Uncategorized

Pikettyjev nastup može biti najznačajniji i najpozitivniji ekonomski (i socijalni?) događaj u Hrvatskoj u zadnje vrijeme

Mnogi će se možda čuditi, ali mislim da se slažem sa svim Pikettyjevim receptima, primjenjenima za Hrvatsku

0. Odlične preglede Pikettyjevog nastupa su dali Velimir Šonje i Romano Bolković. U Velimirovom članku imate više linkova na komentare koji se tiču Pikettyjeve teorije, od kojih treba svakako izdvojiti ovoga od Tko je John Galt?, pogledajte koliko je truda uloženo.

Ipak, ja bih ovoj stvari, u ovom trenutku pristupio i s drugog aspekta.

1. Najprije, kratki sažetak za one koji nisu pročitali Kapital (ogromna većina publike u HNK), a i za one koji su pročitali ali nisu puno razumjeli:
– dugoročno prinos od kapitala ‘mora’ rasti brže od dohotka (r>g), što će dovesti do sve većih razlika u bogatstvu
– to će ugroziti demokraciju
– stoga Piketty predlaže u jako dugom roku (naziva to i utopijom) oporezivanje kapitala
– taj rok je dug iz dva više razloga:
(i) sve dok je g>r, razlike se smanjuju, a ne povećavaju, dakle ‘teorija’ se odnosi na vrijeme kad dugoročno dođemo do r>g
(ii) bitno je da cijeli svijet bude podjednako bogat i porez se uvede globalno simultano kako bogati ne bi bježali u druge zemlje koje će im ponuditi manji porez
– u međuvremenu, dobro je stalno raditi redistribuciju, pri čemu je uvjerljivo najbolji porez na nasljedstvo.

2. Kako ovo trenutno izgleda u svijetu i Hrvatskoj? Pogledajmo prikaz globalnog rasta BDP (grafikon je od prije par mjeseci, pa je brojka za 2014. možda nešto drugačija, ali tu je negdje), izvor je OECD:

global gdp growth

Dakle, daleko smo od piketijevske asimptote malog rasta u kojem r>g. U Hrvatskoj je rast jako mali, pa se po njegovoj teoriji razlike povećavaju (o čemu sam nedavno pisao). Dakle, Piketty nam predlaže: ‘Da smanjite razlike povećajte gospodarski rast!’, s čime se apsolutno slažem! Štoviše, svi mi pa i Piketty, znamo da ćemo to postići manjim, a ne većim porezima.

Inače, klaun Hollande, grobar francuskih socijaldemokrata, je prije godinu-dvije probao ad hoc uvesti Pikettyjeve recepte ‘oporezivanja bogatih’ što je dovelo do vrlo negativnih posljedica (bijeg kapitala) i Hollandeovog povlačenja i sada jako loše političke pozicije. Naime, i Hollande je očito samo bez razumijevanja čuo o tome što ovaj predlaže.

3. U svakom slučaju, globalni porez na bogatstvo je u Hrvatskoj u skoroj, srednjoj, a vjerojatno i dalekoj budućnosti neprimjenjiv, po samoj Pikettyjevoj teoriji. Zato je tu privremeni-zamjenski Pikettyjev ljubimac: porez na nasljedstvo (a može biti i radikalan)!

Sad dolazimo do vrlo zanimljive stvar. Kao što znamo, hrvatski socijalisti se često regrutiraju iz naše srednje klase, a velik dio nje krizu nije ni osjetio (velika većina onih koji rade za državu ili posluju s njom). Štednja u bankama buja, a većina dobrostojećih Hrvata ima jako puno nekretnina (vjerojano smo u tome uvjerljivo najjači u Europi – samo Bugari imaju više stambenih, ali mi imamo i puno rekreativnih).

Također znamo da mnogi od javnih podržavatelja Pikettyja imaju jake nekretnine, što se kod nas i gomila ‘da se ostavi djeci’. Znači porez na nasljedstvo bi zapravo jako oporezovao te nekretnine, ‘životnu priču’, za većinu boljestojećih Hrvata. Kako sad to? Jesu li podržavači Pikettyja mislili baš na to?

4. Inače je Piketty jedan malo ljeviji francuski socijaldemokrat. Međutim, iako je Francuska najsocijalističkija zemlja u EU, ona je za nas i dalje turbo-kapitalizam.

Obožavatelji Pikettya su pak velikim dijelom prešli iz (trash-marksističke) faze/konstelacije: ‘Kapitalizam ili socijalizam, što je bolje’, i/ili od obožavanja Ciprasa, koji se pokazao kao trećerazredni balkanski muljator, nikakav ‘nosilac antikalipitalističkih promjena’.

Piksi je u knjizi mali konfuzan, ali ovo je kako počinje govoriti o oporezivanju, vidite nije nešto radikalan (poslije ubacuje veće stope, ali gledajte ovo):

The next point is important, and I want to insist on it: given the very high level of private wealth in Europe today, a progressive annual tax on wealth at modest rates could bring in significant revenue. Take, for example, a wealth tax of 0 percent on fortunes below 1 million euros, 1 percent between 1 and 5 million euros, and 2 percent above 5 million euros.

Piketty, Thomas (2014-03-10). Capital in the Twenty-First Century (Kindle Locations 9264-9267). Harvard University Press. Kindle Edition.

Što sad? Jučer pljeskanje Ciprasu, a danas prelazak na Pikettyja koji je za Hrvatsku stvarnost zapravo turboi-kapitalist. A propos, Piksi u dva paragrafa daje i devastirajuću kritiku Marxa.

5. Piketty je očito došao besramno nepripremljen, nije znao skoro ništa o Hrvatskoj. Još gore, zapravo sramotno prezirno, se prije par godina ponio glavni američki socijaldemokratski ekonomist Krugman (ovo nije kritika organizatoru, nego Krugmanu). A propos, naši trash-marksisti vole koristiti Krugmana kao dokaz kako ‘eto i u SAD su utjecajni socijalisti’, ali Krugman bi kod nas bio ne ‘neoliberalni kapitalist’ nego ultra-neo, našri brkaju, bez razumijevanja preslikavaju spektar iz npr. USD na RH.

To je jako dobro jer pokazuje kako su i borci za ‘kozmičku pravdu’ u stvari sitni licemjer, sitni rentijeri koji će bez srama pokupiti svoju renticu, samo da je dobra.

6. Dolazimo do kraja, naime zašto je Pikettjev posjet jako dobar. To vidite iz gornjega:
– To je prilika da razumijemo da i ono što je na Zapadu jako lijevo, je u stvari za nas jako desno. Ako želite biti ljevičar u suvremenosti, onda to nije trash-marksistički pristup ‘socijalizam ili kapitalizam, pitanje je sad’, niti balkanski kič kao što je Cipras. Znači ovo je krasna prilika da počnemo razmišljati o političkim opcijama lijevo-desno u suvremenosti. A kod nas se trentuno ljudi koji bi na Zapadu bili vjerojatno okarakterizirani kao socijaldemokrati smatraju ‘pobornicima neoliberalnog kapitalizma’
– U tom smislu kad kod nas ‘lijevi centar’ dođe na Pikettyjeve pozicije, pa se cijeli spektar smjesti na zonu uobičajenu na Zapada, to će biti veliki napredak i politika ća napokon postati dvodimenenzionalna (umjesto sadašnje konstelacije gdje su sve stranke socijalističke, pa ekonomska diferencijacija ne postoji, te dimenzije nema – ostaju samo razlikovanje po dimenziji ‘crveni – crni’).
– Hrvatska može napokon uvidjeti da nam je bitan brzi rast ne samo iz gospodarskih, nego i društvenih razloga
– Porez na nasljedstvo (i nekretnine?) bi bio jako dobar alat za smanjivanje nejednakosti i rasturanje sitno-rentijerskog mentaliteta u Hrvata
– ‘Mudraci’ koji se zalažu za ‘opće dobro’ često su veliki licemjeri

7. Kao što znate, ili možete vidjeti u komentarima koje sam naveo na početku, Pikettyje teze su već značajno osporene, pa čak i famozni r>g, ali ovo gore je pisano ‘kao da je točno’. Nije bitno pokaže li se netočnim, ako potakne na normalno razmišljanje o suvremenosti.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

67 replies »

  1. G. Bakić, mislim da ste stavili link na krivi post 🙂

    Ali ne, što se tiče Pikettyja, kao što je Rognlie (čiji je rebuttal nedavno objavljen) rekao, knjiga bi mu imala puno više smisla da je nazvao “Housing in 21st Century” jer ono što Piketty pokazuje jest rast tržišnih vrijednosti nekretnina (uzrokovan ugl. raznim državnim regulacijama, vidi npr. http://www.nber.org/papers/w11129.pdf ). Povrat na non-housing capital u promatranim zemljama uglavnom opada, a i ako pogledamo kretanje vrijednosti housinga preko renti, vidimo da ostaje više-manje stabilan K/Y (http://spire.sciencespo.fr/hdl:/2441/30nstiku669glbr66l6n7mc2oq/resources/2014-07.pdf).
    Osim toga, Piketty je potpuno pogubio što se tiče elastičnosti supstitucije inputa, mislim, da bi se ispunilo njegovog proročanstvo, razine elastičnosti bi trebale porasti do apsurdnih nerealnih proporcija (ukratko: http://marginalrevolution.com/marginalrevolution/2014/04/more-matt-rognlie-on-piketty.html ). I još lažira podatke, namješta brojke i falsificira povijesne događaje.

    Da ne govorim općenito kako se nejednakost globalno smanjuje, pa Kinezi, Indijci i Indonežani nikad u zadnjih nekoliko stoljeća nisu bili manje nejednaki Europljanima ili Amerikancima. Globalni gap se smanjuje. Ali ne, Piketty gleda samo “nejednakost” unutar granica, pa vidi da x% stanovništva ima y% bogatstva, a niti govori o socijalnoj mobilnost, niti uzima u obzir da današnji “siromašni” Amerikanci recimo žive bolje nego viša srednja klasa prije 50 godina, niti da se zapravo zapadni sve više udaljava od liberalnog kapitalizma. Ako stvarno prosječni “g” padne onoliko kao po Pikettyjev pesimističnim prognozama, to sigurno neće bit rezultat “neoliberalnog kapitalizma”, već upravo suprotno.

    Da skratim, Piketty je klaun.

    • hahaha, ma klauna je uvijek bilo i biti će, ali pravi smo mi klauni, odnosno oni koji daju Pikettyu pozornost.
      Svekoliko građanstvo ove naše male zemlje bi guze dalo samo da im dođe takav jedan pametnjaković i propovjeda propast kapitalizma! Svaki dan predstava!!!
      Joj bolje da nisam vidio ‘listu uzvanika’ muka mi je u stomaku…
      Veliki humanisti, toliko širokih pogleda da im jedino vlastita guzica stane unutra.
      Nek pitaju milijardu i po azijata što misle o nejednakosti?

      A Piketty bi se isto mogao ubuduće informirati u kakvu pripizdinu dolazi…
      Ipak predpostavljam da on polazi od nekih temeljnih predpostavki moderne države; npr. postojanje funkcionalnog pravosuđa, minimum parlamentarne demokracije, normalno ponašanje političkih stranki umjesto kao interesnih bandi, rad javnih službi u javnom interesu, plaćanje za obavljen rad, plaćanje prema učinku, minimalno objektivnim medijima sa pogledom na obje krajnosti, plaćanje poreza, pismeno stanovništvo…

  2. Zemlja koja se odrekne Depardieua, da bi prigrlila Pikettyja? “This shit country!”, rekao bi Ibro. 🙂 I moraš se složiti, ako ti je istina u srcu i razum u glavi.

  3. Pikettyjeva ekonomska teorija i njena ispravnost je potpuno nebitna za uspjeh koji je polučio. Ona je samo opravdanje glavne poruke njegove knjige, a to je da su razlike u ekonomskom bogatstvu između ljudi nepravedne te da je poželjno otimati imovinu jednim ljudima da bi se ona dala drugima. Piketty je postao toliko popularan jer je dao znanstveno opravdanje za nasilnu redistribuciju bogatstva. Problem sa njegovom knjigom nije u znanstvenoj utemeljenosti njegovih zaključaka već u samim stavovima da su pljačka i nasilje u redu.

    Koliko god prokazivanje podataka i zaključaka iz knjige kao loših i neistinitih bilo poželjno, sve dok stavovi koje promiče knjiga prevladavaju u našem društvu, nema nam pomoći.

    Dovoljno je pogledati popis ljudi koji su bili na predavanju da se vidi jesu li tamo došli radi ekonomije ili ideologije:
    http://www.jutarnji.hr/nezapamcena-guzva-u-hnk-na-predavanje-thomasa-pikettyja-doslo-je-toliko-ljudi-da-su-neki-morali-sjediti-na-pozornici/1328406/

    • Piketty je među našim socijalistima popularan isključivo zbog svog stava oko redistribucije kapitala visokim progresivnim oporezivanjem, ostatak knjige oni niti razumiju niti ih zanima, a na predavanje su masovno došli jer smatraju da je on moderni Karl Marx (autor Kapitala 21. stoljeća), mesija čiju pojavu željno iščekuju, a vrijeme im curi.

  4. Nemam bas nesto pametno dodati, jer je sve dobro receno, pogotovo JohnGault ima izvrsne komentare sa dokazima. Mozda par stvari da dodam. Meni su tipovi kao piketty, krugman i slicni, licemjeri. Bore se za oporezivanje bogatih a podmuklo presucuju da po vecini prihoda i oni sami spadaju u to kategoriju, ali prikazkuju sebe da su moralno van te kategorije pa njima samima ne treba oteti novac i redistributirat. Sto ih specava da sada, sami, dobrovoljno daju 80% siromasnima? Bill gates, buffet i mnogi drugi ne cekaju da ih zakon na to prisili. Drugo, na nivou hrvatske, mene vise zabrinjava raslojavanje izmedju tkz. Uhljebljenika i privatnog sektora. Takvi rentijeri koji zive od proracuna su po meni opasniji jer njihovi prihodi nisu rezultat slobodnog trzista, nego zakonske i porezne prisile, nepotizma, monopolizma, oligarhije i ostalih nepozeljnih faktora. Trece, piketty ocito nije nikad sam investirao, kada nonsalanto izjavljuje da je rentierski prihod 5%. Ja vec 15 godina nemogu naci ni kod sebe u SAD ni bilo gdje na svijetu garantirani prihod od 5%. ja, i mnogi drugi bi vrlo rado zivjeli od takvih prihoda.

    • 1. Pisao sam već o tome da smo došli u pozitivnu nulu.
      2. Međutim, intonacija i pogotovo naslov članka u JL su smiješni. Mislim da bi prihodi malih i srednjih u 2014. mogli biti oko 300 milijardi kuna, i na to ČAK 3,5 milijardi kuna dobiti?! Inače su mali i srednji u privatnom vlasništvu i u 2012. i 2013. imali zbirnu dobit.

      • Mozda sam glup ali meni nije jasno kako bi mali poduzetnici uopce mogli ne imati dobit. Tako kad me pitaju da li poslujem s dobiti, dode mi da se prekrizim. Pa da ne poslujem s dobiti, ne bi ni poslovao valjda.
        Ali onaj drugi dio odgovora, opcenito nikoga ne zanima, a taj je da si isplacujem neku uhljebljenicku placu, dobiti ne bi sigurno bilo a ni mene odavno…
        Dakle, senzacija je sto ja poslujem s dobiti, a potpuno je irelevantno sto neki prosjecni uhljeb ima godisnju placu vecu od moje godisnje place i dobiti zajedno.

  5. Porez na nasljedstvo bi zasigurno potaknulo promet nekretnina i smanjenje drzanja nepotrebnog bogatstva odredjenog sloja ljudi u nekretninama a posebno ako imaju nasljednike. Vrlo zanimljivo je da u Danskoj vrlo drastican porez na nasljedstvo i krece se u radponu od 40-70%, sto znaci ako primjerice nasljedis kucu na moru vrijednu 300.000 € odmah u novcu placas drzavi 40-70% vrijednosti kuce. Mislim da je Hrvatska jos uvijek tax free drzava

    • Danska kao i Hrvatske nema porez na nasljedstvo na bliske srodnike. “Inheritance tax is an additional tax on the inheritance of people other than certain close relatives of the deceased. It is levied at a flat rate of 25% on the computed taxable inheritance less the estate duty liability. The spouse and certain close relatives (children/ stepchildren, and their descendants, spouses of children/ stepchildren, parents) are not subject to inheritance tax.”

      Po ovome Danska zapravo oporezuje manje često nego Hrvatska jer se porez ne odnosi ni na unuke ili partnere istih.

      Takodjer, porez je ispod 40%, a ne iznad.

  6. Spomenuli ste ga već nekoliko puta u svojim člancima, ali nikada niste decidirano i direktno rekli da ga treba uvesti (barem koliko sam Vas ja pratio). Ja smatram da je suludo priželjkivati uvođenje tog poreza, pa Vas možda i nesvjesno nisam najbolje razumio. Najprirodnija stvar u životu svakog koji je nešto stvorio na ovom svijetu je da to želi ostaviti svojim potomcima. Postavlja se pitanje čemu uopće raditi i stvarati ako će nakon tvoje smrti pola toga (kao npr. u Danskoj, ako je istina ono što je jedan od prethodnih komentatora napisao) uzeti država. Znači tijekom života te oporezuju kao ludi, a ako što ostane nakon tvoje smrti krvopije će se napiti još jedanput. Kao da smo obični robovi.

      • smanjenje poreznog opterećenja nije opcija po vama?

        volio bih da to naglasite, da se zalažete za smanjenje poreznog opterećenja a da je porez na nekretnine/nasljedstvo onda potencijalno dobar supstitut za drastično smanjenje drugih poreza, primarno smanjenje oporezivanja rada kroz doprinose i prireze, ukidanje svih parafiskalnih nameta, smanjenje poreza na dobit i svakako uvođenje jedinstvene stope pdv-a od cca 10%.

        ja naravno znam da vi to ne mislite i zapravo ste i u jednoj rečenici rekli da je put boljitka u smanjenju poreza, ali mislite li da će ovo relevantnima biti poruka da smanje poreze ili da ih još povećaju? ovo govori da se s političarima treba trgovati i pregovarati, smanjite malo ovaj dignite malo onaj, a zapravo uvijek imamo samo povećanje, smanjenje nikad.

        neznam zašto ste pomirljivi i pišete da se slažete sa Pikettyem, kad je to obični klaun. Možete se onda na taj način slagati i sa Radničkom frontom, koja napada poduzetnike. Možete reći da, bilo je kriminala u privatizaciji i slažem se sa komunistima iz radničke fronte, ali…

        nemožete se s njima slagati, ni načelno ni nikako, kao ni s Pikettyem ako razumijete problem i agendu koju takvi ljudi vode, a razumijete.
        nemojte nasjedati da je Piketty ikakav kapitalist to vam je obični uhljeb sa revolucionarnim tendencijama, ništa bolji o Ciprasa.

      • također mislim da treba naglasiti.

        gledao sam jedan dokumentarac s Putinom gdje je Putin, dokazani diktator u jednom trenutku odlučio smanjiti poreze privatnom sektoru.
        ispao je to kao pro-tržišni potez, no sam Putin je za to rekao da su tome prethodile duboke analize i da je zaključeno da će takav potez omogućiti da država ubere više poreza nominalno, iako postotne izgleda manje.

        dakle država UVIJEK teži povećanju potrošnje i smanjenji/povećanje nekih poreza to im može omogućiti. dakle indirektno podržavajući ovakvu gimnastiku zapravo podržavate rast državne potrošnje.

        a mislim a vjerujem i vi da je prvi i primarni potez smanjenje državne potrošnje i to drastično. davajući prostor ovakvim tezama i načelno podržavajući Pikettyeve teze zapravo dajete vjetar u leđa rastu državne potrošnje.

        tako bar ja mislim, nadam se da će me budućnost demantirati iako ne vjerujem.

        • Ja ne znam za slucaj da je kumulativno gledano u nekoj drzavi vlast odlucila smanjiti poreze. Pa cak je za vrijeme Reagana u SAD-u i Thacherice u VB koji se vode kao neoliberali, drzavna potrosnja rasla, a s njom i porezi.
          Ovakve akrobacije sa supstituiranjem jednog poreza drugim je sveti gral vladajucih jer se stvara privid cinjenja i otuda opcinjenost Pikettyem. Potpuno se slazem s Vedranom, poreze treba smanjiti, a ne mogu se smanjiti tako da se uvedu novi. To je potpuno apsurdna teza koju iznosite. Ako smatrate da je porezno opterecenje preveliko, a vise ste puta pisali upravo u tom smjeru, paradoks je zalagati se za uvodenje novog poreza i opravdavati to zeljom da se smanji neki postojeci. To bi imalo smisla jedino ukoliko smatrate da je porezno opterecenje u kumulativi u redu.
          Ocito je da se oko ovih stvari ne slazemo, pokusavam razumijeti vase teze ali uz uvazavanje moram priznati da ste ih jako slabo argumentirali. Nadam se uskoro nekom vasem postu u kojem cete se pozabaviti poreznom politikom da jasno vidimo za kakve se poreze zalazete i kolika bi drzavna potrosnja po vama generirala boljitak u Hrvatskoj. Da li se uz ovakvu drzavnu potrosnju i porezno opterecenje (kumulativno) moze ocekivati ikakav napredak?

        • Poštovani, ja Vam baš nisam nešo jako iznio tu tezu. Poanta o kojoj pričam je da rentijeri u RH plješću Pikettyju, ali ne vide da oni tako dobro prolaze da bi prvi bili žrtve. S druge strane, ako se mogu jedni porezi supstituirati drugima, bio bih za to da se neki porezi zamijene porezom na nasljedstvo.

      • Smatram da je vrlo naivno sa Vaše strane ako vjerujete da bi uvođenje nekog novog poreza kao što je porez na nasljedstvo (koji je najnemoralniji od svih poreza koje bi država mogla uvesti, praktički se radi o porezu na smrt) dovelo do smanjenja ukupnog poreznog opterećenja, jer “kao tada bi se mogla smanjti porezna stopa nekog drugog poreza”. Svjedoci smo da je tendencija da se porezno opterećenje povećava. Samo u zadnjih nekoliko godina uvedeni su porezi na dividendu, kamate, povećan je pdv, čeka nas porez na kapitalnu dobit i porez na nekretnine. A Vi još zazivate i porez na nasljeđivanje, odnosno porez na smrt. Državi je para uvijek premalo i uvijek je cilj prikupiti više poreza a ne manje, sve u ime nekakvog lažnog “javnog interesa” i centralnog planiranja (jer kao država bolje zna što će sa mojim novcem nego ja sam). Pa ministar Lalovac se hvali kako punjenje proračuna ide bolje nego prethodnih godina, a Vi vjerujete kako je njima do smanjivanja ukupnog poreznog opterećenja:-).
        Zapravo ne mislim ja da ste vi toliko naivni da to mislite, vi jednostavno iskreno vjerujete u centaralno planiranje i državnu intervenciju i zato zazivate uvođenje novih poreza. U biti problem je u nama libertarijancima što u Vama želimo vidjeti nešto što Vi niste. Kao npr. Vedran2006, on na silu dole pokušava iz Vas izvući rečenicu da se vi zalažete za manju državu (jer manja državna potrošnja = manja države, a vi non stop zazivate uvođenje novih poreza), samog sebe ubjeđuje da ste Vi napisali da se slažete s Piketijem iz nekog taktičkog razloga (a vi se zapravo slažete sa njim jer iskreno smatrate da je potrebna državna intervencija) itd. Evo tako sam i ja mislio da ste cinični kada ste u pozitivnom kontekstu spominjali porez na nasljedstvo, a Vi ste bili mrtvi ozbiljni.
        Ali kao što rekoh, problem je u nama (libertarijancima) što smo Vas idealizirali i htjeli u Vama vidjeti nešto što Vi niste. Realno gledano od početka je bilo jasno da ste Vi u nekoj potpuno drugoj priči.

        • bezveze
          kao što bi libertarijanci rekli: ako te socijalisti optužuju da si libertarijanac, a libertarijanci da si socijalist, onda si … ? Ili neki od njih nisu baš artikulirani / domišljeni. Evo upravo sam saznao da se zalažem za veću državu 🙂

        • Inače sve ima svoju cijenu i procjenu. Recimo ja imam više od prosjeka imovine, a opet ne bih naročito grintao oko porezna na nasljedstvo. Glavni razlog je taj da kad bi se tim porezom zakačilo našu rentijersku klasu, oni bi napokon osvjestili ulogu države i *možda* bi se mnogo toga promjenilo što se tiče gledanja na porez i na stvaranje vrijednosti. A istovremeno bi se *možda* smanjili drugi porezi ili bi se njihov utrošak počeo pratiti. Dakle bi ovo možda bio game changer u smislu mentalnog sklopa društva.

          Naravno, ne moram biti u pravu, ali znam da ljudi koji agresivno nameču neke svoje, u našem društvenom kontekstu agresivne, stavove, sigurno nisu u pravu.

        • Zorane,

          malo ste pretjerali.
          G.Bakić nije libertijanac, više puta je rekao, čak mislim da ga jako smeta i ta sama riječ 🙂
          što i razumijem, etikete i potreba za etiketama zapravo nije u libertijanskom duhu.

          ali zapravo po stavovima je puno bliži libertijanstvu nego i on sam misli ili je spreman priznati (ipak je ovdje imenom i prezimenom u zapravo pretežno socijalističkoj RH i s tim ima neke udjele u državnim firmama, nije baš nešto potrebno objašnjavati zašto ne bi bilo pametno još prozvati se libertijancem).

          samim time što piše ovdje i sa svojim nastupima u javnosti napravio je više pozitivnog za slobodno tržište i propagaciju protržišnih tema nego ćemo mi svi skupa ovdje za života.

          također ne treba se baviti osobom koja iznosi ideje, nego samim idejama.

        • Hvala Vedrane! Ne smeta me ta riječ, ali ne volim da meni lijepe to kao etiketu. Inače priča ide ovako, našim socijalistima je ‘libertarijanac’ onaj tko je zao i nije humanist, a sve liberale i ostale treba staviti pod ‘tag’ libertarijanci, i tako ih je lako diskreditirati. To je ista priča kao: Tito je bio super, jer je bio antifašist (doduše samo do 1945., nakon toga je bio Staljinist, pa kad se sa Staljinom posvađao, naravno ‘Titoist’ ). Kako se Tito borio i protiv slobodnog tržišta, to su i oni koji su za slobodno tržište = fašisti. Inače mislim da je jako dobro da je sve više artikuliranih libertarijanaca, kao protuteža prevladavajućem trash-marksizmu.

        • Gospodine Bakić,

          ako se slažemo da je porezno opterećenje preveliko, tada bi bilo logično da pokušamo smanjiti ili ukinuti postojeće poreze, a ne da zagovaramo uvođenje novih. Uvođenje novih poreza da bi se “možda” jednog lijepog dana smanjio neki postojeći porez nema nikakve logike.
          Ukoliko se vi zalažete za uvođenje poreza na nasljedstvo ili nekretnine (za oba poreza smatram da su posebno nemoralni) jer smatrate da bi građani na taj način shvatili koliko košta i koliko je rastrošna država u kojoj žive, zašto onda umjesto sa idejom novih poreza ne izađete sa idejom da se zakonom uredi da svaki radnik od poslodavca treba umjesto samo neto plaće dobiti bruto2 plaću pa kada si sam bude uplaćivao doprinose, porez i prirez onda bi također dobio predstavu o tome koliko ova država košta (80 posto radnika nema pojma kolika je njihova bruto2 plaća). Dakle vaša ideja o jačanju svijesti građana o troškovima države se može realizirati i bez poreza na nasljedstvo i nekretnine. I zato sam postavio pitanje, ukoliko se uistinu zalažete za manju državu i porezno rasterećenje, zašto onda dajete municiju u ruke onima koji žele jači javni sektor, više propisa, veću javnu potrošnju i veće poreze? Činjenica je da je vaš blog postao prilično čitan (prije smo vas pratili samo mi koji trgujemo na ZSE, sada je vaš auditorij i utjecaj puno veći) i da na ovaj način vi doslovno dajete ideje tzv. “trash marksistima” (kako ih vi zovete) o uvođenju novih poreza (iako sam ja siguran da oni o tome razmišljaju i bez vas:-)).
          Na kraju vašeg komentara ste napisali kako “znam da ljudi koji agresivno nameču neke svoje, u našem društvenom kontekstu agresivne, stavove, sigurno nisu u pravu.”. Pretpostavljam da ste mislili na mene. Zato opet moram reći da ja stvarno ne vidim kako je moja želja da me država ne oporezuje dok ležim u mrtvačnici ili na groblju radikalna ili agresivna. Zar nije logično da su agresivni oni koji me žele oporezivati (tj. moju imovinu) i nakon što već ležim zatrpan dva metra ispod zemlje? Ako sve bude bilo kako socijalisti (tu vas ne ubrajam) žele, čovjek ni u smrti nece imati mira.

        • Vedran2006,

          ne mislim da sam pretjerao, samo sam htio raščistiti nekoliko pitanja i eventualno dati konstruktivnu kritiku. Ta kritika nije na osobnoj razini, već na razini ideja. Dakle ja ne kritiziram g. Bakića osobno, već njegove ideje, i njegovu poziciju spram problema društva u kojem živimo. Da gosp. Bakić ne želi da se njegovi postovi i ideje koje u njima razrađuje komentiraju, on tada ne bi uopće dozvolio komentiranje na svom blogu. Međutim kako je komentiranje dozvoljeno, zaključujem da je argumentirana i konstruktivna rasprava dozvoljena.

        • Zorane,

          ja mislim da se mi vše manje svi slažemo. Recimo da nam je svima cilj točka C.
          nalazimo se u točki A.
          Točka B je neko prijelazno rješenje koje vodi u C.
          Sad mi zapravo diskutiramo jel možemo doći u C a da ne prođemo kroz točku B.
          G.Bakić sugerira da je možda ako krenemo u točku B, nekako brže i bolje ipak stignemo i do točke C.
          A vi sugerirate da je bolje inzistirati na točki C iako smo i dalje debelo ukopani u točki A i ne pokazujemo nikakve tendencije pomicanja iz nje.

          Iz nekog teoretskog aspekta, slažem se s vama, točka B nije neko poželjno rješenje, ali ako postoji i najmanja šansa da nas ona odvede iz točke A i dovede u točku C vrijedi pokušati.

          Jednako je dobar, ako ne i bolji vaš prijedlog oko brutto plaće i to vam je nešto o čemu je G.Bakić ako malo posurfati puno puta pisao, jednostavno ovaj post je bio o Pikettyu i njegovim prijedlozima pa se eto tako i ovo uklopilo. Nije bila vjerujem namjera reći da je najbolje rješenje porez na nasljedstvo i nekretnine, ali da je pomak iz statusa que, to priznat ćete sigurno stoji.

          bit ću pežorativan. Zamislite da je porez 60% to su jako visoki porezi ali ljudi se ne bune, bar ne jako (pogotovo ne ona većina koja je u rentnoj poziciji i ne živi od rada)
          Zamislite da predložim da povećamo poreze na 100% ne zato što je to dobro iz aspekta libertijanizma i ekonomije. Nego zato da se žaba koja se lagano kuha trgne i iskoči iz vode.
          Porez na nekretnine može imati taj efekt. To je bila poruka.

        • Ne znam kako bi porez na nekretnine bio nemoralan? Nekretnine, tj. zemljista su ograniceni resurs i nitko ne bi smio imati pravo na trajnu uzurpaciju bez naknade drustvu. O visini naknade se moze raspravljati, al bez nje imamo ono cemu svjedocimo u RH: Ne sredene zemljisne knjige i vlasnike koje nije briga za rjesavanje istih, tj. pojedince koji blokiraju dogovor. U mnogim zonama je razvoj stao zbog malobrojnih pojedinaca koji nisu zainteresirani za rjesavanje nasljedstva. Bilo podjelom, bilo isplatom. Da imaju obavezu placanja poreza, barem simbolicnog, siguran sam da bi krenulo s otpetljavanjem tog gordijskog cvora.

        • Vedran2006,

          biti ću i ja slikovit. Recimo da ste se ukopali u nekoj rupi u dubini cca 4 metra i da vam je cilj izaći iz nje. Logično prva stvar koju trebate napraviti je da je prestanete dalje produbljivati. Dakle prvi korak je odbaciti lopatu. Kada odbacite lopatu onda treba razmišljati šta dalje. Dakle ako ne možemo ukinuti ili smanjiti postojeće poreze, onda barem nemojmo uvoditi nove.

          Napisali ste: “…točka B nije neko poželjno rješenje, ali ako postoji i najmanja šansa da nas ona odvede iz točke A i dovede u točku C vrijedi pokušati.

          Radi se o tome da ne postoji ni najmanja šansa da tako dođemo u točku C. Ne možeš izaći iz rupe ako i dalje kopaš ispod sebe u dubinu! Dakle prvo treba odbaciti lopatu, tj. ne uvoditi nove poreze.

          Dalje ste napisali :”Nije bila vjerujem namjera reći da je najbolje rješenje porez na nasljedstvo i nekretnine, ali da je pomak iz statusa que, to priznat ćete sigurno stoji.”.

          Da, uvođenje poreza na nasljedstvo i nekretnine je definitivno pomak iz statusa quo, ali pomak nagore. Dakle umjesto da smo u rupi dubokoj 4 metra, mi smo sada u rupi dubokoj 5 metara (jer smo u međuvremenu nastavili kopati i još smo je produbili)

          Još ste napisali: “Zamislite da je porez 60% to su jako visoki porezi ali ljudi se ne bune, bar ne jako (pogotovo ne ona većina koja je u rentnoj poziciji i ne živi od rada)
          Zamislite da predložim da povećamo poreze na 100% ne zato što je to dobro iz aspekta libertijanizma i ekonomije. Nego zato da se žaba koja se lagano kuha trgne i iskoči iz vode.
          Porez na nekretnine može imati taj efekt. To je bila poruka.”

          To ja kao da se kao pušač koji puši 20 cigareta dnevno javite u ustanovu za odvikavanje i da vas oni liječe tako što će vam propisati da svaki dan morate popušiti 50 cigareta, u nadi da će vam se cigarete tako zgaditi i da ćete prestati pušiti. U najboljem slučaju to će možda postići efekt da ćete u nekom kratkom periodu naskon završetka “tretmana” manje pušiti (možda 10-15 cigareta dnevno), ali zbog toga sigurno nećete ostaviti cigarete.
          Novi porez znači u globalu veće porezno opterećenje. U državnu blagajnu dolazi svježi novac (koji prije nije dolazio), na kojeg se u praksi brzo navuku i političati i konzumenti državnog proračuna. I nema šanse da će se oni kasnije dobrovoljno odreći tog dijela kolača. Ukoliko se neka društvena grupa i počne kasnije buniti zbog novouvedenog poreza, pod uvjetom da je ta grupa dovoljno moćna u vidu broja glasova koje nosi na izborima, možda će političari i smanjili stopu nekog novouvedenog poreza, ali će to kompenzirali na nekom drugom mjestu (npr. smanjti će stopu novouvedenog poreza na nasljedstvo, ali će to kompenzirati povećanjem stope poreza na dividendu, ili poreza na kapitalnu dobit sa 12 na 15%)
          Bottom line je da će se uvođenje bilo kog novog poreza odmah povećati ukupno porezno opterećenje, a kada se ono jednom poveća, političari i interesne grupe vezane uz državni proračun neće dozvoliti da se smanji. Drugim riječima možda se i jedan porez smanji, ali se automatski drugi poveća.
          Kao što iz rupe ne možemo izaći ako i dalje kopamo, tako ni iz ove ekonomski depresivne situacije ne možemo izaći povećanjem poreznog opterećenje (makar to bilo u nadi da će se građani tako opametiti.)

        • Uopće je nebitna rasprava o tome da li je netko libertarijanac ili socijalist. Potpuno je jasno da smo na individualnoj razini svi libertarijanci jer za same sebe želimo maksimalnu slobodu, a tek kada su u pitanju odnosi prema drugima većina su socijalisti. Za mene libertarijanstvo znači prije svega principijelnost stava. Ja osobno ne poznajem nikoga tko je sretan kada mu se ograničava sloboda i kada ga se oporezuje ali znam jako puno ljudi koji uživaju u ograničavanju slobode drugima i oporezivanju drugih do iznemoglosti.
          Moram se u ovoj raspravici složiti sa Zoranom. Iako malo afektira, mislim da je u pravu. Općenito sam u više navrata pisao i još uvijek mislim da je Nenadov najslabije argumetirani dio onaj koji se tiče porezne politike. Činjenica je da se oko nijednog novog poreza koji je u posljednje vrijeme uveden nije izjasnio negativno. Imali smo, samo da nabrojim, podizanje PDV-a, porez na dividendu, porez na kamate, uskoro vrlo vjerojatno porez na nekretnine i kroz nekoliko godina porez na nasljedstvo. Istovremeno smo imali kvazi smanjenje poreza na dohodak. Kvazi, zato što je u približno jednakom iznosu praktički svugdje podignut prirez pa je učinak poreznog smanjenja izostao.
          Ono što je najbitnije ukupno porezno opterećenje je dosta raslo i smanjenja neće biti sigurno. Na to možete zaboraviti.
          Otići ću malo dalje i reći da je krajnje neodgovorno zalagati se, odnosno ne protiviti se uvođenju novih poreza, a istovremeno kao cilj imati porezno rasterećenje. Nenad je svojim radom, profesionalizmom, spretnošću i pameću došao do toga da bude netko tko koliko toliko može utjecati na formiranje javnog mišljenja pa mi je još neshvatljiviji njegov slabo definiran stav po pitanju porezne politike. Argumentacija da se novim porezima može smanjiti postojeće je potpuno neutemeljena i uopće mi je nejasno kako netko to uopće može tvrditi kao prilog svojoj tezi.
          Vedrane, vaša teza da iz točke A dođemo u točku C preko točke B bi imala smisla ali mi ovime što Nenad piše zapravo iz točke A dolazimo u točku Z pa da bi došli u točku B, moramo se prvo vratiti u točku A.
          Inače, porezi koji su zadnjih godina uvedeni i koji se planiraju uvesti, porez na dividendu, nekretnine i nasljedstvo su zaista najnemoralniji od svih poreza. Najnemoralniji su zato što su oni porez na porez. Prije nego se oporezuje dividenda, već je oporezovana dobit. Prije nego se oporezuje nekretnina, već je dvaput oporezovan novac kojim je nekretnina izgrađena (porez na dohodak i PDV). Prije nego se oporezuje nasljedstvo već je triput oporezovano ono što se nasljeđuje (porez na dohodak kojim je ono što se ostavlja u nasljedstvo napravljeno, PDV, porez na nekretnine).
          Prije donošenja zaključaka o ovome o čemu sam pisao molim vas da imate na umu da se po mom mišljenju svi četvero zapravo slažemo oko 90% krucijalnih stvari pa nemojte napisano shvatiti kao napad, pogotovo ne na osobnoj razini.

        • @Neven

          Mislim da nije niti to skroz točno, da zaista postoji dosta ljudi koji ne žele slobodu niti sami za sebe individualno, jer sloboda je s druge strane i odgovornost a mnogi ne žele odgovornost. Možda je baš jedan od glavnih izvora kolektivističkih i neslobodnih mentaliteta taj bijeg od odgovornosti. Ljudi ponekad ne žele biti odgovorni za svoje postupke, žele podijeliti s drugima “krivnju” za svoja loša djela, pa se zato odriču i slobode. To je naravno vrlo jadno. Nažalost takav mentalitet neodgovornosti (neliberalnosti) se u čovjeka lagano usadi odgojem. Čovjek je rođen da bi bio slobodan ali okolina ga u takvim neslobodnim društvima porobi, stvori od njega neodgovornu osobu koja “uživa” u svojoj neslobodi, čineći ga time na neki način manje čovjekom. To nam je itekako poznatno iz povijesti. U antičkoj Grčkoj su i neki robovi bili sasvim zadovoljni svojim “prirodnim položojem” jer time nisu imali briga kakve imaju slobodni ljudi. Još do prije 100 godina su i mnoge žene bile sasvim zadovoljne svojim neslobodnim položajem jer su mogle bezbrižno živjeti nakon dobre udaje. I dan danas imamo zadovoljne neslobodne žene u arapskom svijetu, ili ako pogledamo mentalitet u nekim bivšim kolonijama vidimo ljude koji su možda odlični radnici, poslušni, marljivi, samo ne žele o ničemu razmišljati niti biti odgovorni za bilo što nego im sve moraš nacrtati i oni bespogovorno sve odrade makar im ne imalo nikakvog smisla (npr. ako ste ikada radili sa Indijcima to vidite, jako marljivi, ali kao roboti, točno kako im kažeš). Ili pogledajmo ljude iz bivših komunističkih država, njima odgovornost ne postoji kao pojam u rječniku, i za demokraciju kad je došla misle da to znači “sad može svatko raditi što hoće, govoriti što hoće itd.”, uopće ne shvaćaju da to ima i drugu stranu, da se mora stajati iza svojih postupaka i riječi. Njima je za sve kriv “netko drugi” (ili “svi su krivi”) a što god neki pojedinac postigne žele sebi kolektivno prisvojiti (“mi smo zabili gol”, “mi smo otkrili lijek”). Ljudi koji ne znaju za odgovornost nikada nisu za ništa krivi, uvijek svaljuju na druge, s druge strane svakome žele ukrasti sve što je vrijedno, sve što je “iznad prosijeka”, ne samo progresivnim oporezivanjem nego doslovno otimanjem tuđih sportskih, znanstvenih i drugih postignuća, nikada nije “on” nešto postigao nego smo to “mi”. Ta neodgovornost i otimačina tuđeg je ljudima tako draga, tako usađena povijesnim iskustvom/odgojem da se oni bez problema odreknu i slobode i time čovječnosti. Ja sam čuo ljude u Hrvatskoj kako na lagodnom životu zavide i kućnim ljubimcima! Vjerojatno će se ovdje morati izmjeniti nekoliko generacija prije nego ljudi nauče što je sloboda/odgovornost/demokracija i to počnu cijeniti, i tek nakon toga društvo može krenuti naprijed.

        • Mclynx,
          Iako ste u svemu sto ste napisali potpuno u pravu, mislim da ste previdjeli to da ljudi zapravo ne povezuju slobodu s odgovornoscu sto je jedan od temeljnih problema. Upravo zato sam i napisao da svi ljudi zele maksimalnu slobodu za sebe, naravno, ne shvacajucu sto to zapravo znaci.

        • @Nevene

          sve je to jasno, diskusija i je da se iznose različiti pogledi.

          No promašili ste osnovnu razliku između vas, mene i Nenada.

          Evo probajte idući put u svoj naslov staviti puno ime i prezime i onda vidite kako će to utjecati na ono što iznosite.

          ja vjerujem da Nenad govori ono što misli, ali ipak prilagođeno kontekstu i zemlji.

          Što mislite koji bi efekt na promjene imalo recimo iznošenje istine u SJ Koreji, osim možda pogubljenja iznositelja istine?

          Stavite svoja razmišljanja u kontekst i onda se potpišite imenom i prezimenom i vidjet ćete kako je puno drukčije pisati anonimno i kao javna osoba (koja usput redovito prima prijetlnje u temama gdje je iznosio puno manje radikalne ideje od libertijanizma). Recimo samo zagovaranje privatizacije?

          Pod radikalno ovdje mislim ne apsolutno nego relativno u odnosu na status quo.

          osim toga više puta je iznesena kritika poreznog sustava i nitko ovdje ne zagovara povećanje poreza, već smanjenje, samo na različite načine.

          Eto kako smanjenje poreza može rezultirati povećanjem poreznih prihoda i zapravo jačanje državne potrošnje, očito je da postoji više načina da se postigne cilj. nama primarno treba smanjenje državne potrošnje. Eto zato ja kažem možda ajmo povećati poreze ako će to rezultirati konačno urušavanjem državne potrošnje može biti i dugoročno dobra stvar. svi znamo da socijalizam traje dok ima tuđih para, pa se nadam ipak puno bržem ponestajanju tih para nego da živim još 20g. u umjereno neslobodnoj zemlji gdje me polako kuhaju.

          budimo realni, to nije pošteno i oduzima slobode mnogim građanima, ali ista je stvar sa statusom quo. trebamo promjene, bilo kakve, pa makar i na gore.

          što se kaže nekad je i noga u guzicu korak naprijed.

  7. kljucno je ipak rezanje javne potrosnje (sa ovih suludih visina) a ne pokusavati je pokriti sa odredjenom kvotom poreza jer time gresku ne korigiramo vec samo osnazujemo.

  8. Mnogi ugledni i bogati ljudi su već sami sebe oporezovali, puno prije negoli je Pikettyju socijalističkim licemjerima i ostalim zazivateljima nasilne redistribucije privatne imovine pošlo za rukom da uopće uobliče svoje “teze” u nešto što su nazvali i prigrlili kao ” Kapital 21. stoljeća”. Sam naslov je dokaz licemjerja. Da im je istina na srcu nazvali bi ga “Komunistički manifest 21. stoljeća”. Pa ponudi ljudima komunizam u 21. stoljeću ako si hrabar i iskren. 🙂

    Prvi je trend, ako se dobro sjećam počeo vlasnik “DM”-a koji je sav imetak oporučno ostavio u dobrotvorne svrhe, a vlastitoj djeci samo nužne nekretnine i odlično obrazovanje. Slično je već napravio i Gates, a sam Buffett stalno trubi kako plaća premalo poreza. Naravno, on živi u SAD. Da živi u HR ne bi tako govorio. Uvijek je glavno pitanje “vrijednost za novac”, koji je u SAD očito u pozitivnom disbalansu za onoga tko ga stvara. Ovdje je disbalans negativan.

    • Porez na nasljedstvo je možda i dobra stvar, a nemojmo zaboraviti da mi već imamo predviđen takav porez za slučajeve u kojima se imovina ne nasljeđuje od prvog koljena.
      Međutim, takav porez može biti problematičan (u smislu plaćanja i utvrđivanja iznosa porezne obveze) iz nekoliko jednostavnih razloga.

      Npr. iako se smatra da su ljudi koji nasljeđuju imovinu ekstra bogati, pa ih zato treba oporezivati, u praksi zapravo imamo paradoksalne situacije. Može se dogoditi da netko naslijedi imovinu na koju treba platiti porez, a da taj netko doslovno nema novaca za plaćanje tog poreza.
      Porez na nasljedstvo plaća se vrlo brzo nakon nasljeđivanja (mislim da je rok za prijavu po zakonu oko 30 dana).

      Sad, da bi taj netko platio porez, naravno mora ili prodati imovinu koju je naslijedio ili se zadužiti. Prodaja imovine nije nešto što se da riješiti u vrlo kratkom roku pa tu dolazimo do problema sa kašnjenjem u plaćanju poreznih obveza.
      Također, čak i ako bi nasljednik drastično spustio cijenu imovine samo da ju što prije unovči i riješi se obveza prema državi, u tom slučaju može se dogoditi da mu porezna ne prizna cijenu po kojoj je imovinu prodao kao bazu za obračun poreza na nasljedstvo, već se porez obračunava po njihovim procjenama, koje su nerijetko veće.

      Ovo sve govorim jer sam i sam imao slična iskustva. Naslijedio sam imovinu na koju sam morao platiti porez na nasljedstvo, a doslovno nisam imao novaca da bih to mogao platiti.
      U konačnici sam prodao imovinu da bih to riješio. Ako me to čini bogatašem onda u redu.
      Mene samo muči da u ovoj državi postoje ljudi koji u nekretninama imaju 100 puta veće bogatstvo od “običnog” čovjeka, a često ne plate ni kune poreza na to iz raznih razloga (ili nasljeđuju direktno od prve linije ili tu imovinu vode na različitim imenima ili rade razne malverzacije i imaju “veze” u poreznoj) i još uredno skupljaju rentu.

      Da ne kažem da tu još postoje problemi oko nesređenog vlasništva i zemljišnih knjiga, posjeda i vlasništva, itd…
      Uglavnom veliki nered, ali strogoća se uredno provodi na običnim ljudima koji podmiruju svoje obveze kako god znaju, a za neplatiše se kreiraju liste dužnika i slične cirkusarije.

      • Porez na nekretnine mi se ipak čini puno suvislija opcija od poreza na naslijeđivanje. Recimo ako bi bio neki porez na nasljeđivanje bio 15%, da se to podijeli na 30-50-ak godina koliko netko živi u vlastitoj nekretnini i obračuna po 0,5% na godinu, a ne da nasljednici moraju na brzinu smišljati od kuda da izvuku ne male novce. I to bez obzira da li je jedina nekretnina ili ne, kao što na porezu na nasljedstvo se ne gleda da li nasljednik izlazi iz podstanarstva sa tom nekretninom. A na druge oblike imovine će ionako država naplatiti puno poreza – na kamate na gotovinu, na isplate dobiti na dionice i vlasništvo.
        A i porez na nasljijeđivanje ne bi imao smisla dok god se može prenijeti vlasništvo bez poreza prije smrti u vertikalnoj liniji (djeci/roditeljima).

      • Umjesto Poreza na nasljedstvo ja bih uveo poreze na sve oblike “MRTVOG KAPITALA” te na sve poslovne djelatnosti koje Hrvate pretvaraju u “SJEDILAČKU NACIJU”, i to po progresivnim stopama. Pa bih tako odmah uveo poreze na:
        – neobrađene poljoprivredne površine
        – poreze na svaki stambeni kvadrat površine iznad 100 m2/pojedincu
        – poseban poreze na neiskorištene poslovne prostore (pritisak na snižavanje cijena najma)
        – dodatne poreze na luksuz
        – dodatne rigidne poreze za “kladioničarsku naciju”
        – dodatne poreze za ugostiteljstvo izvan turističkih destinacija (birtije i slični lokali gdje hrvati borave po cijeli dan)
        – dodatne poreze za ugostitelje za svaki kvadrat javne površine izvan turističkih destinacija (terase koje zakrčuju prolaze po ulicama)
        Ima još toga…
        Ali također bi valjalo uvesti zakonsku obavezu da se svaka tvrtka u javnom vlasništvu koja bi trebala biti profitabilna a nije “LIKVIDIRA” ili da na bubanj i privatizira ukoliko je za redom 3 godine neprofitabilna. Mislim da svakom poduzetniku padne mrak na oči kad iz svoga rada finacira nečiji nerad.
        A također bi trebalo zahtijevati od vlasti da se pored lista poreznih dužnika objavljuju i liste svih “NEVLADINIH UDRUGA” i ostalih privilegiranih sportskih, kulturnih i inih organizacija koje kao “izabrane” dobivaju novce sa naše grbače.
        Ovo bi bilo dovoljno za početak strukturnih reformi.

        • @JooZIP
          imate jedan izvrstan članak na ovu temu, napisao ga je davno Šimun na svom blogu.
          uputit ću vas na njega da vidite kuda te vaše ideje zapravo vode i da zapravo ovo što zvuči odlično zapravo nema smisla (mislim porez na mrtvi kapital).
          https://usporedbe.wordpress.com/2011/10/22/treba-nam-porez-na-nezaposlenost/

          primjerice genijalna dosjetka Šimunova je bila na ovo što kažete ajmo oporezivati višak stambenih kvadrata. Zašto tu stati? Zašto ne ako netko ima 5 tanjura doma a koristi samo 2, lupiti porez na višak tanjura, ajmo dalje???

          osim toga zanimljivo je da je jako veliki fokus upravo na nekretnine (posebno na one neiskorištene), a ako se radi o ekonomskom aspektu a ne lovu na vještice (nekretnine) zašto stati na nekretninama. ajmo učiniti najefikasniju zemlju na svijetu, gdje nema mrtvog kapitala i to porezima? ako vam ovo zvuči apsurdno, to je valjda zato što i je.
          ne ulazim uopće u to jel sjedenje po kafićima ok, nego ja sam više da svatko sam odlučuje što će sa svojim vremenom, a vjerujem da ukinemo javne firme i socijalu da bi puno više ljudi radilo, nego da oporezujemo one koji nerade ili koji svoj višak kapitala ili nekretnina drže “neiskorištenim”.

  9. Nije mi jasno kako Piketty misli da će ekstremno oporezivanje bogatih pomoč sirotinji? Jer ako uzmemo svu imovinu bogatima , sirotinji se ništa neće promjenit na bolje. Ako uzmemo svu imovinu bogatima i podjelimo sirotinji , i ono malo ljudi koji rade će prestat radit jer koja svrha rada i stvaranja kad ti sve uzmu i IMAŠ ISTO KOLKO I ONI KOJI NE RADE I NE STVRAJU.
    A po mojem mišljenju rješenje protiv siromaštva je da se ukine porez po osobi do potrošačke košarice za četveročlanu obitelj ( sve vrste poreza) , prekovremeni nesmiju uopče biti oporezivani čak se nesmije od prekovremenih odbijat doprinosi za zdravstvo i mirovinsko , već bruto sat rada ti mora biti isplačen pod neto sat rada. I da kad štediš , ulažeš ,investiraš i gradiš ne plačaš nikakav porez , već upravo suprotno dobivaš poticaje kako bi što više stvarao ( bogatio se i odmaknuo sebe i svoju obitelj od praga siromaštva).

  10. Umjesto Globalnog poreza na bogatstvo predlažem “Globalni konsenzus oko Lokalne cijene radnog sata” koja bi svakom radniku na planetu zagarantirala radnički život dostojan čovjeka, tj. takvu cijenu radnog sata koja bi mu za normalno radno vrijeme osigurala primanja dovoljna bar za kupnju “egzistencijalne košarice za četveročlanu obitelj”. Naravno da bi kvaliteta egzistencijalne košarice bila u skladu sa razvojem nekog društva ali bi trebala biti globalno kontrolirana. Dakle, ne vidim smisao nikakvog ekonomsko-političkog uređenja u kojem bilo koji radni čovjek ne može osigurati egzistenciju za sebe suprugu i bar dvoje djece, ma što da on radio i za koga radio. A sve što bi netko zaradio povrh toga bilo od znanja, rada ili kapitala je posve nebitno sa stajališta humanizma. Ovo bi bio put prema “humanizaciji bogatstva” a ne prema ravnomjernoj raspodjeli.
    Kad se Bog ne opterećuje ravnomjernom raspodjelom svjetskog bogatstva, kao ni ostalih svojih darova ne vidim zašto se time opterećuju trash-marsksti, socijalisti, komunisti i ostali ateisti. Mislim za je zavist glavni pokretač njihove sotonske filozofije.

    • Ma oni Vam se uvijek zalažu za redistribuciju onoga što je već stvoreno i postoji. Uvijek im je bolji vrabac u ruci jer kad im prođe prevara i zajašu na svoju rentu, tada si stvore sustav u kojem su oni uvijek jednakiji od drugih. 🙂

    • Mnogi su već ukazali na utopistični karakter Pikettyjeve ideje o globalno uvedenom porezu na bogatstvo. No ono što se meni čini daleko važnije (da li je Piketty svjestan toga, ili kao i njegov učitelj Marx servira zavodljive teze o navodnoj jednakosti i pravednosti, čija suluda realizacija – ipak u konačnici bez uspjeha koji je obećan u vidu komunističke društvene nirvane -nije moguća bez bez nasilja i krvoprolića), da li je on oupće svjestan da implementacija takvog poreza na planetarnom nivou znači kao pretpostavku komunizam na petu potenciju u odnosu na onaj koji je postojao u prošlom stoljeću? Ako ikada ova planeta bude i blizu realizacije ovakve ideje, neka nam Bog bude pri pomoći.

      • Naravno da takve sulude ideje globalno ne mogu biti realizirane jer nikada ne skrenu s uma svi ljudi/države istovremeno. Kataklizmički loše odluke se uvijek mogu dogoditi na razini neke države ili nekog saveza država, ali planet nikada ne može biti ugrožen kao cjelina jer je prevelik i prekompleksan i time zapravo robustan. Uvijek će postojati oni koji se neće slagati s time i oni će se uspjeti izolirati od toga, biti države koje ne ulaze u taj zajednjčki porezni sustav, i s vremenom će pokazati kako je njihov put bolji. To je kao s bolestima. U epidemiologiji je poznata stvar da zapravo ne može postojati nekakv virus koji bi istrijebio cijelo čovječanstvo. Recimo da se dogodi mutacija virusa bjesnoće takva da mu omogući da se prenosi sa čovjeka na čovjeka zrakom. To zvuči kao virus sudnjeg dana, nešto što neimenovno vodi u apokalipsu s krajnjim istrebljenjem svakog do zadnjeg čovjeka, ali čak i to bismo preživjeli i u najgorem scenariju da se uopće nema djelotvorno cjepivo, naime pokazuje se da neki ljudi (konkrento ovdje neka plemena u amazonskoj prašumi) genetski imaju otpornost na to. Oni koji prežive bili bi novi početak za ljudsku vrstu, za novu civilizaciju koja bi se vremenom ponovno razvila. Tako i sa politikom. Da netko i uništi “cijeli” svijet s komunizmom kao što je Kubu i Sjevernu Koreju, ipak bi se sigurno negdje našlo nešto što je izbjeglo tu sudbinu i kada ono sve propadne, svi poumiru od gladi u većini svjetskih država, ti rijetki izolirani od svega bi bili izvor nove civilizacije, novog početka, gdje bi se o komunizmu kao povijesnoj pošasti učilo na isti način kao danas o nacizmu. Ne znam zašto se to danas već ne radi. To možda jedino u USA djeci komunizam i nacizam tumače u istom tonu, ali svuda drugdje, čak i u Europi koja je time puno propatila, imamo čak i legalne komunističke stranke, u udžbenicima se komunizam doslovno označuje kao “manje zlo” od ta dva koja su bila poharala Europu, a to je očito pogrešno. Ne možemo zla te općedruštvena razine tako rangirati koje je manje a koje veće.

        • Potpuno ste u pravu.
          Ono što mene osobno boli je ta vrlo raširena tolerancija i simpatija prema komunizmu, za razliku od nacizma koji doživljava širu osudu. Takav stav je vrlo raširen u nas. Kao, komunizam je kao ideja dobar, ali valjda moramo još sto puta probati kalvariju da bi konačno ideja doživjela ispravnu realizaciju.
          Komunistička ideja je u svom ishodištu perfidnija i malignija, na papiru puna prividne dobrote i humanosti, a u naravi i realizaciji zločinačka i destruktivna. Tako i Piketty u osnovi svjesno ili nesvjesno nudi zlo u oblatni brige za jednakost. Tužno je da ljudi ne razmišljaju kritički i da ovakva monstruzna ideja doživljava simpatije.

  11. Jedna vrlo iskusna porezna stručnjakinja mi je prije par godina rekla kako je gledajući sve što se radilo na polju “poreznih reformi” u RH u zadnjih 15-tak godina njen jedini zaključak kako tu nije bilo i neće biti sreće ni sa jednom reformom – ni za poduzetnike ni za građane. Razlog je po njoj u tome što se namjerno zaobilazi osnovno pravilo sustavnosti – kada se radi reforma poreznog sustava onda treba SVE staviti na stol i dobro odsimulirati stvari. A naš običaj je (osim uvođenja novih poreza) “Ajmo spustiti jednu stavku za 2% što vidi veći broj ljudi a dignuti neku drugu za 5% što će zahvatiti manji broj ljudi – to ćemo nazvati poreznom reformom i nadati se da u konačnici imamo više ili barem jednako love za “raspoređivati” a kroz medije ćemo gurati ljudima osjećaj zahvalnosti za onih 2%.”.
    Dok našu Vladu (koja god bila) netko (izvana ili, manje vjerojatno, iznutra) ne pritisne na smanjenju rashodovne strane proračuna, mislim kako je to priča koju ćemo i dalje gledati…

    • Pametan je Piksi … na 1,5 milijuna prodanih knjiga kapnulo je sigurno puno milijuna i njemu, ni ja za reklamu ne bih tražio novce, bolje je ‘pospješivanje prodaje’ 🙂

      • E sad, zavisi koji je poslovni model odabrao. Neki pjevači imaju obrnutu shemu, na albumima skoro ništa ne zarade, al to im je podloga za turneje i koncerte gdje zapravo zarađuju…

  12. Kad govorimo o nejednakostima, za svoj rad nisko plaćenim slojevima društvima, pogledajmo ove ljude kojima daju manje od 1 % vrijednosti za čije su stvaranje bili ključni. To je kao da u radno intenzivnoj djelatnosti radnicima za bruto plaću isplatimo manje od 1 % cijene usluge prije poreza, npr. kao da frizerki od svakog šišanja za 50 kn vlasnik salona u bruto plaću izdvoji manje od 4 kn: http://www.bloomberg.com/news/articles/2015-04-17/tim-cook-s-65-million-pay-is-best-deal-among-top-paid-u-s-ceos

    P.S. A gledajući samo u CEO kategoriji, bilo bi zgodno staviti u usporedbu i naše, recimo koliko puno manje ili više od 1 % tog “ekonomskog profita” damo predsjedniku uprave naših dioničkih društava.

    • Ispravak: manje od 0,4 kn 😀 Stvarno je ludo za vidjeti, kako su “najbolje plaćeni” direktori zapravo najmanje plaćeni članovi društva. A sigurno da ovi naši nisu plaćeni tako malo, kladim se da u firmama kao Končar d.d. i sl. imamo predsjednike uprava relativno gledano plaćene desetke i više puta nego su plaćeni američki top CEO-ovi.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s