me frapira pasivnost sluzbi kojima je posao stititi drustvene interese i provoditi vec postojece zakone; provjeravati, istrazivati, zakljucivati i djelovati. Tragicno je da se takve sluzbe pokrecu tek nakon medijskih istupa kada je kazneno djelo prakticki nemoguce ignorirati. Nazalost izgleda da su kod nas iskljucivo mediji ti koji iniciraju korektivne mehanizme a ne sluzbe kojima je to svrha. Kako je moguce da uz izgledni ishod od 1000-1500 izgubljenih radnih mjesta (optimistican scenarij) odgovorne osobe, ne samo da prolaze nekaznjeno, nego se diametralno suprotno kupaju u osobnom materijalnom bogatstvu ili stovise prijete i postavljaju iznad zakona.
    Nekorigiranje devijacija, tu nemislim samo na evidentna kaznena djela vec i na dokazanu nekompetentnost, ima devastirajuce ucinke na prosperitet nekog drustva. Ukratko, igramo se drzave.

  9. Odlično napisano, šteta što je malo ljudi svjesno toga što se događa u Petrokemiji. Iako sam uvijek optimista, ponekad me (čitajuči o razini gluposti u RH) hvata teška depresija.

  10. Linkao sam jutros ovaj tekst na FB, vidim malo kasnije i Denis Kuljiš, uz izvrstan komentar: “Ovo je ključni tekst, izvanredno napisan i dokumentiran te objavljen na blogu Nenada Bakića ECLECTICA (ne znam zašto se tako zove, sve je osim eklektičan). Tu je definiran krucijalni hrvatski problem – onaj posebni i opći. Deindustrijalizacija, uništavanje najvažnijeg industrijskog pogona u zemlji koji je prepušten podlim, korumpiranim kvazisindikalnim mešetarima, zatim direktorima koji imaju farme konja u Kentu i londonske stanove pored prinčeva kraljevske krvi, kao i političkim pokroviteljima kriminalne hobotnice – esdepeovskim korifejima, koje ni njihov pomaknuti predsjednik ne uspijeva likvidirati, jer u stranci imaju puno dublji korijen i širu bazu podrške od njega samoga i cijelog njegovog predsjedništva.”

  11. G. Bakiću, uspješno ste na jednom mjestu kratkom kronologijom i analizom najvažnijih kritičnih točaka dali sažetak svih negativnih događanja u pokušaju privatizacije Petrokemije i uloge države i sindikata u tome.
    Zahvaljujući Vama, nas nekolicina iz Petrokemije, možemo “iz nutra” svjedočiti da se godinama dešava najgori oblik sprege sindikata, koji su ustanju zbog šnicle ubiti kravu, samo da sačuvaju svoju upravljačku poziciju u firmi i nesposobne i korumpirane politike i države, a očito i nekih vrlo močnih skupina koje su u tome sudjelovale činjenjem ili još gore ne činjenjem.
    I sada gledamo kako Klaus i bojovnici, koji usput imaju plaće u rangu direktora,sustavno svojim tiskanim informacijama dezinformiraju totalno zbunjene radnike kojima se prikazuju kao jedini branitelji radnih mjesta.
    U takvoj situaciji u kojoj sindikat odlučuju o Upravi, a Vrdoljak im doslovce dolazi na poklonjenje, radnici bi trebali izabrati strane?
    Ljudi ne znaju kome da vjeruju , jer se Klaus prikazuje godinama kao spasitelj firme od zločestih kapitalista i nesposobne države.
    Pa komu je to omogučio?Zašto nisu otkazali famozni sporazum koji im daje upravljačka prava preko NO?
    Ili je on mali igrač koji je zadužen ispuštati maglu dok su velikii igrači iz naftno-plinskog “udruženja”radili biznis
    Istina, dečko se jako razigrao i uživa u svojim utjecajima i moći, a naročito se voli hvaliti kako on zove ministre i postavlja članove uprave.

    • Budući da su ovdje samo činjenice, zašto onda ne proslijedite ovo svim Vašim kolegama koji koriste email/internet, a isprintate i podijelite ostalima? Zar se bojite gospodina i želite da vam i dalje određuje sudbinu?

  12. U ponedjeljak će Vaša stranica biti mailana mnogima.
    Dobar broj radnika prati ove stranice već duže vrijeme, ali informativni teror i dalje traje, a to je njihovo glasilo koje čitaju svi.
    Mailove službene ima manjina,a nažalost, i među rukovodnom strukturom postoje njegovi poklonici, jer da nije tako, nikada ne bi bili rukovoditelji po svojim sposobnostima.
    Čak i jedan član uprave, tako kažu, redovito se s njim sastaje.
    I ponovno i ponovno ću ponavljati: sindikate van iz nadzornog, sindikate maknuti s direktorskih plaća, restrukturirati firmu da se spasij jer tu ima potencijala. I Vi ste dali interesantne primjere kuda se može krenuti/ INA/.
    Dobro poznajem ovu firmu,ali su je sustavno uništavali i tu smo ,gdje smo.

  13. “direktna šteta u Kutini (za Hrvatsku) je nekoliko stotina milijuna eura, a indirektna možda i milijardu ili više”

    Nekoliko stotina milijuna eura – koliko je to kuna? Koliki dio proračuna?

    Koliko naknada za nezaposlene?

    Koliko minimalnih mirovina?

    Koliko naknada za stručno usavršavanje nezaposlenih?

    I sve to zato što su nas učili da radnici preko svojih predstavnika u nadzornom odboru (preko svojih Klausa) mogu upravljati složenim gospodarskim sustavima, da državno (političko) upravljanje može biti jednako dobro kao i privatno, da jedan Vrdoljak, Milanović ili sutra Holy mogu donositi ispravne odluke.

    Kako se socijalisti igraju sa skupim igračkama.

    I tko će sad financirati 1000 novih radnika koji će iz Petrokemije završiti na burzi? Sindikati? Radnički pokret?
    Mirando Mrsić ili Vrdoljak ili Milanović?

    ili ćemo sve platiti mi porezni obveznici i ujedno suvlasnici Petrokemije?

  14. ja ću isto ukazati ljudima na ovu retrospektivu kaosa…
    najviše me muči to što su ljudi samo tako popušili ovo vrdoljakovo “umirenje”…i nikome uopće nebi smetalo da se opet utuče lova mirovinaca i poreznih obveznika…ljude uopće ne boli to da su stvarno paraziti
    i opet ponavljam,ti paraziti će svoja mjesta spasiti…oni drugi i ja sa ovim stavovima-teško
    što se kutine tiče…vjerujte mi da je ona već i onako propala…cijele jedne generacije ljudi(koji nisu bili ulizice ovog sustava i politike)se odselilo,većinom u zagreb…i rade skoro svi u uspješnim firmama(privatnim)…sve su zaslužili sami svojim radom…nisu morali postat mladež neke stranke ili lovu dat da se zaposle u petrokemiji,pa da ih tu stare kuke od stručnjaka “uče pameti”
    nadam se samo da će jednog dana stvarno netko preispitati ove gore navedene osobe o njihovim interesima u ovim štetnim odlukama..i da će netko i kazneno odgovarati…pa barem i za 5 godina ,ako ne može odmah

  15. Sutrašnji “Jutarnji” donosi intervju s predsjednikom uprave Marčinkom, pod naslovom: “Sigurno ćemo prodati Petrokemiju, već mi se javljaju ulagači iz Rusije”. Podnaslov: “Privatizacija nije propaka, ali država će se možda morati odreći zahtjeva da joj u tvrtki ostane više od 25% dionica”.

  16. ekipa političara koji su ovih 20 tak godina na vlasti će biti zapisana u povjesti Hrvatske kao nesposobni i lopovi koji su uništili Hrvatsku državu, pa kad se za xxx godina bude učilo o povjesti Hrvatske, nadam se da će su učiti i o ovim lopinama koji su uništili HR.

  17. Ovo me podsjeća na Čačića od prije 2 godine, nadam se da ovaj put ima i istine u tome.

    Za podnaslov bi bilo super, kamo sreće da se država i sindikati maknu iz ptkm.

  18. Da da, iz Rusije, Kine, Irana…samo što nisu stigli s koferima punim para. Volio bih da se varam, ali to je politički marketing i dimna zavjesa.

    Jedino što se zaista približava su izbori, tako da političku klasu i njihove pijune po upravama državnih firmi ne zanimaju tako prizemne stvari kao što je tamo neka tvornica…njihov prioritet je da se ne talasa, a poslije izbora tko živ, tko mrtav, tko u Bruxellesu.

    Treba nam stožer za obranu od stožera, sindikata, države i politike. Gledat kako se urušava tvrtka čije imaš dionice, a požar se hrani novcem iz mirovinskog fonda u kojeg također prisilno uplaćuješ – neprocjenjivo. Pa takav kombo ne postoji ni u Mortal Kombatu.

  19. Ne treba maknuti sindikate iz Petrokemije…..nego iz škola(radim u jednoj) i bolnica i svih ustanova u Hrvatskoj koje su na državnom proračunu……to su zadnji bastioni propalog komunizma….eksperimenta koji nigdje nije uspio…Margaret T. je lijepo rekla Socijalizam – komunizam je super uspješan dok kapitalisti(mrzimo svaki kapital) daju kredite……….NAŽALOST će dokapitalizirati Petrokemiju sa našim novcem iz mirovinskog fonda ….umjesto da su kupili sve hotele koji se mogu još kupiti……..i onda ćemo se čuditi za 10 godina zašto su nam mirovine male….to kažu današnji umirovljenici…….kako ste sijali tako ćete i pokupiti plodovee…

  20. Zanimljiv intervju sa Hernadijem. Možemo misliti o njemu što hoćemo, ali ako smo imalo pri pameti, tjera na razmišljanje i iskren pogled u ogledalo. Citiram po sjećanju;” Ne vjerujte stručnjacima, odnosno bivšim Ina-nim menađererima koji sami sebe nazivaju stručnjacima, kad govore o nacionalnom interesu. Njihov najveći i jedini nacionalni interes je da se vrate u Inu i rade opet sve ono zbog čega je Ina 2003. morala biti prodana. Nije Ina prodana zato što je bila dobra kompanija, nego zato što je bila loša.”

    Dolazimo opet do nečega što se zove nacionalni interes i sigurnost. Mađari su vam vrlo zanimljivi i interesantni ljudi i poznajem ih dosta. Generalizacije su uvijek vrlo opasne, ali moj dojam je ovakav. Vrlo su odlučni i uvijek će napraviti ono što misle da moraju, u poslu i životu, čak iako im to protiv načela i uvjerenja. A u svom poslu uvijek savjesni i gotovo perfekcionisti. U mnogim zemljama gdje su manjina, recimo Vojvodini ili Slovačkoj, kad tražite nekog majstora, vodoinstalatera, mehaničara…, ljudi uvijek nastoje naći Mađara, jer im to garancija da će posao biti dobro napravljen i fer naplaćen. S druge strane u Vojvodini npr. bilo je i još uvijek ima puno previše brakova u previše bliskom srodstvu, samo da bi se sačuvala imanja na okupu. A kad su izašli iz komunističkih okova, mnoge zgodne cure u sprintu utrčale u prostituciju i porno biznis! 😀 Pa, nisu valjda baš sve kurve po prirodi. Neke su valjda ušle u to jer im to bila rijetka prilika da relativno brzo izbave se siromaštva i dođu do novca i kapitala, koji bi im omogućio da promijene život nabolje sebi i obiteljima. Nije ovdje bitno da li im svima logika i razmišljanje dobro i pametno. A pogotovo takve stvari ne možeš mjeriti i suditi tipičnim hrvatkim licemjerjem i dvostrukim moralom. Svi oni smatrali te stvari jedinim mogućim rješenjem i učinili što mislili da morali, vrlo svjesni i spremni preuzeti sve posljedice.

    Kad još pogledamo mađarsku povijest, koja je puno emancipiranija od NAŠE, jer se kod nas uvijek našao neki kurvin sin koji će za šaku dukata uvijek prodati sve ono zbog čega su mnogi izginuli. Još ako se zapitamo, kako to mađarska država uspije štititi nacionalni interes sa svega 30-tak % udjela u Molu, a hrvatska država ne može svoj ni sa gotovo 50% u Ini; bit ćemo koračić bliže shvaćanju toga koji je NAŠ problem.

    Mađari su procijenili da u Inu mogu ući jedino ako daju mito i to su i učinili. Veći igrači nisu htjeli jer nisu navikli da daju mito, nego da još i njih “mite” i prostiru im crvene tepihe, kao što to već neko vrijeme rade u Srbiji npr. Gdje je onda problem? U nama ili Mađarima?

    Izvucite sad paralele sa Ptkm. Ionako nekad bila u sustavu Ine, a JJ tzv. “Inin kadar”

  21. Gdje sindikat upravlja kompanijom tu više trava ne raste,pogledajte primjer dalmacijavina?Valjda su ljudi u kutini konačno shvatili o čemu se radi,ako nisu i neće nikada?Te priče “firma sa ljudskim licem” klaus je nažalost mogao prodavati samo neandertalcima jer ne postoji vlasnik na svijetu koji ako može nebi izašao u susret svome vrijednom radniku,ako nebi onda je taj retardiran čovjek,pa dobar radnik je svakome normalnom poduzetniku ključan faktor a socijalisti tipa klaus stalno pričaju samo o retardiranim poduzetnicima da bi pravdali socijalistički javašluk i sačuvali svoje pozicije jeftinim populizmom,tako se uništavaju firme i radna mjesta?Neka sada utješi sve one koji će ostati bez posla i neka sada njima objasni “kako ih je štitio” iz audija?

    • e moj Antune…ovo ste dobro rekli,ne postoji vlasnik na svijetu koji ako može nebi izašao u susret svome vrijednom radniku…ali uzmite za primjer baš tog glavnog sindikalistu…kad se taj zadnji put naradio u toj firmi…ako ne računamo otvaranje prozora tu i tamo na onoj barakici da izađe sav taj dim van..oni mogu profit napravit samo duhanskoj industriji
      a sad da ne pričam koliko je tih sljedbenika koji su uz njega došli do takvih pozicija-radi što manje,što manje odgovoran posao,za najviše moguće novaca…i kad Marčinko spominje smanjenje broja radnika,kaže kako će o tome pregovarat sa tim “socijalnim tijelima”…bojim se da tu nema pomoći

      • Saint,taj klaus je po zanimanju “narodni čovjek”,sljubio se sa vlastitim narodom pa na antikapitalističke skupove ide sa kapitalističkim audijem i sa tajnicom i viče “da oni mrze svaki kapital”

  22. Kjučni faktor svih zabluda u hrvatskom društvu je jedna velika skupina hrvatskih intelektualaca,posebno filozofa koji svjesno ili nesvjesno guraju ovaj narod u provaliju kojoj se ne nazire kraj,oni su ti koji godinama indirektino prizivaju socijalističko samoupravljanje i daju za pravo klausu i sličnima da rade ono što rade,takvo ponašanje je postalo općedruštveno prihvatljivo,ti jahači državnih jaslica gnušaju se same pomisli na poduzetništvo,to je njima ispod svake razine “jer oni sebe smatraju pametnima i obrazovanima” j im se za nekog tamo “neandertalca” vodoinstalatera poduzetnika,to je taj birokratsko-intelektualni svijet koji neće biti miran dok europu ne dovede na prosjački štap sa svojim socijalističkim idejama,oni trebaju partiju koja će im priznati da su oni “pametni” a da je sve ostalo u ovome društvu “materijalno i nevažno”,to postaje religija a većina tih ljudi čak ne poštuju crkvu?Socijalisti su monopolizirali ulogu “dobrih ljudi”,njima diploma na fakultetu ne služi da bi nešto doprinjeli društvu nego im postaje dokaz “da su oni pametni i izabrani”,zato se uopće ne trebamo čuditi gospodinu klausu?On je samo posljedica sustava i razmišljanja društva u kojem živimo?Više sam puta pisao da današnji problem eu nije tkz.srednji sloj i njegovo navodno nestajanje,to je perfidna podvala od strane ljudi koji nesvijesno europu guraju u teško siromaštvo a države u zonu iracionalnog koji nitko od njih ne primjenjuje u svojoj kući,država je za njih postala zajednica u kojoj važe pravila koja nitko ne primjenjuje u vlastitom životu?Ta priča o srednjem sloju je jedna velika podvala?Što to znači srednji sloj,volio bi da mi netko to objasni?

    • Da nije sve u profitu,zato ekipa iz petog dana “ne uzima” honorar za svoje nastupe?Raspudić i njemu slični vjerojatno đabe pišu za novine?Toliko o profitu?Što se recimo ti zaposleni “humanitarci” ne založe da honorare na htv-u i u ostalim medijima primaju oni mladi-školovani i nezaposleni koji su danas na zavodima za zapošljavanje a ne oni koji već imaju stalna primanja ili oni koji imaju godina kao nadežda čačinović koja je inače kako pišu dobila ime po lenjinovoj supruzi,valjda im je lenjin bi veliki obiteljski uzor,kao i NAŠIMA na htv-u? A ti obrazovani-nezaposleni sigurno nebi govorili onakve gluposti kao bivša ekipa iz petog dana,novu ekipu ni ne gledam da mi djeca ne postanu depresivni kao karl marx?Uzimaš uredno dodatne honorare a čitavo vrijeme proklinješ taj prokleti profit?Tako se i nikola vuljanić sa 7 tis eura plaće “bori” u eu parlamentu protiv neoliberalnog kapitalizma?I ja bi tako-i ja bi sine?
      Još ga ljudi tapšu po ramenu kada ga vide na ulici,i njega, i kućepazitelja vukšića koji je dobio otpremninu u visini koju 95% hrvata nikada neće moći uštedjeti,i opet mu je za sve kriv neoliberalni kapitalizam a čovjek ima pet nekretnina,spada u 5% najbogatijih hrvata a zanimanje mu je da ruši neoliberalni kapitalizam koji mu je to omogućio?Da je kojim slučajem 45-ta četri nekretnine bi mu vjerojatno nacionalizirala država?To su NAŠE moralne vertikale društva?
      Shvatiti će ljudi ali bojim se prekasno?

    • Nažalost, gospodin je malo luzer. Gdje je bio do sada. Zanimljivo, “Apeliram na sve institucije da se ponašaju odgovorno i s najboljim namjerama za budućnost Petrokemije, Grada Kutine i Republike Hrvatske….”. Nije rekao da li poziva i STOŽER, te da li je ‘stožer’ institucija? 🙂

      Zanimljivo, gospodin se nikad nije htio naći sa mnom, iako sam ga to zamolio. Nije ga briga. Ili je i on u kampu ‘mrzim kapital’, i misli da upravo vlasnici žeče najgore svojoj kompaniji (i načelno glupo, a pogotovo uzevši u obzir činjenice u ovom slučaju). Pazite, ja sam mu jedan od većih investitora u zoni Grada Kutine. Da li taj čovjek ništa ne razumije ili ima skrivene namjere? I je li gospodin Rudić ‘počasni Stožeraš’?

      • stožeraš ili ne….spada u skupinu onih koji će dići noge na stol i reći:mene nije briga kako,ali ima da nam pomognete kako god znate,jer smo mi to zaslužili…tj.u našem dvorištu je sve u perfektnom stanju,svi vi drugi ste krivi za ovo što se događa..mi smo zlatni

        • A jeste li Vi sigurni da mu netko iz bliže rodbine nije uhljebljen u Petrokemiji pa se nije gospodin usudio talasati, možda se boji šefa stožera?

        • a lako moguće,kutina je mali grad…ali ovo je samo dokaz da još nije shvatio odakle riba smrdi…i da na ovaj način ni tim “svojima”(ako ih ima) neće pomoći

  23. S obzirom na ovo cini se da predstoji nova dokapitalizacija.
    http://www.zse.hr/userdocsimages/novosti/bowEpUFp5ZX0JCfdtEhY4Q==.pdf

    Malo sam se poigrao brojkama.
    Uz pretpostavku, pojma nemam kakvi su im planovi, da odrade smanjenje temeljog kapitala pokrivanjem gubitaka iz 2013. Nova nominala je nesto iznad 95 kn.
    Vjerujem da bi u tom slucaju dokap mogao ici po 95-100 kn. Iako prije po 100 kn jer bi na taj nacin drzava ostala nesto iznad 25,10%. A nove dionice tvorile bi 42,73% novog temeljnog kapitala. Mirovinci (oni vidljivi u TOP10) imali bi 27,53% novog temeljenog kapitala. Znaci ovo ukupno bi bilo interesantnih 95,36%.
    Imam dionice PTKM, ovo nije nagovor na kupnju/prodaju istih. Izracuni mozda nisu tocni i samo su nagadanja sto bi moglo biti.

  24. Isprika, ipak sam u brzini krivo izracuno postotak mirovinaca u novom temeljnom kapitalu a i samim time i ukupan zbroj od 95,36%.

  25. http://www.jutarnji.hr/zakon-o-radu–za-90-tisuca-zaposlenih-otkazi-bez-objasnjenja/1180476/

    Zar ste sumnjali da se NAŠA vlada neće dogovoriti sa sindikatima?Pa to je ministru mršiću zadnji adut nakon debakla koji je doživio na zagrebačkim stranačkim izborima gdje ga je bernardić potukao do nogu?Dvije i pol godine taj mršić priprema zakon o radu,i neda mu se baš forsirati,najradije bi sačekao izbore,pa neka to netko drugi uradi-jer je on socijaldemokrat,sličnu priču imamo u zdravstvu i drugim resorima,ostojić moli boga da mu prođe mandat lišo bez ponta jer su mu političke ambicije velike a neda mu se u svom mandatu sebi učiniti političku štetu?To je ovaj “srednji put” koji su socijalisti izabrali,rezultat će biti poznat današnjim ali i budućim generacijama?Shvatiti ćemo ali kasno?Tražili smo gledajmo?

    • http://www.jutarnji.hr/dragan-marcinko–sigurno-cemo-prodati-petrokemiju–vec-mi-se-javljaju-ulagaci-iz-rusije/1180448/

      Samo idiot može ući u petrokemiju da država ostane vlasnik 25 plus jednu dionicu?Taj bi morao biti retardiran?Tih 25 plus jedna dionica su alibi današnjoj vladi da kažu “da oni nisu prodali”,sa klausom u nadzornom odboru petrokemija ne vrijedi nikome ni pet kuna “jer klaus i njegovi mrze svaki kapital” i samo bi čekali priliku da novoga vlasnika j u mozak od 0-24h,tri puta gore nego državu,zna klaus to jako dobro,zato se i zalaže za dokapitalizaciju(privatizaciju) i ostanak države u vlasništvu 25 plus jednu dionicu,to im je osigurač za poziv “mame” u pomoć?
      Zato se nemojte zavaravati sa pristankom klausa za privatizaciju,zna on jako dobro kako će j budućeg eventualnog vlasnika ali znaju to i eventualni budući vlasnici ili njihovi savjetnici?Ovaj put neće proći! A sa mirovincima će im biti gore nego da ih kupi privatna osoba jer mirovinci imaju adut obrani mirovina svih ljudi i ako zapne itekako će ga koristiti u javnosti,tu se neće moći odigrati na tkz. krupne kapitaliste kojima je na pameti samo profit,ovdje su u pitanju hrvatske mirovine?Pretpostavljam da je i klausu to jasno?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s