Gospodarstvo - globalno

Kolaps eura – odlična ili katastrofalna vijest za Hrvatsku?

0. NOVINARIMA I UREDNICIMA: Svi oni ekonomisti koji su vam se nametali da pričaju, ili općenito drečali o ‘nužnoj devalvaciji kune’, ‘jakoj kuni zbog uvoznog lobija’, i slično, a nisu se javili da prodiskutiraju ovu stvar, zapravo su samopromotori koji su se samopromovirali neovisno o šteti koju mogu napraviti.

1. Razmjeri pada eura su kolosalni, što začudo nije dobilo nikakvu pažnju u hrvatskim medijima. Njihovu pažnju zaokupljaju, kao nevjerojatno važna tema, malograđanski pozeri Cipras i Varufakis (ti klošari naravno sad rade točno ono što moraju). Zadnjih godinu dana:

usd eur

2. Ovime je Europa značajno osiromašila (odnosno, to je eksplicirano), svodi se se na svoju mjeru. Sve što se uvozi u Europu je direktno znatno skuplje: japanski i američki automobli, iPhone, filmovi, glazba, putovanja … No, i sve što se proizvodi u Europi postaje za Europljane skuplje, jer im plaće u eurima ostaju iste, a cijene će ipak s vremenom (u eurima) narasti. Primjerice, trošak za aute je i materijal, koji na svjetskom tržištu poskupljuje, potražnja za turističkim smještajem će biti veća, pa će porasti i cijene. Cijene nekretninama u glavnim gradovima (Berlin, Paris … o Hamburgu da ne govorima) će porasti zbog inozemne potražnje. Itd.

Kako sve što se radi u Europi postaje radikalno jeftnije na mnogim kljjučnim tržištima (SAD, Kina …), to znači da u biti Europljani rade za manje novca. Pogledajmo <a tablicu od Moody's via BI: The collapse of the euro is fantastic news for Europe’s recovery. GCC znači ‘Gulf Cooperation Council, regija je EMEA, ne samo Europa, dakle Europa, Srednji istok i Afrika). Označio sam neke sektore, značajne za Hrvatsku, ali i mene osobno:

euros cs

Ovo su objašnjenja nekih stvari:
– za turizam mislim da je očito, Amerikancima, Britancima, Švicarcima, Kinezima itd. … Hrvatska postaje puno jeftinija.
– za proizvodnju automobila sam označio jer zapravo imamo jednog vrlo jakok proizvođaša vozila, a to je Đuro Đaković, za kojeg znamo da je čvrst sudionik u tenderu za najveći posao hrvatske industrija od osamostaljenja (500 ili više milijuna eura): priopćenje za javnost, reportaža u Globusu Globus DDJH 2015.
– luke bi mogle malo profitirati, a aviokompanije, u našem slučaju CA, izgubiti (kako točno molim razmislite sami, meni se ne da).
– utjecaj na brodare neutralan.

Da pojasnim na primjeru ĐĐ. On ne spada očito u ‘Auto’, ali to je najbliže od gornjeg što imamo (na koncu, to su auti od 20 tona, baš bi bilo lijepo imati jednoga 🙂 ). Kao što znamo, glavni, i u biti jedini ozbiljni konkurent je američki General Dynamics (ali ako vas plaše Amerikanci, imamo ovo: “ … sa finskim borbenim oklopnim vozilom AMV 8X8 proizvedenim u hrvatskim pogonima pomeo zapadnu konkurenciju na testiranjima u Kuvajtu održanim prošle godine… “. Sada, ako je GD predao cijenu u dolarima, to je sad znatno skuplje spram Đurine cijene, ako ju je predao u eurima. Ako je pak i Đuro predao u dolarima, sada ju može znatno korigirati. Ako su oba predali u eurima, GD teško može korigirati jer je u valutnim ‘škarama’, a Đuro može, itd. Naprosto, sada je Đuro u svakom slučaju troškovno konkurentniji (plus, GD-ov Stryker je u stvari Piranha švicarskog Mawaga, kojeg je kupio GD pa se sad zove GD Land Systems — što znači da i ako se proizvodi u Švicarskoj, opet isto.)

Slično je npr. za RIZ Odašiljače.

No, slično je i za one koji izvoze samo, ili uglavnom, u eurozonu jer sad konkurenija iz SAD ili Kine postaje skuplja, npr. naše tekstilne kompanije.

3. Znači, ovo je ujedno i jako dobra vijest za hrvatsko gospodarstvo jer nas čini jeftinijima (iako ujedno i siromašnijima) na svjetskom tržištu. To se kaže ‘konkurentnijima’. A konkurentan možeš biti na dva načina:
– da si produktivniji, tj. da tvoj rad vrijedi više jer imaš više kapitala i više inovacija (što je opet vezano s kapitalom), recimo švicarska tvronica čarapa koja ima baš efikasne, iako jako skupe strojeve
. ili da si jeftiniji u troškovima, prvenstveno radna snaga: tvornica čarapa u Pakistanu, ili tvornica odijela u Hrvatskoj (npr. Varteks).

4. Pogledajmo sada zašto ovo može biti jako loša vijest za Hrvatsku. Poznato je da je upravo kriza prilika da se naprave ključni i teški potezi koji se kasnije pokažu jako korisni, primjerice ovaj članak iz McKinsey Quarterly: Never let a good crisis go to waste. Poznato je da je ova Vlada upravo zbog krize imala priliku napraviti izrazito puno, započeti reforme, a odustala je u stvari od svega.

Stoga ovo smanjenje pritiska može biti jako loša vijest za Hrvatsku jer će i iduća Vlada biti pod manjim pritiskom (tekući račun nam je već sada u pozitivnoj nuli, vanjski dug ne raste, javni sektor koji je zapravo izborna baza obje glavne stranke – ne zaboravimo da je u zadnje 3 godine zaposleno noivh 40.000 ljudi u njemu zbog umirovljenja, a to su sve političke ili ‘zemo’ veze) – i dalje uživa povlastice odustajanja od reformi.

Ovaj kolaps eura će vjerojatno donijeti oko 1% rasta BDP, što će onda i ovoj i idućoj Vladi biti dobar izgovor da ne radi refomre ‘jer vidite kako nam dobro ide’.

Napomena: Imam dionice hrvatskih turističkih tvrtki (ponajviše RIVP i ARNT), Đure Đakovića i jedne luke, te od spomenutih još dionice RIZ Odašiljači kao i Varteks, Kotka, a ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju. Nemam iPhone, nego mi je on super fora da razotrkivam hipokriziju naših šampanjac-socijalista koji ‘osuđuju nejednakost u svijetu’, ali redom imaju iPhone kao ultimativni znak raspoznavanja tzv. urbanog socijalista iako je Apple toliko brutalna profitabilna kompanija da nas riječi izdaju, a kupnja svakog iPhonea mu donosi dobit s kojom se mogu spasiti od smrti od gladi barem 2-3 djeteta u Africi.

Oglasi

Kategorije:Gospodarstvo - globalno

Tagged as:

58 replies »

  1. Jeste li sigurni da ĐĐ i ovaj posao spadaju u Automotive? Meni se čini da je to ‘Arms/Weapons’ sektor, bez obzira što se radi o vozilima.

    • U pravu ste, ne spada, ali to je najbliže, nema ovog sektora o kojem govorite u gornjoj tablici, pa ću još malo pojasniti gore.

  2. Rast od 1% ce biti posebno tuzan ako pogledamo jednu Irsku, koja je razvijenija od Hrvatske, a i bila je teze pogodjena krizom, pa ce svejedno rasti 3-5%. Logicno je da manje razvijene zemlje rastu brze od razvijenijih, kada god to nije slucaj, nesto je sumnjivo.

    Nezanemariv faktor u rastu Irske su strane investicije. Zasto bas u Irsku? Medju ostalim, zato jer je porez na dobit 12.5%, pa medjunarodne korporacije smjestaju centrale za Europu u Irsku. Nije to jedini faktor, ali je znacajan faktor.

    A mi? Smanjenje poreza ne razmatramo, nego sami sebe lazemo da se isti efekt privlacenja investicija moze postici nekakvim reformama, tipa smanjenja birokracije, parafiskalnih nameta, pojednostavljivanju dozvola, itd.

    Ne. Nista ne moze zamijeniti niske poreze.

    • U pravu ste Šimune, katastrofa je da su ljudi poput Vas vani, naša raja uopće ne razumije kolika je razlika između rasta 4-5% i ovoga što mi imamo ovdje.

      • Iskreno, ja sam puno i vani i u Hrvatskoj zbog prirode posla, ali kao kompjuteras nisam tipican primjer ljudi koji su najteze pogodjeni u nedostatkom rasta u Hrvatskoj, to jednostavno ne utjece pretjerano na moje odluke… pomalo neintuitivno ali nama informaticarima moze biti OK cak i u Hrvatskoj u kojoj gospodarstvo pada, ako radimo za izvozne firme, a mnogi rade… zatim, tu je i cinjenica da u mnogim visokospecijaliziranim zanimanjima cirkulaciju ljudi po svijetu nije potrebno sprjecavati niti ju treba gledati kao nesto negativno… ljudi se odu skolovati vani, ili usavrsavati vani, ili loviti neke prilike, ili su samo znatizeljni, uvijek je tako bilo u uvijek ce tako biti, i to nije nesto nuzno negativno ili lose, mnogi se vrate zadovoljniji, sposobniji, iskusniji… tako da ja vise vidim kao katastrofu to sto odlaze ljudi koji ne zele otici, ali moraju, jer nemaju posla, a imali bi ga da uspijemo postici rast od 4-5% godisnje, a to bismo i mogli ako smanjimo poreze na uvjerljiv nacin.

      • Ma naravno, pa svatko iole informiranijishvaća zašto brdo korporacija koristi Irsku. Corporate tax je nizak, a svi vole male troškove. Ali hej, ‘zašto bi mi niskim porezima dopustili strancima da zarađuju?!’

        • A da, bolje da ni ne dođu nego da plate manje poreze 🙂

          Kod nas je bitno samo sjesti u šator i zahebavate sve oko sebe i nabijati na nos gdje si bio 91.dok svi ne odemo u 3pm.

        • Hrpa drugih stvari isto utječe na Irski uspjeh (način ponašanja lokalaca, količina birokracije, a sada i postojeći presence drugih multinacionalnih firmi) 🙂

    • Manji porez je Ircima bio odličan start.

      Ali ne bih pod “zavaravanje” stavio to da treba nama manje birokracije (npr ja nemam osobnu niti prebivalište — samo ekvivalent OIBa, PPS, a adresu dokazujem, ne bi vjerovali, računima). Treba nam pozitivni outlook (Irci imaju zdravi omjer; imam dojam da su negativni, ali samo toliko koliko ih potakne da guraju za jačim, boljim, višim). Treba nam provođenje engleskog kroz što veći dio života.

      Ne zaboravimo da Irci sad imaju ogromnu prednost: pozitivni utjecaj hrpe multinacionalki u Dublinu — Microsoft, Facebook, Google, Twitter, Amazon, čak i Riot Games, a od čega prve tri u Grand Canal Docks/Docklands/’Silicon Docks’ dijelu grada. Ako jedna ulaže u obrazovanje, pomaže ostalima; ako jedna dovede novog zaposlenika, olakšava ostalima da ga dovedu (ili čak preuzmu).

      Mi imamo finu prednost u vidu klime. I veliki početak bilo bi nam rezanje poreza. Ali dok god mi namrgođeni inspektor može u malom poduzeću uništiti poslovanje, dok god općina ili ministarstvo može trivijalno “štopirati” promjene potrebne da firma sagradi tvornicu, dok god nam sindikalisti mrze svaki kapital, dok god izlaženje u susret jednoj osobi rezultira automatskim (ključna riječ) jalom od strane druge “je, zašto njemu pomažeš, a meni ne”, dok god smo zapeli u početku 90ih (Irci uredno posluju s Britancima, dapače, toliki je utjecaj Britanije da se ponekad pitaš je li ovo druga država….), …

      Trebamo u HR hrpu promjena, korak po korak. Porez jest bitna stvar, koja će možda doći malo kasno, ali bitna. No džabe ako je teško otvoriti novu tvornicu ili ured, ako su zetovci neljubazni i neorganizirani, itd itd.

      Možda je 1.5god u multinacionalki premalo da steknem dojam o lakoći poslovanja i o Ircima, ali eto. 🙂

      • Lijepo napaisano. Dodajte ovdje lokalne šerife koji mogu stopirati novu investiciju u nedogled, nesređene zamljišne knjige i tu smo gdje smo.

      • @ivucica

        Mislim da se varate. Poduzetnika poznajem mnogo i ne mogu se sjetiti jednog razgovora da mi je jedan rekao “ma necu pokretat posao, sto ako bude nekih prepreka” nego naprotiv, to su ljudi kojima okolina ukazuje na prepreke a oni odmahnu rukom i kazu “ma rjesit cemo”. Poduzetnici su po definiciji *pretjerani* optimisti. Vecina novih poduhvata propadne svugdje, i u Hrvatskoj i u Svicarskoj i u SAD-u. Poduzetnici ne razmisljaju o tome da ce propast zbog nekakvih prepreka, ali itekako stavljaju stvari na papir i gledaju “isplati li se meni ovo u idealnom slucaju”. Znaci pretpostave da ce sve prepreke preskocit, uspjet rjesit, i onda gledaju gdje su.

        I precesto su nigdje jer su porezi previsoki, rad preskup (dobrim djelom zbog poreza, itd).

        Nemojmo podcjenjivati utjecaj visine jednog jedinog poreza — poreza na dobit, na lociranje onih firmi koje se lako mogu premjestati po drzavama. Neke male zemlje, poput Malte i Gibraltara, privukle su znacajne investicije politikom niskih poreza. Doduse, nisam niti rekao da su niski porezi jedini faktor. Bugarska isto ima niske poreze, Makedonija takodjer, Srbija takodjer, pa nisu ostvarile zapazene uspjehe. Potrebne su i druge stvari, to je jasno.

        Ali moje je misljenje da dobar dio drugih stvari mi vec imamo i usko grlo su porezi.

        • “Poduzetnika poznajem mnogo i ne mogu se sjetiti jednog razgovora da mi je jedan rekao “ma necu pokretat posao, sto ako bude nekih prepreka”

          To su ljudi koji jesu postali poduzetnici. Ali koliko potencijalnih poduzetnika JEST odmahnulo rukom i reklo “previše mi je prepreka, ipak ništa od toga”? Kad sam odlazio van, cilj je bio skupiti novce i jednog dana se vratiti, postati poduzetnik. Još uvijek jest — ali sjećanje na priče o preprekama na koje su ljudi nailazili, te sjećanje na moje prepreke u nepoduzetničkom svijetu, navodi me da se pitam je li uistinu vraćanje s ušteđevinom najbolji pristup? Ili radije otići tamo gdje je sve skuplje, ali je i prepreka manje?

          Ali nije stvar samo u malim poduzetnicima. Nama treba i velikih investicija i firmi. Multinacionalki jest porez bitan, ali možemo li mi srušiti porez toliko da budemo konkuretni jednom npr Luksemburgu usprkos tome da nam drugi faktori (lakoća dolaženja do građevinskih dozvola, lakoća gradnje hale, itd) nisu baš bajni? Bi li kolegice iz Indije koje su praktički pobjegle u ured u Kaliforniji (zbog klime i hrane) htjele doći i ostati u Hrvatskoj?

          Nećemo dovući firme ako nemamo a) niske poreze (tu se itekako slažemo, porezi su nam ludo visoki), b) u narodu što univerzalnije vladanjem nekim od lingua franca jezika (engleski, možda njemački ili francuski), c) riješene birokratske prepreke.

          Počeo sam stvari gledati sa strane vanjskog poduzeća koje može doći u Hrvatsku, pa mi više nije ključ samo u liječenju domaćih problema; ekonomija se može i dijelom mora zaliječiti privlačenjem proizvodnje multinacionalki (bilo tvornice, bilo inženjerski uredi).

          Koliko klasa poduzeća možemo trenutno otvoriti bez vanjskog ulagača? Može li Hrvatska sama pokrenuti npr. tvornicu avionskih krila koja će imati konkurentan proizvod (izmišljam kao primjer da ne bih vezao sve uz IT)? Koliko znanja moramo uvesti za takvu tvornicu? I neće li uvezeno znanje imati općepozitivan društveni utjecaj? Za primjer, zaposlenici u (izmišljam primjer) tvrtci Uber otvore vlastitu IT tvrtku koja sad u startu ima iskustva sa skaliranjem na milijune istovremeno aktivnih korisnika, i desetke tisuća QPSa.

          Ako sutra Hrvatska iskopira porezni sustav Irske, ili da uzmem vaše primjere Gibraltara ili Malte (pretpostavimo i ostale ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s US i slično), mogu li uistinu svojim šefovima sugerirati da treba otvoriti ured u Hrvatskoj? Ako da, gdje i zašto?

        • @ivucica

          Po mom iskustvu, obicno najvise vicu o tome kako je u Hrvatskoj sve najgore ljudi koji uopce nemaju pojma kako je drugdje, a najcesce nemaju pojma niti kako je tocno u Hrvatskoj, nego imaju u glavi i pretjerano ruzicastu sliku Zapada i pretjerano crnu sliku Hrvatske.

          Recimo, jeste li svjesni da Hrvatska ima nekoliko tuceta a mozda i preko stotinu poduzetnickih zona? To ima skoro svaka opcina koja drzi do sebe, nisam ih sve detaljno proucavao, alo pouzdano znam za nekoliko njih koje su solidno infrastrukturno opremljene, cijena kvadrata je povoljna, a vlasti maksimalno izlaze u susret sa dozvolama jer zele zone popuniti. Vi ste upravo, onako usput, spomenuli:

          “…usprkos tome da nam drugi faktori (lakoća dolaženja do građevinskih dozvola, lakoća gradnje hale, itd) nisu baš bajni?”

          A da? Tko je to pokusao sagraditi halu u Hrvatskoj i naletio na nerjesive probleme? Te neke stvari “svi znamo da su lose”, a kad malo zagrebete ispod povrsine, onda vrlo cesto nadjete da se ne zale oni kojima stvarno treba hala, jer oni ju bez problema mogu sagraditi u nekoj od zona, nego razni drugi. Tipican primjer je medijski pritisak koji je IKEA vrsila placuci o tome kako ih blokira birokracija, a kad smo malo bolje pogledali o cemu se radi, ispalo je da je IKEA kupila poljoprivredno zemljiste na rubu grada, zatim trazila prenamjenu, i jos trazila da se zbog nje premjestaju naplatne kucice, a sve kako bi prosla sto jeftinije. Napisao sam tada i ponavljam: to je dvokomponentna investicija: jedna komponenta je spekulacija zemljistem, za sto nemam nikakvih simpatija.

          Kada je vlada gurala nedavno nepotrebni i stetni Zakon o poticanju strateskih investicija, pokazalo se na primjerima firmi koje su tada spominjane, da se nije radilo o nekim sasvim jasnim situacijama. Recimo, jedna firma je trazila da im Hrvatske sume prepuste nekakvo zemljiste za hotel. I sad je to kao birokratska prepreka? Sto ne kupe zemljiste od privatnika i grade na tome? Itd itd.

          Najlakse je onako opcenito reci “imamo prevelike birokratske prepreke”. Ne kazem da ih nema i da ih ne treba rjesavati, ali puno pisem o tome jer smatram da se radi o *alibiju* kako bi se izbjeglo smanjivanje poreza.

          Da ne pricam o tome da i na Zapadu ima prepreka. Neka proba netko dobiti zemljiste od Irskih Suma za hotel, pa da cujemo kako se proveo, ili pomaknuti naplatne kucice u Paolo Altu u Kaliforniji. Kad smo kod gradjevinskih dozvola: jednom Steveu Jobsu lokalna opcina nije valjda pet godina dala da srusi svoju vlastitu kucu. Onaj neki Turner htio sagraditi golf teren u Dubrovniku, pardon, Skotskoj, pa naletio na poprilicne probleme, sudovanje sa nekim tko mu nije htio prodati zemlju, itd.

          Moramo se otrgnuti od depresivnih i mracnjackih ideja o tome kako je u Hrvatskoj sve najgore, i povodjenja za emocijama, rekla-kazala pricama i dojmovima, i gledati detalje svakog slucaja. To moramo napraviti zato jer nas takve ideje navode na *krive* reforme. Zakon o poticanju strateskih investicija je kriva reforma. Zakon o smanjenju poreza na dohodak je prava reforma. I tako dalje…

        • @ivucica

          Multinacionalne kompanije tvornice u Hrvatskoj ne mogu otvarati zbog visokih poreza na kapital obzirom na rizik poslovanja u Hrvatskoj (kojega čini dobrim dijelom baš taj nesigurni pravni okvir a kojega je dio i porezna politka) u kombinaciji sa činjenicom da se nalazimo u vrlo zabačenom dijelu svijeta (kao da ideš otvarati tvornicu u prašumi). Zabačena lokacija je u smislu da smo daleko od proizvođaća ostalih komponenti koje bi bile inputi tim tvornicama. U jednoj Kini u krugu od 100 km imaš sve što ti treba i u količini/skalabilnosti koja zatreba. Naša tvornica bi morala uvozit inputa i iz kruga 1.000 do 10.000 km.

          Za tvornicu je potrebna i stručna radna snaga proizvodnih tehnologa. To je često problem i u USA pa kada se otvara neka ozbiljnija tvornica prvo je potrebno ljude slati na obrazovanje i praksu u Kinu da bi po povratku mogli voditi proces, prenositi znanja drugim kolegama, dok se s vremenom ta davno izgubljena znanja i vještine ponovno ne udomaće na domaćem tržištu rada.

          Mi u Hrvatskoj imamo i slabije raznoliku i razvijenu industriju u okruženju nego je unutar USA i još izrazitije izgubljena znanja i vještine iz proizvodnje (a koja možda niti nismo imali na tom nivou, mogao bih se kladiti da je američka proizvodnja npr. 80-ih bila razvijenija od jugoslavenske iz tog doba).

          Inženjerski uredi? To zvuči jednostavnije jer tu nije preduvjet kao za tvornice da već imamo u okolici druge tvornice/urede i “tradiciju tvornica/ureda”, ali budimo realni, niti inženjerski ured ne možeš otvoriti u amazonskoj prašumi potražujući radnu snagu među lokalnim domorocima.

          Za “inženjerske” djelatnosti je kod nas glavni problem nedostatak radne snage (naši fakulteti ne proizvode inženjere, nego politologe, turkologe, “pravnike”, marksiste i sl. kadrove) te visoki porezi/doprinosi na rad, posebice obzirom na rizike poslovanja u Hrvatskoj pa čak i komparativno obzirom na regiju tako da nema baš nikakve logike nešto takvo otvoriti u Zagrebu ako se može u Beogradu gdje ima više i stručnije radne snage koja košta manje itd.

          Naše nedostatke na oba polja offsetati jedino možemo kroz drastično atraktivnije poreze i pravni okvir nego li postoji igdje na svijetu (ne samo regiji). Tako to ide, kada imaš nepromjenjive varijable mijenjaš one koje su promjenjive. Ništa logičnije od toga. Što se tiče poreza, pa to je sve stvar odluke, možemo imati i negativne porezne stope ako hoćemo…. (i dopusti nam WTO i EU), ali stvoriti 10 satelitskih tvornica za jednu potencijalnu glavnu, izmisliti tradiciju koje nema, stvoriti preko noći kadrove kojih nema i koji kako se stvaraju odlaze van, to ne možemo. Jedino su porezi ono što nam može donijeti neku konkurentnost na ovim poljima globaliziranog gospodarstva.

  3. Nagli rast DAX-a zapravo govori da bi u slučaju eura mogli govoriti o gubitku povjerenja u euro kao politički projekt. Određeni krugovi očigledno vide euro kao ‘dead money walking’ i radije kupuju imovinu koja bi i u smislu pravog kolapsa valute bila lakše pretvorena u neku novu valutu (marku) iza koje će stajati BUBA i njemačka ekonomija.

    Dali se zbilja radi o kolapsu eura ili samo korekciji u odnosu na ostale valute saznat ćemo u sljedećih nekoliko mjeseci. Put opcije na euro u odnosu na usd daju šanse manje od 5 posto da bi euro u sljedećih nekoliko mjeseci mogao pasti ispod 0.92 u odnosu na dolar. Međutim, ovakav chart pattern (waterfall effect) izgleda zbilja ružno i ako se nastavi mogao bi prerasti u paničnu rasprodaju eura. A panika pak ima svoju iracionalnu logiku…

  4. Pozdrav,

    ne razumijem baš argument da je Europa ovime osiromašila. Deprecijacija –> porast izvoza veća inflacija, ali ne jedan za jedan. S treće strane, bilance svih sektora izloženim exchange risku se mijenjaju, što u konačnici suzbija inflaciju. A ako dođe do povećanja cijenja (s vremenom) doći će i do povećanja plaća. Također, pad eura je vjerojatno povezan s već dugonajvljivanim QE, tako da uz sve to treba gledati i ostale transmijske kanale; asset pricing (wealth), nominalni, realni pa onda i strukturu ekonomije, štediše vs. potrošači itd. Tako da mislim da je teško reći, Europa je upravo osiromašila?

    • Slabljenje valute vam upravo znači da ste siromašniji (ako plaće i sve ostalo ne rastu u skladu s time), to je tautologija. S time da je ovo samo eksplikacija siromašenja Europe spram drugih, ona naime (relativno prema drugima) siromaši manjim rastom produktivnosti itd., ovo je samo svođenje računa.

  5. Pa da, ali zar ne bi trebalo napraviti jasnu razliku da ako valuta pada zato što pada globalna potražnja za eurom izazvana “ničim posebno” to bi trebalo značiti da ste siromašniji (ili da je prepoznato da vam loše ide), a drugo je ako pada jer centralna banka pokušava intervenirati. U tom slučaju, rekao bih, nije europa osiromašila, jer ako ćemo gledati kako mjerimo “siromašnost” (valjda GDP), QE koji može imat pozitivne posljedice i samom najavom ne znači osiromašljivanje. (Nije da se ne slažem s Vama da je Europa osiromašila (relativno), samo mi se ne sviđa objašnjenje kako to vidimo)

    • Nebitno je u ovom slučaju. iPhone vas košta više, kao i putovanje u Disneyland kao i nekretnina u SAD — siromašniji ste.

    • QE u Europi može imati pozitivne posljedice ali za to je vjerojatnost dosta niska ukoliko se radi o kupovanju obveznica i drugih država osim Njemačke, Nizozemske, UK i sl. a čini mi se da se nisu ograničili na ovakve države.

      Za novčanu imovinu (a naši građani obožavaju keš i obveznice kojima su im mirovinski fondovi krcati) je svejedno zašto valuta slabi, vrijedi manje po definiciji. Jedino je realna imovina u ovom slučaju netaknuta, biti će indeksirana, osim ako stvarno perspektive europskog gospodarstva budu ugrožene od strane ECB kupovanjem i ne-njemačkih obveznica pa ispadne da promijena tečaja nije samo posljedica povećane ponude novca nego i anticipiranja slabijeg dugoročnog gospodarskog rasta nego se prethodno računalo.

  6. Osim drastičnih reformi koje Hrvatska mora provesti, ova situacija s eurom je, po mom mišljenju, zapravo druga najbolja stvar za naše gospodarstvo. Kako je svima (valjda) jasno da bi jača devalvacija prema euru, zbog visoke zaduženosti i kućanstava i poduzeća i države u eurima, bila pogubna za naše gospodarstvo, barem slabiji euro (pa posljedično i kuna) spram drugih valuta nosi koristi.

    Da, standard i kupovna moć nam slabi (uvozni proizvodi van eurozone nam postaju skuplji), ali to nas je i ovako i onako (interna devalvacija) čekalo ako želimo biti konkurentniji. A sad nam izvoz jest konkurentniji. Ovako je ipak malo bezbolnije, naročito što se poklopila sretna okolnost pada cijena nafte i niske inflacije općenito (čak deflacije), koja je inače najgori nusproizvod devalvacije (a znamo da inflacija najviše pogađa najsiromašnije građane).

    Što se tiče dionica na Zagrebačkoj burzi, ovo je odlično za neto izvoznike (i one koji ostvaruju prihode u stranim valutama poput turista), a ako su još nisko zaduženi, fantastično. Ja imam neke svoje favorite, ali bilo bi odlično kad bi imali neki kompletniji pregled koje firme bi mogle najviše profitirati ovakvim stanjem. iCapital ili neki drugi analitičari nas možda iznenade pa izbace neko istraživanje ili člančić. 🙂

    • Spomenuli ste da imate jednu luku u portfelju (kako niste eksplicirali koju, pretpostavljam je da je to zato što bi htjeli još kupiti, a ne želite da cijena podivlja). Ja osobno imam Luku Ploče (LKPC-R-A). Toliko pozitivnih stvari se izdogađalo oko nje zadnjih mjeseci (od izlaska države iz vlasništva (PPD postao vlasnik skoro 25% firme) do davanja u potkoncesiju i početak gradnje UNP terminala vrijednosti 25 mil eura (koji Luku Ploče neće ništa koštati), preko potpisivanja sporazuma s Agencijom za ugljikovodike kojim će Luka Ploče postati logističko središte za istraživanje ugljikovodika unutar kojeg će nalaziti sve potrebne usluge za operatere koji će se baviti istraživanjem nafte i plina na Jadranu i sl.), da mi nije jasan skromni cjenovni pomak koji je dionica napravila.

      Spominjem je u ovom kontekstu jer Luka Ploče, kako stoji u FI, većinu prihoda ostvaruje u USD (a troškovi većinom u kunama)! Uz to, firma je nisko zadužena (bilanca mrak, a vidite mcap), a šećer na kraju je da imaju velike oročene depozite (cca 220 mil kn) denominirane u dolarima! Finu dobit su od toga već ostvarili prošle godine, a od početka ove godine dolar je narastao još skoro 15ak posto pa će dobiti na konto toga biti još jer im taj novac još neko vrijeme neće trebati.

      Tako, ima firmi kojima će ova situacija jako odgovarati, a mislim da im dionice još ne očitavaju tu vrijednost. Naročito kad se još ukalkuliraju efekti QE-a, niski prinosi na obveznice, štednju u bankama…

  7. Eurozona je Hrvatskoj prvi trgovinski partner. Bez premca. Tako da su po Hrvatsku efekti pada eura zapravo prilično mršavi.

    • Da, ako gledate zamrznutu sliku tj. statički (“šta će se dogodit sutra”) ali gledajući dinamički (“šta će se dogodit za 3 ili 6 mj.”), jasno je da se otvara mogućnost većeg plasmana proizvoda izvan Eurozone.

    • Pogrešno! Za Hrvatsku se i zato radi o ogrmonim indirektnim učincima. Kako će uvoz u Europu biti znatno skuplji, a izvoz iz Europe znatno jefitniji, to će apsorpcijska moć za nas u eurooskom tržištu biti puno veća.

  8. Europske dionice uopce ne rastu. Rastu samo ako ih gledamo u eurima (koji pada).
    01.07.2014 DAX je imao vrijednost 9902, a eur/usd 1.368, dakle vrijednost DAX-a u dolarima je bila 13545.
    Danas je DAX 11901, a eur/usd 1,06: dakle vrijednost DAX-a u dolarima je 12615.

    • Pogrešno metronete!

      Vi ste manipulativno uzeli jedan vrhunac pa od njega ‘mjerili’, iako je slika više nego očita … a na taj način možete na financijskim tržišima dokazati bilo što:

      dax 3g

      Što se tiče zadnja 3 mjeseca, kad je pad eura najjači, imamo recimo ove stvari. Europsi STOXX 600 (600 vodećeih tvrtki) izgleda ovako kao niže. Iako u njemu ima i dosta UK kompanija (funta), ipak janso veliku većinu nose eurske dioninice:

      stoxx 3m

      Da bi bilo još jasnije, evo kako izgledaju dionice čak i u ‘europskom bolesniku’, Francuskoj:

      cac 3m

      Naprosto, realna imovina je najbolji ‘hedge’ protiv pada vrijednosti valute. To je jedino objašnjenje.

    • Ta dva su bila zanimljiva u priči oko ‘švicarca’, pa eto stoje da ljudi mogu lako vidjeti jer mnogi to ne znaju tražiti.
      Što se tiče predviđanja valuta, mnogi po naravi svog posla moraju imati neki stav, ali to je najteže tržište na svijetu, pratkički efikasno i narano neki od pundita će ‘biti u pravu’ (jer jednako tako ima i pundita koji će govoriti obratno), što ne znači da su sada u pravu.

      Podsjećam da je GS jednako tako čvrto stajao i iza procjene da će nafta biti 200 dolara za barel.

  9. Kao poduzetniku drago mi je zbog slabljenja eura, jer nas čini konkurentnijima za izvoz i dogovore oko zajedničkih projekata. Dodao bih da bi mi bilo jako drago da se i u kategoriji CD-a (consumer durables),posebice u proizvodnji i dzajniranju namještaja, situacija znatno popravi.
    A sad kao građanina, slažem se, ovo je vrlo dobar izgovor za ne raditi ništa nadolazećoj ekipi iz HDZ-a, što me više brine, jer nas čeka opet 4 izgubljene godine u beskorisnim prepirkama.
    Dapače, eto nam novih 12-15.000 uhljeba pride, kao i veće migracije mladih,sposobnih i onih željnih rada, a ne podobnosti.

  10. A pogledajte ove diletante
    http://www.poslovni.hr/hrvatska/zbog-oslobaanja-od-poreza-hrvati-sve-vise-stede-u-zlatu-292101
    I još kao izvor navode “relevantni” 24 sata!?
    A tamo još navode da u pravilu ulažete u tri trećine , jednu trećinu u nekretnine, drugu u novac (banku) a treću u samo zlato.
    I još kažu kako papirnati novac u nekim kriznim vremenima nije garant, a gramsku pločicu uvijek možete zamijeniti za kruh ili mlijeko!
    Mama mia !

  11. Bilo bi interesantno za izračunati zaduženje HEP-a od 2012. godine u USD, na današnji dan i napraviti projekciju ukupnog troška u HRK na dana dospijeća.

    Ovdje se postavljaju mnoga pitanja kao npr.:

    Koje je to projekte u zadnje tri godine HEP pokrenuo, odnosno koji su to kvalitetni projekti o kojima se pričalo?

    Da li će HEP tražiti da se zamrzne tečaj po keme su se zadužili ili će to pokriti povećanjem cijene električne energije?

    Tko je jamio proviziju?

    Ima ih još naravno. Šteta da nam Antuna više nema, jer on sigurno ima sve odgovore!

    http://www.jutarnji.hr/hep-objavio-detalje-novog-izdanja-obveznica–trazi-se-pola-milijarde-dolara-uz-prinos-od-6-posto/1064014/

    Jedno je sigurno: Ovaj tjedan je jako interesantan jer će zasigurno odrediti daljnji trend USD.
    .
    .
    .

    • zemlje u razvoju nakrcale se se do ibera ovakvim dolarskim dugovima u zadnjih nekoliko godina, a i Linić je ‘uspio’ posuditi u dolarima, privučen tadašnjom nešto nižom kamatom. Sad se svima događa savršena oluja, najgore je što dužnici upravo sada hedgiranjem dodatno pojačavaju rast dolara. Bit će veselo.

    • Nitko ne može predvidjeti kretanja tečajeva valuta, no ako se zadužuješ dugoročno onda barem koliko-toliko “racionalno” špekulirajući možeš si računati da je bar malo sigurnije zadužiti se u valutama gospodarstava koja smatraš lošijima od domicilnog (pogotovo ako ima i srednjoročnih indicija da bi valuta mogla slabiti kao što su očekivanja ekspanzivne monetarne politike a za koju, možda među rijetkima, ne vjeruješ da će im donijeti neku dugoročnu korist), i što se gospodarstvo čini “lošijih dugoročnih perspektiva” tamo bolje uzeti više, a tamo gdje ima šanse da bi im moglo krenuti kroz to dugo razdoblje ne zaduživati se puno. Ovo se sve misli relativno u odnosu na očekivane prihode s tog tržišta.

      Dakle našima u Hrvatskoj (koji ne ostvaruju puno prihoda u CHF ili USD) zaduživati se u CHF ili USD umjesto u domaćoj valuti (HRK/EUR) je bio čisto kockarski potez, bez trunke “racionalnog špekuliranja”, to je najiracionalnije moguće. To je puno gore nego se zadužiti u JPY (jer tamo možda “racionalno” računaš kako oni odumiru, dolazi im kraj pa tako ni valuta dugoročno nema puno šanse) ili nekoj drugoj valuti države koju smatraš od Hrvatske lošijih “dugoročnih perspektiva” (a možda trenutne očajničke ekspanzivne monetarne politike u čije dugoročne realne efekte možda među rijetkima pametnima ne vjeruješ).

      Nekada su možda mislili da je racionalno zaduživati se u dolarima jer da će kao srednjoročna inflacija i niske kamatne stope nadjačati “rizik da se Ameri vrate na dugoročno pravi put”, no očito su se prevarili, kao što i Buffett kaže: “ne možete se kladiti protiv USA”. Niti još vidimo tu “srednjoročno očekivanu” baba rogu inflacije, niti se čini da im oporavak spor i dugoročne perspektive slabe, tako da valuta možda i kroz naredne godine ne bude slabija od onoga kako su se naši kroz zadnjih 3-4 godine ponosno zaduživali na američkom tržištu, slaveći svako izdanje obveznica kao dobitak na lotu.

      A EU? Pa ako netko, možda američke kompanije, misli da se Europi dugoročno baš i ne piše dobro, bar relativno u odnosu na Ameriku, i da europski QE ne može biti efektivan kao američki (što je valjda jasno svima osim Europljanima), tom se USA domicilnom entitetu može činiti racionalnom špekulacijama zadužiti u EUR, nehedgirano, kao udjel u ukupnom si dugu više nego li očekuju da će im biti eurski dio prihoda kroz to dugoročno razdoblje.

      Ali čini se da američke kompanije nisu sklone niti tim malim “racionalnim” špekulacijama (za razliku od RH, HEP i sl. koji se bave turbo-rizičnim iracionalnim špekulacijama na deviznim tržištima) koje bi im možda mogle još malo uz malo sreće dodatno podebljati profite.

      Ali postoje neki pomaci u tom smijeru primjene tradicionalno pragmatičnog pristupa o “uzimanju duga u lošoj valuti” (nasuprot ostvarivanju prihoda na tržištima budućnosti), npr. poznat po ganjanje prihoda u Kini (tržište budućnosti) evo zadužio se prije 4 mjeseca u EUR – Apple (http://www.bloomberg.com/news/articles/2014-11-04/apple-said-to-plan-first-bond-offering-in-euros), ili još duže sklon maštanju o Kini iako bez još puno uspjeha tamo, također se zadužuje u EUR, onaj poznat po izbjegavanju špekuliranja valutama – Buffett (http://www.ibtimes.co.uk/warren-buffets-berkshire-hathaway-plans-first-euro-bonds-deal-1490426).

      Tako da kad vidimo da i oni koji igraju na sigurno, koji se ne klade na tečajeve, misle da je sada sigurno dugovati EUR, slika ovog eurovog pada postaje stvarno zanimljiva, počinje sličiti na nešto više od puke slučajnosti, “privremene oscilacije”, više kao neka nova stvarnost, nova normalnosti.

      Hrvatskoj slabi EUR sigurno nije loša stvar, svakako bolja od jakog, to je nama sada prilika koju možemo ili ne moramo optimalno iskoristiti. Za turizam je sigurno super kako god okreneš, to razumijem, još najjasnije od svih ovih iz zelenog stupca.

  12. Hoće li se ovo pozitivno raspoloženje preliti i na našu burzu. Određene dionice bi trebale pozitivno reagirati, no kod nas to baš i nije slučaj i ne baš na nekom zavidnom prometu. Rovarimo po dnu……….

  13. Jednostavno nemožemo ostati imuni na vanjska događanja.Kako sve stvari kod nas dolaze sa zakašnjenjem tako i pozitivne burzovne vijesti.
    Ono što me čudi da oni koji bi trebli biti pokretači likvidnosti čuče i gledaju u monitor ko u televiziju i glavna briga im je kako izaći na kavu u 12!

    Špaga se jednostavno napinje i kad dođe do prenaprezanja odbije se u drugu stranu.

    Fizika!

  14. Pad cijene eura normalna je posljedica tiskanja iliti QE. Svi koji drže eure svaki mjesec postaju siromašniji onoliko koliko euru vrijednost padne, ali netko i dobiva. Svi kojima centralna banka pokloni ili jeftino proda novostvorene eure postaju bogatiji. Radi se o preraspodjeli bogatstva između onih koji su vezani za euro.
    Kod tiskanja novaca uvijek netko dobiva, a netko gubi.
    Hrvatska je vezana za euro, ako ne dobije jeftino nove eure vjerojatno samo gubi sa QE, ali možda je to (devalvacija kune) jedna od reformi koju radi povećanja konkurentnosti trebamo provesti, a nitko od političara se ne usudi?

  15. Off topic. Bio film sinoć o “Iron Lady”. Je l’ gledao netko? Nadam se da su gledale NAŠE vladajuće kaste? Možda i naučile ponešto kako se vlada zemljom i mijenja ju se nabolje???

    • Odličan film, naši političari bi svašta mogli naučiti samo gledajuči ga, a najvažnije je da ponekad i treba imati ‘muda’, kao što ih je MT imala …
      Dobra je ona njena izjava da ponekad treba vući poteze zbog kojih će te ljudi u početku mrziti, a kasnije ti naraštajima zahvaljivati … ugavnom, da nije biolo nje kad je trebalo, bila bi UK još jedna zabludnjela sindikalno-socijalistička država sa propalim gospodarstvom …

      • Ukratko, da parafraziram Ibru od neki dan :), bila bi sranje od zemlje koja ne zaslužuje ne samo dobar i konkurentan nogometni proizvod i klub, nego ni njeni stanovnici prava i standard koji trenutno konzumiraju.

        Gospođa je u svoje vrijeme polomila kičmu svim nasilnicima i društvenim svetim kravama i parazitima: plemstvu, sindikatima, huliganima i IRA-i. Puno i za cijeli život, a kamoli za dva mandata. 🙂 Usput još i homogenizirala naciju uz cijenu glupavog i smiješnog rata za lignje na Falklandu. 🙂 Na kraju su joj glave došle lignje iz vlastitih redova :), ali vrijeme i kotač povijesti nisu više mogli vratiti. Ispada da su laburisti sa T. Blairom više naučili od barunice, nego torijevci. Nije bitno je li mačka crna ili bijela. 🙂

    • Naše vladajuće kaste su gledale dokumentarac o nekom tipu koji se predstavlja kao komandant Šamil, depresivac koji se fura na Chegevaru. Kad si ljenčina onda ti je revolucija rješenje za sve. Tko ima vremena strpljivo raditi i čekati rezultate koji nikad možda neće ni doći? Digneš revoluciju, u prvom naletu pobiješ sve oko sebe,a onda kad se dočepaš vlasti polako i sistematično mičeš svakog tko ti se približi.

      • Kad komandant Šamil poziva na revoluciju onda je to “rušenje ustavnog poretka” i privodi se na policiju a kad to isto zaziva Mate K. onda se privodi na HTV.

        • Mate K. je blizu HTV-a kao i ostali veseljaci s Filozofskog, zato su na Prisavlju česti gosti. No, to možda nije ni važno, važnije je kada će se završiti ova sprdačina od vođenja države na ovakav način? Sve populista do populiste, a novca za populizam nigdje na vidiku. Trenutna Vlada je dobila upozorenje od EK,da do 15.04. trebaju donjeti paket mjera iz kojeg će se vidjeti da ozbiljno provode reforme, a oni odmah hop, stopirali preustroj Hrvatskih šuma do daljnjeg. Karamarko i Vaso se spremaju preuzeti vlast, pišu nekakav gospodarski plan, ali dalje od ’45-te ili ’91-ve nisu stigli. Kad pobjede i ako pobjede Vlada će tada zasjedati oko kakvog ognjišta, njih dvoje će pustiti brčine, a sjednice će započinjati sa : “N’ ti nedilje Tome sićaš l’ se ti kad sam ja ono s jednim metkom ubija deset četnika?” A nato će Karamarko, “Aj Vaso ne budali, neg smisli di ćemo još nove tri županije osnovati, rodbina gnjavi, a nemam ih di zaposliti!” I tako, malo jašu jedni malo drugi, a vrijeme istiće, stanovništva sve manje, dug sve veći. Samo da prođe moj mandat, a poslije ko živ ko mrtav ili možda kao Mesić u kakvu vilu na pet godina s godišnjim proračunom od par milja kuna i paziš da ti kakvu aferu ne iskopaju! Tužno!

        • Ja sam gledao jučer Gorana Marića koji je u Studiju 4 rekao da nikad nije imao nijednu dionicu (hrvatsku doduše) jer je hrvatsko dioničarstvo katastrofa i da su hrvatske dionice smeće. Ali uložit će sad u imunološki zavod. Toliko o tome.

          Jutros na radiju Djuro Glogoški odgovara na sva pitanja osim na pitanje čini mi se jednog slušatelja zašto je fond branitelja prodao dionice Ine MOL-u. Takva pitanja su mu nezanimljiva i nevažna.

          I tako….

        • Tako je, isti gosp. Marić 2007 je iz saborskih klupa vrištao kako zaradu od dionica treba obuhvatiti extra visokim porezima jer se pojedinci mešetarenjem preko noći pretvaraju u milijunaše, a danas su mu hrvatske dionice smeće! Valjda treba ulagati u obveznice RH koji nisu smeće? Ali ne brinite kad se tržište oporavi opet će Marić o porezima, to su sve beskičmenjaci populistički. Ili kako bi to jedan moj poznanik kazao na vrlo rasistički način: “N’ti nedilje da unas crnci dobiju izbore, ja bi se patinom namaza!”

  16. Kakva zena , najbolja mi je ona njezina : kad vi muski nemate petlje onda cu morat ja: kako nam takvo nesto fali u ovoj nasoj socijalistickoj oazi

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s