VC

Kako funkcionira VC

Odličan članak – možda najbolji koji sam do sada vidio – koji pokazuje kako funkcionira venture capital je upravo izašao na The New Yorkeru: TOMORROW’S ADVANCE MAN.

U centru pažnje je jedan od Top 3 fonda, Andreessen Horowitz, poznat još i kao a16z.

Sve je to vrlo uzbudljivo, ali daleko od naivne romantike kako se ponekad kod nas zna prikazati :), ipak se ovdje još radi o ‘kikirikiju’. Ako pročitate članak vidjet ćete i zašto VC (naravno) neće nikad ovdje biti velika stvar: značajan, pametan i brz kapital je bitan za skalabilnost u globalno inovativnim modelima. Jasno dio ove jednadžbe je i ekosustav (tržište, ljudski resursi, financiranje, regulativa …) : da je Google ‘izmišljen’ ovdje, danas ga ne bi bilo.

Pogledajmo najprije brutalnost ‘selekcijskog postupka’:

Each year, three thousand startups approach a16z with a “warm intro” from someone the firm knows. A16z invests in fifteen. Of those, at least ten will fold, three or four will prosper, and one might soar to be worth more than a billion dollars—a “unicorn,” in the local parlance. With great luck, once a decade that unicorn will become a Google or a Facebook and return the V.C.’s money a thousand times over: the storied 1,000x. There are eight hundred and three V.C. firms in the U.S., and last year they spent forty-eight billion dollars chasing that dream.

Za većinu fondova omjer je otprilike 2 fundirana na 100 ‘skeniranih’. Pri tome ne mislim na male državne grantove (kod nas dosta popularno) ili mikro inveticije od par tisuća eura kojih kod nas ima podosta, što je tek ‘podražaj’ i nije garancija ničega. Ipak, mislim da je sve jači buzz oko hrvatske start-up scene jako koristan, ponajprije kulturuški, jer pomaže Hrvatskoj da shvati što je suvremenost, skine se perverzna stigma s poduzetnika itd.

Iako spram divovskog američkog gospodarstva nevelik, VC sektor je značajan:

At the moment, venture funding accounts for less than 0.3 per cent of the U.S.’s G.D.P. “Venture is often called a rounding error in the economy,” Herbert Allen III, the head of the investment bank Allen & Company, said. “But the bang for the buck is huge. And venture is a major source of the optimism that underlies the American myth.”

VC scena je izrazito konkurentna i teška, malo je uspjeha, ne treba gledati samo najpoznatije uspješnice, a pogotovo ne ‘e da sam mogao uložiti, sigurno bih zaradio/la ulaganjem na Google, Twitteru ili Tesli‘. Malo je takvih ‘jednoroga’, i na svakog takvog je mnogo sličnih koji su propali. Retroaktivno, sve se čini očito:

“Deal flow is everything, ” Andreessen told me. “If you’re in a second-tier firm, you never get a chance at that great company.” A leading investment banker who has taken numerous software companies public told me, “I put ninety per cent of my effort into seeking out deals from the top eight venture firms, ten per cent into the next twelve, and zero per cent into all the rest.”

The dirty secret of the trade is that the bottom three-quarters of venture firms didn’t beat the Nasdaq for the past five years. In a stinging 2012 report, the L.P. Diane Mulcahy calculated, “Since 1997, less cash has been returned to V.C. investors than they have invested.” The truth is that most V.C.s subsist entirely on fees, which they compound by raising a new fund every three years. Returns are kept hidden by nondisclosure agreements, and so V.C.s routinely overstate them, both to encourage investment and to attract entrepreneurs. “You can’t find a venture fund anywhere that’s not in the top quartile,” one L.P. said sardonically. V.C.s also logo shop, buying into late rounds of hot companies at high prices so they can list them on their portfolio page.

Još jedan zanimljiv članak na The New Yorkeru je Bay Watched — How San Francisco’s new entrepreneurial culture is changing the country.

A za inspiraciju evo jednog članka o start-up sceni u LA: 25 hot Los Angeles startups you need to watch.

Moje za sada jedino ‘pravo’ start-up ulaganje je u tvrtku e-glas koja se bavi asistivnom tehnologijom (AT) – tehnologija za pomoć invalidima. Iako, više puta sam pisao da i neka svoja ulaganja u javne tvrtke smatram (valuiram) ‘kao da su’ start-up, primjerice Đuro Đaković, u kojem sam nedavno upisao kapital ne zbog prošlih bilanci nego kompetencija (uklj. ljudske resurse) i tržišnih prilika u kontekstu (relativno gledajući) clean starta.

Oglasi

Kategorije:VC

13 replies »

    • Ako si zainteresiran, mozda je pametno poceti prikljuciti se jednom od ‘syndicate’ unutar algel lista. prelistaj vece ili slavne ili uspjesne investitore iz silicon valleya, pa ako imaju syndicate prikljuci se. To ti omogucava investirati sa njima sa manjim ulozima, dio si grupe. A glavni investitor je napravio ‘due diligence’ daleko bolji od onoga sto bi ti ili ja mogli sami.

  1. “ulaganja u javne tvrtke smatram (valuiram) ‘kao da su’ start-up”

    Jednom sam napisao da ima start-upa i u javnom sektoru i ti sad Nenade daješ jedan odličan primjer.

    Evo jedan moj primjer. Prije 13 godina me je Škola za dizajn grafiku i održivu gradnju u Splitu pozvala da napravim program za tad prvo takvo zanimanje kod nas web dizajner. Do danas sam imao 400 učenika u toj školi od kojih je 150 sad u školi, 150 po fakultetima, a 100 na tržištu rada i svi rade u struci, u Splitu, uglavnom za strano tržište a neki imaju uspješne privatne firme.

  2. Još jedan od dokaza izuzetne žilavosti i inovativnosti kapitalizma kao superiornog društvenog i ekonomskog sustava.
    A svakom indeks investitoru koji štedi ovakvim način ulaganja za sebe i svoju djecu još jedan dokaz da je na pravom putu.

  3. Evo da ja nesto dodam mozda bude nekom od koristi. U SAD sam investirao u 8 startupa, jedan je ucetverostrucio povrat novca kroz IPO (a kasnije potonuo), a ostalih sedam su potpuni gubitak. U hrvatskoj sam imao pristup kroz CRANE u skoro sve startupe no nisam investirao, prvenstveno zbog, kako Nenad kaze ‘hrvatskog ekosustava’. U SAD su ‘term sheet’ i dokumentacija daleko detaljniji i profesionalniji nego u hrvatskoj. I voditelji projekta su karizmaticniji i vjestiji u prodaji. U hrvatskoj nisam upoznao nikoga sa super prodajnim vjestinama a to je meni izuzetno vazno kod evaluacije. U hrvatskoj sam primjetio da se ljudi vecinom srame prodaje, neugodno im je, ili nemaju hrabrosti i samopouzdanja u prodaji. Vlada jedna stigma prema prodaji slicno kao stigma prema poduzetnicima. U SAD nazalost, bar u mojem slucaju, ti sposobni prodavaci koriste svoje prodajne vjestine za ‘fund raising’ a ne za prodaju proizvoda samog starupa. Pa budite oprezni da vas ne ‘ocaraju’ svojim karizmaticnim pristupom. U hrvatskoj vecina startupa je trazila novac za ‘place’, kupovinu kompjutera i najam poslovnog prostora, pa sam imao dojam da su vise zainteresirani za svoju sigurnu egzistenciju nego uspjeh firme. I jos ni jedan startup koji sam propustio nema cistu izlaznu strategiju za izlaz, tj. povrat novca investitorima.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s