Uncategorized

Samo naprijed

1. Vrlo zanimljiv razvoj kod Billa Gatesa: A Simple Brain Theory Endorsed By Bill Gates Claims To Help You Learn Anything

Pogledajmo s Wikipedia:

Fixed-mindset individuals dread failure because it is a negative statement on their basic abilities, while growth mindset individuals don’t mind or fear failure as much because they realize their performance can be improved and learning comes from failure. These two mindsets play an important role in all aspects of a person’s life. Dweck argues that the growth mindset will allow a person to live a less stressful and more successful life.

2. Zanimljivo, Izvadak iz Dennettova članka iz knjige koju je izdao Edge.org – ne znam da li smijem ovo spominjati jer u zadnje vrijeme postoji neka ‘policija’ bliska državno-korporatističkoj konstelaciji koja s visoka ‘propisuje’ tko što smije, a tko što ne smije (prvi) čitati, a ovime ipak zalazimo u pitanje filozofije pa kako to nije moja specijalizacija, ne znam da li sam ovlašten:

Each neuron is imprisoned in your brain. I now think of these as cells within cells, as cells within prison cells. Realize that every neuron in your brain, every human cell in your body (leaving aside all the symbionts), is a direct descendent of eukaryotic cells that lived and fended for themselves for about a billion years as free-swimming, free-living little agents. They fended for themselves, and they survived.

They had to develop an awful lot of know-how, a lot of talent, a lot of self-protective talent to do that. When they joined forces into multi-cellular creatures, they gave up a lot of that. They became, in effect, domesticated. They became part of larger, more monolithic organizations. My hunch is that that’s true in general. We don’t have to worry about our muscle cells rebelling against us, or anything like that. When they do, we call it cancer, but in the brain I think that (and this is my wild idea) maybe only in one species, us, and maybe only in the obviously more volatile parts of the brain, the cortical areas, some little switch has been thrown in the genetics that, in effect, makes our neurons a little bit feral, a little bit like what happens when you let sheep or pigs go feral, and they recover their wild talents very fast.

3. E sad, nastavno na prvo, iz jednog mog starijeg članka, citat koji pokazuje da možda spadam u ‘growth mindset’ jer me to nije uspjelo pokolebati:

U trećem ili četvrtom razredu osnovne, u Prirodi i društvu, učili smo najprije o agregatnim stanjima vode: na sto stupnjeva isparava, na nula se ledi itd. Nekoliko lekcija kasnije tema je bila Tok vode u prirodi: iz oblaka pada kiša, teče u rijeke, jezera i mora i odatle ponovo isparava u oblake. Pitao sam: ‘Kako voda isparava, kad u rijekama nikad nema sto stupnjeva?’. Odgovor, koji od riječi do riječi i danas pamtim je bio: ‘Bakić, sjedi, opet postavljaš glupa pitanja!’. I do danas me muči zapravo samo taj ‘opet’. Koja su to još bila glupa pitanja – više ih se ne sjećam – i dokle bih došao da moja pitanja nisu nekome bila glupa.

Iako je to moje najranije sjećanje o znanosti, nisu me uspjeli uništiti! 🙂

To je jedna od motivacija zašto sam pokrenuo projekt Croatian Makers.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

16 replies »

  1. Ne mogu se točno sjetiti gjd esam to čitao. Ali bilo je jedno istraživanje gdje su pitali europljane i amerikance, da li bi pokrenuli neki biznis kada bi unaprijed znali da će propasti. Otprilike je 9 od 10 europljana reklo da onda ne bi, a 8 od 10 amerikanaca je reklo da bez obzira na to da bi otvorili. Kada sam bio u americi u to sam se i uvjerio. Njima je potpuno normalno da otvore firmu i ako ne ide, oni zatvore. Ali tu nema gorčine kao kod nas jer nisu uspjeli, oni slegnu ramenima i kažu da će drugom prilikom probati opet.
    Jer kod nas je najveći problem ako ne uspiješ, a ljudi ne razumiju da se u porazima/neuspjesima najviše nauči.

  2. Ako nekog zanima epigenetika, podsvjesno programiranje u najaranijoj dobi i sl. stvari preporučio bi Biologiju vjerovanja od Bruca Liptona. Doslovno mijenja pogled na život. Super knjiga.

  3. Pozdrav svim citateljima i pisateljima na blogu! Godinama sam medju prvima, valjda nije kasno da se ukljucim medju druge 😉

    Imam jedno, ne toliko pitanje, vec vise nekakav poziv na ideje i promisljanja, vezano za stanje HR unutar EU. Nedostaje mi jako puno znanja iz ekonomije i financija da bih mogao sloziti koherentnu pricu od informacija koje citam, ali posto ovdje ima znalaca, mozda ce se neki i ukljuciti i komentirati / pojasniti neke stvari.

    Prva stvar je usporavanje rasta EU ekonomije i mogucnost deflacije u skoro vrijeme. Kako citam naokolo, EU izgleda ceka neki period vrlo sporog ekonomskog rasta, a to onda znaci da ni HR ne moze racunati na “rising tide efect”, tj. da ce se ekonomski rast EU preliti i na nas. Takodjer, koliko vidim prica se o mogucnosti i QE programa, ali valjda bi nas to zaobislo posto nismo dio EMU. A i da nas ne zaobidje, koliko se cini po primjerima iz Japana i US, QE i nije strasno mocno orudje.

    S druge strane, citam nesto o programu ECBa – Asset Quality Review (temeljita revizija “zdravlja” i kapitaliziranosti vecine EU banaka), te su neka predvidjanja kad konacno izadju rezultati te revizije (navodno krajem ove godine) da bi se moglo pokazati da je EU bankarsko trziste nestabilnije nego sto se mislilo. Ne znam sto tocno slijedi nakon toga, ali valjda bi banke trebale pojacati kapitalizaciju, sto bi onda smanjilo njihove plasiranje novih kredita i financiranje gospodarstva. Taj AQR program se ne odnosi na HR banke (ali vjerojatno na njihove maticne banke da), tako da ne znam koliki ce biti efekt toga.

    Na blogu se dosta prica o “internom” stanju HR (pozdrav Antunu, stvarno ga je uzitak citati, unatoc tomu sto je tematika cesto “crna”) – politicarima, sindikatima, produktivnosti javnog sektora i stvarno se cini da je s tog stajalista situacija sve samo ne bajna. Sto kad se uzme u obzir “eksterno” stanje, pogotovo ovo sto ce se dogadjati u EU?

    Ako se ostvari neka malo crnija prognoza o EU, sto bi moglo biti sa cijenom naseg zaduzivanja na fin. trzistima (a o tom zaduzivanju nam sve ovisi)? Sto bi moglo biti sa monetizacijom autocesta (cak i ako s politicke strane ta prica prodje)? Pretpostavljam da tko god bi kupio bi to financirao nekom vrstom kredita. A ako sredstva nisu problem, opet ostaje pitanje povrata po toj investiciji – sto znaci da bi kupac inzistirao na ekstra nizoj cijeni i/ili mogucnosti da temeljito reformira autoceste (citaj: masovna otpustanja i dizanje cijene cestarine). Hoce li HR posto poto pristati na bilo kakvu monetizaciju, cisto da se donekle zacepi rupa?

    Takodjer, ako se uspije sa malo jacom inflacijom u EU (putem QE ili kako god), kako bi se takvo slabljenje Eura, tj. jacanje kunje, moglo odraziti na nas izvoz i pozeljnost HR za investicije?

    Malo nabacano za prvi put, ali svejedno se nadam nekom odgovoru / vidjenjima strucnijih citatelja…

    • Nenamjerno radite klasičnu grešku, koju namjerno rade domaći dogovorni ekonomisti, uspoređujući EU, Japan i slične sa HR. Kao da uspoređujute pacijenta sa gripom, sa pacijentom u komi i na intenzivnoj sa lošom prognozom, kojem samo aparati održavaju vitalne funkcije. A još Vam pacijenta, umjesto doktora liječi mesar. Sa ovakvom početnom ekonomskom bazom, postići ekonomski pad 11 tromjesječja zaredom, vrhunac je umjetnosti mesarske struke.

      U HR se ne poznaje drugog načina dizanja BDP-a, nego državnim investicijama. Ali kako nemamo vlastitog kapitala ni akumulacije, financiraju se posuđenim novcem izvana, najčešće privatnim. Kad tako gledate stvari, onda autoceste nikad nisu ni bile naše. Kao što ni stan, koji iako nazivate svojim, nije vaš sve dok banci ne otplatite kredit. U takvim slučajevima uzdate se u tok novca na vrlo dug rok, i u vlastitim investicijama, vjerojatno procjenjujete vrlo pažljivo vlastitu financijsku snagu i triput razmislite prije nego donesete odluku. Kod države je drugo. Autoceste su vrlo dugoročan projekt, a interes politike vrlo kratkoročan. A ionako nedovoljan tok novca za servisiranje obaveza, rasipa se za političke i druge vrlo sumnjve i netransparentne interese. Ne znam da li je još tamo, ali u tim autocestama, nekakav direktorčić je bio i Franjo Arapović. Pa, taj nije ni košarku znao igrati, kako bi znao upravljati autocestama?!

      Ako se autoceste monetiziraju ili koncesioniraju, ili izmislili još neko ime za istu stvar, ni najmanje se ne bojim povećanja cestarina. Trenutna cijena je 40-45 lipa po km, što je apsolutno previše. Iako me i samog puknuo patriotski zanos kad su izgrađene, danas ih više gotovo ne koristim, jer ne želim kroz preskupu cestarinu financirati neefikasno upravljanje i uhljebe unutra. Za otpuštanja me također nije briga, dapače smatram ih nužnim i debelo zakašnjelim, i nemam problema sa lažnom empatijom. Izmišljanjem radnih mjesta na proračunu, ne provodi se ni socijalna politika ni radna terapija.

      Privatni koncesionar vjerojatno će se u upravljanju voditi ekonomskim kriterijima, kako u zapošljavanju, tako i u cijenama. Nije valjda lud da će i uz ionako nedovoljan promet, još i povećavati cijene? Valjda će pokušati stimulirati ljude da više koriste autoceste. Kad to radi država, onda to čini žandarskim sačekušama na paralelnim magistralnim cestama. 😀 Znam podosta o tome, vjerujte mi. I platio znanje.:D

      • Samo koji će koncesionar platiti 3 milijarde EUR (koliko se otprilike spominje) za autoceste s toliko malim PGPom gdje je veći dio godine promet pateticno mali?
        E onda će NAŠI potpisati ugovor s koncesionarom u kojem se država (tj. svi mi) obvezujemo nadoknaditi taj nedostatak prometa i razliku do nekog izracunatog optimalnog broja vozila fino svake godine uplacivati koncesionaru. Ako neko misli da je to nerealno očekivati samo neka pogleda odnose na Istarskom ipsilonu i autocesti do Macelja gdje su već uvedeni koncesionari koji drže zanimljive cijene cestarine (do Macelja cijena skoro kao da Rijeke???). Znam da to nije sasvim isto jer su tu moralo i graditi nove dionice ali principi su već poznati.
        Tako lijepo koncesionar može povećavati cestarine i uopće ne brinuti o broju prolazaka.

      • Heh, svidja mi se ta metafora s pocetka posta… iako implicira da smo svi mi upravo odumiruci organi u tom nesretnom bolesniku :).

        Mislim da tu moja greska uglavnom proizlazi iz terminologije: jednostavno nema dobrog izraza za ovo sto smo mi sada (a i sto nas ceka). Kako citam naokolo, svi imaju probleme i svi se kao nesto zale i reformiraju: Japanci, Amerikanci, Spanjolci, Grci… povrsno gledajuci stvarno se da steci dojam da smo svi tu negdje li-la, i da nema velike razlike.

        Ono sto sam zapravio htio reci: cini mi se da balansiramo na samom rubu sada, i da bi nas najmanji šok iz vani mogao gurnut u provaliju. Npr. blago posustajanje ostatka ekonomije EU bi moglo biti blagi “kasalj” za Njemacku ili Francusku, dok bi za nas to onda mogla biti smrtonosna infekcija. Da li se zna sto bi EU/ECB mogla poduzeti (i moraju li ista?) u slucaju da mi ne budemo mogli izvrsavati svoje obaveze?

        Sto se tice autocesta, ne znam bas tocne brojke (i ako zanemarimo da kupac mozda moze jeftinije doci do sredstava nego sto to moze HR), ali ako kupac zeli zaraditi mora: ili platiti ih jeftino, ili dignuti cijenu usluge ili znatno popraviti efikasnost. Mozda ima neka druga opcija, ali ja je stvarno ne vidim. Od ove tri, svaka je na svoj nacin politicka nagazna mina (pogotovo kad se u obzir uzme izborna godian). Ako stvar i prodje, bit ce na krvav nacin.

        U svakom slucaju, hvala na vremenu i odgovoru… ja cu morati nastaviti koristiti autoceste tu i tamo, slab sam sa zivcima za duze destinacije po nasim cestama 🙂

  4. Ah, neuroni! U posljednje vrijeme me strašno zanimaju pa da se osvrnem na post. Gates je u pravu da se sa malo volje i htijenja dade naučiti sve, čak i u godinama koje smatramo da su za sintezu naučenog, a ne za stjecanje novih znanja i vještina. No, ovo o mindsetima je psihološka kategorija, dakle ne nešto što nam je dano rođenjem, već nešto što smo naučili, pa na isti način možemo i od-učiti(fali mi riječ za unlearn na hrvatskom). Stoga smatram da ima nade i za ovaj drugi mindset, samo ako se on želi mijenjati i učiti nove stvari. Pročitao sam članak od Denneta, i uz svo poštovanje, on je ipak filozof koji previše puta u tekstu ponavlja da smatra ili misli nešto, a ne ukazuje na dokaze za isto. Ipak, u članku spominje neke neuroznanstvenike koji su istraživanjima došli do vrlo zanimljivih spoznaja o mozgu. Stoga preporučam Doidge-a, kojega sam upravo pročitao za saznanja o plastičnosti mozga: http://www.amazon.com/The-Brain-That-Changes-Itself/dp/0143113100/ref=sr_1_1?ie=UTF8&qid=1409386035&sr=8-1&keywords=norman+doidge . Sada čitam “Soft-Wired”, MIchaela Merzenicha(ne znam smijem li, ali boli me briga), jednog od pionira neuroznanosti. On daje savjete kako mozak održati vitalnim i znatiželjnim i u poznim godinama, što je stvar o kojoj bi svi trebali razmišljati i voditi računa. Naime, sve duži životni vijek dovodi do novih problema-ljudi u dobi od 70 i više godina imaju čak 50% šanse da dobiju Alzheimera, bolest koju baš i ne možemo povezati sa kvalitetnim životom u starosti. Ključ za izbjegavanje istog je što bolji brain-fitness(ne znam jeste li svjesni toga,, ali Vaše piljenje sa tečajevima glazbe je jedan od načina kako mozak održati vitalnim prisiljavajući ga da nauči nešto potpuno novo:).
    Osim neurona, mozak je pun i glial-cellsa, o čemu također postoje zanimljiva saznanja-to mi je slijedeće na reading listi. Živio mozak!!

    • Nisam osobno gledao (dugo mi stoji na TODO popisu, ali nikako doci do toga), ali http://www.thegreatcourses.com ima dosta toga s polja neuroznanosti i pamcenja – (Memory and the Human Lifespan se sjecam da mi se ucinio zanimlijv course). Ako su im ovi coursevi dobri kao i iz fizike / astronomije, onda se sigurno moze dosta toga nauciti! Zivio mozak! 🙂

    • Ja moram reći da se svaki puta oduševim kada vidim kako ljudi vani razmišljaju, ali ne naši ljudi, nego stranci. Ne možeš vjerovat koji oni imaju normalan stav prema životu. Jednostavno se iznenadiš jer kod nas to ne postoji. Znam da mi je šef uvijek govorio da je sve u glavi. Ja taj mindset zovem stav prema životu, da si pozitivan, spreman učiti i mijenjati se. Znam da smo u jednoj firmi gdje sam radio u prodaji jako puno radili baš na tome. Kako gledati na negativne stvari, kako učiti iz stvari koje nemaju naizgled veze sa našim poslom. Sjetio sam se toga jer sam negdje našao kako je Steve Jobs rekao da je učio neka slova pisat koja nisu imala veze sa njegovim poslom, da bi mu to kasnije koristilo u poslu. I da puno stvari koje nisu imale veze sa njegovom strukom su mu kasnije koristile. Zapravo mala promjena u glavi daje velike rezultate u životu. Ali kod nas bi ljudi naprije rezultat a tek onda bi se mijenjali. A to tako ne ide.

  5. @Marko: Ne možemo tako olako uspoređivati SAD i Hrvatsku. Hrvatska je malo tržište i sporo tržište, američko je veliko i brzo. A i za mentalitet sam jednom naletjela na zanimljivo objašnjenje – lektira: http://blog.vecernji.hr/darko-milosic/kako-je-dr-freud-izlijecio-filipa-latinovicza-1396
    (Naravno, tu postoje i ona objašnjenja kako katolici i pravoslavci više shvaćaju život sudbinski, ono, propadam, ali eto, jebiga, tako je trebalo biti, plaćam za svoje grijehe, bliži sam bogu, a i valja biti skroman, a ne pohlepan, dok protestanti, židovi i sl. smatraju da em se prvo moraš sam iskopati iz nevolja, em da je vrlina zarađivati i bogatiti se…)

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s