Uncategorized

U međuvremenu, u Francuskoj

U našim medijima je prošla potpuno nezapažena vijest da se u najsocijalističkijoj zemlji Zapada, gdje je ujedno i na vlasti socijalistička stranka, Francuskoj, događa ovo (iz FT):

France’s government is to freeze welfare payments temporarily and sustain a freeze in civil servants’ pay as part of its commitment to cut public spending by €50bn over the next three years.

Spelling out details of the cuts for the first time, Manuel Valls, the new prime minister, said on Wednesday: “I owe the French people the truth. We cannot live beyond our means. And we must break the train of debt that, progressively and stealthily, is tying our hands.”

Mr Valls repeated the Socialist government’s commitment to hit the target, already twice delayed by Brussels, despite earlier indications by Mr Hollande and other ministers that they would seek more leeway.
….
Addressing the public, Mr Valls emphasised it was in France’s interest to reduce public spending, which has reached 57 per cent of GDP, and its debt, which has soared from 65 per cent of GDP in 2007 to more than 90 per cent.

Znači socijalistički premijer najsocijalističkije zemlje Zapada govori da je život u skladu s mogućnostima državni interes. Kod nas kažu da je to interes birokracije EU, a zadatak državne vlasti da je štititi narod od tih nerazumnih zahtjeva.

Kategorije:Uncategorized

17 replies »

    • Šestosatno radno vrijeme je budućnost u svijetu koji postaje svijet intelektualnih radnika, a ne toliko fizičkih, rutinskih, birokratskih poslova (koje će raditi strojevi). Ali naravno, to će prvi uvesti “privatnici”, oni i onda koji i kada shvate da im se to isplati. Javni sektor nema s time nikakve veze, oni su ti koji trebaju izumrijeti, biti zamijenjeni robotima. Mislim da nismo daleko od tog kratkog radnog dana, ali velika je to kulturološka promijena pa naravno da ide teško za početak, teško za “pokrenuti”, ali kada se običaji počnu mijenjati možda neće biti tako teško da se ta praksa raširi i postane mainstream, jer na dobre stvari nije se teško naviknuti.

      To je posebice teško za zakotrljati u USA, jer u njihovoj je kulturi stvarno prekomjerno dugi radni dan, koji nema nikakvog smisla čega su svjesni i oni racionalno, ali psihološki je to teško za svladati, ljudi se tamo osjećaju “lijenima”, kao da “nisu zavrijedili” svoju plaću itd., ako će raditi manje, i pogotovo što je stvar u tome da su ljudi raznoliki, nekima stvarno odgovara raditi dugo pa onda drugima u okruženju “neugodno” otići ranije (pa određeni dio radnog vremena provode ne baš produktivno jer su već umorni, nemaju koncentracije više za ozbiljni rad) a i stvar je u tome da je nekim sektorima ponuda na tržištu rada premala pa se postojeći radnici nužno koriste neoptimalno (iscrpljuju se radi nužnosti rutinskih poslova, postaju tako nedovoljno kreativni za pravi posao, firma gubi).

      Kratki radni dan ima zgodne prednosti. Prva je u tome da zaposlenici osim posla stignu imati i bogatiji privatni život, “slobodne aktivnosti”, čime postaju potpunije, ispunjenije i veselije osobe, zadovoljnije svojim poslom i općenito svim time sposobnije za bistrije i kreativnije razmišljanje, uz više elana. Druga stvar je u tome da će vjerojatno biti i bolje naspavani, odmorniji i svježiji za u nešto kraćem ali puno kvalitetnijem radnom danu biti stvarno fokusirani, produktivni. Kada imamo fokusiranije, bistrije, produktivnije umove, osoba koje su sretne, ispunjene, širokih pogleda na svijet/život, pa time u tom svom bistrom i fokusiranom razmišljanju i zapravo kreativniji istovremeno, u 6-satnom radnom danu možemo dobiti rezultate nesumjerljive onima 8-10 satnog radnog dana. Tih par desetaka posto čovjek-dana tamo-vamo na kraju mjeseca, kvartala, godine, nikakvo nema značenje, jer rezultati ne dolaze iz malo više, malo manje, “sati” nego iz toga kakvom se kvalitetom uma odradi “par sati” najboljih u tom razdoblju, kao vrhom piramide, tih par ključnih sati, gdje oni ostali niže kvalitete sati nisu nešto značajno jer recimo to ovako, 80 % rezultata (ponegdje i puno više) određno je sa 20 % “heureka sati” (ponegdje i puno manje), koje trebamo njegovati, čiju kvalitetu trebamo maksimizirati a ne se zeznuti fokusiranjem se na onih manje bitnih 80 %.

      Nadalje, i za upravljanje firmom, ako je u dinamičnom tržišnom okruženju, zgodna stvar može biti imati više zaposlenika koji rade “malo manje sati” nego manje zaposlenika koji rade “malo više sati”, jer koliko god kratki radni dan imao svoje prednosti, ponekad dođe situacija da onaj “rutinski/šljakerski” (“80 %”) dio posla dođe u potrebu brzog skaliranja, odjednom moramo malo pojačati, pa sad kolikom brzinom možemo pronaći i uklopiti nove ljude…, može biti zgodno imati dosta ovih šestosatnih koji u nuždi mogu na kraće vrijeme (dok traje potreba i/ili ne dođu novi ljudi) raditi i po 12, pa evo kao od šale neki “manualni” dio posla koji treba brzo skalirati, obavimo to za +100 % preko noći, pa onda i više kako dolaze novi zaposlenici, a što sa onima 8-satnima, njih ne možemo tek tako privremeno pretvoriti u 16-satne niti na mjesec dana (i ništa neće time više napraviti jer će biti krepani umorni cijelo vrijeme).

      A i kada stvari idu predvidljivom dinamikom, dok 6satni zaposlenici rade i na 1x, zapravo samo njihovo postojanje je svojevrsni permanentni 2x mode, jer njihove glave su tu na raspolaganju, više mozgova povećava vjerojatnost dobrih ideja, kada dođe neki izazov i traži se kreativno/genijalno rješenje, imati 100 genijalaca ili 200 genijalaca, koje možemo pitati za ideju, koji svi žele napredovati dokazivanjem se u stvaranju ključnih vrijednosti za kompaniju, pa radije ih imam 200 koji se natječu biti najpametniji nego 100 sa istim zadakom.

      Nažalost tržišta rada su u takvoj situaciji da kompanije koje bi eksperimentirale sa ovakvim modelima (Apple, Google?) ne mogu naći toliki broj ljudi, jednostavno nema ih nigdje, pa su postojeći ljudi moguće da neoptimalno iskorišteni, drže se preumorni, neproduktivni… a da ih se može dovoljno dodatnih naći možda bi svi bili po gore opisanom principu bitno produktivniji, u manjem radnom danu.

      A koga imamo na burzama rada? One koji nisu potrebni, slične onima kakvi će im se tamo još pridružiti kada se njihova radna mjesta ukine, zamijene strojevima. Zato je važno obrazovanje, tržišni pristup pri tome, obrazujmo se za ono za što ima potražnje! Zato je važno imati što fleksibilnije radno zakonodavstvo da kompanijama nije teško zapošljavati/otpuštati, pa onda lako mogu eksperimentirati sa raznim modelima, kombinacijama broja ljudi, sati, plaća… Što više slobode i tržišta u obrazovanju i tržištu rada, to veća šansa za zdravu evoluciju ovih stvari. Nekada se radilo 12h, potom 8h, na redu je 6h. To nam je posljedica tehnološkog napretka i akumulacije kapitala kroz stoljeća. Mislim da cca. 6h predstavlja neki lokalni optimum koji bi se mogao duže zadržati, možda duže od prethodnog 8satnog stanarda.

    • Kod nas vec godinama ljudi rade 2 a plaćeni su 8 sati. Neka se ne uvrijede normirci. Govorim otvoreno. Bez socijalističkih šarafa. I riječ je o EFEKTIVNOM radu.

  1. Naši političari nikad nisu bili poduzetnici (većinom). Imaju štednju, novac koji su prigrabili raznim pogodovanjima, pogledajte račune Vesne Pusić, i nekretnine koje su su dodijelili. Zašto mislite da bi si na to oni stavili porez?

    • Poslušao sam emisiju i samo potvrdio svoje ranije donesene zajučke o Liniću kao najštetnijem ministru u ovoj Vladi i HDZ-u kao socijalističkoj stranci koja nije alternativa sicijalistima na vlasti.
      Linić ili se pravi lud, ili nas porezne obveznike smatra idiotima ili stvarno vjeruje da radi ispravne stvari i svojom odlučnom socijalističkom poreznom politikom vodi nas ravno u propast.
      Milanović ništa ne razumije i očito podržava Linićevu fiskalnu politiku, a Antunova nesvjesno priželjkivana velika koalicija dvije socijalističke stranke vrlo brzo bi Hrvatsku premjestila s desetog na prvo mjesto najgorih ekonomija na svijetu.
      Jedini ispravni put za oporavak i prosperitet Hrvatske je radikalan zaokret i napuštanje socijalističke politike, a to ne mogu učiniti socijalisti.

      • Nema Antun nikakvo “nesvjesno priželjkivanje” nego je to realnost a što se tiče mog “priželjkivanja” mogli bi jako daleko otići,npr u domet da u hrvatskoj ne žive hrvati nego švicarci?Ne živimo u svjetu “što se babi htilo to se babi snilo”,jakovina je NAŠA realnost a ne moje “nesvjesno priželjkivanje”,nama je realnost velika koalicija i brutalne reforme ili politička kriza pa protektorat čuvene trojke?Sve ostalo je priča za malu djecu?Svi znaju u ovom društvu što treba učiniti ali zasada nemaju muda to napraviti?To nema veze sa zaokretom nego će nas na to prisiliti nevolja,uostalom kao i sve nas u realnom životu,svi prestanemo pušiti i pazimo na ishranu kada nas lupne moždani udar,tada učinimo “zaokret”,
        sa kojim nismo baš oduševljeni…

    • Šajatović traži Milanovićevu ostavku jer smatra da je previše protržišno orijentiran, dakle iz sasvim suprotnih razloga od onih zbog kojih bi trebala vlada dati ostavku. Šajatoviću ne smeta deficit i porezna presija koja je ugušila hrvatsko gospodarstvo. On bi vjerojatno “poticao” izvoz sa još poreza.
      Joško Klisović ima u ladici spasonosan plan za izvoz koji može spasiti Hrvatsku samu mu fali Milanovićeva odluka. O čemu? Tko brani Klisoviću da proizvodi za izvoz, sko ima ikakav proizvod koji tržište traži? Možda mu trebaju poticaji? Možda trebam ja kao porezni obveznik plaćati razliku u cijeni putem poticaja kako bi Klisovićev proizvod bio konkurentan na svjetskom tržištu?
      Ovaj šajatović je očito veći socijalist od Milanovića.

      • Šajatović može jedino u hrvatskoj mlatiti praznu slamu a jedino u čemu se ja slažem sa njime je to “da je hrvatska zemlja koja se pomirila sa time da će bankrotirati” a klisović ako mu se izvozi neka založi svoju imovinu pa neka sa josipovićem “izvozi” koliko ga volja i kako ga je volja?Dabogda postao multimilijarder i mi zajedno sa njime?Kakve je josipović gotovane i “idealiste” sakupio na pantovčaku pozavidio bi mu i pokojni hugo chavez?
        Da ih tražiš teško bi ih našao?

  2. Sretan i blagoslovljen Uskrs svima koji pišu ili samo čitaju ili na drugi način sudjeluju u raspravama koje se vode na ovom blogu, vjernicima, nevjernicima i agnosticima kao i onima koji će tek postati nešto od toga, svima isto želim!

  3. Mi imamo na pantovčaku “reinkarnaciju” hollanda pa puta pet,tako da smo mi zadnji u eu koji možemo nešto reći francuzima koji su izabrali onakvog klauna koji ipak na kraju nešto i razumije i okreće politiku,NAŠ predsjednik uvijek vrti isto “i jare i pare” nebi li se dočepao novog mandata zato ako imate imalo mozga u glavi glasajte kontra josipovića koji je ovu zemlju vratio 30 godina nazad sa svojim populizmom,francuzi su shvatili a kod hrvata to ide malo teže.Ključ reformi ovog društva drži pantovčak i socijalistička braća koja je okružila predsjednika?Vratila nas braća 30 godina nazad jer kao što kaže nenad “mijenja se onaj koji se ne mijenja” a na pantovčaku im se nigdje i ne žuri,vrag odnio i prešu….holland je mila majka kakvoga mi imamo na pantovčaku…

  4. Zar mislite da su američki ili švicarski ekonomisti inteligentniji i pametniji od kubanskih ili sjeverno korejskih.Jedina je razlika što jedni vjeruju u idealiziran kargo kult i sa drvenim slušalicama čekaju avione koji nikako da slete a ovi drugi vjeruju u neidealiziran život.Ovi prvi misle da se ekonomija pokreće dekretima I partijskom odlukama,matematičkim formulama a ovi drugi vjeruju da se to pokreće slobodama i društvenim okvirom.
    Tu se “samo” razlikuju a “svi isto znaju” znate kada će putinova rusija napraviti sicilijsku dolinu?Reći ću vam u povjerenju?Nikada a možda ni kasnije?To njihovi ekonomisti nisu učili u školi jer to se ne uči nego podrazumijeva i živi?To NAŠI ne kuže?

  5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijaldemokracija

    A socijaldemokracija je nastala zbog ovog cilja.Tako da vam ne prodavaju danas muda pod bubrege?Jedni su bili za revoluciju a drugi za reforme i evoluciju a cilj je bio potpuno isti.Ako želite takve “reforme i evoluciju” glasajte za one koji sjede danas na pantovčaku?Milanović je za njih kamilica a hajdaš dončić milton friedman…

  6. Velika koalicija socijalističkih stranaka SDP-a i HDZ-a i “brutalne reforme” su totalno nerealno očekivanje.
    Ne mogu socijalisti provoditi “brutalne reforme”.
    Kad bi mogli zamisliti da HDZ nije socijalistička stranka nego desna protržišna onda bi njihova koalicija s lijevom socijalističkom (dakle antitržišnom) strankom, kao što je to SDP, značilo da su odustali od protržišnih reformi.
    Međutim ta opasnost ne postoji.
    HDZ i SDP su danas dva krila jedne socijalističke stranke koja se na vlasti samo formalno mijenja, a stvarno vladaju zajednički ako ne dvadeset, a onda sigurno zadnjih 14 godina.
    Njihova formalna koalicija na vlasti značila bi da smo odlučili beskompromisno slijediti socijalistički put do kraja, našega kraja.
    Realno vidim mogućnost da se na političkoj sceni pojavi neka nova protržišna desna stranka koja će preuzeti HDZ-ovo glasačko tijelo i natjerati HDZ na bolne promjene, da se reformira u desnu protržišnu stranku i priključi pobjedničkoj desnoj koaliciji.
    Pobjeda lijeve HDZ-SDP koalicije je nešto najgore što bi nam se moglo dogoditi pa se ja podsvjesno nadam da se to neće zaista i dogoditi. Da to nije naša realnost.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.