Uncategorized

Potop malih biznisa (2) – Obrti

U prošlom postu sam napisao:

Prvi puta prezentirani agregatni podaci pokazuju katastrofalno stanje malih tvrtki, koje zapošljavaju polovicu svih zaposlenih u tvrtkama realnog sektora. Podaci ukazuju da će eventualni oporavak biti težak i spor.

Puno puta ste čuli trash priču kako problemi Hrvatske nastaju zbog tzv. ‘neoliberalnog kapitalizma’ i nezasitnosti ‘poduzetnika koji uništavaju radničku klasu’. Istina je potpuno drugačija: poduzetnici su na izdisaju, što prijeti trganjem društvenog tkiva, daljem beznađu, te na koncu i bankrotom države!

Međutim, mali biznisi u obliku obrta vjerojatno stoje još gore. Za obrte nemamo zbirne financijske pokazatelja, pa pogledajmo broj zaposlenih zadnjih 12 godina (sve godine su kraj godine, osim 2014. listopad):

zaposleni u obrtima

U ‘Obrtima i slobodnim profesijama’ su osim obrtnika i odvjetnici itd. (ali i oni su ljudi, i njihova radna mjesta su važna!), ali kao što možete vidjeti ovdje, većinom su to obrti.

Za obrte je broj zaposlenih ujedno i relevantniji pokazatelj uspješnosti nego za biznise, znate ono ‘radim i zapošljavama par ljudi’, plaće su tu prioritet, a ne rast kapitala.

U 7 godina, od listopada 2007. do listopada 2014. broj zaposlenih u obrtima i slobodnim zanimanjima je pao za oko 27%!

Trend je i dalje loš, kao što možete vidjeti iz liste obrta i slobodnih profesionalaca koji ne isplaćuju plaće, a koja se u Hrvatskoj popularno naziva ‘lista srama’, a vjerujem da je taj termin entuzijastično skovao vlasti blizak Novi list.

Nadam se da Novi list u predstečajnoj nagodbi redovito isplaćuje plaće, prolazeći kroz kalvariju nakon što su njegovi zapsolenici za ogromne novce prodali svoje udjele i za novac se odrekli ideala ‘radničkog dioničarstva i samoupravljanja’.

Kategorije:Uncategorized

12 replies »

  1. Država protuustavno naplaćuje doprinose i ostala fiskalna i parafiskalna davanja obrtnicima, te im još napada privatnu imovinu ovrhama, neovisno o tome da li su obrtnici zaradili ustavom garantirani minimum dohotka za sebe i obitelj po čl.56. o pravu na zaradu za slobodan i dostojan život, tj i za golo preživljavanje, te suprotno odredbama iz čl.51. o podmirenju javnih troškova u skladu s gospodarskim mogućnostima. Tko nije zaradio ništa, ili je zaradio manje od prava po čl.56. ili je poslovao negativno, nema gospodarskih mogućnosti po čl.51. i nije dužan plaćati ništa! Istovremeno su obrtnicima istim postupkom povrijeđene sve ustavne odredbe o socijalnoj državi, socijalnoj pravdi, pravu na socijalno blagostanje i gospodarski napredak itd, a da i ne spominjem pravo na rad i slobodu rada iz čl.55, jer zbog straha od neustavnih ovrha i protuustavnog duga obrtnici prisilno zatvaraju obrte čime im je de facto zabranjen rad, što graniči i s definicijom genocida i zdravog razuma.
    Svatko je dužan držati se Ustava RH, a državna administracija je to dužna i po službenoj dužnosti, što ne čini, pa se ne treba čuditi u članku jasno opisanoj devastaciji gospodarstva i obrtništva.

    Lista srama je protuustavna po čl.37. o jamčenju svakome sigurnosti i tajnosti osobnih podataka, uz to što se mahom radi o neustanim, dakle pravno ništavim i nepostojećim potraživanjima.

  2. Najveći problem obrta i malih biznisa, a o kojem se premalo priča, je ogromni popis tzv. vezanih i povlaštenih djelatnosti + minimalni tehnički uvjeti. Prema sadašnjim propisima Bill Gates nikada ne bi mogao pokrenuti Microsoft iz garaže jer (a) nema dovolju stručnu osposobljenost; (b) garaža ne zadovoljava minimalne tehničke uvjete.

    Prema Zakonu, čovjek koji zna popravljati bicikle ne može to pretvoriti u legalan posao bez da dobije potvrdu o stručnoj osposobljenosti za servisera bicikli. Ili netko tko zna popravljati računala (instalirati Windowse, podešavati internet ili staviti antivirusnu zaštitu), također mora imati potvrdu o stručnoj osposobljenosti da bi to mogao raditi legalno. Isto vrijedi za cvijećare, radnike u fast foodu, proizvođače metli, dadilje koje čuvaju djecu po kućama, žene koje peku kolače… Svaka takva potvrda košta oko 12.000 kn + par mjeseci vremena. Velik novac za malog obrtnika koji možda jedva sklapa kraj s krajem.

    Druga stvar minimalni tehnički uvjeti. Recimo ako želiš prodavati elektroničku opremu moraš imati skladište od min 25 m^2, koje mora biti prozračno, svijetlo, itd. Ako slučajno imaš garažu od 23 m^2 – sorry, zakon kaže da je bolje da sjediš doma skrštenih ruku. Popis tih gluposti je beskrajan, a problem je enorman. Jako mi je čudno da se o tome toliko malo govori.

    http://katkapital.com/2014/03/10/tragedija-vezanih-djelatnosti/
    http://katkapital.com/2014/05/21/cevabzinica-bolje-ne/

    • Sto mislite kako na male biznise i obrtnike utjece to da dosta drzavnih sluzbenika ima svoju tvrtku “sastrane” ili radi istovremeno i u drzavnoj i privatnoj tvrtki? Da li je moguce zabraniti takvu praksu?

      • vojehr,

        Baš sam htio napisati i komentar o onima koji smatraju da je loše ako čovjek uz redovni posao i ima i obrt u kojem dodatno radi. Tako su i mene osobno napadali (možda ste i vi mislili na mene?) zato jer sam istovremeno zaposlen na Sveučilištu i imam obrt s kojim u svoje slobodno vrijeme ostvarujem dodatnu zaradu.

        Ne znam zašto to nekome smeta? Možda je to posljedice one parole 8-8-8 koju su socijalisti shvatili tako da bi se ljudima trebalo zabraniti da rade više od 8 sati, tj. da svoje slobodno vrijeme koriste za dodatni posao.

        Ovaj mentalitet je jako opasan, i meni osobno neshvatljiv. Zašto je loše da čovjek koji ima volje i želje uz svoj regularni posao radi još nešto sa strane? Da moja majka uz svoj regularni posao u državnoj službi nije dodatno pekla kolače i torte za svadbe, ne znam kako bismo preživjeli godine kada je otac bio bez posla. A Vi sata predlažete da se takva praksa ZABRANI?? Zašto, pobogu? Po kojoj je to vražjoj logici bolje ne raditi nego raditi?

    • Socijalistima je prekomplicirano za shvatiti da bi deregulacijom svi višestruko profitirali. Obrti bi se otvarali preko noći, svi koji nešto znaju raditi brzo bi se zaposlili, stalna akumulacija kapitala i konkurencija bi sve podigla na višu razinu, nezaposlenost bi nestala, državni proračun bi se lako napunio, a troškovi socijale pali bi na minimum.
      Ali ne, socijalisti misle da bi deregulacija dovela do nereda i izrabljivanja nezaštićenih radnika od strane zločestih kapitalista – za sve je ipak kriv Karl Marx – on je kapitalizam krivo shvatio i nažalost o tome napisao debelu knjigu koja je čovječanstvo unazadila za najmanje 100 godina, a Hrvatsku i dulje.

    • Ovo sto pisete je cista ludost…sto drzavu briga ima li serviser bicikla zavrsenu Akademiju za popravljanje bicikla…..pa zar je nemoguce zamisliti da ako on NE zna popravljati bicikle da ce u poslu potrajati najvise mjesec dana a onda ce mozeti zatvoriti obrt???

      Ali to je socijalisticka skola u kojoj partija daje sve dozvole, potvrde i diplome pa je bez nje i njene MILOSTI nemoguce zivjeti.

      U NEOLIBERALNOM kapitalizmu (novo-slobodnom) imas slobodu da u 90% djelatnosti zivis i radis kako ti volja, sloboda je primarna a ne propisana kvadratura skladista.

  3. Novinari Novog lista prodali su svoje dionice i odrekli se prava da upravljaju svojom tvrtkom i sada ce godinama tupiti preko Novog lista kako bi trebalo voditi drzavu i njenih pola milijuna tvrtki i zaposlenih…oni to naravno bolje znaju od svih izabranih politicara pa udri sa svoje nepogresive pozicije u kojoj da i hoce ne mogu napraviti gresku jer nicime ne upravljaju, nicega nisu vlasnici, nikoga ne zaposljavaju….

Odgovori na dandy Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.