Poduzetništvo

Govor E. Tedeschija na EY Poduzetniku godinu

Jučer je bila gala-večera, proglašenje Poduzetnika godine. O tome mediji izvještavaju, pa neću detaljnije. Recimo ovdje (Index) i ovdje (T Portal). Zaista krasan događaj i krasan projekt.

Ali osjećam potrebu podijeliti s vama krasan i inspirativan Emilov govor. (Pribavio sam skicu, tako da eventualne tipo i gramatičke greške idu na moju dušu.)

Govor E. Tedeschija na dodjeli prestižne nagrade

Na početku se želim prije svega zahvaliti organizatorima na privilegiji i povjerenju koje ste mi ukazali ponudom da predsjedavam žirijem i povlasticom da odaberem njegove članove. Posebno mi je zadovoljstvo surađivati s Vedranom, Sašom, Nenadom i prof. Žagarom. Sam proces žiriranja, interakcija, različitost u pogledima, prioritetima, iskustvima, i međusobno uvažavanje učinili su ovaj proces edukativnim i inspirativnim za sve nas. Vjerujem da će se složiti svi u Laubi, i cjelokupna javnost, da je ova manifestacija odličan nacin promocije poduzetništva, društveno odgovornog ponašanja i stvaranja novih vrijednosti na zadovoljstvo svih dionika u društvu.

Poduzetništvo, jednako stvaranje, građenje, otkrivanje novog, unapređivanje poznatog, prilagođavanje novonastalim situacijama, anticipiranje onog što će se dogoditi.

Poduzetništvo kao želja za interakcijom, za vlastitim dokazivanjem, kroz građenje timova, nadmetanje s vlastitim ja, usporedba s boljima od sebe, kao želja za opstankom, kao putovanje u nedoživljeno.

Poduzetništvo, kao dokaz da je moguće. U globalnoj utakmici, u vremenu kad je tehnologija omogućila brzinu i dostupnost informacija, ali i široku komunikaciju s korisnikom, kada je sve postalo mjerljivo, kada je usprkos brojnim pokazateljima da društvo stagnira, vidljivo i dokazano da postoji prostor, da postoje pojedinci i timovi, da postoji znanje, inovativnost, tradicija i hrabrost, međusobno uvažavanje i znatiželja, novi proizvodi i nove usluge, nova tržista i nove djelatnosti – poduzetništvo kao pobjeda pameti, prije svega znanja, neustrašivosti, vjere u samog sebe, povjerenja u suradnike, rušenja mitova i dogmi.

Danas stojimo i slavimo šestoricu (sedmoricu) veličanstvenih, sedmoricu odvažnih, sedmoricu uspješnih, sedmoricu kreatora i vizionara. Danas slavimo njihovu ideju, imaginaciju, kreaciju i realizaciju. Opipljivu i neopipljivu vrijednost, njihov know-how, njihove patente i njihove snove. Slavimo ono lijepo, ljudsko, pobjedničko i dječje, ono što nikada ne gasne u svakom poduzetniku.

Dozvoljavam si reći da večeras nema pobjednika među njima iako će nas samo jedan predstavljati na godišnjoj smotri EY u Monte Carlu. Jedan će postati naš ambasador, a njih sedmorica, ravnopravno večeras naši šampioni.

Ovaj izbor zaslužuje pažnju kakvu imaju izbori ljepote i glazbene smotre, a kao u njima jednako je teško izabrati. Nema do kraja definiranog kriterija kako odabrati prvog. Prihodi, rast, dobit, zapošljavanje, nova tržišta, inovacija, originalnost, prepoznatljivost, dugoročnost… A kako uopće izmjeriti boljeg u usporedbi poduzetnika u turizmu i drvnoj industriji? Kako usporediti kompaniju koja ima 25 i 2500 zaposlenih? Kako tretirati tradiciju četiri generacije poduzetnika i poduzetnika s 10 godina iskustva?

Sada vam je vjerujem jasnije, zašto govorim o ambasadoru i o pobjednicima!!

Želja mi je da polako, sustavno, korak po korak, skidamo stigmu s poduzetništva, da pokazujemo i promoviramo pozitivne primjere, jer u konačnici, samo to je u punom smislu poduzetništvo. Odgojen sam u duhu obitelji gdje su pradjed i djed dva put pokidali knjigu dužnika osjećajući poduzetništvo i kao brigu za zajednicu, te sam posebno počašćen da je ovaj odabir sastavio žiri čiji članovi su istaknuti promotori poduzetničkih inkubatora, start-upova, poslovni anđeli, razvojni bankari, promicatelji ravnomjernog regionalnog razvoja, profesori i dekani, otvoreni i vrlo citirani blogeri, ljudi koji često idu kontra struje, pomalo i neshvaćeni, filantropi… mogu reći sa svim različitostima; mi koji smo se izložili riziku da selektiramo najbolje, ali koji smo doživjeli ogromnu sreću kroz ovo iskustvo razgovora i učenja s najboljim poduzetnicima (naravno od onih koji su se sami prijavili na natječaj), spoznamo ili još jednom dokažemo da u Hrvatskoj je moguće raditi, stvarati, proizvoditi, prodavati, izvoziti, biti međunarodno konkurentan, da je moguće biti poželjan poslodavac, da je moguće atraktirati i suradnike iz bogatijih zemalja nego što je Hrvatska, da je moguće živjeti drugačiju paradigmu domoljublja. To znači da je moguće biti itekako koristan i sebi i zajednici, te u konačnici da je moguće stvarati bolje, bogatije i sretnije drustvo, poštujući razlike, ali razumjevajući da samo rad, preuzimanje rizika i nošenje odgovornosti mogu biti preduvjeti za mogući rezultat, koji će ovisiti o jos čitavu nizu drugih faktora.

Pobjednicima čestitam, svim poduzetnicima želim da im ovi kolege budu dokaz da je moguće još bolje i više, te pozivam medije da približe ovih šest poduzetničkih priča široj javnosti kako bi građani dobili toliko željeno svjetlo u tunelu i nadu, a mladi da uzor ne traže u među starletama, nogoloptašima, da ne podliježu rentijerskom mentalitetu i triku brze zarade, već da im inspiracija budu uporni graditelji timova, odvažni istraživači neotkrivenog, znanje, moral i etika.

Oglasi

Kategorije:Poduzetništvo

Tagged as:

32 replies »

  1. Lijepo, jako lijepo. Vjerujem da je i mama Đurđa (osim genetikom) pridonijela kojom svojom misli u ovaj lijep i nadahnut govor. Možemo jedino priželjkivat da što više moralnih,hrabrih, vrijednih i poduzetnih ljudi iznjedre ovi povijesno-evolucijski spori prostori.Mi smo ipak jedan komodan, da ne kažem lijen narod. A možda nam je to ostalo još od Franje Josipa.

    • Kako nemam vlastitu instalaciju WP nego vrtim njihovu, ograničio sam se samo na njihove šprance koje nude unutar samog WP, ne znam da li bih ove vanjske, a našao sam ih lijepih, mogao upogoniti na njihovoj platformi … što mislite?

      • Neznam koja je točno motivacija iza ovog eksperimenta, ali imam dojam da vas zabavlja idea da to podignete na višu razinu – a u tom slučaju mislim da je ipak neophodno prijeci na neki “custom” hosting zbog vec kontrole. Vecina hostinga nudi “one-click install” za WP tako da tu stvarno nema puno zezanja. Support na hostingu vam moze pomoci sa svime i osiguravaju 99% uptime-a. Ako mogu pomoci sa savjetima oko odabira teme i dizajna, obzirom da mi je to na neki nacin profesija, slobodno pisite. Kad pogledam svoje prinose moram priznat da se osjecam duznim vratiti nesto eclectici 🙂

  2. Šuplja glava sindikalistice Imunološkog (strogo uzevši, i nije skroz šuplja, u njoj ima ipak ponešto socijalizma, ostali dio lubanje je zrakoprazni prostor) iznjedrila je danas izjavu koja je argument zašto ne bi trebalo privatizirati Zavod :

    “Ako bolnica, primjerice, ne plati proizvod 300 dana, privatni vlasnik to neće dopustiti i prodavat će robu u inozemstvu, pa bi u Hrvatskoj moglo doći do nestašice cjepiva.”

    I onda neka itko postavio idiotsko pitanje kako je propao Imunološki.

    • Hehe sheldhon. Tu sam izjavu i ja vidio i cuo nazalost. Isprva sam mislio da je to afirmativna izjava, kao da, treba privatizirati ali nije mi se poklapalo sa izrazom lica sindikalistice. Koji trash!!!

    • Također vidio to i sve je jasno. Privatnik gleda samo lovu. Imunoloski izgubio dozvole jer su uvjeti loši. Za bolje uvjete treba love. Hm

    • Gledali “samo na lovu” ili imali i neke druge motivacije, nebitno, ali farmaceutska industrija kada posluje tržišno stvara nepojmljivo velike vrijednosti za sve nas. Zar ljudski život, dostojna starost, za stotine milijuna ljudi, konačno milijarde ljudi koji ćemo jednoga dana ostariti i biti izloženi ozbiljnoj opasnosti Alzheimera i sl., ne vrijedi puno više od desetke, možda stotine i tisuće milijardi USD? Koliko bi svatko od nas bio spreman platiti za “izuzeće” od susreta sa Alzheimerom? To su tako veliki iznosi da su ovih pišljivih 40 milijardi USD tek kap u moru konačne vrijednosti koja bi ovdje mogla biti stvorena (a to je samo jedna od bezbroj tema kojom se ta industrija bavi): http://www.bloomberg.com/news/articles/2015-03-20/an-experimental-alzheimer-s-drug-has-helped-add-50-billion-to-biogen-s-stock-value-since-december

      Gdje bismo dospjeli da je cijela ta industrija gubitaška kao kao naš Imunoški? Za ta skupa istraživanja je potreban ogromni kapital a kojega će investitori dati samo ako će se poslovati tržišno pa da im se ostvariti adekvatan povrat na investiciju.

      Djeca koja se rode sredinom ovog stoljeća će imati 100 godina očekivani životni vijek, za razliku od 50 do svega nedavno. To uduplanje trajanja života (i uvišetručenje kvalitete života) je stvorio kapital. Mislim da 50 godina života milijardi ljudi predstavlja vrijednost koja se ne može izraziti nikakvim brojem dolara pa makar se ti brojevi zvali alef-nešto. Stoga sve što medicina i formacija trižišnim poslovanjem zaradi na tome ne čini se kao “previše”, prije možemo govoriti o simboličnom znaku zahvalnosti onima koji su nam omogućili to izobilje zdravlja i života.

  3. Pazite, samo jedan detalj reći će vam puno o tome kako ta firma propada već godinama.Gledam neki dan intervju s ravnateljem iz 2012. koji veli da je po dolasku srezao broj zaposlenika sa 320 na (sadašnjih) 184. Pa što reći o racionalnosti poslovanja samo na osnovu jednog podatka kao što je ovaj.
    Micanje biste je jedan lijep simboličan korak (nadam se ne samo ideološki motiviran, već i kao znak micanja simbola jednog antitržišnog sustava), ali kako maknuti biste JBT iz naših glava?

      • Black tie event

        Obzirom da sam u modi proveo veći dio života te da sam bivao pozvan i odazivao se pozivima koji su bili u večenjim satima i na pozivnicama bili obilježeni kao “black tie event”, osjećam se prozvanim da odgovorim na gornji napis, te upozorim na slijedeće:

        Engleska riječ tie znači na hrvatskom kravata.
        Na engleskom jeziku riječi bow tie na hrvatskom znači leptir mašna.

        Obzirom da je danas sve dostupno svima, jako me čudi da oni koji bi trebali da znaju više od nas, i kojima je pisana riječ glavni predmet zanimanja, se ne informiraju više o onome o čemu namjeravju pisati, a ne da trpaju riječi u tekst samo kako bi popunili karticu.

        Da ne bih duljio, jedna od stranica koju vrijedi pročitati je slijedća:

        http://www.wikihow.com/Dress-for-a-Black-Tie-Event

        Ostatak teksta ne žeilim komentirati jer nisam prisustvovao događaju, ali zasigurno pozdravljam ovakva događanja, jer najbolji trebaju biti nagrađeni i njihov rad i trud treba promovirati.

        Da sam kojim slučajem bio pozvan, zasigurno bih obukao crno odijelo, bijelu košulju, crnu kravatu, crne čarape i crne cipele, i to prvenstveno samo zbog sebe, da bih se udobno osjećao u društvu osoba koje cijenim i čiji rad poštujem.
        Zasigurno ne bih nosio leptir mašnu ni u kojoj boji jer ih jednostavno ne volim.

        Ipak ću dodati još slijedeće:

        Gornji tekst završava pitanjem i odgovorom od jedanases rečenica na postavljeno pitanje.

        Na ovom forumu se često postavljaju pitanja pa su čak i teme naslovljene ptanjima koje je moguće svesti na slijedeće:

        Zašto je percepcija novinara u Hrvatskoj tako negativna?

        Za odgovor je dovoljna jedna rečenica:

        Krhko im je znanje!

        Ugodan week-end!

        .
        .
        .

        • Inače jako zanimljivo kako je Nagrada anticipirala velikane biznisa neposredno prije nego su narapavili veliki boom, gledajte:

          Examples of US winners

          Scott McNealy of Sun Microsystems (1987)
          Michael Dell of Dell Computer (1989)
          Herb Kelleher of Southwest Airlines Corporation (1990)
          Howard Schultz of Starbucks (1991)
          Jeff Bezos of Amazon.com (1997)
          Eddie Jordan of Jordan Grand Prix (2000)
          Sergey Brin and Larry Page of Google Inc. (2003)
          Wayne Huizenga of Blockbuster (2005)
          Reid Hoffman and Jeff Weiner of LinkedIn Inc. (2011)

  4. To je zanimljiv niz…reklo bi se da znaju što rade. S naše strane, imamo onu Zlatnu kunu ili kako se već zove, i ona je predvidjela jedan niz. Niz članova remetinačke bojne 🙂

  5. Ma jasno, i nek s ovim započne jedan drugi, uspješniji i inspirativniji niz, sličniji ovom američkom ako je moguće. Tad će se valjda i društvene percepcije promijeniti, gdje god sjedili pozvani novinari.

    Osobno mi je baš drago zbog ovogodišnjih pobjednika, to je kreativna i zanimljiva industrija, svjetsko tržište, velike prilike (i velike opasnosti). Game development studiji rastu kao gljive, poberu milijune, neki onda neslavno propadnu i to sve u razmaku od par godina. Sjajna industrija, prepuna prilika i prostora i za male i početnike.

  6. Ja ne znam jesam li ikad u Hrvatskoj vidjela košulju s manžetama, a kamoli smoking. 😀 A tjerati game devove da se oblače u smokinge je smiješno, to je ekipa kojoj se normalno ne da zamarati ni kravatama (barem koliko ja poznam game devove), a kamoli leptir-mašnama, tkanicama i razlikom oxfordica i derby-cipela.

    • Čokoblitva, nitko ih nije tjerao … oni su tako odlučili. Dečki su bili pozitivno šokirani, nisu znali da smo ih izabral. Baš mi je drago da smo njih. Inače su brutalno uspješni i održivi … tko zna za 5-6 godina možda ne uspiju, ali možda i Google rikne. Dečki su cool, super su.

  7. Ne sumnjam u njihovu uspješnost, ali ni da cijeli “event” djeluje malo pokondireno. Nije to grijeh, i ja volim pokondirene evente.
    Nego, je li Čokoblitva novi proizvod Casalija (oni koji proizvode Schoko-bananen)?

  8. Decki iz Nanobita su zasluzeno pobjedili. Otvorili su nepoznato trziste u HR (gaming), rastu, bilanca im je mrak i definitivno su dobar promo poduzetnistva u Hrvata. Pratim ih vec par godina i mogu samo mnoge motivirati svojim radom i uspjehom!

    • Sigurno da su zaslužili i da je to jedan od najboljih primjera kako se čak i iz Hrvatske nešto može uspješno raditi za globalno tržište. I vrlo zanimljivo da je kod nas nagradu dobio poduzetnik iz te vrlo mlade “App Economy” (http://fortune.com/2015/01/22/apples-apps-economy-bigger-than-hollywood/). Baš smo moderni 😀

      Takve firme su i makro gledajući za nas jedan od kvalitativno najboljih zamislivih doprinosa domaćem gospodarstvu, jer radi se novostvorenoj vrijednosti dobivenoj uz ništa duga, uopće uz minimalnu investiciju, a 100 % devizni prihod iz vana (i vrlo diverzificiran po lokaciji krajnjih kupaca, a od dominantnijih baš idealno USD baziran prihod), tako da se radi o savršenom doprisu BDP-u i trgovinskoj bilanci.

      Obzirom da je kod nas kapital skup, rizik visok itd., idealno bi bilo da se tu više rađaju baš takve firme koje ne trebaju puno kapitala i mogu ostvarivati vrlo visoke povrate kakvi nama obzirom na rizik jedini dolaze u obzir, te koje zapošljavaju ljude (jer ih imamo puno nezaposlenih) a ne strojeve (kojih nemamo) i koje nisu pred velikom opasnošću od naših poreznika visokim porezima na rad jer kako je to mobilna radna snaga sama firma po potrebi može outsource-ati posao van ili domaći zaposlenici koji iz nekog razloga ne odsele u inozemstvo mogu otvarati firmice u Irskoj preko kojih naplaćivati svoj rad ovdje. U svakom slučaju porezi i parasfiskalni nameti zvani doprinosi se ovdje mogu po potrebi izbjeći ukoliko (po)stanu neprihvatljivih iznosa.

      Jedan je doduše tu mali problemčić u činjenici da većina naših nezaposlenih nisu kandidati za radna mjesta u ovakvim firmama, no to je sad druga tema neusklađenosti našeg obrazovnog sustava sa potrebama domaćeg i globalnog tržišta rada. Da naše obrazovanje producira manje “pravnika” i marksista a više kadrova tehničkih struka, a dizajn i umjetnost nam nisu zaostali u prošlom stoljeću nego ti ljudi da se obrazuju za tržište, digitalne medije itd., ovakve i slične firme bi kod nas mogle nastajati masovnije.

      U Hrvatskoj se stvarno ne bismo trebali bojati da možemo producirati prevelik broj npr. softverskih inženjera, jer kada bismo takvih ljudi jednog dana imali previše za domaće tržište rada, oni mogu otići u druge države EU, za razliku od sadašnjeg stanja obrazovnog sustava koji producira kadrove koji su nepotrebni domaćem tržištu rada a još manje stranom (jer nikom ne trebaju hrvatski “pravnici”, marksisti i sl.).

      Kad bismo imali više firmi kao Nanobit ovo gospodarstvo bi se čak moglo i pokrenuti, jer i u takvim firmama je potrebna i čistačica i sl. pomoćni kadrovi tako da to može utjecati i na širu zaposlenost. Da ne govorimo o tome da visokodohodovni inženjeri mogu jednog dana kao u Silicijskoj dolini svojom kupovnom moći utjecati i na sve ostale sektore. Kad imamo u društvu nekoga tko zarađuje biti će dobro i svima okolo gdje se ta zarada troši.

      • mclynx, problemčić da nema adekvatne radne snage je problemčina. I nije samo kod “složenijih” znanja kao što su programeri, već i sve što spada u digital (npr. marketing uže i šire). U praksi 95% kandidata za ovakva radna mjesta navodi ovako nešto kao kvalifikacije; “Vještine: Word, Excel, Power Point, Outlook, Internet”. Baš onako pravo socijalistički, za uhljebit se kod države kad zadovoljavaš specifikaciju…

        Btw. i zadnjih X godina smo tu bili deficitarni, a sada je još gore kad je pola tog svijeta koji nešto zna emigrirao u Irsku i slične zemlje.
        I da, na globalnoj razini je manjak takvog kadra i bogatije države na vagone uvoze ljude sa znanjem iz zemalja kao što je Hrvatska. A oni (pretpostavljam?) imaju obrazovne sustave koji im proizvode takav kadar, ali im količine očito nisu dovoljne.
        Što onda reći o našem obrazovnom sustavu? Pa oni da su još jučer počeli 3/4 od sadašnjeg broja “pravnika”, “ekonomista” i “filozofa” stvarati programere, ti mladi ljudi bi imali posla samo tako, hoćeš ovdje, hoćeš vani. Ali ne… Npr. Šumarski faktultet svake godine izbaci cca. 100 diplomiranih i 90% toga završi trajno na zavodu (a sretnih 10% po čači i stricu u HŠ-u – a koji pak ima (kažu) 3000 viška zaposlenih.).
        Tako da smo i dalje na “trebalo bi”, a u zadnjih 10 godina od kad je iz aviona postalo vidljivo za kojim znanjima postoji potražnja – nisu napravili prilagodbe.
        Uglavnom top kadar koji postoji je samouk, i to su ambiciozni ljudi koji su svoja znanja stekli sami i koji će za razliku od svojih vršnjaka raditi i zarađivati u svom radnom vijeku. Dok ovi drugi… jako tužno, ne znam što reći…

  9. Krasan govor kompetentnog Tedeschog! Dobro bi bilo da ga pročitaju socijalistički i populistički ‘uvaženi’ ekonomisti i političari, valjda bi nešto i razumjeli!

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s