Uncategorized

Gradovi – što Zagreb nema, a drugi imaju, primjerice restorani

Koliko svijet normalno živi, možemo vidjeti iz pwc-ovog Cities of Opportunity 6. Na vrhu su London, NYC i Singapur – koji su svakako i na samom vrhu moje osobne liste. Na gornjem linku možete vidjeti i koji bi bio najbolji grad za vas (prema vašim kriterijima) – u ‘Model your city accross 59 variables’.

Iako su naši mediji preplavljeni ‘vijestima’ o katastrofalnim situacijama u raznim svjetskim gradovima (a naročito sladostrasno izvještavaju o bilo čemu lošem u SAD), a s druge strane često velikom samohvale i samoporcepcije vrijednosti, na linijima ‘mi smo u Europi od stoljeća sedmog’, ‘izumili smo kravatu’ i ‘tko to može platit”, istina je često drugačija: ljudi u svijetu na mnogim mjestima žive sve bolje (i ljepše), a tih mjesta je sve više, napredak je ogroman.

Hrvati su pak u nekom ogorčenoj, neinformiranoj (zatucanoj) ljutnji na ‘svijet koji propada i ugrožava ‘neoliberalnim kapitalizmom’ (kako se u Hrvatskoj naziva tržišna ekonomija) našu eko-održivu nevisnost’. Tako samo u Hrvatskoj prolaze fore da se BDP dobro razvija jer manje pada, odnosno, kako se prekjučer izrazio potpredsjednik Vlade, BDP je opet ‘pao. tj. dropnuo’. (Što znači da su i protivnici ‘neoliberalnog kapitalizma’ izrazito impresioniarani njegovim uspjesima jer eto nema jezika do engleskog).

Pogledajmo što ovo gore znači na jednom malom primjeru – restorani.

Kao što znamo, gurmanluk je već neko vrijeme ‘in’ stvar u Zagrebu. Pa postoje razni restorani. U jednom manjem, naročito omiljenom kod ‘građanske-urbane’ elite, ‘vrhunac gastronomije – ali samo za znalce!’ (pa jednom svratio da vidim o čemu se radi) jednom sam naručio odrezak tune. Tražio sam da bude pečen osrednje. Kako je opće poznato da znalci jedu odrezak tune samo praktički sirov, konobarica mi je odgovorila: ‘Da je gazda (!?) sad tu, istresao bi vam tunu iz konzerve na tanjur!‘. Ovo je stvarni događaj koji ni malo ne karikiram.

Ni jedan hrvatski restoran za sada nije ni blizu ni jednoj Michelinovoj zvjezdici. A razlika između jedne i dvije je velika. Između 2 i 3 još veća. A upravo je objaljena lista zvjezdica za Veliku Britaniju, valjda je to debelo preko 100 restorana. Opet, svaki upućeni Hrvat, gurman, će Vam reći da su NAŠI restorani najbolji.

A sad dolazim do glavne stvari – cijene. Neki od restorana u kojima sam bio (funta je oko 10 kn):
L’Atelier de Joel Robuchon (*): Set Lunch, 4 slijeda s vinima (mislim: ozbljnim vinima koja će vam vrhunski sommelier upariti i rastumačiti) 64 funte
Dinner by Heston Blumenthal (**): Sample menu, tri slijeda 38 funti.
– i kao vrhunac Gordon Ramsey Chelsea (***) Lunch menu, 55 funti.

Da bih bio siguran da smo se razumjeli, evo par slikica iz ovog s ** (lažna mandarina je: Meat Fruit (c.1500) Mandarin, chicken liver & foie gras parfait, grilled bread).

Stavimo sad to u kontekst nevinih Hrvata koji su spriječeni u svojoj eko-održivosti svijetom koji ih je poharao ‘neoliberalnim kapitalizmom’, iako smo izabrani narod ‘u Europi od stoljeća sedmog’, ali i dalje u mnogim stvarima najbolji (sport, hrana, najljepše more na svijetu, najljepše žene …).

A nekako nam je svima promaklo da nas naši političari u zadnje vrijeme uspoređuju s Rumunjskom i Bugarskom, ‘pa eto nije tako loše kako je njima’.

A svijet napreduje, napreduje i napreduje i ljudi žive normalne i lijepe živote … nadamo se da će i naši građani od političara uskoro početi tražiti suvremenost, a ne retardiranost.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

31 replies »

  1. ono što mene npr. brine je što mi se ne čini da je laprdanje o “neoliberalnom kapitalizmu” endemično za ove krajeve…
    bojim se da je i na zapadu, među puno ekonomski pismenijim pukom došlo do značajne promjene paradigme, doduše u nešto manjoj mjeri nego kod nas, ali taj trend kretanja “u lijevo” nije nimalo bezopasan

    • Mislim da je Balkan + Slovenija jedna od globalnih korifeja u tom smislu, jer bitne su polazne pozicije i referentne točke. Referentne točke: Primjerice, naši zatucanci koji se pozivaju na Krugmana kao borca protiv slobodnog tržišta, ‘ljevičara’, ne shvaćaju koliko je čak i on daleko više za ‘neoliberalni’ nego itko kod nas. Polazne pozicije: jedno je kad takve glasove čujemo u društvima koja su zaisa jako tržišno orijentirana, a drugo kad čujemo u ovakvima koja su tržišta tek okusila.

      • Jest, ali što danas znači “jako tržišno orijentirana”? Koja su društva danas jako tržišno orijentirana? SAD? Švicarska? Britanija? Znate i sami koliko su se sve te zemlje do danas odmakle od nekakvog stvarno slobodnog tržišta. U većini zapadnih zemalja su državna potrošnja, porezno opterećenje i intervencionizam na najvišim razinama u povijesti. To je ono na što mislim kad kažem da se cijela skala pomaknula u lijevo.

        • Ayn Rand bi se vjerojatno složila s vama, što vam je, ako je suditi po nadimku, i cilj. S druge strane, u srži filozofije Randove i društva je i fatalna greška. Tržište podrazumijeva društvenu participaciju, a krajnji self-reliance je možda bio moguć u vrijeme Wild West pionira koje je Randova toliko voljela, no složit ćete se da je danas to samo fantazija. I SAD i UK su sasvim dovoljno tržišno orijentirani, globalno – a zašto neke industrije, poput vojnog kompleksa SAD nisu čisto tržišne je razlog zašto je vaša teza promašena.

  2. Šta’ć to nami moj Nenade, je’l imaju ti Englezi janj’t’ne s mladon kapul’con, il’ ćevape s kajmakon? Jel mogu odigrat’ na balote, a posli sist na rivu gledat divojke što iđu? Nu!

  3. Mozemo mi pricati koliko hocemo o blagostanju, pogotovo na svjetskoj razini..a onda se samo zaputite istocnije od naplatnih kucica Jezevo :). I vidite svo blagostanje svijeta. Tamo je i Bog rekao laku noc.

  4. Istina je, više manje, sve što je napisao Nenad a što se odnosi na našu provincijalnu narcisoidnost. Samo je zaboravio da imamo i najbolje sportaše. Pardon, športaše…
    Međutim, puno bih se teže složio s pričom o Krugmanu i kako je Amerika jako tržišno orijentirana. Amerika je, na žalost, razorena crony kapitalizmom i održava se na zastrašujućoj razini zaduženosti. Upravo sam jučer pročitao sjajan post na Contra Corneru Davida Stockmana o tome kako se U.S. Treasury godišnje zadužuje za vrtoglavih 8.000 milijardi dolara od kojih skoro jedna tisućica ide na nova zaduživanja a “ostatak” od sedam tisuća na zamjenu starih obveznica (dugoročnih s višom kamatom) s novim (kratkoročnih, s nižom). To je, na prvu, racionalno, jer se time smanjuje pritisak na proračun. Međutim, ono što definitivno zastrašuje (osim samih iznosa) jest činjenica da su obveznice s kratkim rokovima dospijeća velik rizik za dužnika koji se onda, posljedično, mora uskoro ponovo zaduživati da bi uopće opstao. Dođe li do nove financijske krize i kamatne stope odlete u zrak (ili se samo stabiliziraju na povijesnu razinu koja je daleko viša od sadašnjih, izmanipuliranih) ode USA u bankrot. And then… what?
    Članak se zove Uncle Sam’s $8 Trillion Annual Debt Churn: Why Washington Is Pertrified Of Honest Interest Rates. Evo linka:
    http://davidstockmanscontracorner.com/uncle-sams-8-trillion-annual-debt-churn-why-washington-is-pertrified-of-honest-interest-rates/?utm_source=wysija&utm_medium=email&utm_campaign=Mailing+List+AM+Tuesday

        • E to mi je jako teško jer jako puno čitam i ne pamtim autore i djela po imenu, nego mi se nekako sliježe …
          Evo sad prve asocijacije na knjige koje su me se dojmile u zadnje vrijeme ili čak i prije:
          – History of the World in 100 Objects
          – The Story of Art
          – Ova zadnja koju sam naveo iz dioničarskog aktivizma
          – Bend in the River od Naipaula
          – The Better Angels of Our Nature
          – Selfish Gene
          – Critical Mass: How One Thing Leads to Another
          – The Uses of Pessimism & the Danger of False Hope

  5. Slažem da mediji čine dosta štete i da prosječan Hrvat zaista razmišlja slično, ali isto tako mislim da prosječan Amer isto tako baš i ne razumije ekonomske pojmove o kojima ovdje pričamo nego naprosto uživa blagodati života u uređenijem društvu. Osim par jačih medija novinari imaju mizerne plaće, često su priučeni pa i nije čudo što naveliko laprdaju, ne razmišljaju niti razumiju o čemu pišu, prepisuju tekstove itd.

    Hrvatska jest jedna u globalnim razmjerima prosječno razvijena država sa svim svojim manama (visok javni dug, niska zaposlenost, visok broj umirovljenika, socijalistički mentalitet srednje i starije generacije) koje se treba, odnosno mora mijenjati. Međutim smatram da u odnosu na broj stanovnika i infrastrukturu imamo iznadprosječne rezultate u sportu, također iz moje perspektive (obišao jedno 10 država) zaista imamo iznadprosječno lijepe žene i more/otoke. Ovo naravni nije egzaktno, ali je i dojam dosta ljudi koji nisu Hrvati i nisu nikad bili u Hrvatskoj.

    E sad to što je Marin Čilić pobijedio na US Openu i pospremio 3m$ u džep na svoj račun u Monacu je u mojem životu zaista nebitno, ali razumijem ekipu kojoj je to bitno i koja se tome veseli 🙂

    • Prč’m.ti isssaa, kakva je ovo pederska hrana?( komentar seljobera na fine kanapeiće) A sad zamislite da pogleda par epizoda sa Hestonovim gozbama? Kilo dvi jagnjetine, dvajs, triest ćevapa, kapule i bar dva pivkana. To je doseg pravog hrvatskog muža. Zato zapad i propada kad se hrani smiješnom hranom. Kako do sada nismo shvatili da mi imamo najbolje restorane na svijetu? Ma kakve zvjezdice? Kakav mišlen? Imamo gazdu i priučenu kuharicu/konobaricu. Pet nadstoljnjaka? Fini beštek? Ma molim vas. Mislim da bi pukao da vidim što sve vidi naš Skoko kroz razne kvazi zalogajnice. Da se razumijemo, i ja volim(nekad) putovat starom cestom ri-zg. I volim roštilj. Ali razumijem i da vrhunska gastronomija i enologija diže nivo, ugled, na kraju i zaradu. Malo sam karikirao gornji post sa sarkazmom, ali me podsjetilo na osobna iskustva. I dobra i loša. Nažalost, nisam bas putovao svijetom da probam tunu u hong kongu, ali preporučam Slatki kutak u hotelu Lone u Rovinju. Mislim da su im slastičari vrhunski. B-)

  6. Zagreb nije tako loš grad, jer nije baš tako prljav kao ovi u našem još siromašnijem okruženju, premda nam se ponekad takvim učini, posebice gledajući sve te neodržavane javne površine, fasade zgrada itd. Čak nema niti previše kriminala, neće te ovdje netko iz čista mira opljačkati i ubiti na ulici kao u nekim zapadnim gradovima (osim možda ako si slučajno peder, Srbin, tovar itd., a kako je krenulo uskoro i ako si poduzetnik, neoliberal ili kakav sl. “građanima” omrzli tip). Prometni kolaps je tu samo ujutro kad se ide na posao i popodne kad se vraća, inače (mada zapravo kad ti ne treba) sasvim je prohodno kao da se radi o malom provincijskom gradu. Gradske usluge na čelu sa našim gospodinom gradonačelnikom su ipak na solidnom nivou (iako malo skupe). Za izaći se nađe pokoje mjesto, u šoping se ima gdje otići itd. ako niste baš izbirljivi, pa i jesti se ima gdje, jer restorana je količinski dosta… druga stvar što ovi koji su prazni i nisu baš neke kvalitete a oni koji nešto valjaju baš kad ih trebaš dupkom puni da se moraš zadovoljiti lošijim izborom….

    Na mnoge se od tih stvari može gledati kao na do pola punu čašu. Kvaliteta restorana možda poraste kroz koju godinu.

    Ali mnogo toga nam baš fali, onih lijepih stvari, restorana sa bar jednom solidnom Michelinovom zvijezdicom, ili možda dućan poput ovoga (gdje za gradove već počinje značiti koliko ih imaš toliko vrijediš, kao npr. NY koji se ponosi sa svojima gdje su već postali i turističke atrakcije!):
    http://www.youtube.com/watch?v=SvAjFZ0gWNc (Barcelona)

  7. Nedavno sam gledao na youtubeu dosta filmića o financijama i tako vidio nekoliko od Carla Icahna. Covjek me podsjeca na Muhameda Alija, puca iz svih oružja. I on je zagrizeni shareholder activist, dok Munger i Buffett nisu neki ljubitelji.
    http://www.bloomberg.com/news/2014-05-05/ackman-icahn-defend-activism-as-munger-sees-harm-to-u-s-.html
    E sad meni to nije jasno kod Buffetta, pa ako sam ulozio milijarde, normalno je da se “petljam” u rad managementa. Sumnjam da Buffett samo stoji po strani. Ackman je rekao da je Buffett u pravu,jer je potonji ipak najveci autoritet, ali opet je vukao na svoju stranu.
    Evo i neko istrazivanje koje vuce vodu na stranu Carla Icahna
    http://www.cfapubs.org/doi/full/10.2469/dig.v41.n2.22

    • Carl Icahn – ček malo, je li to onaj “američki Bakić”? 🙂

      (zivciraju me hr novinari kad nase ljude nazivaju “hrvatskim Elliot Nessom”, “hrvatskim Sinatrom” i slicno, uopce ne kuzim potrebu za tim konstrukcijama. Sta zele time reci, da su ti ljudi samo kopije nekog poznatog uzora iz vana?!)

  8. Kao sto Nenad pise svijet se razvija i raste i to je normalno ali ono sto mislim da nije normalno je nemogucnost Hrvata da se sagledamo objektivno. Nasa janjetina je najbolja na svijetu: izjavljuju svi Hrvati koji se nikada makli nisu iz Hrvatske niti su probali sve ostale janjetine svijeta. Da bi moga tako nesto reci treba probati dovoljan uzorak janjetina iz raznih zemalja svijeta pa onda donjeti zakljucak. Ali cak ni tada nije moguce to objektivno izreci jer onaj okus koji je tebi najbolji drugome nije. Jedem ovdje u USA janjece kotlete iz Novog Zelanda i mogu vam reci da su meni odlicni.

    Nasa obala je najljepsa! – Nama je jer smo se tu rodili pa ju volimo ali vjerujem da je Eskimu ljepsa ona gdje plutaju sante leda, a da je nekome sa Kariba ljepsa Karipska obala gdje su sve plaze pjeskovite a ne skrapave ko kod nas. Lijepa je nasa obala ljeti na 2 tjedna, probajte na nekom otoku zivjeti zimi i prokleti cete dan kada ste se rodili kada udari bura a zatreba li vam nekoliko ozbiljnih medicinskih pregleda i nakon toga mozda operacija i posoperacijska terapija prodati cete kucu i otici sa te djevolje hridi zauvijek. Vjerujte znam to jer moji su otocani. Ljepo je ljeti ali je siromasno, skuceno, pusto i besperspektivno ostalih 9 mjeseci godisnje.

    Nase zene su najljepse. Nama jesu ali Eskimi vole debele dlakave zene sto dobro griju, Aborizdini vole zene sto mogu hodati 40 KM dneno i jesti larve i crve, Skandinavci vole plavuse, Nigerijci vole cnkinje, itd.

    Mi smo najsportska nacija. To govori samo o tome da ne obracamo paznju kada drugi pobjede na US Openu nego samo obratimo paznju kada netko nas osvoji ko sada Cilic. Do sada je 50 US Opena osvojio netko drugi po cemu zakljucujem da smo 50-ta sportska nacija na svijetu. A sto se tice Australina opena mi smo zadnja sportka nacija jer ga jos nikada nismo osvojili.

    Vjerojatno i neki drugi narodi boluju od slicnih mentalnih problema tvrdeci da je njihov sir najbolji, njihovo vino najbolje…bla…bla….no treba biti realan i jednostavno priznati da smo kao i svi drugi ljudi, nit sto bolji nit sto gori i da mi volimo ono sto mi volimo a da ljudi drugih krajeva i kultura vole sto oni vole. Svaki Cigo svoga konja hvali.

    A evo sada malo i o meni. Kao i svatko u dijaspori i ja se planiram (sanjam) vratiti u Hrvatsku pa ako ne prije onda makar i u penziju. No pricam ovdje u USA sa jednom nasom starijom gospodjom koju su roditelji ovdje dovukli kao dijete. Kaze ona: Moji su dosli mladi u USA i cijeli se zivot planirali vratiti. Nakon duuuugih 40 godina u USA zasluzili su penziju i sretni se vratili na rodni Prvic. Medjutim njen otac je nesto bio loseg zdravlja, zalio se na par stvari no na Prvicu te nitko od doktora ne j…… , jos ti se ismiju jer sto ti Amerikanac sada oces, samo nesto kukas, nije ti ovo Amerika, stisni zube i muci. Kada bi otiso u Sibenik u bolnicu jos i gore. Tamo si nitko i nista, nikakve veze nemas jer dugo tu nisi zivio, uvijek si na zadnjem mjestu i ……njen otac umro od ciste nebrige zdravstvenog sustava koja nije ni dijagnosticirala a ni tretirala te male zdravstvene probleme koji su se mogli sprijeciti da ne postanu fatalni da se zdravstvo sa njima na vrijeme bavilo.

    I njena majka u crnini spakirala kofere i krenula po drugi puta put USA jer kako sama kaze: Radije bi bila ziva i zdrava u USA nego bolesna i mrtva u Hrvatskoj. Pobjegla je nazad u USA gdje ima Medicare, gdje svaka bolnica napravi 20 pretraga na njoj kada kaze da je nesto boli, gdje je doktori slusaju, gdje ima penicilina, gdje ima terapija, gdje neko obraca paznju, i ako cemo krajnje ironicno gdje doktori na tebe gledaju kao izvor zarade pa te maze i paze i lijece do 100-te godine zivota.

    I mislim si ja zar ce se i meni to dogoditi, da nakon cijelog zivota u dijaspori pod stare dane necu moci na svoj otok jer je zdravstvo toliko lose da tamo mogu samo krepat dok mi se ostali sumjestani smiju i nasladjuju se jer eto, sto mu vrijede svi dolari kada je krepo.

    Ali eto, kod nas uvijek ima para za Dinamo, za Hajduka, za Cibonu, za reprezencaciju, za dvorane za rukomet, po 3 milijarde svake godine za nevladine udruge, ali nema za bolnice pa nam je vecina bolnica u zgradama sto je Austro-Ugarska sagradila. Mozda Hajduk zivi vjecno ali ljudi umiru prerano. Mozda je Dinamo svetinja ali ljudi su obaceni ko otpad.

  9. Sorry, ali broj restorana sa Michelinovim zvjezdicama ne govori baš previše o Hrvatima kao narodu. Logično je da zemlje sa jako dugom kulinarskom tradicijom imaju više takvih restorana, jer ipak se u kuhinji ne možemo mjeriti sa Francuzima, Englezima i drugim nacijama. No, popis Michelinovih zvjezdica me je začudio. Znate li koja zemlja ih ima najviše(tri zvjezdice)? Japan, pa Francuska! Od naših susjeda niti jedna zemlja na Balkanu nema niti jedan restoran sa Michelinovim zvjezdicama. Austrija ih ima deset, Grčka 4, Češka 2, Mađarska 3 i Poljska samo jedan. Po tome nismo daleko od naših susjeda.
    Glede cijena, Blumenthal je doista jeftin i tamo bih išao, kao što bih išao i kod onog Makedonca u Dansku(mislim da su njegov restoran u Michelinu proglasili najboljim u Europi, ali bi išao na sushi i kod Jira u Tokio-tip ima tri zvjezdice a restoran mu se nalazi na postaji podzemne željeznice! (Jiro-dreams of sushi – prekrasan dokumentarac!). No, mislim da su cijene posljedica stanja na tržištu – najbolji naplaćuju poput Blumenthala(iako kvalitetom to nisu) zato jer mogu(nema boljih), a drugi se onda samo uklope u niže cjenovne razrede. Iako, mislim da se Britanci i ostali europski turisti najmanje žale na cijene kod nas.

    • Niste razumjeli, fokusirani ste previše na ‘MI HRVATI smo isto tako jako dobri’. Govori se o pristupu svemu, pa i kulinarstvu, primjerice kroz pokazatelj cijena i odnosa prema gostu.

  10. Kulinarstvo i servis i pristup hrani u hrv je stvarno tragedija.
    Cast iznimkama.
    Nedavno je bilo rijec,ne znam sad u norw ili swe, o tim micheline zvjezdicama jer je bio njihov ziri po restoranima i bile su kritike na nacin ocijenjivanja. Pa kazu da je tesko zadovoljit njihove kriterije pogotovo sta je kuhinja drukcija od francuske.
    Ja mogu samo rec da je hrana i usluga u skandinaviji jedno 10 svjetlosnih godina od hrvatske i sigurno u europskom vrhu.
    Kvaliteta za novac je neusporediva sa hrvatskom.
    A kakav im je pristup hrani takav je ocigledno i prema svemu

  11. Mene je pak iznenadio podatak da nakon nedavno provedenog istrazivanja najbolju hranu u Europi imaju…..Nizozemci!!! Dakle Nizozemci iz podmorske Nizozemske jedu najzdraviju iinajbolju hranu u Europi a ne Hrvati koji imaju najbolju janjetinu na svijetu, najbolju blitvu, najbolji sir, najbolju sol (i to novine nedavno pisale) najbolje maslinovo ulje, najbolje vino, najbolje…bla bla.

    Svijet je velik i svugdje postoje ljudi koji se jako trude, koji imaju velike strasti za to sto rade, koji generacijama stvaraju i oplemenjuju to sto rade, koji generacijama uce, koji nasljedjuju od djedova pa od oceva i onda prenose na sinove i unuke………dakle ako se sa njima mislimo nositi moramo i mi tako i onda jos i malo bolje. Samozavaravati se da je nase sve najbolje je nista doli lijenonost…sjedim na dupetu i imam najbolju blitvu i vino na svijetu.

    Moramo razmisljati svjetski i izbjegavati svaku vrst provincijalizma i samodopadnosti a pogotovo glupog hrvatskog regionalizma tipa mi dalmatinci smo naj na svijetu.

    Ucimo od starih Dubrovcana kako su putovali svijetom i kuci slali podatke kako je vani, upijali pa prenosili znanja kuci gdje su se ona primjenjivala pa onda opleminjavala da bi se bilo boljim, jacim, snaznijim, pametnijim.

    Uciti od drugih, kopirati dobre stvari od njih, raditi vise od njih, promisljati vise od njih, sanjati vise od njih, ostvarivati snove vise od njih, stvarati vise od njih, biti veci perfekcionisti od njih, ….zapanjiti njih i sami sebe koliko mozemo i koliko smo napravili. Tako treba i nema drugog puta za prema gore, za prema naprijed.

    Evo Mate Rimac tako radi sa svojim autom, HS Produkt sa svojim pistoljima…svaka im cast i sve najbolje im zelim. Postigli su to svojim radom, svojim trudom, svojim rizikom i neprospavanim nocima. Nadam se da ce i drugi u Hrvatskoj uspjeti slicno.

    Pa mali Akrapovic i z Slovenije je danas sluzbeno najbolji auspuh na svijetu, ovdje u USA cim kupis motor skines i bacis original auspuh i kupis Akrapovica. I to je postigla mala firma iz male Slovenije !!!! Respect!

  12. Cesto Antun pise ovdje na blogu da cemo morati uvoziti radnu snagu ako zelimo uopce prezivjeti na ovim prostorima. Neki se slazu sa time, neki mrze i samu pomisao na to no gledam ja danas BBC dokumentarac How Many People Can Live on Planet Earth od David Attenborough-a i u tom dokumentarcu on iznosi podatke UN-a o kretanju broja stanovnika do 2050-te. Kako UN prati i predvidja, broj stanovnika raste u Indiji, Kini, UK-u i USA, no znacajno pada u Japanu, Rusiji, i cijeloj istocnoj Europi ukljucujuci Hrvatsku.

    Svako neka izvuce svoje zakljucke, no Antun je u pravu. Pad stanovnika na ovim podrucjima je izgleda neminovnost koju cemo tesko zaustaviti. Sto ce to znaciti za ekonomiju i cijene nekretnina Nenad je vec vise puta pisao.

    Tko hoce pogledati ovaj fascinantni dokumentarac neka ga pogleda ovdje:

  13. Nešto se mora prelomiti u naše mentalitetu pod hitno,inače će završiti kako mi reče netko jako drag (“Bili smo loši gospodari, bićemo dobre sluge .”)
    Koliko god se mi grozili toga,imigracija je neophodna, i to masovna, jer se očito nećemo dići s dna.
    Ono što Antun priča o kadrovima za poslove koje kod nas nitko neće (fizički i sl.) samo je dio onog što nam doista treba. Primjer Indije to ilustrira zorno: iako USA ima primat u IT (uključivo i hobiste) sektoru s 19 % od ukupno 18,5 miliona stručnjaka, Indija je već prešla 10 %, baš kao i Kina.
    No,Azija vodi ispred Amerike (37 % : 33 %), a Evropa zaostaje (31 %) i u programerskim kategorijama,kao i u stručnim IT -jevcima u sličnom omjeru.
    Ova promjena je samo zemlji (Indiji) donijela skok udjela IT-a u GDP-u od 1,2 % do skoro 7,5 % u 15 godina (s 2013 ).

    A u vezi restorana i gastronomije kod nas, sve ovisi o okusima. Osobno smatram da ima materijala da Michelin zakači neku od naših atrakcija, koje i osobno partnerima i prijatelima izvana preporučam.Ponajprije recimo Batelinu, koja već uživa lijep ugled napolju s lijepim preporukama Lidije Bastianich http://www.newsweek.com/101-best-places-eat-europe-64467
    Slično je i s okruženjem (Rumunjska i izvrsni “Artist” te veganski “BioFresh”) .Pošteno govoreći, mislim da se radi i o maloj aroganciji Michelina spram CEE zemalja i novih tržišta.Što se tiče Michelin guide-a, tko hoće više pikanterija, ,naći će je u zabavnoj i duhovitoj knjizi bivšeg inspektora Pascala Remy-a (L’inspecteur se met a table), finom melangu sujete,grandomanije i krupnog businessa restorana i Michelina, ali i industriji stresa i pritiska kod tragičnog Bernarda Loiseaua (“The Perfectionist: Life and Death in Haute Cuisine”).
    Budimo realni,kao i svaki posao, i ovaj traži iznimna ulaganja i odricanja, što se vidi u “Nomi”, bivšem “elBulli”, kao i sadašnjem hrabrom nasljedniku “El Celler de Can Roca”.
    Prije 5-6 godina imao sam čast da nam na privatnom domjenku menu sprema genijalac Ferran Adria (počeo kao perač suđa) , pa ga priupitah poslije Creme Catalana Foam gdje on jede,kad nije u restoranu .
    -“Tamo gdje ljudi imaju ideje i volje da ih sprovedu u djelo,najčešće lokalno,ne biste vjerovali!”
    Eto, volio bih da Pelješac ili Istra dobiju svoju verziju French Laundry iz Napa Valley.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s