Uncategorized

IPO za autoceste (2)

Prije tri dana sam iznio prijedlog da se ‘monetizacija’ autocesta izvrši kroj javnu ponudu dionica (IPO): Jednostavno rješenje problema oko ‘monetizacije’ autocesta.

Ponegdje je taj prijedlog čak bio okarakteriziran kao ciničan (u zadnjem dijelu i jest malo šaljiv), ali radilo se o konstruktivnom prijedlogu kojim sam htio ukazati kako ekonomija u praksi ima odlične odgovore na mnoga ideološka pitanja – samo kad bi ju se slušalo!

Pokazat ću ovdje koja su još elementarna, ali ključna, razmatranja potpuno ispuštena iz javne rasprave o ovom gorućem političkom i proračunskom problemu.

Inače, sam se još nisam odlučio hoću li potpisati zahtjev za referendumom.

No, najprije, citirat ću jedan komentar ispod tog teksta:

“… ideja o IPO-u je najbolji, najdemokratskiji, najtržišniji način rješavanja razlike u pogledima na procjenjenu vrijednosti autocesta. Možda bi bilo važno dodati, kako se meni čini, da IPO podrazumijeva, uključuje suvislo upravljanje autocestama, management kakav imaju tvrtke u privatnom vlasništvu. … Na žalost, ono čega smo većinom svjesni, jest da će bilo koja odluka ove Vlade biti donesena isključivo u svrhu vlastitog kratkoročnog političkog interesa, dakle s ciljem odgode donošenja bilo kakve ozbiljne odluke o načinu izlaska iz krize.”

IPO bi u svojoj biti bio upravo to, način za slobodni izbor svakog pojedinca, čime bi se izbjegle kolektivistička nametanja izbora drugima – kad već Vlada, koja ima mandat, nije u stanju taj mandat konzumirati pa donositi odluke.

Što se tiče izvršenja samog IPO, on bi mogao biti baš sličan onome za HT: preferencijalna alokacija cijela emisije mirovinskim fondovima, te popust za hrvatske građane.

Pogledajmo kako IPO razrješava sukob čija je glavna odrednica ekonomska. Očekivanja Vlade od monetizacije su oko 3 milijarde eura, a protivnici tvrde da je vrijednost višestruko veća. Zato, kad bi se građanima ponudila monetizacija kroz IPO, na malo većoj cijeni od 3 milijarde, svatko tko misli da vrijedi više, mogao bi te dionice upisati. Mi koji ne bismo upisali znali bismo da je Vlada postigla i više nego se nadala, te da su naši sugrađani koji su bili protiv ‘rasprodaje obiteljskog srebra strancima’ zadovoljni. Ostaje pitanje što s onima koji bi rado upisali te dionice, ali trenutno nisu pri novcima. I oni bi mogli biti barem donekle zadovoljni, jer bi to značilo da će ih Vlada trebati manje oporezivati u budućnosti ili imati više za socijalne programe.

A znamo da je IPO dionica HT-a građanima po povoljnim cijenama bio sjajan potez Sanaderove Vlade na kojem su svi zaradili (druga je stvar izvedba dionice HT zadnjih nekoliko godina koja je uglavnom stvar katastrofalnog gospodarskog stanja i smanjenog raspoloživog dohotka, a ne do upravljanja HT-om).

Druga dimenzija koja se ne uzima u obzir su sve pozitivne eksternalije koje generiraju autoceste, nazovimo ih ‘satelitskom bilancom’. Primjerice, svaki putnik iz Zagreba u Split danas može birati hoće li starom, besplatnom, cestom ili novom. Svatko tko plati 150 kn za putovanje smatra da mu ono vrijedi barem toliko. Mnogi ljudi bi zbog sigurnosti, brzine, komocije i smanjene potrošnje goriva platili i znatno više. Recimo da netko procjeni da je njegova ‘granica boli’ 250 kn, za veću cijenu od te bi ipak vozio starom cestom. To znači da mu je svaki put kad je platio 150 u stvari stvorena vrijednost od 100 kn, koja se ne vidi u poslovanju HAC-a.

Zatim, mislim da je vrijednost za turizam ogromna, a vezano na to i vrijednost nekretnina na Jadranu. Oni koji olako kažu da je strancima svejedno da li voze 8 neugodnih ili 5 ugodnih sati ne razumiju kako ljudi danas biraju, ili barem značajan dio ljudi.

Sve te eksternalije ostaju čije god da su (privremeno) ceste: državne, narodne – direktno i indirektno kroz mirovinske fondove (IPO) ili ‘stranaca’. To jako dobro znaju i mnogo pametniji i uspješniji od nas. Primjerice, glavni londonski aerodromi su za Veliku Britaniju važni barem koliko i za nas autoceste. No njima, uključujući naravno i Heathrow, upravlja španjolska privatna tvrtka a značajan udjel su u njoj kupili Katarci! Apsolutno nerazumljivo za Hrvate!

Još jedna tema koja se spominje je da li će ‘stranci’, ili u ovom mom scenariju, hrvatski građani, održavati autoceste u dobrom stanju ili će ih ‘izraubati’ i takve vratiti ‘nama’. Ovdje se nameću dva pitanja. Prvo, jesu li stranci baš tako glupi i zašto se Heathrow održava i unaprijeđuje, te drugo: kako znamo da će bankrotirana država Hrvatska moći bolje održavati autoceste od ‘stranaca’ ili građana koji bi postali vlasnici kroz IPO?

Iduća tema je vrijednost monetizacije prema većem trošku ulaganja, naime koliko su koštale ceste. Tu se radi o elementarnoj ekonomskoj zamci u razmišljanju, tzv. ‘sunk cost’ ili ‘propali trošak’. Zapitajmo se što bi bilo da su se ceste još neefikasnije gradile, pa koštale 20 milijardi. Da li bismo ih danas odbili prodati po 19? Sigurno ne.

Također, spominje se zahtjev za referendumom kao glas protiv Vlade. Ali razgovore s australskim bankarima je o tome pokrenula još prethodna Vlada!

U pozadini svih pitanja je da li nam se uopće isplatilo graditi autoceste. Iako sam donekle sklon razmišljati da je to ‘najbolje loše ulupan novac’ u Hrvatskoj, moj prijatelj, koji je neusporedivo bolji ekonomist od mene, tvrdi suprotno. Naime da bi bilo bolje za mnogo manje novca unaprijediti postojeće ceste i čekati fondove EU. Ali to je u ovom trenutku nebitno, trošak je nastao, ceste su ovdje.

Smatram da a priori IPO nije bio najbolje rješenje, ali da bi u ovim okolnostima ponovne podjele društva on to bio.

Jer moć tržišta, u ovom slučaju u alokaciji kapitala, je upravo u davanju većih sloboda. Dodatni učinak bi bio i razvijanje tržišta kapitala, što bi opet dalo tvrtkama više slobode u dosegu do sredstava financiranja. Slobode povlače slobode, a podjele – podjele.

Promislite što bi bilo da se prihvatio moj prijedlog, pa da smo umjesto referenduma o ćirilici u Vukovaru i blentavog (i zasigurno skupog) angažmana Vlade na tom predmetu (koji joj je možda donio privremeno olakšanje od težih, ekonomskih, pitanja, ali ju je podmetanje pod tepih skupo koštalo), utrošena sredstava uplatitili kao inicijalni kapital za fond za razvoj Vukovara?

I za kraj, podsjetimo se kako su pred izbore obje koalcije natjecale u hvalisanju ‘tko je sagradio više autocesta’ (tuđim, vrlo, vrlo skupim novcem), a o čemu svjedoče i ova dva članka:
ŠTETA 7 MILIJARDI KUNA Opljačkali su svaku našu treću kunu koju smo im kroz benzin platili za ceste
HDZ gradio kilometar za 7,4 milijuna eura, a SDP za 5,9

A širi kontekst nam daje Velimir Šonje u ovom nedavnom intervjuu za Globus, ovdje je izvadak, ali pročitajte sve:

U isto vrijeme deficit proračuna toliko je visok da će i tako visok javni dug nastaviti i dalje rasti. U tom kontekstu, davanje autocesta u koncesiju iznuđen je pokušaj da se jednokratno smanji previsok javni dug. Međutim, kad bi se smanjili državni rashodi, ukrotio deficit državnog proračuna, a javni dug počeo padati, monetizacija ne bi bila ni iznuđena ni neizbježna. Mogla bi se dulje pripremati. U javnoj bi se raspravi moglo čuti više racionalnih argumenata o tome što dobivamo, a što gubimo.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

52 replies »

  1. Smatram da će i ostala državna infrastruktura u bližoj ili daljnjoj budućnosti u privatizaciju, stoga je iznimno bitno odraditi autoceste na opće drušveno dobar naćin kao referenca za ubuduće

      • Prvi tekst mi je bio više nego dobar, argumentiran činjenicama i jako dobrim konstruktivnim prijedlozima.
        S ovim tekstom na određeni način kao da vodite raspravu sami sa sobom što bi trebalo učiniti i tako bacate sjenu na onaj prvi tekst, odnosno upitnost jeli tamo ponuđeno najbolje moguće rješenje…barem sam ja tako to doživio…

  2. Odlične ideje imate Nenade čak štoviše kad vas čitam izgleda mi tako logično i jednostavno (najteže je u životu jednostavno).Recite mi s obzirom da je vlada na svojim stranicama svojevremeno pozvala sve građane da svojim mišljenjem,sugestijama pripomognu da Hrvatska što brže izađe iz krize kontaktirali koje ministarstvo te predložili svoje ideje?Slušajući premijera Milanovića unazad mjesec-dva on se sve više okreće kapitalizmu i ostavlja “naše”te sada i ovaj jučerašnji razgovor na RTL-u gdje on vrlo logično i jednostavno objašnjava način na koji će se provesti monetizacija(nije IPO građana nažalost kao vaš prijedlog)ali je u planu “IPO”-Goldman&OMF(mirovinci )te konačno da jedan političar gleda i razmišlja o budućnosti a ne uporno forsiranje i vraćanje u prošlost(“od stoljeća sedmog do juriš drugovi”).Odlazak ministara u Ameriku nadam se da je bio povezan prvenstveno za dogovor u vezi monetizacije…

  3. mislim da IPO autocesta ima šanse da uspije kao i stablo banane na velebitu… ovdje imamo na djelu kombinaciju hukača koji žele zadržati svoja radna mjesta i privilegije, ekipu koja viče kontra vlade samo zato šta je uvik kontra, te naposlijetku dobar dio neobrazovanih koji razmišljaju na nivou ‘to je naše, mi nedamo naše’ spike a u đepu nemaju pribite pare…

  4. Možda bih i sudjelovao u IPO za autoceste kad bih za uzvrat dobio besplatnu vinjetu kao suvlasnik, tj. kad bi IPO bio nekakva kupovina pretplate za autoceste na 30 godina. Godišnje na cestarine potrošim preko 150 eura (npr. 3x ZG-ST povratno) što je za 30 godina preko 4500 eura. Država bi uštedjela na kamatama kredita za autoceste, a ja na cestarinama. Naravno, postavlja se pitanje od kojeg novca bi se održavale ceste u slučaju kad bi svi koji su sudjelovali u IPO dobili besplatne vinjete. 🙂

    • Ova moja ideja iz prethodnog komentara ima više problema. Najveći je vjerojatno onaj vezan za to što bi bilo s vinjetom ako kod prodaje udjela. Ako bi se vinjeta prenosila zajedno s udjelom, netko bi mogao kupiti minimalni udjel koji donosi vinjetu kad negdje putuje, iskoristiti vinjetu za put i kad se vrati prodati udjel nekom drugom. To bi smanjilo prihod autocestama skoro na nulu i u tom slučaju bi zarađivali samo brokeri. S druge strane, ako bi se vinjeta izgubila kod prodaje udjela, a ne bi prenijela na kupca, vrijednost udjela kod prodaje bi bila vrlo mala jer bi s izgubljenom vinjetom i dioniice izgubile vrijednost.

  5. Pišete: “Inače, sam se još nisam odlučio hoću li potpisati zahtjev za referendumom.”

    Ako smijem pitati, zbog čega ste neodlučni? Za monetizaciju ste , al ko željeli bi referendum čisto zbog demokracije pa da referendum ne prođe, npr. kao u Švicarskoj za maksimalne plaće ili je nešto drugo po srijedi?

    • Meni se svaki referendum kao oblik demokracije pa čak i onaj kontraverzni o Čirilici sviđa. Ali to ne znači da ču za svaki dati svoj potpis i izaći na izbore.
      Nisam dao potpis za outsourcing, ne zato što nisam za zaštitu radnika nego sam protiv zadržavanja postojećeg stanja koji nas guši , da ne kažem vodi u propast. Sumnjam da ču za autoceste dati potpis jer ja nisam Karamarko da živim od populizma kao i Milanović kad je išao potpisivat sa svitom protiv zakona o radu. Meni osobno ovaj referendum ide za zadržavanjem postojećeg stanja i ne nudi rješenje kako da te “Naše” auto ceste budu unčikovitije po pitanju održavanja upravljanja da donesu više prihoda. Nedavno sam išao za Beč preko Mađarske gdje sam platio vinjetu 2990 HUF tj. 75 kn. i traje 10 dana. Može se kupiti na autocesti i ne lijepi se na autostaklo nego kamere instalirane prije svakog izlaza te snimaju i provjeravju ne samo naplatu cestarine nego ti mjere prosječnu brzinu te ako požuriš dobiješ dvije kane i za prebrzu vožnju i za neplaćenu cestarinu. I sve to može odraditi Policija, a djelatnici mogu se posvetit održavanju istih a ne da glume blagajnike.

  6. Jutros slučajno poslušah emisiju na 2. programu Hrvatskog radija “A sada Vlada” sa Sinišom Hajdašom Dončićem (već ju imate online na http://radio.hrt.hr/aod/sinisa-hajdas-doncic/84613/). Napokon od vladajućih jedno prilično jasno objašnjenje cjelovitog plana vezanog uz monetizaciju (iako bi to moglo još jednostavnijim jezikom – što je i priznao rekavši da na žalost nisu angažirali PR agenciju da im pomogne pripremiti komunikaciju koja bi bila jednostavnija i izričajem bliskija građanima). Meni osobno je objašnjenje i plan sasvim OK, ali s obzirom na iskustva s našim (odnosno NAŠIM) vladama – iskreno me strah provedbe bilo čega takvoga na dugi rok.

  7. Nenade, IPO, ideja o IPO-u jest zaslužila pohvale, još jednom hvala na pozitivnom, konstruktivnom pristupu.
    S ovom vladom, s ranijim vladama, a iskreno se bojim i sa slijedećom vladom, građani biraju između dva zla:
    -ili korupcijom ili nesposobnošću obojena prodaja/koncesioniranje, bez spremnosti da se monetizacija uklopi u suvisli program reformi države, društva
    – ili nastavak čuvanja “izmišljenih” nacionalno bitnih radnih mjesta, povećavanja duga, bez spremnosti da se promijeni način upravljanja
    A sa strane postoji i jednako neuspješan, neperspektivan, Treći put – ono što radi ORAH, predsjednik Josipović, zatvaranje očiju, zabijanja glave u pijesak, traženje ružičastih/zelenih očala, rješavanje svega, osim bitnog

    Odlično je što ste pokrenuli raspravu koja vodi u jedinom realnom smjeru. Postoji pravi, logični, ekonomski utemeljen put izlaska iz krize, i logičan, ekonomski utemeljen odgovor na svaki pojedini problem/izazov u hrvatskoj.

    Osobno, mislim da ova vlada ne smije provoditi monetizaciju, ako će to biti prvi/jedini od reformskih poteza, i to u zadnjoj godini mandata.
    Monetizacija u izbornoj godini, provodi se iz krivih motiva, da se osigura novac za korumpiranje dovoljnog broja glasača kako bi se ostalo na vlasti. Taj motiv jači je od svih ostalih, što ne garantira povoljan ishod niti same monetizacije, a još gore je što će kombinacija easy money + izbori, bitno deformirati predizbornu utakmicu, jer će omogućiti odgodu suočavanja s realnosti, a ozbiljne reforme odgoditi.

    • Ja sam u principu za monetizaciju, ali nažalost vi ste u pravu, monetizacija u izbornoj godini ne zvuči dobro (što su radili do sada?)…..

      • Privatizacija ili barem davanje u koncesiju bilo čega državnog uvijek je dobro. Zapravo nije ključno što će biti s tim novcima (to je samo kratkročni prolazni efekt, kakav god bio), ako treba neka ih odmah čim sjednu na račun proračuna RH proslijede u Afriku u humanitarne svrhe onim kojima je taj novac potrebniji nego ovdje. Glavna korist od svake privatizacije ili koncesije je u povećanju efikasnosti gospodarstva kao cjeline u dugom roku optimiranjem poslovnih procesa u dotičnom subjektu kao dijelu cjeline a efekti čega su nužno “multiplikativni” jer u gospdarstvu je sve povezano.

        Bilo bi lijepo da taj novac iskoriste nekako produktivno, dakle za smanjivanje poreza, ali to zaista nije ovdje ključno. Glavno je to da ceste više neće biti upravljene od strane države, to prava svrha ovog procesa (makar naša vlada toga ne bila svjesna i ne došla do toga iz tih polazišnih ideja).

        Da danas prodamo sve što je državno, do zadnjeg pedlja šume i zadnje kapi pitke vode koju damo u koncesiju, i sav taj novac damo Norvežanima i sl. da kroz svoje projekte po Africi pomažu najjadnijim ljudima na ovom planetu svijet bi za 20 godina bio bolje mjesto nego u alternativnom scenariju ne činjenja te “čudne stvari”. Stanje u Africi bi tada bilo dosta bolje i hrvatsko gospodarstvo bi bilo puno jače nego li u suprotnom. A jedna jadna Afrika i jedna mala Hrvatska, koliko god nebitne, dio su svijeta i svaki napredak jednog a pogotovo oba istovremeno znače ljepši svijet, bolju budućnost ljudske vrste kao cjeline.

  8. Monetizacija je jedino rješenje i referendumsko pitanje bi trebalo biti da li želite IPO ili (strane) banke u koncesiji.
    Spreman sam investirati novac za 10 domoljuba pod uvjetom da gospodin Bakić sjedi u nadzornom odboru. Taj novac je i tako 80% zarađen na njegovom KORF tipu.

  9. http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/354822/Evo-sto-se-u-Italiji-i-Istri-dogodilo-kad-su-autoceste-otisle-privatniku.html

    A evo krenuli su i sa babarogama. Osobno ne znam je li dobro ili nije davati ih u koncesiju. Ali znam da će se sigurno bolje upravljati s njima kada bude u upravljanje povjereno tom famoznom “privatniku”. U istri mi se čini čist ok kako su uređene i kako se upravlja s njima.
    Iako, ono što je najbitnije neznam koji su financijski efekti ipsilona (doplaćuje li država kakve dotacije zbog prometa), tko je financirao, koliko je koštalo, koliko košta danas ukratko tko plaća tu za.eban.iju) 🙂 Dakle, ako onog tko je vlasnik ili ako društvo u cjelini košta manje, napravljen je dobar posao, ako košta više (u što sumnjam) onda nije. Iako je bilo govorna da je koncesija za BINA Istru dana kao neki revanš za neke tamo usluge za vrijeme rata. Tako mi se čini da sam negdje čitao – ovo ne znam kao sigurno.

    Samo za napomenu, ova riječ “privatnik” mi je posebno odvratna. Suprotno je valjda “javnik” za ljude koji rade u javnom sektoru.

  10. Ovih dana Milanović, danas Hajdaš-Dončić i Varga. Vidimo li to konačno iskrenu komunikaciju državnog vrha prema narodu? Nažalost, u zadnjoj godini mandata, vjerojatno prekasno da se bilo što promijeni. To je trebalo u prvoj, najkasnije drugoj godini mandata. Ovako su populisti tipa Josipović, Komadina, Holy, uhljebi iz HNS-a… imali i više nego dovoljno vremena da naprave nepopravljivu štetu.
    A izjava profesionalnog destruktora Celakovskog. Kaže građani se nisu prepali da će ostati bez plaća, penzija, Pelješkog mosta. To nije prijetnja, nego vrlo izgledna realnost. Međutim, rekao je to tonom od kojeg me podišla jeza. Kao da mu je to želja i cilj. Ili radi za nekoga kome je u cilju da ova zemlja umre, a ljudi izumru. Da mogu dokučiti komu bi takvo što bilo u cilju, bio bih siguran da je tako. U svakom slučaju djelovanje tog lika iz običnog ekscesa, polako prerasta u opasnost po samu državu i njene temelje. I svaka država se ima pravo braniti od takvih.

  11. Evo nakon poduzih komentara na prvi dio, osjecam potrebu se oglasiti jos jednom.

    Kao i drugi, smatram da je i ovaj tekst hvale vrijedan. No ipak imam zamjerku.
    Teoretski zvuci sve jasno i logicno. Ali imamo veliki problem sa praksom – tehnickom izvedbom. Kad govorimo o IPO-u, treba razmisliti sto bi se tu nudilo. Sto bi bio sadrzaj tog IPO-a?
    Ne mozemo samo tako napraviti IPO autoceste Zagreb-Split. To ne funkcionira bas tako. Dakle to mora biti neka tvrtka. Kako bi izgledala aktiva takve tvrtke?
    Problemi oko prijenosa aktive (narocito oko zk-uredjenja) ukoliko bi se razmisljalo o kakvim “hard assets” su strahoviti. Dakle sto bi se “prodavalo” uopce na taj nacin?
    U principu uopce ne igra nikakvu ulogu kome bi to islo, jer novac je novac. Nije on losiji od jednog nego drugog. Ali sadrzaj kojim se zeli prikupiti isti je problem.

    Kako sam u ranijim postovima poduze pokusao objasniti koji rizici leze u koncesijama, imao bi i elegantno, a ipak konkretno rijesenje za ovaj slucaj.

    Vlada bi trebala osnovati tvrtku na koju bi prenijela koncesiju (kakvu je zamislja), a zatim tu tvrtku ponuditi putem IPO-a.

    Taj postupak ima sve prednosti IPO-a, a izbjegava izuzetno negativne konotacije ciste koncesije jer ista u ovom slucaju mora biti javna i potpuno transparentna (sto inace nije ni priblizno !!)

    Ostaje jedino pitanje tko bi se ulovio na tu “udicu”. Ja jos uvijek smatram da se bez muljaze nitko ne bi ni priblizno isprsio sa toliko novca koliko ova vlada zamislja.

  12. I dalje niste ništa napisali, šta će koncesionar možda izgubiti na ovoj koncesiji ako prođe monetizaciju?

    Ma nema šanse, zaštitit ce se tako da ako mu promet padne ili neznam šta krene krivo,, da će im jos država donirati kao i sa BINA Istrom.

    Ovdje nije bilo nikakve simulacije raznih rješenja problema vraćanja duga, preko monetizacije, IPO, premošćivanje kredita sa 5-10 godišnjim obveznicama, pod kojim uvjetima bi se to radilo, sta bi se desilo sa cestarinama, radnicima….. Puno je ovdje nepoznanica, a samo se priča o monetizaciji, kao da nista drugo neznaju, ili u vladi namještaju posao određenoj ekipi

  13. Ipo bi bio jak politički potez ali ipo sigurno nebi prošao kod građana ali bi vlada dobila vjetar u leđa da krene u monetizaciju ali da je ova vlada tako vidovita i politički mudra i da je ipo pokrenula prije dvije godine mi danas nebi bili tu gdje jesmo.Ali ja bih volio vidjeti ipo i da vidimo koliko bi “stručnjaci” koji su protiv bilo kakve privatizacije “jer sve vrijedi puta pet” upisali dionica?

    Sada sam malo gledao otvoreno,sa novokmetom je to tri puta bolje nego sa togonalom koji je odavna “propouhao” , gosti martina dalić i branko grčić.
    Kaže grčić da su oni socijaldemokratska vlada i da su njima plaće,mirovine i soc. davanja zadnja linija obrane?A ne spominje ovih 170 tisuća iz privatnog sektora koji više plaću ni nemaju.Ma zamislite toga licemjerja da su oni socijaldemokratska vlada?Pa što ne podignu socijalna davanja kada su socijaldemokrati?Što ne preraspodjele u proračunu sredstva prema najugroženijim skupinama u društvu?Grčić nas je naravno uvjeravao da su oni učinili čudo u svom mandatu a martina dalić mu govori ono što više i ptice na grani znaju da su mu ekonomski-fiskalni okviri jako ograničeni i da će doći jako brzo dan D ali grčić tupi svoje i možeš ti njemu tri godine tupiti jedno te isto ali pomoći tu nema…
    O monetizaciji je suludo bilo što govoriti dok se ne otvore ponude,da vidimo što tko nudi i kakvi bi bili ugovorni uvjeti a ovako je bespredmetno o tome i razgovarati.

    • Gledao sam emisiju i čekao da Novokmet ili Dalić pitaju Grčića baš za te zaposlene u privatnom sektoru čija je posljednja linija pala prije pet godina. Ispada da se podrazumijeva da su zaposleni u privatnom sektoru niža kasta građana.

      • To je valjda zato što misle da zaposleni u privatnom sektoru za razliku od ovih u javnom ne mogu prosvjedovati protiv Vlade. Ali zašto ne bi? Zašto ne bismo imali prosvjed za smanjenje poreza i doprinosa? 🙂

        Da smo normalna država gdje vlada pravo i pravda, čak bi možda bilo dovoljno samo se obratiti Ustavnom sudu koji bi mogao bez problema poreze i doprinose u ovom obliku proglasiti protuustavnim jer razina usluge koju država nudi nije razmjerna financijskom opterećenju koje nameće tim grupama građana i time zahtjevati hitnu izmjenu ovih zakona. Naši političari valjda misle da mogu dignuti poreze i doprinose i na 90 % bruto prihoda građana i da im nitko ništa ne može proturječiti. Pa je li ovo država ili lopovska organizacija koja pljačka jedne građene a drugima kao nešto daje, sve po svom slobdnom nahođenju. Kao nekakvo Osmansko carstvo gdje jednima uzima harač a drugima ne, po nekoj diskriminacijskoj osnovi, vjerskoj, privatnik/javnik ili kakvoj već.

  14. http://www.jutarnji.hr/insajderski-izvjestaj-sdp-kljuca—sto-ce-nam-vesna-pusic-kad-imamo-mirelu-holy-/1228052/

    Nekima u sdp-u su se izgleda upalile lampice,njima je koaliranje sa vesnom pusić na sljedećim izborima ravno političkom suicidu.Dvostruko više će im hns odnjeti glasova zbog netrpeljivosti na lokalnim razinama nego donjeti ali Milanović je tvrdoglav tip i siguran sam da će sa pusić ići u koaliciju a tada mirela holy ima objektivne šanse da prestigne sdp.

  15. Slobodan sam oglasiti svoj članak iz Oeconomice Jadertine: Osvrt na monetizaciju autocesta u RH, koji je slobodno dostupan preko hrčak.srce.hr. Nekoliko činjenica koje se prešućuju u javnoj raspravi:
    1. trenutno još dug autocesta nije u službenom javnom dugu RH, ali monetizacijom (ili prije ako problem nelinkvidnosti eksalira) ulazi u javni dug
    2. cijena monetizacije uključuje diskont u odnosu na očekivani novčani tok od operacija autocesta. U jedinom do sada službeno od strane Ministarstva objavljenom većem i sadržajnijem dokumentu Savjetnik monetizacije je ispitao tržište i zaključio da bi uz garanciju prometa budući koncesionar vjerojatno tražio diskont oko 15 posto, a u slučaju izostanka odgovarajućih garancija diskont barem 30%. Taj diskont se obračunava na sadašnju razinu prihoda i operativnih troškova uz određeni rast tokom razdoblja koncesije. Efektivno, to znači da je neto sadašnja vrijednost novčanog toka za koji država namjerava garantirati veća nego prihod od monetizacije.
    3. dosadašnji primjeri velikih javno-privatnih partnerstava u RH upućuju na određene rizike na koje treba računati. Trenutno ne postoji službena analiza rizika, dapače nisu niti nabrojani, a kamoli kvantificirani. U javnim nastupima glede monetizacije članovi Vlade o rizicima šute. Vlada ima stručni hendikep kod pregovora sa velikim svjetskim igračima u ovoj branši. I dok takve multinacionalne firme potpisuju nekoliko ovakvih ugovora kroz jedno desetljeće (imaju iskustva), država uopće nema iskustva u sličnom poslu. Također, za pretpostaviti je da Vlada RH posvećuje mnogo više pozornosti kratkoročnim efektima, obzirom na izborne cikluse, pa se lako može dogoditi da ne pokloni dovoljno pažnje dugoročnim slabostima cijelog posla. Rizicima svakako pridodaje i dugi rok na koji se sklapa koncesija, a poznato je da je tehnološke promjene, pa i promjene u tehnologiji prometa nemoguće predvidjeti na tako dugi rok.
    4. Poslovanje autocesta HAC i ARZ pokazuje značajne otklone u nekim istaknutim indikatorima učinka u odnosu na Binu-Istra, AZM, te koncesionare u Sloveniji i Austriji. Riječ je o prevelikom broju zaposlenih i u održavanju i u naplati, a najviše na upravljačkim razinama. Međutim, prema do sada dostupnim podacima država namjerava od budućeg koncesionara zahtijevati period od nekoliko godina tokom kojih se ne bi smio smanjivati broj zaposlenih. Pitanje je koliko to košta? Kako može partikularni interes biti iznad javnog?
    5. Do sada je država pokazala određeni megalomanizam u poduzimanju javnih investicija, osobito u cestogradnji. Međutim, sada kada HAC više nema financijskog potencijala za daljnje investicije, od početka godine 2/3 prihoda od naknade na gorivo preusmjereno je na Hrvatske Ceste i u željeznicu. HC je ove godine značajno podigao razinu investicija. Da li je to na neki način opravdano? Ako prođe monetizacija, i preostali dio koji je išao HAC-u planira se preusmjeriti željeznici. Nameće se zaključak da umjesto otplate postojećih neotplaćenih investicija, država ide u nove investicije vrlo sličnog karaktera. Ne bi li bilo bolje trošarinu ostaviti HACu (u iznosu kao u 2013.) i iskoristiti je za otplatu postojećih dugova, koji tako ne bi pali na državni proračun. Uz nove investicije moglo bi se dogoditi da se ista današnja situacija ponovi kroz 5-10 godina, samo što ćemo umjesto autocesta monetizirati npr. željeznice (naravno, time bi ponovno namirili samo dio duga, a ostatak bi pao na leđa proračuna)

    • “1. trenutno još dug autocesta nije u službenom javnom dugu RH, ali monetizacijom (ili prije ako problem nelinkvidnosti eksalira) ulazi u javni dug”

      Mislim da ovo nije točno, dakle dug autocesta ne ulazi “monetizacijom” u javni dug, a ni kriterijem “eskaliranja nelikvidnosti” – svi krediti gdje je država dala garanciju ulaze pod javni dug po direktivi EU – a pošto je HACu dala garanciju, taj kredit, neovisno plaćao se redovito ili ne, svakako ulazi u javni dug.

      • Možete pogledati Newsletter Instituta za javne financije, broj 80, 2013. Članak je autora Bajo (Institut za javne financije) i Galinec (Hrvatska narodna banka), pod naslovom: Deset istina o proceduri za države sa prekomjernim proračunskim deficitom. Tamo piše:
        “… Na prijedlog EU komisije, u sektor opće države uvrštavaju se i poduzeća u vlasništvu središnje države ili jedinica lokalne samouprave koja stvaraju gubitke i kumuliraju dugove. Tako gubici i obveze određenih državnih poduzeća ulaze u obuhvat proračunskog deficita i duga opće države, …”
        Dalje piše kako će se tek od 2014. početi voditi podaci po novoj metodologiji i dalje:
        “… Glavni je razlog ulaska u EDP visoki proračunski deficit. Međutim, zbog visokih potencijalnih obveza (aktivnih državnih jamstava) te izravnih obveza HBOR-a (…) i javni dug bi lako mogao biti predmetom EDP-a jer bi zbog šireg obuhvata po ESA 95 metodologiji mogao prijeći referentnu razinu od 60% BDP-a. ”
        “Postoji velika mogućnost da se zbog nepodmirivanja kreditinih obveza (osiguranih državnim jamstvima) HAC-u aktiviraju državna jamstva. Ako se jamstva aktiviraju, HAC se reklasificira iz sektora javnih nefinancijskih društava u sektor središnje države, čime njegovi tekući gubici i obveze ulaze u obuhvat i povećavaju deficit i dug opće države.”
        Iz svega navedenog slijedi da dug autocesta još nije u javnom dugu, ali bi lako tamo mogao doći ako se nastavi s eskalacijom problema likvidnosti i solventnosti. U slučaju da do toga ne dođe ranije, samim činom monetizacije aktiviraju se sve garancije HAC-a i ARZ-a, te njihove obeze prelaze u državni dug. Stoga monetizacija (ako ne prije zbog nelikvidnosti) vodi na povećanje javnog duga u iznosu obveze autocesta (oko 35 milijardi kuna) minus iznos monetizacije (oko 20 milijardi kuna). Obje brojke su okvirne, porast bi bio okvirno za 10-20 milijardi kuna.
        Treba primijetiti i razlog eskalacije problema likvidnosti u HAC-u. Država je od početka godine smanjila dio ih naknade za gorivo koji ide HAC-u za 2/3 iznosa koji je dobivao u 2013. Bez to prihoda, već je od početka godine izvjesno bilo izvjesno da će problem likvidnosti eskalirati. Taj dio je umjesto u HAC, otišao u Hrvatske ceste i u željeznicu, gdje je služio za povećanje značajno povećanje investicija u ceste i željeznicu. Pravo je pitanje da li je državi korisnije tim novcem vraćati postojeće dugove autocesta i “braniti” da cijeli njihov dug ne padne u javni dug ili ulaziti u nove investicije čija je isplativnost vrlo upitna?

      • Istina, od rujna ove godine na snazi je ESA 2010. Ukratko iz službenog dokumenta o razlikama u odnosu na ESA 95: “The treatment of loan guarantees has been clarified, and a new treatment introduced for
        standardised loan guarantees, such as student loans guarantees. The new treatment is that to the extent of the likely call on the guarantees, a financial asset and liability are to be recognised in the accounts. … One-off guarantees, where the associated risk cannot be calculated with any degree of accuracy, due to a lack of comparable cases. The granting of a one-off guarantee is considered a contingent asset or a contingent liability and is not recorded as a financial asset or a liability.”
        Naše državne garancije autocestama su “one-off”, što znači da se prosuđuju zasebno, te u onoj mjeri u kojoj je izvjesno da će po njima uslijediti obveza one ulaze u javni dug. Ne pratim stanje na dnevnoj razini, ali koliko sam upoznat ove garancije još nisu ušle u javni dug, međutim obzirom na stanje likvidnosti i nedostatak prihoda državnih operatera, a ukoliko se nešto ne poduzme, samo je pitanje vremena kada će ući.

        Iz postojećeg poslovanja autocesta, uz blago optimistične procjene kretanja budućih prihoda od cestarina i rashoda, uz diskont s kamatom oko 8%, sadašnja vrijednost novčanog toka iz operativnog poslovanja kroz sljedećih 50 godina procjenjuje se na oko 30 milijardi kuna (u skladu s metodologijom iz Izvješća savjetnika monetizacije). To znači da bi se u slučaju rješenja problema nelikvidnosti mogao dobar dio izdanih garancija za autoceste ostaviti izvan javnog duga. U slučaju monetizacije, u javni dug nužno ulazi sav dug autocesta minus iznos primljen monetizacijom (sadašnje procjene na oko 20 milijardi kn uz državne garancije na blago optimistične procjene kretanja budućih prihoda od cestarina).

  16. http://www.jutarnji.hr/milanovic–svi-mladi-od-52-godine-imaju-interes-u-monetizaciji-autocesta-/1227966/ , mozda sam ekonomski neobrazovan ali ova logika mi ne ide u glavu nikako, dosad sam u neku ruku bio tuzan sto ne placam porez vise u Hrvatskoj ali nakon ovakvih izjava i nisam vise. Idemo prodat autoceste jer ne mozemo vracat kredit malo smo se zaletili ok to mogu shvatit , ali kome ides prodat? Prodajemo sebi 🙂 kroz mirovinski fond… I onda maestralno objasnjenje da je to u interesu onih do 52g, valjda bi trebalo bit u interesu velike vecine i onih koji ce bit rodjeni a ne samo do 52g, da mf ima odlicno ulaganje u Hrv obveznice nema sta , veca je sansa dobitka da igraju kladionicu…

    • Tesko je projicirati dobit od autocesta kroz 20-30 godina. Al’ neka okvirna racunica se moze napraviti. Procijenimo koliko možemo smanjiti dug koji imamo za autoceste. I ako je za nas projicirana dobit manja od smanjenja duga – to je na korist svima ne samo onima do 52 godine.
      Ako recimo OMFovi monetiziraju autoceste, ta buduca dobit ostaje gradanima Hrvatske. Sad, mogu li OMFovi negdje dalje zaraditi vise uz isti rizik? Ako mogu onda nam je to kao buducim umirovljenicima na stetu. Ako ne mogu, onda je to korist o kojoj prica Milanovic.
      Na prvu, logicno bi bilo pretpostaviti da bi mogli zaraditi vise na hrvatskim obveznicama. Ali nastavkom gomilanja duga RH postaje jos rizicnija i isplata glavnice obveznica bi mogla biti dovedena u pitanje. Zato mislim da se ovdje ne mogu usporedivati obveznice RH i prinos od monetiziranih autocesta.

      • Te projekcije su uzrok svih problema, 100 ljudi,100 projekcija, kupci prodavači, sindikati svaki ima svoju, neki ne razlikuju ni prihode od dobiti, itd.
        zato i je IPO najbolje rješenje,

        Evo što kaže nedavno preporučena knjiga Deep Value o tim projekcijama i valuaciji po tim growth/cash flow modelima općenito.

        Shortly after Graham published Security Analysis in 1934, John Burr
        Williams published his 1938 masterpiece The Theory of Investment Value.
        Williams’s discounted cash flow theory of intrinsic value is the bedrock of
        modern valuation and forms the intellectual basis for a variety of valua-
        tion models, including, for example, Gordon’s growth model, which we saw earlier. The models all require an estimate for future cash flows, earnings, or dividends, making allowance for any growth, and out to perpetuity.
        Money has a time value—a dollar today is worth more than a dollar in
        a year—so we must then discount back to today those future cash flows
        at the appropriate discount rate. While the theory is sound, the slip ’twixt
        cup and lip is in its practical application. The three variables—future cash
        flows, the growth rate, and the discount rate—are all sources of potential
        forecast error. Discounted cash flow models are extremely sensitive to dis-
        count rates, which can lead to large errors, but the real problem is that the model assumes we have some way of forecasting future cash flows and the growth rates embedded in them. Time and again, we have been shown to be poor forecasters, preferring to extrapolate the current trend, rather than assume mean reversion. Kahneman and Tversky call this the “misconcep-tion of regression,” and it rears its head time and again in investment.

  17. interesantno da nitko ne spominje odgovornost ekipe koja je radila cestu, razne izlaze tipa Dugobabe i sl. raspitivala natječaje i plaćala radove X puta, dali će oni i njihova obitelj financijski i kazneno odgovarati?

    Nigdje se ne spominje, sta ce se desiti ako recimo koncesionar provede drugi model naplate ili podigne cijenu, ili mu padne promet, dali ce se produžiti vrijeme koncesije ili ce dobiti penale od RH ? Samo se priča o monetizaciju a nigdje o detaljima.

    To bi bilo bolesno da prešute ili obznane tek kad sve naprave. Zato nisam za to šta sad rade, zbog te ne transparentnosti.

    Tek kad se budu znali svi detalji cemo znati sta je bolje. Uvjeren sam da i Vi Bakicu možete napraviti puno bolje simulacije nego ovi sta im je vlada platila da to odrade, najvjerovatnije odmah za J.P. Morgana. Očito je da je Milanović isao na zadnji sastanak u Ameriku sa njima, a usput je ko fol isao ponuditi Liku za informatičke tvrtke :), je kako da ne evo sve se pretrgli da dođu 🙂

    • Nije zaključio Kosor nego Željko Marušić, prometni stručnjak:
      “Nacionalni interes je uvesti vinjete, napraviti novih sto silaza s autocesta, da se sve općine u Hrvatskoj koje su uz autoceste ožive tim silazima, zaključuje Kosor. Da bi se koncesijom mogla narušiti i sigurnost na Hrvatskim autocestama smatra Željko Marušić, prometni stručnjak.”

      Ovo jednostavno nije pošteno…kako jedne općine mogu imati silaz s autoceste, a druge ne? Potrebno je proširiti mrežu autocesta na način da sve općine u HR imaju silaz. Zar je jedna općina Komiža manje važna od općine Dugobabe?

    • Kosor je u pravu.
      Autoceste su poput krvotoka Hrvatske, a mogući koncesionar poput suženja krvnih žila.
      Koncesija državnih cesta nije rješenje, koncesijom nitko ne bi dobio (osim Milanovićeve vlade i koncesionara), a dugoročno bi svi hrvatski građani izgubili, ponajviše u gospodarskom razvoju.
      Vinjete jesu rješenje, s velikim popustom za hrvatske državljane i gospodarske subjekte, otplatu dugova državnih cesta treba preuzeti država (porezni obveznici), a HAC trebamo reformirati, privatizirati i osposobiti da se na javnim natječajima izbori za održavanje pojedinih dionica državnih cesta.

        • Privatni HAC u mojoj priči ne bi dobio pravo određivanja visine i naplate cestarine, bavio bi se održavanjem samo pojedinih dionica autoceste za što bi se morao izboriti najpovoljnijom ponudom na javnom natječaju, a to sigurno nema nikakve sličnosti s monopolskom pozicijom koncesionara, koja je meni najbliža poziciji drumskog razbojnika.

        • Koliko je meni poznato, ni koncesionar neće moći određivati visinu cestarine. Maksimalna cestarina će biti propisana u ugovoru.

        • najveci problem sa koncesijom je da se u biti uzima kredit na kredit

          1) novac koji se se dobiti jednokratno od koncesionara ne zatvara pocetno uzeti kredit
          a nije ni za vjerovati da ce se 100% dobivenog novca usmjeriti za to ionako ..nego ce se potrositi na kupovanje mira/glasova

          znaci ostaje i dalje trosak duga plus eventualno novi troskovi

          2) koncesionar zahtjeva dobit i korist iz koncesije tako da sav trenutni trosak treba povecati za bar 10% zarade koncesionara.

          i tu ide glavna caka oko koncesije. drzava zahtjeva neke uvjete ALI garantira koncesionaru zaradu no matter what (visak zaposlenih koje nesmije otpustiti, a kad ih otpusti opet ih drzava pokriva, smanjeni promet, povecani drugi troskovi….)
          i u 50 godina gotovo je sigurno da ce na kraju drzava placati koncesionaru cast i privilegiju da upravlja cestama

          dakle em necemo zatvoriti kredit i imati i dalje trosak em cemo dobiti trosak subvencija koncesionaru, em ce novac biti unisten negdje drugdje na kupovanje benefita eliti a da ne govorimo da ce netko i neku proviziju pokupit sa strane a sigurno su razni konzultanti vec i previse omastili brk na zajednicki trosak

          jedina koncesija koja bi imala smisla je BEZ UVJETA sa strane drzave i BEZ IKAKVIH GARANCIJA koncesionaru pa neka trziste napravi svoje
          (ako koncesionar lose posluje nece imati profit, a ako optimalno rjesava probleme putnika onda hoce)

      • Pa ako su autoceste krvotok onda mora da su automobili krv Hrvatske. A mi nemam ni jednu tvornicu krvi u Hrvatskoj! Što ako nam krvi ponestane?? Mislim da bih se brže bolje trebali organizirati i pokrenuti neku proizvodnju automobila u Hrvatskoj jer sta ce nam krvotok bez krvi?? Kako to da je “naša” Vlada zaboravila autoindustriju prozvati strateškom granom, a to je naša krv!

        • Bruno, što su onda uhljebi (suvišno zaposleni), oni su onda masne upalne naslage, infarkt je blizu?!

        • Promet autocestama je poput krvotoka, a ne pojedini automobili, vlada bi se trebala pobrinuti za dtvarsnje uvjeta za gospodarski rast, a on će poboljšati protočnost krvotoka, donijeti “svježu krv” svima kojima je ona potrebna za daljnji gospodarski rast, a uhljebi na autocestama su zaista kao masne naslage koje što prije trebamo odstraniti.

    • Ministar je izašao sa novim argumentima: “smatram da je referendum protuustavan…desila se ogromna proračunska rupa”. Čini mi se neuvjerljivo i lako provjerljivo, pa ću mu pomoći sa konstatacijom da kroz narednih 20 godina očekuje se veliki iskorak u avioindustriji, te značajan porast zračnog prometa, što će prouzrokovati veliki rupu u prihodima od autocesta!

  18. Što mislite što se krije iza ovakvog rasta cijene dionica krasa? Jasno je da bi kras u privatnom vlasnistvu poslovao kudikamo bolje, ali pivci kupuju kao da sutra ne postoji? komentar?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s