Danas imam jako ugodnu obavezu, naime od onih kad ste sretni da ju možete imati.
U žiriju sam EY Poduzetnik godine, to nije još jedna ‘zlatna’ nagrada nego nešto posve drugo, naslov je senzacionalistički, ali pogledajte sadržaj: Stiže prestižna nagrada, hoće li poljuljati Zlatnu kunu?
Nakon prethodnih faza, danas imamo intervjue s jednim užim izborom poduzetnika. Čitajući njihove aplikacije, s puno osobnih elemenata, s puno uspjeha, ali i problema i padova, čovjek se naprosto ne može ne zapitati:
– Kako to da je ova vrijedna vrsta, ključna za prosperitet svake zemlje, ovako ponižavana i prezrena u Hrvatskoj?’ Znamo da su mnogi poduzetnici bili povlašteni u dilanju s državom, znamo da ljudi kao i svi drugi, pa i među njima, kao i među drugima, ima i kriminalaca … ali kako to da je nemetnuta tako antipoduzetnička klima? Iako je biti poduzetnik, a pogotovo biti uspješan poduzetnik u Hrvatskoj daleko teže nego u EU i većini svijeta?
– Misli li narod tako kako guraju mediji, ili su mediji zapravo ti koji nameću takvo ‘mišljenje’?
– Kako to da i država, koja zapravo živi od vrijednosti koju stvaraju poduzetnici često poduzetnike smatra neprijateljima?
Itd.
Zahvalan sam Ernst & Young da me pozvao u to vrijedno društvo i osjećam se povlašteno zbog današnje ‘obaveze’, slušati te ljude, njihove snove i ostvarenja. Uvjeren sam da će ovaj projekt pomoći da se neke stvari izmjene.
Kategorije:Uncategorized
Eclectica 
Pozdravljam navu nagradu i natječaj, jer to je i smisao poduzetništva u kvalitetnoj konkurenciji natjecati se inovacijama, pa tko bolji…
Inače mediji/društvo odnos je takav jer trebamo se pogledati u ogledalo i priznati si: Mi samo mala zatvorena konzervativna sredina koja se boji vanjskog svijeta i novih stvari. Oni koji nisu takvi odlaze van, a mi koji smo unutra napredujemo kad se oni izvana vrate unutra, pa ako prežive utječu.
Ponekad se i pojavi koja iznimka iznutra, ali ona je, i još za sada, baš to, iznimka.
p.s. i tako Mi kao društvo polako napredujemo dok ostali oko nas jure.
Mijenja se ta zatvorenost i mislim da ce Hrvatska dugorocno profitirati od EU.
http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=black&id=804647
U zadnjih par godina u Zagrebu ima sve vise stranaca, i pri tome ne mislim turista.
Osobno stekao sam puno prijatelja u ZG koji su stranci, ponajvise EU zemlje. Cak mi i djevojka ne prica hrvatski 😀
Ma poduzetnici su zli pohlepni eksploatatori radničke klase koji parazitiraju na plodovima tuđeg rada gomilajući ekstraprofite i zbog njih drugovi sindikalisti s FFZG-a ne mogu uživati svoja stečena prava.
Da su poduzetnici zli misli i narod i mediji (u ovom slučaju ne “prema planu” već novinari iskreno u to vjeruju, isto kao i narod).
Razloga ima puno, ali pojednostavljeno bih rekao:
A) i dalje su aktivne i dominante (ne samo kroz politiku i medije, već i u kućnom odgoju pojedinaca) generacije “ogrezle” u socijalizmu, a tu je temeljni problem nije zloća ili želja za povratkom na staro, već što ne razumiju tko je stvaratelj vrijednosti (blagostanja). Socijalizam ih je naučio da je to Država koja dijeli i na čiju se sisu treba prikopčati. “Vladajuća elita” je redom tog mentalnog sklopa (“raspodjela”, “prava”, http://www.jutarnji.hr/neocekivana-odluka-bivseg-predsjednika–uzet-cu-placu–inace-bih-morao-na-burzu-/1304328/), i narod ju baš zato redom bira, baš te i takve.
Ključne riječi (redom negativne, ogavno negativne): ekstra profiti, privatni interesi, neolibaralni kapitalizam, privatnici su uzrok što ne izlazimo iz krize
Pitanje: Što je protuteža tome i ima li je dovoljno? Ako nema, kako će doći do promjene?
B) Privatizacija ’90tih nevjerojatno negativno urezana u kolektivnu svijest. Tipično razmišljanje (ovdje samo navodim, ne iznosim je li razmišljanje ispravno ili pogrešno):
– “opljačkan je veliki, zajednički, novac”
– “javnu, zajednički stvaranu imovinu dobili su odabrani – za što je uvjet bila bliskost vlasti odnosno karakterna ili stvarna bliskost krim miljeu”
– “Tajkuni koji su dobili poduzeća su ih uništili. Ili u rijetkima koja su opstali sada eksploatiraju radnike”
Obećanja o vraćanju opljačkanih novaca ili poništenju pretvorbe (a prošlo je preko 20 godina!) su i dalje dio predizbornog folklora i njima se i dalje dobivaju glasovi na izborima!
Pitanje: Kako završiti s tom pričom? Inače i za 10 godina od danas će za nedaće društva biti krivi neprocesuirani privatizacijiski tajkuni (tad već potomci) i nepravedna i devastirajuća startna točka našeg društa (P&P ’90tih)
Kako završiti s tom pričom? Ako je priča samo loša percepcija poduzetnika – ne čekati nego pokazivati vlastitim primjerom. Jedna skromna dobrotvorna akcija napravi više PR nego deset plaćenih intervjua poput onog legendarnog na sedam stranica Jutarnjeg prije par godina. Ništa ne obrazuje bolje nego dobar primjer – a gdje je bolji primjer nego kad uspješan poduzetnik “vrati dug društvu” (nota bene, dug implicira da mu je društvo nešto dalo, nešto povrh povjerenja na tržištu što je kod nas dubiozna pretpostavka). Problem je što su kod nas takve akcije vrlo rijetke – ne sjećam se baš da su se Kerum, Rajić, Kutle i ostali pretrgali humanitarnim radom. Ne kažem da su to dužni ili da imaju obvezu, ali koga zanima, nek se malo raspita o broju zaklada koje djeluju u humanitarne svrhe u RH. I mimo toga, bilo bi zanimljivo čuti koliko su obrazovnih i drugih inicijativa financijski pomogli naši najuspješniji poduzetnici. Možda bi im reputacija i utjecaj bili veći da su bili malo društveno angažiraniji.
Pa Amerika je najbolji primjer za dosege filantropije i “vraćanja duga društvu”, čak i AIG je kao što vidimo vratio pozajmicu, ali i tamo se sve više i više (prema dojmu mene koji tamo nikad nije bio, i volio bih da sam u krivu) obraća pažnja na povećavanje tzv. nejednakosti umjesto na shvaćanje kolika vrijednost je imati slobodu za “pursuit of happyness” i mogućnost slobodnog rada.
Ukratko, poduzetnici od tamo pomažu ne samo Ameriku nego i cijeli svijet, ali se narod (možda njegov manji dio) svejedno bori za pravednost umjesto za slobodu.
Evo g. Nenad aktivno radi i na A) edukacija putem ovog bloga i ostalih medija gdje mu se otvorio pristup
B) pokrenuo je obrazovne inicijative kao donator
Dakle svi ostali koji imaju želje i mogućnosti mogu slijediti njegov primjer pa će se s vremenom percepcija promijeniti. Akcija umjesto njurganja!
Tako je. SAD su, među ostalim, i vodeća zemlja po broju humanitarnih zaklada. Narod kao narod, uvijek će u nekom postotku potpast pod jednu ili drugu ideologiju.
Upravo tako, još jedno mjesto gdje probija led, u skladu sa svojim interesima i mogućnostima. Mislim da je stvarno jadno da deset ili sto puta “teži” poduzetnici nisu pokazali mrvicu njegove socijalne inteligencije. Ponavljam, nemaju neku pravnu ili moralnu dužnost to učiniti (ovo drugo naravno sudim po nekim vlastitim moralnim kriterijima, to je subjektivno i ovisi o osobnom osjećaju morala), ali to jedan od razloga zašto je riječ “poduzetnik” u Hrvatskoj ozloglašena, za razliku od “entrepreneur” u SAD.
Mogli bismo sad o tome kako u SAD ako ne platite radnike idete smjesta u stečaj, a financijski marifetluci se dosljedno nagrađuju odmorom u zatvoru, ali to je druga tema.
Frend ponovo u akciji:
http://www.vecernji.hr/hrvatska/poduzetnicke-zone-gradene-kao-trend-kako-napuniti-zone-i-zaposliti-gradane-992931
g. Bakić niste komentirali gospodarski program koji predstavio HDZ?
Rasprava se razbuktala na Lukinom blogu.
link za zainteresirane
http://katkapital.com/2015/03/03/video-preporuka-15/#comments
kako izgleda poduzetnike u RH možemo zaboraviti. katastrofa se nastavlja i dalje.
Ispričavam se što sam ovako banuo, jer je pitanje za Nenada, ali kako komentirati nešto što ne postoji? Samo nova terminologija i nova prevara. Ordo-liberalizam prenesen u HR, može jedino značiti državni kapitalizam baziran na infrastrukturnim projektima, samo ovaj put financiran većinom europskim novcem, umjesto deficitom kao dosad, i klijentelizam u sprezi sa podobnim “poduzetnicima”, personificiran u farbanju tunela i sličnim i gorim svinjarijama. To smo već imali, imamo na žalost još uvijek, samo u manjem obujmu jer je i para manje. Što bi rekao njihov bivši Bog kojeg se svi tako zdušno odriču otkad je u buturi: “Idemo dalje!” Po starom. 🙂
Njima zapravo ne treba povratak korijenima i Tuđmanu, nego desanaderizacija. A za to su propustili priliku istjeravši i natjeravši ih da odu Kosoricu, Dalićku, Prgometa… Ta stranka je ostala apsolutno ista, i onako kako je ustrojena u jarunskoj baraci, na isti način funkcionira i dan-danas. Jedini raison d’etre, bio i ostao toj stranci, jest vlast i plijen koji s njom dolazi. Da je tome tako svjedoči i prvi izlazak van predsjednice, iako je mogla izabrati milijun boljih i po zemlju i državu svrsishodnijih putovanja. Kao šatro iskorak u regiju. Prvo, jebala ih regija, drugo, to čak nije ni istina. Zapravo je išla tamo po glasački plijen i donijeti ga gazdi i stranci iz koje je navodno izašla. Isto je činila i dok je Sanader bio gazda. Jednom rob, uvijek rob.
I onda kako vjerovati nekome da će reformirati zemlju, institucije i cijelu državu, kad taj nije u stanju reformirati ni sam sebe? I dođe mi žao i krivo kad, recimo Milošević, se mora ići brukati pred narodom, u donkihotovskoj misiji branjenja neobranjivog. I pitam se što i on još radi u toj ekipi?
Ispričavam se neistomišljenicima na oštroj intonaciji, ali kad se skinu ideološke naočale, mislim da bi ovo trebalo zvučati realno. Osobno, iako sam svjetonazorski svjetlosnim godinama udaljen, kao građanin ne bih imao nikakvih problema glasati za ono što zastupaju Dalićka i Prgomet. Za ovo što zastupa Karamarko, a provodi operativac Vaso, ni u kom slučaju
HDZ je nacional-socijalistička partija Hrvatske, a SDP je nacional-socijalistička partija Jugoslavije. Te dvije partije zanima jedino vlast. Ljudima stalno serviraju ideološke podjele da bi se prikazale drukčijim jedna od druge i tako smjenjivale na vlasti. Onima iz svojih redova koji ne pristaju na takve podjele se odmah pošalje jasna poruka. Samo treba pogledati slučaj Stiera i Picule. Surađuju jedino na očuvanju svojih pozicija kao što je bio slučaj sa bojkotiranjem referenduma o izbornom sustavu.
Tko god očekuje da će se te dvije partije transformirati u moderne demokršćane i socijal-demokrate, može se odmah prestati nadati. Moderna konzervativna, liberalna, demokršćanska ili socijal-demokratska stranka može nastati jedino iz ljudi koji nemaju nikakve veze sa HDZ-om i SDP-om. Od ljudi sa “terena”, a ne iz recikliranih kadrova kao što su bivši predsjednici i njihovi treći putevi.
Hrvatska konzervativna stranka bi mogla biti jedna od tih ako je suditi po dopredsjedniku i međunarodnom tajniku:
http://poslovniportal.hr/predstavljamo/item/1354-ekonomsko-cudo-josip-pavic-preuzeo-blokiranu-i-s-8-milijuna-kuna-opterecenu-opcinu-a-u-tri-godine-uspio-vratiti-95-duga-u-cemu-je-tajna-uspjeha
http://predzidjeslobode.com/2015/02/07/hrvatska-drzava-intervenira-u-hladenje-piva-i-pranje-gaca/
Nadam se da će se inicijativa Bože Petrova pretvoriti u modernu stranku iako je pitanje koliko ljudi uključeni u nju imaju jednak svjetonazor.
Što se tiče posjete predsjednice Bosni i Hercegovini, tu ste u krivu. BiH je i nama i zapadnim partnerima i strateški i ekonomski i geopolitički bitna. Hrvatska država ima pored ekonomskih i druge, ne manje bitne, interese. Svijet i okruženje u kojem živimo nije jednodimezionalan i ne svodi se samo na ekonomiju i slobodno tržište, bez obzira koliko oni bili bitni.
Hrvatska je i nacionalna država i hrvatskog naroda, pa stoga Hrvatska ima itekakav interese u njenoj stabilnosti. Nadalje, u kontekstu radikalizacije islamizma mi smo i tu vitalno zainteresirani za stabilnost susjedne države. O tome ovisi i ulazak u Schengen, koji je za sad upitan. Eto vam par dobrih razloga za posjet. Svijet je puno širi i složeniji, a ekonomija je samo jedan, vrlo bitsn, ali samo jedan dio.
malo off topic…
naslovna slika je Vaša ili?
Da.
Dvije riječi to jest ime: Mate Rimac… respect!
A jeste šturi u odgovoru 🙂
Hocete nam otkriti lokaciju slike?
Hvala!
Ako mislite na ovu u zaglavlju, to je sa jednog skijališta u Austriji, slikano je s visine nekih 2000 m.