Društvene paradigme

Ljevica i desnica – žene u vladama

Ne bojte se, nećemo o našima 🙂

Nego gledajte ovo. U Grci je navodno na vlasti ljevica (u stvari pijuni izuzetno  potkožene srednje klase koja je fenomenalno živjela od europskog novca, uz naravno malo začina militantne ‘izgubljen u prostoru i vremenu’ revolucionarne ljevice). U UK su pobijedili konzervativci koji su kao ‘desnica’.

Kako sad protumačiti ovo:

A. U grčkoj vladi nema ni jedne žene, ovdje. O muljatoru Ciprasu imate ovaj krasan članak u The Economistu neki dan: The sorry saga of Syriza — In its first hundred days Greece’s government has failed dismally. A crunch looms. A što očekivati od balkanskih mačoa Ciprasa (tatin sinek na BMW motoru) i onog drugog motorista što ga žena štiti.

B. U Velikoj Britaniji će u Vladi biti trećina žena: March of the Tory women: Cameron to make third of his new Cabinet female as he bids to shake off party’s ‘pale, male and stale’ image

Je li ovo još jedan dokaz da je u Grčkoj ‘na vlasti’ zapravo lažna ljevica?

U našoj vladi je trenutno oko 15% žena, baš kao i u upravama vodećih tvrtki: Udio žena u upravama vodećih tvrtki 16%. U Švedskoj vladi je točno pola žena. Osobno bih rado vidio više žena u Vladi, koja god stranka ju sastavljala. Što vi mislite?

A zbilja zanimljiv članak o izborima u UK, ali još više o izbornim sustavima imate ovdje: DOMINIC LAWSON: Sorry, Mr Farage, our voting system may seem unfair – but it DOES work – ima puno veze s onim nedavnim inicijativama kod nas.

p.s. Ova dva gorespomenuta bezveznjaka naravno imaju problema s konceptom ‘žena u svijetu’:
– Cipras ima svoju ‘Miru Marković’: Woman who radicalised the ‘Greek Che Guevara’
– Varufakis pak: Yanis Varoufakis saved by wife in anarchist attack at Athens restaurant
– A za Pikettyja je njegova bivša partnerica (sada ministrica kulture) podnijela prijavu da ju je tukao

Fakat ne kužim što je tim ‘jakim revolucionarima koji bi mijenjali svijet’?! Mislim da se tu ne radi o problemima ideološke, nego psihološke prirode …

Oglasi

17 replies »

  1. Mislim da nije važan udio žena/muškaraca u vladi. Važno je samo da su najbolji ljudi izabrani. Premisa da je sudjelovanje manje od 50% jednog spola u vladi/parlamentu/politici/biznisu ili bilo kojem drugom polju uzork/primjer/posljedica diskriminacije ili nepravde je pogrešna.

    • HrvojeM, složio bih se načelno. Ali ako govorimo o ekstremima, recimo da ni jedan crnac nije u Vladi SAD ili da su samo Azijati ili da su u vladi samo žene ili samo muškarci (kao u Grčkoj), to je indikacija na nešto, ne? Ako je udjel baš jako različit od populacije.

      • 1) Nije, zašto bi bila? Je li to onda i indikacija nečega u drugim područjima? U nadzornom odboru, kao i u upravi Valamara je samo po jedna žena. 100% poginulih na radnom mjestu i 95% ljudi na služenju kazne zatvora su muškarci. Sve te stvari ništa ne govore o nekoj diskriminaciji ili nepravdi prema nekome na temelju njihovog spola.
        2) Bilo koje određivanje granice ‘ekstremizma’ bi bila arbitrarna. Trećina je još uvijek upola manja od ostatka.
        3) U skupini gdje je mali broj ljudi, npr. u vladi, nadzornom ili upravnom odboru, svega nekoliko više ljudi jedne skupine će učiniti veliku razliku u udjelu. Uprava/odbor od troje ljudi ne može imati 40% zastupljenost jednog spola, što je obvezno u nekim državama.

        Svi u vladi su muškarci, ergo u vladi su zato što su muškarci a ne žene, jednostavno ne slijedi.

      • Stvar je naravno kompleksna kao i svi društveni fenomeni, pa stoga ne postoji jedno jednostavno objašnjenje. No, valja podsjetiti da postoji i čimbenik koji je značajan i ne smijemo ga podcijeniti, a to su biološke razlike između spolova. Zgodan dokumentarac na tu temu :

        A što se tiče ravnopravnosti, kvote nisu sredstvo kojim se ona ostvaruje. Kod konkuriranja na određeno radno mjesto trebaju biti presudne sposobnosti, a nikako da spol bude faktor koji može imati prevagu. Uostalom, kao što se to odnosi na rasu, vjersku, etničku ili neku drugu pripadnost.

        • Jasno, nisam posebno kritizirao kvote ili druga sredstva za postizanje tzv. ravnopravnosti jer ne prihvaćam premisu da je nejednaka zastupljenost uzrok, primjer ili posljedica diskriminacije, neravnopravnosti, nepravde ili nečeg lošeg. Naravno, bitno je definirati pojmove, pri čemu bih ja definirao diskriminaciju kao različito postupanje prema nekome na temelju njihovog spola, vjere, rase ili druge osobine, a ravnopravnost kao stanje bez diskriminacije. Stvar je, međutim, što je zakonski definirano da ravnopravnost spolova znači da su “žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života”.
          Prvi problem je što mislim da je ova definicija u manjinskoj upotrebi, a drugi, ako to podrazumijeva 50%-tnu prisutnost u saboru, vladi, odborima i slično, što se ona može postići jedino diskriminacijom. Ako se daju poticaji određenim skupinama da sudjeluju u političkom/ekonomskom odlučivanju na temelju njihovog spola/rase, tada postoji diskriminacija i nepravda. Samo što takvi institucionalni poticaji postoje isključivo za žene i nacionalne manjine, a ne za bijele muškarce. A još su čl. 9. Zakona o ravnopravnosti spolova definirane da se takve posebne mjere, ukoliko su usmjerene “zaštiti žena”, ne smatraju diskriminacijom. Zato je moguće imati npr. stipendije koje direktno diskriminiraju muškarce na temelju njihovog spola, iako žene čine većinu studenata. A, ponavljam, problem je što su oni ciljani da isprave ‘nepravdu’ nejednake prisutnosti, a nitko mi još nije uspio objasniti zašto je nejednaka prisutnost nepravda sama po sebi. Naravno, cijelo vrijeme je zanemarena i nejednaka prisutnost žena među zatvorenicima, poginulim na radu, žrtvama ubojstva itd. Npr, iako je očekivani životni vijek muškaraca 7 godina kraći nego žena, u Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova uključeno je podizanje kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite za žene i djevojčice, a to sa sobom povlači posljedice poput nedostatka Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka prostate, kao i strategija, programa, akcija, svijesti i novca za prevenciju istog, dok postoji Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice. Usporedbe radi, u 2012. godini je rak prostate dijagnosticiran kod 1758 muškaraca, i bio uzrok smrti kod 734 muškaraca, dok je rak vrata maternice dijagnosticiran kod 320 žena i bio uzrok smrti kod 106 žena.

          Znam da sam se odmaknuo od cilja komentara (“Osobno bih rado vidio više žena u Vladi, koja god stranka ju sastavljala. Što vi mislite?”), ali sam htio malo pokazati u kakvom bizarolandu živimo. Kada sam napisao prvi odgovor, čak sam instinktivno mislio da bi bilo dobru da je više žena u vladi, ali sada mi je svejedno, neka su sve srpkinje ali neka budu najsposobnije i najbolje za taj posao. Na kraju krajeva, kvragu ako su naša mišljenja temelj da implementiramo kvote ili druge mehanizme koje diskriminiraju ljude na temelju njihovog spola/rase, poticajući skupine koje “bismo mi rado više vidjeli”. Tako Američka sveučilišta smatraju da je najbolji način za postizanja ravnopravnosti tako da za početak u formularima za pristupnike pitaju ih kojeg su spola i rase…

        • @Hrvoje: ‘nitko mi još nije uspio objasniti zašto je nejednaka prisutnost nepravda sama po sebi.’ po tome sto neke nejednakosti poticu iz povjesnih, kulturnih, zakonskih predrasuda i tradicija. Kao npr pravo glasa za crnce i zene, sistem kasta u indiji, aparthide u juznoj africi, vojna sluzba samo za muskarce, prvi industrijalci i magnati muskarci, i td. Sad se to zakonski dozvoljava a u nekim slucajevima i primorava, ‘equal oportunity’ pa dolazi do diskutabilnih situacija ‘reverse discrimination’. Gdje npr posao u drzavnoj sluzbi ili upis na fakultet u SAD prednost ima manje kvalificiran clan manjine, naspram bolje kvalificiranog kandidata bijelog muskarca. Situacija nije crno bijela, da se tako nespretno izrazim :).

        • @Technocroat
          To onda nije “equal opportunity” već “equal outcome”. Jednakost prilike je ono čemu treba težiti, a ne jednakosti rezultata.

  2. Ja mislim da bit ovog posta nije diskriminacija nego preferencijacija. Ako su lijevicari principijelno za jednakost, spolova, manjina, itd, onda su principijelno svojim stavovima trebali ukljuciti i zene u vladu. Mozda ljudi izaberu predsjednika zbog karizmaticnosti, imagea, elokvenciji, predrasudama, itd, no taj isti predsjednik moze izabrati svoj kabinet i ministre prema svojim stavovima i principima stranke. Cisto sumnjam da u grckoj nema zena sposobnih za neke od tih funkcija. Sto se i vidi na izboru njegovog ministra financija, potpunog balvana.

  3. Broj žena sigurno da puno govori, u smislu da je posljedica nekih stanja (društva, političke opcije itd), i sigurno da utječe i na same rezultate rada tog zakonodavnog tijela. Neće se jednake odluke donositi kada o njima razmišljaju samo muški ili oboje, muški i ženski mozgovi. Svaka osoba je jedinstvena, ima neki svoj jedinstveni uvid, pogled itd., a na to utječu svi faktori osobnosti uključivo spol.

    Jedino nisam baš siguran da se na tom polju može nešto postići preko noći. Teško da bi nekim umjetnim putem dovesti više žena u parlament/vladu samo po sebi nešto popravilo. Mora se dogoditi da one tamo same nekako spontano dođu, kao posljedica tih drugačijih stanja kojih je možda indikacija veći broj žena u tim drugim državama. To je klasično kokoš-jaje pitanje. Je li tu potrebno više žena da bi društvo postalo takvo i takvo ili kad društvo postane takvo i takvo će biti više žena…

    Za politiku je to možda sve još dosta u magli, pitanje koliko zaista relevanto, ali za kompanije čini se da vrijedi ono “Inclusion inspires innovation”: https://www.apple.com/diversity/. Nije to samo marektinška fora, ima nešto u tome. Samo ne znam koji je najbolji način niti za povećati raznolikost radne snage u kompaniji. Nikakva “pozitivna diskriminacija” ne može biti rješenje. Diskriminacija je diskriminacija, neovisno o predznaku. Naravno da ne možemo nekome dati dodatne bodove na to što je žensko ili crnac.

    Evo jedan zanimljivi primjer (banalan, možda ne realno tim uzrocima, ali može se koristii kao slikoviti primijer za ovu temu), kako nedostatak raznolikosti, konkrento premalo žena, može uzrokvati da se zaboravi feature kojega treba možda 51 % korisnika:
    http://www.theverge.com/2014/9/25/6844021/apple-promised-an-expansive-health-app-so-why-cant-i-track

    Baš je i na prošlom kvartalnom izvještaju Tim Cook pričao o tome, kako istraživanja pokazuju da raznolikost radne snage povećava inovativnost i kreativnost i time povećava profit dugoročno te kako nisu zadovoljni svojim trenutnim stanjem po tom pitanju i planiraju pojačati aktivnosti na tom polju… ali nije mi baš jasno što se tu može napraviti. Teško da se može napraviti nešto u kratkom roku, mogu se raditi samo neke dugoročne stvari kroz školstvo, kroz nekakav marketing tehnoloških zanimanja usmjeren na žene, kroz neke humantirane akcije usmjerene u pružanje prilika za obrazovanje djeci iz siromašnijih i manjinskih sredina itd.

    • Mislim da je to forsiranje raznolikosti u tvrtkama više motivirano politički korektnim vrijednosnim sustavom nego stvarnim rezultatima. To se i vidi po ovom “diversity is strength” linku koji ste postali gore. U Apple trgovini sve pršti od raznolikosti, ali u Operations odjelu vidim samo jednog crna. Strateški postavljenog odmah do gazde. 🙂

      • Ne znam za “političku korektnost”, tko i koliko ima koristi od toga obzirom na uloženo (ako imaju koristi od “korektnosti”, onda je i to “stvarni rezultat”), nego je to po meni više stvar uobičajenog oponašanja. Stalno se to to događa: manje kompanije (i neke veće koje nemaju vlastitu pamet) vide da velike/uspješne nešto rade i onda krenu oponašati. Tu je valjda najpoznatiji primjer iz uređenja radnih prostora, onaj popularni “open space”. To je za neke poslove sigurno korisno (tamo gdje je presudna komunikacija, kreativnost koja nastaje timski itd., ili čak na skroz drugom spektru naprosto ušteda prostora) i oni jako dobro znaju zašto im takvo uređenje prostora odgovara, ali na kraju to postalo “moda” i svi bi takve urede (iako im možda, često da nisu toga svjesni, takav koncept uopće ne koristi, jer je njihov posao možda takvog tipa gdje je zaposlenicima presudan mir, fokus, individualna/autorska kreativnost).

        Tako i kod demografije zaposlenika, neki znaju zašto im je raznolikost tako važna, drugi oponašaju.

        Apple sigurno zna zašto mu je to bitno. Radi se o kompaniji gdje su inovativnost i kreativnost od presudnog značaja i tu misle da raznolikost uvodi veći potencijal za stvaranje novih ideja (tako kažu istraživanja, možda imaju i neka svoja iskustva itd.). To je i stvar demografije njihovih korisnika. Njihovi kupci su najvećim dijelom bilo žene bilo neka od manjina (što je u Americi istina za većinu kompanija koje ne prave neke tipično muške proizvode, ali ovdje pogotovo, gdje osim rasnih/etničkih manjina imamo čak i natprosječno zastupljene financijske manjine, dobne manjine, seksualne manjine itd.) i sigurno da razvoj njihovih proizvoda i usluga može biti uspješniji ako oni koji ih razvijaju razumiju bolje svoje korisnike, ako su i sami slične demografije. I na kraju: šire vodstvo kompanije duboko vjeruje u vrijednosti koje donosi različitost, poštivanje i slavljenje te različitosti, jednakopravnost ljudi itd. Pa i sadašnji CEO oduvijek na zidu svog ureda drži sliku Martina Luthera Kinga.

        Kod nekih kompanija je to duboko u njihovoj DNA, ostale bi htjele biti poput njih pa oponašaju.

        • Pod stvarnim rezultatima sam mislio na rezultate u tehničkoj izvedbi jer je to ono što je meni najvažnije kod nekog proizvoda. U tom polju ne vidim neku korist od forsiranja demografske raznolikosti. Jednostavno zaposli najbolje ljude. Kog briga kako izgledaju i što rade kad nisu na poslu.

          Glavni proizvod koji Apple prodaje je status koji korisnik njihovog proizvoda ima u svojim i tuđim očima. U pravu ste kada kažete da Apple ima koristi od “diversity” politike jer im zasigurno donosi korist u marketinškom dijelu. Ovo recimo izgleda kao da je kopirano iz marketinških materijala.

          I na kraju: šire vodstvo kompanije duboko vjeruje u vrijednosti koje donosi različitost, poštivanje i slavljenje te različitosti, jednakopravnost ljudi itd. Pa i sadašnji CEO oduvijek na zidu svog ureda drži sliku Martina Luthera Kinga.

          Osobno mi se ne sviđa svođenje neke osobe prvenstveno na njihovu boju kože, spol ili spolnu orijentaciju, ali valjda to današnje tržište zahtijeva. Meni bi recimo puno normalnije bilo da čelnik tehnološke tvrtke u uredu ima sliku Grace Hopper nego MLK. Jebiga, ja sam izgleda PC. 🙂

        • @Tango

          Oko puno toga se slažemo. I ja mislim da uvijek treba zaposliti najbolje ljude, i baš sam u prethodnom komentaru rekao da sam protiv pozitivne i bilo kakve druge diskriminacije. To što je čini se korisno imati raznolike zaposlenike treba iskoristiti na način koji neće ići kroz nikakvu diskriminaciju.

          Inače pojam “rezultat” označava neto dobit.

          Što se tiče “tehničke izvedbe”, niti meni se ne čini da “raznolikost” tu ima neki utjecaj, ali na tom polju baš imamo najveću raznolikost jer američki tehnički fakulteti imaju studente azijskog porijekla daleko iznad prosjeka opće populacije, a baš tehnički kadrovi su oni gdje ima najviše doseljenika iz inozemstva (Kina, zapadna Europa). Ali za najvažniju stvar u korisničkom softveru/hardveru (UX) ta raznolikost bi mogla biti od neke važnosti jer UX dizajneri moraju dobro razumijeti svoje korisnike pa je vjerojatno korisno da je demografija UX (i UI) dizajnera donekle slična demografiji kupaca za koje dizajniraju. To je možda naročito očigledno kod jedne za Apple iako male vrlo važne “manjine” o kojoj vode puno računa: osobe s posebnim potrebama (starost, invaliditet itd.). Apple je posebno cijenjen u toj populaciji zbog svojeg velikog truda u dizajnu hardvera i softvera kako bi bio što više pristupačan svim ljudima neovisno o sposobnostima i sigurno da pravovremeni uvid (prije i izvan formalnog user testinga) u njihove potrebe može biti od velikog značaja. Ako je npr. jedan od dizajnera gluha/nagluha osoba možda to bar malo doprinese dizajnu sustava na način da konačni proizvod bude bolje optimiziran za tu populaciju, a sigurno da ono što je dobro za gluhe (haptic feedback uz/umjesto zvučnog odziva itd.) može biti korisno i svima ostalima, ili ako je neke touch elemente dovoljno lagano tapnuti osobi sa Parkinsonovom bolešću da će tim laše biti i ostalima. Različiti zaposlenici daju različite doprinose na korist kako sebi sličnim korisnicima tako i svima ostalima kroz svoj specifični ekstrem kroz koji se testira/rafinira neki proizvod kao cjelina.

          Apple proizvodi su statusni simbol u Kini i post-komunističkim zemljama. Još uvijek više od 50 % prodaje dolazi iz krajeva gdje ljudi to kupuju iz drugih razloga (a i Kina će jednom postati suvremena država). U jednoj Švicarskoj ili Japanu to sigurni nije zbog statusa nego zbog toga što si ljudi mogu i žele priuštiti kvalitetne stvari.

          Mislim da se slažemo oko toga da je njegova privatna stvar čiju sliku drži na zidu. Naveo sam to kao argument po pitanju iskrenosti oko ovih težnji koje si postavio, jer osoba čiju sliku drži, koga cijeni, tko mu idol itd., nešto govori o vrijednostima u koje vjeruje i onda i to na jednoj razini doprinosi iskrenosti ovih diversity ideja.

  4. Mislim da je razlog slaboj zastupljenosti žena u politici percepcija politike kao djelatnosti u društvu. Većina žena preferira aktivnosti koje uključuju suradnju od onih aktivnosti koje uključuju sukob i natjecanje.

    Kada pogledate politiku u Hrvatskoj, tu se uglavnom radi o prepucavanjima i svađama u saboru i na televiziji. U strankama se napreduje raznim spletkama i po nekoj klanskoj liniji. Mislim da to odbija jako velik postotak žena od politike. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliki je postotak žena u lokalnim volonterskim organizacijama gdje je naglasak na suradnji, a ne na sukobu. Mislim da je tu postotak žena puno veći.

    Tamo gdje politika izvire iz lokalnih organizacija je vjerojatno veći udio žena u samom vrhu politike nego u strankama i društvima u kojima se politika kreira iz raznih “centrala”.

  5. Svaka diskriminacija je pogrešna, žene danas nisu više zastupljene u hrvatskoj Vladi samo zato što to same ne žele.
    Danas je biti ministar vrlo prljav posao, a one se vjerojatno ne žele prljati, ali kad to bude bilo nešto ljepše siguran sam da će veći broj ministarskih mjesta zauzeti ministrice.
    Milanović je izvalio notornu glupost kad je najavio da će na budućim SDP-ovim listama biti 50% žena, takvo društveno nasilje može samo ljevičarima pasti na pamet.
    Siguran sam da će hrvatska Vlada biti bolja kad u njoj bude više žena, kao npr. u konzervativnoj britanskoj vladi, ali to se neće dogoditi s ljevičarskim silovanjem društva, više socijalističkih ministrica u Vladi može rezultirati samo gorom socijalističkom Vladom.

  6. Zanimljivo: http://www.economist.com/blogs/economist-explains/2015/05/economist-explains-12?fsrc=scn/tw/wl/ee/st/ed/whysomanydutchpeopleworkparttime Žene kućanice, ili bar polu-kućanice, je li to “desno” ili “lijevo”? 🙂

    I mi bismo mogli imati zaposlenost žena u postocima sličnim kao na zapadu, da ih toliko puno radi pola radnog vremena. A i muškarci bi mogli biti zapadne stope zaposlenosti kada bi ih toliko radilo pola radnog vremena. Mislim da je uvijek bolje za društvo kao cjelinu imati punu zaposlenost uz manje plaće nego veliku nezaposlenost uz veće plaće onih koji rade. Ako su plaće u toj ekonomiji male to je zato jer moraju biti, jer je gospodarstvo na toj razini (ne)razvijenosti, premalo kapitala. Kako gospodarstvo budu raslo rasti će i plaće, a to će dugoročno biti bolje uz kontinurano visoku zaposlenost (i malu nezaposlenost) nego obratno.

    Zašto jedna blagajnica u Konzumu mora tamo biti 8 sati kada mogu dvije biti po 4 sata? Kada bi radno zakonodavstvo bilo tako jednostavno i fleksibilno da Konzumu zapošljavanje/otpuštanje ne bude kompliciranije od naručivanja pošiljke mlijeka iz Dukata, bez ikakvog dodatnog troška držanja 2N zaposlenika na pola radnog vremena u odnosu na N zaposlenika punog radnog vremena, bez ikakvih poreznih, minimalne plaće i sličnih komplikacija, oni bi sigurno nudili ugovore na pola i puno radno vrijeme ravnopravno, pa tko kakav želi. Možda će i kupci više cijeniti imati za kasom odmornu i vedru blagajnicu u odnosu na onu živčanu od iscrpljenosti cjelodnevnog rada? Tako da poslodavac nema razloga ne nuditi obje opcije ravnopravano. Zašto bi 8 sati bilo “standard”? Možda bi mu se i više isplatilo imati 2N puta po produktivnija 4 sata od N puta nešto manje produktivnih 8 sati?

    Kada bi socijalna politika bila takva da nitko ne može preživjeti od socijalne pomoći, rada na crno itd., kada dječji doplaci budu viši za zaposlene majke (jer se one više trude, zaslužuju veću nagradu) nego one nezaposlene itd., svi će htjeti raditi bar pola radnog vremena ako ne može cijelo, a kada bi ponuda poslova bila takva da nudi sve te opcije… ponuda i potražnja za poslovima bi mogla doći u neku ravnotežu, socijalni izdaci se ukupno smanjiti a kvalitativno bolje usmjeriti (dječji doplaci za zaposlene majke umjesto socijalnih pomoći za nezaposlene alkoholičare/alkoholičarke), zaposlenost porasti na zapadne standarde i time sve pozitivne posljedice toga…

    Uvijek treba pokušati iskoristi svoje specifičnosti umjesto pokušavati promijeniti stvari koje se teško mijenjaju. Recimo “laid-back approach to work” je tako hrvatski… pa zašto onda ne bismo i mi mogli na tome profitirati umjesto na tome gubiti? Da smo pametni iskorisitli bismo tu svoju osobinu, tj. koristili bismo visok udjelu part-time poslova kao jedan od alata za postizanje svoje pune zaposlenosti, jednake participacije žena u zaposlenoj populaciji, visoke produktivnost rada itd. To može smanjiti i nepotrebne državne službenike. Sve koji nemaju dosta posla za svojih 8 sati može se pretvoriti u part-time zaposlenike.

    Za to je potrebno samo liberalizirati tržište rada, smanjiti birokraciju i druge troškove zapošljavanja, te ukupno smanjiti i bolje koncipirati socijalne izdatke tako da nitko niti ne pomišlja ne raditi, da se svima isplati raditi na bar pola radnog vremena ako ne može drugačije.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s