Uncategorized

Predsjednik i ja mislimo isto

Presjednik je navodno do svog mišljenja došao istraživanjem tržišta i kaže:

Postoje ogromni otpori promjenama skupina koje drže političke, socijalne i ekonomske monopole, No većina traži promjene – kazao je Josipović.

te najvaljuje čak i rezove (jer kirurzi – režu!). Možda kasnije reterira i kaže da se ‘kirurgija’ odnosi na preciznost, ali ovaj iz ovoga se jasno vidi o čemu se radi, naime, da je kirurgija korak nakon antibiotika:

“Građani nisu ništa manje jasni i kada se radi o birokraciji koja buja ne samo na državnom nivou, nego i u županijama, općinama, agencijama i širi se, unatoč odlukama Vlade i Sabora, unatoč krizi, unatoč otkazima u industriji i poduzetništvu. Ona raste poput gljiva i izaziva probleme. Ponegdje je prerasla u prave društvene metastaze. Tu više ne pomažu antibiotici. Potrebna je odlučna institucionalna, socijalna i tržišna kirurgija”

Nisam u kampanji predsjednika Josipovića, ali ovo niže sam jučer napisao u jednoj FB raspravi. Kako je bilo ujutro, a kako sam isto pisao više puta i ovdje, mogu se podičiti da sam do toga došao vlastitim uvidom, a ne istraživanjem javnog mijenja ili prepisivanjem od Predsjednika.

Pogotovo jer znamo da je Predsjednik još donedavno bio žestoko protiv tzv. (što je uopće to?!) Liberalnog kapitalizma, a vidi sad, ispada da je ipak problem rođačko-socijalistički umreženi kvazi kapitalizam?

U svakom slučaju mislim da je zaista ohrabrujuće da i ljudi poput mene, koji smo za suvremenost (tržišnu ekonomij) i dosadašnji mrzitelji ‘liberalnog kapitalizma’ (da li bi onaj neliberalni bio OK; recimo putinovski, kineski … ) sada napokon na istoj strani.

— Je li Hrvatska ‘ekstraktivno društvo/gospodarstvo’?

Ukratko: zanima me vaše mišljenje u kojoj mjeri možemo taj framework eksplicitno (uz modficiranje, proširivanje značenja) primjeniti na RH kao deskriptivni model, i koliko ga onda možemo upotrijebiti kao jak konceptualni i *komunikacijski* alat za policy recommendations. Pogotovo što se tiče razvoja insitucija.

Ali evo po redu.

Svi smo čitali Why Nations Fail. Rijetko koja knjiga u zadnje vrijeme je toliko ‘sjela’ stručnoj i široj javnosti, s malo osporavanja, a opet supstancijalnim temama (iako je većina zapravo samo ekspliciranje i populariziranje radova autora). … nitko još nije probao Hrvatsku eksplicitno staviti u ekstraktivno/inkluzivno okvir, koji mislim da je u stvari odličan okvir za RH danas.

Za početak proširimo pojam ‘rentnog’.

Naime, ako pogledamo glavnu dimenziju naše ekonomske pozicije, a to je turizam, bez kojega bismo odavno već više puta bankrotirali, on je uglavnom bio (i jest) najvećim dijelom rentni, renta / ekstrakcija iz ‘sunca i mora’ s vrlo malo kapitalnog i uopće razvojnog uloga. (Ovo je naravno uz standardnu ogradu ‘ceteris paribus’ koji vi jako volite čuti – iako znamo da to tako ne bi bilo jer bismo se morali prilagoditi – ali upravo u tome i jest stvar – mnoge eksraktivne ekonomije bi išle drugim putem da nisu mogle tim.)

Kao što znamo, mokri snovi naših političara za razvoj (bolje rečeno: opstanak) u budućnosti su uglavnom bazirani na rentnoj (ekstraktivnoj) poziciji (LNG, promet općenito …).

Već ovo dvoje je dovoljno. Ali budimo još slobodniji u proširivanju definicije, zašto ne ubrojati i transfere iz inozemstva kao ekstrakt na kojem indirektno živi hrvatska vladajuća klasa (recimo, u grubo, javni sektor, odnosno ispravnije gledano, članstvo stranaka) – ako se ne varam cca. 1,5 mlrd. eura godišnje, stavka koja se ne diskutira često. Jer to je resurs kojim se ponosimo, ‘naša pamet i rad’ (trajno iseljena).

Odimo još korak dalje. Iako znamo da je Jugoslavija bila ekonomska razvalina dok je još postojala, neki dijelovi njenog trupla su imali vrijednost (kao što truplo umrle životinje ima stanovitu korisnost), primjerice INA, Petrokemija itd. Znamo da je entropija dominantna sila u socijalistlčkim/komunističkim društvima, ali kao što je i svemiru lokalno moguće suprotno djelovanje, tako i u Jugi (ovo je samo po sebi zanimljivo jer je uglavnom od Titove kapitalizacije / ekstrakcije / realizacije ucjenjivačke geostrateške pozicije). Primjerice, najveći asset INA-e su bila polja u Siriji, koja jesu pozitivna ekonomska posljedice politike stare Juge, Petrokemija je zaista bila investicija od preko 1 mlrd. (tadašnjih) dolara, itd.

Mi kao društvo smo parazitirali / ekstrahirali i na toj ekonomskoj vrijednosti.

Nadam se da sam bio jasan oko ovog ekonomskog dijela. Sad je samo potreban mali korak da vidimo kako na toj rentnoj ekonomiji zapravo uspjeva ekstraktivno društvo – što se tiče institucija, svjesni smo da one u stvari nisu inkluzivne u velikoj mjeri. Notorno je da su vladajuće stranke SDP+HDZ zapravo reprezenti užih (koncentričnih) interesnih skupina (političari, članstvo, javni sektor).

To nije eksplicitna koalicija, kaste stranačkih vođa, kaste članstva i kaste javnih službenika, ali de facto oni ‘imaju Hrvatsku’, a institucije su ne-inkluzivne.


Jasno ovdje treba dodati i onaj (veliki) dio privatnog sektora koji je bratski naslonjen na proračun.

Tu imamo ključni problem SMJENJIVOSTI, što je zapravo sukus demokracije. Suprotno onome što mnogi misle, sukus nije ‘pravedno’ zastupanje (formula), nego smjenjivost, koja je u RH jako mala i zato ova sva strka oko referenduma o izborima itd.

Sjetimo se dalje, sasašnji premijer je bio glavni aktivni kočničar promjena radnog zakonodavsta (čuveni potpis, zajednk sa Severinom), koji je trebao štititi samo zaposlene u javnom sektoru te sve ono što radi. tj ne radi Vlada zadnjih godina, uključivo vrlo eksplicitne tvrdnje potpredsjednika Grčića da se upravo radi o tome da su oni ‘branili plaće’ (i radna mjesta), javnog sektora (on ne kaže koga, ali je ekvivalentno da su mislili na javni, jer je u privatnom učinak upravo suprotan).

Znači de facto imamo vladajuću klasu, podijeljenu u nekoliko kasta, koja ‘ova vlast – ona vlast’ zapravo ima Hrvatsku, a na štetu ostalih, a zahvaljujući ne-inkluzivnim institucijama.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

13 replies »

  1. Nenade josipovićevi motivi su višestruki,on kao prvo želi obuhvatiti što veće biračko tijelo pred izbore,pa je jedan dan sa exonom a drugi dan sa holy,jedan dan je protiv liberalnog kapitalizma a drugi dan je za tržište.
    Osim izbora Josipović je jako lukav lisac,sjetite se samo kako je bio neutralan kod arbitražnog sporazuma sa slovenijom,abolirao unaprijed sebe od bilo negativnog ishoda,on razmišlja već danas pet koraka unaprijed kako će se neke stvari odraziti na njegov rejting jer on živi u opasnoj zoni i potpuno je svijestan da ako zaradi drugi mandat za njegove vladavine hrvatska može bankrotirati i već danas on sebi stvara rezervni položaj i uvijek će moći reći “jesam li vam govorio,jesam li pokretao inicijative a vi ih niste prihvaćali”,Josipoviću je već danas jasno da ako hrvatska bankrotira u njegovom mandatu da on od desničara neće moći dočekati u miru mirovinu,postati će mu nemoguće živjeti u hrvatskoj i slobodno se šetati ulicama.Svega toga je danas Josipović jako svjestan zato se probudio iz zimskog sna ali prekasno je i prozirno je sve do boli.
    Na koncu,državnik nikada ne gleda što misle građani nego je dva koraka ispred građana i gleda što je dobro za državu i građane.Zato se i zove državnik a ne pekar ili profesor klavira.

    Bojim se da Josipović nema dodirnih točaka sa državnikom a u toj raspravi u kojoj sudjeluju puhovski,profesorica,krizmanić ja nisam čuo ništa pametno jer oni samo spominju promjene političkih elita i neke navodne promjene u društvu,jedino ne kažu dali te promjene idu ka liberalnom kapitalizmu ili prema samoupravnom socijalizmu a tu je sadržana sva bit svih NAŠIH problema?Treniramo li narod za nogomet ili za košarku,mi još nismo načisto što želimo igrati,kada to odlučimo tada će promjene doći same od sebe,nametnuti će se kao imperativm jedino logično i ispravno ali dok smo mi sa pola noge na nogometnom igralištu a sa pola noge u košarkaškoj dvorani tu sigurno trava neće narasti desetljećima dok je tako…

    Josipović snosi ogromnu možda i najveću odgovornost za sadašnje mentalno stanje društva…Ali ako nam je kao takav dobar,tko nam brani da ga biramo za još jedan mandat,nekim ljudima i narodima ponekad treba dugo dok ne shvate gradivo,bojim se da se nama gradivo jako nagomilalo i da ćemo ga jako teško stići savladati u nekom razumnom roku…

    Stankovićev gost je danas bio mijat stanić pokretač referenduma za autoceste,da me se krivo ne shvati ono danas je bio klasični monthy python naročito kada nam je čovjek na tabli išao objasniti kroz brojke zašto se ne isplati monetizacija,ono je sličilo na top listu nadrealista,nisam se davno tako nasmijao.Ono što mene zabrinjava što sam nekako uvjeren da nas se danas gledajući tu emisiju malo smijalo a većina je to pratila smrtno ozbiljno?Tu je naš najveći problem ali Josipovića to puno ne brine,”on je za demokraciju” da mu nitko poslije ne može ništa reći i prigovoriti.Alibi igrač!

  2. Zašto sebi natovariti toliku količinu odgovornosti i problema u zemlji u kojoj 90% ljudi uopće ne razumije o čemu gosp.Bakić govori i promišlja. Možda član tehničke vlade zadužen za financije?

  3. Štel bi malo doprinijeti ovoj temi – i istovremeno se požaliti na ono što u zadnje vrijeme čujem o tome što predsjetnički kandidati (konkretno, negdje sam slučajno ulovio Kujundžića, spremao sam večeru pa nisam mogao prebaciti program :)) trkeljaju o tome što bi oni napravili da su na vlasti.

    Nije toliko problem sadržaja koliko odnosa onoga što kandidati kažu da će napraviti i što institucija Predsjednika može napraviti u današnjem, full-parlamentarnom sustavu.

    Trodioba vlasti se zna, a našem predsjedniku je, koliko pratim (a zaista mi se ne da istraživati pa molim da me netko ispravi ako sam u krivu), ostalo to da zastupa državu u diplomatskim odnosima i da je vrhovni zapovjednik vojske, ali to je to od glavnih funkcija.

    Bilo bi mi stvarno osvježavajuće da bilo koji novinar stavi u korelaciju ono što institucija predsjendika MOŽE regulirati a što predsjednički kandidati trkeljaju da će napraviti. Usput bi se još inteligentniji novinar mogao zezati kako bi pojedini kandidati (koliko se sjećam zadnjih izbora) voljeli poništiti npr. kuponsku privatizaciju i kako bi se otprilike zvao sustav u kojem bi se to moglo dogoditi – diktatura? Sjećam se da je Schwartz to mislim javno i izjavio na televiziji – da je on za uvođenje diktature (i ostao živ!).

    • Pa zašto ne i diktatura 🙂 Vjerovatno i taj koncept ima neke zagovornike, osim samog Schwarza 🙂

      Više cijenim njega koji odmah kaže što bi htio (iako je to hrpetina gluposti), nego ove što obećavaju pravednost (Josipović) ili reviziju pretvorbe i vraćanje opljačkanog kapitala (Mesić), a to realno ne mogu ispuniti. I toga su svjesni, al sitnozubima serviraju priču koju sitnozubi žele čuti.

      • Tako je! A i inače jako podržavam provokaciju kao “wake-up call” stil komuniciranja – pogotovo ako se iskoristi kao uvod u ozbiljnu raspravu – a to se često događa na ovom blogu 🙂

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s