Uncategorized

Kriza u svijetu i Hrvatskoj

Napomena: Prekjučerašnji članak je do sada podijeljen na FB 175 puta, uz preko 11.000 posjeta na blogu prekjučer, zar nije to nevjerojatno, više nego većina članaka o sisama/guzicama/paranormalnom na vodećim medijima? Iako je tema prilično specijalistička.

1. Kriza je velika stvar. Krize su stalne, a zadnja globalna bila je neugodna. Svejedno, svijet je danas i opet znatno bolje mjesto nego prije 7 godina. Ipak, to je bila velika tema.

U svijetu kriza više nije tako velika tema.

2. U Hrvatskoj je to i dalje jako velika tema. Osim što ona i dalje u Hrvatskoj ne prestaje (jer ju nismo ni počeli rješavati), mnogima je u interesu da (često zatucanom) narodu prikazuju i dalje kako je svijet u ekonomskoj krizi. To je laž. Svjesno sam napisao ‘često zatucanom’ jer to dolazi od ‘zatucati nekoga’, dakle nekako ga tuckati sve dok ga ne oblikuješ, a pomalo i zatučeš. Naime, kad medijima ne bi prolazilo to stalno nametanje svjetske krize, kad bi ‘konzumenti’ medija to razaznavali i ismijavali ih, kad im ne bi ‘klikali’ na članke o krizi, mediji to ne bi ni objavljivali. Kako to objavljivanje mora negativnih članaka o propasti svijeta i dalje ima jako prođu, narod valjda vjeruje u to.

Čisto za ilustraciju. Jedan dan prošli mjesec je izašao neki, ne negativan, nego manje pozitivan ekonomski podatak u SAD, što su svi svjetski mediji konstatirali (radilo se o BDP SAD – dakle vrlo važan podatak) i objasnili stnovitim jednokratnim učinkom. Burze u SAD su taj dan porasle. Jedino je u Hrvatskoj glavna vijest jednog velikog medija bila da je u SAD ‘nastao ŠOK’.

Interes je jasan: kako je kriza u svijetu i dalje velika, nije do nas, i mi se ne moramo mijenjati (a sami promislite čiji je to interes). Samo malo pognuti glave dok ‘ne nađemo’ naftu i postanemo kao Venecuela (naftom najbogatija zemlja na svijetu). Nedostaje nam samo malo: kao što danas navodi VL, od zemalja koje je promatrao IMD, samo je Venezuela gora od Hrvatske. Slučajnost?

Pogledajmo na Google Trends kako je izgledala popularnost pretrage pojma ‘crisis’ (engleski) u svijetu:

Crisis - worldwide

Pretraga po pojmu ‘crisis’ negdje je ne razinama prije početka zadnje krize.

Pogledajmo kako je to u zemljama koje koriste riječ ‘kriza’. Osim svih ex-Yu zemalja, tu su još Slovačka i Albanija, bez kojih bi ovo izgledalo još lošije:

kriza

Kao što vidite, ‘kriza’ je oko tri puta jača nego prije krize, a u svijetu je ‘crisis’ negdje na razinama od prije krize.

Onima koji narod siluju sa svjetskom krizom, a naročito propašću Amerike, nikako se neće svidjeti ovaj trend za riječ ‘crisis’ u SAD i Kanadi:

Crisis - SAD i kanada

Sve ovo nije čudno. Hrvati to ne žele priznati, ali živjelo se daleko preko mogućnosti. U sanaderovskim godinama tako pamtimo i sljedeću izjavu s kraja 2007. Uočite sprdanje s MMF, kao što neki neće ozbiljno shvatiti ni zadnje MMF-ovo izvješće:

Premijer i predsjednik HDZ-a, Ivo Sanader, komentirao je sinoć ocjene MMF-a prema kojima Hrvatskoj prijeti financijska kriza. – Nema nikakve šanse da upadnemo u financijsku krizu! Isti taj MMF …

A ovdje imate odličan komentar Lidera iz tog doba, svakako pročitati!

Čak i Grcima je kriza dosadila, ‘ajmo delat”, misle si valjda i oni (kao i g. Bandić):

kriza - grcka

3. Vidite li sada taj kontinuitet politike, naizgled različito, ali zapravo isto. ‘Pomalo’ sjevernokorejski i po supstanci i po stilu, to dociranje političara narodu:
– od ‘svijet je u krizi, ali ne i MI’ (mi smo odabrani, nevini narod – to je inače glavni element sjevernokorejske politike)
– do ‘svijet je u krizi i ZATO je, SAMO ZATO, kriza i kod nas, nije problem u nama, mi smo ‘odabrani, nevini narod’ (doduše, među nama ima kulaka, poduzetnika, koji su izdajice, pomalo krivi za krizu).’

Odlično je o tome upravo progovorio Antun u ovom komentaru. U kojem kaže da naše političare u biti nije briga za dobrobit, nego im je svaki problem zapravo odlična prilika za manipulaciju. U takvu kategoriju ide i jučerašnja izjava ministra Vrdoljaka koji sad ‘spašava’ Petrokemiju (našu najveću tvornicu) od onih koji ju ‘žele upropastiti’:

„Puno je onih koji žele da Petrokemija propadne, ali još je više onih koji to neće dozvoliti. Moja je poruka ovdje iz Kutine: ne damo da Petrokemiju ugase, to je ključna hrvatska strateška industrija“, istaknuo je na Glavnoj skupštini predstavnik većinskog vlasnika, Republike Hrvatske, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.

Možete li zamisliti da npr. u Njemačkoj ministar da ovakvu izjavu za VW i da ga ni jedan novinar ne upita: ‘A tko su ti koji žele upropastiti, kako to da niste podnijeli kaznene prijave, jer su ‘ti neki’ očito do sada bili vrlo uspješni?

Tko je utjecajnom člana NO, tada predsjednika NO i vođu sindikata, koji se na najprimitivniji način borio protiv privatizacije (‘krvi do koljena’, ‘mrzimo kapital’, ‘izaći na ulice’) stavio u povjerenstvo za privatizacija, te i dalje drži u NO?

4. Duboko ukorijenjena antitržišna ideologija (ideologija je upravo po tome što je ljudi nisu svjesni) prevlada i s lokoćom radi implicitne, ali vrlo jake, konstrukcije, recimo onu s poduzetnicima-kulacima.

Konkretno, po Zakonu o trgovačkim društvima, svaka tvrkta (poduzeće-preduzeće) je ‘poduzetnik’. Većina hrvataskog poslovanja odvija se kroz društva kapitala – poduzetnike, koji nisu ‘poduzetnici’ u narodskom smislu (to je onaj ‘poduzimač’, koji sklapa dealove s državom, laže, krade i vozi BMW). Kao prvo, većina poduzetnika su društva kapitala s jako puno vlasnika, ili vlasnika stranih korporacija ili RH kao vlasnika; kao drugo, mislim da je ipak velika manjima fizičkh osoba – poduzetnika ovakva, kako se u našim medijima, sjevernokorejski, prezentira ‘poduzetnik’. (A imate na blogu i Antunove komentare u kojima argumentira da su čak i takvi korisni kao jedan tranzicijski fenomen, s čime se, jasno, ne morate složiti.)

Ali zato je ovo uvriježeno shvaćanje termina ‘poduzetnik’ kao takvog odlično da se cijeli hrvatski biznis personalizira takvim tipovima i – voila! – evo zaključka: hrvatska je u krizi zbog vanjskih neprijatelja, ali djelomično i zbog ‘poduzetnika’. A gdje je u stvari lova, pisao sam ovdje: Kako je Hrvatska opljačkana za 100 milijardi eura.

No, narod se ne želi suočiti s time. Stoga naši političari mogu vladati narodom kako vladaju (nisu oni skroz bedasti, kad bi morali, mogli bi oni i drugačije, ali lakše je ovako, trenutno).

Zato je političarima i medijima u interesu da narod stalno drže nadraženima ‘svjetskom krizom’, ‘propašću kapitalizma’ i sličnim glupostima.

Narod se još nije suočio s pravim razlozima krize. To vidite i po prikazu tržišta nekretnina, u medijima, i u javnosti općenito. Ljudi se naprosto ne žele suočiti s time da njihova glavna investicija vrijedi znatno manje nego su mislili, ‘oporavit će se to, samo da prođe kriza’. Zato se narod ljuti na one koji smatraju da je pad trajan i da će biti još gore. Političari to guraju pod tepih, umjesto da se stvarno uhvate u koštac s time, konkretno, omoguće na neki način izlaz iz kredita koji su praktički dužničko ropstvo.

Pogledjate npr. ove oglase, stanovi idu na ‘fire sale’ po 1.300 eura, u Zagrebu na vrlo atraktivnoj lokaciji, a ti isti stanovi su donedavno bili (i još su tako oglašeni) po cijenama ‘od’ 2.290 eura/m2.

stanovi zavrtnica

Razmijete li o čemu govorim? Kako će se nakon ovakvih oglasa podići cijene nekretnina? Kako će se sve vratiti na staro? (Ah da, zaboravio sam: samo da nađemo naftu!).

‘Kriza’ neće otići sama od sebe. Mi se ne mijenjamo, svijet ostaje isti: mijenja se onaj tko se ne mijenja.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

49 replies »

  1. ma i nije to tako čudno da se ne želi izaći iz “krize”… ljudi općenito vole situaciju kad je proglašena kriza, a kad njima i nije tako loše, tj ne žive baš nešto loše…
    u tome zašto ne želimo izaći iz “krize” ima i ponešto psihologije… naime, velika većina ljudi je osrednje sposobna (klasična gausova raspodjela), ali si većina to ne želi priznati, nego misle da su sposobniji nego što jesu. kažu da je psihološki to najzdravija varijanta – misliti da si malo bolji nego što stvarno jesi, tj. vidiš sebe malo boljim nego što te drugi vide. druge kombinacije su puno lošije, npr kad misliš da si puno bolji od onoga kakav stvarno jesi i kakvim te drugi vide (to je onda već dijagnoza :-)), ili druga krajnost kad misliš da si lošiji nego što stvarno jesi (to je najčešće depresija ili vodi u depresiju).
    dakle, progašena je “kriza”, svi o tome pišu i to je jednostavno tako. a ja koji sam inače “uspješan” ne postižem u životu baš neke rezultate upravo zato što je “kriza”. da nije, sve bih rasturio, al ta svjetska “kriza” me ubija, i što ja sad tu mogu. i kamo sreće da ta “kriza” potraje, duže ću se osjećati dobro. kad bi se proglasio službeni kraj “krize”, mnogi bi tresnuli u tlo, a to im ne bi baš odgovaralo… i zato se “kriza” razvlači…

  2. Ja već vidim vrdoljaka nakon dvije čašice dobroga vina kako šapćući objašnjava svojim bivšim školskim kolegama i kumovima na nekoj godišnjici braka kako on ima plan spasenja ove zemlje u “nafti i plinu”,u tom momentu ženi mu je malo neugodno od hvalisanja jer vidi da je ovaj malkice cugnuo,pa otvara ledo frižider i vadi limun sladoled sa kandiranim voćem.Vjeruje i ona jadnica da će nas nafta spasiti i da je njen muž ispred vremena ali ga nitko još nije razumio?Puklo nas je sada debelo na plin i naftu a venezuela pliva u nafti ali fali im “samo” wc papira.Vrdoljaku je sve dobro jer jadnik on ništa i ne razumije…On je umislio da će biti ili pukovnik ili pokojnik,pa je zaigrao samo ne megalomanske stvari a u ovoj zemlji potrebno se baviti životom na dnevnoj razini,za početak bi mu bilo dobro da objasni hrvatima koja je razlika efikasnosti između kapitalizma i socijalizma,naravno to je njemu ispod časti “jer on to odavna sve kuži”,puna je pipa ovoj zemlji “strateških planera”,neka se malo spuste na zemlju i bave životom….

  3. Svaka kriza donosi i šansu onima koji je znaju iskoristiti.
    Kriza je prijelomna točka iza koje slijedi rasplet, a on u pravilu nije dobar za onoga koji samo pasivno čeka da kriza prođe.
    Naša gospodarska kriza već predugo traje, mi pasivno čekamo da Vlada napravi preokret, a Vlada pasivno čeka dok prođe “svjetska” kriza pa će onda i naša.
    Međutim rasplet iza krize nikada nije isti za sve, oni koji traže izlaz obično ga i nađu, a oni koji pasivno čekaju kraj krize obično propuste šansu i dugoročno trpe posljedice svoje pasivnosti.
    Mi smo u posljednjih 7 godina vjerovali socijalističkim vladama da aktivno trsže izlaz iz krize, a one su pasivno čekale pa smo tako nepovratno propustili puno šansi za manji ili veći zaokret.
    Dobra je vijest da ljudi prestaju vjerovati u socijalizam, da prestaju vjerovati socijalističkoj vladi koja samo što nije donijela “odluku” da je kriza “prošla” pa počinjemo sa životom kakav “zaslužujemo”. Dobra vijest je i ovaj pojačani interes za teme koje se raspravljaju na ovom blogu i on je znak da sve više ljudi shvaća da je socijalizam put u ropstvo i počinje aktivno tražiti svoju šansu za prosperitet u tržišnom gospodarstvu, ne više preko vlade nego unatoč sve jačim vladinim akcijama da nam bude gore.

  4. Bojim se dandy da niste u pravu a objasniti ću vam i zašto?Ako je točna informacija da se godinama na nasipu koji je popustio odvozio pijesak i po riječima ljudi mnogi su to vidjeli i znali ali nitko nije digao pobunu,obratio se medijima,nadležnim institucijama i slično a to je na simboličkoj razini samo dokaz da mi vidimo kako propadamo a ništa ne činimo da to spriječimo.
    Slično nam se ponaša vlada jer ne pada kruška daleko od stabla?
    Hrvatski problem je puno složeniji i kompleksniji nego što mi danas mislimo,tu je potrebna jedna veeelika preobrazba društva koja će stvari usmjeravati prema induvidualnoj odgovornosti svakog pojedinca za stanje u državi,tek kada se narod počme buniti što neki investitor nije dobio dozvolu za neki projekat iz kojeg ćemo puniti kase mi se značajnije nećemo moći oporaviti kao društvo.Upravo to će morati biti primarni zadatak sljedećeg predsjednika ili predsjednice-svejedno.

    Teško mi možemo na ovoj mentalnoj razini napraviti neke revolucionarne iskorake ka boljem?Vi danas osim možda jutarnjeg lista nemate niti jedan medij koji radi na tome,štoviše jutarnji se optužuje da je u službi ne znam već koga,znate ono centri moći,neoliberalni kapitalizam,masonske lože i ostala zločesta braća i sestre…

    Problem hrvatske je što su nama socijalisti i lijevi i desni,što su razumni koji nešto i razumiju u tim strankama velika manjina?A kada imate takve medije i političke stranke jako teško je očekivati od naroda neki kvalitativan pomaku u poželjnom smjeru,barem ne u onoj mjeri koja bi hrvatskoj bila potrebna.
    Vi osim gabrića danas nemate ni zrno iskrenosti u komunikaciji sa narodom od strane politike,kao što možete vidjeti i gabrić je tu ubacio u manju brzinu
    i ne izlaže se ni on baš toliko koliko bi trebao…Sdp,hdz,orah,savez i laburisti nisu snage koje su u stanju pokrenuti mentalnu preobrazbu nacije,takve snage su nas i dovele do ove mentalne zatucanosti i jako je teško očekivati da nas mogu iz nje izvući?Nitko sretniji od mene da sam u krivu?

    Više puta sam pisao da nama treba početak od abecede,elementarnih stvari kroz koje ćemo spoznati sve naše zablude,da bi to postigli vi morate u ovome društvu otvarati rasprave na puno puno većem nivou od današnjeg nivoa na kojem mi raspravljamo u javnom prostoru o temama važnim za hrvatsku.Ja tu želju i energiju u današnjim političkim snagama ne vidim,štoviše vidim istu energiju koja nas je dovela do ovog nivoa mentalne zatucanosti gdje mi u pravilu crnu boju prikazujemo bijelom bez imalo primisli da smo možda u krivu?Bojim se da mi sada upadamo u fazu samosažaljevanja i čekanja godoa “da sazri vrijeme za rušenje tkz. zločestog kapitalizma”,bojim se da nam se ne dogodi ona “keri laju a karavane prolaze”,to je siguran put u siromaštvo i sveopće nezadovoljstvo,
    nažalost takvo stanje vam može obilježiti i dvije generacije ljudi ako se u međuvremenu ne pojave državnici-reformatori sa petljom i hrabrosti da jedre uz vjetar,jedrenje niz vjetar siguran je put ka potopu i ključna točka konsenzusa bi upravo trebala biti ovo o čemu vam ja govorim ali kako napraviti konsenzus sa lesarima kad i oni čekaju propast tkz. neoliberalnog kapitalizma?Nama zbog ove količine destrukcije malo toga uspjeva u društvu pa je jako teško očekivati da nam u ovakvom mentalnom raspoloženju uspije kapitalizam?Naravno nevolja će nas prisiliti na neke stvari ali bez kritične mase spoznaja da su nama i samo zbog nas potrebne promjene i zaokret za 180 stupnjeva prisila neće biti dovoljna da nas odvede u poželjnom smjeru brzinom koju mi svi priželjkujemo?

    Strahovito je jaka socijalistička propaganda u čitavom društvu a njome su zaraženi i lijevi i desni što je i najveći problem.Koja je razlika između onoga što govori lesar,komadina ili goran marić?Vjerujte nikakva,kada malo pogrebete ispod površine vidjeti će te da se radi o istoj politici i istim idejama.
    Kako onda ići naprijed?To su politike koje svoje uzore nesvijesno traže u rusiji ili orbanovoj mađarskoj i nije uopće slučajno što mađarska danas ima jednog orbana ili rusija putina,to je povezano sa povješću i tradicijom tih društava koja su naučila na komunističku diktatorsku čizmu i snažnu osobu koja ih vodi kao ovce na klanje ali oni takve najviše poštuju….
    Svi navijaju za što više države jer onda je tako lakše živjeti a najviše vole kada veliki vođa prkosi čitavom svijetu,to najviše vole jer onda do izražaja dolazi nacionalni ponos pa taman i travu pasli…

    • @antun

      Ljudi koji tamo žive tvrde da su svi znali za potkopavanje nasipa, uključivo Hrvatske vode ali koje nisu nikako reagirale. Ali nisam siguran koliko možemo vjerovati njihovim pričama, jer oni pričaju svašta, i još neke lude priče na granici fantazije (nešto vezano za namjerno otvaranje nasipa na jednom mjestu radi popuštanja pritiska vode prema Srbiji, kako bi se tamo spriječila neka po cijelu regiju puno veća katastrofa, no to je zbilja na granici “teorija zavjere” u koje nisam sklon vjeorvati)

    • Ljudska solidarnost, suosjećanje, briga za druge, samoorganiziranje i proaktivnost običnih ljudi tijekom ove poplave još su jedan dokaz da su ljudi prestali čekati “državu” i odlučili sami djelovati. Shvatili su da oklijevanje i čekanje u krizi znači brzu i nepovratnu propast.
      Jasno se pokazala razlika između tople ljudske solidarnosti i “socijalističke solidarnosti” odnosno pljačke koju nam najavljuju naši političari svojim obećanjima o pomoći u obnovi i izgradnji koju će “država” osigurati.
      Umjesto da ponukan primjerom drugih i sam nešto doprinese iz svog džepa milanović najavljuje pljačku poreznih obveznika, a zauzvrat traži da postradali ne obnavljaju sami svoje vlasništvo nego da pasivno čekaju “državnu” pomoć. Vjerojatno im želi poručiti da na izborima biraju socijaliste i mirno spavaju jer će socijalisti “riješiti krizu” umjesto njih.

    • Da, samo što će obnovu financirati država (odnosno svi mi), a to će dovesti do još većeg proračunskog manjka, tj. u konačnici do većeg duga države.
      I gdje smo onda?

    • Svaku krizu, pa i ovu izazvanu poplavom, trebamo promatrati kao šansu za promjenu na bolje.
      Vladine investicije u obnovu i izgradnju uništene infrastrukture ni kratkoročno ni dugoročno teško mogu promjeniti gospodarsku situaciju na bolje sve dok te investicije financiramo iz prezaduženog proračuna. Takav rast BDP-a možemo smatrati samo statističkom pogreškom.
      Ulaganja u obnovu i izgradnju mogla bi dugoročno biti pokretač rasta samo kada bi se to financiralo iz pomoći EU-a, ali naš vrli premijer je već rekao da nama pomoć ne treba, kaže mi to moźemo sami – dakle vlada neće iskoristiti šansu koju joj je dala ova kriza.
      Međutim krizu bi možda mogli iskoristiti uspavani slavonci. Sva je pažnja usmjerena prema njima, a to im pruža šansu za uspješnije pokretanje nekog novog posla. Samo ne smiju čekati vladine investicije, jer će u čekanju propustiti priliku.

      • za eu fond novac, osim bolje pripreme dokumentacije, potrebno je poštivati i njihova natječajna pravila i nadzore kod izvođenja.
        ovako s ‘našim’ parama sve se može i brže i ‘maglovitije’ napravit. tako uz brze benefite kod naroda možda nešto kapne i u najvažniju kasu – stranačku!

  5. Dugo me nije bilo/čitam ali ne komentiram/ali ći reći koju na ovu temu.
    Naša kriza je kriza morala,mentaliteta i ljudskosti.Nismo zreli za Kapitalizam zato što smo komotnjaci što smo neinventivni i jednom riječju nesposobni.Mladi ljudi sjede i čekaju da im “Država” riješi njihove probleme.Nema poduzetničkog duha.To je u suštini osnova naše krize koja nema nikakve veze sa Svjetskom krizom,Onog momenta kad je država izgubila moć investiranja sve je stalo.Neki dan reče jedan radnik “KOnstruktora” Gdje su milijarde koje smo zaradili?Gdje su milijarde koje je Dačekovod uprihodovao pa je danas u krizi i dubiozama kao i tisuće drugih”Poduzetnika/Poduzeća/ koji su znali i mogli traditi samo za jednog poslofdavca Državu u užem i širem smislu djeleći “ćar” sa onim koji je namjestio posao a to je ujedno odgovor onom radniku Konstruktora tamo su novci!!!!!Sve ono što je poduzetno i inventivno odavno je otišlo van i doprinosi nekim drugim gospodarstvima,nekih drugih,Bogatih zemalja..nam su ostali oni koji ne mogu uspjeti nigdje i ovdje se uporno drže Države i čekaju veliki ciklus javnih investicija……..A o Vrdoljaku bi se moglo do sutra…NJegovi su glasovali protiv i otjerali u stečaj Dioki i Dinu te 1000 radnika i izvoz od oko 7 .milj. a kao spašava Petrokemiju a tamo nije niti većinski vlasnik niti je u zadnjoj dokapitalizaciji sudjelovao već prisiljava mirovnjake da ulažu lovu u “rupu bez dna” eda bi se dobio koji poen u radničkoj Kutini..sve za glasove……Da zaključim kriza je u nama i neće se rješiti ni brzo ni lako…Mogući recept je odgoj od Osnovne za poduzetništvo i ZABRANA spominjanja socijalizma barem na javnim medijima…….

    • Ovo je strasno. Pazite sto je u hrvatskoj moguce: oporezivanje bez zastupljenosti. Taxation without representation. Kako je moguce da nekakvo ministarstvo i nekakvi birokrati tamo imaju mogucnosti i ovlasti da *podizu poreze*. Sjajna demonstracija kako narod smatraju stokom i kako se zemljom upravlja u velikom broju stvari.

      Uostalom smatram da Pravilnike treba zabraniti Ustavom. Svako modificiranje poreza mora u Sabor.

      • Naš Ustav nije baš jasno definirao puno stvari, ali sigurno je da se porezi i drugi prihodi državnog proračuna ne mogu definirati izvan sabora. Čak štoviše za valjano odlučivanje o državnom proračunu traži se 2/3 većina.
        Dakle, uvođenje fiskalnih i parafiskalnih nameta pravilnikom koji donosi ministar je protuustavno.
        Ministri mogu pravilnicima samo detaljnije razrađivati način provedbe zakona, ne mogu proširivati niti sužavati prava i obveze propisane zakonom i što je najvažnije ne mogu uvoditi nove parafiskalne namete.
        Za parafiskalne namete nadležne su samo skupštine lokalnih samouprava, a mogu ih uvoditi samo u svrhu prikupljanja novčanih sredstava za financiranje ustavnih i zakonskih obveza jedinice lokalne samouprave.
        Inače sam mišljenja da središnji proračun treba drastično smanjiti, a lokalnoj samoupravi omogućiti više slobode u određivanju na koji način će prikupljati sredstva za lokalne potrebe (zdravstvo, školstvo, lokalna infrastruktura…) jer puno je lakše nadzirati i smjenjivati lokalnu nego centralnu vladu.

    • Pa zašto mirovinski fond ne bi imao uloženo u nekretnine, i to tako malo (do 5%), to je potpuno uobičajeno. Ali to neće biti stanovi u Zagrebu 🙂

    • Čak i u stvarno pravom dugoročnom portfelju kakav bi trebao biti njihov vjerojatno niti 10 % neto imovine u nekretninama nije previše, diferzifikacija po klasama je potrebna. Bitno je samo da jako vješto odrade taj ulazak obzirom koliko su nekretnine teža klasa za investiranja od dionica i ulazna cijena tu daleko veći problem/izazov a poluga bitan dio racionalne strategije, gotovo da je nekakav “market timing” sastavni dio tog procesa, pomalo špekulantski. Zato Buffett sigurno ne bi bio dobar investitor u nekretnine obzirom kakav dijapazon vještina je tu potreban, to je više za GS i njihove hedge fondove.

      Amerika je vjerojatno još dobra i za stambene nekretnine, iako je njihovo “dno” prošlo. U Njemačkoj se dugo valjaju po dnu, tamo za kupovinu nekretnina već godinama nije loše – ili se samo tako čini, komplicirano je to područje 🙂 Meni je uvijek fora kako uz malo truda u jednom Berlinu može pronaći nešto jeftiniji i bolji stan nego prosječni stan u Zagrebu.

      Sa poslovnim nekretninama je vjerojatno puno lakše, pogotovo u Londonu gdje je sav pravi biznis Europe već stoljećima. Nije mi jedino jasan Pariz, kakve se tamo nekretnine sada mogu kupiti, to u neku ruku bar ovako naivno izgleda još gore od Zagreba, zbog cijena, ne toliko socijalizma i kriminala, jer to im valjda nije dugoročna odrednica, a valjda niti nama iako nam je još na duži rok siromaštvo time već presuđeno a što je bitan faktor za tržište nekretnina.

      Što se tiče produktivnih/poslovnih nekretnina, to čak mogu naći i u Hrvatskoj u obliku naših turističkih kompanija, ako su im naše market cap i likvidnosti dovoljne za zezati se tu s tim sitnišima… ako ne, kada malo porastu možda im upadnu u oko 😀

    • Svakom priprostom seljaku je jasno da ako godinama imaš rashode veće od prihoda da ćeš neminovno propasti ako odmah ne prestaneš s prekomjernim trošenjem.
      Međutim tako jednostavan zaključak ne pada na pamet novinaru jutarnjeg jer za socijaliste postoji samo jedan izlaz iz prezaduženosti, a to je kažu veća potrošnja,
      Sve statistike i grafikoni jasno im pokazuju da je problem u deficitu državnog proračuna, svi iole razumni stručnjaci, pa čak i eu birokrati, govore da hrvatska mora smanjiti državnu potrošnju, kako bi se mogli smanjiti fiskalni i parafiskalni nameti koji onemogučuju profitabilno poslovanje u RH, a naš vrli analitičar iz jutarnjeg jedini izlaz vidi u povećanju potrošnje.
      Milijarde bačene na “sanaciju” zdravstva ne vidi kao problem koji se može riješiti smanjenjem potrošnje nego kaže jedini izlaz je u poticanju potrošnje.
      Da je to samo jedan glupavi novinar ili samo jedne prosocijalističke novine to ne bi bio problem, ali tako misli cijela socijalistička politička “elita” pa je onda lako Milanoviću i Grčiću pričati idiotske priče o gospodarskom rastu kojeg nema jer nam eu neda povećati potrošnju, ali prevarit ćemo mi njih kad tad misle si oni.

    • Već je dovoljno da ljude koji su cijeli život bili uhljebi (doduše nekoć su nešto i znali o energetici) šalje da nas zastupa kao pravi treehugger koji više veze s vezom nema u Brussels.

    • Alene kada su im djedovi i bake išli po svijetu “svi su govorili sve jezike”,sada nam smeta cura koja ne govori hrvatski?

  6. Ne mogu vjerojavati da sam upravo na HTV 1 čuo: iako broj stanovnika sve vise raste, u ekstremnom siromaštvu sada živi manje ljudi nego ikada prije u povijesti čovječanstva. A i demografska eksplozija počela je polako jenjavati. Bolja zdravstvena skrb rezultira većom stopom preživljavanja djece, pa žene diljem svijeta rađaju mnogo manje.

    Emisija je Reporteri: najprometnije rodilište na svijetu (produkcija BBC-a). Usporedi to s floskulama kojim nas se svakodnevno zatupljuje u svim mainstream medijima i koje većina mojih mladih kolega ponavlja o propasti svijeta pod neoliberalnim (sic) kapitalizmom, kako cemo živjeti sve kraće, kako siromašni postaju sve siromašniji…

  7. Mislim da takve vijesti rijetkima upadaju u uho u ovoj zemlji, bez obzira što je pohvalno da se i takvo nešto može čuti na nacionalnoj dalekovidnici. Zločesti neoliberalizam, ugroza od krupnog kapitala, povampirenih kapitalista većini znatno lakše ulazi u glavu.

  8. Često oni koji su u krizi, to kod sebe ne vide, nego druge proglašavaju ugroženima krizom, to je onaj obrambeni mehanizam – projekcija.

    Zanimljivo je to primjetiti i na zapadu, u gospodarstvu, tržištu kapitala, čak i kod najefikasnijih tržišta. Meni je fora kako već godinu-dvije govore i za super profitabilni i nikad snažniji Apple kako je on zapravo u krizi, gotovo da mu predviđaju skori bankrot, a to govore oni koji puno slabije zarađuju, ili oni koji ulažu u kompanije sa troznamenkastim P/E a ovdje im P/E = 15 puno itd.

    Koliko je smiješno one koji nisu u krizi optuživati za to da jesu, vidimo iz ove izjave koja ako je bar do pola istina znači ono baš čistu suprotnost, koja znači da slijedi jedan snažan rast a s ovakve već impresivne baze:
    http://recode.net/2014/05/28/apple-has-best-product-lineup-best-in-25-years-says-content-chief/

    Tako i mi, dok druge optužujemo za krizu, oni nam pobjegoše, stvaraju sve veću prednost kako se i već tako razvijeni stalno dalje razvijaju i rastu.

    • P.S. Konkretno, za dezavuirati jednom za uvijek one koji pričaju o krizi u Apple-u (općenito, možemo to shvatiti i kao metaforu za pričanje o “krizi na zapadu”, koja NEMA, nego je skroz suprotno):

      Za one koji nemaju vremena 2 h za gledati (a definitivno se isplati, bolje od bilo kojeg filma u zadnje vrijeme, od bilo koje utakmice), sažetak: iOS 8 vs. iOS 7 najveći je update ikada (a i OS X Yosemite je cool, kombinacija toga dvoje je nešto ubitačno), pa i čisto kvantitativno, broj novih API-ija skoro jednak je ukupnom broju u verziji 1.0, dakle ovaj update kojeg ćemo na tržištu vidjeti na jesen, je razlika kao dolazak od nepostojanja iOS-a do postojanja iOS-a kao pojma (a za korisnike potpuno seamless prijelaz, kao da nisu napravili update, sve izgleda “slično”, samo što je svuda to korak naprijed kao nikada prije, odjednom im je OS jednostavno “svemoguć”).

      Što se tiče odnosa prema drugim platformama, jer na konkurentnom smo tržištu…, isto zanimljivo za primjetiti: više niti jedna platforma (Android, Windows) nema ništa što nema iOS, s tom razlikom da je sve od toga na iOS-u daleko bolje i pojedinačno, da ne govorimo koliko je svjetlosnim godinama ta “cjelina” u odnosu na bilu koju drugu platformu na tržištu tako da i oni posljednji koji su imali možda opravdane razloge za koristiit drugu platformu, više nemaju racionalne razloge za to. A glavna fora: težište nije na ničemu od tih uzbudljivih stvari o kojima govorimo tu konkretno, nego na budućnosti, za koju su se tako nabildali novim developer tehnologijama (od kojih su neke, kao novi jezik, doslovno šokirale sve stakeholdere), da je tu sada situacija jasnija nego li je bila 2007., sa manje mogućih iznenađenja, bolje pripremljeno na sve situacije koje tržište može donijeti. Znači, možemo očekivati vrlo snažan rast prhoda i dobiti, da je P/E od 15 nešto smiješno. Hoće li i tu netko reći da mu je neinvestabilno, da nema dovoljno likvidnosti i slične gluposti? 😀

    • Ali naravno ne mogu napisati niti tako kratak članak bez greške. Nije 288.000 radnih mjesta u prvih pet mjeseci nego u jednom mjesecu (lipnju), a slične brojke (oko 200.000) su bile i svaki od prvih pet mjeseci, o čemu nešto u ostatku teksta i sami kažu, pa su i očito kontradiktorni. Novinari i brojevi su kod nas nešto ozbiljno posvađani (i u poslovnom tisku, ne samo općenitom) jer kad god u novinskom članku ima 2 ili više broja, velika je vjeorojatnost da će zbrljati u bar jednom (pogotovo ako se radi o postocima)

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s