Uncategorized

Jako loše vijesti za urbane socijaliste i trash-marksiste

Je li problem u svijetu ili ideologiji (doktrini?) koja ga ‘opisuje’?

Neki dan sam uspio dobiti mjesto na nastupu jedne od mojih omiljenih autorica, velike Margaret Atwood. U jednom dućanu Applea u jednom gradu u jednoj kapitalističkoj zemlji:

20141007_190918

Koliko razumijem ona nešto nije popularna kod nas, a po svom opusu bi trebala biti full popularna među urbanim socijalistima.

Kao što je poznato, svaki hrvatski urbani socijalist ‘mora’ imati novi model iPhonea, inače mu je image nedostatan. Međutim, sad dolazimo do užasne stvari. Jučer je Apple objavio brutalan prošli kvartal, neto dobit oko 8,5 milijardi dolara na prihode od oko 42, dakle neto profitna marža od preko 20%.

U hrvatskom trash-marksističkom kontekstu ovo bi se lenjinistički zvalo ‘ekstraprofit’.

Kako sad to pomiriti? Da li dopustiti Appleu da monetizira svoj proizvod za vaš novac?

I recimo da slučajno ima dućan Applea u Zagrebu i da Margaret Atwood dođe gostovati u njega? Bi li urbani socijalist došao ili ne? Ako ne dođeš, nisi ‘subverzivan’ (ipak ona piše o distopiji). Ako dođeš, opet nisi subverzivan, jer podržavaš Apple. Ali si bar ‘urban’ jer imaš iPhone. Ili? Zbilja je komplicirana ta današnjica …

Inače, u 65. godini je Margaret Atwood postala poduzetnica, osnovala svoju vlastitu kompaniju. Kako TO objasniti … u tom ružnom svijetu više ne znaš tko je što?!

A u međuvremenu … naslovnica Barrons’a:

barrons naslovnica

Kako to sve pomiriti?

p.s. Nemam iPhone! 🙂

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

15 replies »

  1. Lijep članak koji oslikava da pristup svakodnevici može biti dramatično drugačiji od dominantnog na ovim prostorima.

    By the way, ako biste mogli reći – da li imate koju dionicu AAPL?

      • Vjerovali ili ne ali nemam 😀 Nekako mi to uvijek izgledalo rizičnije (nepredvidljivije) od jednostavnih ulaganja na ZSE (kao npr. KORF/RIVP). A budući da je moj porftelj jako mali, nije mi ulaganje na stranim tržištima nekada niti bilo baš praktično.

        Evo baš gledam na mojedionice.com, ako je ova konverzija tamo dobro napravljena (čini mi se da je), to je +431,1 % za RIVP-R-A. Toliko nisam mogao zaraditi na AAPL kroz istih tri i pol godine. Ma niti kroz 5.

        Od Applea je malom čovjeku u RH možda ipak najlakše zaraditi korištenjem njihovih proizvoda. Recimo pogledajte ovaj novi fantastični iPad Air 2 što dolazi u Hrvatsku krajem mjeseca. Već je i stari iPad Air bio super i znatno bolji od starih glomaznih i sporih modela, a ovo je sad veliki korak naprijed. Svatko može danas koristiti takvo čudo tehnologije za vrlo skromne novce, manje novce nego mu to donosi vrijednosti kroz zadovoljstvo korištenja. Evo ako ste prije godinu dana ovako strašno opterećeni PDV-om i kod naših skupih preprodavača kupili neki srednji Wi-Fi model od 32 GB za 4.759 kn i danas ga bez problema prodate za 3.000 kn, budući da niste imali nikakve druge troškove održavanja, total cost of ownership vam je 1.759 kn godišnje. Redovitom zamijenom svog uredaja za čim izađe novi model možete postići da bez problema za ispod 2.000 godišnje imate baš uvijek novi zadnji top model takvog top uređaja. Za manje od 3 % prosječne plaće uvijek ste na vrhu tehnologije. A sigurno da ćete koristiti to više od 3 % svog vremena koje će vam biti nadprosječno ugodno i produktivno.

        I posjedovanje poslovično skupog iPhonea kojemu su naši operateri dobrano nabili cijenu i povrh svjetski rekordnog PDV opterećenja je kad pogledate resale value zapravo jeftinije od posjedovanja konkurentskih top modela. Pa ako nekome baš treba top model, način kako uštedjeti (=zaraditi) je izabrati iPhone umjesto nekog drugog. To je i jedan od razloga zašto američke kompanije svojim zaposlenicima za službene uređaje odabiru iPhone. Nije to nekakav lokal patriotizam nego je to zato što se isplati.

        Zaraditi od posjedovanja AAPL, to je malo rizičnije, ali i to se moglo napraviti, i sada je sigurmo bolje to kupiti nego držati neke druge klase. Svaka dionica, ako nije jedina u portfelju, ako je diverzifikacija primjerena, je korak naprijed. Treba posjedovati produktivnu imovinu, portfeljnim pristupom, za strane dionice najbolje indeksno.

        • Nemam iPhone. Dok sam imao staru Nokiu, imao sam priliku koristiti iPhone i oduševio sam se aplikacijama koje su bile dostupne, ali se nikad nisam uspio do kraja prilagoditi iOS sučelju. Nedugo nakon toga sam isprobao i Android telefon i puno mi se više svidjelo sučelje gdje sam ima odvojene “menu”, “home” i “back” tipke, a kako su sve meni zanimljive aplikacije postojale za oba sustava, s prošlom obnovom pretplate prešao sam na Android. S ostalim Appleovim proizvodima imam razna iskustva. iPod Shuffle, kojeg sam dobio na poklon, jedan je od glupljih audio playera (nema ekrana, ne možeš jednostavno odabrati album ili izvođača kojeg želiš slušati). iPod Nano mi se svidio sučeljem, ali je ostao problem iTunesa koji valjda dobro rade jedino ako kupuješ glazbu od Applea. iPad je lijepo dizajniran, ali prevelik, a većinu aplikacija koje koristim imam i na mobitelu, dok je čitanje knjiga ugodnije na nekom uređaju s e-Ink zaslonom. iWatch djeluje zanimljivo, ali ne želim sat koji moram svakodnevno puniti.

          Što se tiče stalnog mijenjanja “gadgeta” ili automobila, mislim da je cijena toga da se uvijek koristi “latest&greatest” prevelika, a i da se ne isplati biti “early adopter” bilo koje stvari jer platiš skupo da bi u stvari bio “beta tester” dok ne pokrpaju sve bugove. Više sam pobornik toga da kupim provjeren proizvod i koristim ga dok ga ne potrošim ili dok me promijenjene okolnosti ne natjeraju da kupim nešto novo. Tu i tamo napravim poneku iznimku, ali se uglavnom toga ipak držim.

        • Dnp, kaj nije sloboda izbora i vlastitog raspolaganja novcem (aka tržišna ekonomija) super? I meni je super. Ja recimo volim tu i tamo kupiti cipele. Nikaj novo ili skupo. Čak ponekad pogledam i u Borovo. Samo ne bi htio da *sve* *mora* biti Borovo. Ili Android. Ili čak i facebook i microsoft i google. Jer uvijek u tržišnoj ekonomiji ima netko tko se trudi biti efikasniji, proizvesit više za manje, i bolje za kupca.

          Al to ovi naši ekonomski talibani aka političari ne kuže baš ništa.

          O akademskoj zajednici (većinom) neću ni pričati, predaleko mi WC.

        • @Dnp

          Ja sam ovdje govorio baš i u kontekstu cijene 😀 Cijena korištenja ti je ovdje bolja gledajući na godišnjoj razini “obzirom na vrijednost” koju uživaš kroz prosječnu godinu tog držanja ako se svake godine čim prije zamijeni sa novim, za razliku od automobila koji se ne moraju često mijenjati. To je zato što se ova tehnologija još vrlo brzo razvija pa premda zbog visoke kvalitete uređaj još mjesecima, pa i nakon godinu dana dobro drži cijenu na sekundarnom tržištu, neimenovnim zastarijevanjem kroz smjenu nekoliko generacija cijena nakon prve godine ipak počne malo brže padati, za razliku od automobila i sličnih proizvoda koji se ne razvijaju brzo pa im cijena najviše padne u početku a onda polagano s godinama.

          To je sasvim jasno i na intuitivnoj raizni. Mercedes star 4 godine je još itekako upotrebljiv, iPad star 4 godine je jedino za poslati kao humanitarnu pomoć u Afriku (ono još radi, može im poslužiti za nešto, edukaciju, za zdravstvene djelatnike itd., jer izgledao kao da će još toliko trajati, ali nama na Zapadu izgleda kao nešto iz kamenog doba, neupotrebljivo). Pa nije baš fora za tu godišnju cijenu kroz veći vremenski period korištenja imati iskustvo korištenja pretpovijesne sprave – treba je se riješiti na vrijeme, dok još nije pregažena vremenom a cijena još dobra 🙂

          Kada se računalna tehnologija bude bitno sporije razvijala tada će se i računala isplatiti sporije mijenjati novima. To već vidimo u desktop/laptop segmentu koji se već dosta usporio sa razvojem. Ljudi svoj desktop/laptop više ne mijenjaju baš često.

          Samo mali ispravak, nije iWatch nego Apple Watch. Još uvijek se teško naviknuti na novi brending ali to je sada za nove proizvode tako, Apple umjesto “i”: “Apple Watch” i “Apple Pay” kao prve dvije velike stvari u ovom novom “valu” inovacija, dvije nove velike kategorije.

          Što se tiče iPoda, sinoć na objavi rezultata za rujanski kvartal su ga službeno poslali u ropotarnicu povijesti, sad je samo “other”: od sljedećeg kvartala prodaja od iPod linije ide pod “Other Products”! 😀

        • @LukaL: Slažem se vezano za tržišnu ekonomiju. Lijepo je kad postoji izbor i kad si možeš priuštiti ono što ti najviše odgovara. Netko će priuštiti najnoviji gadget i zamijeniti ga čim izađe novi, a netko će koristiti onaj što ima dok traje. Ono što mi se ne sviđa toliko je patentni sustav koji je zastario i u nekim slučajevima tržište čini ne tako slobodnim, pogoduje velikim firmama i koči inovacije umjesto da ih potiče. Zbog toga na kraju kupac ne dobije ono što bi mogao već ono što mu veliki igrači dopuste.

          @mclynx: Slažem se vezano za cijenu u odnosu na vrijednost, ali s druge strane ne treba svima najnovije i najbolje već im je dovoljno i manje. Na mobitelu intezivno koristim 4-5 aplikacija i ne treba mi najnoviji mobitel za to. Ako nove verzije tih aplikacija postanu prespore vratiti ću stare s kojima sam zadovoljan i koristiti ih dok se mobitel ne pokvari ili dok ga ne potrošim. Isto je i s tabletom. Dok god ono za što ga koristim radi dovoljno dobro nema potrebe za novim. Igrice ne igram, a većina običnih aplikacija radi i na starijem jednako dobro. Trebam li tablet koji vrti 4k video. Ne, a ne trebam ni TV koji to može, jer s udaljenosti s koje gledam TV ne vidim razliku između 1080p i 4k, a veći TV mi u dnevni boravak i ne stane. Kompjuter na kojem ovo tipkam star je 8 godina i još uvijek radi više nego dobro ono što mi treba. Slažem se da bi gadgete s integriranom baterijom, poput ovih što ih Apple radi u zadnje vrijeme, trebalo mijenjati prije nego što im se kapacitet baterija značajnije smanji, ali za ove koji imaju promjenjive baterije, zamjenske baterije se na Internetu mogu naći prilično povoljno.

          Svi imamo stvari koje nas vesele i neke osobne prioritete. Meni je na primjer draže novac potrošiti na iskustvo putovanja u neku zanimljivu zemlju nego na najnoviji mobitel, tablet ili fotoaparat. Na fotografijama koje tamo snimim fotoaparatom starim 4 godine teško je običnim okom uočiti nedostatak u odnosu na one koje bih snimio nekim aparatom koji su tek predstavili na ovogodišnjoj Fotokini. Mini laptop koji nosim sa sobom je više nego dovoljno dobar za biti u kontaktu s rodbinom i prijateljima dok sam na putu, za čitanje vijesti, e-maila, za pregledavanje i backup snimljenih fotografija, kao i poneki videopoziv ako je kvaliteta Internet veze zadovoljavajuća.

        • @Dnp

          Naravno, ne treba svima najnovije i najbolje. Npr. kada se to kupuje maloj djeci koja koriste samo neke jednostavne edukativne aplikacije i igrice, starim i nemoćnim ljudima koji to koriste samo za FaceTime/Skype da se čuju sa obitelji u drugom gradu itd.

          Zbog toga i Apple uvijek paralelno novim uređajima prodaje i generaciju uređaja od prošle godine po sniženoj cijeni. Također zbog toga je u svijetu (kod nas ne toliko) vrlo živo “sekundarno tržište” gdje neki ljudi kako bi prošli jeftinije (obizrom na svoje skromnije potrebe) kupuju polovne uređaje umjesto čak i tih snižene cijena prošlogodišnjih modela iz dućana.

          Zbog te realne mogućnosti dobre prodaje starog uređaja prije kupnje novoga i imamo tako nisku ukupnu cijenu posjedovanja u onom slučaju redovitog osvježavanja kojega sam spomenuo, tu mogućnost imanja najnovijeg i najboljega a za malo para. To je rezultat rada tržišta! Pa sad, netko će tako “uvijek novo i najbolje a za malo para”, netko nekako drugačije kako njemu najviše odgovara, njegovoj namijeni tog uređaja itd. U Americi imate i ozbiljne firme koje se bave tom djelatnošću otkupa starih, možda malo popravka ako je nešto oštećeno, daljnje preprodaje. Uprava ta visoka razina kvalitete omogućava takav životni ciklus uređaja, da kao automobil potencijalno mijenja više vlasnika u svom životnom vijeku.

  2. Ironija je da je Apple zapravo sam sebi u kategoriji tableta “neprijatelj”. Gurajući novi Ipad Air 2 pored još uvijek vrlo dobrog prvijenca, nastoji zaustaviti nominalni pad kupovine tableta (kupci tableta baš ne žure s kupovinom a la oni s mobitelima, dapače,vrijeme nabavke je više nego dvostruko-FT,NYT). Doduše, kako mobilni uređaji postaju sve veći i bolji, tabletima se na duge staze i ne piše dobro.
    Margaret Atwood je izvrsna spisateljica i je,ima je i kod nas od kraja 80-ih,preporučam “Gazelu i kosca” ,”Modrobradu” te naravno “Sluškinjinu priču”.

    • A pametnim mobitelima se ne piše dobro kada zavladaju pametni satovi? 😀 Moguće. Ali to nekako ipak više ide u smijeru da jedan korisnik ima sva tri uređaja. Svaki nosi svoju vrijednost a najveća vrijednost se stvara u skladnoj interakciji sva tri (+Mac, četiri) uređaja. Radiš nešto na jednom uređaju, sve je uvijek sinkronizirano na drugom, počneš na jednom u tren oka nastaviš na drugom potpuno elegantnim prijelazom bez osjećaja promjene konteksta, ikakvog mentalnog napora pri tome (začetak toga: https://www.apple.com/ios/whats-new/continuity/).

      Dobro, ovaj iPad Air 2 možda na prvi pogled stvarno izgleda kao namjerno guranje tog upgrade ciklusa po onom gore spomenutom principu ovisnosti duljine ciklusa o brzini razvoja tehnologije. Možda izgleda da su ga tako nabildali preko svake mjere, nepotrebno za današnje primjene, samo kako bi se povećala razlika, time nagnalo ljude na prelazak sa prošle generacije, ali mislim da je to više nastavak prakticiranja “future proof” koncepta kojega su nedavno započeli (od A7 procesora na dalje). Tu je poanta baš u tome da uređaji i kad kronološki ostare, koriste se kao polovni, u nekakvoj Africi iz donacije itd., budu i dalje sposobni vrtiti novi softver, nove usluge. Što danas izgleda kao pretjerana računalna snaga u malom uređaju za 2-3 godine kada neki drugi vlasnik to bude koristio biti će mu taman na knap.

      Ovaj novi iPad je prilično važan i zbog toga što ima Touch ID. To je bitno za razvoj nove usluge Apple Pay. Dok se to ozbiljnije ne raširi u offline kupovinama prvi neki zamah mu trebaju dati online kupovine fizičkih proizvoda. Korisnici iPada su poznati po tome da puno kupuju online pa je zato ovaj model važna stvar i u kontekstu razvoja te nove kategorije, koja počinje iz USA, ali će doći s vremenom i u ostatak svijeta i biti važna velika kategorija u njihovom biznisu.

  3. Pozdrav, evo i mog prvog komentara. Kako vidim da se u komentarima dopuštaju promišljanja problema, probat ću i ja… Pa da krenem teatralno: “Krivnja, dragi Brute, ne leži u zvijezdama, nego u nama samima“.

    Smatram da je ova rečenica najbolje objašnjenje svih problema u današnjem hrvatskom društvu – odraslim ljudima je jako teško – ne samo priznati – nego i pojmiti – činjenicu da su za sebe, za svoj život i za svoje probleme odgovorni samo oni sami, nitko drugi. Očekuje se od nekog drugog (svemoćne države?) da riješi naše probleme. Krivac za naše probleme jest (odaberi jedno ili sve od ponuđenog): neoliberalni kapitalizam, četnik, peder, ateist, katolik, musliman, vjeronauk, fiskalizacija, privatnik, visoke cijene, kišna godina, susjed, političar… pas koji kenja u parku? Uvijek postoji netko koga možemo okriviti za postojeći problem, samo kako ne bismo priznali sebi samima da smo za svoj život i svoje probleme odgovorni samo mi. Jednostavnom logikom: kako je netko/nešto krivo za naše probleme, isto tako će ih netko/nešto riješiti (država, Bog, Amerikanci, mama, dijete…).

    Ne želim sad poreći da postoje u svačijem životu određene otegotne i olakotne okolnosti (otegotne npr. za poduzetništvo – divljaštvo u propisima i zakonima; olakotne npr. za život – nasljedstvo). Međutim, postoje i ljudi koji su uspjeli unatoč tim okolnostima (a i propali).

    Probajte prvu iduću osobu koja vam dođe tužiti se na neki problem (ili makar malo prokukati) pitati jednostavno pitanje: što ti misliš, koji je uzrok tog problema koji ti imaš? Garantiram da je netko drugi ili nešto drugo, nikako uzrok nije ta sama osoba. Pitajte koje je rješenje problema – sigurno je netko ili nešto.

    Daleko od toga da je nekom bolesnome kriva država jer umjesto liječenja on dobije listu čekanja – samo je problem što on ne shvaća zašto mu je država kriva (jer mu svaki mjesec otima određenu cifru za “besplatno zdravstvo”, a ne zato što je zdravstvo neefikasno).

    Kaže jedna stara pitalica: kako prepoznati sirotinju u kafiću? Po iPhoneima na stolovima.

    Edukacija je rješenje ovog problema, međutim – kako educirati ljude? Ako je škola dio problema a ne rješenja, gdje potražiti rješenje? Internet čini danas svaku informaciju dostupnom u sekundi, a čime se ljudi informiraju? Glupostima! Nije ni čudo što onda postoje salonski ljevičari koji preziru Apple jer izrabljuje jadne Kineze a opet, trče za kupovinom Appleovih proizvoda. Vjerojatno imaju i starke na nogama a adidasku na leđima, ali će prvi prosvjedovati protiv izrabljivanja jadnih (Kineza? Bangladešana? Indijaca?) Uostalom, bila je već slika Mirele Holy kako pije Coca Colu Zero (dok istovremeno zagovara prisilno povećanje hrvatskih proizvoda u trgovačkim centrima, što nije pila Pašaretu onda???). Možemo li izolirati krivca i naći rješenje? Postoji li uopće krivac i rješenje, ako u istom društvu sa recimo sličnim odgojem i obrazovanjem izrastu ljudi koji preuzimaju odgovornost za sebe i ljudi kojima je netko kriv za sve.

    Ako sam i imala poantu, sad je nestala, jer me naživciralo razmišljanje o Mireli Holy (i ja volim imati krivca…). Baš bi joj bilo zanimljivo vidjeti frižider, zasigurno prepun rižina mlijeka… Ona i Luka Oman, par iz snova. Tužit đeda jer svinju drži u nehumanim uvjetima, iako taj isti đed živi u istim takvim nesvinjskim uvjetima, nacionalni parkovi prepuni jadnih zlostavljanih kanadskih tuljana, samo hrvatski proizvodi po policama trgovačkih centara iz kojih iznosimo robu u platnenim torbama, vodeći uz nas naše pse i mačke vegetarijance i stupajući u Martensicama koje nismo sami platili. Pravac tofu bar!

    N.B. razmišljam sad tu već jedno 45 minuta da li da pošaljem ovaj komentar ili ne. Previše možda iskorištavam dobrohotnost vlasnika bloga – ali opet, ima moć objaviti-ne objaviti-obrisati. Pa eto, neka bude ako netko drugi tako odluči (tražim rješenje). 🙂

    • Baš mi je OK komentar. Dalo bi se proširiti, pogotovo kad bi se uključio netko stručan u području psihologije (a možda i psihopatologije :)).

      Ja bih dodao faktor da ima ljudi koji problem koji imaju ne žele vidjeti. Tiče se nešto onoga što vidimo svjesno, onoga što vidimo ili ne vidimo podsvjesno, a poglavito je teško gledati samoga sebe.

      Imate puno plastičnije primjere toga – sadašnji posao od mene traži da primjećujem i prijavljujem uočene probleme u funkcioniranju trokuta ljudi-ciljevi-procesi. Uvijek iznova se neki problemi prijavljuju te kao feedback dobijam da “to nije problem, to-i-to je zapravo dobro postavljeno, samo se krivo provodi”. Otprilike me to podsjeća na ono “komunizam je super, samo nigdje nije pravilno implementiran”.

      Ima stvari koje ljudi jednostavno ne žele čuti, najčešće jer ne znaju kako riješiti problem (ili ga ne razumiju, ili nemaju volje razumjeti, ili jednostavno ne znaju i ovaj ili onaj kompleks ih sprječava da ga prouče).

      Što se može – baš zato je tržišna ekonomija bitna, jer osim ekonomskog darvinizma omogućava svakome da iskuša vlastite teze, sposobnosti i znanje na otvorenom tržištu – ako je u pravu, uspijeva, ako je u krivu, propada.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s