Uncategorized

Turizam i prehrana

Hrvatska neumitno ide ka ‘floridizaciji’ Jadrana. Je li je to dobro ili loše, ne znam, ali sami smo si to htjeli – drugačije više ne možemo preživjeti na razini na kojoj smo si zamislili. To znači veći projekti ‘rezidencija za život’ (ne samo za ljetovanje), bolnički ‘turizam’ itd.

Nedavno smo bili u Dubrovniku, pa otišli na jednodnevni izlet u Crnu Goru. Obala im je uglavnom gradnjom jako devastirana, ali imaju neka ‘čuda’. Jedno od njih je Porto Montenegro.

Da vas ne zamaram sa svojim fotografijama, pogledajte njihove na gornjem linku.

Također imate na Wikipedia: “The construction site was a naval shipyard named Arsenal, which fell into disuse after the breakup of Yugoslavia and the decline of the Yugoslav Navy. The lot on which the shipyard is situated was put on public offering in 2006, and was bought by Canadian businessman Peter Munk. It was acknowledged in 2008 that he was not alone in the venture – while Munk owns 54% of the Porto Montenegro company, the rest is owned by Oleg Deripaska, Nathaniel Rothschild, Jacob Rothschild, Bernard Arnault, Sandor Demijan and Anthony Munk.

Takvih projekata još nema u RH, ali bit će (mislim greenfield te veličine, ne nužno marine).

Ali evo zanimljive stvari. U Marini je i luksuzni hotel, s luskuznim dućanom i među raznim svjetskim brandovima jedan ‘naš’, Bakina tajna, koju je nedavno kupio Atlantic:

20150406_114016

Ako niste probali Bakinu tajnu, recimo ajvar, svakako to učinite. Mi smo kupili dotičnu Ljutenicu koja je malo modicirani recept tako da čak malo udara i na sinuse, ali vjerujte sve je to baš ono kao domaće, nije kao industrijsko. Uzmite ajvar (ako nađete negdje u Hrvatskoj). O Bakinoj tajni su se baš danas i ovi iz Atlantica raspričali u kvartalnim rezultatima.

S druge strane imamo Podravku, koja je objavila sjajne rezultate u Q1 i radi nove iskorake.

Znači: valjda je tu neka očita vertikala, sinergija u hrani i turizmu, a eto naši dečki baš su sistemski pokupovali slovensku prehrambenu industriju. U virtualnom srazu dvije najsocijalističkije zemlje u Europi, nevjerojatno ali istinito, naši imaju ‘upper hand’ (uz naravno Agrokor, dodajte i sveprisutni Orbico – Roglić).

S druge strane, turistički radnici se žale, naravno nikad nije dobro reći da je predobro, ali Valamar je upravo najavio sljedeće:

– Porastom kapaciteta (preko 350 novih kreveta u Valamar Isabella Island Resortu i preko 100 novih mobilnih kućica u kampovima) te vrlo dobrim prihvatom na tržištu novo investiranih objekata u Dubrovniku i Poreču očekujemo povećanje broja noćenja i prihoda od prodaje te značajan rast EBITDA-e kroz poboljšanu operativnu efikasnost

– Ubrzan tempo bookinga u odnosu na isto razdoblje prošle godine ukazuje na pozitivna očekivanja poslovne godine

– Nastavljamo aktivno razmatrati opcije za širenje, partnerstva i akvizicije u Hrvatskoj i regiji, kao i nastavak investicija u postojeći portfelj (u nešto smanjenom obujmu nego prije povećanja stope PDV-a te zbog još uvijek neriješenog statusa „turističkog zemljišta“ koji značajno smanjuje investicije u turizmu)

Tako da očekujem lijepe sinergije između hrvatskog turističkog i prehrambenog sektora. Nastranu to što razni viču ‘nećemo biti zemlja čistačica i konobara‘ (valjda i medicinskih sestara, doktora i farmera), nego Zemlja Znanja (o čemu sam prije 3 godine pisao ovdje: Definitivan kraj tlapnji o Hrvatskoj kao ‘zemlji znanja’). Naravno, možemo se ljutiti na ‘neoliberalni kapitalizam’ koji nam ‘ne da’ da budemo Luksemburg ili Švicarska

[psssst .. evo ga, Neolib-rex … ali doći će i njemu kraj, meteorski udar revolucije. Navodno je već počela u Grčkoj i Venecueli! Mi se za sada ne uključujemo u frontalni napad nego smo onako rovovski ukopani protiv njega. Iako nam je odgrizao nogu, ruku i oba uha:

neolib ]

U biti ne znam što bih još rekao. Nemam dionice ni ATGR i PODR iako mislim da su to odlične kompanije (rezultate im naročito treba varolizirati s obzirom na okolnosti u kojima posluju i promatrati što će biti kad BDP počen rasti) i vjerujem vrlo isplativa ulaganja, zato jer
(a) mislim da imam neka isplativija i
(b) malo sam lijen i
(c) itd.

Ali iskreno fakat ne kužim naše ‘insitucionalce’ koji ovo nisu pokupovali (ok, možda sam ja diletant).

A propos, razmišljam da se uključim i ja u tu priču, recimo farme za goveda. Iako jedemo mese, nekako mi je mučnou uzgajati ih baš za klanje. Ako netko ima neku ideju, molim javite.

Napomena: Imam dionice RIVP i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

40 replies »

  1. U međuvremenu se mišićno tkivo dade uzgajati u kulturi tkiva. Nema klanja, nema kosti – samo šnicli, kontrolirani uvjeti bez dodatka pesticida u hranu za stoku, itd. Hamburgeri za narodne mase u daljnjoj budućnosti, a “molecular cusine” u bližoj!

  2. da vječno pitanje kako spojiti plavu i zelenu brazdu
    Mislim da prije svega moramo razlikovati industrijski proizvedenu hranu za prehrembenu industriju i zadovoljavanje kalorija za čovječanstvo te male serije koje onda mogu biti konkuretne prije svega kvalitetom.
    Ono što me ljuti je da mi ne znamo ni sami što hoćemo. Srbi su strateški odlučili da bobićasto voće, grašak i šljiva su njihove glavne kulture što možete i vidjeti ako uzmete bilo koju vrećicu smrznutih proizvoda.
    A osnovni proizvodi brašno, maslac, šećer su nam preskupi da možemo napraviti jeftine čokolade, kekse ili meso.
    Tako da spoj turizma i poljoprivrede još dugo ništa.
    Usput rečeno tko želi u Slavoniji uzgajati nešto drugo osim ratarskih kultura?
    Osobno navijam za konoplju i u roku par godina možemo zaposliti 20 000 ljudi u kompletnoj industriji i postati bar po nečem poznati.
    no tema je toliko apsurdna da mi se ne da više pisat.
    http://www.exotic-king.com/ evo primjer kako se može kad se hoće. nevjerojatno

  3. Danas je bila promocija knjige Mali veliki posao – iznajmljivač http://www.klub-iznajmljivaca.com/2015/04/23/izasla-nova-knjiga-mali-iznajmljivac-veliki-posao-anamarije-cicarelli/ Genijalna knjiga. Genijalna!!! I Split se pokazao strahovito “agile” u industriji i u trenu baš preko malih iznajmljivača skočio iz jedne industrije u ovu turističku.

    Pošto je u Splitu 25.000 studenata, siguran sam da će se Split i u budućnosti preko noći prebaciti opet na neku industriju ako turizam slučajno zapne. Prije 100 godina težaci, do nedavno varioci, kemičari, vrtlari, danas iznajmljivači, liječnici, profesori, studenti, startuperi… Malo je stvarno veliko upravo radi tog trenutnog preklopnika desetljeća.

    Mali iznajmljivači u Splitu su najbolji “Case Study Long Tail”.

  4. Izjava dana.

    “Problem je što smo napustili neke misli Karla Marxa. Jednostavno, neoliberalni kapitalizam ne može ostvariti socijalnu politiku. Europa je danas neoliberalna, maksimiziraju se profiti bogatih, sve se već pretvara u grabež. Slobodno tržište je dobro, sloboda je dobra, ali sve to donosi i puno ljudi bez posla. Zato ne smijemo odustati.”

    • http://www.opportunityvillage.org/overviewDžava Nevada u SAD-u ima 2,8 milijuna stanovnika. Znakovi ‘neo’liberalizma možda (jer ne postoji jasna definicija) uključuju nedostatak poreza na dohodak, porez na prodaju (nešto kao PDV) od 6,85%-8,1%, gospodarstvo temeljeno na turizmu, kockanju, prostituciji i rudarstvu. 87,4% zaposlenih radi u privatnom sektoru, a stopa nezaposlenosti je 7,1%.

      Opportunity Village je organizacija koja pomaže osobama s intelektualnim teškoćama, i najveći privatni, neprofitni program osposobljavanja. Svake godine služi više od 3.000 ljudi putem strukovne izobrazbe, zapošljavanja u organizaciji i izvan nje, lobiranja i programa poboljšavanja života. Jedno od najvećih zadovoljstva u životu je postići nešto svojim radom i zaslužno zaraditi plaću, i uživati u slobodi u odlučivanju koje to donosi, kao i određivanje sebe po svojim odlukama i željama, a ne po nečemu na što nisi mogao utjecati. Ljudi kojima Opportunity Village služi čiste, rade u vrtovima, sastavljaju ambalaže i pakiraju, digitaliziraju i uništavaju dokumente, izrađuju šalove, mnogo ih se uspijeva zaposliti i izvan organizacije… Ovi ljudi su sretni što mogu raditi poslove koje mnogi ne razmatraju, zato što im pruže osjećaj vrijednosti i pripadnosti društvu, a istovremeno pruže mogućnost financijskog osamostaljenja i više slobode. Rade, zarađuju, ponosno plaćaju poreze, i žive sretnije, ispunjenije živote.

      Organizacija je pretežno financirana iz prihoda od prodaje vlastitih i usluga i robe, a kroz svoje djelovanje godišnje uštedi porezne obveznike Nevade 33,7 milijuna dolara. Osobe koji su prošli programe organizacije su zaradile gotovo 6 milijuna dolara u plaćama u 2014. godini. Jedan primjer kako se ostvaruje socijalna politika u središtu neoliberalnog kapitalizma, i kako se zapošljavaju ljudi za koje se nekad smatralo da su nezapošljivi.

    • Potpredsjednik vladajuće partije i mogući kandidat za budućeg premijera priča o problemima napuštanja ideja Karla Marxa i neoliberalizmu u Europi.

      Jedan od čelnika najjače stranke oporbe i vjerojajatno član iduće vlade upozorava kako moramo uvažavati i Marxa (http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/327074/HDZ-ovac-Maric-Moramo-uvazavati-i-Marxa.html), dok savjetnik predsjednika HDZ-a, najvjerojatnije budućeg premijera, tvrdi kako je tržište “najveće zlo koje je čovjek izmislio” : http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/327074/HDZ-ovac-Maric-Moramo-uvazavati-i-Marxa.html

      Pogledajmo dalje.

      Treća stranka u Hrvatskoj, kao alternativu neoliberalnom kapitalizmu, pod krinkom ekonomske demokracije, nudi model samoupravnog socijalizma i povećanja redistribucije dohotka po uzoru na Venezuelu i bivši SSSR.

      Četvrta stranka, čiji je vođa na nedavnim predsjedničkim izborima osvojio oko 17% glasova, optužuje SDP i HDZ kako provode neoliberalnu politiku i kao rješenje izlasku iz krize nude financiranje države iz primarne emisije, masovno printanje novca, nacionalizaciju banaka, povećanje državne potrošnje i PDV-a, protekcionizmu, itd.

      Onda, naravno, ekipa iz Laburista, koji također pozivaju otvoreno na rušenje kapitalizma i uvjeravaju nas da je socijalizam budućnost (“socijalizam ili barbarizam”):
      http://www.portalnovosti.com/nikola-vuljanic-socijalizam-je-buducnost
      http://hr.n1info.com/a34849/Vijesti/Linic-Vuljanic-i-Vuksic-osnovali-Klub-nezavisnih-ljevicara.html
      http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/205060/Default.aspx

      Uza sve to, stalno se pojavljuju i nove socijalističke partije. Tako je i nedavno ekipa neradnika i djelatnika u državnim ustanovama formirala “alternativnu” komunističku stranku koja, ironije li, u nazivu sadrži riječ “radnička”.

      Pa zašto se svi ti istomišljenici ne ujedine da ponovo imam jedan SKH, bilo bi puno jednostavnije.

    • A kako se zove i kakve je etičke karakterizacije društveno uređenje gdje vladajuća kasta živi na račun svih ostalih i to toliko bezobrazno da jedan beskorisni političar ima veću plaću i od solidnije plaćenih radnika u privatnom sektoru na čiji račun svi oni žive? Ja sam inače stava da se časne dužnosti (rad za opće dobro, demokratski izabrani dužnosnici) ne smiju obavljati za novac. Ti ljudi u idealnom svijetu uopće ne bi trebali imati plaću, te se stvari rade volonterski, ali kad moramo biti realni i shvatiti da u ovako siromašnom društvu ne možemo imati toliko časnih ljudi “osigurane egzistencije” (kapital) da je razumno očekivati volontere na svim javnim funkcijama, kad im već moramo dati plaću, onda barem da ta plaća nije veća od prosječne plaće onih koji pune taj proračun, ili ako mora biti veća (za to nam trebaju jaki argumenti i širok društveni konsenzus) onda bar da nije veća od “solidno plaćenih” punitelja proračuna (top 20 % ili kako već definirano “solidno”). Ovako je to naprosto bezobrazno. Ponašanje vlastodržaca počinje sličiti na tiraniju, nekakvu suvremenu “financijsku tiraniju”.

    • He he,
      pa predstavnici stanara znaju uzeti par tisuća kuna mjesečno.
      Sve odluke nisu oni donijeli, sav posao odradi upravitelj i nemaju odgovornost.
      Nije loše zar ne.

  5. Nova glupost iz glasila u stečaju koje gaji propalu ideologiju:

    “SDP potresa duboki sukob između grupacije koja misli da se SDP mora vratiti instinskoj ljevici, vrijednostima iz doba nastanka socijaldemokratske ideje koja je tada još bila nevina (kasnije smo se uvjerili – i naivna), ali koja je mnogo više marila za čovjeka sa velikim Č, i koja ne smije pristati na okolnosti neoliberalizma što danas globalno vlada, te – onih drugih. ”

    Sj. Koreja, Venezuela i Primorsko-goranska županija.

  6. Eh, ipak sam zaboravio pridružiti tom društvu i suvremenu Grčku.

    Što kaže jedan gospodin zastupnik u grčkom parlamentu iz Sirize :

    “Njemačka je najdelikventnija u Europi. Ne Grčka, ne Španjolska, ne Italija. I zasigurno ne Francuska. Francuska igra prema pravilima više od Njemačke. Njemačka se nije pridržavala pravila i ja vam to mogu pojednostaviti. Njemačka često optužuje Grčku da živi iznad svojih mogućnosti. To je istina. Ali Njemačka također sustavno živi ispod svojih mogućnosti i to je načina na koji generira izvoz, ne zbog tehnologije, produktivnosti i svega toga. To je razlog zašto je tako uspješna.

    U monetarnoj uniji ne može biti loša stvar kad živite iznad svojih mogućnosti, a dobra kad živite ispod njih. Pravo pravilo je da živite prema svojim mogućnostima. Njemačka se, dakle, nije pridržavala pravila i cijenu plaćaju njemački ljudi. Ja potpuno razumijem kako Nijemci žive. Ja vrlo dobro znam da plaće nisu rasle godinama i da trećina radne snage živi u prekarnim uvjetima,” kaže Lapavitsas i dodaje da to objašnjava ljutnju njemačkih poreznih obveznika kad je riječ o slanju novca u druge zemlje. “Naravno, i ja bih bio ljut u takvoj poziciji: ti živiš na vrlo skroman način, brojiš zrna graha i tad ti netko dođe i kaže, moraš platiti”.

    Šteta što nema više natječaja za greatest shit of the year, moglo bi mu se već sad mirne duše dat nagradu za 2015.

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/ekonomist-i-zastupnik-sirize-udarate-mrtvog-konja/817723.aspx

    • Kao i kod nas, glavno je zabadati nos u tuđe stvari. Što njih briga kako Nijemci žive, koliko i kako troše?? Nitko Grcima ne zamijera na rastrošnosti, to je njihova stvar, od njih se traži samo jedno: da plate svoje dugove. Kao što nas ne zanima kako i koliko Grci troše, tako nas ne treba zanimati kako će oni to platiti, bitno je samo da plate i nikakve daljne rasprave o tome ne treba biti. Hoće li smanjiti potrošnju, ili će prodati svoje otoke da skupe novce, ili možda imaju neku drugu ideju…. U svakom slučaju ne mogu tek tako reći da platiti ne mogu, jer to nije istina, mogu, samo možda neće. A nisam siguran da bi bilo fer po već tko zna koji put u povijesti im dopustiti da opljačkaju svoje vjerovnike. Neke stvari se ne smiju dopustiti. Nekada treba biti nepopustljiv, do kraja. Grčkoj se sigurno ti novci nekako mogu izbiti iz ruku, milom ili silom. Mora postojati načina kako ih natjerati da novce nabave i dugove vrate.

      • Da, ali neodgovorni zgubidani vole tuđi novac koji je netko drugi stekao svojim radom i odricanjem, da bi ga utrošili u luksuz koji prevazilazi njihove mogućnosti , a kada dođe vrijeme za vraćanje novca, onda se zaklanjaju iza demagogije o nejednakosti i nekakvoj socijalnoj neosjetljivosti, i pljuju po onom od kojeg su taj novac posudili. Takvi su Grci, a u nas isto takvih ne manjka, tu spadaju prvenstveno maloumnici sa kreditima u CHF koji su rjeešavali “životno pitanje” za sebe i svoju djecu suludom špekulacijom.

        • Dobro, postoje neke paralele, prvenstveno po pitanju preuzimanja odgovornosti za svoje postupke, ali ne bih ja previše uspoređivao naše CHF dužnike s Grčkom, jer naši su se tu “zeznuli” jednom i više to neće pokušavati nikad, dok Grčka ovo napravi 5 puta i misli da tako mogu stalno, pa je to onda nešto na čega se imamo pravo “ljutiti”, i nešto čemu treba stati na kraj. Također naši mali nesretni dužnici nisu zaslužili da ih se naziva maloumnicima. Oni su tu špekulirali svjesno ili iz neznanja, a špekuliranje nije nešto zabranjeno ili baš “maloumno”, ali kako god, nije to nešto što bi nas se trebalo ticati. To je njihova privatna stvar. Jedino ovdje bitno za naglasiti je to da i ti naši mali dužnici moraju biti svjesni da moraju preuzeti odgovornost za svoje postupke i da neznanje (slično kao kod poštivanja zakona) nije nešto što ih može osloboditi odgovornosti niti je to izgovor na kojega se treba ponositi. Zeznuli su se ili iz pohlepe ili neznanja, jednako je gadno, i jednako bez kukanja i upetljavanja bilo koga drugog u to trebaju u tišini snositi posljedice svojeg “peha”. Ali naravno, to ne znači da moramo kao društvo prihvaćati postojanje dužničkog ropstva u našoj državi. Dovoljno je da banke pristaju na walk-out (i one na to mogu pristati bez problema) i svi možemo biti zadovoljni. Važno je samo to da oni koji ne žele nekretninu vratiti banci shvaćaju da kredit moraju sami vraćati bez ikakvog kukanja i time uznemiravanja drugih ljudi u svojoj okolini ili nedaj Bože pljačkanja drugih ljudi (na način da banka pod nečijim netržišnom prisilom preuzima dio troška, ili to da čini država) kako bi se tim prljavim novcem izvlačili iz svog duga.

          Možda se jednom dogodi da i uz zadržavanje vezanosti našeg tečaja za EUR rate kredita eurskih dužnika bitno porastu jer se možda nešto dogodi u Europi (posljedicom pokušaja centralne banke da izvuče Europu iz krize pa onda obuzdava nenadanu (hiper)inflaciju itd.) da kamatne stope skoče na 15-20 %. Događalo se to u razvijenom svijetu, i USA su prije 30-ak godina imale stope 10-15 %. I što onda? Mora li država tada kad objektvno ne bude mogla nešto “pomagati” pogođenima i kako da to bude pošteno obzirom na postupke koje su činili u prethodnim sličnim situacijama?

          Definitivno je “odgovornost” ta ključna stvar koje najviše fali u Hrvatskoj. Niti nam fali kapitala, niti znanja, jedino čega baš ozbiljno fali na svim razinama društva je “odgovornost”. Političari su neodgovorni u svom javnom djelovanju, građani su neodgovorni u svojim svakodnevnim postupcima. I to je sve baš posljedica socijalizma, društva u kojem su ljudi odrasli bez slobode i odgovornosti kao njene druge strane.

  7. Potpisujem sve što ste rekli.
    Kad sam rekao maloumnici, nisam mislio na pristanak (kod većine nesvjesni, radi neznanja) na špekulaciju, nego prvenstveno u smislu njihovih recentnih reakcija, gdje dio njih u okviru udruge negira praktično ikakvu odgovornost, a od poreznog obveznika traže da se njemu isporuči račun.
    No ključni faktor koji je uzrok svega je neprihvaćanje odgovornosti.

  8. Da, u pravu ste, takav zahtjev nije Udruga franak eksplicite nikad postavila. No, nije bitno što netko deklaratorno traži, već kakve posljedice to u konačnici izaziva.
    A posljedice koje izaziva konverzija kredita u kune (eurskih ili samo onih u franku) je prema procjeni HNB-a :

    Konverzija svih valutno indeksiranih stambenih kredita u kune prema tržišnom tečaju, kao u
    mađarskom modelu, podrazumijevala bi smanjenje međunarodnih pričuva
    Republike Hrvatske za 7,8 milijarda eura, odnosno 73%, i pale bi na 2,9 milijarda
    eura. Ako bi se iz konverzije isključili dužnici s kreditima u eurima, što je upitno
    sa stajališta ravnopravnosti položaja dužnika, smanjenje međunarodnih pričuva
    Republike Hrvatske iznosilo bi 3,2 milijarde, tj. 30%.

    E sad, mislim da ovakve posljedice po stabilnost monetarnog sustava ipak osjeti i porezni obveznik, mislim da ćete se složiti sa time. Protivim se da država služi kao instrument socijalizacije posljedica nečijih loših poslovnih odluka (u ovom slučaju, i banaka i dužnika).
    Naravno, porezni obveznici su i dužnici u CHF, ali mislim da nečiji partikularni interes ne treba rješavati na uštrb većine koja sa tim problemom nema ništa. Dakle, ovaj problem trebaju rješavati za stolom strane čiji su potpisi na ugovorima – vjerovnici i dužnici, a ako se ne dogovore, onda sudovi.
    Također valja napomenuti i da zaslugom Vladina populizma i onih 400 milijuna kuna koje će banke izgubiti na račun zamrzavanja tečaja franka, da će i to vrlo vjerojatno ići na naplatu i onima koji s tim nemaju i ne žele imati nikakve veze.
    A što se tiče napaćenosti koju spominjete, tu je popriličan broj onih koji su kupovali i luksuz i n-tu nekretninu. Naravno, one koji su postali dužnički robovi čija je egistencija ugrozena, valja riješiti kroz mogućnost walk away-a.
    A maloumnost mislim da je sasvim prikladan termin za takvu odluku. Dvostruko klađenje (na valutu i vrijednost nekretnina) za kupovine nepotrebne imovine na rok od 20-30 godina ne može se drugačije nazvati. Nisam financijske ni ekonomske vokacije, pa mi je to tada kad su krediti dizani bilo jasno, pa stoga logično zaključujem da je je i drugima onda moglo biti.

  9. Znači ne snose trošak svi porezni obveznici nego svi sadašnji i budući štediše kroz manje kamate i svi sadašnji i budući kreditopriprimci kroz veće kamate? Banke nisu socijalne institucije da brinu o tome koliko se nekome povećala rata nego služe da bi nečiju potrebu za kreditom pokrile sa nečijom štednjom i viškom likvidnosti i na tome ostvarile profit. Dakle ako izgube na franku, to će nadoknaditi na ostalim kreditima i štednjama. Ljudi koji su dizali kredite su se kockali. Banke su se isto kockale jer su nudile rizični proizvod. G. Bakić je najbliže poštenom rješenju koje dijeli trošak po meni kada kaže da dužničko robstvo nije u civilizacijskim vrijednostima i da treba omogućiti da se sa tom nekretninom na koju je uzet kredit prebije glavnica (walk out opcija), ali na to većina dužnika u francima ne žele pristati jer maštaju da se njihov kredit u francima (sa kamatom oko 3%) pretvori u kredit u kunama (na koji je tada bila kamata 6%) i da se računa koliko su otplatili glavnice u kunama, ali da im se naplačuje kamata kakva je bila na franak i ne shvaćaju da su više izgubili na padu vrijednosti nekretnine nego na tečaju.. Ako su banke po ćemu krive, to može biti jedino po proizvoljnom mijenjanju kamatnih stopa, ali ako su uspijevale prodavati kredite po istim stopama koje su naplaćivale postojećim kreditorima, onda je to nažalost također rizik tržišta i na to su pristali kada su potpisivali kredit. Lijepo bi bilo kada bi kreditoprimac bio oslobođen svih rizika, ali mora biti svjestan da to uključuje i duplo veću kamatu nego sada kada preuzima sve rizike.
    A što se tiče nečijeg prava da ga se ne deložìra, što je sa pravom na stan onoga tko ne može uzeti kredit na stan zbog toga što banka mora računati da većinu hipoteks na kredite neće uspjeti naplatiti???

      • Paradržavni fondovi jedne sjajno uređene države. Sa naknadama koje paraju nebo (kao primjer : Vanguard VTI ETF, sa naknadom od 0,05%, a prinos i sigurnost ulaganja su svjetlosnim godinama od mirovinskog smeća, a mi smo prisiljeni davat lovu nekome koji ulaže na način koji nije puno mudriji od dizanja kredita u CHF 2007. godine).
        A junk penzijski fondovi imaju 75% u junk bondovima, samo još fali ostatak zatući u perspektivne firme poput HAC-a (vrlo profitabilna firma kojoj je samo nebo granica) i HEP (ako stvori profit, onda postaje uhljebna kasa uzajamne pomoći).
        Jednom sam krenuo računat koliko ću love u radnom vijeku ubacit u zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ali sam se na vrijeme zaustavio. Bio to čisti horror radi kojeg bi se po noći budio u hladnom znoju.

    • Svatko tko živi u Hrvatskoj zna da se niti aktualna gospodarska slika niti perspektive dugoročnog razvoja kroz zadnje dvije godine nisu baš toliko spektakularno popravili da opravdaju pad sa povijesno prilično stabilnih cca. 7% prinosa na ovih cca. 3%. Sve je to primarno posljedica ekspanzivne monetarne politike u Eurozoni i iracionalne potražnje za obveznicima svih vrsta, a u očaju niskih kamatnih stopa posebice za ovima poput naših koje nisu baš oko 0 %. U današnjem svijetu nultih kamatnih stopa su čak i ovakve poput naših zapravo klasične “high yield junk”. Čim vide da je više oko 0 % investitori to kupuju bez pitanja. Tako da je sasvim jasno da prinosi na naš dug nemaju veze s našom realnošću i vjerojatno čak nisu niti relativno baš sasvim efikasno cijenjene a tko zna da li je i tržište kao cijelina, možda se stvarno tu može govoriti o balonu…. Ako dođe do bilo kakvih neugodnih iznenađenja u Hrvatskoj (ali mislim da tu nema puno brige, mi smo na dnu, možemo se samo oporavljati) ili bilo kakve promijene sentimenta na tržištima (to se može dogoditi svakog trena) ili dođe do rasta kamatnih stopa u Europi (to mora kroz par godina najkasnije, na ovaj ili onaj način) naše kamatne stope moraju oštro porasti prema povijesnim prosjecima oko 7 % uz naravno mogućnosti privremenog znatnog odstupanja na drugu stranu (ne treba čuditi da u vrijeme kad nam gospodarstvo bude već puno bolje stajalo kamatne stope nam svejedno budu “neočekivano” visoko, na razinama oko 10 %). Ne treba niti govoriti što će takav, sasvim realan, razvoj kamatnih stopa značiti za obvezničke portfelje koji imaju puno tih naših i njima sličnih obveznica. Takvih high yield junk obveznica ozbiljan investitor ne smije imati u bilo kakvom iznosu većem od zanemarivog, nitko ne smije toga imati više od 10 % portfelja.

      • U osnovi, portfelj u svom dijelu gdje tražimo veći prinos i veći rizik valja sadržavati diverzificirani paket dionica. Obveznički dio valja sadržavati kvalitetne obveznice, taj dio imovine služi za stabilizaciju portfelja. To je onaj dio portfelja koji sadrži “nerizičnu” imovinu, a to nikako nisu junk obveznice, koje mislim da nemaju mjesto u iole ozbiljnom portfelju mirovinske štednje. Osim ako se ne radi o morovinskom fondovima u RH.

  10. Novinar je izvanredno naglasak stavio na činjenicu da te kuće nisu (bar zasad) toliko sigurne od potresa, ali da su fantastično rješenje za siromašne koji nemaju krova nad glavom. Dakle, ista argumentacija koja važi u situacijama kada salonski socijalisti s smartphonom na uhu baljezgaju o eksploataciji jadnih radnika u Aziji, a ne vide (tj. ne žele vidjeti) da je taj outsourcing u proizvodnji izvukao milijune od bijede u kojoj su do sad živjeli.
    A razvoj ove tehnologije tek predstoji. I doći će vrlo brzo vrijeme kada će se ovim načinom graditi kuće koje će biti superčvrste, superkvalitetetne i superjeftine, konkurentne objektima koji se grade člasičnom građevinskom tehnologijom.
    Što znači da će vrlo brzo i u Hrvata najomiljenija investicijska klasa dobiti još jedan šok, jer tko će kupovati klasične kuće kad sam možeš daleko jeftinije dati sebi napraviti novu?
    Hm, ovo će biti jači udar na cijene nekretnina nego ijedan porez.

  11. …a i novi građevinski sektor će možda postati interesantno ulaganje. Tko zna da li će to prepoznati naši fondovi, oni građevinu vole u portfelju.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s