Uncategorized

Švicarci (CHF) i Grčka – što im je zajedničko

Što o tome kaže nedavno preminuli Nobelovac Becker

0. Euro je jutros već prešao 1,08 za CHF! Izgleda da bi se zadnja eskalacija problema mogla i sama riješiti. Ali što čak i u tom slučaju možemo naučiti?

1. Praktički nezapaženo je kod nas prošla prošlogodišnja smrt velikog Nobelovca Garyja Beckera, koji je u jednom segmentu revolucionarizirao ekonomiju. Dobio je Nobelovu nagradu za “proširivanje domene mikroekonomske analize na širok raspon ljudskog ponašanja, uključivo netržišno ponašanje”.

Jedan od tipičnih Beckerovih uvida je da su dobici za predatore lineralni, a za žrtve gubici eksponencijalni.

Recimo da imate bandu pljačkaša koji orobe selo i odnesu pola ljetine. Recimo da ih se seljaci jako boje i ne suprotstave im se. Ali ako dođu ponovo, i probaju odnijeti drugu polovicu, što se događa:
– dobitak pljačkaša je relativno isti kao prije (štoviše, možemo gledati da se relativno i smanjuje)
– ali seljacima je prvo bilo oduzeto pola, a sada im se oduzima sve (što je preostalo).

Stoga su se oni ovaj put spremni pobuniti jer nemaju što izgubiti

2. NARAVNO da ovdje direktne usporedbe staju, ne želim ni u kom slučaju implicirati da je itko niže spomenut pljačkaš, ali ovo govori o eksponencijalno rastućoj boli za one koji gube, u odnosu na one koji dobijaju (ili gube značajno manje).

Zato sam (koliko znam prvi) inzistirao da u slučaju CHF, koliko god i uzimatelji kredita pogriješili, ne smiju biti dužnički robovi jer im se ‘bol’ povećava neproporcionalno povećava u odnosu na dobitke ili gubitke banaka. A to je ono što slijepi zagovornici čvrstih bankarskih pozicija nisu vidjeli, naprosto reanost je takva da ljudi nemaju što izgubiti i kompromis se mora naći.

Zato je i jako dobar, iako ne politički ortodoksan, otpis ‘malih’ dugova pod sponzorstvom Vlade.

3. Jednako tako sam rekao da se Grčkoj NARAVNO mora otpisati dio kredita i mora se naći rješenje i za njih. Ali jasno, ne na način kako balkansko-muljatorski to pokušavaju Cipras i njegovi. I tako će se i dogoditi, kada Cipras pristane na civilizrani diskurs, naći će se rješenje.

U međuvremenu njemački indeksi opet na rekordima, DAX prvi puta preko 11.000: Dax trotz griechischem Tauziehen über 11.000 Punkte.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

20 replies »

  1. Samo bih se kratko osvrnuo na rast indeksa koji često spominjete. Daleko od toga da osobno smatram da je stanje u svijetu loše (dapače), ili da su burzovni indeksi loši reprezenti njegovog stanja/zdravlja, ali ipak smatram da nisu niti toliko odlični kako Vi često insinuirate; želim reći da umanjujete utjecaj monetarnih politika na njihov rast.

    Sve je u funkciji kamatnih stopa. Mislim da svi mi ovdje cijenimo Buffeta, a upravo to je ono što i on kaže. http://www.warrenbuffett.com/warren-buffett-high-interest-rates-hurt-stocks-and-make-them-worthless/

    ““Everything is a function of interest rates,” said Buffett. …

    When interest rates stay around near 0%, according to Buffett, assets are worth much more.

    “Every asset, at present value, is worth the cash it will return before its termination date,” said Buffett.

    But the inverse of that statement is also true. When interest rates go up, investors that are risk-averse will take their money out of the stock market and deposit it instead.

    “If interest rates were 10%, all of our stocks would be worthless,” said Buffett.”

    Dakle, kamatne stope ne samo da su (umjetno određene) na nuli, nego se provode i “nekonvencionalne” monetarne mjere poput QE čime se tržište doslovno preplavljuje novcima. Toliko daleko je otišlo da su i povrati kod nekih obveznica (ne samo Njemačke, nego sad vidimo i kod korporativnih obveznica Nestle) negativni.

    Dakle, takva politika središnjih banaka itekako utječe na to što indeksi obaraju rekordne razine. A imam osjećaj da to ne naglašavate dovoljno, već samo govorite da su indeksi ogledalo zdravlja ekonomije (što je samo djelomično istina IMHO); zanemarujete utjecaj kamatnih stopa.

    p.s. Možda je sve gore napisano „nepotrebno“ u našim uvjetima (loše medijsko izvještavanje i pesimizam, držanje ogromne većine imovine Hrvata u banci (depozitima) i nekretninama, podcijenjenost većine dionica na domaćoj burzi i sl.), ali čisto eto napomena.

    • Vrlo pronicljivo razmišljanje. Svijet ide naprijed, kao što kaže Nenad za dežurne pesimiste, “bit će smaka svijeta, to odavno znamo”, to je nesumnjivo. Krize su uvijek prilike.

      Činjenica jest da FED ne želi čvrsto najaviti dizanje kamatne stope jer bi to moglo ugroziti nastavak oporavka koji traje već dulje vrijeme. Zaposlenost nikad bolja, to se ne može zanemariti. Ipak, ako se sve gleda kroz prizmu kamatnjaka, inverzno razmišljanje je vrlo pronicljivo.

      Ja osobno smatram da ekonomski rast ne može biti jedina funkcija cilja ekonomije, iako je problem maksimalizacije vrijednosti/ optimalizacije korištenja poluge srž rasprave kapitalizam vs socijalizam. Problem nastaje utoliko što smo se predali nezasitnosti potreba koje kreiramo, a ustvari nam nisu uvijek nužne. Sve je standardizirano i umasovljeno, u stanju je sve promjenjivosti poput šarafa u stroju. Kad procesi postanu takvi, sredstva koja rade pod takvim “high-frequncy” procesima lako postanu pucljivi (eng. fragile). Znate ono, strojari uvijek vole govoriti o faktoru sigurnosti (mi ekonomisti o diskontu).

      Previše je sve našpanano, a nisam dežurni pesimist. Sve treba uzeti sa zrnom soli. Nama u Hrvatskoj treba optimizma i promjena. Hvala Nenadu i ljudima na ovom blogu na vrhunskim komentarima.

  2. Ne vezano za ovu temu, kolinda je imenovala 13 drzavnih duznosnika na plaći u uredu i najavila rast do maksimalnih 20,josipovic je imao 40,znaci srezala je birokraciju za 50 posto…po meni ovo je ekstremno pozitivan znak

        • bez obzira na dobre prijedloge, predugo stanje čekanja ili ‘robovanja’ stvara sve veću bol, i iracionalnost.
          koliko dobro pogađa u srž rečenica:
          ”Zato sam (koliko znam prvi) inzistirao da u slučaju CHF, koliko god i uzimatelji kredita pogriješili, ne smiju biti dužnički robovi jer im se ‘bol’ povećava neproporcionalno povećava u odnosu na dobitke ili gubitke banaka. A to je ono što slijepi zagovornici čvrstih bankarskih pozicija nisu vidjeli, naprosto reanost je takva da ljudi nemaju što izgubiti i kompromis se mora naći.”
          možete provjeriti ako odete na face Udruge Franak i pročitate 33 današnja komentara -. omjer je 31:2 !

  3. Čemu onda implikacija?

    I gdje “ne smije biti dužničkih robova staje”? Kod minusa na tekućem? Kod kartica? Ugovornih obveza kod telekoma? Slobode sklapanja ugovora kao takvih?

    Ako želite zagovarati rješenje razumljivo je recimo zagovaranje:
    Osobnog bankrota
    Dogovora duznika i banke
    Ukidanje obveze i troska poslodavcima da provode ovrhe za kreditore
    Ukidanje zakonskih privilegija naplate troskova postupka odvjetnickoj magiji
    I tako dalje

    Ovo sto vi kao zagovarate je pak obicni paternalizam. Ako malo razmislite o tome, uskoro cete doci do zida i shvatiti da nema smisla… Paternalizam je u osnovi jako ogranicen

    Pokusajte

  4. Problem je sto je walk away predlozen selektivno samo za neke duznike i to po izgleda nekim proizvoljnim kriterijima banke tko je podoban a tko ne i to po socijalnom kriteriju koji odredjuje banka?!? Dole socijalizam! Walk away za sve!

    • Reportom na ‘abuse’ u Tele2 izgubit ćete taj račun, vjerojatno uz financijsku štetu, pa ćete se morati liječiti nekako drugačije. Proučite ugovor koji ste potpisali s Tele2.

      (admin)

  5. Znam da je ovo vise ekonomski blog i tema je jako osjetljiva ali imam potrebu reci nesto na nju… Molim Nenada ako smatra da je komentar neprikladan, da ga ne objavi.
    Naime radi se o pravima branitelja odn. pojedinaca da pod krinkom branitelja uzimaju zakon u svoje ruke. Imamo tu sad niz primjera od Petrokemije koja je pod vodstvom Klausa i krinkom stozera za obranu Petrokemije (aludirajuci valjda na stozer za obranu Vukovara) unistena do prosvjeda branitelja u Savskoj.
    Htio bih naglasiti da nisam clan niti jedne stranke i nisam bio u ratu odnosno bio sam jos klinac u tom trenutku. Trenutno radim u jednoj velikoj internacionalnoj firmi te sam zahvaljujuci njoj mogao poslovno proputovati cijelu Europu. Dakle relativno mladja obrazovana generacija koju ne zanima ciji je stari bio ustasa a ciji partizan i trazenje nekog unutarnjeg neprijatelja ili sto vec. Zanima me napredak Hrvatske, otvaranje radnih mjesta, smanjenje korupcije i birokracije i pravednost drustva.
    Pokusat cu kroz pitanja formulirati ono sto zelim reci:
    Zar ustav ne kaze da smo svi ravnopravni/isti pred zakonom?
    Zasto onda branitelji ilegalno prosvjeduju?
    Zasto se to tolerira od drzave?
    Zasto ih posjecuju visoki duznosnici ako je prosvjed ilegalan?
    Znaci li to da oni podrzavaju krsenje zakona?
    Gdje je onda granica krsenju zakona? Sto mozemo iduce ocekivati?
    Sto bi se meni dogodilo da na glavnom trgu postavim sator?
    Zasto branitelji imaju veca prava nego ostali (pravo upisa na faks bez prijamnog, mirovina, fondovi, stanovi itd.)?
    Tko placa sva ta prava ? Ja? Porezni obveznici? Zaduzivanjem?
    Je li malo socijalno neosjetljivo ustrajati na svojim pravima ako vidimo da cjela drzava ide u bananu?
    Hoce li se sve ono sto su branili rasprodati kada drzava bankrotira?
    Koja je svrha prosvjeda u Savskoj?
    Zasto se cesto mutni likovi skrivaju iza krinke branitelja? (Klaus, Klem…)
    Stjece li se tu dojam kriminala koji se krije iza svega toga?
    Nebi li pravi branitelji trebali stati da obrane svoju cast?
    Zasto drzava potice nerad odn. oduzima braniteljima mirovine ako pocnu raditi? Zasto ih ne potice na rad subvencijama, manjim porezima na branitelje itd.
    i zadnje pitanje-
    Nije li bila ista prica s partizanima i starom Jugom od koje tako bjezimo?

    • Pokušat ću na ponešto odgovoriti.

      Ne prosvjeduju branitelji ilegalno. Ilegalno je hapsiti protuprosvjednike i neistomišljenike. Dakle, apsolutno je pravo branitelja prosvjedovati, ali i drugima, pa i onima koji prosvjeduju protiv njih i njihovih prosvjeda. Osobno, podržavam “antišatoraše”, iako sam i sam branitelj. Šatori me civilizacijski i kulturološki previše podsjećaju na ratne neprijatelje. 🙂 Navodno smo se borili za drugačije vrijednosti.

      Nisu ta braniteljska prava baš bez veze. Ona su donekle kompenzacija za nedostatak prilika, tj. propuštenih prilika zbog rata. Rekao bih da se to prije svega odnosi na rođene između 1968.-71., koji su vjerojatno iznijeli najveći teret i žrtve ovog borbenog dijela. Kad je rat počeo, ti momci su bili baš na prijelazu između srednje škole i faksa, u kojem se postavljaju temelji i donose odluke što će i u kojem smjeru će dalje u životu. Niti su mogli normalno studirati i završiti faks, niti negdje nešto početi i naučiti raditi, čemu bi se kasnije mogli vratiti i posvetiti. Zbog rata nisu imali tu mogućnost, bez obzira da li su ostali u vojnom sustavu ili izašli iz njega kad je prošla ona prva akutna faza rata, koja je trajala oko 9 mjeseci. Oni koji su ostali unutra, pitanje je koliko im je vojna “karijera” bila plan i ambicija od početka, a koliko izbor silom prilika. S druge strane, skinuti se iz vojske, i onda još onako šašav od svega probati ići studirati, priznat ćete da nije baš dobitna kombinacija. 🙂 Sad bez šale, rat je toliko specifično i intenzivno iskustvo, i nema šanse da nakon toga ikad išta gledaš na isti način kao prije. Ja osobno odlučio sam se na izlaz i nije bilo baš lako ni opstati, a kamoli stvarati i prosperirati u onom periodu ni rata ni mira, kad je 90% firmi i poslova ili propalo ili vegetiralo, a ni otići van nije bilo baš lako ni jednostavno kao danas. Da danas imam 20 godina i današnje okolnosti i mogućnosti, vjerojatno bih istog trena zapalio van, a život bi mi sasvim sigurno išao potpuno drugim smjerom. Ne nužno boljim, ali svakako u skladu sa vlastitim izborom i slobodnom voljom. Ni dan-danas ne bavim se onim što bih htio, nego onim što mi donosi novac. Da sam u vrijeme kada je za to bilo vrijeme, stjecao znanje, kvalifikacije i kompetencije, vjerojatno bih ga danas zarađivao puno lakše.

      Branitelji, iako ih veže zajedničko specifično iskustvo i neformalno se jako pomažu između sebe bez obzira na razlike, ni u kom slučaju nisu homogena skupina. Ovaj dio koji prosvjeduje, vezan je uz šatro braniteljske udruge i HDZ. Ta ekipa je davno prodala dušu vragu za šaku škuda, i sve što imaju i svu svoju egzistenciju duguju upravo vezanosti za gore navedene. S te strane gledajući, istinski su robovi. I zato što su neslobodni, istinski ih žalim. A ove priče o dostojanstvu branitelja, upravo to i jesu. Priče za malu djecu. Praktičan primjer: Kad se HDZ vratio na vlast i počelo dijeljenje šakom i kapom mirovina, statusa HRVI (selektivno, preko veze, lovom, po “zaslugama” i podobnosti) i postotaka invalidnosti, sve to je bez problema donijelo najmanje 5000 kn mirovine, što je onda bila lijepa lova. Danas, malo više od 10 godina poslije, kad je kriza poharala sve, krediti stegli oko vrata, a svi ostali troškovi porasli, ta petica i nije više bogzna kakva lova. Budući je love sve manje, nervoze je sve više. I zato je vjerojatno pao sljedeći deal: “Vi nama pomognete uzeti natrag vlast, mi vama nakon toga “indeksaciju” prava i mirovina.” Samo, iako će branitelji svoj dio deala vjerojatno uspjeti ispoštovati, bojim se da će se jako razočarati kad na HDZ dođe red da ispoštuje svoj dio deala. I da će na težak način naučiti da socijalne države možeš imati, samo onoliko koliko si je možeš priuštiti.

      Troškovi vezani uz veteransku populaciju još dugo će biti realnost ove zemlje. Kao i problemi integracije te populacije u društvene tokove. Te stvari su u svijetu riješene na različite načine. Izrael mi pada prvi na pamet i tamo je veteranska populacija preintegrirana. Zapravo imaju demokratsku vojnu huntu jer su baš svi premijeri, bez obzira na stranku, bili i jesu bivši vojnici. U izraelskom društvu, vojnička kasta je kasta svetih krava i nitko im ništa ne može, bez obzira na razgranatu korupciju i skandale u koje su svako malo umočeni. Zato i ne mogu nikako doći do sporazuma i mira sa Palestincima. Y. Rabin, prvi koji se usudio iz ratnog jastreba reformirati u mirotvorca i gotovo postigao mir sa Palestincima i Arapima, to je platio glavom. Ubio ga je “lonely wolf” ortodoksni Židov. Lonely wolf, my ass.

      Drugi primjer je US, gdje sustav i benefiti od službe funkcioniraju toliko dobro, da su si mogli priuštiti ukidanje draftinga. Jer imaju dovoljno dobrovoljnog interesa. Počnimo od policije. Žandari dok su u službi rade za relativno malu lovu, ali nakon 20 godina službe mogu odmah u mirovinu koja im je veća od plaće koju su imali u službi. A na tržištu vlada jagma za njihovim uslugama. Od security poslova, detektivskih, istražiteljskih za odvjetnike, korporacije… Tako da žandari pravu lovu počnu zarađivati tek kad odu u mirovinu. A kako odu relativno mladi, ostaje im barem 15-20 godina za mlatit pare. I državi niti bilo kome ne pada na pamet sprečavati ih u tome, niti im bilo što ustezati od mirovine. Dapače, država i zajednica im se na taj način odužuju za prgav i zajeban posao koji su radili i odradili.

      Vojska je smislila genijalan način kako ubiti dvije muhe jednim udarcem. Zaboravite West Point, u koji se ulazi po preporuci, babu i stričevima i obiteljskoj tradiciji. To je za karijerne vojnike i koljenoviće i tamošnji kadeti prolaze samo jedan rat u kojem mogu ostaviti kosti, prije nego počnu napredovati u hijerarhiji, daleko od mirisa baruta. Genijalan potez je onaj kad su rekli da je pridruživanje vojsci i odrađivanje barem jednog ugovora, prečica za dobivanje državljanstva!!! Tako da u američkoj vojsci imate znatan broj ljudi koji uopće nemaju američko državljanstvo! Dobiju ga tek nakon izlaska iz službe. Zvuči grubo i bešćutno, na prvi pogled. Ali samo na prvi pogled. Jer imaju zaista dobre šanse da do svog cilja dođu, postanu punopravni građani i pobjegnu od siromaštva i kriminala “neighborhooda”. Vidite, vojnički zanat je zanat skoro kao i svaki drugi, sa svojim specifičnostima i rizicima, i ima svoja pravila kako se radi. Njihovi momci nigdje ne idu kao glineni golubovi, neobučeni, nepripremljeni i neopremljeni. Oni na svakog protivnika idu, kao da “Real” u najboljem sastavu ide na amaterskog trećeligaša u domaćem Kupu. Za razliku od nas koji smo stjecajem okolnosti, u rat ušli kao da je “Dinamo” sa juniorskom momčadi i možda dva seniora u sastavu, izašao na meč u Ligi prvaka recimo “Shalkeu”. A ishod je da smo u prvih 3-4 utakmice od prosječne momčadi u najboljoj konkurenciji i natjecanju, dobivali 5-6 komada, iduće 2-3 utakmice, igrajući bunker izvukli neriješeno, da bismo osmu i devetu utakmicu, kad smo dovoljno stasali, očvrsnuli, napredovali i naučili, dobili obje sa barem tri gola razlike. Procijenite čije su šanse bile bolje za uspjeh iz prvog pokušaja. Njihove ili naše? A ako i ne budeš sretne ruke, i ipak ostaviš kosti u kakvoj vukojebini, američka država i nacija se pobrine za djecu i obitelj svoga čovjeka. Nakon odrađenog ugovora ili više njih, slijedi povratak u civilstvo i traženje posla. Služba u vojsci je za američke poslodavce odlična referenca i preporuka. Predodžba o bivšim vojnicima je da su “timski igrači”, disciplinirani, organizirani, poštuju hijerarhiju, a u kriznim situacijama reagiraju puno bolje od drugih kandidata koji nemaju vojno iskustvo. Usporedimo to sa RH gdje u Zakonu o braniteljima mislim da još uvijek stoji smiješna odredba o prednosti pri zapošljavanju branitelja u državnim i paradržavnim službama i firmama. Odredba je toliko apsurdna, i mislim da se nitko nikad nije žalio niti osporavao natječaj na kojem se odredba nije poštovala. A o predodžbi privatnih poslodavaca o braniteljima bolje ni ne govoriti. Nažalost, dijelom su u pravu.

      Eto, tako vidim stvari, možda nisu sasvim točne, ali svakako puno bliže istini nego nam se predstavljaju u prešutno opće prihvaćenom društvenom licemjerju i hipokriziji u Hrvata, u koju kategoriju spada i ovaj braniteljski prosvjed. Nedavno sam gledao dokumentarac o Ivanu Šiblu i stalno mi zvone njegove riječi: ” Kult ličnosti, zamijenio je kult dvoličnosti!” Nevjerojatno aktualne i svevremenske riječi istovremeno. Sve se svodi na ekonomsku moć i funkcionirajući sustav. Da smo kao Amerika, ne bi se branitelji morali ponižavati i podjarmiti ni SDP-u, ni HDZ-u, ni bilo komu, za šaku dolara obavljajući prljavi posao za njih. I onda govoriti o dostojanstvu branitelja i očekivati da te se poštuje? Gimme a break! Nisu ljudi baš toliko glupi da ne kuže.

      A da i sam ne budem licemjer, iznijet ću i vlastito iskustvo, bez obzira na eventualne probleme i posljedice. Prvi put sam imao mogućnost otići u mirovinu sa 27 godina! To mi je bilo nepojmljivo kad mi je frend predložio da to učinim. Pa tek sam počeo živjeti, raditi i stvarati, pa odmah u mirovinu!!! Nisam to mogao mentalno prožvakati. U jednom trenutku stjecajem okolnosti morao sam napraviti životni zaokret, prestati raditi “lousy jobs”, i odlučio uzeti mirovinu manju i od takvih poslova, ali za koju se barem ne moram dizati ujutro i gubiti vrijeme, nego ga potrošiti unosnije, te bolji i ozbiljniji novac zarađivati u sivoj ekonomiji. Tu moram naglasiti da sam “zakasnio” sa odlaskom par mjeseci, pa nisam ni na koji način mogao steći status HRVI. Zato mi je mirovina najviše 40% od onoga što bih dobivao da taj status imam. Ali nema veze, ne žalim se jer nisam ni išao proračunato na tu opciju, nego silom prilika. Ionako nisam ni namjeravao ležati doma. Radi se o iznosu koji nije dovoljan ni za hranu, kamoli za kredit, režije, uzdržavanje još nekoga osim sebe, stvaranje i stjecanje nove i dodatne vrijednosti… Da li sam takvim svojim činjenjem oštetio državu i građane ove zemlje? Ovisi s koje strane gledamo. Strogo talibanski, naročito gledano iz pozicije zaposlenog u državi i paradržavi i proračunske radio-ne radio plaćice, treba mi glavu odsjeći. 🙂 S druge strane gledajući, jedem svaki dan i platim PDV svaki put kad sam gladan, vozim auto koji ne ide na vodu, a i strastveni sam pušač, i ne da mi se pušiti ovo smeće od duhana koje prodaju šverceri, niti frkati škiju. 🙂 Smatram da sam samo po toj osnovi platio i odužio se državi sasvim dovoljno. Nadalje, nisam socijalni slučaj niti državi predstavljam bilo kakav trošak, osim po osnovi mirovine. Štoviše, za državu osim svakog 10. u mjesecu ni ne postojim. A sav višak novaca i akumulacije sam upotrijebio puno svrsishodnije i efikasnije, nego što bi ga državni aparat i uhljebi u sustavu ikad upotrijebili. Dokaz? Zajebao sam se kad sam dio akumulacije uložio u PTKM, nadajući se boljitku firme i cijele nacionalne ekonomije, pa eto kako sam prošao dajući povjerenje uhljebima. 🙂 S te strane gledajući, takvo moje djelovanje može se tumačiti kao patriotski čin. 😀

      Osim porezne iznude i otimačine, još jedan moment je presudio da se odlučim na sivu, umjesto legalne ekonomije. Čak i ovo što nazivaju mirovinom, polovicu toga ti uskrate ako se vratiš na tržište rada ili sam sebe uposliš. U sivoj ekonomiji radim samo koliko mi treba. Da sam ušao u normalnu ekonomiju po prihvatljivim uvjetima, za sve ovo vrijeme sam mogao naći dovoljno posla za uposliti barem još četvoro ljudi uz sebe. Eto kakvu štetu čine glupost i hipokrizija u neraskidivoj vezi.

      • uff kolega, kao da ste mi izuzeli dio mozga. preklapaju mi se činjenice, promišljanja i djelovanja u vašem textu. Jedino što meni nije bilo PTKM nego HT. Uglavnom imate punu podršku od nešatoriranih i širom lijepe naše razbacanih, običnih branitelja bez posebnog statusa. Baš smo raspravljali, uz podršku svega pozitivnog, da nemamo vremena otići u savsku, jer ili radimo u sivilu ( bez 50 nijansi) ili noćne, pa nemamo baš vremena. Žao mi je Karasmarka koji si zabija autogol. Prgomet ima čist praf. Pozz.

      • Bio sam nedavno na Golom otoku i cuo koje su sve grozote prolazili ljudi tamo. Kako je UDBA ” preodgajala” batinama… Dok je Tito uzivao u putovanjima, jahtama i vilama a proklamirao neku ravnopravnost odn. bratstvo i jedinstvo.
        Slazem se da smo se morali maknuti od tog licemjerja i tlacenja. Slazem se da se netko morao za to izboriti i da je ta borba ostavila posljedice. I za to trebaju branitelji biti nagradjeni.
        Ali sto je sa onih 300.000 hrvata koji nemaju posla? Sto je s onih 60.000 sto nisu dobili placu vise od 3 mjeseca?
        Sto hocu reci:
        Drzava nam tone iz dana u dan. Dug nam je vec preko 80% BDP-a. U 7-8 godina smo ga udvostrucili. Nezaposlenost vise od 20%. Mladi se masovno iseljavaju, sve je manji natalitet, dug sve veci…
        Ovim tempom nam ne gine Grcki scenarij za par godina?
        Svi su socijalno osjetljivi a nitko se ne odrice svojih prava. Crkva se ne odrice Vatikanskog ugovora, sindikati svojih “stecenih prava”, branitelji svojih mirovina, seljaci svojih poticaja, Klaus svoje spalionice novca… mogao bih cjeli dan nabrajati… Siguran sam ako se nesto ubrzo drasticno ne promjeni da idemo u provaliju. Ali mozda je bankrot i najbolje rjesenje za nas. Onda svi mogu strajkati i izaci na ulice ali para nema… Pa ce nasa djeca i djeca nase djece otplacivati te dugove. Rasprodati cemo sve sto valja za sitne novce i netko ce zaraditi na nasoj gluposti. Kao bus koji ide u provaliju a neki jos izadju i poguraju ga jer ne ide dovoljno brzo…

  6. Napokon malo pozitivnih vijesti. Neka barem izađemo iz recesije tehnički pa da nekakav pozitivan sentiment prevlada u društvu, a i na burzi.

    http://www.seebiz.eu/analiticari-hrvatska-u-posljednjem-kvartalu-2014-izasla-iz-recesije/ar-105918/

    Na svjetskim burzama ponovno rekordi. Nije li vrijeme i da i naša burza živne i dođe “makar” na 4000 bodova 🙂

    http://www.seebiz.eu/svjetska-trzista-nasdaq-najjaci-u-15-godina/ar-105919/

    Booking i najave za sezonu su jako dobri i barem će tu neki rekord pasti.

    http://www.seebiz.eu/minhenski-sajam-najavljuje-dobru-turisticku-sezonu/ar-105922/

    • Glavno da naši “fiksiraju” tečaj za obračun kredita. Bilo bi fora da tržišni tečaj padne ispod njihovog fiksiranog iznosa 🙂 Ali zanimljive su te negativne kamatne stope, ne mora to završiti tako kako se njihova centralna banka možda nada (a možda samo muljaju da se tome nadaju :). Moguće da negativne stope kad ih održava ECB i kada to radi SNB imaju sasvim suprotan efekt 😀 Jer znamo zašto ih SNB spušta, i zašto ljudi drže depozite u CHF, a znamo dobro i zašto to radi ECB. Možda se ljudi iz švicarskog sigurnog utočišta neće dati istjerati “malim naknadama za čuvanje novca” – ljudi su za sigurnost spremni platiti i velike naknade 😀

      Za Švicarce ovo uopće ne mora biti loše unatoč svim teškoćama koje uzrokuje neracionalno jak tečaj. Mogu oni lijepo zarađivati na čuvanju tuđeg kapitala, to je zanimlijv posao. A onda kada sav taj kapital zarađen na razne načine…, uz atraktivne okolnosti iracionalno jake domaće valute, i možda slučajno iracionalno nisko cijenjenu realnu imovinu u okolnoj Europi, iskoriste za kupovanja po Europi, kada njihove globalne kompanije krenu pametno preuzimati po Europi i dodatno ojačavati svoje globalne operacije, dodatno povećavati konkurentost itd. Švicarci će kako vrijeme prolazi biti i dalje sve sretniji 🙂

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s