Uncategorized

Jednostavno rješenje problema oko ‘monetizacije’ autocesta

Rješenje je, naravno, IPO za građane Hrvatske.

Budući da država planira dobiti oko 3 milijarde eura, a protivnici smatraju da to vrijedi oko 10 (ili tako nekako, u svakom slučaju znatno više od 3), najbolje je da država ponudi svojim građanima ceste u vlasništvo za puno manje nego one, prema protivnicima ‘monetizacije’, vrijede, a malo više nego je planirala dobiti za njih. Zar ne bi to bio baš čisti win-win, rijetka prilika za koncenzus u Hrvatskoj?

Recimo za 3,5 mlrd. eura.

Kako sindikati najavljuju da će prikupiti bar 800.000 potpisa, kad bi samo tih 800.000 ljudi prigrabilo ovu (po njihovu mišljenju) evidentno odličnu poslovno-štedno-investicijsku priliku, to bi bilo oko 4.400 eura po upisniku, jedan baš slatki mali IPO.

Ovo je vrlo, vrlo fer rješenje jer bi svi oni koji misle da ceste vrijede više, mogli u budućnosti zarađivati na onima koji misle da vrijede manje. Dakle, umjesto da se preglasavamo, pa da većina nametne svoje mišljenje manjini, ovako bi svi mogli napraviti uprako kako misle! To je moć tržišta.

Pitanje je što ako bi ljudi htjeli upisati više: više ljudi, ili neki ljudi više novca. E to su baš slatke brige. Višak bi se mogao iskoristiti da se sagradi još autoputova.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

93 replies »

  1. A zašto bi kupili nešto što je već naše?
    Tih 4.400 eura ( ili više?) već imamo mi porezni obveznici kao dug koji nam nitko neće oprostiti.
    Monetizacija cesta je samo odgoda i ujedno povećanje tog duga pa to nije nikakvo rješenje.
    Postojeći dug trebamo što prije otplatiti pa ćemo biti pravi vlasnici autocesta bez duga.
    Imamo ceste i imamo dug sad trebamo te ceste što više koristiti uz što manje troškove pa mislim da treba što prije ukinuti naplatne kućice, raspustiti HAC i uvesti jeftine vinjete za korištenje cesta. Vinjete trebaju pokriti troškove održavanja, a otplata kredita je ionako problem države odnosno nas poreznih obveznika. Smanjimo druge proračunske rashode za 30 % i u jednoj godini otplatimo autoceste.
    Gdje rezati proračun?
    To mi je omiljena tema, ne znam od kuda bih počeo, svaki dan mi na pamet padaju sve bolje ideje!

    • Dandy, možda niste razumjeli. Ovo je idealan način da oni koji misle da su ceste vrijednije od 3 mlrd, na tome profitiraju, a oni koji misle da vrijede manje, sretno to prepuste njima. Tržište i sloboda ‘at its best’. Pa Vi ste barem za slobode, a ovdje predlažete kolektivizam, ‘naše’?!

      • Nenade
        Ja jesam za što više osobnih sloboda i što manje države u našim životima, ali nisam protiv naše države i državnog vlasništva u cjelini, nisam anarhist. Sloboda sa sobom nosi i odgovornost, vlasništvo obvezuje, a i imanje svoje države nosi sa sobom i pogodnosti i obveze.
        Državne autoceste koštaju, netko je za njihovu izgradnju zadužio sve nas porezne obveznike. Od toga ne mogu pobjeći, niti želim, dug je vjerojatno mogao biti puno manji, to sad ne možemo popraviti, ali ono što možemo je pronaći način kako se što prije i što bezbolnije riješiti duga.
        Monetizacija, koncesija, prodaja i sl u ovom trenutku je čisto šegačenje s mojim dugom, a bojim se da može završiti samo loše po mene (i sve druge porezne obveznike).
        Dug za autoceste ja doživljavam jednako kao i dug za mirovine iz prvog stupa ili zdravstveno osiguranje ili državne poticaje svake vrste ili plaće iz državnog proračuna ili sva druga prava koja financira moja država, ja ih sve gledam kao jedan teret, koji želim smanjiti, a ne “monetizirati”.
        Ako išta treba ostati državno (naše) onda su to državne ceste, one su poput krvotoka koji nas povezuje međusobno i sa svijetom, sve ostalo (npr zgrade vlade, sabora, predsjedničke dvore pa čak i vojne avione, topove i tenkove) možemo iznajmiti ili unajmiti bez ikakvih bitnijih posljedica, ali autoceste moraju ostati “naše” (državne).

        • Dandy, to je ‘sunk cost’ falacy. Da ih je neki kriminalac u naše ime platio 20 mlrd eura, znači li to da ih ne biste prodali za 19? Dug je tu, kao i vrijednost. A akk dionice kupe NAŠI građani, one opet ostaju NAŠE a smanjio nam se NAŠ dug, pa se za toliko možemo dodatno zadužiti i sagraditi još NAŠIH autocesta ili NAŠIH škola ili vrtića. U čemu je problem?

      • Da li je tržišno nešto platiti 7 i to dignutim kreditima, a onda to isto monatizirati za 3 i to nazvati uspijehom. Ako je netko kao što vidimo pokrao grdnu lovu pri izgradnji autoceste, OK. Na sudu kad se dokaže sve se može oduzeti, a onda od tih sredstava nek zatvaraju kreditie – pola kredita bi mogli vratiti. Kao što nije u redu da sve bude NAŠE, nije uredu da to bude NJIHOVO sanadera, Kalmete, Milanovića, DONčića ili bilo koga. Pod ovakvim uvijetima možda se ponovo pojavi snimka sa nekog sastanka i dogovora, samo što nas ovaj put nebi spašavali ameri, jer bi oni sa ovim našim trenutnim vlastodršcima trebali profitirati na ovoj koncesiji.

        • Inače Vam je ovo tzv. ‘sunk cost falacy’. Što da su ih platili 13 mlrd., da li bi se sada isplatilo prodati za 12?

    • Tko god kupi moj dug neće to učiniti na svoju nego na moju štetu. Tko god postane vlasnik ili koncesionar naših cesta izvući će iz nas ili iz naše djece sve što je platio i to uz debelu kamatu. I što je najvažnije ja ne želim da vlada dobije mogućnost da me još zadužuje s novim cestama, vrtićima i slično. Ne želim zaduživati svoju djecu s troškovima koji nisu nužni. Imamo dosta državnog vlasništva, a vrtići i škole su problem lokalne samouprave, a ne centralne države.

        • Nisam ništa pogrešno razumio. Ceste su državne, država je moja, ja sam vlasnik odnosno dužnik za kredite kojima me moja vlada zadužila, a vi sad predlažete da ja kupim od vlade svoju cestu kako bi vlada u moje ime i s mojim novcem meni izgradila još koju skupu cestu.
          Ne hvala, ne želim od vlade ništa kupiti jiti želim da vlada moje ceste ikome proda. Vlada nije vlasnik nego samo upravitelj naših cesta i to očito loš upravitelj. Jedino što želim je da mi taj loš upravitelj ne stvara nove dugove.
          Neka radije monetiziraju predsjedničke i banske dvore i podnesu ostavke.

        • Mene banka uporno podsjeca svaki mjesec da moram platit ratu za kredit, pa i sam razmisljam o raspisivanju referenduma. O cemu se radi?
          2003. sam uzeo kredit od 800,000 eura za pokretanje jednog investicijskom projekta. U sam projekt sam ulozio 500,000 eura, a ostalih 300,000 sam spiskao na novi auto i neke druge stvari. Zena je oduvijek bila zavidna susjedu koji je vozio bolji auto, pa sam popustio pritisku i radi mira u kuci kupio novi Mercedes S500. Tu sam vec ulupao nekih 100,000 eura, njemac puno trosi pa mi i na gorivo ode nekih 300 eura mjesecno. Mali mi se, po uzoru na svoju mamu, odlucio skolovat u inozemstvu, tako da mi je i tu otislo jos nekih 100,000 eura. Tu je jos i obnova rodne kuce moje svekrve, asfalirani prilaz kuci, garaza itd.
          Sto se same investicije tice, nisam bas previse vremena proveo planirajuci prihode, rashode i slicno. Jedna banka mi je ponudila odlican kredit (200,000 eura) uz 22% godisnju kamatu, sto mi se nije cinilo puno u to vrijeme. Druga mi je dala kredit (400,000) uz nizu kamatu (15%), a od trece banke sam dobio kredit (200,000) s jos nizom kamatom (10%) i jednokratnom otplatom u 2014g (ostali krediti su na rok od 15g). Zaposlio sam 35 ljudi, iako mi je sad jasno da ih je bar 10 visak. Ne mogu ih otpustit jer mi profesor Marksizma ne bi oprostio, a i s vecinom zaposlenih sam u prijateljsko-rodbinskim odnosima. Zenina sestra, koja tamo nesto radi, je vec debelo u 60tim godina i tesko da bi se snasla na trzistu rada. Slicno je i s necacima, koji nemaju ni srednju skolu a jedan od njih je i blago retardiran. S radnicima sam imao korektan odnos do pocetka krize, digao sam jos par manjih kredita u medjuvremenu da im placam bozicnice i uskrsnjice, i jos jedan kredit da ofarbam kuhinju u firmi (mislim da smo bar 25 puta farbali kuhinju u zadnjih 10 godina). Nisam previse paznje obracao na financijske aspekte poslovanja, profit mi je oduvijek bio mrzak, bilo mi je vaznije da ljudi rade, da zena bude zadovoljna (i njena sestra, svekrva, necaci i prijatelji), i da imam solidan zivotni standard.
          Uglavnom, sve je bilo ok dok nisam skuzio da nemrem vise placat kredit. Jedna zlocesta kapitalisticka banka u stranom vlasnistvu mi je predlozila da prodam firmu za 5,000 eura. Zamislite, ja sam uzeo kredit od 800,000 eura, a oni bi da prodam firmu za 5,000 eura. Pa kako je to moguce? Poceli su tamo nesto lupetati o prihodima, rashodima i dugovima. Navodno troskovi nadmasuju prihode, nisam kreditno sposoban i slicne gluposti. Pa mi onda spominju neke operativne gubitke, negativan EBITDA (sta je to uopce?). Pa nisam ja ulozio njihove novce radi tamo nekog EBITDA i novcanih tokova. Ja sam uvjeren da bi novinari i citatelji Poslovnog, indexa, jutarnjeg i vecernjeg-sa svojim dugogodisnjim iskustvom u vrednovanju kompanija- procijenili ovu moju firmu, koja je btw moje obiteljsko blago i djedovina, na minimalno 4 milijuna eura. Pa boga ti dragog, ja sam samo na farbanje kuhinje potrosio 18,000 eura. Uhvatio sam neki dan clana uprave dok je jos bio trijezan (covjek navodno ima MBA s Harvarda), koji za sve krivi globalizam. Ja mu vjerujem.
          Jedino rijesenje svojih problema vidim u raspisivanju referenduma kojim bi se zabranila prodaja moje tvrtke-koja je od strateskog znacaja za moju obitelj i drzavu u cjelini-tamo nekom bezobraznom kapitalistu. Molim potpisnike referenduma da preuzmu dugove moje firme i tako spase 35 radnih mjesta. Kao alternativu nudim prodaju 50% dionica firme za 2 miliun eura. Vracanje duga garantiram svojim hrvatskim postenjem, mercedes ne mogu prodat jer bi mi zena popizdila da se mora ponovo vozit u Fiatu. Ja cu i dalje upravljat tvrtkom i vasim novcima. Hvala

        • Ovo je odlicna ideja (zar ne postoje vec ovakve slucajevi drugdje?) ali samo u slucaju da se autocestama upravlja kvalitetno i da ti “mali” dionicari mogu utjecati na “raspasoj” u zaposljavanju i upravljanju HAC-om i ARZ-om. Tada bi te ceste mogle i biti “direktno” profitabilne za svoje dionicare (za razliku od indirektnog profita za cijelo drzavu/drustvo samim svojim postojanjem). Mislim da do nesporazuma dolazi zbog neshvacanja da te autoceste sada u biti **nisu** nase/vlasnistvo drzave. One su vlasnistvo **banaka** koje su platile njihovu izgradnju, ali nisu zainteresirane da budu vlasnici niti dionicari autocesta nego zele svoj posudjeni novac nazad. Zele da im se vrati taj dug. Ovo bi pretvorilo taj dug bankama u vlasnicke udjele onima koji bi bili zainteresirani biti vlasnici (a banke ne zele) tih autocesta kroz IPO. Novac skupljen kroz IPO bi otisao na vracanje duga bankama, a utoliko manje bi ostali nezainteresirani gradjani Hrvatske bili manje duzni (u biti ne znam koliki je dug bankama za autoceste). A to je ujedno i razlog svim ovim promjenama “stavova” politickih stranaka oko monetizacije autocesta. Dok su u oporbi svi su protiv, naravno. No, kad dodju na vlast i kad dodje “Zahlen, bitte” trenutak, a nema se otkud onda su odjednom za monetizaciju.

    • Supersuper super ti je priča, tako su otprilike radili i političari s našim autocestama, samo što priča s firmom i državnom infrastrukturom nije baš ista i ne završava jednako.
      Državne autoceste nisu firma koja posluje na slobodnom tržištu, koja može propast ili profitirat i vrijedi onoliko koliko kupac hoće za nju platit.
      Državne ceste su monopol i trošak njihove izgradnje i održavanja platit će porezni obveznici htjeli to ili ne, milom ili silom.
      Prodaja ili koncesija državnih cesta ne rješava poreznim obveznicima problem, opet su oni ti koji kao korisnici ceste moraju plaćati cestarinu kojom se pokriva trošak njihove izgradnje i održavanja, a u slučaju prodaje ili koncesije i profit kupca ili koncesionara.
      Dakle uz trošak izgradnje i održavanja dobili smo još jedan trošak – zaradu kupca ili koncesionara. Možda taj trošak može biti manji od troška HAC-a, ali teško je to povjerovati, monopoli se uvijek naplaćuju koliko god mogu, a troškove HAC-a mogla bi država lako smanjiti samo da ima političke volje.
      Mislim da vlada i želi “monetizirati” autoceste samo zato što nema političke volje za provedbu reformi, smanjivanje troškova HAC-a, smanjivanje broja zaposlenih, otpuštanje uhljeba na autocestama.
      Političarima je monetizacija puno prihvatljivije rješenje od bolnih rezova, ne zamjeraju se uhljebima, dobiju novo gorivo za socijalističku redistribuciju i dug prebace na našu djecu i unuke.
      Puno je slađe dijeliti tuđi novac nego se mnogima zamjeriti otkazima ugovora o radu, socijalisti to ne rade, oni samo “socijaliziraju” gubitke i pričaju kako je to humanost na djelu, nova pravednost, svi smo mi jednaki (samo su partijici jednakiji), a privatno vlasništvo je zlo, zato su tu porezi kojima će socijalisti oduzeti onima koji imaju i dati onima koji nemaju.
      Ako se proračun slabo puni nije ni to problem, nešto ćemo monetizirati, još malo zadužiti porezne obveznike i dok ide ide.
      Živio socijalizam! Živioooo!

  2. http://www.index.hr/vijesti/clanak/pusic-iz-kaira-porucila-hrvatska-donira-13-milijuna-dolara-za-obnovu-porusene-gaze/776973.aspx

    Ministrica Pusić daje 1,3 milijuna dolara džihadistima da izgrade tunele ih kojih će napadati Izrael i odrubljivati ljudima glave…na to odlazi naš porezni novac,baš smo stoka sitnog zuba kako kaže nedjeljni komentar,a sutra će ministrica reći mrtva hladna Lalovcu da doslovno nema više gdje rezati u njenom resoru…Gdje mi živimo…

    • Ministrica Pusić je s ovim obećanjem povećala državni dug za novih 1,3 milijuna dolara (+ kamate) i time prekršila svoje ovlasti, a to znači da bi je trebalo odmah smijeniti i tužiti za naknadu štete, pa nek do kraja života otplaćuje svoju neodgovornost.
      Koliko smo (nepotrebnih?) vrtića ili škola mogli izgraditi za taj novac?
      Koliko smo mogli smanjiti dug za autoceste? koliko smo mogli smanjiti poreze?

  3. To bi bio odličan potez Vlade. Sviđa mi se i prijedlog da se sindikatima umjesto božićnica i plaća isplate dionice autoceste. Tad bi isti oni koji govore o silnim potencijalim hrvatskih autocesta, o privatizacijskoj pljački, o ekstraprofitu, promijenili ploču i počeli s opravdanjima zašto ne mogu kupit ono što upravo prema njihovim tvrdnjama vrijedi puno više. Od njih bi čuli da SADA, ovog trenutka, nemaju novaca ali da imaju, svakako bi kupili. No čini se da za Vladu ne vrijede isti kriteriji. To bi bila izvrsna prilika da ih se educira što su oportunitetni trošak i vremenska vrijednost novca.
    Dakako, na tom IPO bi skupili eventualno par stotina milijuna kuna, ne više. Što bi bila samo još jedna u nizu demonstracija hrvatske shizofrenije. Ne žele da se država zadužuje al’ žele da se ne smanjuju plaće hrvatskim profesorima, ne žele deficite ali nemaju problema s tim da država spašava kompanije novcem poreznih obveznika, žele protekcionizam a kupuju strano,…..

  4. Odlicna ideja Nenade! Vjerujete da autoceste vrijede 10 milijardi – evo Vlada vam ih nudi po 3.5 pa kupiti dionice i zaradite 6.5 milijardi. GENIJANLA IDEJA! Ako zarade – zarade – odlicno! Ako izgube – naucili su nesto i postali pametniji!

    Samo prvo otkup dionicama treba javno ponudiit svim ovim sindikalistima koji predvode sakupljanje potpisa za referendum a drzava bi se trebala pripremiti na odgovore tipa “mi bi ali nemamo para” na taj nacin da im cak i ponudi kreditiranje sa 1% kamata. Mogu valjda ti junaci se obracunati sa 1% kamata. Evu nemas para, uzmi kredit i kupi dionice!

  5. G. Bakić & Alkibijad,
    ova kombinacija IPO + i ovoga što Alkibijad kaže je sjajna!
    Pravi poticaj i za narod, kad ne damo naše, i za sindikaliste u HAC-u i AZR-u koji se uzjogune na sam spomen otpuštanja, a isti taj narod nek plaća plaće višku radnika i savjetničkih mjesta bivšim direktorima koji su samo dobili preimenovane pozicije uz zadržavanje plaća..
    Možda svima u tim firmama, obzirom da vjeruju u svoje firme, zakonska obveza da prema visini plaće sudjeluje % u IPO.
    Možda ljudi shvate koliko i zašto autoceste vrijede i ako nisu zaradili dovoljno za plaće, a ne mogu natjerati više stranaca i nas da se vozamo autocestama, da tada skrate rashode za toliko plaća ili osobno ulože u još dionica (dokapitalizacija) dok to ne shvate 🙂

    • jedna mala digresija. bina i arz nisu u sustavu pdv-a (!), a skuplji su po kilometru ceste od hac-a (mada istarski Y i nije auto-put cijelom trasom). ulaskom u eu, po sili zakona, postali su obveznici pdv-a, ali sad im ga drzava/proracun vraca. sto je nama nasa borba dala…

    • Sjetite se IPO T-HT… Bolje ipo hc nego domoljubnice. I tako narod oko štandova ne razumije što potpisuje. Čujem komm “prodali su inu i vodu, ceste NEDAMO!” Opet mislim da je jako slaba samoedukacija i malo dublja analiza svega. Ali što je, tu je. Živimo u Hrvatskoj i biramo(i neizlaskom na birališta) vlasti koje su u prošlosti i gradile te iste ceste i zaduživale se i precjenjivale po km (preljev u privatne i stranačke džepove). Kao, probudili smo se mamurni nakon 20god pijanke. Živjeli!

  6. Osobno navijam za vinjete i da se naprave izlazi svakih 10 km tako da i lokalno stanovništvo može koristiti autocestu praktično kao obilaznicu. Živnula bi i građevina i nešto bi se pokrenulo. Nemojte zaboraviti da svi plaćamo godišnje nekoliko stotina kuna zbog 20 lipa u gorivu tako da ne bi bio problem i dodati za vinjetu.
    Svakako bih volio da prometni fakultet da svoj prijedlog rješenja uz IPO, mirovince i reprograme kredita.
    Zanimljivo da je ovaj referendum pračen od prvog dana, a onaj o preferencijskom glasovanju tek zadnjih par dana.

  7. Iz nekog razloga, ni na ovom, ni na mnogim drugim mjestima, nitko ne spominje notornu činjenicu (barem nisam primijetio, isprike ako je netko vec linkao) – autoceste ne mogu u koncesiju dok se ne upišu u ZK. To kaže hrvatski zakon o koncesijama, čl.6. Svaki koncesijski postupak, dok se to ne riješi, ako i ne bude ukinut u postupku pred hrvatskim sudovima, biti ce kad zavrsi na ECJ. Dakle, postoji velika pravna nesigurnost i neizvjesnost, sto sigurno nece dobro utjecati na sam postupak. Cak da nekim cudom Vlada zabije glavu u pijesak i nastavi s tim, sanse su da ce nas to kostati. Ajmo ne biti Rand-droidi vise nego sto je oportuno. Više: http://www.index.hr/vijesti/clanak/monetizacija-autocesta–koncesija-potpune-katastrofe/775639.aspx

  8. Da nenade jako dobra ideja,pisao sam već o tome,neka darinko kosor svojim primjerom ulaganja pokažu koliko njemu vrijede autoceste i neka to onda propagira građanima- da kupe da ne bude vlasništvo banke nego NAŠE.Što ne izađu ti “gremlini” na javnu tv i kažu ja ću uložiti čitavu svoju ušteđevinu na,bubam na pamet 3 milijarde eura “jer to vrijedi 20 milijardi”,ne moj nenade socijalistički zombiji ne uzimaju na sebe tu odgovornost nego oni narod uvjeravaju da je NAŠE nešto što nikada nismo ni platili,nismo isplatili ni “tri” rate a oni viču to je NAŠE?Ali neće se uhvatiti za novčanik-da stvarno ostane NAŠE.To je čisti socijalizam?Jeste li čuli onoga muflona od darinka kosora?Da to vrijedi 20 milijardi eura?Pa moj darinko nagovori građane i mio fondove da to kupe za 10-15 milijardi i da ostane NAŠE,dati ćemi im rabata na tvoju cijenu i do 50%,samo ti tvoju ušteđevinu prvi plasiraj u autoceste?
    Muflon je blaga riječ za tog čovjeka,to je bomba ravna da Croatia osiguranje vrijedi 17 milijardi kuna ili da ako se otvori lng u omišlju da će tu pristajati brodovi koji nose 30 puta veću eksploziju nego atomska bomba na Hirošimi?U nas umjesto da ih spakuju u vrapče oni ih pozivaju na htv da narod čuje što kažu “stručnjaci”,kolektivno ludilo?I još oni kažu da su liberalna opcija?
    Možda za vrapče?

  9. http://www.politikaplus.com/novost/111195/Darinko-Kosor-Prodajemo-nesto-sto-vrijedi-20-milijardi-eura-za-20-milijardi-kuna.-Nema-nikakve-logike-u-tome

    Evo liberalima na ovome blogu da shvate sa kakvim socijalističkim zombijem i prevarantom imaju posla?Oni su liberali kao što je papa ateista?
    Prikriveno krilo liberalne komunističke partije kao i HNS.Ne dajte se prevariti.
    Gori su oni nego ovi na vlasti,vjerujte mi a što je najgore oni su svi do jednoga sigurni da su oni-liberali a da se marx digne iz groba izljubio bi ih sve zajedno.Da su oni liberali nebi im palo na pamet koalirati sa bandićem u zgb i hdz-om na državnoj razini…Veliki su to glumci.20 milijardi eura?Pravac vrapče.

    • HSLS je lijeva stranka, ali mislim da je uvredljivo uspoređivati ih sa SDP-om ili HNS-om, a potpuno promašeno reći da su gori od sadašnje vlasti samo zato što se protive “monetizaciji” autocesta ili zato što naivno misle da ceste vrijede više nego što vrijede.
      Za nas porezne obveznike nije bitno koliko ceste vrijede nego koliko za njihovu izgradnju i korištenje u konačnici moramo platiti.
      Netko je procijenio da je to danas 30 milijardi, toliko moramo platiti i svaki potez vlade koji nam to poskupljuje nije dobar. Možda koncesija u nekom obliku može smanjiti troškove poreznih obveznika, ali puno je vjerojatnije da će ih povisiti, osobito ako sadašnja vlada dobije mogućnost spiskati još 30 milijardi kuna. Ako im neki koncesionar da novac tko ih u tome može spriječiti? Prodat će oni to i za 15 milijardi samo ako budu imali priliku, a trošak poreznih obveznika porast će za točno taj iznos + kamate dok ne vratimo nove dugove.

      • Dandy,što možete misliti o stranci čiji predsjednik kaže da autoceste vrijete 20 milijardi eura?Vi i ja znamo da je to bacanje dimnih bombi ali prosječni hrvatski čovjek se dovodi u zabludu i promislite kako se osjećaju građani koji su u tu bombu povjerovali.To je upravo ono što ja pišem,zatukli su narodu mozak lažima i poluistinama takvim neodgovornim izjavama i kako onda narod može na referendumu donjeti razboritu odluku?Ne radi se ovdje o autocestama nego je tako u svemu,nema uopče političke odgovornosti za izgovoreno,možeš reći što te god volja i čak nitko ne preispituje istinitost tvojih procjena i tvrdnji.
        Pa što ako kojim slučajem vlada koncesionira autoceste za 20-30 milijardi kuna a kosor nas je uvjerio da vrijede 20 milijardi eura.Što nam preostaje nego u boj?To je onda zločin vlade prema hrvatskom narodu?O tome vam ja govorim?Takve izjave u ljudima bude gnjev i revolt,smatraju da nas vlada ide opljačkati za nečiji račun.Ne smije se to raditi.

  10. Koncesija ne vrijedi ništa jer je pravno upitan temelj na kojem se raspisuje. Dok se ne sredi zk stanje, ući u takvu situaciju je iznimno špekulativno. Teoretski, svaki vlasnik može tražiti zaštitu i pravno minirati cijeli deal. Koji bi koncesionar bio toliko neoprezan, osim ako dobije garanciju države da neće biti smetnje (koja je pravno neostvariva) i izgubljenu dobit i penale ako se ipak dogodi (što ne smije biti dio koncesijskog ugovora prema europskim pravilima).

    • Zar ne vidite da ova vlada defakto blefira od kada je došla na vlast nebi li poslala poruku “mi ćemo to napraviti”,ovo je bleferska vlada a stara poslovica kaže u laži su kratke noge,porez na nekretnine je bio prvi blef ove vlade,sve što oni rade je blef…Šalju time poruke vani a politiku vode po onoj “pusti vodu dok majstori odu”,to je balkan sistem,das ist das leben-daj da te zajebem…

    • Ovo je lažna dilema.
      Nekretnina koja nije upisana u zemljišne knjige nije bezvrijedna, nego samo rizična pa vrijedi manje.
      Ništa našu socijalističku vladu neće spriječiti da daju koncesiju u pola cijene, samo ako nađu nekoga tko je to voljan platiti.
      Vlada je uvijek na dobitku, dobiva novac za trošenje, a mi porezni obveznici na gubitku, dobivamo veći dug za vraćanje.

  11. Ako ce koncesionar zaraditi a sigurno hoće jer nebi ni ulazio u takav pothvat, zasto država ne izda obveznice građanima za iznos koji mora ove godine vratiti bankama i neka da tu istu kamatu na obveznice

    • A zašto bi građani kupili svoje ceste?
      Pa već su njihove, samo ih trebaju otplatiti, što prije to bolje, a otplaćuju ih iz proračuna.
      Neka vlada smanji potrošnju na drugim stavkama proračuna i što prije otplati naš dug za autoceste.
      Neka smanji sve poticaje za 30 milijardi i otplati sve kredite za ceste u jednom potezu.
      Ulaganje u ceste je ipak “proizvodno” ulaganje, kako bi to rekao Lalovac, dok su svi poticaji u pravilu narušavanje poštene tržišne utakmice i u konačnici uništavaju zdravo gospodarstvo.

      • @Dandy ne mogu razumjeti da ne razumijete ovako jednostavne stvari. 🙂 … pogotovo jer ne uzimate u obzir nikakve brojke.
        Građani ne bi kupili ‘svoje’ ceste. Zato jer je dug države također dug građana, koji istovrmeno drže novce u bankama. Stalno se borite protiv smanjenja duga države.

        Po Vašoj logici nikakva privatizacija (u kojoj bi sudjelovali građani) ne bi imala smisla ‘jer zašto bi građani kupovali ono što je ionako njihovo’. Također jednako tako ni strani kupac ne bi trebao kupiti ništa u privatizaciji ‘jer zašto bi kupio kad ionako to neće biti njegovo, jer je uvijek bilo i uvijek će biti od građana’.

        • Nitko nije savršen.
          Mi se očito ne razumijemo, vjerojatno jer problem gledamo s različitih stajališta.
          Dok ja problem gledam kao prezaduženi hrvatski građanin, vlasnik ceste (duga od 30 milijardi) kojemu je u interesu što prije vratiti dug i što više koristiti svoju imovinu (cestu) uz što manje troškove, vi na problem gledate kao racionalni investitor koji želi zaraditi ulažući novac u moju nevolju (dug).
          Dok ja problem gledam očima 4,3 milijuna hrvatskih građana ( dužnika) koji se žele riješiti duga vi govorite kako među nama ima i 300 tisuća potencijalnih investitora dakle hrvstskih građana koji bi mogli dobro zaraditi na povećanju duga svih hrvatskih građana i iskorištavanju monopola hrvatskih cesta.
          Obojica smo očito imamo pravo. Netko može puno izgubiti koncesijom (4,3 milijuna građana), a netko može dobro zaraditi (300 000 hrvatskih investitora).
          Investitori koji vladi daju 20 milijardi za koncesiju zaradit će na tome dodatnih 20 ili više milijardi, a naš dug će sa sadašnjih 30 otići na 50 ili više milijardi. Sve što vlada dobije za koncesiju iskoristit će za odgodu reformi, potrošit će na svoje socijalističke eksperimente, a hrvatsko gospodarstvo će još propasti.
          Ta propast do koje dolazi u sprezi investitora s neodgovornom vladom na račun poreznih obveznika nije liberalni kapitalizam za koji se inače zalažete, nego crony kapitalizam, državni kapitalizam koji se temelji na korupciji državnih struktura, stvaranju monopola i pljački poreznih obveznika.
          Zato držim da je ovo bio vaš najgori prijedlog koji ste ikada dali na ovom blogu – čisti promašaj.

        • Poštovani, pobrkali ste osnovne ekonomske koncepte i vrijeđate i to tako da čak imputirate. Čak i da ste samo pobrkali ekonomske pojmove, ne biste trebali vrijeđati.
          Kao prvo, kupnjom dionica HAC na IPO nitko ne bi ‘ulagao u tuđu nevolju’. A osobno ne bih kupovao dionice. Budući da je evidentno da to nisam ni rekao, čini se da ste to izmislili (imputirali) samo kako bi mogli vrijeđati, zar ne? No, sami se zalažete za tolerantnost i protiv socijalizma itd., a ovdje ste iznmislili optužbe (koje čak i da su istinite, ne bi bile loše) i odmah osudili.

          Sad da Vam na primjeru objasnim kako ste pobrkali pojmove. (Skoro) svaka tvrtka ima dug, a pogotovo one koje idu u privatizaciju; te također sve države imaju dug. Po Vašoj logici bi svaka tvrtka koju ikoja vlada na svijetu privatizira bila nepoštena jer bi bila ‘zarada da tuđu nevolju (dug)’.

          Također mislim da ne razumijete koncept duga i novca. Recimo pogledajte još eksplicitnije stvari oko duga, doslovce njegovu preprodaju. Tu se u svakom slučaju, dakle, može primjeniti koncept ‘zarade na tuđoj nevolji (dugu)’. Znači po Vama je svako trgovanje obveznicama bilo koje zemlje nepošteno?

        • Najprije, ispričavam se ako sam vas uvrijedio, nije mi to bila namjera.
          Nisam ekonomist i vjerojatno ne vladam dobro ekonomskim pojmovima, ali kao dužnik mislim da dobro razumijem što je moj kad mi netko nudi otkup duga kojeg se želim što prije riješiti.
          Mene je uvrijedio vaš prijedlog pa sam u žaru borbe možda bio pregrub.
          Znam da vi niste namjeravali investirati u koncesiju te da je vaš prijedlog bio samo hipotetski. Što bi bilo kad bi bilo, ali vlada misli ozbiljno. Ona ne želi iz proračuna otplatiti dug za ceste nego nas želi dodatno zadužiti za 30 milijardi kn, vaš prijedlog im u toj pljački pomaže, a mene to vrijeđa.
          I što je najvažnije to će odgoditi reforme …

        • Ovo zadnje se slažem!
          Ali ne radi se o ‘otkupu duga’, radi se o privatizaciji tvrtke koja ne može servisirati svoje dugove! Pa koliko se sjećam, bili ste za privatizaciju Petrokemije?!

        • Plus, moj prijedlog je išao ka građenju sklada, a ne njegovom daljnjem narušavanju. Jer to je način da budu zadovoljni i oni koji misle da je 3 mlrd. premalo i oni koji misle da nije.

      • ne kužim kako bi kupio autoceste??

        ceste bi ostale u vlasništvu države, a kupio bi 5-10 godišnje obveznice po 5-6% kamata koliko i sada najvjerovatnije moraju platiti bankama,, odgodilo bi se isplatu tih kredita ili se razvuklo na duži period,, a u međuvremenu bi trebalo razraditi pametnije upravljanje autocestama, dali vinjetama ili kako god već. Pa slovenci imaju manje cesta i uberu više para od njih,, znači da ovi koji upravljaju našim cestama neznaju svoj posao i ne zaslužuju to radno mjesto

        nema šanse da će koncesionar uzeti u koncesiju autoput i da pro tome neće zaraditi i to debelo,, zašto tu zaradu nebi pametno prebacili na građane koji su spremni izvući lovu iz banaka i kupiti obveznice. jedina je caka da to bankama ne ogdovara jer će koncesionar dobiti lovu baš od tih banaka, a očito je da će i to društvo koncesionara biti od uskog kruga ljudi koji su povezani sa bankama, vladom…

        • Samo napomena oko nickova: ovaj ‘Dandy’ je u stvari bivši ‘dandy’, a drugi ‘Dandy’ (koji nije ovaj) je onaj iz udruge dioničara VAH

    • A otkuda ce država platiti tu kamatu građanima? Pa naravno, iz poreza koji će opet uzeti građanima.

      Cijela priča oko tih državnih obveznica za građane (“domoljubnica”) mi se čini kao tipična socijalistička želja za otimanjem bilo kakvog privatnog kapitala.

  12. Ako sam ja dobro razumio Mijata Stanića..on smatra da je država dovela do toga da se autoceste ne mogu financirati jer je tu bilo krađe od izgradnje, farbanja tunela, uprave koja je krala u vrećama itd. I sada on kaže: Zašto bi ih mi prodali umjesto da dovedemo normalnu upravu i da se to riješi.
    Ja se nekako ne mogu oteti dojmu, da država namjerno uništava tvrtke i onda ih prodaje u bescijenje, vjerovatno sa debelim provizijama ispod stola. Jer u biti najlakše je reći da država nije sposobna i onda sve stavit u prodaju. Ja sam stvarno siguran da tko god bio vlasnik, država ili privatnik, neke tvrtke mogu biti profitabilne. Država namjerno stavlja loš management koji krade, tako da mogu reći da oni nisu uspješni, i da moraju prodat. Jer ako se baš sve treba prodat, onda stavit cijelu državu u plavi oglsnik, da se prodaje i završimo sa tim.
    Ono što sam ja shvatio jest da se oni zalažu da se riješimo korumpiranih političara (ne znam samo kako) i da dođu oni koji su u stanju stavit sposobnu upravu (da je to problem), dok sa druge strane ima i onih koji smatraju da se sve jednostavno treba prodat i da je to jedini put. Po meni treba odredit šta je za prodaju, a što je strateško i nije za prodaju.

    • 20 godina je ista priča, samo treba dovesti “prave ljude” i biti ce bolje. Prava istina je da je Hrvatska kao društvo visoko korumpirana i nisko sposobna (pogotovo u menadzmentu). To dovodi do toga da je upravama u takvim tvrtkama lakše ukrasti i podržavati nepotizam nego raditi pošteno. Pa znate kakve vi pritiske imate sa svih strana ako upravljate nekom institucijom na recimo lokalnoj, gradskoj razini. Treba biti jako snažan karakter koji je siguran u sebe i svoju egzistenciju da se borite protiv svih tih. Kada to povežemo s time da se korupcija jako rijetko sankcionira i da ljudi na te položaje masovno dolaze preko stranačkog ključa, imamo savršenu situaciju za masovne, neprofitabilne firme koje imaju polu monopolistički položaj.

      Za Hrvatsku bi najbolje bilo da pošto poto rasprodamo sve državno i onda se država može fokusirati na ono čime se treba baviti, a ekonomiju prepusti tržištu.

  13. Draže mi je da govno ispliva nego da ga se gura dublje i zagađuje vodu. Pa ako treba i pojest ćemo ga svi skupa, naše je.
    Ideja da ga pakiramo u manje kutije sa mašnicama, po meni nije loša.

  14. Jos jedna dimenzija ludosti – ne znam da li su se dogodile u medjuvremenu promjene, ali prije cca godinu i pol, ako sam dobro shvatio citajuci relevantne zakone, osim izuzeca iz sustava pdv-a, HC i HAC su strukturirani tako da svi prihodi ulaze u njihove blagajne dok svi dugovi sjedaju drzavi, odnosno ona odgovara za eventualni dug firme (mislim da je tu bila rijec o jamstvima za kredite za izgradnju). Zamislite divote, vodite firmu u kojoj su svi prihodi vasi, a svi troskovi/dugovi tudji. Gdje se prihavim za sefa Uprave?!

    • “Gdje se prihavim za sefa Uprave?!”

      Eto! Zar ne leži i tu dio odgovornosti za ovakvo stanje u državi! Mi koji smo doli, vidimo da je to krivo, al opet “da nam je bar tako”! Znači, vi bi željeli doći na to mjesto da vam bude lagodno kao i njemu. Pa što onda on radi krivo? Je, je, sad je to izrečeno u polušali, ali….. Dok nam je god imalo u glavi razmišljanje “da se bar dokopam toga”, umjesto “to treba iskorijeniti i točka” nema naprid, koliko god mi laprdali….

  15. Bez reformi nema gospodarskog rasta i izlaska iz krize, a bez toga bilo koja vlada ne može dobiti prolaznu ocjenu. Ono što me posebno brine je sve prisutnija javna objava da neće biti reformi i promjena, što sigurno znači daljnje zaostajanje i propadanje.

  16. Ja još razmišljam jesam li za monetizaciju ili nisam. Zašto? Kažu da ako ne monetiziramo bankrotirat ćemo! Izvrsno! Pa bolje da sad odma bankrotiramo, nego da nam monetiiraju autoceste i učine sliku ljepšom, nastave svoje orgijanje sa državnim novcima i sve divno krasno….. Moš mislit! Nećeš razbojniče! Prvo sredit situaciju na vlasti, a onda kad bude vlada kojoj je stalo do reformi i boljitka, onda na tome i raditi. Do tada, spriječavati ovakvim vladama da dođu do bilo kakvog dodatnog novca kojeg mogu spržiti….

    • Al sve da Vlada i baci tu lovu dobivenu kroz monetizaciju u vjetar, na ovaj način će se smanjiti trošak održavanja autocesta, odnosno broj prekomjerno zaposlenih koji su stvarni trošak svih nas? A meni je ionako svejedno da li se vozim po “našim” cestama ili po privatnim cestama.

  17. Meni se ta monetizacija čini kao da ja 3 godine ništa ne napravim na poslu i onda kažem šefu “daj prodaj par strojeva ili stolova i stolica ili računala pa da se pokrije to što ja ništa ne radim”.

  18. Nenad je, naravno u svom stilu, preskočio nekoliko koraka i odmah ponudio rješenje svima koji smatraju da će “stranci zaraditi 80 milijardi kuna”. Uložiti u takav projekt moralo bi svima takvima biti primamljivo…
    Ono što me čudi u raspravi na ovom sajtu je da nitko nije spomenuo niti jedan broj, a početak ovog bloga je zapravo zasnovan na analizi dionica (novčanih tokova). Ja sam pregledao neke dostupne konsolidirane podatke za ARZ i HAC i mislim da sam većinu razumio (iako bi mi trebalo odgovoriti na još par potpitanja….), ali koliko shvaćam mi niti ne znamo kako će točno taj deal s autocestama izgledati. Čini se, prema natpisima u medijima i sl. da je situacija otprilike ovakva:
    HAC i ARZ uprihođuju otprilike 2 milijarde kuna godišnje, oko 800 do 900 miliona kuna su troškovi održavanja (uključivo plaće), amortizacija je dosta velika (oko 800 mil. kuna). Sada su tu još i troškovi za kamate, nešto više od milijarde kuna, ali i prihod od dijela trošarine na gorivo također u iznosu od oko milijarde kuna.
    Prije svega treba uočiti da je sadašnji koncesionar (HAC i ARZ) zapravo bankrotirao jer da nema dotacije od svake prodane litre goriva on ne bi mogao plaćati ni kamate. Znači – nova brodogradnja prije zadnje privatizacije.
    Nadalje, možemo pretpostaviti da deal tzv. monetizacije uključuje primitak države od oko 20 milijardi kuna (od strane koncesionara), ali i preuzimanje obaveza HAC-a i ARZ-a od oko 30tak milijardi kuna (to će se ionako od Nove godine računati kao javni dug). U idealnom slučaju država odmah (u prvoj godini deala) podmiri nekih 20 milijardi kuna duga i ostane s dodatnih 10 milijadi u odnosu na početnu situaciju. Ono što je vrlo pozitivno je da, prema iskazu g. Linića od prije neki dan, trošarina na gorivo ostane u proračunu. Dakle, govorimo o nekom dodatnom prihodu proračuna od oko milijarde kuna. Kako se troše proračunska sredstva i može li bolje bez smanjenja mirovina i plaća – to je druga priča. Sve skupa ostavlja neto pozitivan učinak na državni proračun/javne financije.
    Sa strane koncesionara priča opet izgleda relativno pozitivno. Naime, nakon micanja dugova iz bilance koncesionara dobivamo poduzeće koje uprihodi (ugrubo) 2 milijarde kuna, a troškovi su oko 900 miliona. Naravno, niti jedan novi koncesionar ne bi zapravo platio 20 (ili nešto manje?) mlrd kuna državi iz keša nego bi se djelomično zadužio tako da koncesionarovu profitabilnost treba gledati u tom svijetlu. Dodatno, najizgledniji potencijalni koncesionari se mogu zadužiti jeftinije od naše države pa im to zapravo daje priliku da cijeli deal naprave profitabilnijim nego što bi to država mogla izvesti nekim cjelovitim pokušajem refinanciranja.
    Alternativa monetizaciji je refinanciranje obaveza HAC-a i ARZ-a od strane države, ali to bi bila skuplja operacija od one koju novi koncesionar može napraviti. U svakom slučaju izgledno je da bi trošak kamate u sljedećih 30tak godina nadmašio sadašnji iznos duga čak i ako pretpostavimo financiranje po stopama od oko 5% godišnje što je trenutno realistično za RH (na 10 godina!).
    E sada, ako je netko protiv koncesioniranja autocesta bilo bi dobro da kaže protiv čega je točno i koja je točno alternativa.
    Iako je Nenad u jednom postu gore već napisao nije loše ponoviti – argument koliko smo platili izgradnju autocesta nije valjan argument jer je to nešto na što ne možemo utjecati (a zašto je točno toliko koštalo možemo i ovih dana čitati iz iskaza bivšeg člana Uprave HAC-a…) i nije relevantno za određivanje vrijednosti ovog deala.
    Osobno, ukoliko neće biti koncesioniranja autocesta mislim da je Nenadov prijedlog za IPO-ićem sjajan, s time da ja u njemu po toj valuaciji ne bih sudjelovao 🙂

    • Puno hvala na doprisnosu.

      Namjerno nisam ulazio u brojke iz dva razloga:

      1. (Važniji) Ima puno ljudi koji SU SIGURNI da koncesija vrijedi više od 3 mlrd. eura, zašto im ne omogućiti da onda ne kupe jeftino?

      2. Ako je proces otvoren, te ako imaš 3-4 ponuđača, ili IPO, imaš ujedno i fer određivanje cijene. Odnosno, ako na IPO za građane RH bude i postignuta manja cijena, neme veze, zaradili su opet NAŠI (tj. mi).

  19. Mislim da je ovo najveći test kojem se cijela Hrvatska mora podvrgnuti.
    Puno je igrača potrebno da se dobije prava stvar. Od politike, mirovinaca, radnika, malih investitora i ostalih.
    Struka je opet zakazala tako da samo na ovakvim mjestima možemo doći do brojeva i projekcija.
    A u budućnosti možemo očekivati i daljnju privatizaciju “strateških firmi” tako da smatram da je ovo prijelomna točka. Treba učiti na greškama HT i INE.

  20. MOje skromno milsljenje je da bi monetizacija bila dobra kada bi se garantiralo dacse se drzavni dug smanjiti i da se nece dalje povecavat, ali poznavajuci lokalnu politicku elite, monetizacija ce samo otvoriti novu mogucnost za zaduzivanje drzave pa cemo za par godina zavrsit sa istim dugom i autocestama pod konceijom.

  21. Vidim da su vas prenijeli na index.hr-u. Nevjerojatno kako su odvratni komentari usmjereni prema vama osobno. To nema veze sa neslaganjem oko tematike, već ne znam što, stvar osobne kulture, kivnost ili što već…

  22. Čitam sve komentare i nemogu vjerovati da neki od vas ne razumjete prijedlog od NB-a!? Pa ako je tako stalo protivnicima onda neka svi uplate par tišića eura i eto vam dionice autocesta. I drugo, NE, nisu autoceste NAŠE, nego državne! Mi ćemo umrijeti i roditi se itd., ali država je nešto drugo i ona ostaje kada nas više nema. Samo maloumni socijalistički indoktrinirani ljudi mogu reći, da su autoceste NAŠE i zašto bi mi njih plaćali?

  23. Koliko vidim na stranici “Moje dionice”, strani fond (EPIC, GOLDSCHEIDER UND WURMBOCK M.B.H.) je vlasnik 30% dionica RIVP. To znači da hitno moramo pokrenuti i referendum za spas “naših” hotela na Jadranu! (Poslije možemo organizirati referendume za telekome, banke i ostalo).

  24. Vec sam jednom ovo pisao ali ponoviti cu jer nekako mi se cini da stvar prolazi ili pada vec samo na nacelnoj razini.

    Ogradjujem se unaprijed da NE znam brojke koliko je sto kostalo kod gradnje nasih autocesta, ni koliki je ukupni trosak pa stvari postavljam nacelno.

    Recimo da ste gradolnacelnik grada od 15 000 stanovnika. I vasi sugradjani vas gnjave da hoce vrtic i kino no vi znate da grad nema novca za to. Odete u banku, posudite 500.000 eura i sagradite vrtic i kino, sredite papirologiju, zemljisne knjige, komunalije, dozvole, certifikate i pustite ih u rad. I sada kada kredit dodje na naplatu prodate vrtic i kino privatnom investitoru i vratite banci dug.

    I od tog trena grad ima vrtic i kino, dug banci je podmiren a gradjani mogu ici u kino ili koristi usluge vrtica. Pola milijuna eura je upumpano u lokalnu gradjevinarsku zajednicu koja je gradila vrtic i kino, a sada taj vrtic i kino zaposljavaju nekoliko sugradjana i placaju porez na profit koji ostvaruju.

    Je da su neki gradjani jalni da onaj kreten gradolnacelnik je prodo “NAS” vrtic i kino a bili su “NASI” i ne mogu podnjeti da neki privatnik sada zaradjuje ali zapravo grad je dobio dva lijepa nova sadrzaja koja oplemenjuju zivot u njemu i pri tome nije na financijskom gubitku a nekoliko sugradjana dobilo je i radna mjesta u tom vrticu i kinu.

    I sad ja vas sve zajedno pitam, a mnogi tu na ovom forumu su puno pametniji od mene……sto je lose u ovoj prici?? Zar to nije upravo prica sa nasim autocestama??

    Molim vas da mi pojasnite ZA i PROTIV argumente. Hvala.

    • Nasi socijalisti misle da ima novaca u proracunu samo ga treba preraspodjeliti. Sve mi mozemo imati. To je nase pravo. Nasi ne vole da neki privatnik ima koristi od toga. Kako se njemu isplati a gradu ne isplati. I slicno…

  25. Gospodin Bakić je predložio jedno od mogućih rješenja. Ovo rješenje je trebao uzeti u obzir konzultant pri izradi feasibility studije (odnosno grupa autora feasibility studije za monetizaciju HAC-a i ARZ-a), a kojem je inače plaćeno preko 50 mil. kn. Autori su ga uzeli načelno ali bez dublje analize, simulacija i projekcije. Ostala rješenja su također ad hoc odbačena. Jedino su se usmjerili na monetizaciju te njoj posvetili najveću pozornost. Pritom su prilično naivno manipulirali sa rasponom cijena monetizacije (malo bolji student bi to bolje napravio) odnosno sa prihodima, kamatnim stopama, diskontnom stopom … Analizom studije uviđa se jasan cilj; prikazivanje monetizacije kao optimalnog rješenja te umanjenje vrijednosti koncesijske naknade. Nejasno je jedino tko će u ovoj Vladi uzeti 2-3 milijarde provizije od stvarne cijene, pošto je raspon realne cijene monetizacije od 23,4 – 35,7 mlrd. kn (nakon izvršenih korekcije gore spomenutih manipulacija). Isto je nejasno kako nitko ne pita Vladu i ministra Dončića o cijeni i kvaliteti feasibility studije. Dobro, ovo posljednje i ne čudi pošto su mediji korumpirani, a sveučilišta produciraju ekonomiste spremne za tržište rada u 1980-im.

      • Ismijavati i vrijeđati mogu samo oni koji ne znaju ili imaju loše namjere. Svako rješenje je potrebno uzeti u razmatranje te ga analizirati i sagledati rezultate. Mislim, tako se radi u normalnim zemljama poput USA, GB i sl. Ono što je najstrašnije je nepostojanje socio ekonomske analize provedbe monetizacije. Samo ta analiza pokazuje C/B ratio monetizacije i njen pravi učinak. Zar u ovoj državi nema tko postaviti pitanja; gdje je CBA?, u što ste utrošili 50 mil. kn? gdje je javna rasprava?

  26. NEKI dan sam naisao na forumu na neku raspravu i gledam i ne vjerujem svojim ocima. Ljudi od 2009. pa do danas pljuju po Nenadu. Mislim, moras bit ozbiljno bolestan da 5 godina nekoga konstantno pljujes. Zasto? I ovi komentatori na indexu nisu svoji. Kad citas te komentare, stvarno se pitas da li doista takvi ljudi zive među nama?
    Normalan covjek gleda svoja posla, a ne trosi svoj zivot na gledanje u tuđi tanjur. Ono valjda misle da Vi njih provocirate, a zapravo je to ponuda onoga sto zele.
    Komentar 11:31, umro sam od smijeha 🙂

    • Neki ljudi nemaju svoje živote, a na tim ‘investicijskim’ forumima dominira mali btoj ljudi koji su svojim brzumnim špekulacijama izgubili ogromne pare pa im je to kao terapija (od koje se osjećaju još gore), a objavljuju pod više raznih nickova. Nećete ondje naći ništa pametno, samo bljuvotine.

    • g. Marko, ovim primjerom se vracamo na temu covijeka i psihologije covijeka. Mislim da je g.NB nedavno spomenuo veoma dobru knjigu na tu istu temu. Iz poslovno-privatnog zivota dolazim do zakljucka da pojedine skupine ljudi negativno, ogorceno i zagrizljivo reagiraju i na to kada ima se cak nudi ili prikazuje konstruktivno pozitivan savijet ili rijesenje. Ne nezele oni to!!! Neznam ni sam dali je to jednostavno drustveno zasicenje, zloba, politika ili taj utisak i navika socijalizma sto nas prati od rodjenja.

      Ponekad sam toliko pozitivno iznenadjen kad dodjem u kontakt sa ljudima sto misle otvoreno i socijalno prihvatljivo, mislim onako cist normalni ljudi,stvarno pojedinci u nasem drustvu!

      M

  27. Nenade, ideja o IPO-u je najbolji, najdemokratskiji, najtržišniji način rješavanja razlike u pogledima na procjenjenu vrijednosti autocesta. Možda bi bilo važno dodati, kako se meni čini, da IPO podrazumijeva, uključuje suvislo upravljanje autocestama, management kakav imaju tvrtke u privatnom vlasništvu.
    Nama kao državi i društvu preostaju dva puta
    IPO odnosno neka vrsta privatizacije, za to nema dovoljno inteligencije, odvažnosti, samopouzdanja
    depolitizacija državne uprave, i na primjeru autocesta, postavljanje depolitizirane uprave, za to nema dovoljno kritičnog duha, samokontrole i discipline
    Na žalost, ono čega smo većinom svjesni, jest da će bilo koja odluka, ove vlade, biti donesena isključivo u svrhu vlastitog kratkoročnog političkog interesa, dakle s ciljem odgode donošenja bilo kakve ozbiljne odluke o načinu izlaska iz krize.

  28. Referendum će biti poligon za vježbanje frustracija i razočaranosti naroda političarima u RH. Nije mi jasno da u 4,5 mil.ljudi nema klica revolucionarnosti. Ne mogu shvatiti kako ovoliko dugo možemo trpiti ovakvo rastapanje države koje traje već 20 godina. Pitam se često pa gdje su svi ti “štakori”i mediokriteti koji vladaju ili sjede u parlamentu živjeli prije 25-30 godina, iz kojih su rupa samo izašli, a u koje su se rupe uvukli inteligencija i pamet koje sigurno ima u ovoj zemlji.

  29. Jutarnji piše da se u Vladi ozbiljno razmatra o odustajanju od projekta monetizacije autocesta.

    “Naime, ukoliko organizatori referenduma skupe dovoljno potpisa za provedbu referenduma protiv davanja autocesta u koncesiju, Vladi ne preostaje ništa drugo nego da poštuje njihovu volju. “Ne možemo ići protiv 500, 600 ili više tisuća potpisa”, kazao nam je izvor u Vladi.”

    Ovo mi nije jasno. Aku skupe dovoljno potpisa za provedbu referenduma, oni će postupati kao da se referendum održao (i prošao). Ne možemo ići protiv 500 tis. potpisa, zašto? Više ljudi je glasalo za HDZ na prošlim parlamentarnim izborima pa su ipak išli protiv njih, nisu poštivali njihovu volju.

      • Kako “se zna” kako će proći? Prošle godine su u gotovo svim novinama, portalima, facebooku, nevladinim organizacijama bili tako jednoglasno protiv referenduma o braku da je dojam bio da nema šanse da prođe, a kad ono 66% ljudi zaokružilo ZA. Danas svi GONG-ovi, Libele, H-alteri, zelene, crvene akcije, portali i novine protiv monetizacije pa opet “se zna” kako će proći, a prošli put se ipak ispostavilo da nije. Jedina je razlika ovaj put što je barem dio vlade za monetizaciju, tako da bi prema tome ishod bio još neizvjesniji, a referendum tim više potrebniji.

  30. koliko građana mora dati potpis da bi ova vlada dala ostavku?
    ako prema ponašanju vlade i građana pretpostavimo da se kao ključ odluka nazire politička skala vrijednosti

    koliko je dovoljno da se zaustavi vladu?
    malih 10% – 380 000 potpisa – nije dovoljno
    velikih 10 % 450 000 potpisa – nije dovoljno
    oporbeni % ili onoliko potpisa koliko je na izborima dobila oporba – nije dovoljno
    vladajući % ili 900 000 koliko je izborima dobila vladajuća koalicija
    postavlja se logično pitanje
    koliko građana mora dati potpis da bi ova vlada dala ostavku?
    taj broj postoji, o njemu se isplati raspraviti, jer može skratiti agoniju, ubrzati rješenje
    moja je pretpostavka da se radi o 1.800.000 potpisa
    oko 1/2 ukupnog broja birača u hrvatskoj
    2 x više od broja građana koji su glasali za vladajuću koaliciju
    100% svih građana koji su izašli na izbore

    što vi mislite?

  31. ako se odluka poput ove o odustajanju od monetizacije može donijeti samo na temelju broja potpisa, koliko građana mora dati potpis da bi ova vlada dala ostavku?
    ako prema ponašanju vlade i građana pokušamo procijeniti političku skalu vrijednosti

    koliko je dovoljno da se zaustavi vladu?
    malih 10% – 380 000 potpisa – nije dovoljno
    velikih 10 % 450 000 potpisa – nije dovoljno
    oporbenih % ili onoliko potpisa koliko je na izborima dobila oporba – nije dovoljno
    vladajućih % ili 900 000 koliko je izborima dobila vladajuća koalicija – jest dovoljno
    postavlja se logično pitanje
    koliko građana mora dati potpis da bi ova vlada dala ostavku?
    postoji li taj broj, ima li smisla o njemu raspraviti, jer može skratiti agoniju, ubrzati rješenje
    moja je pretpostavka da za sadašnju vladu taj broj iznosi 1.800.000 potpisa
    oko 1/2 ukupnog broja birača u hrvatskoj
    2 x više od broja građana koji su glasali za vladajuću koaliciju
    100% svih građana izlaze na izbore

    što vi mislite?

    • Ova vlada stvarno radi sve naopako. Kao da niti jednu jedinu sitnicu ne mogu napraviti ispravno.

      Referendum se naravno da mora održati ako je skupljeno dosta potpisa, ako je takva volja građana, ne mogu to sad izbjegavati. Autoceste se moraju dati u koncensiju neovisno o rezultatima referenduma jer oni imaju mandat za raditi u interesu RH a ne za osluškivanje dnevnog raspoloženja biračkog tijela. Nismo u izravnoj demoraciji nego predstavničkoj. Ne mogu odgovornost za činjenje grešaka prebaciti na jadno krizom isfrustrirano i na njih ljuto biračko tijelo. Lako je raditi gluposti pa onda reći “nismo mi krivi, tako su građani odlučili”. Građani sada ne odlučuju, oni to rade na parlamentarnim izborima. Vlada nema nikakvu obvezu obazirati se na to što građani kažu na referendumu. To sada niti ne smije. Posao joj je sasvim suprotan: raditi stvari koje smatraju ispravnima, korisnika za državu, a onda će građani na izborima reći što misle o tome.

      Posao vlade je donositi važne i za RH korisne odluke, ponekad teške odluke s kojima se nitko neće slagati i zbog kojih će ih za sada još manje voljeti.

      Naši političari kao da baš nikada ne misle na budućost RH nego jedino što znaju je misliti o svojim foteljama.

  32. IPO je savrseni oblik za dokazivanje tko je u pravo a tko nije. Medjutim, osnovni problem je ekonomski a ne politicki.
    Ova dokazivanja su samo vazna za politicke pubertetlije koje vladaju ovom zemljom i kojima je prvenstveno bitno zadovoljiti svoja narcisoidna ega.

    Kod IPO-a bi se dokazalo da i najbedastiji “mali dionicar” nije dovoljno bedast – ili dovoljan “domoljub” kad se radi o vlastitom dzepu – da se da nagovoriti na takvu investiciju jer je ekonomski neisplativa (naravno, pod standardnim uvijetima).
    Dovoljno je vidjeti golim okom koliko se vozila prosjecno krece nasim autocestama da nam se smrkne pred ocima. Pored “samoposluga” a.k.a. drzavne/privatne tvrtke, koje su gradile autoceste presvucene zlatom i tunele oblozene prokromom (kad razmislimo o cijeni kostanja), kao i one koje stvaraju troskove kao da odrzavaju cijelu zapadno-europsku infrastrukturu, jednostavno nema prometa koji bi opravdao investiciju.

    Sada bi mozda netko ovdje pomislio – na ljudskom rodu svojstven relationalan nacin – ako se “nekom” isplati iskesirati tolike novce za te vrazje autoceste, zasto ne bi ja mogao uloziti daleko manje iako nemam pojma o samim brojkama ??

    Ali na zalost upravo u tom grmu lezi zec…..

    Tu ne vrijede za svih ista pravila !! – Zato sam gore i napisao “pod standardnim uvijetima”.
    Gospoda “partneri” koncesioniraju nase autoceste sa gomilom tajnih anexa samom ugovoru o koncesiji. A najvazniji je taj, da ce ova – ili bilo koja druga – vlada garantirati odredjeni promet koncesionaru !!
    To naravno nije samo nama svojstveno vec je apsolutno usus u tzv. “trzisnim ekonomijama” (sto ih naravno samo po sebi negira).

    Dakle, kod IPO-a nitko ne bi dao takve garancije, jer to u stvari i ne smije. A ovako se sve svodi na strasno povoljan oblik kreditiranja (naravno za vjerovnika). Sto manje vozila prometuje autocestama, to vise porezni obveznik putem proracuna hrani koncesionara…….

    Posto ce to biti vjerovatno ulagac ili konzorcij s one strane atlantika, onda se mozemo i pohvaliti cinjenicom da cim TTIP zazivi, ova nasa jadna drzava do samog isteka koncesije nece biti u mogucnosti izmjeniti niti zarez u tom ugovoru kojeg bi ova vlada mogla zacementirati. Klauzulom o “investicijskoj zastiti” se omogucuje investitoru otvaranje tuzbe protiv doticne drzave (bilo koje drzave u EU) pred netransparentnim i tajnim sudom kojem predsjedaju odvjetnici po rotacijskom postupku i donose odluke koje su neovisne o nacionalnim pravnim regulativama. Pored toga ne postoji mogucnost zalbe ili revizije a donesene odluke stoje izvan i iznad nacionalnog zakonodavstva.

    Pa sretno nam bilo ……

    • Zar nije da po pravilima koja nalaže EU, koncesija ne može sadržavati garancije prometa? Nisam osobno čitao pravilnike/zakone, ali sam uvjeren da je netko to spomenuo. Zašto se stalno spominju te garancije?

      Također, čak i da postoje garancije prometa one automatski utječu na ponude. Elementarna logika govori da ako imate garanciju prometa da ćete ponuditi više za koncesiju jer je rizik niži. Također vrijedi i obrnuto.

      • Bez da ulazim u detaljnu razradu, dajem Vam u osnovi za pravo. Medjutim. Sve ovisi o konkretnom nacinu na koji se formuliraju ugovori. Kod nas se ionako vec izuzetno grubo mijesaju kruske i jabuke. U javnosti se koriste izrazi “koncesija” i “monetizacija” koji, ne samo da nemaju nikakve medjusobne veze po smislu i definiciji pojmova, vec se koriste na nacin da prvi implementira drugi, ili pak obrnuto. – Po principu – “Dobit cemo novce za nekakvu koncesiju i time smo “monetizirali” autoceste…..”
        Takav nacin argumentacije je za politicare bez pravne pozadine u najmanju ruku bezobrazan, a za one sa istom, granici na kriminalni cin posto oni moraju biti svijesni definicije tih pojmova.

        Sto se same “koncesije” tice, treba znati tocno o kakvoj vrsti koncesije se radi (odnosno tocna djelatnost za koju se koncesija odobrava). EU regulative poznaju itekako mogucnosti kompenzacije, koje omogucuju koncesionaru da si osigura financijsko poslovanje i time, ovisno o pregovarackim sposobnostima ili o problemima doticne drzave, smanji rizik poslovanja prakticki na nulu. To seze od drzavnih garancija, preko klauzula o prilagodbi cijena, drzavnih potpora, i dr.
        Da bi se ublazilo ocito zaobilazenje trzisnih principa po pitanju rizika EU-pravilnici koriste terminologiju puput sljedece:
        “…. Koncesionar nije duzan snositi sveobuhvatni ekonomski (materijalni) rizik.”
        Sljedece je moj prijevod i pojednostavljenje dijela teksta zbog lakseg razumijevanja.
        …Doljnja granica takvog rizika se nalazi na sjecistu izmedju potencijalnog rizika iz samostalne (trzisne djelatnosti) i klasicnog naloga (ili ugovora o djelu).
        U prvom planu tu stoji uglavnom nesigurnost oko ostvarivih prihoda iz odobrenih prava koncesije – medjutim sa “naglaskom” – na ovisnost o samostalnom poduzetnickom djelovanju.
        Ovo zadnje je utoliko od velike vaznosti jer je podlozno savrseno suprotnim interpretacijama.

        Evo iako sam rekao da necu u “dubinu”, sam ipak zaronio…… , i s time vjerovatno postao manje razumljiv nego u prvom postu…..

        Sorry, samo jos ovo. Demokracija, TTIP i ostale sramote……..

        2011. je svedski “Vattenfall” tuzio D – drzavu na 3,7 mrd € po osnovi neostvarenog profita u buducnosti s obrazlozenjem – a sad pazi ovo – “diskriminacije”.
        U trenutku kada su se njemci odlucili oprostiti od atomske energije ranije od planiranog, Vattenfall je urucio tu tuzbu “sudu” svjetske banke (ICSID) zbog nuznosti “prijevremenog” zatvaranja svojih nuklearnih elektrana (Krümmel, Brunsbüttel).
        Zasto je to toliko bitno?
        Eto zato jer je dosada trebalo gomilu juristickih trikova da bi se ostvarilo pravo tuzbe protiv neke drzave (u EU). Nakon toga je bilo vrlo vjerovatno da takva tuzba nece imati izgleda za uspjeh jer je suverenitet drzave na vlastitom teritoriju u skoro svakom pogledu neosporiv.
        Sa dolaskom TTIP-a se to mijenja iz korijena !!
        Klauzula o “Investicijskoj zastiti” u okviru TTIP-a odobrava pravo na suverenitet iskljucivo ukoliko ne dira u buduce prihode multinacionalnih korporacija. Ponajvise se to odnosi na pravila o zastiti potrosaca ili okolisa, ali i drugih akata koji mogu izazvati manju isplativost od planirane ! (napominjem : planirane !!)

        Ah, jos konkretno o koncesiji autocesta….

        Oni upuceniji nek se samo sjete ili pregledaju strukturu koncesija za opskrbu pitkom vodom po komunama u D ili F pod vodstvom uvazene tvrke “Veolia” . To je idealan “blueprint” za ovakvu vrstu pljacke koja se moze prodati narodu kao win-win situacija.

        Sramota. Ali sto se moze. Glup narod guta glupe lazi, a sto se ne moze slagat se potiho spusti ispod stola…….

        Uzivajte……..

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s