Uncategorized

WIN/Gallup: Osjećaj sreće u svijetu raste

Istraživanje End of Year Survey 2014. Primjerice, 70% ljudi globalno kažu da su zadovoljni svojim životima, porast sa 60% prošle godine.

Britanci su se pak danas raspisali o tome kako je Velika Britanija među najmanje religioznim zemljama na svijetu: samo 30% su vjernici!

Iz izvještaja:

“Jean-Marc Leger, President of WIN/Gallup International Association, said: “Whilst the outlook for the world’s economy remains unpredictable our happiness refuses to wane and remains high across the globe. This year’s survey also highlights that people across the world are increasingly optimistic and believe that 2015 is set to be a good year.”

Optimism spreads
From a global perspective, the survey shows that approximately half (53%) of those asked about 2015 think it will be better than 2014, up by 5% from last year. The number of those who think it will be worse has dropped by 5% to 15%.”

Najpesimističnije zemlje u Eruopi su Srbija, Grčka, Francuska i Belgija. Valjda zato jer Hrvatska nije bila istraživana.

Kako smo došli do toga da od zemlje beskonačnih mogućnosti dođemo do zemlje gdje sitni rentijeri plješću Pikettyju ‘jer svijet propada, a Mali Marx će nam dati nadu u bolje sutra, evo Cipras samo što nije Grke uveo u utopiju‘?

I da li zaista mislim da nam o PRAVOJ budućnosti čovječanstva može govoriti čovjek koji mlati žene (fuuuuuj!), sadašnja francuska ministrica kulture je bila njegova žrtva.

The Left’s ‘rock star’ economist? Thomas Piketty is a woman beater, says former lover

Stariji članak iz Francuske: ovdje.

Ti revouliconarai često imaju neke karakterne probleme, ovo niže je iz odlične knjige Grand Pursuit: The Story of Economic Genius, koja je napisala i A Beautiful Mind: Genius and Schizophrenia in the Life of John Nash, vjerojatno ste gledali film koji je snimljen po knjizi. Ovo na početku je iz izvještaja pruskog špijuna, ali ne – nisu ga špijunirali zbog ‘socijalizma’, nego zbog vrijeđanja cara, zbog čega je i bio protjeran iz Francuske i otišao u Englesku koju je mrzio. Bio je malo više promatran jer je bio Engelsova ekstenzija, koji je pak bio manager relativno važne industrijske obitelji.

… Marx lives in one of the worst, therefore one of the cheapest quarters of London. He occupies two rooms. The one looking out on the streets is the salon, and the bedroom is at the back. In the whole apartment there is not one clean and solid piece of furniture.

Everything is broken, tattered and torn, with a half inch of dust over everything and the greatest disorder everywhere. In the middle of the salon there is a large old fashioned table covered with an oil cloth, and on it lie manuscripts, books and newspapers as well as the children’s toys, the rags and tatters of his wife’s sewing basket, several cups with broken ribs, knives, forks, lamps, an inkpot, tumblers, Dutch clay pipes, tobacco ash-in a word everything is topsy-turvy and all on the same table. A seller of second hand goods would be ashamed to give away such a remarkable collection of odds and ends.

The Exhibition season represented a new nadir in Marx’s afrairs. Though he adored his wife, he had carelessly gotten Helen Demuth, her personal maid and the family housekeeper, pregnant. Jenn who was pregnant as well, was beside herself. Three months after she gave birth to a sickly girl, the family’s housekeeper delivered a bouncing baby boy. To quash the “unspeakable infamies”about the affair already circulating around gossipy migr circles, Marx had his newborn son whisked off to foster parents in the East End, never to see him again.”The tactlessness of some individuals in this respect is colossal,”he complained to a friend.

The boy’s mother stayed behind to care for the Marx family as before. With home more unbearable than ever, Marx hurried to seat number G7 …

Inače i Pikettyi je debelo u 1%, baš kao što je (ne svojom zaslugom) bio i Marx:

The Exhibition season of 1862 coincided with another low point in Marx’s financial affairs. Horace Greele the publisher of the New York Tribune, had dropped his column, which, though entirely ghostwritten by Engels, had supplied Marx with extra cash. At one point, his money woes became so dire that he applied for a job as a railway clerk, only to be rejected for”bad handwriting”and not speaking English, and briefbr considered immigrating to America. Luckily, he was like an oyster that needed a bit of grit to make his pearls. With his mind on money, he was soon writTng a long essay on economics and filling up notebooks again, complainIng all the while that he felt like “a machine condemned to devour books and then throw them, in a changed form, on the dunghill of history. He also decided on a tide for his great work Das Kapital.

The hoopla surrounding the Exhibition continued to depress Marx. … Yet within a year or two, Marx’s fortunes turned Up again. Thanks to several unexpected legacies as well as a £375 annual Subsidy from Engels, he was able to move his family to an even bigger and more imposing town house and was soon spending £500 to £600 a year, something that more than 98 percent of English families could not afford to do.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

7 replies »

  1. Moram priznati da se divim ljudima u Hrvatskoj koji uspjevaju ostati pozitivni i optimisticni. Atmosfera je toliko negativna i toksicna da se udeprimiram kad god odem na neki hrvatski web sajt i pogledam naslove. Covjek se odvikne od toga kad zivi vani…
    Upravo cekam avion za USA u Amsterdamu, citam vas blog i razmisljam o tome kako su ovdje ljudi uvijek okrenuti prema buducnosti i razmisljaju kako ce poslovati sutra bez obzira na trenutne neprilike dok se kod nas u HR jos uvijek razmislja o ustasama i partizanima te o grbu na tablicama… Nazalost, svakim danom kojim ostajem u dijaspori sve sam uvjereniji da se u Hrvatsku necu vratiti… eventualno u Istru (odakle potjecem), ali ostatak mi je mentalno totalno nekompatibilan 😦

  2. Vec jako dugo nisam nista citao ili napisao na Eclectici, ali ovo sa Pikettyijem me iznerviralo pa evo, poklekao sam, mea culpa.

    Naime fascinira me ta uvijek prisutna potreba Hrvata da biju svjetske bitke i rjesavaju globalne probleme dok su im istovremeno prazni dzepovi i prljave cipele.

    Naime nema tih globalnih problema za koje mi nemamo rjesenje, nema tih globalnih zbivanja koja mi ne bi pogurali lijevo ili desno, …..ma sutra da netko napadne Suncevu galaksiju evo odma nas da to rjesimo i da damo nas prijedlog kako dalje. Socijalizam, fasizam, globalizam, panslavizam, katolicizam, …….ma svime se mi bavimo samo da se sami sobom ne bavimo.

    Za sva globalna pitanja mi imamo strucnjake …tipa Srecko Horvat i Kapovic, nema te revolucije koje mi ne bi pokrenuli, dovodimo revolucionare iz cijeloga svijeta, tipa Tariq Aziz….ma bas odavde mi cemo promijeniti cijeli svijet. …………..dok istodobno ne mozemo rijesiti najmanje probleme vlastitog drustva i zajednic i obitelji.

    Sve fasade otpadaju u centru grada, sve isarano grafitima, pruge sagradio Franjo Josip, bolnice takodje, nitko ne cisti za svojim psom, svi se sveraju u tramvaju, svi potplacuju ili uzimaju mito, sve zemljisne knjige su knjige iz Austro-Ugarske, totalni kaos u nasem drustvu.

    Evo, ne znam ni jednog jedinog Skandinavca u povijesti koji je nesto napravio na globalnom planu. Nitko od njih nije ni Hitler, ni Ghandi, ni Michelangjelo. NITKO. No oni se time ni ne zamaraju. Love ribu. Onda ju suse. Pa ju i konzerviraju. Pa prodaju konzerve, pa zarade nesto. Pa od tog profita sagrade novi brod. Pa urede luku, naprave burzu ribe, pa hladnjacu. Pa zaposle ljude. Pa zarade. Pa obnove kuce. Pa obnove ceste. Pa sagrade vrtice. Pa imaju djecu. Pa djecu zaposle u vlastitoj floti, sinovi love ribu sa ocevima, zene rade u racunovodstvu. Pa rade i privredjuju. Rastu ko obitelji i ko nacija…..a samo gledaju svoje selo, svoj gradic i svoja posla. ne planiraju promjenti svijet ko neke revolucionarne vucibatine. Zadovoljni su kada na kraju godine podvuku crtu i kada su u plusu.

    Dok mi reorganiziramo svemir oni rade na svojem dvoristu i svojem selu. Ako mi zelimo dobro sami sebi, svom narodu i cijelom svijetu…pocnimo od sebe. Posisajmo travu oko svoje kuce, pokupimo smece u parkicu, pocistimo za svojim psom, okrecimo svoj haustor, popravimo fasadu, operimo auto, ne parkirajmo na mjesto za invalide, kazimo Hvala i Oprostite 35 puta na dan, nabacimo osmjeh, popravimo zube da sjajimo sebi i svima oko nas, ne budimo agresivni u prometu, ne potplacujmo i ne trazimo mito, uredimo parking u svom mjestu, nesarajmo po svemo po cemu flomaster i sprej moze sarati, ne razbijajmo sve sto razbiti da samo zato jer nije nase, sve sto se razbiti da je nase i kada nije nase (klupe, kosevi, znakovi, itd.) stavimo mrezicu na koseve na igralistu i ne trgajmo novu mrezicu, posadimo salatu u svom vrtu pa ju prodajmo kada naraste, radimo nesto, mijenjajmo sebe i svoj mikrosvijet i cijeli ce nam svijet biti zahvalan.

    Svi su nasi problemi u nama i sva su rjesenja u nama. Ostavimo se svjetske politike i pocistimo vlastito dvoriste. Lopatu i cetku u ruke i sve ce biti OK.

    • Trotter mislim da niste shvatili sto je Purgerdijaspora pod time mislio.
      Purger slazem se s vama.
      Medici cura te ipsum – ali nije to popularno u RH, nazalost.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s