Uncategorized

Potop malih biznisa (2) – Obrti

U prošlom postu sam napisao:

Prvi puta prezentirani agregatni podaci pokazuju katastrofalno stanje malih tvrtki, koje zapošljavaju polovicu svih zaposlenih u tvrtkama realnog sektora. Podaci ukazuju da će eventualni oporavak biti težak i spor.

Puno puta ste čuli trash priču kako problemi Hrvatske nastaju zbog tzv. ‘neoliberalnog kapitalizma’ i nezasitnosti ‘poduzetnika koji uništavaju radničku klasu’. Istina je potpuno drugačija: poduzetnici su na izdisaju, što prijeti trganjem društvenog tkiva, daljem beznađu, te na koncu i bankrotom države!

Međutim, mali biznisi u obliku obrta vjerojatno stoje još gore. Za obrte nemamo zbirne financijske pokazatelja, pa pogledajmo broj zaposlenih zadnjih 12 godina (sve godine su kraj godine, osim 2014. listopad):

zaposleni u obrtima

U ‘Obrtima i slobodnim profesijama’ su osim obrtnika i odvjetnici itd. (ali i oni su ljudi, i njihova radna mjesta su važna!), ali kao što možete vidjeti ovdje, većinom su to obrti.

Za obrte je broj zaposlenih ujedno i relevantniji pokazatelj uspješnosti nego za biznise, znate ono ‘radim i zapošljavama par ljudi’, plaće su tu prioritet, a ne rast kapitala.

U 7 godina, od listopada 2007. do listopada 2014. broj zaposlenih u obrtima i slobodnim zanimanjima je pao za oko 27%!

Trend je i dalje loš, kao što možete vidjeti iz liste obrta i slobodnih profesionalaca koji ne isplaćuju plaće, a koja se u Hrvatskoj popularno naziva ‘lista srama’, a vjerujem da je taj termin entuzijastično skovao vlasti blizak Novi list.

Nadam se da Novi list u predstečajnoj nagodbi redovito isplaćuje plaće, prolazeći kroz kalvariju nakon što su njegovi zapsolenici za ogromne novce prodali svoje udjele i za novac se odrekli ideala ‘radničkog dioničarstva i samoupravljanja’.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

12 replies »

  1. Država protuustavno naplaćuje doprinose i ostala fiskalna i parafiskalna davanja obrtnicima, te im još napada privatnu imovinu ovrhama, neovisno o tome da li su obrtnici zaradili ustavom garantirani minimum dohotka za sebe i obitelj po čl.56. o pravu na zaradu za slobodan i dostojan život, tj i za golo preživljavanje, te suprotno odredbama iz čl.51. o podmirenju javnih troškova u skladu s gospodarskim mogućnostima. Tko nije zaradio ništa, ili je zaradio manje od prava po čl.56. ili je poslovao negativno, nema gospodarskih mogućnosti po čl.51. i nije dužan plaćati ništa! Istovremeno su obrtnicima istim postupkom povrijeđene sve ustavne odredbe o socijalnoj državi, socijalnoj pravdi, pravu na socijalno blagostanje i gospodarski napredak itd, a da i ne spominjem pravo na rad i slobodu rada iz čl.55, jer zbog straha od neustavnih ovrha i protuustavnog duga obrtnici prisilno zatvaraju obrte čime im je de facto zabranjen rad, što graniči i s definicijom genocida i zdravog razuma.
    Svatko je dužan držati se Ustava RH, a državna administracija je to dužna i po službenoj dužnosti, što ne čini, pa se ne treba čuditi u članku jasno opisanoj devastaciji gospodarstva i obrtništva.

    Lista srama je protuustavna po čl.37. o jamčenju svakome sigurnosti i tajnosti osobnih podataka, uz to što se mahom radi o neustanim, dakle pravno ništavim i nepostojećim potraživanjima.

  2. Najveći problem obrta i malih biznisa, a o kojem se premalo priča, je ogromni popis tzv. vezanih i povlaštenih djelatnosti + minimalni tehnički uvjeti. Prema sadašnjim propisima Bill Gates nikada ne bi mogao pokrenuti Microsoft iz garaže jer (a) nema dovolju stručnu osposobljenost; (b) garaža ne zadovoljava minimalne tehničke uvjete.

    Prema Zakonu, čovjek koji zna popravljati bicikle ne može to pretvoriti u legalan posao bez da dobije potvrdu o stručnoj osposobljenosti za servisera bicikli. Ili netko tko zna popravljati računala (instalirati Windowse, podešavati internet ili staviti antivirusnu zaštitu), također mora imati potvrdu o stručnoj osposobljenosti da bi to mogao raditi legalno. Isto vrijedi za cvijećare, radnike u fast foodu, proizvođače metli, dadilje koje čuvaju djecu po kućama, žene koje peku kolače… Svaka takva potvrda košta oko 12.000 kn + par mjeseci vremena. Velik novac za malog obrtnika koji možda jedva sklapa kraj s krajem.

    Druga stvar minimalni tehnički uvjeti. Recimo ako želiš prodavati elektroničku opremu moraš imati skladište od min 25 m^2, koje mora biti prozračno, svijetlo, itd. Ako slučajno imaš garažu od 23 m^2 – sorry, zakon kaže da je bolje da sjediš doma skrštenih ruku. Popis tih gluposti je beskrajan, a problem je enorman. Jako mi je čudno da se o tome toliko malo govori.

    http://katkapital.com/2014/03/10/tragedija-vezanih-djelatnosti/
    http://katkapital.com/2014/05/21/cevabzinica-bolje-ne/

    • Sto mislite kako na male biznise i obrtnike utjece to da dosta drzavnih sluzbenika ima svoju tvrtku “sastrane” ili radi istovremeno i u drzavnoj i privatnoj tvrtki? Da li je moguce zabraniti takvu praksu?

      • vojehr,

        Baš sam htio napisati i komentar o onima koji smatraju da je loše ako čovjek uz redovni posao i ima i obrt u kojem dodatno radi. Tako su i mene osobno napadali (možda ste i vi mislili na mene?) zato jer sam istovremeno zaposlen na Sveučilištu i imam obrt s kojim u svoje slobodno vrijeme ostvarujem dodatnu zaradu.

        Ne znam zašto to nekome smeta? Možda je to posljedice one parole 8-8-8 koju su socijalisti shvatili tako da bi se ljudima trebalo zabraniti da rade više od 8 sati, tj. da svoje slobodno vrijeme koriste za dodatni posao.

        Ovaj mentalitet je jako opasan, i meni osobno neshvatljiv. Zašto je loše da čovjek koji ima volje i želje uz svoj regularni posao radi još nešto sa strane? Da moja majka uz svoj regularni posao u državnoj službi nije dodatno pekla kolače i torte za svadbe, ne znam kako bismo preživjeli godine kada je otac bio bez posla. A Vi sata predlažete da se takva praksa ZABRANI?? Zašto, pobogu? Po kojoj je to vražjoj logici bolje ne raditi nego raditi?

    • Socijalistima je prekomplicirano za shvatiti da bi deregulacijom svi višestruko profitirali. Obrti bi se otvarali preko noći, svi koji nešto znaju raditi brzo bi se zaposlili, stalna akumulacija kapitala i konkurencija bi sve podigla na višu razinu, nezaposlenost bi nestala, državni proračun bi se lako napunio, a troškovi socijale pali bi na minimum.
      Ali ne, socijalisti misle da bi deregulacija dovela do nereda i izrabljivanja nezaštićenih radnika od strane zločestih kapitalista – za sve je ipak kriv Karl Marx – on je kapitalizam krivo shvatio i nažalost o tome napisao debelu knjigu koja je čovječanstvo unazadila za najmanje 100 godina, a Hrvatsku i dulje.

    • Ovo sto pisete je cista ludost…sto drzavu briga ima li serviser bicikla zavrsenu Akademiju za popravljanje bicikla…..pa zar je nemoguce zamisliti da ako on NE zna popravljati bicikle da ce u poslu potrajati najvise mjesec dana a onda ce mozeti zatvoriti obrt???

      Ali to je socijalisticka skola u kojoj partija daje sve dozvole, potvrde i diplome pa je bez nje i njene MILOSTI nemoguce zivjeti.

      U NEOLIBERALNOM kapitalizmu (novo-slobodnom) imas slobodu da u 90% djelatnosti zivis i radis kako ti volja, sloboda je primarna a ne propisana kvadratura skladista.

  3. Novinari Novog lista prodali su svoje dionice i odrekli se prava da upravljaju svojom tvrtkom i sada ce godinama tupiti preko Novog lista kako bi trebalo voditi drzavu i njenih pola milijuna tvrtki i zaposlenih…oni to naravno bolje znaju od svih izabranih politicara pa udri sa svoje nepogresive pozicije u kojoj da i hoce ne mogu napraviti gresku jer nicime ne upravljaju, nicega nisu vlasnici, nikoga ne zaposljavaju….

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s