Turizam

Grafikoni dana: neto uvoz roba i izvoz turizma

Baš sam danas gledao ove podatke za neki članak, kad vidjeh da je novo, ‘in’, ovo oko turizma. Ali evo šire priče.

Ovaj grafikon prikazuje neto uvoz robe (preko 100 milijardi eura u 15 godina!) i neto prihod od putovanja (prihodi minus naši troškovi). Kao što možete vidjeti, prvi puta u 15 godina ili – tko zna? – oduvijek, neto prihodi od turizma su nam veći od neto uvoza roba. Jeeeeeeee!

neto robe i turizam

Ovdje vidimo kako se kretao minus na našoj platnoj bilanci, a sada plus. Nemreš bilivit! (Loši smo, ali imamo sunce i more!)

neto robe i turizam 2

Neto prihod od putovanja (turizma) sastoji se od naših prihoda od putovanja (turizam i službena), minus koliko putujemo. Kao što ovdje možete vidjeti, i nešto manje putujemo:

putovanja

Da nastavimo s turizmom. Sada smo ‘stabilni’, ne tonemo – platna bilanca u pozitivnoj nuli, vanjski dug ne raste. Nešto kao ‘kaić’ s ‘pentom’ od 2 ‘konja’ koji je iz Splita krenuo za Hvar po bonaci. Pa nas prvi trajekt ili nevera – a ona će kad-tad doći, može potopiti. Kako pojačati motor?

EDIT 2.4.2015. Ovdje je prikaz cijele Platne bilance za robe i usluge:

platna bilanca - robe i usluge

Kategorije:Turizam

29 replies »

  1. Ovakav “pozitivan” rezultat nije rezultat našeg aktivnog djelovanja, već posljedica ne djelovanja. Turizam ima određene stabilne stope rasta i svaka čast na tome. Međutim, uvoz robe je drastično smanjen kao posljedica pada potražnje u zemljama eurozone i cijele EU s jedne strane i pada domaće potražnje s druge. Kao što se već zna, doprinos našem izvozu je jako visoka uvozna komponenta, tako da s dodatnim rastom izvoza rast će i uvoz. Pozitivne stope rasta BDP-a (nadajmo se u unutar dvije do tri godine) doprinjet će rastu domaće potrošnje, a time i rastu uvoza. Rast turizma će opet biti manji od rasta neto-uvoza pa će ponovno zeleni stupić postati crveni. Stoga je ključ zadržavanja zelene boje u smanjenju uvozne komponente našeg izvoza ili ti ga preorjentacijom izvoza na one proizvode s visokom dodanom vrijednošću. Sreća pa je brodogradnja gotovo nestala, pa barem više ne proizvodimo brodove s gubitcima i pumpamo drugim zemljama izvoz.

    Turizam također može dodatno rasti, ali veći doprinos overall gospodarstvu bi bilo smanjenje uvozne komponente koja se plasira kroz turizam. Super bi bio podatak koliki udio ukupnih prihoda u turizmu, zapravo i ostane u Hrvatskoj, a koliki je udio defacto uvoz (kroz prehrambene i druge proizvode, kamate na posuđeni novac, usluge i slično).

    Iz perspektive turističkih kompanija, nebitno je čije proizvode plasiraju, dok god se postiže optimalnost poslovanja na zadovoljstvo vlasnika i dioničara. Ali tu se jako puno može napraviti da se ne naruši njihova efikasnost i tržišno natjecanje, a doprinese rastu BDP-a.

    • Složio bih se sa svime osim s konstatacijom da će “Rast turizma će opet biti manji od rasta neto-uvoza pa će ponovno zeleni stupić postati crveni.” Točnije, mislim da ćemo vidjeti još koji zeleni stupić jer struktura hrvatskog gospodarstva se ipak ponešto promijenila na bolje (i sami smpominjete recimo brodogradnju), a okolnosti su znatno drukčije.

      Uvozna komponenta u hrvatskom izvozu jest visoka, ali ipak, recimo prošle godine je izvoz rastao 8,7%, a uvoz znatno manjih 4,3% (robni izvoz +7,9%, a uvoz 3,4%). Izvoz je jači nego ikad, veći nego 2008., prvi puta smo izvezli više od 10 milijardi eura robe i usluga.

      Kako su procjene da će europsko gospodarstvo nastaviti rasti, to će reći da imamo nastavak povoljnih okolnosti za naš izvoz, a naročito ako uzmemo u obzir da će se zbog znatnije promjene tečaja eur/usd europska potražnja za dijelom uvoznih proizvoda supstituriati domaćim (europskim), što će pak biti dodatni kick našem izvozu. S druge pak strane, ne očekuje se da će se domaća RH potražnja znatnije oporaviti (koja bi generirala znatniju potražnju za uvoznim proizvodima), a za turizam pak očekujemo lijepe stope rasta.

      Dakle, htio sam reći da smatram kako ćemo ipak vidjeti još koji ovaj zeleni stupić što nam je Nenad lijepo nacrtao.

  2. Odlični grafikoni! Hoće li ovakve stvari ikada do mainstream medija? 🙂
    BTW optimalniji format za grafove je png (umjesto jpg).

  3. Kako pojačati motor? Pa najjača poluga je valjda devalvacija kune, koliko god, svaki postotak bi bio dobar. Ona djeluje na oba parametra, tj. turizam time postaje još konkurentniji, uvoz se destimulira, a izvoz stimulira. Ne treba jako, bar malo. Bar jedna dodatna konjska snaga bi bila jako korisna, 3ks je puno bolje od 2ks.

    • Ne bih se baš složio da je devalvacija kune najjača poluga. U procjeni djelovanja ekonomske politike, a time i pojedine mjere morate gledati njen ukupni neto efekt. U teoriji deprecijacija domaće valute stimulira izvoz te zemlje. Međutim, postoje nešto što se zovu cjenovni i necjenovni faktori. Danas su puno važniji necjenovni faktori koji mogu puno jače djelovati, međutim, malo se u javnosti o njima govori jer su oni puno kompleksniji i zahtjevaju puno priprema, rada i dobrih analitičara. Najjednostavnije je reći depeciraj valutu i svi naši problemi su riješeni, klasični balkanski mentalitet.

      Ne znam kako, mogu Nenadu poslati jedan grafikon (mojih ruku djelo) da ga posta, koji se tiče ukupne promjene robnog izvoza u razdoblju od 1. tromjesečja 2008. do kraja 4. tromjesečja 2014.
      Vidjet ćete da je npr. Madžarska bila zemlja koja je imala najveću deprecijaciju REER-a (10,9%), a robni izvoz je porastao samo 11,9%. S druge strane imate npr. Albaniju, koja je s deprecijacijom REER-a od 9,4% imala rast izvoza od 118,8%. Najplastičniji primjer je Slovačka, koja je imala aprecijaciju REER-a od 10,2%, a rast izvoza od 42,4%. Na tom istom grafikonu bi se vidjelo da je Hrvatska uz deprecijaciju REER-a od 5,7%, imala rast robnog izvoza od skromnih 26,6%, što je treće najlošije ostvarenje od 17 zemalja koje sam uzeo u obzir.

      Overall, deprecijacija domaće valute ne mora nužno biti djelotvorna u promicanju robnog izvoza, jer postoje i brojni drugi faktori koji su bitni, ako ne i bitniji. Međutim, posljednja deprecijacija kune prema USD, CHF ili GBP, će pridonijeti konkurentnosti turizma jer postajemo konkurentnije za turiste koji ostvaruju prihode u tim valutama, a povećava se i njihova potrošnja u domaćoj valuti kad su u Hrvatskoj.

      Najbitnije za spomenuti je da opet, deprecijacija kune prema tim valutama nije rezultat aktivnog domaćeg djelovanja, već prelijevanje efekata s međunarodnih tržišta. Otprilike, mi smo mačka s beskonačno života. Pitanje je samo kada će netko ubiti tu mačku. 🙂

    • Meni kao ne-ekonomistu to izgleda kao dosta jednodimenzionalno rjesenje, ta ista devalvacija bi mogla recimo po firme koje imaju vecinu prihoda u kn a zaduzene su u eurima imati i negativan ucinak, a pogotovo na stanovnistvo zaduzeno u stranim valutama. Mislim da je to dosta kompleksna poluga.
      Ali kad se vec spominje, nama se ni krivima ni duznima sa trenutnim odnosom EUR/Dolar vec dogodila odredena devalvacija i pruzila odlicna prilika za dodatnim ks ako bi se tvrtke pokusale dodatno okrenuti izvozu robe na trzista van EU tj. za dodatno privlacenje turista iz drugih dijelova Svijeta.

      • To i je bit problema deprecijacije valute, što sam gore spomenuo. Bitno je gledati neto-efekt mjere, ili cost-benefit. S jedne strane imate “moguću” pomoć izvoznicima. To znači da se mora napraviti vrlo detaljna struktura izvoznog sektora po proizvodima, zemljama i valutama ugovoranja i procijeniti koliko bi ukupni HR robni izvoz mogao narasti, ako kuna deprecira npr. 5%. S druge strane, taj isti sektor je zadužen u EUR, USD ili CHF, što znači da im “sigurno” rastu kamatni troškovi, a pitanje je koliki udio prihoda im je u domaćoj, a koliki u stranoj valuti.

        Tu je bitna i činjenica da se dijelu domaćeg stanovništva “sigurno” smanjuje realna kupovna moć jer više novca moraju odvojiti za plaćanje rata svojih kredita. To pak dovodi do niže potrošnje, ergo potencijalno niže kupnje proizvoda tih istih izvoznika koji možda znatan dio svoje proizvodnje plasiraju na domaće tržište, ali i bilo kojih drugih proizvoda. Treba reći i da su ljudi koji su štedili u CHF, GBP ili USD sada jako sretni, i u suprotnoj situaciji od ovih gore. 🙂

        Volim brojke, pa evo nekih bitnijih:

        Deprecijacija (+)/aprecijacija (-) pojedinih nominalnih tečajeva end-ožujak 2015 vs. end-prosinac 2009:
        CHF/HRK 48,9%
        GBP/HRK 29,5%
        USD/HRK 38,5%
        EUR/HRK 4,6%

        EUR/USD -24,5%
        EUR/CHF -29,7%

        Kuna je u tom periodu nominalno deprecirala prema EUR gotovo 5%, što nije malo. Prema ostalim valutama??? Koliko o tome mediji pričaju???

        Posljedice prelijevanja valutnih događanja na Hrvatsku:

        Npr. ukupni vanjski dug RH (država, financijske institucije i privatni sektor) se u prosincu povećao za cca 226 milijuna EUR. Međutim, taj isti sektor se realno razdužio (ukupno) za cca 28 milijuna EUR, ali su negativne tečajne razlike bile ukupno cca 254 milijuna EUR. Procjena je da je ta situacija u siječnju bila dva i pol puta jače izražena. 🙂

  4. Mislim da ovdje možemo vidjeti i još jednu malu zanimljivost: jako malo putujemo u inozemstvo! A znamo koliko bi našim građanima bilo korisno putovati….. Ovo izgleda kao nekih 1,5 % GDP-a, a svjetski prosjek je valjda oko 3 % (u koji se računa i Sj. Koreja i druge zemlje trećeg svijeta). Dovoljno bi bilo smanjiti uvoz roba za 10-ak % i umjesto toga putovati pa da dođemo barem na prosijek (s kojim ne treba biti zadovoljan, ipak smo europska zemlja). Ali očito su naši ljudi preveliki materijalisti. Radije uvoze robe nego se duhovno oplemenjuju putovanjima.

    • Nije potrebno smanjiti uvoz za 10% već lokalnu potrošnju u kvartovskim birtijama, kladionicama i na cigaretama. Smanjenje/povećanje uvoza je finesa, nama su potrebni mali, početni koraci. Ne možemo graditi katnicu, ako nismo napravili temelje…

      • Pijenje, pušenje i kockanje u kvartovskom birtijama i kladionicama i ne mora biti nešto loše (u konačnici postane nebitno na koja točno dobra i usluge se trošilo, to je individualna stvar pojedinca, bitno da se trošilo, što više ukupno), ako to rade ljudi koji si to mogu priuštiti, te još bolje ako konzumiraju alkohol, kavu i cigarete proizvedne u Hrvatskoj (jer su recimo najbolji, obzirom na gospodarske uvjete u zemlji koji omogućuju domaćim proizvođaćima biti u svjetskom vrhu konkurentnosti). Time potiću lokalnu gospodarsku aktivnost danas, u radno intenizivnom sektoru ugostiteljstva, te valjda dobrim dijelom i domaću industriji alkohola, kave i duhana, te u sektoru zdravstva dugoročno. Ovdje problem može nastati samo netržišnim mehanizmima kao što je državno financirano zdravstvo (koje ljude potiče na nezdrave navike, jer da sami plaćaju privatnom osiguravatelju premiju za policu zdravstvenog osiguranja koja je individualno izračunata na temelju toga je li pušać, kakvi su rezultati sistematskog pregleda itd., a ne ovisno o tome kolika mu je plaća, drugačije bi se ponašao ako si rizične navike ne može priuštiti) te državno poticano neodgovorno financijsko ponašanje uplitanjem države u dužničko-vjerovničke odnos kad zagusti zbog nečega kao ono nedavno sa stambenim kreditima.

  5. danas nešto pričam sa kolegom na poslu u vezi promidžbe turizma, pa eto jedan prijedlog, vrlo izvodljiv. lova koju pokupe turističke zajednice države,županije i općina ( mislim da se harač dijeli 25:25:50 ili tako nekako), njome se otvaraju uredi po cijeloj planeti ( a zna se da potencijalni gosti u 21. stoljeću najprije posjećuju urede, jelte), e,sad, kad bi se te turističke zajednice lijepo ukinule, a zajedno s njima i ministarstvo turizma, turističkim subjektima bi ostala sasvim lijepa lova za ulaganja u način reklame po izboru( mislim na specijalizirane privatne tvrtke, koje će to sasvim lijepo odraditi, za nekoliko puta manje para).naime, prije nekog vremena,kunjado( ilitiga šogor) mi ispriča priču kako u zadnjih mjesec dana obilazi agencije za iznajmljivanje stanova u londonu ( traži čovjek prikladan stan), a u agencijama radi ,ono, mlađa ekipa 25 – 30 godina, a kad tamo, svi oni čuli za pulu, jer valjda pola njih posjeti outlook festival ( ili dimenšn, svejedno). hoću reći, da više vrijedi par eventa strateški PROPUŠTENIH DA SE DESE, ili snimanje game of thrones ( pada mi na pamet i ona emisija no reservation croatia) nego, npr. osnivanje ureda turističke zajednice istarske županije u new yorku ( da mi ih je vidjet što oni tamo sviraju i čemu sviraju). ok, možda ne otkrivam toplu vodu, ali taj socijalistički relikt od TZ bi zbilja trebalo reformirati. neka bude dragovoljna lova za koju se točno zna što se dobiva, a ne parafiskalni namet.

    • Dobro da znaju za čak jedan konkretni grad! Ja baš nedavno imam i malo drugačija iskustva, da ljudi iz Pariza i Londona: ne znaju gdje se Hrvatska uopće nalazi! To me je dosta iznenadilo.

      Modernim mladi ljudima (koji lako proguglaju gdje se točno na svijetu nalazi ta Croatia) treba medijima koje prate reklamirati konkretne stvari za koje bi se zainteresirali pa onda išli istražiti gdje je to, kako to rezervirati.

      Dakle ništa od “Mediterana kakav je nekad bio” i “Hrvatske pune živote”, jer niti im Mediteran niti Hrvatska išta znače niti im to “kakav je nekad bio” ili “puno života” ima nekog konkretnog smisla. Treba reklamirati konkretno: takva i takva plaža + takav i takav hotel, “samo toliko i toliko EUR”, uz atraktivne slike, snimke, recenzije stvarnih gostiju koji su to posjetili i ako im zvuči privlačno kliknuti će na to, pogledat kako se dođe do tamo, i to je to, naučiti će gdje je, vidjeti će taj “život” kad dođu, ništa im to ne treba pričati, nego samo konkretno, ono doslovno da ljudima iskaču “Buy Now” ponude, bez ikakvog okolišanja o Mediteranu i Životu, da ljudi koji nemaju vremena za to da ih vučemo za nos i pričamo bajke točno vide što se nudi i u 5 sekundi ocijene zanima li ih to, hoće li malo dublje istražiti. I takvih ponuda se može smisliti bezbroj, koliko je vrsta plaža, puta koliko vrsta hotela, puta koliko vrsta aktivnosti koje se mogu raditi, puta koliko vrsta hrane se nudi… I svaka ta stvar će naći svoju publiku, ljudi će vidjet da se nešto nudi i zanimljive ponude prihvaćati. Nekakva apstraktna reklama malo koga potakne da ide gledati gdje je Hrvatska i što tamo ima. Nije na turistu da traži što ima nego na nama da ponudimo što to točno ima pa oni samo kažu “hoću to” ili “to je bezveze, ne zanima me”. Uslugu treba znati i prodavati, reklamirati, ne samo pružati na licu mjesta onima koji slučajno nabasaju besciljno lutajući po Mediteranu kakav je nekada bio i Hrvatskoj u potrazi za životom. Moderne generacije nemaju vremena niti volje za lutanjem, oni žele dobiti informaciju odmah, točnu, preciznu, i da ne ni bi bila bezveze mora nuditi nešto drugačije/bolje od konkurentskih ponuda koje im se također nude.

      • Najbolje reklame su nešta šta su vec vidjeli ili cega se sjecaju.
        2013 sam bio s obitelji u Londonu i nitko nezna gde je Croatia a kamoli grad iz kojeg dolazim (Zadar).
        Sjedimo kćer i ja na terasi Hotela i promatramo Britance ( to nam je bila omiljena okupacija navecer) ulazimo u razgovor s susjednim stolom, jedna nastavnica, jedan inženjer i xx.
        Svi cca. 25-30 godina.
        “Where are you from”? “Croatia”! Silence…..
        “Is it near Greece or Spain”?
        Nakon dugog neuspjelog objasnjavanja sjetim se:
        Balkan war, Goran Ivanišević – Wimbledon, Davor Šuker, Garden festival…
        To je odmah upalilo!

        • Btw. Festivalski turizam i jeftine avioponude a la Ryanair, Germanwings etc. je nešta najbolje šta se hrvatskom turizmu moglo dogoditi!
          Dolaze mahom mladi ljudi koji potroše svoju zadnju funtu ali to nije najbitnije.
          Već to da ce svojim prijateljima ispricati kako je dobro bilo i s tim nove turiste privući.
          Također, sad su mladi i samci a jednog dana ce imati svoju obitelj i uhvatit ce ih nostalgija pa ce ponovno doći ali ovaj put s djecom.

        • Ja bih radije one koji potroše prvu funtu a ne zadnju 😀 Ti koji troše zadnju funtu na našoj obali ne izgledaju mi baš dugoročno održivo, to neće biti gosti naših 4*/5* hotela kako danas tako ni sutra.

          Inače se kod nas za sada niti nema baš na što potrošiti, jer ili “ponude” nema, ili ono što se nudi ne vrijedi tu funtu.

          Nikakav Balkan war potencijalnim turistima ja ne bih spominjao, ako netko i pita o ratu izbjegavao bih tu temu, to treba reći da nije bilo tu blizu i da je bilo davno. Ivanišević itd., sve OK ako im nudite susret s dotičnim, ako su baš fanovi itd., inače ne znam čemu, ne dolaze radi njega. Treba reklamirati ono što im nudimo danas i na tom mjestu i za te pare, a ne pričati nekakve bajke o Meditranu kakav je nekad bio ili o tenisaču kojega tu nema.

          Naravno da je u redu ljudima objasniti gdje Hrvatska itd., koristeći neke tako poznate im izolirane detalje, ali svatko može i sam otvoriti Maps i upisati Croatia u tražilicu. Bitnije je ljude navesti na ideju da to sami odluče potražiti u tražilici, a to treba činiti nudeći im konkretne stvari, nešto korektno što tu mogu raditi, što vidjet, kako se osjećati.

          Kada govorimo o Meditreanu kakav je nekad bio, Hrvatskoj punoj života, pa i Ivaniševiću i Šukeru, to je kao da reklamirate telefon govoreći koliko ima jezgri, megaheraca, megabajta… To je jadno.

          Ja mislim da treba govoriti o tome što se tu može raditi, što doživjeti, kako će to izgledati, i to je onda kao kada reklamirate telefon pokazujući kako cool aplikacije tu imate i što s njima sve možete, i to je ono što ima smisla.

  6. Svakako zanimljiva tema i odlična vijest koju donosite s grafikonom kao i ovo što govori g. Jošić,

    općenito svemu tome ipak će pridonijeti i daljnja privatizacija/investicije u turzimu ali i ovakve vijesti kao što je spajanje Agrokora i Delte, najave daljnjeg ulaganja u turizam ali i poljoprivredu te zajedničke grupacije. Isto kao što je to bilo i Agrokorovo preuzimanje Merkatora i Atlantikovo preuzimanje Droge Kolinske i Foodlanda…sve to omogućava otvaranje i širenje tržišta u zemlje regije :-), a ujedno omogućava i plasman na ta tržišta i povećanje proizvodnje u našoj poljoprivredi gdje će se sigurno netko slabije nositi s promjenama na tržištu ali će ga netko preuzimati i okrupnjavati se…

    izgleda da tržište polako isparavlja greške koje smo si sami napravili, premda kao što i sami kažete još smo vrlo osjetljivi ali možda ipak to i neke druge stvari možemo shvatiti kao prve najave pozitivnijeg trenda…

  7. Primjer naše susretljivosti prema preambicioznim investitorima, koji ne žele strpljivo čekati dok im nadležni uhljebnički ured ne izda dozvolu (preneseno iz NL) :

    Po svemu sudeći kod Jadranke kao investitora postoji problem prevelike poslovne ambicije često neusklađene sa standardima i protokolima oko gradnje, na što je prije nekoliko dana neoprezno ukazao glavni arhitekt Jadrankinih objekata Andrija Rusan. Mrtav hladan Rusan je priznao da je građevinska dozvola za gradnju Bellevuea, prvog lošinjskog hotela s pet zvjezdica, izdana tek pred sam kraj, uoči tehničkog prijema. Iz svega toga proizlazi da se u Jadranki, zbog povremene nepripremljenosti projekata i dozvola, ponekad ne ponašaju u skladu s očekivanjima koja se podrazumijevaju kad je riječ o tako velikoj i uglednoj kompaniji.

    • Niti ne moraju smanjiti broj gradova, bitno onda samo da se onda ukine pojam općine, pa sve bivše općine spoji s nekim od susjednih gradova, pa kada bi se ukinule i županije, to bi već bilo nešto, pogotovo ako se paralelno sa povećanjem područja pod njihovim upravljanjem gradovima zapravo još racionalizira birokracija, tako da manji broj birokrata u gradovima upravlja cijelim područjem nekadašnjih gradova i općina zajedno. Što jednostavnija struktura to bolje.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.