Uncategorized

Dobre stvari u lošim stvarima: švicarac, iseljavanje mladih, Syriza …

Pozitivan pogled na svijet je prvi korak k promjeni, a čovjek može sve

Važne ideje za kojima se već duže vodim su:
– svaki problem je prilika za napredak
– mijenja se onaj tko se ne mijenja.

Recimo, u biznisu je jedna od najboljih stvari kad ti se požali klijent koji je nezadovoljan uslugom ili proizvodom (a svakako pogledajte i kraj ovog posta o Južnoj Koreji).

Pogledajmo kako neke jako loše stvari u Hrvatskoj imaju u sebi dobre okolnosti.

A. Problem ‘švicarac’. Samo zadnje ‘divljanje’ švicaraca je Hrvatsku (‘vlasnike’ kredita, banke, sve ostale građane) koštalo oko 400 milijuna eura! Uzrokovalo je mnoge osobne i poslovne probleme i to je velika cijena za našu needuciranost, glupost, pohlepu i manipulativnost (ovo se odnosi na razne aktere).

ne kažem da je to dobra stvar. No, s obzirom da je šteta nastala i da smo kao društvo loši (u odnosu na Europu i što smo mogli biti, a super u odnosu na Grčku ili Somaliju), kako možemo to pretvoriti u prednost, koje su dobre okolnosti. Evo nekih:

1. Osvjestili smo da među nama postoje dužnički robovi, što je civilizacijski propust, pa ćemo to valjda početi rješavati.

2. Ekonomija (znanost o gospodarstvu) postala je važna tema u društvu. Ekonomisti (pri čemu ne mislim na one koji imaju što reći, a ne one kvazi-političare koji imaju titulu a barataju s 2-3 osnovna pojma, a bez razumijevanja istih) su postali slušani i čitani, možda se primaknu i policy-makingu, kao što je to bilo za Valentićeve vlade. Mnogi su razumjeli kako rade banke i kako ‘rade’ valute, što znače valutni odnosi, itd.

3. Osvijestili smo pravi problem za nas, a to je odnos s eurom (ugrize te pas, pa osvjestiš da i lav može ugristi). Ujedno, populisti koji bi mogli napraviti veliku štetu u eventualnoj većoj krizi su prokazani. I pogotovo, naša nekonkurentnost (što je glavni uzrok problema sa švicarcem).

4. Javnost je osvjestila destruktivost primitivnih investicijskih strategija (sve u nekretnine, čijim padom cijena je izgubljeno daleko više nego na švicarcu).

5. Imam dojam da se čak i premijer zainteresirao za gospodarstvo. Čini se da je na početku mandata ono za njega bilo više kao nešto što (nevoljom) ide uz politku, kao što scenski radnici idu uz muziku, a nije razumio da je to 80% politike. Bez ironije, imam dojam da se sada iskreno zainteresirao … a sigurno će se taj fokus imati i predsjednica.

… ima još, ali razumijete o čemu govorim. Cijena od 400 mil. eura samo u ovom naletu ili možda i preko milijardu, koliko nas je direktno koštalaa cijela avantura u švicarica, a nekoliko milijardi eura indirektno (dolijevanje vatre na destruktivni balon u nekretninama), je ogromna cijena. No, kad bismo imali barem pola kvalitete kao Koreanci, i ovo bi mogla biti vrijedna škola.

B. Iseljavanje mladih. Da se razumijemo, ovo je jako loša stvar, bijela kuga. Međutim, s obzirom da je ovo proces koji se kratkoročno (ni srednjoročno) ne može zaustaviti, da je to (s obzirom kako smo vodili ovu zemlju) trenutna situacija koja je zadana kako je to dobro?

1. Smanjivanje pritiska na socijalu. Je li bolje da je netko nezaposlen u Hrvatskoj ili je bolje da je netko zaposlen u ‘neoliberalnom kapitalizmu’ (Njemačka, Švedska, Irska, Švicarska, Austrija …)?

2. Primjerenija struktura zaposlenih. Najteže je objasniti kako je to dobro kad netko tko je ovdje zaposlen na kvalitentnoj poziciji ode u inozemstvo. Recimo, baš ono najgore, kad nam odlaze doktori, na koje ću se vratiti kasnije, ali krenimo od jednostavnijih stvari. Gledajte, ako nekome npr. Google ponudi posao u inozemstvu za višestruko veću plaću, to znači da je on ovdje bio neiskorišten, neproduktivnost s obzirom na količinu kapitala koji imamo (kapital je prijatelj radnika jer mu da je produktivnost), inovativnost, podršku okoline (koliko je cijenjen) … što će ti Ferrati na seoskom putu, ne iskorištavaš ga, a samo je ‘nezadovoljan’. No, ako je to radno mjesto imalo smisla (ako nije, onda super), onda je će na njegovo mjesto doći neki drugi, nezapoleni, ili lančano: netko će napredovati, pa netko drugi napredovati na to upražnjeno radno mjesto, pa će na koncu neki nezaposleni dobiti posao.

Znači kad i zaposleni stručnja ode u inozemstvo, to radno mjesto nije izgubljeno u Hrvatskoj, štoviše, u končnici će jedan nezaposleni dobiti posao, a zaposleni će biti primjerenije pozicionirani.

3. Transferi iz inozemstva. Zadnji put kad sam gledao, transferi iz inozemstva (naših radnika svojim obiteljima i ostalo) su bili preko milijardu eura godišnje, nakon turizma najjače sidro koje nas drži. Naši iseljenici i dolaze u Hrvatsku za praznike te i tako dižu BDP (u biti jedno naprednije računovodsto ih jednog dana možda uvrsti u BNP, ‘naš kapital na radu u inozemstvu’, ekonomisti znaju o čemu pričam).

4. Transfer znanja i interakcija sa svjetom (naši ‘ambasadori’). Recimo slučaj jednog čovjek (kojeg je regrutirala moja tvrkta SELECTIO) za posao za multinacionalku u RH, gdje se pokazao tako dobar da su ga povukli na važan posao u centralu (u jednu od najbogatijih zemalja svijeta), zatim vratili kao direkora cijelog poslovanja ovamo i zato jer je vrlo uspješan, sad ga opet povlače na još višu poziciju u centralu … koliko to vrijedi Hrvatskoj, taj transfer znanja?

5. I sad nešto vrlo kontroverzno, ali mislim da je legitimna tema za razgovor. Kao što znate, Hrvatska najviše vrijednosti ‘stvara’ od rentne pozicije, konkretno turizam, ali i crpljenje ugljkovodika, očekujemo isto o transporta, pa nešto ‘titoističkog’ geopolitičkog ucjenjivanja. Ako se ta renta dijeli na manji broj ljudi, oni žive bolje. E sad ono što je tabu tema kod nas: BDP per capita (po stanovniku) već neko vrijeme raste. A to je zato jer BDP malo pada, ali broj stanovnika se u zadnje vrijeme smanjio možda i 1,5%.

6. Da se vratimo na doktore. Njihov odlazak ukazuje da su nam doktori bolji od sustava, te da i u sustavu trebamo poticati, a ne spriječavati promjene.

… ima još naravno, ali vjerujem da ste stekli uvid.

C. Syriza u Grčkoj. Pobjeda populističke Syrize je jako loša za Grke, i jako je dobro da taj eksperiment možemo gledati uz kokice odavdje, kao što sam pisao, ipak je Cipras samo mačkica koja jede Merkel iz ruke, iako je prijetvorni Balkanac, a naravno to su već primjetili i ostali (iako sam ja predvidio), npr. How Greece’s rhetoric has evolved over the last two weeks, a i sami Grci, evo na prosvjedu u Ateni i Solunu ih ima 5.000+500, a ostali su na bankomatima i kupuju zalihe WC papira: Tisuće ljudi u Ateni pružile potporu vladi (iako T Portal tome pokuašava dati pozitivan spin, ali ne možeš sakriti činjenice 🙂 ).

Naravno, i samim Grcima je pobjeda Syrize u stvari dobra stvar jer im vjerno pokazuje što se događa kad populisti osvoje vlast, pa ne mogu ispuniti ni djelić obećanja na kojima su dobili izbore …

Zanimljivo: među hrvatskim strankama i pokretima više nema svađe tko je u stvari ‘hrvatska Syriza’, nego ono eventualno ‘znate, nismo bi BAŠ kao Syriza …’.

Kao ilustraciju o čemu ovdje govorimo, pogledajte kako su Koreanci prošli kroz bankrot 80-ih. Ili korak ranije … jeste li znali da je još 60-ih Sjeverna imala veći BDP per capita od Južne, jer je pri razdvajanju industrija uglavnom ostala u Sjevernoj.

Pazite, ovo je dokumentarac od prije koju godinu, sada je situacija još puno bolja:

A sad pogledajte kako Grci prolaze kroz svoj već n-ti bankrot.

Mijenja se onaj tko se ne mijenja. Časne sestre su kao institucija uvedene u srednjem vijeku i dobile su uniformu koja je bila tipična odjeća tadašnjeg puka. Kako se na ulici ne bi razlikovale od puka. Moda se promijenila, njihove uniforme su ostale iste: one su se promijenile.

Tako i Hrvatska može tražiti budućnost u statici (Sjeverna Koreja, Grčka) ili dinamici (Južna Koreja, Njemačka, SAD, Švicarska, Singapur, Kina …). A svi znamo da je dinamička stabilnost uvijek veća. I zabavnija! Primjerice, na biciklu ili skijama. Ili u biznisu. Što mislite, je li stabilnija tvrtka dinamični Apple, ili statična Petrokemija? Ili u medijima statični Vjesnik, Banka … u usporedbi s nekim dinamičnim medijima.

Ili recimo kod investicija. Norvežani budućnost svoje nacije (najveći državni investicijski fond na svijetu, veličine oko 1.000 (!) milijardi dolara) koji kaže: ‘Radimo da sačuvamo i izgradimo financijsko bogastvo budućih naraštaja‘, ulažu u dinamiku: 60% portfelja im je u dionicama, 5% u nekretninama. A Hrvati uglavnom ‘ulažu’ u statiku (nekretnine).

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

58 replies »

  1. Da parafraziram izjavu gosp. Šterna od pred neki dan : bilo bi sjano kada bi Hrvatska imala 50 ljudi poput gosp. Bakića koji svojim entuzijazmom, znanjem i nevjerojatnom predanošću utječu na transformaciju svijesti ovog našeg društva koje je još mentalno zaglibilo u socijalizmu.
    Sjajno je da su i mainstream mediji počeli stidljivo priznavati tu činjenicu, što se vidi po Vašoj sve većoj prisutnosti u istim.

  2. Netko krizne momente shvati kao priliku za kuknjavu, a netko uoči priliku .Narodski rečeno- “Dok nekomu ne smrkne,drugom ne svane !”
    Doista, nagomilalo se tih prilika i za odgovorne političare (a ima li ih uopće kod nas ,očito u ovom sustavu da ne) .Uglavnom, ova kriza s valutnom klauzulom i dugovima generalno,te s migracijom radne snage in & out EU, pokazuje da se pruža prilika (što je iz nužde,ne znači da je loša,dapače,kod nas to onda i prolazi prije) kako bi se najzad uredilo nekoliko stvari:
    1.Reguliranjem instituta osobnog bankrota najzad bi ljudi sustavnim riješenjem dobili mogućnost novog početka,
    2. Neminovna posljedica toga bi bilo da dužnici,vjerovnici i ostali u lancu počnu promišljati svoje financijske planove i uskladiti želje s mogućnostima,tj. planirati,
    3. Sustav (država) ima jedinstvenu priliku da uredi tržište nekretnina u dva pravca: strogog reguliranja uvjeta najma istih kao i uporabe nekretnina od strane banaka, dajući mogućnost osnivanja nekretninskog fonda u koje bi dioničari bili banke (gdje bi ubacili i ostatak neprodanih nekretnina) ,zaduženi građani,kao i građevinari,u kombinaciji s co-opom za građane koji si ne mogu priuštiti kredit , kao i za mlade ljude, te migrante u potrazi za poslom, uz poreznu olakšicu a la Skandinavija. Mogućnosti zaposlenja što u fondu,što u co-op društvima ,procjenama nekretnina,upravljanja zgradama.
    Slično napraviti i za poslovne nekretnine,koje očito spadaju u isti bunar ,
    4. Država bi morala odustati od gluposti zvane POS stanovi,stvarajući sama dodatni višak na tržištu,a sad kad je očito da nema kreditno sposobnih platiša, ide na najam ,uprkos višku na tržištu,
    5. Otvaranjem osobnog bankrota otvara se i mogucnost zapošljavanja osobnih financijskih skrbnika ,koji bi ljude vodili kroz čitav proces. Cijenim da bi ,obzirom na broj građana u dugovima,istih trenutačno trebalo oko 2.000 ,
    5. Selidba mladih na druga tržišta se gleda iz tragične perspektive,umjesto da se vide i prednosti iste: dolaze na stručno usavršavanje vani,u tijeku su s svjetskim trendovima,mogu biti poveznica s domovinom za projekte i financiranje,problem je samo što HZZO ne vodi evidenciju i održava kontakte za krucijalna pitanja,kad se odjavljuju: kamo idu,tko im je poslodavac,zapošljavaju li se u svojoj branši,jesu li voljni aplicirati za poslove s hrvatskim tvrtkama itd.
    6. Selidba mladih kadrova u druge zemlje bi trebala biti i brigom naše čuvene gospodarske diplomacije,koja bi trebala biti spona s tim kadrovima. Na žalost,iz osobna iskustva imam vrlo negativnu percpeciju uhljeba u dotičnoj GD.
    Dakle,prostora ima, samo valja djelovati.

  3. Sa svime navedenim se slažem, međutim spominjete kako će na svako upražnjeno mjesto doći novi nezaposleni. U nekim djelatnostima je sigurno tako, no činjenica je da fali doktora, da firme kao 5 minuta ne mogu naći dovoljno kvalitetnih developera, itd, da ne nabrajam. Osim ako niste mislili na to da će ta mjesta popuniti useljenici iz drugih zemalja
    Meni je žao što se u javnosti manipulira brojem iseljenih. Izuzetno je bitno naglasiti da ljudi koji odlaze su najbolji, oni koji su poduzetni, oni koji su odlučili uzeti stvar u svoje ruke, oni koji su spremni raditi i prilagoditi se visokim zapadnim standardima kojima mi (ne) težimo. Dio sam te tzv. millenijske generacije i grozno je vidjeti što se dešava, koliko ljudi odlazi, u busu se voze umirovljenici, broj “događanja” se smanjuje, vikendom su klubovi/barovi prazni… U zg se to ne osjeti, ali vjerujte, ostatak Hrvatske se polako topi. I kako onda ići naprijed sa onim što nam ostane?

    • O ovom problemu ja govorim jedno 20 god. Dolazim iz Vukovara i sem rata koji je uzrokovao raseljenost mi imamo negativno demografiju jer naša djeca koja su najbolja odlaze u veće centre studirat i za to vrijeme zaljube se, zasnuju svoje porodice zaposle se i ne vraćaju se. Vrati nam se propali sudenti i doktori kojima treba specijalizacija i kad odrade staž bježe glavom bez obzira nemožeš ih stimulirat niti stanom. imamo zanatlije i obrtnike koji ipak nisu bez obzira na kvalitetu svog zanata i ljudskih kvaliteta nisu pokretaći razvoja. Pa i politićari imaju problem koga će stavit za gradonačelnika koji će imat dobru naobrazbu i da će biti poslušnici partije da ne bi solirali. Pa imamo gradonačelnika Vinkovaca u 4 mandatu a čovjek iza sebe neće ostavit ništa značajnu. Sem što su najbolji majstori otišli u Eu pa više nemamo ni poštenog šnajdera.Sela zjape prazna u gradovima kad bi vratili fiće i stojadine misli bi da smo u sedamdesetim 20 stoljeća.

  4. U članku koji Velebit spominje ima još sadržaja koji je zgodno proanalizirati :

    U Kutini Jaguštova imovina malo koga zanima. O njemu imaju samo riječi hvale. Čak i sindikati koji o većini rukovodećih ljudi nemaju dobro mišljenje. ‘Sjetit će se sad netko da je kupljen dobar auto. I tako dalje, no međutim to je neka druga tema. On je zaista čovjek kojeg mi u Petrokemiji, u gradu Kutini ne možete vidjeti nigdje osim na poslu. On jede u restoranu Petrokemije, pa smo mu malo štopali vrijeme – njegpovi gableci traju šest-sedam minuita. I tu priča počinje i završava’, rekao je Željko Klaus, glavni povjerenik Sindikata EKN u Petrokemiji.

    Dakle, preduvjet za pametnu alokciju je prvenstveno da imate što alocirati, tj. novac. a novac steknete tako da što više i vrednije radite.
    Zanimljiv je taj shizoidno-selektivni retrosocijalistički stav : dioničar poput Bakića koji želi unaprijediti biznis i riskira svoj teško stečeni novac u prosperitet firme je neprijatelj, vjerojatno i lijenčina koja želi dignuti lovu špekuliranjem, ali fini gospon koji svima omugućuje da se perpetuira stanje iz komunizma gdje smo svi bili zaposleni ali ntiko nije proizvodio, on je OK, baš kao što je to i Bandić, jer što ako malo uzme sebi, kad da i nama, i baš nam je super jer si imamo našu malu “oazu socijalizma”.
    Kako isušiti tu močvaru koju mnogo naših sugrađana ima u glavama?

  5. BTW, glede doktora, u branši sam pa tome svjedočim svaki dan.
    Činjenica da je veliki problem da vi odlaskom kvalitetnog doktora gubite čovjeka u koji su uložena značajna sredstva, a da nažalost nema mogućnosti da ga odmah adekvatno zamjenite. Tome dodatno pridonose i odredbe Zakona o ZZ prema kojima doktori sa 65. godina moraju po sili zakona prestati sa radom u javnoj zdravstvenoj službi, bez obzira što su mnogi sposobni nastaviti raditi, žele to, i za njima ima potrebe u sustavu. Definitivno odredba zakona radi koje bi netko trebao biti podvrgnut CT-u mozga.
    Međutim, vjerujem da će i taj problem riješiti u konačnosti tržište : nekome će kad tad morat pasti na pamet da će morat destimulirati odlazak većim plaćama, a s druge strane morat ćemo uvoziti doktore iz susjednih balkanskih zemalja. A veće plaće će stimulirati mlade da upisuju faks, a dio onih koji su otišli vidjet će da se situacija popravila pa će neki doći nazad.

  6. “Ako se ta renta dijeli na manji broj ljudi, oni žive bolje. E sad ono što je tabu tema kod nas: BDP per capita (po stanovniku) već neko vrijeme raste. ”

    Ali još brže rastu dugovi per capita, jer ih i apsolutni rast i manji broj stanovnika gura u istom smjeru.

  7. Svima je jasno do cega je dovela privatizacija primarne njege, do incentive doktoru opce medicine za dodatnu edukaciju i kupovinu razlicitih dijagnostickih uredaja jer ako odradi ono sto se radi u bolnici HZZO mu dodatno placa. Nazalost u samim bolnicama su politicki uhljebi po vrhovima zaposljavali jako puno ne-medicinskog osoblja, tako da sada u nekim malo vecim regionalnim centrima na 3 ulaza imati zaposleno oko 45 zastitara u punom radnom odnosu, “administratora” koji radno vrijeme provode setajuci se a uz sve to i doktore koji ne rade svoj posao jer ne moraju i nemaju incentive. Stvarno jedino rjesenje je nekakva polu ili potpuna privatizacija bolnica. Drzava mora poceti stimulirati ljude koji su kvalifikacijama trazeni na trzistu rada inace ce u protivnome lako otici. Samom trenutnom situacijom jednostavno dovodite do toga da kaznjavate visokokvalificare radnike na ustrb niskokvalificiranih a bitno je sagledati kakvu poruku tako saljete i narodu. Zasto bi bio visokokvalificiran i stvarao novu vrijednost kad mozes biti u stranci i setkariti se po bolnici? Pozdrav

    • Pravilno ste detektirali razliku u učinkovitosti PZZ i bolnica, zaista nemam što dodati Vašim tezama. Osobno radim u koncesioniranoj PZZ i privatizacija iste donijela je veliki kvalitativni skok. To je mnogima još teško prihvatiti, i tu vlada “petrokemijska” logika i ono “načelo” Andrije Štampara “liječnik mora biti financijski neovisan o pacijentu”. Nevjerojatno je kako je liječnicima koji rade u javnom sektoru teško to prihvatiti, i još uvijek se bunca da je privatizacija upropastila zdravstvo i slične bedastoće. Ova Štamparova bedastoća je tipična matra velikog dijela kolega, a u stvari je obrazac funkcioniranja onog krepanog sustava u kojem je plaća bila potpuno neovisna od nečijeg rada i produktivnosti.

      • Uostalom, bolnice i domovi zdravlja su oni koji pune novinske članke pričama o vječitom generiranju gibitaka, a s druge strane još nisam sreo (ni čuo za) kolegu iz PZZ u koncesiji koji je bankrotirao.

        • Što nije malo čudno da niti jedan nije bankrotirao? Svi su sposobni? Lako je biti “sposoban” ako ne radiš na tržištu. U biti odgovor leži u tome da njihove cijene nisu formirane na tržištu pa sada svi privatni lječnici stoje dobro a HZZO loše, da HZZO promjeni svoje birokratski određene cijene naniže on bi stajao bolje a ordinacije bi propadale. šansa da pogode neku optimalnu ili tržišnu cijenu u takvom sustavu je gotovo nikakava, a u biti jedino što se tom “privatizacijom” promjenilo je to da lako možeš promjenit lječnika.

        • Tko je malo bolje upoznat zna da je taj odnos još gori od javnog zdravstva i da košta porezne obveznike još više, kako je i genius rekao.

        • @genius
          slažem se, nije moguće imati tržišni sustav u kojem jedan od značajnih konkurenata država. pa koji privatnik može konkurirati državi. to su gluposti, logičan zaključak za sadašnje stanje je da vjerojatno jedan te isti lobi nadzire privatni i državni sektor i “namjeršta” igru sebi u korist.

          ne kažem da “privatizacija” (pod navodnicima zbog gore navedenog) nema dobrih efekata, naravno da ima, ali u dugom roku to vodi u lošem smjeru (korupcija) i što je najžalosnije vjerojatno će na kraju ovi naši socijalisti reći, evo vidite da privatno zdravstvo ne funkcionra. kako to često se inputira za američko zdravstvo koje je također djelom privatno (osiguranja), djelom državno (bolnice).

        • Upravo je odabir liječnika ogledalo njegove kvalitete. Jer pacijent bira upravo onog koji je kvalitetniji i time konkurentniji.

        • odabir liječnika je jedna od prednosti i to je ok, ništa loše u tome.
          a što kažete na to da kad odaberem liječnika i oću napraviti pregled recimo sumnjivog madeža, redovi čekanja i tretman je takav da mi ne pada na pamet da idem u državni sustav nego se naručim kod privatnika i platim.

          e sad ako smo zaključili da je sloboda izbora liječnika dobra stvar, što onda prisilno plaćanje državnog zdravstvenog osiguranja, što recimo ja ne bih s tim parama raspolagao sam i birao i uslugu (a ne samo liječnika opće prakse koji je zapravo najobičniji činovnik i samo lupa žigove po papirima, a za sve ozbiljno ideš u bolnicu i onda čekaš, čekaš, čekaš…

          sad mi se postavlja pitanje, hm pa kome ti redovi čekanja najviše koriste, hm pa upravo ovim privatnim. znači što gori državni sustav (koji prisilno plaćam) bolji privatni (koji još dodatno plaćam).

          2X trošak. čemu?
          to je poanta, čemu na pola privatno, osim da nas se oguli dvaput.

      • Poštovani,
        cijene za usluge kod koncesionara nisu ništa veće ili manje od onih kod liječnika u domu zdravlja, samo liječnici u domu zdravlja svoje radijatore ne smanjuju preko noći, klime rade a prozori na ordinacijama su otvoreni, patronažne sestre sa službenim vozilima obilaze trgovine i odlaze kući na gablec, a dodatne usluge poput preventivnih pregleda se rade rijetko ili čak ne rade, na posao se u ordinaciji doma zdravlja dolazi u 8:30, a sa posla odlazi već u 11. To je problem domova zdravlja i bolnica, a ne cijena usluge.

        • Korupcije u privatnom zdravstvu nema, korupcija postoji samo u javnom zdravstvu.
          Prihod svake ordinacije ovisi o broju pacijenata te o količini usluga koje ta ordinacija pruži po cijenama koje je definirao hzzo. Znači cijene su iste, ali puno veći broj usluga pruže koncesionari nego netko u domu zdravlja i to zato što liječnik koji radi u domu zdravlja svoju plaću dobije bez obzira da li napravi koji ekg ili ne, dok koncesionarova plaća ovisi o tome koliko usluga isporuči svojim pacijentima. Također svaki koncesionar se bori za svakog svog pacijenta jer mu egzistencija ovisi o tome, dok liječnik u domu zdravlja, kako sam već rekao, svoju plaću dobije bez obzira da li je ovaj mjesec izgubio 20 pacijenata ili ne, te da li je napravio 20 ekg-a ili ne.

        • Domovi zdravlja, ispravite me ako griješim, su svedeni na gradske/općinske nekretnine u kojima su u najmu također “privatni” lječnici opće prakse, Nema razlike između tih privatnika i onih koji su u svojem prostoru i jedni i drugi posluju ISKLJUČIVO s državom tj. HZZO-om, ulazne barijere su jako velike, cijene administrativno određene, cijene za pacijenta svagdje iste itd.
          Volio bih da me netko prosvjetli pa da vidim smisao takve netržišne privatizacije ali bojim se da tu nikakvog smisla nema, umjesto državnog imamo kvazidržavni sektor što je možda i gore.

          Da spomenem i javne bilježnike koji su u sličnom tretmanu, samo kod njih je barijera ulaska postavljena tako da oni sami tj. njihova komora određuje tko može otvoriti novi ured. I onda ispadne da se oni u nečem natječu ili da kao “privatnici” na tržištu zarađuju plaću, kaj god.

        • Ne ulazeći u to kako rade koncesionari u zdravstvu, činjenica je da su se u zadnjih 10 godina izdaci za zdravstvo gotovo UDVOSTRUČILI! Izdaci za Zdravstvo su najbrže rastuća stavka u proračunu RH i mislim da to sve govori o uspješnosti primijenjenog modela “privatizacije”. Najgore u svemu je to što se uz udvostručenje izdataka pala i kvaliteta dobivene zdravstvene usluge. Ovaj graf sve govori:

        • Da zdravstveni sustav treba racionalizaciju to je očito. Međutim, dobar dio porasta troška je vezan uz unapređenje dijagnostičkih i terapijskih sredstava, koje svi želimo imati na raspolaganju, i ne želimo se odreći njihove dostupnosti. Npr. radiološka dijagnostika (ct, pet, mri), novi citostatici, pametni lijekovi, itd. A nove dg metode i lijekovi koštaju. Dakle, nije sve u neracionalnosti, nego i u porastu troškova radi uvođenja novih usluga.

      • Gledajte, u domovima zdravlja postoje ordinacije (liječnici koji su u koncesiji) te ordinacije tj. liječnici koji rade za dom zdravlja. Oni liječnici u koncesiji moraju se boriti za svakog pacijenta i raditi razne preventivne preglede kako bi skupili dovoljno novca za plaćanje obveza i za svoju plaću. Oni liječnici koji rade za dom zdravlja ne moraju se bojati hoće li pacijent otići od njih jer je nezadovoljan, ne moraju se brinuti o troškovima, ne moraju danas pružiti niti jednu dodatnu uslugu, dtp postupak jer će svoju plaću dobiti bez obzira na broj usluga i broj pacijenata. U tome je razlika privatnika koncesionara i liječnika koji nisu privatnici koncesionari, nego rade za dom zdravlja ili bolnicu. Koncesionari za pogreške i dugove svojih ordinacija odgovaraju cijelom svojom imovinom, liječnici doma zdravlja ne odgovaraju za dugove i ne odgovaraju za pogreške cijelom svojom imovinom.

  8. evo kog zanima ima ovdje krasnih argumenata i pojašnjenja što se događalo sa švicarcem i zašto je peg bio neodrživ. naravno to nije jedini razlog zašto je strategija kredita i nekretnina bila poražavajuća. no možda je stvarno dobro da se to dogodilo sada a ne negdje kasnije sa možda još gorim posljedicama, iskoristimo ovo kao školu.

    http://consultingbyrpm.com/blog/2015/01/a-possible-scenario-in-which-the-snb-wouldnt-want-100-of-gdp-in-euros.html

    http://mises.ca/posts/blog/scott-sumners-incredible-arguments-on-the-swiss-currency-peg/

  9. Glede Vašeg stava da je javnost osvijestila destruktivnost ekscesivnog ulaganja u nekretnine, mislim da smo još uvijek daleko od toga, prejako je predrasuda o sakrosanktnosti takvog ulaganja ukorjenjena.
    Smatram da je dug put do stanja kada će ta zabluda biti u značajnoj mjeri marginalizirana.
    Jedan od bitnih ciljeva u tom smjeru mislim da je edukacija mladih. Kad kažem mladi, mislim na djecu u srednjoj, pa i u osnovnoj školi. U raspravi o modalitetima građanskog i zdravstvenog odgoja bili su uključeni svi živi (politika, crkva, liječnici, sociolozi, psiholozi, paravladine organizacije, sve vrste dežurnih dušebrižnika, itd), ali nitko među ekonomistima (bar koliko ja znam) nije se javio i predložio da jedan od fundamentalnih sastojaka građanskog odgoja budu osobne financije, temeljna vještina za stvaranje blagostanja pojedinca i zajednice. A mislim da bi im to trebao biti zadatak.
    Nisam siguran koliko ćemo uspjeti osvijestiti ljude u srednoj i starijoj dobi (u osobnim kontaktima sa dosta CHF dužnika nailazim na petrificirani stav o vlastitoj nedužnosti u toj priči, nikakvi argumenti tu zabludu ne mogu izbrisati), ali mladi u školskim klupama ne bi smjeli ostati uskraćeni za educiranje o ovoj temi, jer nam o tome ovisi budućnost kao zajednice.

  10. Zanimlivo je ovo s zdravstvom- mislim da je Vizekica i ekipa u jednom od brojeva Banke iz 2013. napravila analizu trendova i troškova,prihoda i rashoda, te budućnosti. Tada je ne-zdravstvenog osoblja bilo oko 33 % , s tendencijom povećanja, pa ispada da je do danas ,formalno,na snazi ,odluka o nezapošljavanju liječnika i med.sestara (kod ovih čuvenih gubitaša),ali se to ne odnosi na ne-zdravstveno osoblje. Naravno,država kao “pametni” poslodavac nije uzela u obzir odlazak ljudi u mirovine,srmti,trajanje specijalizacije ,pa je sad zdravstveni kadar poput jo–joa s manje ljudi rastegnut na sve više pacijenata (starimo,starimo).
    S tim u vezi,eto mjesta za mirovinske fondove koji ne znaju u što bi investirali (kao što je pokazao g. Bakić analizom nedavno) i gdje bi se imalo prostora za to dodatno osiguranje (ukinuti ovo dopunsko HZZO-a,čistu lažu i otimačinu) i napredak, te nova radna mjesta.
    Evo klasična primjera iz prakse,na žalost: gotovo čitav 1. mjesec nije radio sustav za narudžbe pacijenata,pomoćnica ministra tamo negdje oko 9 ili 10.01. se pojavi na TV i tvrdi da će proraditi novi sustav,još bolji s e-nalazima i e-uputnicama do 19.01., što se naravno ne dogodi.Razlog-puno djelatnika HZZO-a na odmorima,skijanju,i sl. ?!Opći kaos kod stomatologa i ostalih kao posljedica.

  11. “Znači kad i zaposleni stručnja ode u inozemstvo, to radno mjesto nije izgubljeno u Hrvatskoj, štoviše, u končnici će jedan nezaposleni dobiti posao, a zaposleni će biti primjerenije pozicionirani.”
    – nije izgubljeno, ali utječe negativno na već lošu produktivnost (jer je potrebno vremena da taj novi dosegne optimum koji je imao onaj bolji koji je otišao – u tim okvirima naše male količine kapitala -).

    – dok kod ‘neoliberalnih kapitalista’ je obrnuto, oni s tim kvalitenim stručnjakom zadržavaju svoju visoku produktivnost tj. povećava im se

    1 + 1 = razlike u napretku nas i ‘neoliberalnih kapitalista’ se još više povećavaju

    • i u istom kontekstu komentar na: “4. Transfer znanja i interakcija sa svjetom (naši ‘ambasadori’).”

      zvuči mi pozitivno, jer neki know-how time od onih koji su uspješni dođe k nama pa te uspješne (onako skromno na kraju reda) ipak slijedimo u razvoju. Tako bi i ona cargo-cult plemena imala šta naučiti od Hrvata da najbolje pojedince iz svojih redova malo pošalju tu kod nas 🙂

  12. Budite dosljedni i kažite cijlu istinu. Navedite razlike u neto plaći koncesionara i liječnika koji rade pri DZ. Svaka medalja ima dva lica. Propustom Liječničke Komore ili Zakonodavca, bruto plaća koncesionara, obiteljskog liječnika koji nije ni obavezan imati specijalizaciju iz Obiteljske, je onolika koliko on sebi isplati iz glavarine iz koje mu ostane kad med.sestri isplati ono što mu nalaže KOlektivni ugovor, kad DZ plati najamninu, struju, vodu, ljekove, i 1/3 čistačice. Brat, bratu ostane mu najmanje 12-15 tiskn bruto. Koncesionari prijavljuju u poreznim olakšuicama čudesa troškova a gdje novci idu znaju oni najbolje. Na parkingu je sve jasno.Liječnik specijalist, npr,. pedijatar, s 4 godine specijalizacije , i daleko osjetljivijom populacijom koju radi, ili liječnik spec.obiteljske med., internist, radiolog ili fizijatar. koji radi pri DZ ima 30-50% manju neto plaću a pregledava sve bolesnike koje mu pisanjem uputnice (glavnina posla) pošalje nižeobrazovani kolega koncesionar.(Pitajte koncesionara kad je zadnji put skinuo bolesnika i pregledao ga detaljno, kažu imao sam danas 60 bolesnika, a koliko ih je bilo preko telefona, i koliko je uputnica ispisao taj dan?!) S obzirom da država nije ili ne želi prepoznati taj problem zaposleni pri DZ našli su modus.”Ne možeš ti mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi” Sa zaposlenim “gušterima” u timovima s Hitne pomoći još je i gora situacija. Tamo liječniku s 6 mj radnog staža država daje osnovicu istu kao specijalisti u DZ sa 30 god staža?! Rezultat svega je potpuna demoralizacija ljudi, rezigniranost, pasivnost i to da će malo tko više studirati medicinu jer je teška, dugotrajna i ne donosi kvalitetan život!
    Nenadu svaka pohvala za aktivno uključivanje u medije nebili malom čovjeku razjasnio svu težinu situacije u kojoj se nalazimo i olakšao da vidi malčice svjetla na kraju tunela. Čini mi se da nikad nije bilo teže sačuvati ušteđeni novac i isti oplemeniti. Čovjek uči dok je živ. Mijenjaju se oni koji se ne mijenjaju. 5!

    • Ne Sandra, neto plaća koncesionara ovisi o tome koliko RADI i koliko drugih pacijenata privuče kod sebe svojim RADOM i ODNOSOM prema njima. Inače, glavarina i hladni pogon ne pokrivaju plaće, naknade za koncesiju i sve troškove ordinacije. Da bi to sve pokrili moraju raditi dodatne obrade (DTP) tako da vjerujte meni, oni rade daleko više kako bi si osigurali nešto veću plaću. Također sve ordinacije same obnavljaju svoju opremu, kupuju računala, ekg uređaje, spirometre… upravo kako bi si omogućili veći prihod.

      • Ja sam kod ‘privatnika’, jako sam zadovoljan, i bit ću tako nekorektan da ne kažem kojeg, da ne navali previše ljudi kod njega 🙂

        • pa naravno … tko je ikada bio u domu zdravlja, taj je pobjegao od tamo glavom bez obzira … koliko se sjećam, bila je jednom i neka inicijativa hzzo da svi lječnici u domovima zdravlja moraju preći u koncesionare, ali je neslavno propala … neš ti nas u privatnike, pa da moramo radit ….

        • Ono za čim mnogi od nas privatnika žali je administrativno ograničenje kojim HZZO limitira maks. broj osiguranika koje izabrani liječnik može imati. To ograničenje ima logiku u tome da posao obavljamo osobno u jednom izrazito personaliziranom odnosu prema pacijentu i njegovoj obitelji. U slučaju prevelikog broja, to više ne bi mogli, prema HZZO-u, obavljati.Da nije toga ograničenja, svi koji smo konkurentni i kvalitetni mogli bi prikupiti puno veći broj od limita, za posliti i dodatnog liječnika koji bi preuzeo dio posla liječnika voditelja tima, i time bi domski liječnici mogli stavit ključ u bravu. Ako si dobar i imaš što za ponuditi, konkurencije se ne bojiš, nego moliš za nju.

    • Pridružujem se Hrvoju u njegovim objašnjenjima. I te kako smo kao privatnici u PZZ na tržištu i itekako, draga Sandra, to moramo svaki dan iznova dokazivati ukoliko želimo ostvariti prihode koji nam ugovor sa HZZO omogućuje, ali ne GARANTIRA. To vlaja zaraditi ostvarivanjem ugvornih obveza. Meni je žao ako Vaš izabrani liječnik samo piše uputnice. Očito imate nekog koji je zaostao u Štamparovu dobu, pa bih Vam preporučio da ga zamijenite, za birati imate cijeli niz mojih kolega specijalista obiteljske medicjne koji će Vam pružiti adekvatnu i profesionalnu ZZ koju trebate. Realnost je ponešto drukčija u obiteljskoj medicini od one kako je sa priličnom dozom cinizma i neistinosti opisujete – konkurencija među kolegama je spiritus movens unapređenja kvalitete jer pacijent može ako je nezadovoljan otići kad želi i koliko god puta želi, potreba za stalnom edukacijom, nabavom opreme koju plaćam iz vlastita džepa, odgovornost za posljedice rada vlastitom imovinom, dostupnost i van radnog vremena ako želiš da je pacijent zadovoljan. Privatizacija PZZ je učinila istu najučinkovitijim dijelom sustava, upravo zato što je bazirana na tržišnom principu gdje klijent/pacijent može birati svog liječnika na osnovi njegove kvalitete. To je zaživjelo dalekovidnosti najboljeg ministra zdravstva koji je ova zemlja imala.
      I na to smo mi u struci ponosni. Kao i na stupanj našeg obrazovanja, jer nismo, kako Vi lažno konstatirate, “nižeobrazovani”, jer su velika većina kolega u OM specijalisti IM koji bez problema sa svojom edukacijom nalaze posao u zemljama EU. A, priznat ćete vjerujem čak i Vi, da ako zadovoljavaju kriterije u Sloveniji ili Njemačkoj (gdje su se bez problema zaposlili ljudi koje osobno znam), onda valjda nešto vrijede.
      I još jednom, ako Vaš izabrani liječnik prema Vama ima odnos koji su sastoji u pukom ispisivanju uputnica i slanju na specijalističku razinu (ne čini li Vam se da ste jednom takvom ružnom generalizacijom uvrijedili cijelu jednu strukru, što se iz komocije anonimnosti čini vrlo jednostavnim, jel. da?), onda Vam preporučam da ga, što Vam je temeljno pravom, promijenite. I bit ćete zadovoljni u svom izboru kao što je i g. Bakić, kako navodi sam.

    • BTW, u svom komentaru Sandra navodi jednu konstataciju koja glasi :

      Čini mi se da nikad nije bilo teže sačuvati ušteđeni novac i isti oplemeniti.

      Upravo suprotno : nikada u ljudskoj povijesti nisu čovjeku stajali na raspolaganju bolji, učinkovitiji i pogledu diverzifikacije efikasniji financijski instrumenti. Apsolutno nikada.
      Jedan od sjanih načina za učenje na ovu temu je npr. ovaj sadržajni blog sa svojim autorom i mnogim vrlo kvalitetnim sudionicima.

  13. Prijatelj, dobar čovjek, izvanredan mladi liječnik s objavljenih 15 CC radova ode iz Hrvatske u inozemstvo za odjelnog liječnika zbog uvjeta rada i odnosa prema liječnicima (šefa, uprave), za 3x veću plaću. A oni ne mogu vjerovati kakav kadar su dobili. Besplatno. I cijene ga beskrajno više nego ovdje.

  14. Cijenjeni, sve što navodite nije kontraargument za ono što sam napisala. Iza svega stojim jer sam u sustavu i vrlo dobro znam o čemu pišem. Ne možete negirati da je specijalist u PZZ potplaćen u odnosu na koncesionara i liječnika u Hitnoj.Ne vidim niti jedan opravdan razloga da tako bude.Ne možete negirati da vam specijalistička služba ne odrađuje veliki dio posla, praktično misli za vas vaše je da procjenite kojem specijalisti uputiti prvu uputnicu kako se bolesnik ne bi izgubio u bespućima medicine koja je velika ko svemir. U tom lutanju od jednog do drugog specijaliste može se krivim smjerom ugroziti bolesnik. Što se tiče neodlaska u koncesiju nisu svi po zakonu smjeli u koncesiju a neke je u tome spriječila starost ili bolest. Prostore i veći dio opreme inercijom su dobili od DZ,a o ulaganju bi se tek dalo pisati jer u regiji u kojoj radim ne znam ni jednog obiteljskog liječnika koji je kupio novu opremu vrijednu 15-20 tis Eu a o skupljoj da i ne govorim. Dapače neki rade još uvijek sa opremom starom više od 15 godina jer nadzora od strane nadležnog ministarstva u redovitoj proceduri nema osim ako dođe prijava ili Nataša Škaričić i Rode ne objave kakvu zanimljivost. Obiteljski liječnik koncesionar u značajnom postotku pretvorio se u ekonomistu. Sve se svodi na trošak materijala, cijene ljekova, glavarinu i kazne HZZO,stalno su opterećeni što smiju a što ne smiju i koliko će ih HZZO kazniti bolesnik je često u drugom planu. Mladi odlaze i odlazit će i dalje ako se nešto ne promijeni. Na mnoge moje konstatacije niste dali adekvatnog odgovora kao ni nadležni u Liječničkoj Komori kad smo se nas nekoliko kolega sa istom dilemom obratili pred par godina. Bolnički liječnici koji imaju na osnovu velikog broja dežurstava bolja primanja, a i teži posao su nezadovoljni i organizirali su se ne bi li uspjeli izboriti nešto bolje uvjete i vršili pritisak na MInistra.Obiteljska je jedno vrijeme preko KOHOMA bila glasna ali se sad zadnje vrijeme nešto slabije čuju. Dragi moji nije sve bijelo niti crno, nisu stvari takve kakvim se prikazuju, ima dosta sive zone, to svi znamo zato se mnogi i ne bune jer im je dobro. Ne kaže se zaludu da riba smrdi od glave.

    • Upravo tako.

      Uostalom zašto se onda pod koncesiju ne daju i sve specijalističke ambulante? Zato jer netko ipak mora odraditi posao.
      Svaka čast izuzecima, ali većina samo raspoređuje ljude po specijalistima. A ovi su u nekim strukama totalno u manjku i te ne znaju šta će od posla, dok drugi imaju par pacijenata i imaju viška slobodnog vremena. A i jedan i drugi su plaćeni isto.

      Riba itekako smrdi i dok se ne liberalizira tržište i uvede prava privatizacija smrad neće nestati.

  15. Želim ponovno istaknuti da se kao specijalist OM smatram duboko uvrijeđenim Vašom objedom kojom cijelu jednu medicinsku specijalnost duboko vrijeđate.
    1. Ne postoji koncesionar u PZZ nasuprot specijalistu. Liječnik obiteljske medicine JESTE SPECIJALIST kao i inetrnist, onkolog, mikrobiolog ili što god želite, svaki sa svojim kompetencijama.
    2. specilalisr obiteljske medicine je privatnik koji sa HZZO-om ugovara usluge u pružanju zdravstvene zaštite na primarnoj razini i za to dobiva ugovorena sredstva (glavarina, DTP, i ostalo), velite da ste u sustavu, pa Vam je način financiranja jasan. Za razliku od privatnika, liječnik zaposlenik u DZ dobiva plaću sukladno kolektivnom ugovoru. Pozicija im nije ista, prvi je privatnik sa svim odgovornostima (neću se ponavljati, imate hrpu argumenata u mojem odgovoru gore, no Vi ih ne želite slušati, samo ću istaknuti da ODGOVARA SVOJOM IMOVINOM ZA POSLOVANJE I PROFESIONALNU ODGOVORNOST, kod ovog drugog to nije slučaj). Daklem stavljate u isti koš dvije različite stvari – privatnu praksu i zaposlenički status.
    3. Svaka služba radi svoj dio posla, dakle, ja ne odrađujem tuđi nego svoj posao, a neki drugi specijalist odrađuje svoj posao. Dakle, stvar je u specijalnostima i kompetencijama. To Vam je sigurno jasno, ali imate problem sa stavom da je obiteljska medicina nekakva pseudoadministrativna služba koja je inferiorna “pravoj specijalistici”, a promiče Vam činjenica da se radi o jednoj od medicinskih specijalnosti koja je fundament sustava, što god vi mislili o tome tako naprosto jest, i to je tako odavbo u mnogim zemljama naprednijim od naše.
    3.Jedna od kompetencija obiteljskog liječnika je upravo da vodi pacijenta kroz sustav tijekom obrade. Mi smo ti koji ga vode kroz taj svemir, da se poslužim Vašom metaforom.
    4. Koliko ja znam, nikome nije priječeno da ide u koncesiju, to je bio izbor svakog liječnika.
    5. Privatnik, ako se smatra privatnikom, sam nabavlja opremu koja mu treba za djelatnost, ne pada mi na pamet da istu tražim od DZ, države, HZZO ili bilo koga koji s tim nema nikakve veze.Da tako ne mislim, bio bih u DZ gdje kao zaposlenik ne bih imao tih briga.
    5.Biti, kako vi to vidite, “ekonomista”, pa to je obvezatna vještina svakog privatnika, alternativa je opet DZ. (Hm, zašto domovi zdravlja vrlo često grcaju u gubicima, a koncesionari koji nemaju zaposlenu cijelu hrpu administrativnog osoblja kao u DZ nemaju tih problema?)
    7. HZZO vidim, možda će ovo zvučati patetično, kao partnera koji uredno ispunjava sve svoje ugovorne obveze. Prema njima nemam nikakvih značajnjih primjedbi. Naravno, to ne znači da se osobno slažem sa svim propisima po kojima moramo raditi, ali to je problem van naše moći.

    A što se tiče odgovora kako poboljšati materijalni status liječnika, na koji niste dobili odgovor u HLK, nisam siguran da bi bilo realno očekivati da ću Vam ga ja dati. Ono što znam je da taj materijalni status nije dobar i da je direktni uzrok odlaska mladih vani. I da je jedini način da se, ako ovo društvo želi te mlade zadržat, da će plaće trebat otići gore. Ili ćemo ih platit, ili izvozit for free u zapadnu Evropu. Ako baš hoćete moj prijedlog, to je usmjeravanje uhljeba kojima vrvi susta javnih službi, pa tako i zdravstveni, na burzu rada, i u trenutku ćete imati hrpu sredstava na raspolaganju da će Vam se zavrtit u glavi. Onako kao što je taj kadar dobrim dijelom počišćen kada je provedena privatizacija PZZ.

  16. Ponavljam, u regiji u kojoj radim, (dvije županije razvučene i granično odijeljene od RH?!), 80% koncesionara OM nema specijalizaciju iz OM i podsmjehuju se kad im kažem da im je znanje manjkavo, jer kao luda sam što sam utrošila 2/3 života na učenje za specijalizaciju a oni su za to vrijeme stekli materijalna čuda, opskrbiti sebe i potomstvo. Moje kolege specijalisti i ja im u okviru svoje struke rješavamo bolesnika i još im u nalazu navedemo savjetu koje pretrage i gdje bolesnika uputiti ako su ga “greškom” uputili nama. Za to vrijeme se oni po povratku sa skijanja ili ribanja u svojim skupim gliserima,telefonom razgovaraju sa svojim bolesnikom,( to im je 50ti taj dan), natežu s DZ oko rate za struju, čišćenje ili kvadraturu, mjesta za parking novog monovolumena i plaču kako nemaju novaca za defibrilator, UZ, spirometar ili novi EKG jer im je ovaj mjesec HZZO…… neznam ti ja što zakinuo. Nije istina da su svi mogli u koncesiju barem ne u djelovima RH koji su od posebnog interesa kao otoci ili Lika. MOgao je 1 pedijatar ali ne dva, mogao je 1 ginekolog ali nisu dali drugom, neki kolege su bili pred mirovinu, neki su spec med rada a neki su prošli zloćudnu bolest i nisu bili u poziciji da 10 god pred mirovinu ulaze u financijski rizik ili situaciju da dok su na bolovanju traže tko će im od specijalista iz kopna doći raditi njihovu ambulantu 50 nautičkih milja od kopna ili u Liku, Beli Manastir ili Dardu. Ova zemlja je malo šira i veća od Trga bana Jelačića, RIječkog korza ili Varaždinskog groblja. Ima nas koji nismo digli šator a puno više se osjećamo i jesmo zakinuti od onih koji mogu sebi dozvoliti da 3 mjeseca ne rade ništa već da sjede,jedu, pijuckaju, čavrljaju, lože drva u nekoj bačvi i medijski se eksponiraju.

    • Sandra tražite koncesiju, budite privatnik, njima ruže cvijetaju, oni idu na skijanje, na ljetovanje, nemoraju ništa znati, telefonom riješavaju sve pacijente. Neznam šta čekate. Čujem da će u narednom periodu biti omogućeno više koncesija pa eto vam prilike. Strašno je kako omalovažavate svoje kolege.

  17. …neznalice koje ne znaju ni uputiti pacijenta na pravo mjesto, a kamoli liječiti, sa svojim skupim gliserima…

    Ukoliko ste zaista pripadnik liječničke profesije (od sveg srca se ipak nadam da to niste), onda je zaista poražavajuće da takvi postoje među nama, jer ovakvim stavoma, objedama i neistinama nanosite štetu ugledu svim svojim kolegama koji velikom većinom savjesno i kvalitetno obavljaju svoju profesiju. Par prijatelja van medicinske profesije, koji prate ovaj blog, jutros mi kažu da bi zaista sa nelagodom otišli liječniku koji ima ovakav omalovažavajući stav prema kolegama, bez obzira koliko imao usko profesionalnih znanja. Jer pacijenti nas ipak biraju i po našim ljudskim osobinama, najmanje u jednakoj mjeri koliko i po profesionalnim vještinama i znanjima.
    Kao liječnik smatram da se moram ograditi i ispričati svima koji ovo čitaju ako su pogledi koje ste iznijeli izrečeni od bilo kojeg liječnika u ovoj zemlji, jer pouzdano znam da su ovakvi kao Vi velika manjina među nama.
    Nikada ne smijemo smatrati da je netko drugi kriv za naše neuspjehe ; u tom smislu projekcija svojih frustracija i neostvarenosti (u Vašem konkretnom slučaju Vi svoje nezadovoljstvo svojim materijalnim i profesionalnim statusom usmjeravate na koncesionare, HLK, Ministarstvo zdravlja – svi su krivi, ali Vi ni najmanje) je u osnovi regresivno ponašanje koje čovjeka udaljava od svog ostvarenja. U tom smislu uvjeren sam da svoje životne resurse možete puno kreativnije upotrijebiti, a ne čekati da probleme riješi netko drugi – konkretno : što Vas sprečava da otvorite vlatitu privatnu ordinaciju? Zašto ne profitirati od ovakvog stanja, ako je takvo kako ste opisali? Stvorite je sami umjesto da čekate da Vam je netko pokloni, uređenu, svježe obojenu i opremljenu najnovijom dijagnostičkom opremom plaćenom od strane poreznog obveznika, pa ćete onda moći sve te silne pacijente koje neuki obiteljski liječnici hrpimice bezglavo upućuju specijalistima dočekati kao blagoslov jer ćete taj pregled moći lijepo naplatiti, HZZO će biti nekakav Vama daleki levijatan koji služi za plašenje male djece (osim u Sisku, tamo su drugi običaji) i sadističko tlačenje onih koji medicinu bolje da nikad nisu ni upisali, automobila raznih kubikaža i oblika ćete si moći priuštiti više nego Rowan Atkinson, a ljetovanjima, jahtama, zimovanjima i putovanjima se neće znati kraja ni konca, kako to i priliči životnom stilu radu predanog pripadnika liječničke profesije među Hrvatima.
    Good night and good luck.

    • Moja iskustva s hrvatskim lijecnicima i sestrama su uglavnom odlicna i mislim da su puno bolji od sustava. Mogao bih nabrojati puno lijecnika koji su zaista posveceni dobrobiti svojih pacijenata a unovom trenutku se ne mogu sjetiti ni jednog loseg (iskreno ovo zadnje mi zvuci malo glupo, promislit cu, pa se mozda sjetim kojeg).

    • E da … sjetio sam se. Ali to je bilo još u socijalizmu, doktor na hitnoj me nagovarao da prijavim veći ‘kvar’ kako bih dobio novce od osiguranja (i valjda podijelio s njim).

      Plus, ali nemojte se ljutiti na mene!, doktori kao grupa imaju onaj neki stil brzog tipknanja s dva prsta … vjerujte mi, puno je lakše i brže s 10, bili biste produktivniji. 🙂

  18. Tu ste u pravu. Malo sam i ja lijen za naučiti tipkanje sa 10 prstiju, to odavno želim naučiti, ali nikad vremena za to, uvijek imam prečih stvari.
    U stvari, ja se već godinama nadam da će razvit nekakav funkcionalan voice recognition software, ali ništa još od toga, bar koliko ja znam. To mi nikako nije jasno, danas procesori računala pršte od snage, a još uvijek nemamo na raspolaganju verbalno sučelje.

    • Kad ste spomenuli kontrolore iz hzzo sisak, moram napomenuti da su jako radišni, toliko radišni i posvećeni svom poslu da će ukoliko uoče na cezihu da ste slučajno pacijentu dali lijek koji niste smjeli, odmah doći u kontrolu i napisati kaznu. No poanta je slijedeća, u jednom takvom slučaju, njih troje sjelo je u službeni auto, i napravilo cca 180 km kako bi došli i ustanovili da je liječnik dao lijek koji nije smijeo dati. Apsurd je da je lijek koštao 40-ak kuna, a trošak njihove kontrole bio je cca 500 kn.

  19. Ne želim više o ovome polemizirati, nema smisla, ma koliko bilo bolno ono što sam navela, jer ponavljam, niti jednu neistinu nisam izrekla. Naporosto je tako ovdje gdje živim i radim. Vjerujem da je kod vas bolja situacija i sigurno je u urbanim sredinama i na sjeveru zemlje bolje, ako ništa drugo uvjeti su bolji, bolnički sustavi su dostupniji, više je konkurencije, veći je standard. Ne kaže se uzalud, što južnije to tužnije. Udaljenost i otežani uvjeti natjerali su nas starije da savladamo znanja i vještine koje liječnik u primarnoj u Zagrebu ili Splitu nikada ni u snu ne bi morao raditi tako da o širini našeg znanja vaši prijatlji ne moraju brinuti. Zato i opominjem da se to nije prepoznalo i ne cijeni se. Da Komora i MInistarstvo jesu tijela kroz koja se moraju ovakve stvari rješavati jesu i moraju biti. Ukidanje dodatka na radni staž, suludi koeficijenti za Hitnu pomoć početnicima, smanjenje plaće zadnjih godinu dana u više navrata sve je to što ministar ne želi sagledati kao problem a Komora se ne želi zamjerati.Rezultat je da ljudi odlaze. I kolege bolnički su prošli tjedan postavili pitanje KOmore ovake kakva postoji, sa pasivnim vodstvom u velebnom zdanju s milijunskim proračunom.
    Zašto nisam išla u koncesionare navela sam gore među ona 3-4 razloga. Neke stvari u životu nam se dogode i jače su od nas ma koliko poduzetni mi bili, situacije kada se borimo za goli život. Nakon toga živi se pod ručnom. Sada je već mirovina na putu. Pogotovo ne želim vrijeđati nikoga, želim samo da stvari budu bolje i da se promjene kako bi svi liječnici u sustavu bili vrednovani i cijenjeni podjednako (nije jednako raditi u gradu ili npr.na Silbi, raditi kao spec u bolnici ili u primarnoj), želim da mladi upisuju ovaj studij, ds imaju bolje uvjete i bolji život.
    Kada se iskustvo, znanje i rad u otežanim uvjetima kao što su ruralne sredine, rad u rubnim djelovima RH i i otocima budu vrednovali onako kako zaslužuju dileme i iskustva koja sam gore navela biti će samo ružne i tužne uspomene.
    LP svima.
    Nenade, blog Vam je odličan.

    • Hvala Sandra! (pogledajte novi Grafikon dana)

      p.s. Pri pohvali liječnika sam misli prvenstveno ove u državnom sektoru, naime ovi u privatnom su jasno ljubazni itd. Pogotovo to čovjek najbolje primjeti na dječjim odjelima, ali i svuda gdje sam se imao (nesereće) kretati.

  20. Pozitivan pogled na svijet je prvi korak k promjeni, a čovjek može sve

    Slažem se da daljnja diskusija nema smisla , više manje smo zaključili da se u pogledima poprilično razlikujemo, dijelom vjerojatno (vidim tek iz vašeg zadnjeg odgovora) i poradi različite generacijske pripadnosti i stanovitih osobnih životnih problema koje spominjete.
    No, ova gornja rečenica bi sasvim sigurno mogla poslužiti kao common ground u zaključenju ove naše prepiske. Ne zato što priča mora završit happy endom (to bi bilo ipak sladunjavo patetično i lažno). Već zato što stvarno mislim da ova zemlja ima snage da preokrene priču i da iskoristi svoje potencijale, i da se to događa već sada. Turizam je, uvjeren sam, samo prethodnik oporavka koji neće biti usamljen. A turizam je hrvatska priča koja nas kao naciju mora učiniti izuzetno ponosnim. Tako da sam uvjeren da nam krivulja ide prema gore. A onda ni Silba neće bit baš više loše mjesto za život i rad.
    (Jedino ako nas ne zezne kakva geopolitička svinjarija tipa Ukrajine, ali to su već stvari na koje ne možemo utjecati. Ali mislim da neće, i gospoda na istoku Europe su skužili da slobodno tržište ima svoje čari, pa vjerujem da bude pao i gentlemanski dogovor.)
    Svako dobro svima.

    • A evo s druge strane i o Syriza, da se vidi kao oni razmišljaju kad govore za svoje članove, za masovne medije govore drugačije. Via Boro Ristić FB: Greece: Phase One.

      Puno zanimljivih stvari o Maoističkoj jezgri i npr.:

      The foremost aspect of Tsipras’s image is his age: he is a young man, after all. But the Greek radical left’s cadres and leadership groups are still dominated by a generation approaching its sixties, or even older people who still enjoy the prestige of having been involved in the struggle against the colonels’ dictatorship.

      Koga zanima Grčka treba ovo pročitati.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s