Uncategorized

Porezi, potrošnja i ostalo – kako ne biti u krivu: jednodimenzionalna ekonomija

Laganim čituckanjem ove knjige znat ćete više o ekonomiji nego skoro svi naši političari i većina javno istaknutih ekonomista

1. Čitam zanimljivu knjigu How Not to Be Wrong: The Power of Mathematical Thinking. Matematičari su svuda oko vas … pazite se! (Doduše, ‘Zubo’ iz Jamesa Bonda je upravo umro, a i on je bio matematičar – via Darko Polšek).

Suprotno općem uvjerenju: ekonomske teme koje se prezentiraju logički jako zanimaju Hrvate! Članak koji mi je prenio Index je dijeljen na FB skoro 4.000 puta, vjerojatno više nego svi trash-marksistički članci na Indexu objavljeni u 2014. zajedno. Iz nekog čudnog razloga mnogi mediji i dalje misle da trash-marksizam prodaje novine, pa ga vjerojatno neovisno o uvjerenju objavljuju, ali eto – kao što vidimo, istina je suprotna.

O knjizi:

NY Times: “Refreshingly lucid while still remaining conceptually rigorous, this book lends insight into how mathematicians think — and shows us how we can start to think like mathematicians as well”

Guardian: “How Not to Be Wrong is full of simple yet deep insights that encourage clear thinking about many areas of modern life, often with a political riff.”

Neki je zovu i ‘Freakonomics matematike’.

2. O nekim temama iz ove knjige – o kojima ovdje pričam, ali knjigu vrijedi pročitati iz mnogih drugih razloga – pisao je prije 4 godine i Velimir Šonje: Ekonomisti s dvije varijable. Pogledajte i sami koliko je taj članak i danas aktualan!

Ekonomisti s dvije varijable su loši, jako loši. Ipak, mislim da je pravi termin za mnoge ‘ekonomske’ rasprave kod nas ‘jednodimenzionalna’ (s jednom varijablom).

Pogledajmo naprije primjer baš iz knjige, prikupljanje poreza. Represivni (socijalistički?) poreznici uglavnom imaju logiku: ‘Što viša porezna stopa, to više prikupljenih poreza‘, odnosno ovako nekako:

g1

Naime, što veća porezna stopa, to se višre poreza i prikupi, pa se ima više za hraniti uhljebe (ukruhe?) i tako kupovati izbornu bazu. Znači, za gospodarski i uopće društveni uspjeh, potrebno je samo pomaknuti se iz točke A u točku B.

Međutim, stvarnost je drugačija. Ako je porezna stopa 100%, nitko neće raditi i nitko neće investirati. Stvarnost je sličnija ovakvoj krivulji (radi se o kvadratnoj krivulji – paraboli, a ne linearnoj, jednodimenzionalnoj, kao gore):

g10

Dakle, iako je načelno moguće većim porezima i prikupiti više novca (ako ste u lijevom dijelu krivulje), što ako su porezi već tako veliki ta već sada toliko guše ekonomiju da njihovo daljnje povećanje znači još manje prikupljenih poreza?

Ipak, vjerojatnije je da porezni fanatici gledaju to nekako ‘realnije’ i ponosni su time ‘kako nisu jednodimenzionalni, nego realistični’, recimo nekako ovako (iako skoro jednako bezveze):

g9

Parabola gore (ne ova zadnja krivulja) je tzv. Lafferova krivulja, u knjizi o njoj piše ovako (famozma salveta):

The legend of the Laffer curve goes like this: Arthur Laffer, then an economics professor at the University of Chicago, had dinner one night in 1974 with Dick Cheney, Donald Rumsfeld, and Wall Street Journal editor Jude Wanniski at an upscale hotel restaurant in Washington, DC. They were tussling over President Ford’s tax plan, and eventually, as intellectuals do when the tussling gets heavy, Laffer commandeered a napkin and drew a picture. The picture looked like this …

3. Ipak, čak i aktualnija od porezne priče je sada priča o povećanju BDP kroz povećanje potrošnje, tzv. kejnezijanski pristup. Bila bi ta rasprava donekle OK da nije u stvari s nijednom (0) varijabli, o čemu više kasnije. Ali pogledajmo kako se to kod NAS zamišlja:

g5

Naime, ‘logika’ je:
– potrošnja je važan dio BDP (namjerno ovako pojednostavljeno da se spustim na razinu te ‘logike’), oni koji dobiju, od potrošnje i dalje troše i tako u krug
– stoga – evidentno!! – ako povećamo potrošnju, raste i BDP
– stoga ćemo ako sad trošimo moći i dalje još više trošiti (jer je BDP veći pa su i plaće veće)
– stoga ne moramo više ‘štedjeti’.

Ovo je naravno na puno razina bezveze (počevši od toga da uopće nismo štedjeli ni do sada). Matematika vam i tu jednostavno pomaže: kad želite vidjeti utjecaj neke varijable, ‘gurnete’ je u njen ekstrem. Recimo, ako se ‘potrošnjom’ može riješiti problem ekonomskog rasta u Hrvata, zašto ne udvostručiti broj uhljeba (važna napomena: to nisu radnici u javnom sektoru; to su uhljebi u javnom sektoru, koji se skrivaju u velikom broju među radnicima u javnom sektoru), ali im dati jako velike plaće? Time bi se značajno smanjila nezaposlenost i potrošnjom povećao gospodarski rast. Ili?

Ova ‘logika’ se zasniva ‘činjenici’ da je dovoljno se pomaknuti iz točke A u točku B i ‘sve’ je riješeno.

Ipak, situacija je mnogo složenija. Ovo je jedna opet jako pojednostavljena slika ali značajno bliža stvarnosti (pogotovo ako se uzme u obzir vremenski razvoj):

g6

E sad stvari za naše 0-dimenzionalne kejnezijance postaju zaista komplicirane. Što ako se te krivulje za razne zemlje jako razlikuju, a oni papagajski ponavljaju ‘recepte’ koje su čuli da predlažu ekonomisti u drugim zemljama. Što ako (a jest!!!) nije svejedno radi li se o SAD ili prezaduženoj, otvorenoj, euriziranoj i nekonkurentnoj ekonomiji. Drugim riječima, novac za ‘potrošnju’ stimulirao bi kinesku i njemačku proizvodnju i ponešto naših nerazmjenjivih usluga (frizeri itd.), veliki uvoz doveo bi do pritiska na tečaj, a koji se pak ne može lagano amortizirati klizanjem zbog ekstremne euriziranosti i stoga mogućeg ‘pucanja’ mnogih kredita itd.

Tj. što ako je npr. ovako (opet jako pojednostavljeno):

g8

Znači, što ako u SAD povećanje potrošnje s A na B zaista diže ekonomiju, a u RH s C na D ruši?

Ovo je sve zaista jako pojednostavljeno jer ne prikazuje vrijeme, a poanta kejnezijanskog pristupa je da nema točke ravnoteže, nego se radi o ponašanju u vremenu – možete misliti koliko onda pojednostavljuju ‘ekonomisti od 1 varijable’.

S druge strane, moguće je i da Vlada (tj. jedan njen dio) zna što u stvari znači smanjenje poreza kroz druge elemente, a ‘povećanje potrošnje’ je samo smokvin list jer je to ipak ‘socijaldemokratska’ Vlada, pa kako bi njeno biračko tijelo (a to je u stvari najviše onih sa srednjim primanjima, ono što su Marx i Lenjin zvali ‘srednja klasa’, tj. buržoazija) u ‘neoliberalnom’ smanjenju poreza našlo nešto ‘za sebe’?

E sad, zašto sam rekao da je to rasprava s 0 varijabli? Naime, ako već želite diskutirati kejnezijanski pristup, prva stvar koju morate spomenuti je Kejnesov mulitiplikator, prva varijabla bez koje nema uopće smisla pričati o kejnezijanskom pristupu. Evidentno je da je on kod nas jako mali. Nisam ekonomist, pa neću dalje, ali: jeste li u našem javnm prostoru uopće čuli raspravu o tome?

4. Sad bismo mogli doći do, za našu Vladu, možda zaista kompliciranih stvari, naime kad bi bila jedinstveno tijelo (a što nije – zapravo, siguran sam da ministar financija ovo razumije, ali jednako tako da nema nadzor nad drugim dijelom Vlade).

Nekonzistentnost modela: Primjerice, Vlada nastoji povećati potrošnju smanjenjem poreza, a s druge strane samo jedan potez, a to je veliki POS projekt u Zagrebu (ali i drugi) značajno ruše cijene nekretnina. No, kako je bogatstvo Hrvata najvećim dijelom u nekretninama, jasno je da će se oni uz manju vrijednost svoje imovine biti manje skloni i potrošnji (poznati ‘wealth effect’). Zapravo, ne slažu se svi oko toga da li wealth effect postoji. Ali, da li ste među našim političarima i ekonomistim uopće vidjeli diskusiju o tome što znači ovakva katalizacija pada cijena nekretnina u kontekstu želje za poticanjem potrošnje?

5. Dolazimo i do svetog grala ‘hrvatske ekonomske misli 21. stoljeća’, a to je: tržišna ekonomija – da ili ne. Tržišna ekonomija se kod nas naziva ‘neoliberalni kapitalizam’, tako ima neku etiketu ekstremizma ili čak nastranosti, iako naravno cijeli svijet najnormalnije funkcionira u okvirima tržišne ekonomije (kao što zna i svaki urbani socijalist koji s nestrpljem čeka novi model iPhonea).

Ovako nekako ide to ‘razmatranje’: ‘Čak i jako tržišne zemlje uvode više redistribucije, što je dokaz da ni mi ne trebamo srljati u više tržišta!’. A što ako smo mi na potpuno drugom dijelu krivulje ili na potpuno drugoj krivulji? Konkretno: kako neki istaknuti ekonomisti u nekoj razvijenoj državi savjetuju da se ta država treba pomaknuti s točke u A u točku B, to je ‘dokaz’ da se i RH treba pomaknuti prema lijevo na donjem grafikonu. Ili?

g11

Recimo, jako je popularno citirati Krugmana ili Stiglitza koji navodno daju argumente našim ‘ljevičarima’ jer su i oni ‘istaknuti socijaldemokrati’. Ali avaj! Oni su u ekonomskim stvarima na ‘lijevom’ dijelu spektra na Zapadu, ali je cijeli spektar ondje na drugom mjestu. Pa su njihoove pozicije ekonomski u stvari puno desnije od ikojeg pro-tržišno orijentiranog ekonomista ovdje.

Čak i socijalistički klaun Hollande bi kod nas dobio epitet ‘ektremnog ekonomskog desničara – neoliberalnog’.

6. Da ne duljim, evo i (opet!) jednog primjera kako matematičko razmišljanje može biti jako korisno. Jednostavna ne-matematička razmatranja u ekonomiji, ali na matematički način dovela su me do ovoga prije tri godine: Nekretnine – kuhanje žabe, a umjesto toga kupovanje ‘pravih’ nekretnina – dionica turističkih tvrtki: Koja su najbolja ulaganja u nekretnine u Hrvatskoj. Naši najistaknutiji fond manageri, profesionalci s velikom svitom pomoćnih analitičara su pak izbjegavali kupovati turističke dionice. (Od objave ‘kuhanja žabe’ je porastao skoro 240%, stanovi pali ‘ne pitaj koliko’.)

Kako je moguće da su uz takve 2+2=4 argumente najistaknutiji fond manageri tako kolosalno promašili? (Ili možda ipak imaju te dionice, ali na svojim, skrbničkim, tetkinim ili slično računima?).

Ovdje dolazimo do još jednog primjera iz knjige, manipulacije statistikom i ‘obmane preživljavanja’ (survivorship bias). Neki manageri su za svoje fondove i/ili ‘portfeljaše’ kupili nešto malo turističkih dionica, pa kažu da ‘nisu promašili’. Ali koliki dio portfelja su alocirali u tu klasu? Ili, poznata shema s ugašenim fondovima. Ako pogledate neka društva za upravljanje, moguće je da ona vode uglavnom uspješne fondove. Ali tu treba uzeti u obzir da su neka društva za upravljanje neuspješne fondove ugasila ili ih pripojila uspješnima. Recimo, upravljaš sa 6 fondova, od kojih su 3 vrlo neuspješna. Pripojiš ih uspješnima, imaš samo 3 fonda i od sad nadalje se reklamiraš kao ‘vrlo uspješna društvo čija sva 3 fonda su uspješna!’ (izmišljen primjer).

Međutim, sada je čak i premijer (koji se navodno ponosio time da se ne razumije u ekonomiju) skužio da su turističke dionice hit. Koliko će još trebati našim istaknutim fond managerima? U svakom slučaju, savjetujem im, budući da imaju ogromnu odgovornost – upravljaju milijardama, desetinama milijardi tuđeg novca – da pročitaju gornju knjigu. Kao i odličan članak Velimira Šonje koji sam linkao gore.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

69 replies »

    • Hvala ti Milane. Inače znam ja dosta o tome, ali eto tu već polako izlazim iz zone kompetencije, pa eto nisam išao dalje … ima odličnih mladih ekonomista (ti, Vuk, Vedrana, Šiško … ), u zadnje vrijeme neki dosta pišu, ali trebalo bi još više.

      • Ma ništa, znam ja da ti znaš stvarno puno o tome, samo sam htio ukazati koliko se kasno počelo pisati o tome u nekom akademskom smislu… OK, kratke vremenske serije su veliki problem, ali je žalosno da se ova tema pojavla tek u zadnje 2-3 godine, a 20 godina se oslanjamo na fiskalnu politiku kao ključan instrument ekonomske politike…

        • Ispričavam se Milane! Nisam vidio da su ovo naši autori. Ali sam htio reći drugo. Ne da se kod nas u nekim ekonomskim krugovima ne priča o tome, nego da javno istatknuti ekonomisti ne pričaju o tome, naime oni koji su jako istaknuti u pokušajima utjecaja na politiku; kao i političari sami – tako sam to gore i naglasio.

  1. Odlično napisano. Uz sve argumente dodao bih još i, već ranije, mnogo puta spomenute neto plaće koje se u privatnom/realnom sektoru neće drastično povećavati jer je kod nas ustaljeno da se plaće dogovaraju u neto iznosu. Rijetko koji zaposlenik u privatnom sektoru danas zna kolika mu je bruto plaća, dakle ako ne zna odgovor na to pitanje vrlo vjerojatno neće osjetiti nikakvo povećanje plaće. Drugo je udarac na reinvestiranu dobit (točnije njeno ukidanje kod povećanja temeljnog kapitala) što će firme koje su na “ulaznim vratima ” uspjeha ili koje lavovskom i rovovskom borbom u taj klub mogu ući, u najboljem slučaju usporiti u rastu.Ponovno “Iz šupljeg u prazno, ali bih dodao da nadležni ne znaju ni koliko je ustvari šuplje, a definitivno ne znaju ni koliko je ustvari prazno.

    • Tu ste u krivu. Plaće se ugovaraju u ‘bruto 1’ iznosu, iako se uglavnom dogovaraju u ‘neto’. Ne vjerujem da će većina poslodavaca sad ići mijenjati ugovore da bi ostao isti neto, a pogotovo jer je to ugovor, dakle dvostran.

      • Točno, krivo sam se izrazio. Da pojasnim, iz razloga jer se plaće “dogovaraju”, smatram da će u realnom sektoru ovo s vremenom biti jo-jo efekt. Primjer, X mikro tvrtki, možemo nadodati i male, imaju nekoliko zaposlenika i svaki izdatak izrazito osjete i bore se s troškovima svaki mjesec iznova, dobar dio su ugovori na određeno. Kada će se zapošljavati novi radnici iz bilo kojeg razloga u takvim, a moguće i većim tvrtkama, ako su početne plaće do sada bila, karikirano, 4000kn, a ta plaća za postojeće radnike zbog reformi je narasla na 4069kn (primjer), sumnjam da će i svaki sljedeći radnik dogovoriti neto plaću od 4069kn. Slažete se?

      • Baš i mene zanima koje će biti reperkusije u smislu ovog što kažete – čak ni Vlada nije tu baš bila precizna kako treba (niš novoga, jel)… da li je ovo mjera podizanja plaća (jer u duhu ZoR-a, plaće trebaju biti ugovorene bruto pa bi očekivana posljedica izmjene oporezivanja bila rast neta), ili mjera stvaranja ušteda poslodavcima na masi plaća.

      • Mi smo u zadnjih 15 god. sa zaposlenicima plaću dogovarali u neto iznosu i isto na pismeno ugovarali u neto iznosu. Nikad se nitko nije bunio. Knjigovdostvo je komentiralo da je uobičajeno ugovoriti u ‘bruto 1’, ali da zakonom nije propisano da se ne smije (ako obje strane žele) i u neto iznosu.

  2. Sjajan tekst, ovo svakako treba objaviti u dnevnim novinama.
    Baš po mjeri prosječnog čovjeka da shvati kako stoje stvari.
    Sigurno među Vaših TOP 10.
    Nego, tko Vam je crtao grafikone 🙂 ?
    To da malo dočarate osnove osnova?

    • Vedrane, u jednom dijelu ste u pravu, a u drugom smo se pogrešno razumjeli. Pitanje je što se misli pod ‘ekstremno libertarijanstvo’, ja sam tu mislio na ono kad uopće nema države, dakle kao Max Max, ne s ‘minimalnom državom’ (što god to bilo), uzeo sam ekstrem čisto radi poruke. ALI, u pravu ste da bi čak i u tom scenariju BDP bio sigurno puno veći nego danas u Sj. Koreji – pa sam izmijenio grafikon. Slažemo se li sada?

      • Tekst je izvrstan! Libertarijanska anarhija i Mad Max je fora za vidjeti ali postoji samo u teoriji. Na paraboli s lijeve strane kao ekstrem je Sjeverna Koreja (stvarni primjer), u sredini RH (stvarni primjer), a kao ekstrem s desne strane Mad Max kao primjer što se dogodi kada je tržište 100% regulator. Trash marxisti jedva čekaju plašiti ljude da će više tržišta prouzročiti anarhiju. Bilo bi zanimljivo iznijeti neke stvarne primjere (ako postoje) zemalja koje se nalaze između točke B i Mad Maxa i pokušati ustanoviti na kojem % tržišta kao regulatora se nalazi točka B (je li to 70,80,90 %). Ja smatram da je to vrlo blizu 100 % pa zato i nemamo neke primjere pa je zato desni dio parabole zapravo teorija.

        • Zato sam i stavio da je drugi dio krivulje jako strm. Zo znači da tek kad imaš jako jako jako malo države, onda stvari padaju.

      • Malo cu cjepidlaciti, ali ono sto se misli pod “Mad Max” ne postoji. Cak i u svijetu Mad Maxa imamo odredjene organizacije s nekim svojim unutarnjim pravilima, jednostavno je nuznost ljudskog roda da se organizira cim broj jedinki prelazi jedan; pitanje je samo koliko su velike te organizacije i na cemu je temeljena njihova struktura, je li to na prisili ili nekom drugom drustvenom mehanizmu.

    • bolje 🙂
      ajmo na stranu sad osobne stavove, ja svakako nisam minarhist, ali čini mi se da ovaj problem nije tako dvodimenzionalan (shvaćam poruku vašeg posta i nije mi sad cilj cjepidlačiti oko ovog)

      počevši od Hayekovog “spontanious order”
      http://en.wikipedia.org/wiki/Spontaneous_order

      zatim pitanje je što smatramo pod državom, regulatorom tržišta ili instirtucijama za funkcioniranje tržišta?

      što se tiče BDP-a i ovog grafikona gore, mišljenja sam da bi u anarhiji BDP bio daleko veći nego je to čak i danas u RH.
      recimo da vrijedi ovo? kako to skicirati na grafu?
      http://cafehayek.com/2009/07/always-ask-as-compared-to-what.html

      Could anarchy be a constrained optimum for weak and failing states? Although a limited government that protects citizens’ property rights and provides public goods may be the first-best governance arrangement for economic development, among the poorest nations such “ideal political governance” is not an option. LDCs face a more sobering choice: “predatory political governance” or no government at all. Many predatory governments do more to damage their citizens’ welfare than to enhance it. In light of this, we show that conditional on failure to satisfy a key institutional condition required for ideal political governance—constrained politics—citizens’ welfare is maximized by departing from the other conditions required for this form of governance: state-supplied law and courts, state-supplied police, and state-supplied public goods. Since departing from these conditions produces anarchy and fulfilling them when government is unconstrained producers predatory political governance, anarchy is a second best

    • Da u grafu nema liberterijanske vizije na pripadnom mjestu, prikaz se ne bi mogao uzeti ozbiljno. Možemo raspravljati gdje je maksimum i gdje Hrvatska leži, ali sam prikaz je vrlo ilustrativan.

      Bakić voli ispravno napomenuti da se Marxa ne spominje u ozbiljnim raspravama na zapadu, ali treba jasno napomenuti, radi edukacije čitatelja, da se i Mises-a, Rothbart-a i ostale austrijske heroje također smatra potpunim ekonomskim šarlatanima. Ako se već u ovome članku spominje matematički način razmišljanja, jednostavni modeli, ti su šarlatani kroz čitav svoj stvaralački vijek (koji akademija u potpunosti odbacuje), eksplicitno naglašavali upravo suprtono, da bilo kakvo korištenje znanstvene metode i matematike kao alata ne dolazi u obzir za analiziranje ljudskog ponašanja:
      http://en.wikipedia.org/wiki/Praxeology

      A ovo je simpatična kritika tog ludila:
      http://rationalwiki.org/wiki/Austrian_school

      Dok su spomenuti ekonomisti poput Krugman-a i Stiglitz-a svakako desno u odnosu na naše “eksperte”, upitno je koliko su oni lijevo u zapadnom spektru (vjerojatno ne previše). Činjenica je da su u Americi sve popularniji šarlatani poput Peter Schiffa, Robert Murphyja, Hermann Hoppe-a (austrijanci i gold bugovi, jel) i slično, međutim stavljati njih u spektar ozbiljne rasprve je isto kao da stavite u raspravu oko nature vs nurture “stručnjake” za inteligentni dizajn ili u spektar akademske rasprave koju vode fizičari stavite nekog tko piše o geocentričnom sustavu.

      Trenutna situacija je takva da Hrvatska treba ići desno na toj krivulji, međutim ne treba davati ikakvu vjerodostojnost ekipi za koju postoje 2 točke na tom grafu, Sjeverna Koreja i apsolutno blagostanje 0 države ili minimalne države, što god to značilo.

      Nažalost, malo jednoumlja s te strane je privučena i ovim blogom (ovo nije kritika blogu! Ako kažete bilo što politički nekorektno, očekujte da će vas doći podržati i ekstremisti), pa tako kad god vidim vedran2006 i njegovo rezoniranje, želudac mi se okreće. Onaj malac što je otišao je barem bio simpatičan u svom ludilu. Između Kapovića i vedrana2006 ne vidim nikakvu razliku, jedino okolnost što je Hrvatska trenutno lijevo od maksimuma i očajnički treba krenuti prema desno. Oba pristupa vode u kolaps i ovaj (Marx i austrijanci) graf to simpatično prikazuje.

  3. Dok god kod nas porezni “fanatici” i ostali u državnoj upravi, agencijama,tvrtkama,itd. ne shvate kako su financirani novcima tih istih poreznih obveznika,napose iz privrede, te da sve počinje i završava u gospodarstvu,investiciji i kreativnosti, pa se prema svima njima počnu odnositi s štovanjem, dotle nema naprijed.
    Nisu samo poreznici tu, pogledajte ovu sprčku od prekovremenih sati i dopunskog rada u novom ZOR-u, izričito nenaklonjenu migraciji radno sposobnog stanovništva te angažiranju od strane privatnog sektora, gdje se troškovi dodatno povećavaju.
    Uzgred, kao dio mentaliteta,još uvijek državni, regionalni i lokalni administrativni kadar ima prednost pri dobijanju bilo kakvih kredita kod banaka, spram recimo poduzetnika ili zaposlenih kod poduzetnika.

  4. Neki dan je bila emisija Fokus na HRT. Gosti su bili Zgombić, Bošković(novinar) i još jedan porezni stručnjak. Uglavnom, Zgombić je rekao da smo došli u fazu kad svako povećanje poreza nas vodi u sve manje prikupljanje poreza. On je to rekao još 2011. za tportal i sve lijepo objasnio. I u emisiji je rekao da zapravo privatni sektor koji je efikasan hrani neefikasnu državu, koja čim počne rast, ona opet buja, tako da tome nema kraja. Bošković, mi se čini pametniji od nekih ekonomista, mada se ne mogu otet dojmu da svi briju na potrošnju. Kao što je Nenand rekao, nismo mi SAD. Nekoliko ministara je reklo da oni nemaju više gdje rezati. To mi govori da oni nemaju pojma što se događa u njihovim ministarstvima. Kad prošetaš po tim uredima, od porezne na dalje, ja bi im mogao dati barem 10 prijedloga kako da uštede novac, ali ne nešto sitno, nego ozbiljan novac. Pa sad to pomnoži sa brojem ministarstava. Grčić kaže da možemo rezat do unedogled ali da to više nema smisla. Mi smo daleko od toga da smo uopće počeli rezati. Premda ekonomija nije jednostavna, nije ni komplicirana. Kao što je Nenad rekao, nekad moraš zbrojit 2 i 2. Crteži su super 🙂
    I jedna kritika našim ekonomistima….zapravo, ono što me većinom smeta kod naših ekonomista, jest to da nisu u stanju jednostavno objasniti kao da imaju dijete od 5 godina ispred sebe ili kroz neki primjer iz života što se zapravo dešava u našoj državi. Ti kad čitaš te članke, trebaš nekoga da ti prevede te izraze. Onda kada ih prevede, onda opet ništa ne razumiješ jer on nije objasnio. Kao kad dođem kod doktora i on mi počne bacat latinske izraze, što je zapravo meni. Onda mu kažem da kaže na hrvatski, e onda on prevede ime te bolesti/stanja, pa ja opet ne razumijem. Naši ljudi ne znaju gdje se nalazi broj tekućeg računa na njihovoj kartici, a kamoli što je fiskalna ili monetarna politika. I onda on gleda emisiju i ništa ne razumije, a trebao bi, jer će sutra na temelju nekog znanja glasat za ove ili one. Za neke stvari su ljudi i sami krivi, no nešto o tome se moglo učit i u školi. Ne moram baš za sve kupovat knjige. Toliko toga učiš u školi od čega nećeš imat ama baš nikakve koristi u životu, ali o ovim stvarima koje su u biti opća kultura i koje ti trebaju za život, to se ne uči. Naravno, nije za sve kriva škola, ali to bi se trebalo staviti u program. Kod nas sve treba mijenat, ali od temelja.

  5. …htio sam se nadovezati na gornji post. Ako si došao na TV objasnit ljudima što se događa, onda im objasni tako da razumiju.
    Vesnu Pusić su pitali da li ona misli da treba otpustiti tisuće radnika i kako će ti ljudi živjeti. Ona je rekla da mi imamo potrošnju baziranu na nepostojećim radnim mjestima.
    Drugim riječima, mi zaposlimo ljude za koje nema posla, damo im plaću koju uopće ne zarade, da bi oni mogli trošiti i da mi imamo rast potrošnje 🙂 samo ako mi to sad hoćemo dovesti u red, mi tu moramo odrezat muški, a to znači totalni pad potrošnje na onu realnu razinu na kojoj je i trebala biti, u skladu sa realnom kupovnom moći.

  6. Super su mi grafovi. Podsjećaju me na onu seriju knjiha … for dummies. U Hr. srednje škole bi trebalo kao obaveznu lektiru uvesti Ekonomiju for dummies. Za početak grafove imamo….

      • Nece biti nista od toga. Stavite se u položaj te djece – tko bi želio da dobije od cijelog razreda etiketu strebera? Njihovi rezultati na testovima mozda (veliko mozda) zadovolje ali ni to nije garancija ničega. Vidimo i da odrasli ljudi sa ekonomskim diplomama ne donose racionalne odluke vec je puno važnija pripadnost grupi (plemenu) . Osobno smatram da je ovaj sadržaj primjereniji završnim razredima srednje škole .

        Upravo je taj period ključan . Djeca bi trebala tada početi raditi povremene poslove za džeparac . To je vrijeme kada se moraju proći i prva razočarenja i naučiti nositi se sa frustracijama. Za opće ekonomsko obrazovanje mislim da je praksa važnija od teorije.

        Recimo da vas poslodavac prevari i ne isplati dogovoreno. To se meni desavalo na ljetnom radu u srednjoj školi . Ne dobijete ugovorenih recimo 3000 kuna za rad. Pa sto onda? Nemate kredit, djecu (nadam se 🙂 i naučite jednu važnu stvar a to je da ima zločestih ljudi na svijetu:) jer do tada su roditelji 200% odgovorni za dijecu i oni rijesavaju probleme. Tko prođe kroz takvu školu manja je vjerojatnost da ce se uvaljivati u razne financijske sheme (krediti, razne piramidalne sheme ). Tada nadograditi iskustvo sa recimo znanjem kamatnog računa i dobijete građanina a ne ovcu Gregora 🙂

        • @superhik

          Kako “što onda”? E pa onda mu napravite neku spačku, zalijete ga katranom i perjem, nešto takvo. Ako ste maloljetni tim bolje, možete ići dalje bez da se brinite o tome da bi mogli završiti u zatvoru. Prevaru u normalnom legalnom poslu uspoređuješ sa uvaljivanjem u piramidalne sheme. To nema smisla. I nitko ne treba “stjecati iskustvo” o tome da se zakoni ne poštuju, prije bi trebalo stjecati iskustvo da su ugovori svetinja i sl. stvari. U našem slučaju možda i to ako zakoni ne rade da ćemo ih morati “uzeti u svoje ruke”, i neka se svi nauče, i ta djeca i taj matori lopov, da se zakoni/ugovori ne smiju kršiti, jer u suprotnom… krivac snosi posljedice: ako ga neće šerif srediti, netko drugi ga mora, ali lopove treba kazniti, ne možda odmah na vješala, ali treba mu napraviti nešto da mu više nikada ne padne na pamet varati i pljačkati ljude.

          Mislim da mi nismo prošli fazu “divljeg zapada” i da nam to fali. Nismo prošli fazu gdje svi nose oružje, pucaju jedni na druge čim im nešto nije po volji itd. A ti bi da slegnu ramenima i kažu “nije platio, pa što onda”.

      • Prepoznavanje “stvarnih i nametnutnih potreba”? Već mi to malo smrdi na nešto socijalističko.

        Je li ovo stvarna ili nametnuta potreba? 😀

        Naravno da ne postoji ta distinkcija, sve potrebe osim primitivnih životinjskih (jest, pit) su “umjetne” (kulturološki uvjetovane, socijalisti će reći “nametnute”, oni bi valjda da živimo tradiconalnim bušmanskim životom) i u tome nema ništa loše. Djecu treba učiti kako treba raditi, zaraditi si, pa da si onda možeš kuputi što god želiš, to da je stvar slobodnog izbora.

        • @ Berislav Lopac

          Haha, genijalno! Grafikon kao naručen za ovo socijalisti-kapitalisti “o potrebama” 😀 Socijalisti misle da svima treba (“jednako”) zadovoljiti ove “crvene potrebe” sa dna piramide, a ovo sve iznad su “neoliberalne” gluposti koje nikome ne trebaju nego svakome tko nešto više postigne treba to oteti samo kako bismo svi bili jednaki, jednaki u ovom crvenom. A u praksi, zbog nedostatka ovih stvari sa vrha, završe u nedostatku i ovd crvene hrane, pa zadovljenje viših potreba postaje i teoretski nemoguće, zapadnu u živom pijesku tu dole na dnu crvenog dijela piramide! 🙂

  7. O UHLJEBIMA I UKRUHIMA
    Nekad davno za vrijeme KundK dok su ljudi po selima u Moslavini ,Slavoniji, Vojnim Krajinama … živjeli po obiteljskim zadrugama . gazda kuće ( zadruge) bi ujutro svakom članu familije odkruhnuo kruh iz hljeba i to mu je bilo sljedovanje za taj dan . bilo da je radio kući ili išao radit u nadnicu o” svom ruhu i svom kruhu”. Točno se znalo ko “upada” u jedan hljeb i on je tu bio uhljebljen imao je zagarantiran svoj komad kruha .. dakle kruh i hljeb nisu isto, hljeb je cjelina koja bi se ispekla i koju bi više ljudi djelilo a kruh je komad koji bi se odkruhnuo iz cjeline . gazdino je bilo da svima koji su kod njega uhljebljeni obezbedi komad kruha. tako da bi danas simbolički hljeb bio proračun a kruh sigurna plaća dal radio il ne radio . a oni koji nisu uhljebljeni e to je stoka kojoj ostaje ispaša dok trave ima i zobanje kokuruza koji ostane dok uhljebi pokupe ljetinu

  8. Ne znam zasto je nemoguce objasniti ljudima da previse trosimo, vise nego sto zaradjujemo i da tako ne moze. Zasto se ne kaze da imamo dva rjesenja. Prvo, otpustimo uhljebe da spasimo radnike. To je najbolje rjesenje jer je pravedno. Drugo rjesenje je zadrzati sve radnike ali im linearno svima smanjiti place 30%. To bi bilo “socijalisticko rjesenje”. A mozda cemo morati otpusiti uhljebe i onda radnicima smanjiti 30% place. To je gadno ali mozda bude neophodno.

  9. Moguće je, ali ljudi koji su na izborima dobili pravo upravljanja imaju drugačiji pogled na problem. Oni zapravo žive od političkog koruptivnog poreza, onih 1% na vrhu političke piramide, od realne korupcije koju plaćaju strani i domaći investitori i partneri, slijedećih 10% političke hijerarhije od trgovine političkim/administrativnim uslugama, ostalih 90% računa na povremene usluge – npr dobiti posao u državnoj tvrtci – to su uhljebi. Priča o uhljebima je istinita, ali uhljebi su najniži sloj višeslojne piramide. Ozbiljno rješenje problema traži da se riješe i dva gornja sloja,
    političke koruptivne piramide, 10% sloj, ljudi koji zahvaljujući političkoj poziciji biraju kome će dati status uhljeba, i najvažnije 1% sloj koji ubire pravi političko koruptivni kajmak.

  10. Jako su ti dobri grafikoni kao crteži 🙂 Kao što znaš ni Dan Perjovschijevi crteži nisu spickani ali su baš zato lijepi i vrlo izravno komuniciraju poruku (kao i tvoji grafikoni) 🙂

  11. Iako će tu biti o osnovama, čini mi se da bi ovo bilo korisno za većinu današnjih ulagača na ZSE:

    Stocks and Bonds: Risks and Returns:
    http://online.stanford.edu/Stocks_and_Bonds_Fall_2014
    (Ovo “FALL 2014” u samom linku, ne odnosi se na pad burzi 2014., iako bi to mnogi željeli! 😉 )

    A ima nešto i o temi današnjeg posta:

    Introduction to Mathematical Thinking:
    http://online.stanford.edu/Introduction_to_Mathematical_Thinking_Fall_2014

  12. Poštovani g. Nenad Bakić, potpuno se slažem s Vašim jednostavnim prikazom većine naših ekonomista s jednom, dve varijable i političara koji ih slijede kao slijepci. U stvarnom svijetu i ekonomiji je situacija mnogo kompliciranija, postoje stotine varijabli u ekonomiji, od kojih su neke više važne, neke manje. Još je Machijavelli prije 400 godina pisao da je promjena jednog društvenog uređenja najteži uopće mogući posao, to će izgleda kod nas još dugo trajati, pogotovo u glavama ljudi. Nisam po vokaciji ekonomista, već inženjer, matematika mi dobro ide, smatram da je to egzaktna znanost, ekonomski alat koji se mora koristiti u svrhe napretka ekonomije i cijelog društva. Navodno postoje matematički alati koji osiguravaju ulagača od gubitaka na burzi i slično…
    Paradoks je i činjenica, da je svjetsku finacijsku i ekonomsku krizu 2008. predvidjelo navodno samo oko 40-tak poznatijih ekonomista, dok je tisuće poznatih, među kojima su bili i deseci nobelovaca nisu predvidjeli. Što nakon toga, onda reći o našim ekonomistima s dve varijable, ministrima financija koji su diplomirali ekonomiju nakon 20 godina, ili su bili socijalistički računovođe, koji su za raliku od većine kolega znali čitati bilance poduzeća, što je u socijalizmu već bila velika komparativna prednos, a država u biti nema cjelovite strategije razvoja…
    U vezi Vašeg slikovitog prikaza jednodimenzionalnih ekonomista, čitao sam u jednoj knjizi da velikog ekomistu J.M. Keynsa nisu cijenili u akademskim krugovima , dok je pisao jednostavno i čitljivo, a kada je izdao svoju znamenitu knjigu “Opća teorija zaposlenosti,kamate i novca” punu kompliciranih formula, koju je kao i Einstenovu Posebnu teoriju relativnosti u to vrijeme možda razumjelo samo 20 stručnjaka, svi su se pozivali na tu knjigu, iako je gotovo nitko nije razumio…

    • Opa, INDEX opet prenosi onog “sumnjivog kapitalista Bakica”.
      I to najrecentniji post, nema sto, iz ilegale prema mainstreamu.
      Nenade svaka cast na vasem aktivizmu i trudu. Ovo na prvu moze izgledati trivijalno, ali se zapravo radi o kolosalnom pomaku, koji znaci puno za svijest ove jadne drzave.

      Dole Josipovic! Nenada za precjednika!!

      😉

        • Ma salim se, samo htjedoh reci da ste svojim aktivizmom napravili vise nego predsjednik, a kao sto Antun kaze, predsjednik bi trebao biti na celu ekonomskog aktivizma i promjeni paradigmi.

        • ”Svoj posao”? Zar je netko Josipoviću i Milanoviću pri rođenju naljepio na čelo da se moraju baviti politikom? Vaša je MORALNA DUŽNOST da odete u politiku. Naime, država je pravna osoba koja jedina ima zakoniti monopol nad silom. Državom mogu upravljati ili zli i pokvareni ili dobri i moralni ljudi odnosno kao druga kategorija, sposobni i nesposobni. Kako vi kažete ”građani se odriču dijela suvereniteta” u korist države dakle osnivaju državu, a Vi kao njezin osnivač ju ne možete sada dobrovoljno prepustiti pokvarenim (odnosno nesposobnim) ljudima ako želite ostati moralni. Nije dovoljno baviti se aktivizmom jer prema Vašoj tvrdnji, mora se upotrijebiti sila da bi se postigli neki ciljevi (infrastruktura, sigurnost i za što još mislite da treba). I zato jer je za npr. izgraditi cestu potrebna sila, Vi ne možete kritizirati Milanovića da ju je izgradio neunčikovitije od Obame dok ju Vi niti ne pokušavate izgraditi. Rezimirano: 1. Država je potrebna da spriječi nasilje, smrt, razaranje (Mad Max). 2. Da bi se taj cilj postigao, državom trebaju upravljati dobri/moralni, a ne zli/pokvareni odnosno sposobni, a ne nesposobni. 3. Dobri i moralni odnosno sposobni su se prema tome duži baviti politikom. Veselim se Vašem izlasku na izbore! 🙂

      • Meni se čini da je medijima svejedno što objavljuju, njima su jedino bitni klikovi na reklame. Ne znam kako je počelo to sa index-om, ali možda to ipak znači da je ljudima dosta trash-marksizma, da se tako više ne mogu skupljati page view-ovi za reklame… pa sada moraju objavljivati nešto kvalitetno i to kvalitetno postaje čitano, isplativo. Ili je nekoga počela peći savijest zbog svih zala koje su učinili hraneći ljude onim smećem, pa sada pokušavaju “popraviti” što su učinili. I klikovi na reklame mogu biti zarađeni neetičkom poslovnom praksom. Poslovna etika je dio svakog biznisa. Ništa manje ne “ubijaju” novinari sa svojim člancima (bez velike crne oznake da to ubija) od cigareta (propisano označenih).

  13. ispravite me, ali zar ne bi kod grafa gdje je strelicom označeno “puno para za uhljebe”, strelica trebala upućivati na desni gornji kut grafa gdje je porezna stopa 100%, iako ste možda htjeli samo pokazati visinu pihoda.

  14. Albert,
    nemam razloga se uplitati u Vaš argument i braniti g. Bakića samo vaš post lijepo zvuči no ustvari nema sadržaja pa mi malo liči na lijepe želje naivnog političara ili ste samo pozitivno naivni 🙂
    To je isto kao da kažete nekome tko se buni protiv korupcije da nije ništa poduzeo da se iskorijeni, ili tko se buni protiv lista čekanja u zdravstvu da nije uzeo organizaciju zdravstava u svoje ruke…
    Riječima gornjeg odličnog posta i još boljih i slikovitijih grafova niti politika nije struka koju se riješava samo s dvije varijable tako da već na tome padate u vodu..
    Bez ljutnje ali ima stručnih ljudi u našoj zemlji koji znaju što treba samo njih politika ne treba 🙂

  15. sjećam se kada su Zvonu Bobana htjeli za predsjednika HNS-a, da kao on riješi nogomet mafije i korupcije. On je rekao da to ne može on, nego institucije. Ova država je isprepletena mafijom i kriminalom. Jel vi mislite da bi se ti ljudi odrekli novaca i moći samo tako? Pa oni bi se borili do zadnje kapi krvi. Riskiraš život za šta? A narod bi ti brzo okrenuo leđa isto kao što bi ti brzo dali povjerenje. Jednostavno se ne isplati. Čovjek daje koliko može, a na njegovom mjestu, ja ne bi ni to. Čovjek piše o ulaganju i umjesto da mu ljudi zahvale, da im je dopustio da vide kako misli ulagač koji ima znanje, ljudi se sprdaju. Jedino što bih ja stavljao na ovaj blog, jest koliko sam u postotku zaradio, pa neka se grizu. Ne kaže se badava, da narod ima vlast kakvu zaslužuje, i da je vlast došla iz naroda. Ja neki dan prijatelju objašnjavam zdravoseljački što su to dionice i kako se može zaraditi (nisam stručnjak, ali eto hoću ga malo informirati, barem općenito da zna što je to uopće, a ne ko tele kad se o tome razgovara), a on frajer zaspe 🙂 eto s kim se ja družim. 🙂

    • Marko,
      ”Ova država je isprepletena mafijom i kriminalom.” ”Riskiraš život za šta?”
      Znači Vi mislite da već živimo u Mad Max Libertarijanskoj anarhiji? Haha, imam slično mišljenje 🙂
      Bit mog posta je da se moralni ljudi koji vjeruju u demokraciju, moraju nužno, prema onome što sami kažu i onome što oni sami tvrde da smatraju dobrim, kandidirati. Ako to ne učine jer misle da nemaju šanse onda ne vjeruju u demokraciju (demokracija prema njima ne funkcionira, dobri ljudi nemaju šanse) i ne mogu držati nikome predavanja o tome kako bi trebalo voditi državu i kako bi se netko drugi trebao kandidirati. Demokracija je prema njihovim postupcima zakazala, ne funkcionira. A zašto je onda promiču? Možda g. Bakić zagovara neki drugi oblik organizacije, u kojem slučaju bi moj post bio promašen.

    • Moji ne zaspu, nego nakon 3_će minute odmahnu rukom i kažu, sve ti je to mulja, to če brzo sve propast…sve što ponudiš dobrohotno i besplatno, ljudi ne cijene. Zato trebaju diktatora ili pokvarenu vlast, jer ne zaslužuju prosperitet i blagostanje. Ostalo ste vi već rekli.

      • To sam se uvjerio jedno milijun puta. Ja sam htio pomoći pa bih objašnjavao satima da ljudi razumiju. Naravno, bio sam naivan i glup. Al šta da radim kad volim ljude. No, nakon nekog vremena vidiš da nemaš ništa, jer si Marija Terezija, i da to ljudi ne cijene, da ti se smiju i rugaju. Ima jedna poslovica; Ne bacaj bisere pred svinje. Kad ljudima koji su primitivci pričaš o dionicama, oni u svojoj glavi donesu neke bolesne zaključke i onda te poslije sprdaju, jer ne razumiju pa izokreću. Najčešće oni koji imaju, ali lopovlukom. Zato sam sad okrenuo ploču. Šta god te zanima, plati, pa ćeš cijenit. Znam jednog čovjeka iz moje branše. Taj je izvarao ljudi i ljudi, ali on je cijenjen, ljudi mu se obraćaju kao da je bog. Njegova riječ je svetinja jer sve naplati, a ljudi za to dobiju laž. Zato ljudima treba sve naplatit, ali sve. Pa nek se poslije smije. Zato se divim Nenadu, ja bi i ovaj blog naplaćivao. Hoćeš nešto naučit, plati! Naše ljude moraš gazit i onda te cijene.

        • Jesi li Marija Terezija ili Majka Terezija?

          Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. Nije važno. Voli ga!

          Ako činiš dobro, pripisaće to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno. Čini dobro!

          Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
          Nije važno. Ostvaruj svoje ciljeve!

          Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno.
          Nije važno. Čini dobro!

          Poštenje i Iskrenost učiniće te ranjivim.
          Nije važno. Budi Pošten i Iskren!

          Ono što si stvarao godinama, u času bi moglo biti razrušeno.
          Nije važno. Stvaraj!

          Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
          Nije važno. Pomaži im!

          Daješ svijetu najbolje od sebe, a on ti uzvraća udarcima.
          Nije važno. Daj najbolje od sebe!

  16. Nenade nisam bio unutra par dana pa čitajući rasprave na fb vidim da smo blizu zabrane uvoza hrvatima?Imate li vi kakve nove info po tom pitanju?
    Kad prije su se toga sjetili?Sada će početi parole;”samo proizvodnja nas može vratiti” a iza toga slijedi “tvornice radnicima” a u biti sve što NAŠI preporuče “da bi trebalo”,mi bi morali raditi kontra i ne možemo faliti nikako,to je formula uspjeha?Moš misliti “hrvatska postaje proizvodna velesila”,europski detroit a iz slavonije ćemo navodno hraniti pola EU,zaposliti ćemo par stotina tisuća ljudi u tri smjene i tako nas j u mozak već 70 godina.Jeli vidjela svijetlo dana neka nova industrijsko-proizvodna strategija,sjetite se polančeca i one čuvene prezentacije energetske strategije a mi još živimo u zemlji u kojoj kada zagrmi pola kućanstava ostaje bez struje a još smo na strategijama?Kod NAŠIH što je više žala za onim “dobrim” vremenima sve je više strategija i dogovornih ekonomista.
    Što se oni nebi za promjenu malo sami počeli baviti proizvodnjom?

  17. Kako vam se čini ideja da se usporedno s devalvacijom proporcionalno korigira trošak valutne klauzule?
    npr. da se ne ide na opće ukidanje..nego da se trošak devalvacije raspoređuje ravnomjerno i na dužnike i na banke?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.