Uncategorized

[Start-upovi] Za buduće i postojeće osnivače

I kako se poduzetnik razlikuje od ‘poduzetnika’

1. U zadnje vrijeme start-up scena ima veliku medijsku prisutnost. Kultura poduzetništva – antipod kulturi uhljebništva! – je jako važna. Naravno, ne zbog razloga kako je to naveo ministar Mornar (‘ako nemaju posla, neka osnivaju startupove’), nego ponajviše zbog mijenjanja društvene klime.

Vidljivih inicijativa ima na sve strane:
– od, primjerice, vrlo dobre promocije MINPO i Poslovnog, Zagreb Connecta i sličnih inicijativa,
– preko inkubatora i akeceleratora kao npr. ZIP, Founder Institute, pa čak i u (neki ne bi vjerovali) Pisak u Sisku
– do značajnije prisutnosti u medijima naših tehnoloških start-up uspješnica (uglavnom softverskih) kao što su ShoutEm / Pet minuta, Farmeron, Microblink, Replsy i među čvrstima svakako Rimac.

Kao što možete vidjeti ovdje, ima i dosta poticaja na koje se može aplicirati.

2. Mislim da sam sam pokrenuo 7-8 biznisa (Donacije.info nije baš bio biznis, ali je bio zamišljen kao poslovno održiv), i to počevši tek s 30 godina, svojevoljnim odlaskom iz javnog sektora. Tu ‘karijeru’, ne bih nikad mijenjao, iako su neki biznisi bili neuspješni. Tako da bih svakome s odgovarajućim (ne kažem da je to ni bolje ni lošije) karakterom savjetovao da se okuša u poduzetništvu (Iznenađujući znaci da možete biti poduzetnici).

Srećem dosta mladih, a i starijih ljudi koji pokušavaju pokrneuti biznise i, vjerujte mi, REDOM, zrače potpuno drugačijim, suprotnim, stavom od inače prevladavajuće zatupljene i ogorčene Hrvatske.

U biznisima ‘morate’ imati i sreće, u smislu da vaš uspjeh može biti manji ili veći. Ja sam, recimo, imao sreće da sam ‘sreo’ velikog Davora Ruševljana ili sadašnje partnere u poslu. Ali što znači sreća, i gdje je granica između sreće i upornosti:
– jedan taj moj partner je bio 7. manager u nizu jednog biznisa kojeg sam pokretao, nakon što ih se izredalo 6 neuspješnih
– drugi je iz Osijeka dolazio 4 puta na intervju u Zagreb jer je baš htio raditi s nama.

Znate onu:
– ‘Danas ste imali puno sreće?!’
– ‘Što više treniram, imam više sreće!’

3. Pokretanje biznisa uglavnom se identificira s tehnološkim start-upom, ali većina ih nije takva. Ili, ako su ‘ tehnološki’, možda se radi o lokalnoj inovaciji/adaptaciji ili marginalnoj adaptaciji.

Zato evo raznih ideja za moguće osnivače, za inspiraciju naravno – mnogi se ne mogu tek tako preslikati jer je kontekst drugačiji:

The 28 Coolest New Businesses In New York City
The 21 Coolest New Businesses In San Francisco
The 22 Coolest Small Businesses In London
The 26 Coolest Small Businesses In Denver
The 27 Coolest Small Businesses In The Twin Cities
The 21 Coolest Small Businesses In Toronto
The 50 Coolest Small Businesses In America

4. Također bih vam htio preporučiti dvije knjige. Ako pokrećete bilo kakav biznis, odlične zdravorazumske savjete ćete naći u Street Smarts: An All-Purpose Tool Kit for Entrepreneurs.

Ipak, mnoge se stvari ovdje odnose na biznise koji generički rastu u predvidivim okolnostima, uglavnom u okviriama stalno pozivitnog toka novca, dakle drugačije nego tipičan visokotehnološki start-up (iako su mnoge ideje unutra primjenjive za svakoga). Ako pak imate ili želite osnovati visokotehnološki startup kojem će trebati značajan vanjski kapital, pogledajte ovu: The Founder’s Dilemmas: Anticipating and Avoiding the Pitfalls That Can Sink a Startup.

5. Bit ću slobodan dati i nekoliko ideja / savjeta koji su meni bili značajni (ima toga puno, ali evo nekoliko):

A. Uvijek gledajte tko je klijentov klijent. Poslovni odnos nije ‘prodaja’ usluge ili proizvoda klijentu, gledajte korak dalje – koji problem za svog klijenta rješavate. Recimo, ako ste u poslovanju u ljudskim resursima, vaš klijent je HR manager. Ali gledajte tko je njegov interni klijent – to je uprava ili glavni direktor. Zatim razimislite koju u stvari potrebu rješavate za klijentovog klijenta. To je kao kad vozite auto – uvijek gledajte što rade auti 2 ili 3 ispred vas, a ne onaj prvi ispred. Pirmjenjivo na skoro sve biznise.

B. Svaki poslovni odnos gledajte samo kao ‘rukovanje’ za sve buduće poslovne odnose. Naime, biznis (uglavnom) evidentno mora biti vjerodostojan, dugotrajan odnos i dobit iz svakog pojedinog posla je nevažan u onosu na neto sadašnja vrijednost svih budućih dealova, potnecijalno do beskončnosti. Primjerice, dobit iz svakog poslovnog odnosa je nebitna, ALI treba jako gledati sve njegove utjecaje na beskonačnost (primjerice, da niskoprofitabilni odnos, ako je popust dan na neprimjeren način, ne ugrozi formiranje cijene u budućnosti).

C. (Zvuči očito ali mnogima nije) Tražite takve zaposlenike koji na tržišu rada imaju prevagu nad vama kao poslodavcem, tj. takve za koje vi morate strepiti da ne odu, a ne one koji moraju strepiti da im vi date otkaz! Znači, uvijek u odnosu poslodavac-radnik krećite iz inferiornog položaja (znači morate naći takve ljude i voditi biznis tako vjerodostojno da im možete nešto i ponuditi, odnosno stalno nuditi).

6. I za kraj poduzetnik vs. ono što se često u Hrvatskoj zove poduzenitkom. ovo je zbilja notorno, ali ajmo još jednom. Poduzetnik ima dvije ključne karakteristike:
Inovativan je (nudi tržištu nešto novo, a to uglavnom nije ‘izum’, nego ‘samo’ procesna, marketinška ili organizacijska inovacija ili lokalna adaptacija globalne inovacije)
Preuzima rizik.

Kad tako promislite, vidjet ćete da mnogi ‘poduzetnici’ u Hrvatskoj to u stvari nisu. Primjerice, pokrenuli su (ili proširili) poslovanje nakon izvjesnog deala s državom ili ‘managerske’ privatiacije. Oni su onda često suprotno: orijentirani su na zaštitu svoje imovine i biznisa, pa stoga ne preuzimaju rizik i nisu inovativni.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

31 replies »

  1. U HR je vecina gradjana starijih od 18 godina, znaci oni koji glasaju na izborima, u klijentelistickom odnosu sa drzavom, 1 milijun umirovljenika, 250 tisuca drzavnih sluzbenika, lokalna samouprava, javna poduzeca, dobar dio privrede koji radi poslove za drzavu itd., svi oni ne zele nikakve promjene, znaju oni da ovako ne moze jos dugo ali dok ide neka ide…

    i to znaju i politicari da biracko tijelo u vecini ne zeli promjene i mi smo zarobljeni u ekonomskom modelu koji se ni u demokratskim procedurama ne moze promjeniti ili se mjenja pre sporo, tako da ovaj ekonomski model u HR mora dozivjeti bolan slom da bi se nesto promjenilo u pozitivnom smjeru…

    zato prolaze referendumi koji cementiraju ovakvo stanje u drustvu a recimo nije prosao referendum o preferencijalnom glasovanju koji bi mjenjao politicki model ovoga drustva a sto je preduvjet za sve druge promjene….

  2. Potpuno se slažem s tezom da svaki poduzetnik mora voditi računa o tome tko je “klijent od njegova klijenta” (ili kupac od kupca) i onda tome prilagoditi svoje poslovne odluke.
    Međutim ono što mene deprimira u ovakvom promatranju stvari je činjenica da je u konačnici krajnji klijent svih poduzetničkih aktivnosti (klijent, od kijentovog klijenta…) ustvari korisnik i kupac svih roba i usluga na ovim prostorima, obični Hrvatski čovjek koji je ostao bez novaca, posljedica čega je zatvoreni krug neimaštine, bolje rečeno spirala propadanja poduzetništva.
    Ne vidim načina kako poduzetništvo dugoročno može opstati u okruženju u kojem prosječan obični čovjek (iz srednje sloja) i pored toga što radi 12 sati dnevno, svakim danom ima sve manje i manje, te svojim primanjima ne može prehranti ni četveročlanu obitelj, a kamo li da kupi još neku dodatnu robu ili uslugu koja mu nije od životnog značaja, makar ta roba ili usluga dolazila i od briljantnog StartUp-a. Nameće se zaključak da je izvoz rješenje svih naših problema, međutim sumjam da imamo takve izvozne kapacitete koji će u skoroj budućnosti preokrenuti padajuće gospodarske trendove. Znam da je ovdje popularno širiti optimizam, ali eto ja sebe smatram realistom a vi me možete smatrati i pesimistom.

    • Kažete kako ste realist, a u isto vrijeme kažete da prosječan čovjek radi 12 sati dnevno. To nije nikako realno. Radi se 7.5h dnevno službeno, iako prosječan čovjek efektivno radi manje. Pogotovo u javnom sektoru.

      • Ok, evo ispravak krivog navoda… Trebao sam napisati “i kad radi 12 sati” jer većina uopće ne radi. Naime po meni bi za 10-12 sati bilo kakvog rada neto plaća trebala biti 10.000 – 12.000 kn ukoliko želimo da taj “marljivi radnik” četveročlanoj obitalji osigura pristojan život. Međutim ako smo kao društvo zadovoljni sa primanjma 5.000-6.000 kn, onda to znači da smo zadovoljni i sa statusom našeg marljivog radnika kao socijalnog slučaja jer je njegova plaća na razini socijalne košarice i ništa više. Misliš li da će takav radnik IKADA moći potrošiti koju kunu više na bilo što osim na kruh, mlijeko, stan, režije… Ja ne znam što bi takav ikada mogao kupiti od nečijeg StartUp-a jer mu Todorić već prodaju sve što mu je potrebno za život.
        Što se tiče državnih i javnih službi, tamo sam radio 15 godina i stanje je otprilike takvo da 5 % ljudi “učinkovito” radi puno radno vrijeme, dok ostalih 95% učinkovito radi par sati u tjednu, ako i tada rade. Naravno malo karikiram ali mislima da nisam puno promašio 🙂

        • Ja osobno mislim da ste bas promasili, jer poanta recimo nekog StartUp-a za siroke mase, tj. za prosjecnog radnog covjeka bi upravo trebala rjesavati neki od problema koji on trenutno ima tako da mu to rjesenje bude pristupacnije, jeftinije, brze ili bolje (ili sve od navedenog).
          Nije poanta da vi nekom prodate dodatnu uslugu, vec mu ponudite nesto sto mu rjesava postojeci problem u konacnici na jeftiniji nacin (bilo kroz ustedu vremena bilo kroz direktnu ustedu novaca ili nesto trece)
          Jer po vama StartUp-ovi bi mogli uspjevati samo medju bogatim ljudima, sto je rekao bih totalo fulana teza, ako sam vas dobro shvatio.
          Kod nas je veci problem po meni sto smo malo trziste ako bi se gledalo da StartUp rjesava neki lokalizirani problem, a ne to sto netko to ne bi mogao platiti.

      • Clair, a ja kazem da rade i manje od 7,5 sati jer su cijeli dan po forumima, blogovima, fejsbukima i jutjubovima 🙂
        JooZIP…sigurno da sa ovakvim sustavom tesko poduzetnistvo moze naprijed. Ali isto tako je realno da se ove godine prodalo vise zimovanja nego prosle, a nitko “nema novaca”. Ja npr. radim u financijskoj bransi i prodajem financijske proizvode, stedne programe itd. Naravno, prosjecna stednja je manja nego prije, ali kolicinski prodajem skoro isto kao i prije. Ljudi imaju, samo je pitanje za sta. Dok moji kolege govore kako ljudi nemaju za stednju, na takve i nailaze, a ja radim ko da nije kriza. I da ne bude zabune, klijenti koje imam, su prosjecni građani.

        Nenade, procitao sam ovaj člančić o znakovima da je netko poduzetnik…i sve to imam. U biti, to sam shvatio vec sa 18, da sam drugaciji i da idem uvijek kontra svi i tamo gdje nitko nece 🙂 Bas mi je ovaj clanak uljepsao dan.

        • Ne mislim da su tvoji klijenti koji dogovaraju s tobom štedne programe “rogati”, samo nisu baš reprezentativan uzorak za procjenu stanja nacije. Čuj skijanje ?!? 🙂
          Ja mislim da prosječan Hrvat danas razmšlja o tome kako odblokirati račune ili pak kako napokon izaći iz nedozvoljenog minusa. A većina njih je već odavno zaboravila kako izgleda štedna knjižica ili štedni račun. Mnogi od njih su na rubu gladi. Obitelji im se raspadaju zbog financija… kakvo skijanje pobogu. Naravno novac kao ni Energija, nikad ne nestaje samo se pretvara iz jedog oblika u drugi, odnosno seli iz jednog džepa u drugi. Ti imaš sreću da radiš posao s onima koji imaju kakav takav višak, pa razmišljaju o štednji. Ja bih bio sretniji da ih nagovaraš na investicije pa bi u nekoj perspektivi možda i došlo do ravnomjernije raspodjele novca u našem društvu. Pozz..

  3. Ako nekome nedostaje ideja, vodeći svjetski seed accelerator Y-Combinator je objavio popis ideja koje bi oni voljeli podržati: https://www.ycombinator.com/rfs/

    Ne bi im bilo prvi put da rade s hrvatskim startupom jer je put i te kako utabao Bellabeat (bivši BabyWatch) završivši kao “most likely to succeed” iz njihovog ovogodišnjeg investicijskog batch-a.

  4. http://www.politikaplus.com/novost/114080/Istrazivanje-Josipovicu-pada-podrska-Kolindi-i-Kujundzicu-raste

    Ivo Josipović defakto gubi podršku među biračima ali opet sigurno pobjeđuje jer je kolinda uprskala stvar u startu i tu više povratka nema.Najgora stvar što će nam se dogoditi poslije ovih izbora je ta da će Josipović pobijediti a da narod od njega više ne očekuje ništa,niti ga tko više sluša niti ga tko ozbiljno shvaća,glasati će ljudi za njega čisto onako zadespet karamarku i totalno nepripremljenoj kolindi koja je ušla tako nespretna u kampanju da se pitaš kako je to moguće,sada se jako korigirala i popravila ali kasno,uprskala je davno stvar a ove ankete govore da je Josipović u silaznoj putanji i njemu se lako može dogoditi da nakon dvije godine novog mandata konačno postane svima pročitana knjiga i da postane kandidat za najnepopularnijeg političara u hrvatskoj…Da kolinda nije ništa govorila ona bi dobila Josipovića laganini.

    Razgovarajte malo sa ljudima pa ćete shvatiti što vam govorim,masa ljudi koje ja poznam glasati će za Josipovića od straha od brkića karamarka i hdz-a i njihovog rikanja o domoljublju.To su ljudi koji su prije 6 mjeseci bili čvrsto za kolindu ali kada im je krenula prodavati jeftine fore o domoljublju zgadila im se za sva vremena a ona izjava nje kao bivše tajnice nato-a da se naši vojnici šalju kao topovsko meso u afganistan je bila na rubu vjerovali ili ne.
    Tako da ljudi na ovim izborima neće glasati za Josipovića nego protiv kvazi domoljuba?Pun je ljudima k već 25 godina “domoljuba”,takvi su nas i razvalili?U mom gradu su branitelji pokušali osnovati stranku i išli su na izbore,pitali su i mene da im se priključim a ja sam im rekao da je ljudima pun k nas branitelja i da po mojoj procjeni neće proći izborni prag,da će doživjeti totalni debakl i da im je bolje da se ne sramote i izlažu.Gledali su me u čudu jer su ih svi tapšali po ramenima i govorili da vlast osvajaju sigurno.Ni pola njihovih familja nije glasalo za njih na listi i bio sam tako j u pravu.75% hrvatskih birača,pogotovo danas, kada se suočavaju dnevno sa velikim problemima preziru bilo kakvo rikanje o domoljublju i netko to nije kolindi na vrijeme rekao jer da jest josipović bi danas imao izgubljene izbore a njemu se još uz to kao naručen složio prosvjed branitelja,kao da je tajming smislio netko u josipovićevom stožeru…
    Ovako naivno nije ni milanović izgubio već dobijene izbore od sanadera.
    Kolindi je uspjelo nemoguće jer garantiram glavom da je mutava izašla na izbore,da nije progovorila josipović bi bio prošlost…Čak je to kolindino rikanje o domoljublju jako iziritiralo i desnicu u hrvatskoj koja će u prvom krugu glasati za kujunđića,i njih je uspjela iziritirati i upitna je njihova motivacija za drugi krug jer i oni su očekivali da će njena kampanja biti sasvim drugačija jer desnica smatra da kolinda nije njihov istinski predstavnik tkz. domoljublja tako da ih je ta njena kampanja još i iziritirala a pogotovo se to tiče njenih nespretnih kalkulantskih izjava o titu u nedeljom u dva…
    Ona se desnim biračima nije trebala ni obračati jer je prirodno da će joj dati podršku u drugom krugu,moje je mišljenje da su je potpuno krivo savjetovali jer su se u hdz-u prepali kujunđića a desno krilo hdz-a je skoro pa plebiscitarno za kujunđića u prvom krugu a protiv josipovića u drugom ma tko mu bio protukandidat…Pitaš se kako će ovi ako uzmu vlast voditi državu kada su izgubili već dobijene izbore a imali su kandidatkinju samo takvu koja im je mogla animirati birače centra koji odlučuju svake izbore a Josipović im je već bio pročitana knjiga,napunio im je svojim populizmom pipu i taman kada su oni lutali i tražili nekog novog kandidata(lice) pojavi se tajnica nato-a koju su percipirali umjerenom i modernom političarkom i počme prosipati jeftine parole o domoljublju a to joj je bio kraj nade da može pobijediti josipovića unatoč kontinuiranom padu njegovog rejtinga,njegov rejting samo raste kada se u javnosti raspravlja o domoljublju,partizanima i ustašama jer onda se taj centar opet okrene prema josipoviću u strahu od tkz. domoljuba…Jasno kao dan!

  5. Fićo1, na žalost, to je istina. I Bellabeat također više nije hrvatska firma. U najboljem slučaju otvara se jedna firma u inozemstvu koja preuzima prihode, privlači investicije i generira dobit, a originalna firma u Hrvatskoj postaje podizvođač čiji prihodi su jednaki troškovima, a u najgorem slučaju se na prvi glas o mogućnosti uspjeha, cijela firma seli van zbog cijelog niza razloga.

    • Mario, istina. Ali svi koji odu vani su ipak iz RH te ako uspiju dio zarade možda i vrate kroz ulaganja u buduće projekte (nadajmo se). Ne znam koliko njih nema izbora tj. novca i vremena boriti se s našom birokracijom, koliko njih ide vani jer prezire našu državu,politiku i cjelokupno stanje (rekao bih idu iz hira te su kukavice da se suoče s našom državom) dok su neki naravno i ucjenjeni od strane stranih investitora.
      Naravno pozitivno je što barem firma iz RH koja je podizvođač ostaje tu neko vrijeme, jer ipak zapošljava domaće stručnjake.

      • Slažem se s većinom komentara, ali ne razumijem dio o kukavicama. Zvuči mi kao da postoji neka dužnost da se pokretači startup-a suoče s našom državom, tipa Mornarevog vraćanja troškova studiranja.

        Ja sam jedan od tih pokretača startupa i u mom razmišljanju o mjestu osnivanja firme faktori poput naše birokracije, voljenja ili mrženja naše države ili politike uopće ne igraju ulogu, ali faktori oko razlike našeg pravosuđa i recimo pravosuđa Delaware-a igraju puno veću ulogu. Također razlike u poreznim zakonima (sales tax i value added tax) koji nas trenutno koštaju nekoliko postotaka prihoda jer moramo koristiti skuplje e-commerce rješenje nego što bi trebali da smo pametnije pozicionirani.

  6. Odlican tekst, Nenade, ali moram se osvrnuti na jedan vrlo bitan detalj. U prvom dijelu posta spomenute su neke inicijative vezane uz startupe, od kojih su neke vrlo korisne, ali vazne je razumjeti da se s popularizacijom startupa pojavila cijela horda hohstaplera koji se kace uz taj termin i kradu velike kolicine energije, novca i medijskog prostora a ne stvaraju nikakvu prakticnu korist onima kojima su navodno usmjereni, dakle startupima.

    Navedeni Zagreb Connect je odlican primjer, a mozda najgori predstavnik te sorte je predsjednik Josipovic, koji koristi svaku priliku da se naslikava s “mladim poduzetnicima”, te koji od toga ima daleko vise koristi nego oni. Posjet GOAP-a se svojedobno isfuravao kao velika pobjeda hrvatske (predsjednikove) diplomacije, Josipovic se naslikavao s McClureom (http://www.vecernji.hr/techno/josipovic-s-vodjom-geeks-on-a-plane-458002), a od svega je bilo vrlo malo konkretnog efekta (https://twitter.com/b11c/status/251312034019434496).

    U svakom slucaju, trenutna medijska fokusiranost na startupe je vrlo opasna, jer (posebice mladi i manje iskusni) founderi mogu lako izgubiti kompas i povjerovati u sve sto mediji pisu o njima, ili jos gore kupiti price koje im prodaju razni “mentori” i “savjetnici” koji su tu samo kako bi pobrali vrhnje bilo u vidu medijske paznje ili u vidu novca iz drzavnih poticaja i investicija. Osobno smatram da svaki ozbiljan startup treba izbjegavati hrvatske “pomagace” bilo kojeg tipa, ili barem biti svjestan da su oni samo odredjena “staka” dok se ne uspije plasirati na globalnu scenu, kojoj treba teziti od prvog dana. Mogao bih do sutra navoditi hrvatskih primjere startupa koji su povjerovali “uglednim savjetnicima” i pritom izgubili prije svega puno vremena, a cesto i novca.

    Da se razumijemo, ti savjetnici cesto dolaze s naigled bogatim “pedigreom”, mnogi dolaze iz inozemstva i naizgled znaju o cemu pricaju, ali kad se malo zagrebe ispod povrsine vidi se da imaju vrlo malo iskustva sa startupima i zapravo ne razumiju specificnosti te vrste poduzetnistva, nego sami sebe vide kao “spasitelje” i “usmjeritelje”. Cinjenica da je netko bio direktor odjela u multinacionalnoj kompaniji u USA nije nikakva indikacija njegovog razumijevanja specificnosti startupa, dapace…

    Za kraj, jedan savjet startupima u danasnjem svijetu medijske paznje: Always eat your own dog-food, but never drink your own Kool-aid. 😉

  7. Moje mišljenje o StartUP-ovima i Josipoviću…
    Vjerujem da svi razumijemo da svaki novoosnovani j.d.o.o. nije i StartUp, ali
    ako se dobro kužim u problematiku, evo i moje definicije. StartUp-ovi bi bile novoosnovane tvrtke sa čistom financijskom podlogom, koje imaju “briljantan proizvod lili uslugu” koju tržište, uz pomoć nečijag kapitala, treba masovno prihvatiti. Takve firmice bi u kratkom periodu trebale doživjeti ne exponencijalan, nego “explozivan rast”, a svojim pokretačima i investitorima koji ih podupiru (poput našeg Nenada ) bi trebale osigurati brzi povrat uloženih sredstava i naravno, extra profite uz primjeren rizik. I sve 5!
    E sad ja se pitam što nama kao društvu donose StartUp-ovi pa svi toliko o njima “trkeljaju” pa i predsjednik Josipović.Naravo svi se divimo briljantnim idejama i brzom uspjehu, pa se mnogi čak vole i slikati sa genijalcima koji su od briljantnih poslovnih ideja uspjeli i dobro zaraditi.
    Međutim, ja mislim da mi kao mala nacija nikada nećemo imati toliko bljiljantnih ideja koje bi preokrenule našu cjelokupnu gospodarsku situaciju, a kamo li impresionirali svjetsku scenu. Možemo mi imati i desetke Rimaca ali u ukupnom volumenu milijardi koje nama nedostaju briljantne ideje su samo nekoliko kapi u moru.
    Po meni, mi kao nacija se moramo okrenuti pokretanju stotina tisuća nezaposlenih, pri čemu ne moramo otkrivati toplu vodu ili čekati da neki genijalac smisli neku briljantnu ideju. Treba ljude zaposliti na običnim proizvodnim poslovima. Pa okrenite se oko sebe! Sve što vidite oko sebe netko je napravio a ja bih se mogao kladiti da 99,9 % svega što vidite ili koristite nije proizvedeno u Hrvatskoj.
    Mi trebamo početi raditi ono što Kinezi masovno rade posljednjih desetljeća.
    A što rade… ne otkrivaju toplu vodu ili čekaju genijalce da nešto smisle, nego su pokrenuli masu nezaposlenih i “OPONAŠAJU, PLAGIRAJU I KOPIRAJU”
    Svi se sjećamo loših kineskih proizvoda, od igračaka, odjeće do automobila ali isto tako opažamo kako Kinezi napreduju te su u posljednje vrijeme njihove kopije u rangu sa orginalima ali višestruko jeftinije.
    Razumljivo je da tehnološki nikad nećemo stići zapad, ali ja se pitam zašto Hrvat mora sjediti na nečijoj tuđoj stolici ili pisati tuđom olovkom, nositi nečiju odjeću, piti i jesti iz nečijeg posuđa, itd itd. Prije desetak godina sam bio u Minchenu na sajmu obrta i poduzetništva, te sam doslovno bio zatečen spoznajom što se sve kod njih proizvodi u malim i mikro tvrtkama. DOSLOVNO SVE !!! A kod nas na sajmovima malog poduzetništva možete vidjeti proizvođače kiča: ogledalca, sličice, očenaši i krunice, nekoliko vrsta rakijetine i to je to. Znamo li mi doista napraviti išta osim “Licitarskog srca” po čemu smo prepoznatljivi na Hrvatskim sajmovima obrta i poduzetništva.
    Možemo li mi napraviti npr bolju stolic, olovku ili gumicu bolje od Kineza il Talijana, a da bude “BestBay proizvod” u Europskim ili Svjetskim razmjerima.
    Po meni Hrvatska država treba početi financirati oponašanje, plagiranje i kopiranje, te POKRENUTI I ZAPOSLITI MASE, umjesto da financira genijalce i StartUP-ove ili da očekuje kako će neki pametan informatišar smisliti novi Google ili FaceBook. Briljantni StartUp-ovi će ionako uvijek pronaći “Poslovne Anđele” i za to ne treba brinuti država kao ni HABOR.

    • “Znamo li mi doista napraviti išta osim “Licitarskog srca” po čemu smo prepoznatljivi na Hrvatskim sajmovima obrta i poduzetništva.”

      Naravno da znamo, samo koliki zanesenjak moraš biti da se ideš ovdje baviti poduzetništvom!? Nije baš neko društveno prihvatljivo zanimanje.
      Mislite da ne bi nekom stanovniku svijeta (jer ne mora nužno biti ni iz Hrvatske jer kapital zapravo nema granice) palo na pamet oponašati i plagirati u Hrvatskoj i zaraditi? Možda je problem između ostalog u tome što moraš pola novaca koje zaradiš podijeliti sa našom državom? Zašto vi ne bi pokrenuli tvornicu olovaka ovdje?

      Ne razumijem zašto mislite da Vi, isto kao i neki državni birokrat, znate što treba financirati? Po tome ispada da znate kome treba i uzeti dio novaca, jer naravno da nekom daš moraš nekome i uzeti jer državni novac ne pada s neba? Ko su ti koji imaju previše novaca koje ne koriste racionalno da im ih malo “mrknemo” pa da potaknemo nekog da otvori tvornicu olovaka?
      To mora da su te iste budale poduzetnici zajedno sa ljudima koje zapošljavaju, treba im uzet lovu pa ih poticat da otvore tvornicu olovaka jer budale ne vide da tako mogu više zaradit i više nam koristit.

      • Kako reče Nenad neku večer u Otvorenom, sugovorniku “Pa što se ti ljutiš na me’…” zato što sam iznio mišljenje na temu StartUp-a.
        Čak što više ja se s tobom slažem kad pričaš o “jadnom poslovnom okruženju” u kojem država RH “dere mačka” kako zna i umije.
        Međutim ne kužim iz čega zaključuješ “da ja znam kome treba uzeti” da bi se “nekom drugom” dalo ?!
        Pa zna se kome država uzima, uvijek i samo uvijek poduzetnicima! Tako je bilo u vrijeme Faraona i Kraljeva, tako je danas, a tako će i ostati. Pokšaji da država stvara novu vrijednost su neslavno propali sa Socijalističkim poretkom i to se zna.
        Slažem se i s tim da država treba puno puno manje uzimati poduzetnicima. Ali kad već uzima mislim da bi država trebala “manje trošiti” a više poticati pojedince koji će zaposliti mase, a ne slikati se sa briljantnim pojedincima prije izbora, kako bi naivni birači pomislili “eto to smo mi” sami genijalci !. Uloga moderne države bi i trebala biti organiziranje, strateško usmjeravanje i poticanje sveokupne populacije na aktivnosti koje doprinose općem dobru a ako je dobro većini, sposobnom pojedincu će biti još i bolje.
        Međutim mi imamo državnu upravu koja “cijeli mandat smišlja kako osigurati još jedan mandat” i jedino se s tim bavi. U tu svrhi ni pakt s crnim vragom im ne bi zasmetao, kamo li “slizavanje sa krupimm kapitalom” iz kojega onda izvlače proviziju za svoje sitne osobne ili stranačke interese.
        Uglavnom mislim da smo stvorili državu “njima” a trebala bi pripadati svima.
        Evo ti moj stav o državi RH da ne nagađaš kako razmišljam, pošto sam je za 15 godina staža iznutra vidio i doživio 🙂
        Evo i tebi pitanja bi li ti ušao u biznis da ti država da poticaj da napraviš tvornicu olovaka i da sa ekipom stručnjaka rehabilitiraš nekadašnji hrvatski brend “Penkala”, ako bi bio u stanju da ga učiniš planetarno popularnim?

        • Naravno da nema ljutnje, nego želim reci da ima ljudi, ima institucija kojima je posao da procijene da li sam ja u stanju napraviti “Penkalu” planetarno popularnom ili nisam, i na kraju me jos i isfinancirati! Koliko je kompetentan jedan birokrat da procijenjuje koliko sam ja kompetentan? Koliko njega uopce briga da li sam ja u stanju napraviti dobar posao kad je njegova odgovornost nikakva? Kome on odgovara i u kojoj mjeri? Čijom lovom se birokrati igraju? Sta ih briga? Znaju da ljudi uvijek gledaju samo jednu stranu medalje, a to je ona u kojoj oni nesto daju. A druga strana, kome oni uzimaju ih se uopce ne tiče.

          Čisto sumnjam da je državna potrošnja neka zero sum igra, gdje ce ona manje trošiti ako ce vise poticati.

        • @Bruno
          Ja ipak mislim da u HBOR-u i FGS fondovima postoje ljudi koji znaju čitati poslovne planove i procijenjivati rizike investiranja, odnosno poticanja. Jedino je pitanje djele li oni kredite i poticaje sposobnim ili politički i interesno podobnim? Međutim ja mislim da država mora poticati poduzetnike koji ne otkrivaju toplu vodu, već one koji su sposobni organizirati “proizvodnju poznatih i provjerenih stvari” dovoljno kvalitetnih da se mogu naći na EU tržištu bar kao BestBay proizvodi ako već ne mogu biti TheBest proizvodi. Ponavljam da Hrvati prvo moraju naučiti kopirat i plagirati zapadne proizvode a onda se možda i razvije neka originalna Hrvatska inovacija ili unaprijeđenje. Bitno je samo da se ljudi počnu masovno zapošljavati.

        • Evo stvarno nisam tražio dokaze nego sam upravo vidio kod Saše Cvetojevica link na Facebooku.

          http://www.forum.tm/vijesti/pola-milijarde-kuna-ulozeno-je-u-poduzetnicke-zone-koje-ne-rade-2596

          “Zaključak nakon obavljene revizije o učinkovitosti osnivanja i ulaganja u opremanje i razvoj poduzetničkih zona može se svesti na to da se zone kod nas osnivaju navrat-nanos, kako se kome u nekoj općini, gradu ili županiji sprdne, bez ispitivanja potrebe ili isplativosti, zbog čega se bacilo 460 milijuna kuna. Stoga nimalo ne treba iznenađivati činjenica da se ciljevi njihovog osnivanja nisu ispunili te što je još jedna gospodarska inicijativa niza prošlih i sadašnje vlasti neuspješna. Istinsko bi iznenađenje bilo da nešto uspije.”

    • “StartUp-ovi bi bile novoosnovane tvrtke sa čistom financijskom podlogom, koje imaju “briljantan proizvod lili uslugu” koju tržište, uz pomoć nečijag kapitala, treba masovno prihvatiti.”
      JooZIP-e, ne sumnjam da je namjera dobra, ali u gornjoj definiciji ste jako promasili. Startup *nema* proizvod ili uslugu, i startup *nema* “cisto financijsku podlogu.
      Da krenem od kraja, ovo s “financijskom podlogom” ste nazalost popili Kool-aid kojeg serviraju hrvatski mediji koji na sva usta hvale i najmanje investicije, i to na nacin da investiciju dozivljavaju kao zaradu (sic!; to je doslovno bio naslov svojedobnog clanka o jednom od poznatijih “domacih” startupa). Startupi nemaju nikakvu financijsku poglodu, nego najcesce vrlo mukotrpno rade, troseci novac i slobodno vrijeme osnivaca (ili njihovih roditelja i rodbine) prije nego zainteresiraju nekog investitora. Zaboravite staru famu da investitori ulazu u ideje; nijedan ulagac (necu cak ni naglasiti “ozbiljan”) nece uloziti ako nije u mogucnosti vidjeti konkretan potencijal u obliku barem prototipa, i sto je jos vaznije tima koji moze taj proizvod realizirati i iznijeti na trziste.
      Sto se tice proizvoda, startup krece od nekog koncepta (nazovimo to idejom) koji onda realizira s vise ili manje uspjeha, usput prateci reakciju trzista i prilagodjavajuci se potrebama dok ne nadje pravu kombinaciju (tzv. product/market fit) koju moze uspjesno plasirati na duzi period. Ne postoji startup koji je odmah izasao na trziste sa savrsenim proizvodom, nego se u svim slucajevima radilo o eksperimentiranju i konstantnom unapredjivanju, cak i kad nama izgleda da se odmah pojavio svjetski uspjeh (Nenad je u jednom prethodnom clanku spomenuo 51 Roviov neuspjeh prije Angry Birdsa).

      • Eh baš me lovite za riječ, ali mi ne smeta jer svako pojašnjenje dobro dođe meni i čitateljima.
        Kad sam rekao čistu “financijsku podlogu” mislio sam na to da firma nema većih financijskih “dubioza” koje bi odbile potencijalne investitore.
        Kad tvrdiš da “startap nema proizvod ili uslugu” nego “prototip” tvrdnja je ravna onoj “nije šija nego vrat”!
        Pa naravno da nitko iz prvog pokušaja nije dobio “ispoliran finalni proizvod” nego da se većina proizvoda nastoji dodatno poboljšati i usavršiti, posebno u tehnici i tehnologiji, bez obzira što se možda proizvod već počeo prodavati. Međutim ako je tržište već prihvatilo neki proizvod neke firme onda je logično da takvu firmu nećemo ni zvati StartUp, pa se pitam o čemu pričamo.
        Također mislim da je svima jasno da niti jedan ozbiljan investitor neće ući u neki StartUp ako njegovi osnivači nisu u njega uložili “sve što imaju i znaju” pokazujući time investitoru i vlastitu spremnost na poslovni rizik.
        Pa to zna svatko tko je pokušao dobiti bilo kakav kredit u poslovne svrhe.
        Ali nisam htio naglašavati svoj doživljaj StartUpa nego medijsku pompu, odnosno zabludu (po ministru Mornaru i Josipoviću) oko toga kako će nas, StartUp-i izvući iz ekonomske krize. To je trebala biti tema 🙂

        • OK, mozda ja malo cjepidlacim, ali recimo da mi je to vrlo bliska tema. 🙂

          Sto se tice prototipa i proizvoda, sve bi bilo tako kad bi se prototip preko noci pretvorio u “ispoliran finalni proizvod”, ali nazalost nije tako. Trazenje i preispitivanje moze potrajati godinama, i obicno ukljucuje cijeli niz vecih ili manjih “prototipa” (pod vecim/manjim mislim na odmak od prethodne verzije) — i to je ono podrucje u kojem se nalaze startupi. Startup je zapravo proces istovremenog razvijanja proizvoda, ali i trzista na koje ce ga se plasirati, dok se ne nadje kombinacija koja se moze ustabiliti na dulje vrijeme — Steve Blank to naziva “customer development” kao pandan product developmentu.

          Potpuno se slazem s ovom temom oko tretmana startupa u medijima, ali osobno mislim da je jedini nacin da se toga rijesimo taj da se sto vise ljudi sto bolje educira i da razumijemo o cemu pricamo.

  8. Mislim da bi najbolji savjet budućim poduzetnicima bio da imaju naočari za svijet- ne gledajte što komu treba u Hrvatskoj, već u svijetu . Poanta je u 90 % pripreme, 10 % realizacije.Povežite se s ljudima na planetu, odite po sajmovima,predavanjima, konferencijama, skupljanje znanja i kontakt baze podataka nikad nije (pre)skupo . I budite otvoreni za sve opcije i ponosni na ideje , nikad se ne zna.
    “I don’t have big ideas. I sometimes have small ideas, which seem to work out.”
    – Matt Mullenweg, WordPress

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s