Uncategorized

Kuponska privatizacija kakva je mogla biti i o privatizaciji općenito

Prevareni branitelji i stradalnici Domovinskog rata?

1. Općepoznato je da je privatizacija uništila ovu zemlju, a da je najgori oblik tog zla bila KUPONSKA privatizacija. Tome svjedoči i izjava jednog bivšeg ministra turizma nedavno u jednoj dnevnoj novini:

dioince vrijede manje

Znači, branitelji i stradalnici su prevareni i njihove dionice danas vrijede višestruko manje nego prije 15-ak godina.

2. No, je li baš tako? Najpoznatija ‘stradalnička’ dionica je upravo ona Valamar Riviere (burzovna oznaka RIVP), pravi sljednik Dom Holdinga (KORF) i Dom fonda (DOMF).

Stavimo li na jedan grafikon cijenu dionice KORF, odnosno udjela DOMF, te sadašnjeg pravnog sljednika RIVP (1 dionica KORF je zamijenjena s oko 12,8 dionica RIVP, pa je postojeća cijena RIVP od 20 kuna zapravo kao 256 kuna od KORF), dobijamo sljedeće za zadnjih 14,5 godina (koliko imamo dostupnih podataka na ZSE). Crveno je dugoročni trend (pomični prosjek 200 dana).

domf korf rivp

Znači činjenica je da ti udjeli u zadnjih 15 godina ne vrijede ‘nekoliko puta manje‘ nego 10 puta više. Kako je moguće da se bivšem ministru turizma potkrala takva greškica?!

I kako je moguće da je ta laž svima postala toliko ‘očigledna’ da više nitko ni ne sumnja u nju?

2. Da se prisjetimo. Stradalnici Domovinskog rata su dobili kupone, koje su mogli zamijeniti za udjele u fondu. Za DOM fond (Ostoja + EPIC / Eltz) tzv. nominala je bila 100 kuna, a tipični stradalnički paket 111 dionica.

Koliko se sjećam, grof Eltz, koji je bio frontmen za upis tih kupona je izjavljivao da će postići da udjel po kuponu zaista na burzi i vrijedi 100 kuna i da je ‘tada on svoj zadatak obavio’. Ipak, mnogi su prodavali svoje udjele budzašto, po 11 kuna, pa tako dalje.

Taj cilj je već 2005. i postignut i može se reći da je grof Eltz svoje obećanje ispunio. Štoviše, svi su ubrzo svoje dionice mogli prodati i po više od 200 kuna (likvidnosti je bilo). Međutim došao je burzovni slom zbog prethodnog suludog rasta cijena nekih dionica (sjetite se samo ulaganja mirovinskih fondova u INGRA, MAGMA, IGH po kojim cijenama?!), pa ulagači nisu mogli razlučiti žito od kukolja, te su svim dionicama neselektivno pale cijene, tako i KORF.

Međutim, sada opet KORF (tj. njegov sljednik RIVP) vrijedi na burzi preko 250 kuna?! I to uz sve akrobacije, pokrajnje ugovore itd. između povezanih kompanija? (Vjerujem da bi vrijednost bila i daleko veća da se još tko osim mene borio za manjinske dioničare.)

A kad sam zadnji put gledao, samo iz Vukovara i okolice je bilo skoro 10.000 dioničara KORF. Recimo da jedna stradalnička obitelj ima 4 tipična ‘paketa’, to je 444 dionice KORF, tj. sada oko 5650 dionica RIVP. To je oko 111.000 kuna (a u međuvremenu su dobili i dividende), što bi se reklo ‘čistog novca’. Za velik broj ljudi to je iznos koji im može poptpuno promijeniti financijsku situciju, npr. omogućiti školovanje djece.

Recimo čak da nije relevanta cijena na burzi prije 15 godina, nego da se želimo uspoređivati s nominalnom vrijednošću od 100 kn. Tada je ovaj porast na preko 250 kn, uz dividende, na 15 godina kao da ste novac ukamatili po otprilike 6,5%!

Jasno, tek ćemo vidjeti što će biti dalje, jer RIVP danas ulazi u službeno tržište, pa ću vam ovu vježbu ponoviti za koji mjesec.

3. Najveći dobitnici u ovoj priči su, bez sumnje, ipak EPIC-ovci, to je za njih ‘posao stoljeća’. Osim malih dioničara, najviše stradalnika – koji su dakle prošli dobro – pogledajmo tko je od ostalih stakeholdera (udjelnika) još prošao kako.

To ćete najlakše vidjeti ako pogledate kako sada izgledaju kapaciteti Valamara, te koliko Valamar i dalje ulaže i koliko zapošljava, a to usporedite s neprivatiziranim hotelskim poduzećima kao što su Hoteli Maestral (u Dubrovniku!), HTP Korčula, Hoteli Živogošće itd.

A što se tiče PIF-ova, nemam točnu računicu, ali misim da su oni čiji su kuponi (nakon tranformacija) završili u SN Holdingu ili Valamar Grupi prošli još znatno bolje. Naravno, oni koji nisu prodali na bezveznim cijenama.

Sad zamislite kako je uspješna kuponska privatizacija mogla biti da je npr. vlada 2000.-2004. barem minimalno obrazovala narad, da su oni zadržali svoje udjele, da su se vodeći, ali manjinski, dioničari morali više truditi …

4. Pogledajmo malo širu privatizacijsku priču. Recimo Podravka.

Krajem prošlog stoljeća je Agrokor neformalno najavio da bi dao javnu ponudu za sve dionice Podravke po 400 kn. Štogod mislili o Agrokoru i Ivici Todoriću, zasigurno se slažete da je vrlo sposoban biznismen, i da u ‘svojim’ kompanijama eksplozivno stvara vrijednost (ne gledajte samo Konzum, nego se fokusirajte na proizvodnju: VUPIK / Belje, PIK Vrbovec, Zvijezda, Ledo, Jamnica …).

Dakle, tada je njemu ta kompanija tada vrijedila barem 400 kuna po dionici. Inače, za one koji manje znaju, cijena dionice je kolebljiva, ali dugoročno govori koliko biznis vrijedi s obzirom na to koliko vrijednosti stvara svima oko sebe, najviše klijentima (recimo zato je cijena dionice Apple takva da on cijeli vrijedi 700 milijardi dolara).

Vjerujem da bi u tom alternativnom scenariju imali takvu vrijednost biznisa, da bi dionica vrijedila barem 2000 kuna i u skladu s time bilo barem dvostruko više radnih mjesta itd.

No, što smo imali u međuvremenu? Na najavu javne ponude, digli su se NAŠI, u ovom slučaju lokalna politika. Da sve mora ostati NAŠE, pa su to i radnici počeli ponavljati. Da će sve biti najbolje samo ako NAŠI upravljaju. Pa smo iduće desetljeće imali upravu kakvu smo imali, akrobacije koje smo imali, i – iskreno – žao mi je ove uprave koja sada mora vaditi kola iz blata (i čini se da to prilično dobro radi, pogotovo uzevši u obzir u kakvom stanju je zatekla firmu). Cijena dionice je ispod 300 kuna. Eto, to vam je učinak NAŠEVANJA, pa čak i kad se tvrtka spasi od NAŠIH, malo tko razumije najveći trošak od svih, a to je oportunitetni trošak. Ja kad čujem NAŠE (kako je to definirao Antun), omdah se hvatam za džep.

E sad vidite zašto bi bilo jako dobro da PLATIMO npr. Austriji da upravlja NAMA, te da im ne budemo zavidni koliko god da zarade na NAMA. Ili možemo osnivati NAŠE zadruge?

Napomena: Imam dionice RIVP, štoviše to mi je najveće ulaganje, i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju tih dionica, analize i zaključke napravite sami ili uz pomoć svog omiljenog profesionalca.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

7 replies »

  1. Upravo zato i mene hvata jeza kad vidim da NAŠI na kraju moraju dokapitalizirati ĐĐH. Za virus NAŠI pokazalo se da nema lijeka. Kamo sreće da ĐĐH bude iznimka koja potvrđuje pravilo! Nada umire posljednja!

  2. Nenade pitanje nema veze s ovom temom,ali sto mislite kako ce se stvari odvijati s hrvatskom ekonomijom u blizoj buducnosti?Ima li nade da ova ili mozda neka druga vlada provedu reforme?hocemo li ikad izaci iz ovog socijalizma u kojem nazalost zivimo?molim Vas odgovorite

    • Mislim da bi nas Hrvate jedino mogla spasiti JOGURT REVOLUCIJA.
      A to bi bila revolucija u kojoj građani čim spaze političara na javnom mjestu , gađaju ga Jogurtom, Jajima, Rajčicama i sličnim stvarima, uz pripadajuće psovke, pljuvanje, bljuvanje… kako bi se dotična gospoda napokon sakrila u mišije rupe kamo i pripadaju po zaslugama. Ovako, umjesto glazbenih, filmskih i drugih zvijezda nama su političari prezentirani kao da su bogom dani, sa neupitnim autoritetom za cijelog mandata. U tom smisllu ne kužim Hrvatsku naciju, i pored 6 godina teške recesije a da još nitko nije dobio bar Jogurt ili Jaje u glavu !?!
      Ne šalim se i doista mislim da tako treba postupati i to po Hitnom postupku!

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s