Uncategorized

Misterija: u Hrvatskoj Pikettyja obožavaju, a nitko ne spominje porez na nasljedstvo!


– Radi li se o sitno-rentijerskoj hipokriziji?
– Hrvatska je uglavnom podijeljena na siromašnu i sitno-rentijersku
– Ključni test za socijaldemokrate
– Jako je zanimljivo da upravo o ovome ne možemo vidjeti ništa u tzv. lijevim medijima?

1. Piketty postaje ‘all the rage‘ među hrvatskim intelektualcima ‘sitima neoliberalnog kapitalizma koji propada’ i uskoro ćemo, sa zakašnjelim prijevodom knjige, doživjeti histerični vrhunac.

Iako su Pikettyjeve teze u međuvremeno prožvakane i velikim dijelom odbačene, npr. ovdje, to ne znači da u nedoučenoj hrvatskoj javnosti svi ono koji se protive promjenama, reformama i napokon prelasku u pravu tržišnu ekonomiju, neće drečati (suludo) o ‘nepravdama neoliberalnog kapitalizma kojeg je žrtva i nevina socijalistička Republika Hrvatska’.

A kako znamo da je sva ta dreka INTERESNO motivirana? Pa po tome što nitko ne spominje porez na nasljedstvo.

2. Ukratko, Piketty smatra da
– opet počinje (bez jake intervencije: nezaustavljivo) ogromna akumulacija i koncentracija bogatstva
– glavni mehanizam je nasljeđivanje (‘dinastijsko bogatstvo’)
– što dovodi do velike opasnosti za demokraciju

Kao mjeru predlaže globalni porez na kapital (na bogatstvo, naime oporezova bi samo ‘bogate’).

Taj porez bi trebao zamijeniti tri glavna redistribucijska poreza sada: progresivne poreze na dohodak i nasljedstvo, te porez na kapital.

U diskusiji svog izuma, globalnog poreza na kapital, Piketty kaže da se radi o u biti neostvarivoj ideji (‘utopiji’), ali da je on odlično mjerilo za sve što se može napraviti u praksi.

3. U Kapitalu u 21. stoljeću Piketty vrlo opširno diskutira nasljeđivanje i (povijesno) oporezivanje nasljedstva. No, ne daje preporuke, fokusira se na svoj izum globalnog poreza na bogatstvo.

Međutim, u nakon završetka knjige Piketty se intenzivno fokusira na oporezivanje nasljedstva, u toeriji (A THEORY OF OPTIMAL INHERITANCE TAXATION) kao i u praksi (uključuje se čak i u raspravu o policy-makingu i to za Norvešku (!) Norway ending death tax ‘a big mistake’: Piketty).

4. Sad dolazimo do ključne stvari. U razvijenoj Europi svi osim Norveške i Austrije imaju porez na nasljeđivanje. Te dvije zemlje, međutim, imaju značajno veću marginalnu stopu oporezivanja dohotka od Hrvatske (dakle, tako se nose s preraspodjelom).

U Hrvatskoj nema poreza na nasljedstvo za prvi nasljedni red. Pirmjerice, u Njemačkoj je on 7%-50% uz minimalna oslobođenja! Za ostale zemlje vidite ovdje (pažnja: negdje su i porezi na akumuliranu imovinu u trenutku smrti – ‘plaća’ pokojnik, kao i porezi na primitak nasljedstva – plaćaju primaoci).

Hrvatske je dakle zaista izuzetak u tom smislu! Kako je to moguće, kad je Hrvatska ‘piketijevska’, NITKO od Pikettyjevih obožavatelja ne predlaže upravo ono što on u ovom trenutku evidentno smatra praktičnom alternativom (dok ne dođe utopijsko vrijeme globalnog poreza na bogatstvo)?

Kako je moguće da od svih glavnih poreza koji postoje ili se najavljuju, Vlada jedino ne spominje porez na nasljedstvo?

5. Čisto za ilustraciju, udjel naslijeđenog bogatstva u Francuskoj, uz dva scenarija za budućnsot, prema Pikettyju: (link na izvor):

inherited wealth France

I, da ne bude zabune, nekoliko izvadaka:

“… The major twentieth-century innovation in taxation was the creation and development of the progressive income tax. This institution, which played a key role in the reduction of inequality in the last century, is today seriously threatened by international tax competition. It may also be in jeopardy because its foundations were never clearly thought through, owing to the fact that it was instituted in an emergency that left little time for reflection. The same is true of the progressive tax on inheritances, which was the second major fiscal innovation of the twentieth century and has also been challenged in recent decades.

Taxation is not a technical matter. It is preeminently a political and philosophical issue, perhaps the most important of all political issues. Without taxes, society has no common destiny, and collective action is impossible.

A tax collected only once a generation , such as an inheritance tax, can be assessed at a very high rate: a third, a half, or even two-thirds, as was the case for the largest estates in Britain and the United States from 1930 to 1980.”

6. Odgovor je vjerojatno u sitno-rentijerskom mentalitetu, pomiješanim sa socijalističkim načinom razmišljanja. Ovo drugo se ogleda u tome da bi se svi ‘****, ali da im ne uđe‘, naime misli se da novac u proračun dolazi ‘od nekuda’, ne vidi se da se ekstravagantno veliki dugovi koje akumuliramo kao država moraju od nekuda vratiti.

Ovo prvo je valjda već svima jasno, ali ponovimo. Velik dio Hrvatske je siromašan. Tu ubrajam i one koji naizgled imaju puno, naime vrijednu imovinu, ali s druge strane i velike kredite (pa teško spajaju kraj s krajem, a neto vrijednost imovine im pada zbog pada cijena nekretnina).

Jedan drugi, veliki dio Hrvatske je snažno sitno-rentijerski orijentiran. Mnogi imaju stambene nekretnine bez kredita. U vlasništvu stambenih nekretnina u Europi jedino su Bugari ‘jači’ od nas – ali ako ubrojimo i vikendice i apartmane na Jadranu, mislim da smo uvjerljivo najjači po vlasništu nekretnina (kao % stanovništva koje ga ima, i kao % bogatstva) u Europi.

Kao zemlja, crpimo održivost isključivo od rentne turističke pozicije (bez kojeg bismo već 7 puda bankrotirali), a i budućnosti se nadamo sličnom (nafta: posao tisućljeća!). Tu je i transportno čvorište kao ‘naša geostrateška prednost’.

Svakako treba ovdje ubroajti i tranfere od izvoza ‘rada i pameti’, naših gastarbajtera, preko 1 mlrd. eura godišnje.

Sve to omogućuje i daljnju nerealnu potrošnju i zaduživanje države, te glavnu rentu od svih: posao u državnoj službi.

Naravno, orijentacija k renti je također velikim dijelom naslijeđena iz socijalizma, primjerice ‘drug’ Tito je predugo uspio i održavati Jugoslaviju geostrateškim ucjenjivanjem, tj. naplatom položajne rente.

7. Mislim da ovo pokazuje da naši ‘ljevičari’ u stvari nisu ideološki, nego interesno motivirani, pa tako mislim da su i među obožavateljima Pikettyja uglavnom oni zaposleni u državnoj službi.

Iskreno, ne znam hoće li mi sada nalijepiti i etiketu ‘socijaldemokrata’ jer otvaram ovu temu, ali što ćeš 🙂

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

43 replies »

  1. Nadajmo se da nikad nece biti uveden niti nacionalni (a kamoli nadnacionalni) porez na nasljedstvo. U Hrvatskoj Drzava vec i ovako grabi previse i treba raditi na ukidanju poreza i smanjivanju stopa, a ne traziti sto jos nije oporezovano, pa da to poklopimo. (A to da bismo mogli neke poreze zamijeniti drugim porezima je mit — rupa bez dna je toliko duboka da uvodjenje novih poreza nije moguce upariti sa ukidanjem nekih drugih.)

    Inace, strasno mi je antipaticno sto se stalno obrusavate na sitno-rentijerski mentalitet. Nema nista lose u sitno-rentijerskom mentalitetu. Sto bi vi htjeli vidjeti umjesto toga? Da nema privatnih kuca i apartmana nego samo megahoteli? Da ljudi ne zive u svojim nekretninama nego placaju najam velikim firmama (nuzno velikim, jer ako placaju malim, opet su to sitni rentijeri)?

    Apsolutni niti jedan problem Hrvatske nije uzrokovan time sto se stotine tisuca ljudi pokusavaju ogrebati za svoj dio nase polozajne rente, niti time sto zive u svojim nekretninama, niti time sto pokusavaju steci sto vise nekretnina.

    • Šimune, možda se nismo dobro razumjeli, vjerojatno jer nisam bio jasan. Nemam ništa protiv sitnog rentijerstva, dapače! Ali imam:
      – protiv ‘kvazi’ rentijerstva, naime ono što zovem rentijerstvom kad govorim o radu u javnom sektoru
      – hipokritičnog rentijerstva koji se zaklanja za socijalističke pradigme

      Rentijerstvo, imanje kapitala, je OK jer dovodi do pravog konzervativnog pristupa, koji nedostaje u Hrvatskoj!

      • Meni je “sitno-rentijerski” (Zimmer frei) udjel u hrvatskom turizmu jako simpatican jer je strahovito demokratski. Ne kazem da se nivo usluge ne bi mogao podignuti tu i tamo, ali situacija u kojoj gotovo deseci tisuce obitelji uzimaju dio turistickog kolaca mi je draza nego da ga uzima lanac Hilton ili neki drugi megalanac hotela.

        A neki od tih iznamljivaca postati ce veci, reinvestirati dio zarade u druge turisticke poslove i tako ce se iz mnostva iznjedriti veci pa veliki – odlicno

        Kada vidim da nasi sitni-brodari turisticki naruce u nekom malom brodogradilistu gradnju novog turistickog jedrenjaka od pola milijuna eura meni srce zaigra ko u malom djetetu i sav sam sretan zbog njih kao da se radi o mojem brodu za moju kompaniju.

        Neka rade nasi ljudi, neka grade, neka privredjuju , neka budzetiraju, neka planiraju, neka otplacuju, neka uce trzisnu ekonomju na sebi pa ce ju znati primjeniti i na izborima.

        • al da mu je ne plačam autoput da mu dođu turisti,da mu poticajno odravam linije za otoke , naravno da familiju ne “odjavljuje” sa posla poslje sezone pa da dobivaju naknadu niti da naplaćuje upola manji pdv od drugih ( a i to ne plaća)

        • Pa to je sasvim svejedno. Bili ti “sitni rentijeri” to držanjem dionica nekakvog Hiltona ili držanjem apartmana kojim osobno upravljaju, ista stvar. A nemaju svi građani RH dosta kapitala za kupiti apartman na moru kojega rentati. Većini je jedino moguće kupiti nekoliko dionica nekakvog “Hiltona” (Valamara itd.) pa tako “rentati” s tim skromnijim kapitalom kojega imaju – to je vrhunac demokratizacije kapitala.

  2. Pikettyeva teza je pogrešna. Najveći udio dinastijskog bogatstva u Americi je postojao u vrijeme najveće porezne presije. Najveći američki bogataši 50-ih su bili nasljednici – Rockefelleri, Kennedyiji, Du Ponti, Melloni itd.. Danas je to malo drugačije. U AMerici postoji ogroman broj ljudi koji su bogatstvo samoi stekli – od Gatesa, Buffeta pa nadalje.
    Ista je priča kad usporedimo Ameriku s europskim visokoporeznim državama poput Francuske i Švedske gdje su najbogatiji nasljednici.

    Dakle, da, meni bi bilo puno prihvatljivije da se na globalnoj razini poveća ili uvede porez na nasljedstvo ali samo pod uvjetom da se za istu razinu smanje drugi porezi – od poreza na kapitalnu dobit, dividendu itd..

  3. Samo bi dodao kako nije problem u vlasništvu stana ili kuće ili njih nekoliko. Problem je u u počecima nasilnom (od ’45-e konfiskacija i nacionalizacija bez ikakvih želja za uvlačenjem partizana i ustaša), nerealnom, pa i olakom stjecanju (’80-e i inflacija) istih. Iz istog danas proizlazi uzgojena kultura osjećaja da nije problem imati/steći/kupiti nekretninu i da ju svi moramo i možemo “samo tako” imati. A onda sudar sa stvarnošću pa nerealne želje i očekivanja i sa najmodavačke i najmoprimačke strane.
    Općenito uzevši socijalizam je stvarao kult rada, a stvorio kulturu NERADA i NEODGOVORNOSTI na svim poljima koju većina živi nepodnošljivom lakoćom.

  4. p.s. NERADA i NEODGOVORNOSTI i KRAĐE. Sitnica ali znači: “Pa zar nije normalno da s posla donesem klincima par olovaka i blokova da imaju za crtanje”, pa sve tako od običnog radnika do direktora = od pare/lipe do milijuna dinara/kuna.

  5. Iako možda nije previše bitno, mislim da možemo pretpostaviti da u pravim kapitalističkim zemljama ovaj graf kakvim se može pohvaliti Francuska ili Hrvatska sigurno ne izgleda baš tako. Tamo gdje se stalno stvara nova vrijednost udio “stare” vrijednosti ne može biti tako velik. Samo oni koji ne stvaraju puno, koji pretjerano operezuju svakoga tko nešto ozbiljnije zarađuje pa tako onemogućva ljudima investiranje/akumulirane za života, mogu imati toliki udio starog bogastva u ukupnom bogatstvu (nekada nekim čudom stvorenog, možda dok su još bili kapitalistički, ili na neki drugi način nekome dodijeljenog, nekim možda ilegalnim korupcijsko-tajkunskim putem kao po tranzicijskim zemljama poput Hrvatske, Rusije…). U društvima koja stalno snažno rastu per capita, i broj stanovnika im zdravo raste, gdje funkcionira poduzetništvo pa u svakoj generaciji netko stvori neki novi Microsoft, Facebook… uvijek će novo bogatstvo biti vrlo značajno u odnosu staro, a i to staro u takvim društvima ima isključivo pozitivnu ulogu. Neće u USA kao u Francuskoj ili Hrvatskoj bogati “nasljednici” to golumski držati u zlatu i betonu, nego će to dalje razvijati sebi i svima oko sebe na korist.

  6. Nenade NAŠI su sa pošteniju preraspodjelu ali samo sa susjedovom imovinom?Kako bi ja volio pogledati taj ljevičarski film da netko u hrvatskoj kaže da uvodi porez na nasljedstvo radi poštenije preraspodjele?Pa da vidimo tko od čitave te mase ljevičara ZA taj porez i poštenu preraspodjelu kada i njihovo nasljedstvo postaje oporezivo?Taj film bi ja volio pogledati?

  7. Josipovic ima 4 stana, Domagoj Milosevic 14 stanova, onaj ljenguza laburist Don Juan sa bradicom ima jedno 4-5, svima ostalima politicarima je bas ko i Mati Granicu punac prodao vinograd pa su si sagradili vile od 2-3 milijuna eura po zagrebackim bregima pa cisto sumnjam da ce oni potaknuti glasanje da se to oporezujue 50% pri nasljedjivanju.

    • Nekretnine vam NAŠI ne računaju kao bogatstvo,oni kažu da je to njihovo cjeloživotno odricanje i štednja.Bilo bi jako korisno izračunati koliko je u toj štednji utkano crne ekonomije i fuša a su svi oni sa tim silnim nekretninama “pošteni” da pošteniji ne mogu biti?A jako su zabrinuti za fiskalizaciju?Tko je njihove nekretnine “fiskalizirao” ili će reći “jbg bilo je tako vrijeme”,radijacija socijalistima ne može ništa….Neki dan me pitao zabrinuti roditelj kako da u ovakvoj hrvatskoj koja je isprepletena licemjerstvom,lažnim moralom i farsom odgajati djecu?Ja sam mu odgovorio;”ništa lakše,sva mišljenja i tkz. istine i farse koja ti nameće većina ti djete odgajaj kontra i ne možeš faliti i da hoćeš,većina NAŠIH su ti putokaz za odgoj,ako oni skrenu desno ti bez razmišljanja skreni lijevo i obrnuto”

  8. Dakle, za vas koji ste pročitali, “vrijedi” li upiknuti prevedenog Piketija na Interliberu na sniženju ili ga preskočiti?

      • Heh, ja pitam iz razloga da prođem jeftinije (načelo ekonomičnosti), a vi mi suptilno preporucite kindle + knjigu. Premda se slažem da je dugoročno dodatni marginalni trošak jeftiniji kod korištenja Kindlea, i definitivno je korisnije čitati stručnu literaturu na engleskom, ako ste na to mislili.

        • Zar nije Piketty više šund literatura nego “stručna” (ako niste socijalist po struci), no dobro, vrijedno je čitati raznolike stvari, vidjeti različite poglede. Ako je dugoročno jeftnije onda je jeftinije 🙂 Jedino bitno je ono dugoročno, ako ne misliš živjeti kratkoročno :D. I ne moraš kupiti fizički Kindle ako ti je skupo imati i jedan takav single purpose uređaj. Postoji besplatna Kindle aplikacija za razne platforme, pa što god već imaš od računalne opreme koju koristiš za sve druge stvari, velika je vjerojatnost da tamo možeš čitati Kindle izdanja, pa taj uređaj koji već imaš postaje još iskorišteniji i time ti se još više isplati. Danas nitko ne mora kupovati Kindle uređaj, to će uskoro izumrijeti, ali neće izumrijeti samo čitanje Kindle knjiga.

  9. http://www.jutarnji.hr/milanovic–proracunski-deficit-ce-biti-manji-od-12-milijarda-kuna-/1235502/

    Rekli bi u Dalmaciji;”ja sam malo propuva”,njega je piketty jako dojmio,od kada je pročitao pikkettya od silne pameti je prepametio,samo još nema rezultat ali pomalo vrag odnio i prešu,mlad je,njemu se nigdje i ne žuri…
    Opet on onako sa visoka o italiji i njemačkoj,neće o bugarskoj i rumunjskoj jer nebi doma bio tako važan?Evo čujem da ćemo česima navodno pomoći da se fiskaliziraju?Jadna nam majka, što smo mi kome učinili?

  10. http://www.jutarnji.hr/uspjesni-modeli-izlaska-iz-recesije-latvija-je-srezala-drzavnu-upravu-za-30-posto-i-smanjila-place–a-hrvatska-/1125815/

    Žalosno je da mi danas imamo premijera koji laže i obmanjuje hrvatsku javnost da rastu samo zemlje koje su imale tkz. fleksibilnu fiskalnu politiku.
    Volio bi da mi netko objasni što je to fleksibilna fiskalna politika?Mi imamo jednog potpuno izgubljenog premijera koji još nije shvatio da se danas u eu ne raste jer se neodlučno i sporo sprovode reforme i fiskalna prilagodba a ne zato da ih oni sprovode prebrzo,zato će nivelacija u socijalističkoj europi trajati jako dugo.Milanović vjerojatno i ne razumije što znači povjerenje?A gdje je to i mogao naučiti?Ma zamislite “fleksibilna fiskalna politika”,što će ova vlada ostaviti iza sebe to će biti strašno?
    Nećemo se oporaviti 20 godina da nam iza njih pošalju nobelovce?
    Ljudi su totalno propuvali?Čovjek više ne zna ni što govori ni o čemu govori?15 MILIJARDI KUNA mu je deficit a realno 20 a on sada viče da nije dobro štedjeti?Jesu li ovi ljudi uopće normalni?Tko mu brani da preraspodjelom sredstava unutar proračuna pokrene državne investicije,eto to nije štednja nego novo zapošljavanje?Ovakve laži su svojstvene samo socijalističkim nesposobnim uhljebima kakav je i milanović ali bitno da mu “dogobabe” plješću da je on premijer zemlje koju vodi u propast ali tko te pita…Prepadneš se kada čuješ kakve izjave daje zoran milanović zadnjih dana?Da te jeza uhvati!

  11. Iako je meni lako laprdati iz Amerike, iako me nitko nis ne pita (a i bolje da je tako) ipak ponukan cestim Antunovim postovima u kojima proklinje profesore fakulteta koji nas odvode u bankrot i umiranje nacije razmisljao sam malo o nepotrebnim fakultetima i ko prof. Baltazar dosao do zakljucka. Post ce biti malo duzi, znam da mu ovdje nije mjesto ali mozda ga Nenad ipak pusti.

    Moje me jednominutno razmisljanje dovelo do ovog zakljucka:

    1. OSTAVITI NA DRZAVNOJ SISI ove fakultete:
    Agronomski fakultet
    Fakultet elektrotehnike i računalstva
    Fakultet strojarstva i brodogradnje
    Medicinski fakultet
    Pravni fakultet
    Stomatološki fakultet
    Učiteljska akademija
    Veterinarski fakultet
    Prirodoslovno matematički fakultet
    – ti nam strucnjaci trebaju pa na njih ima smisla trositi lovu (ne govorim o upisnim kvotama, to je za dodatnu raspavu)

    2. UKINUTI POTPUNO:
    Fakultet političkih znanosti – ovo je leglo zla, to treba spaliti kerozinom
    Fakultet prometnih znanosti – za nove ceste nemamo para pa nam ne treba ni inzenjera prometa, najpasivnije smo drustvo na svijetu a svi politicari diplomirali promet???
    Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet – sto je to uopce????
    Akademija dramske umjetnosti – odi u Bec, London za to ili glumi bez diplome
    Akademija likovnih umjetnosti – odi u Bec za to ili slikaj bez diplome
    Hrvatski studiji – Hrvat si kada se rodis, za to ti ne treba faks
    Grafički fakultet – ovo je bilo super u doba Poleta danas klinci znaju vise od profesora
    Katolički bogoslovni fakultet – Bog ce to platiti
    Kineziološki fakultet – za bit trener zavrsi trenersku skolu i kupi fuckaljku
    Filozofski fakultet – ne treba nam vise Srecka Horvata i Teododra Celakovskog, rastu oni sami i bez filozofskog, a i politicari imaju dobre penzije ne treba im jos i place na faksu financirati
    Tekstilno tehnološki fakultet – ti su poslovi otisli u Kinu

    3. OVE UKINUTI PA IH PREBACITI PRIVATNOM SEKTORU DA STVORI TE FAKULTETE ILI DRZAVA DA POKRIJE TROSAK ZA ODREDJENI BROJ STUDENATA GODISNJE DA STUDIRA NA TIM PRIVATNIM FAKSEVIMA OVDJE ILI VANI (jeftinije nam je nego placati trosak cijelog fakulteta kao ustanove):
    Ekonomski fakultet – sto dalje od Hrvatske diplomiras ekonomiju to bolje
    Farmaceutsko biokemijski fakultet – 50 do 100 studenata godisnje da studira o nasem trosku negdje u Njemackoj je puno bolje
    Prehrambeno biotehnički fakultet – 50 do 100 studenata godisnje da studira o nasem trosku negdje u Danskoj ili Nizozemskoj je puno bolje
    Rudarsko geološko naftni fakultet – Rudnika nemamo, nafta ide u koncesiju strancima, cemu ovaj faks uopce. 10 do 20 studenata godisnje poslati vani na najbolji takav faks
    Šumarski fakultet – 10- 20 studenata godisnje poslati vani, dosta da pilane imaju direktore

    SPOJITI U JEDAN FAKULTET:
    Građevinski fakultet
    Arhitektonski fakultet
    Geodetski fakultet
    -jedan dekan, jedna tajnica, jedan faks

    OSNOVATI JEDAN NOVI FAKULTET:
    Fakultet za Hrvatski jezik i povijest – to umjesto Filozofskog fakulteta a sve ostale katedre sa Filozofije koje ionako ima vise profesora nego studenata koji ih pohadjaju ..tipa filozofija ili sociologija proucavanja navijackih skupina kod profesora Benjamina Perasovica prebaciti u neki bogati centar bivseg carstva kao sto je Bec ili Pariz. Mi nismo dovoljno bogati za skolovanje lar-pur-lar-tizma i nezaposlenih strucnjaka koji se poslije eventualno zaposljavaju u domacim politickim strankama na odgovornim mjestima glasnogovornika ili tajnika

    Mislim da ovu temu treba prosiriti medijima, ako neko pita ja sam za sve kriv a ne vi, tako vuk sit a ovce na broju.

    • Izvrsno! 🙂
      Pogotovo mi se sviđa pod 2.

      U detalje mi se pomalo i ne da ali sviđa mi se konstatacija da su neki fakulteti POTPUNO nepotrebni našoj današnjoj državi. Dalo bi se i o programima ovih pod 1., koliko su usklađeni sa svijetom.

    • Svaka cast. Samo sto bih ja koristio malo vise kerozina. 🙂 uuu a koliko bi jos ovakvih reformi trebalo provesti u drzavi, koliko bi jos kerozina trebalo….

  12. može li se korumpirati većinu u jednom društvu, zajednici?
    ne može
    jer nema dovoljno plijena
    može li se pokušati?
    na primjer
    korumpirati/učiniti klijentima/ovisnicima o ulsugama onih koji imaju političku moć, značajnu manjinu, a zaglupiti/zablesiti/zavesti obećanjem koruptivne/klijentelističke koristi još dovoljan broj da se ukupno postigne većina
    može
    to i gledamo
    ako uspije sustav koji bi se omogućio da građani koji žive u Hrvatskoj odlučuju o prihodima koje šalju zaposleni u inozemstvu
    sve smo riješili

  13. Ja neznam zasto svi briju na stanove? I skupi, 1.000, 2.000 eura?

    Pa kupis teren van centra grada, i napravis kuću za 500-600 eura,,,, a prije 20-30 godina vecina ljudi je kuće radila i u solo aranzmanu,
    bar ja i meni bližnji,prijatelji, ujčevi, stričevi svatko je bio majstor za nešto, i te kuće i dan danas su vrhunske, ne prokišnjavaju ili im otpada fasada kao nekim brzim novogradnjama

  14. Piketty bi u klijentelističkom društvu kao što je hrvatsko izgledao otprilike ovako
    financijski likvidirati 5000 uhljeba
    zaposliti na razuman, kvalitetan, ozbiljan, provjerljiv način ostalih 500 000 zaposlenih u državnim i javnim službama
    omogućiti im da rade posao koji treba napraviti
    za plaću koju im možemo dati
    prije reformi
    riješiti pitanje stečajeva – unutar maksimalno 2 mjeseca
    riješiti pitanje doživotnog dužničkog ropstva zbog kredita u švicarcima – metodom vrati ključeve
    riješiti pitanje praznih stanova – porezom na (praznu) nekretninu
    riješiti pitanje broja općina, regionalne uprave, ukidanjem plaćanja profesionalnih političara više od hrvatskog prosjeka do ostvarenja pozitivne bilance države
    onda reforme
    ukinuti sva parafiskalna davanja
    pojednostavniti porezni sustav
    sve planirane, učinjene nabave, plaćanja, državnih i javnih službi na internet

  15. ja ipak mislim da je nanevjerojatnije da još nema poreza na nekretnine i da nije zaživio imovinski cenzus. Svi mi znamo nekoga, pogotovo u Dalmaciji, ko ima nekretnine (apartmane) vrijedne 1 ili 2 ili više nekih miliona, na kojima ostvari prihod od 15, 20 ili čak 30000 eura i na zavodu je prijavljen kao nezposlen. Temeljem statusa nezaposlene osobe mogu se još uvijek ostvariti razne socijalne benificije koje oni bez razmišljanja i gržnje savjesti i ostvaruju. Isto tako svi mi znamo mnogo više obitelji koji žive od jedne plaće i ne mogu ostvariti nikakva socijalna prava jer je prihod po članu obitelji veći od 1600 kuna ne uzimajući u obzir stambene troškove te obitelji. da ne govorimo da mnogi imaju oročene milione i primaju socijalnu pomoć ili dar za Uskrs ili Božić. kakav teatar apsurda.
    zar je problem nekome reći; gospodine vi ste teški 4 520 000 kuna što nekretnina što štednje i ne treba vam Uskrsnica od 400 kuna za nezaposlene.
    ovo nije izmišljeno jer ovo svakodnevno gledam oko sebe i ne mogu se načuditi ovoj Monty Payton državi.

  16. http://www.jutarnji.hr/sjednica-sabora-zastupnici-ce-danas-postavljati-pitanja-vladi/1235673/

    Pogledajte u ovom tekstu grčićevu izjavu u kojoj on kaže da su oni socijaldemokratska vlada i da nisu zato dirali mirovine i plaće jer su oni navodno zaštitili najosjetljivije skupine u društvu?Jeli shvaćate o kakvim se komunističkim perfidnim obmanama radi?Ne zaboravimo da umirovljenici sa svojom strankom participiraju u vladi,da javni i državni službenici imaju tako jake sindikate da defakto oni drmaju ovom zemljom?A što imaju onih 350 tisuća na zavodima za zapošljavanje?Kakvu zaštitu od smanjenja plaća imaju oni zaposleni u obrtima ili malim i srednjim poduzećima?Koga grčić obmanjuje kada kaže “da oni štite najosjetlivije”,tko je to najnezaštićeniji u ovom društvu.Jeli shvaćate o kakvim se perfidnim obmanama radi?Taj grčić ovo već ponavlja više puta u zadnjih 30 dana,jedan perfidni populista manipulator jer očito je da se radi o noturnim socijalističkim prevarama i lažima…Ma zamislite oni štite najosjetljivije kategorije društva?Pazite ovakve “istine” su u hrvatskoj postale sasvim normalne,mi ih prihvaćamo kao jedinu istinu jer živimo podmaklu fazu kolektivnog ludila i jednu veliku laž gdje je sasvim normalno da vas uvjeravaju da je crno=bijelo i o tome se čak i ne raspravlja???Da ti se mozak smrzne što mi sve slušamo i uredno pušimo?

  17. Kao i svaki drugi porez, porez na nasljedstvo ima svoje negativne posljedice. Kada bi isli u ekstrem i stavili da je porez na nasljedstvo 100%, vrlo vjerojatno da bi to rezultiralo propašću društva. Mislim da bi svaki roditelj mogao posvjedočiti da on velikim dijelom zapravo ne radi za sebe nego radi da bi mogao osigurati svojoj djeci bolje sutra. Takav porez bi sigurno prouzročio ogromnu rasipnost i uništavanje imovine. Ja ne vidim kako bi se to moglo u potpunosti izbjeći i u slucaju manjeg takvog poreza.

  18. http://www.jutarnji.hr/josipovic–licemjerno-je-ljude-plasiti-regionom–titom-i-novom-jugoslavijom–a-onda-pristati-na-trilateralu-/1235729/

    Izgleda da Josipovića čeka užasno neugodna kampanja a pogotovo kada njegovi protukandidati shvate da nemaju šanse,onda će ga tek izmučiti skroz.Kolinda je imala jučer jedan drugačiji nastup i da je tako započela kampanju i nije onako lutala kao muha bez glave i rugala se sa sobom i sa nama par mjeseci imala bi već dobijene izbore a ovako mislim da je skoro pa nemoguće ispraviti te propuste jer ona je defakto zaustavila svoj uzlet kada je progovorila prvu rečenicu a taj prvi dojam kod birača bio je presudan,ona ih je jednostavno stjerala na prvu loptu.Mislim da je uprskala i da tu realno povratka više nema pogotovo jer kao po naruđbi josipovića brkić se uključio u kampanju i tu kolinda nepovratno gubi birače centra koji su presudni za dobijanje izbora.Sve su se stvari tako dobro poklopile Josipoviću da je to jednostavno nevjerojatno,prvo nakon nekog vremena primirja hdz opet započinje udaranje po domoljublju,zatim totalno dezorjentirana kolinda koja je vodila kampanju na rubu sprdnje,zatim prosvjed branitelja i sada javni sukob brkić-josipović,da je netko režirao događaje u korist Josipovića nebi ih ovako režirao,ono što njemu fali za pobjedu u prvom krugu je incident u vukovaru…Ama baš sve mu se poklopilo a imao je izgubljene izbore?Nevjerojatno?Postavlja se pitanje što će ivo josipović nuditi hrvatskoj u drugom mandatu?Ja nemam ideju što narod od njega očekuje u drugom mandatu nakon ovog prvog koji je bio obilježen ničim drugim nego jednim bezobzirnim jeftinim podcjenjivačkim populizmom?

  19. Jucer je David Brooks u NY Times-u napisao jedan kratak ali odlican clanak o tome zasto su neke ex-komunisticke zemlje propale a druge uhvatile korak sa kapitalistickim zemljama. Clanak nije dug i zaista ga svi moraju procitati pa cu ga prekopirati ovdje jer na linkove nitko ne klika i ne cita. Hvala Nenadu na prenosenju! Dakle ne budite lijeni nego procitajte clanak i dobijte novu perspektivu na nas same.

    David Brooks: The Legacy of Fear

    Twenty-five years after the fall of the Berlin Wall, the biggest surprise is how badly most of the post-communist nations have done since. There was a general expectation back then that most of these countries would step out from tyranny and rejoin the European club of prosperous nations. Most of us did not appreciate the corrosive power of distrust, and how long it would take to heal the mental scars caused by it.

    Branko Milanovic, an economist at the City University of New York, measured the wreckage in a recent essay on his blog, Global Inequality. He looked at the growth rates of post-communist countries and broke them down into four groups.

    In the bottom group are basket-case nations that haven’t even recovered the level of real income they had in 1990, as measured by real G.D.P. per capita. These failures include Ukraine, Georgia, Bosnia, Serbia and others — about 20 percent of the post-communist world. “Basically,” Milanovic writes, these “are countries with at least three to four wasted generations. At current rates of growth, it might take them some 50 or 60 years — longer than they were under communism! — to go back to the income levels they had at the fall of communism.”

    The next group includes those nations that are merely moderate failures, with per capita economic growth rates under 1.7 percent a year. These are nations like Russia and Hungary that continue to fall steadily behind the West — about 40 percent of the post-communist world by population.

    The third group includes those with growth rates between 1.7 percent and 1.9 percent. These countries, like the Czech Republic and Slovenia, are holding steady with the capitalist world.

    Finally there are the successes, the nations that are catching up. This group includes Poland, Azerbaijan and Kazakhstan. But Milanovic points out that many of these nations are growing simply because they have oil, or something valuable to dig out of the ground. There are only five countries that have emerged as successful capitalist economies: Albania, Poland, Belarus, Armenia and Estonia.

    To put it another way, only 10 percent of the people living in post-communist nations are living in a place that successfully made the transition to capitalism. Ninety percent are living under failed transitions of one sort or another. This fact is already yielding screwed up politics in places like Hungary and Russia and will shape the 21st century.

    Why did some countries succeed while others failed?

    First, leaders in some countries simply made better political decisions. Most of these countries enacted economic reforms, like deregulating prices and privatizing nationalized companies. Some nations like Estonia and Poland enacted reforms radically and quickly, while others tried to do them gradually or barely at all — with expensive security blankets for protected interests. The quick and radical group saw a slightly bigger output drop over the near term but much more prosperity over the long run.

    Then there is the level of institutions. Many Western advisers focused on the headline reforms — writing new constitutions and creating stock markets. But Larry Lawson, an economist who worked with the Poles and Ukrainians, points out that these nations lacked the basic building blocks we take for granted. Before you have a stock market, for example, you have to have publicly available data about companies, credit records and accounting systems.

    Finally, and most important, there is the level of values. A nation’s economy is nestled in its moral ecology. Economic performance is tied to history, culture and psychology.

    Poland, for example, had been invaded throughout its history, yielding a pragmatic, survivor ethos. The Poles had a keen desire to initiate reforms on their own. Poles also had a clear sense of justice and injustice, since they had seen the Russians do things the wrong way on their own territory. They placed a high value on education and social mobility.

    Other countries lacked this cultural brew. Worse, life was marked by fear, by arbitrary power, by suspicion that people are watching you, by distrust. People raised in this atmosphere of distrust have trouble forming companies and associations. They are more likely to be driven by a grab-what-you-can logic — a culture of corruption and appropriation. They are more likely to hunker down and become risk averse.

    Many of the ailing countries are marked by distant power relationships. Those with power — even in an office or neighborhood — are aloof and domineering. Those without power hanker for security at all costs. They’re nostalgic for the imagined stability of communism. When everything seems arbitrary and crooked, people tolerate strongman rule.

    The lesson of the past 25 years is that democratic prosperity is built on layers of small achievements 10,000 fathoms deep. Communism ripped at all that bottom-up society-making and damaged the psyches of its victims. Healing from those wounds is gradual. Progress is not guaranteed.

    http://www.nytimes.com/2014/11/11/opinion/david-brooks-the-legacy-of-fear.html

    Na kraju mogu reci da je steta sto ne spominje Hrvatsku i da je jos veca steta sto NAS Milanovic nije ovaj Milanovic iz clanka.

  20. A sad pogledajte koje dijelove je prenio vecernji i kakav se dojam moze dobiti citajuci ova dva teksta:

    Berlinski zid pao je samo za neke: Sedam država danas imaju manji BDP nego 1990

    Berlinski zid pao je samo za neke, zaključuje ugledni srpsko-američki ekonomist Branko Milanović u analizi koja, 25 godina nakon pada Berlinskog zida i početka tranzicije socijalističkih zemalja u kapitalističke, pokazuje da se rijetke države mogu pohvaliti uspjehom u toj tranziciji. Barem ako ih se promatra isključivo kroz kretanje njihova BDP-a po stanovniku.

    Žrtve BiH i Srbija

    Sedam država, među njima i BiH i Srbija, danas imaju niži BDP po stanovniku nego što su imale 1990. i trebat će im, tvrdi Branko Milanović, možda čak i 50 ili 60 godina da se vrate na razinu koju su imali u trenutku pada komunizma.

    – U osnovi, to su zemlje koje imaju barem tri ili četiri izgubljene generacije – piše Milanović u članku na svome internetskom blogu Global Inequality (globalna nejednakost). Te su zemlje apsolutni gubitnici tranzicije, a sljedeća su kategorija relativni gubitnici, među kojima je i Hrvatska. Po Milanoviću, to su države čiji je BDP od 1990. naovamo rastao sporije od prosječnog rasta zemalja OECD-a, odnosno manje od 1,7 posto godišnje. Sljedeća su kategorija relativni dobitnici, države koje ne sustižu nekadašnje kapitalističke uzore na Zapadu, ali i ne zaostaju dodatno za njima. Njihov je rast od 1,7 do 1,9 posto godišnje, što znači da drže korak, odnosno siromašnije su od zapadnih kapitalističkih zemalja onoliko koliko su bile i kad je pao Berlinski zid. Među tim zemljama je, po analizi Branka Milanovića, i Slovenija.

    Najuspješnija su kategorija bivše socijalističke države koje od 1990. naovamo rastu bržom stopom od prosjeka OECD-a, što znači da u tranziciji sustižu standard zapadnih kapitalističkih zemalja. Takvih je 12 zemalja, ali i među njima ima zemalja poput Kazahstana koje ekonomski uspjeh zahvaljuju nafti i plinu, pa Branko Milanović zaključuje da samo tri ili pet bivših socijalističkih zemalja može reći da je zaista uspjelo u kapitalizmu. Poljska i Estonija primjer su takvih zemalja.

    Najveći dobitnik Poljska

    – Očekivanja većine ljudi 9. studenog 1989. bila su da će kapitalizam dovesti do ekonomske konvergencije s ostatkom Europe, umjerenog povećanja nejednakosti i konsolidiranja demokracije. To je ostvareno vjerojatno samo u jednoj zemlji (Poljskoj), a možda i u druge dvije, vrlo male države – piše Branko Milanović misleći na Estoniju i Albaniju (koja je rasla prosječno 3,9 posto godišnje). U njima ukupno živi 42 milijuna ljudi, što je samo 10 posto stanovništva svih bivših komunističkih zemalja zajedno.

    – Dakle, svaka deseta osoba koja živi u tranzicijskim zemljama može reći da je zaista prošla tranziciju u kapitalizam koju su obećavali ideolozi liberalne demokracije i slobodnog tržišta – zaključuje Branko Milanović.

    • Što im branko milanović ne savjetuje da izađu iz kapitalizma?Zar to nebi bilo logično?Ako ti ne ide nogomet,odeš pa igraš košarku,tu te možda krene “kao nekada”

  21. U hrvata tko spomene da nam treba više kapitalizma taj više izborni prag ne može proći a to je ključ svih čuvenih tkz. reformi?Bez reforme mozga mi smo “arriverderci roma” i tu bi svi hrvatski političari populisti morali postići sveopći konsenzus ali to je takva utopija da graniči sa znanstvenom fantastikom,vidite da i kujunđić gologuz viče da je on veći ljevičar od josipovića.Oni se takmiče tko će nam mozak više razvaliti socijalističkim demagogijama.Sada će nas u predsjedničkom izborima još više zatući u m ozak obećanjima i populističkim parolama koja nemaju veze sa zdravom pameću…Mi uopće namamo danas na političkoj sceni hrvatske zdravog iskrenog političara koji razumije svu kompleksnost mentalnog stanja nacije koji je posljedica 20-godišnjeg najprimitivnijeg oblika populizma.,takvi iskreni su izmrla vrsta a populisti su nas doveli mentalno na razinu pećine i teško da nas i nobelovci sada mogu spasiti?Dao bog da sam jako u krivu?Nadam se barem da će im budućnost barem adekvatno suditi jer što su uradili i još rade od ove zemlje to je prestrašno?Nacija je danas više zatucana socijalizmom,nego 70-tih,to odgovorno tvrdim a to je put u pakao siromaštva,jada i čemera.Nemojmo se lagati svi znamo da je tako,
    fantastično je biti optimista ali ako netko kaže da će sa košarkašima nekoga pobijediti u ligi prvaka taj nije optimista nego budala…Oporaviti se možemo jedino kada hrvatski populisti tipa ribič,lesar,vukšić,josipović itd počmu glorificirati liberalni kapitalizam a taj film bojim se nećemo pogledati,nego ćemo do bankrota slušati demagoge i populiste koji će nas uvjeravati “da nam samo malo fali”,čim oni navodno uzmu vlast poteći će med i mlijeko “jer oni znaju” a ja tvrdim da nema danas političke stranke u hrvatskoj u kojoj trust mozgova uopće i razumije hrvatske probleme a kamoli da su sposobni napisati i sprovesti terapiju a jedina terapija je na NAŠU veliku žalost taj tkz.okrutni neoliberalni kapitalizam ma koliko mi šutali o tome.Ali tko ima muda sa time izaći vani?Nitko!Nego svi traže u svoje timove “ekonomsko-dogovorne planere” koji im govore ono što oni žele čuti jer svi gologuzi žele slavu djeda mraza dok se jedno jutro ne probude sa sto tisuća prosvjednika ispred prozora,bez toga NAŠI političari se neće opametiti niti će se ovo društvo promjeniti…Kako koji tako gori!

  22. http://www.tportal.hr/biznis/politika-i-ekonomija/358525/Govor-Grabar-Kitarovic-je-bio-prvi-drzavnicki.html

    Ovaj put se slažem sa jurčićem,pa naravno da je predsjednik države odgovoran za stabilnost i sigurnost zemlje i naravno da je suodgovoran za sve ono što imamo danas a čovjek je prespavao 4/5 mandata i kljukao nas socijalističkim populizmom koji je još više kočio vladu bilo kakve primisli o reformama za koje se danas navodno zalaže jer je vidio da je kraj…
    Čitavo vrijeme predsjednik je lutao i možemo reći da su mu gospodarski savjetnici bili jedna velika katastrofa ali tko ne zna izabrati savjetnike taj ne može voditi ni mjesnu zajednicu a kamoli državu u ovako ozbiljnom trenutku.

  23. http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/358516/Dode-li-do-smanjenja-placa-bit-ce-velikog-vraga.html

    Moj ribiču biti će velikog vraga u zemlji ako plaće “roknu” 35-40% a to uopće nije nerealno.Samo onda možemo svi zajedno prosvjedovati ispred prazne kase kao grci a za sve to moći ćemo se ujedno i “zahvaliti” ribiču i ostalim sindikatima.Samo neka oni nastave prijetiti,tko im brani,put u pakao je uvijek popločen najboljim namjerama…

    • Dakle, ono oko čega bi se mogli složiti skoro svi uključivo Piketty, kao jedini praktični rezultat ovog rada i sve rasprave koja proizlali oko njega: bilo bi zgodno uvesti porez na nasljeđivanje nekretnina 🙂

      • Svi osim naših socijalista! Jedina konkretna stvar koju Piksi predlaže, njima je neprihvatljiva, ali su zato oni jako lijevi i ‘socijalno osvješteni’ i Piksi im je heroj (nakon što je Cipras tropa).

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s