Društvene paradigme

Grčka i Hrvatska – neke sličnosti i razlike

Danas su se novine raspisale kako je ‘Hrvatska nova Grčka’. Pogledajmo sličnosti i razlike na jednoj vrlo važnoj varijabli, štednji i kreditima građanima.

Grčka ima oko 10 milijuna stanovnika, Hrvatska nešto preko 4.

1. Ipak, Grci su dolaskom ‘jeftinog novca’ od 2004. do 2009. u svoje banke dovukli oko 100 milijardi eura nove štednje.

stednja grcke banke

VAŽNO: Ovo je štednja Grka u grčkim bankama, ne i stranaca. Razumljivo je da su mnogi veliki, a sigurno i mali, štediše novac držali i u stranim bankama, poglavito tajkuni. Dakle ovo prikazuje dio štednje ‘puka’.

Startni znak za ogromno povećanje štednje je koincidirao s Olimpijskim igrama 2004., svaka sličnost s hrvatskim svjetskim rukometnim prvenstvom je ‘slučajna’, Bloomberg:

… it’s clear that the Olympics alone did not bring about an economic collapse. Yet the Athens Games epitomized the structural problems that bedeviled the country for decades. It’s not just a question of how much money was spent on the Olympics, it’s also how it was spent and where it came from. After a period of austerity to tighten up its finances and qualify for euro entry in 2001, the Greek government loosened the purse strings once it entered the single currency. The games were just one of several areas where public spending was unchecked and funded by unsustainable borrowing.

Odakle taj silan novac u rukama ‘siromašnih’ grčkih građana? Izvor je uglavnom država, na dva načina:
A. Svi koji su bili bliski državi su jako profitirali od transfera (zaduživanje u inozemstvu i transferi bliskima državi)
B. Masovno neplaćanje poreza.

Pogledajmo neke stvari (iz kojih je i očito da usporedbe Hrvatske s Grčkom nisu pravedne).

Izvanredni Michael Lewis u Vanity Fair. Malo je duži ovaj paragraf, ali pročitajte, vidjet ćete mnoge paradigme koje imamo i u Hrvatskoj (iako ne i razmjere).

As it turned out, what the Greeks wanted to do, once the lights went out and they were alone in the dark with a pile of borrowed money, was turn their government into a piñata stuffed with fantastic sums and give as many citizens as possible a whack at it. In just the past decade the wage bill of the Greek public sector has doubled, in real terms—and that number doesn’t take into account the bribes collected by public officials. The average government job pays almost three times the average private-sector job. The national railroad has annual revenues of 100 million euros against an annual wage bill of 400 million, plus 300 million euros in other expenses. The average state railroad employee earns 65,000 euros a year. Twenty years ago a successful businessman turned minister of finance named Stefanos Manos pointed out that it would be cheaper to put all Greece’s rail passengers into taxicabs: it’s still true. “We have a railroad company which is bankrupt beyond comprehension,” Manos put it to me. “And yet there isn’t a single private company in Greece with that kind of average pay.”

The Greek public-school system is the site of breathtaking inefficiency: one of the lowest-ranked systems in Europe, it nonetheless employs four times as many teachers per pupil as the highest-ranked, Finland’s. Greeks who send their children to public schools simply assume that they will need to hire private tutors to make sure they actually learn something. There are three government-owned defense companies: together they have billions of euros in debts, and mounting losses. The retirement age for Greek jobs classified as “arduous” is as early as 55 for men and 50 for women. As this is also the moment when the state begins to shovel out generous pensions, more than 600 Greek professions somehow managed to get themselves classified as arduous: hairdressers, radio announcers, waiters, musicians, and on and on and on. The Greek public health-care system spends far more on supplies than the European average—and it is not uncommon, several Greeks tell me, to see nurses and doctors leaving the job with their arms filled with paper towels and diapers and whatever else they can plunder from the supply closets.

Što se tiče neplaćanja poreza, i dalje iz gornjeg članka: “The Greek people never learned to pay their taxes …. because no one is ever punished. It’s like a gentleman not opening a door for a lady.

Razmjere toga možemo vidjeti ovdje. Kao što vidite ovdje This is the real reason Greece has a massive tax-evasion problem, npr. grčki doktori (zdravstvo je drugačije organizirano nego kod nas) u prosjeku imaju rate kredita slične kao ukupni prijavljeni prihode, a nitko ne defaultira – što znači da praktički ne prijavljuju prihode (a onda i ne plaćaju porez).

2. Istovremeno, na osobnoj razini, Grci nisu bili pretjerano zaduženi, dapače. Sljedeći grafikoni prikazuju kredite građanima u usporedbi sa štednjom i neto štednju (razlika tog dva). Kad je kriza već buknula, 2010., , Grci su i dalje u svojim bankama imali 80 milijardi eura štednje više nego su im bili dužni (uočite da cijelo vrijeme govorimo o milijardama eura):

stednja i krediti grcke banke

neto stednja grcke banke - gradjani

3. Iz ovoga možemo zaključiti neke stvari:

A. Evidentna je laž o Grcima kao ‘žrtvama neoliberalnog’. ‘Neoliberalni’ novac je velikim dijelom završio u bogatim grčkim džepovima.

B. Glavno glasačko tijelo Syrize zapravo nije ekstremna ljevica, njih je malo (iako su bučni). Glavno glasačko tijelo Syrize je dobrostojeća srednja klasa koja želi da se igra nastavi, ili bar ne prestane na grub način.

C. Evidentno je zašto je Merkel odmah tražila smanjenje porezne evazije i zašto grčka Vlada nije tome agresivno pristupila (iako bi im naizgled to bilo u interesu – ali Syriza mora štititi interese svog stvarnog biračkog tijela).

D. Velik i nagao pad štednje (=povlačenje novca iz grčkih banaka) pokazuje što u stvari misle Grci – iako su javno za Syrizu (koja se bori za ‘njihovu’ stvar), kad ‘glasaju’ svojim novcem, pokazuju što u stvari misle.

4. Pogledajmo u međuvremenu – spram ove, idiličnu – situaciju u Hrvatskoj. Kroz sve godine krize, štednja neumoljivo raste. Što se razmjera tiče, uočite da se ovdje radi o kunama, ne eurima – hrvatski građani ipak su u prosjeku znatno siromašniji od ‘jadnih Grka’. Također, jedan dio tog rasta je zbog tečaja (ali to je mali dio):

kucanstva stednja i krediti

kucanstva neto stednja

Napomena: ovo su podaci s prethodnim raslopoživim mjesecom, trebalo bi ažurirati, ali slika je praktički ista.

Istovremeno, vanjski dug kao da je stabiliziran, iz Biltena HNB:

bruto inozemni dug

a međunarodne pričuve HNB rastu:

medjunarodne pričuve

Manje-više je to zato jer:
– ogroman deficit u uvozu-izvozu roba nadoknađujemo neto prihodima od turizma
– doznake iz inozemstva su slične kao i kamata koju plaćamo na dug.

Stoga:
– jako smo ranjivi na poremećaje (turizam, porast kamatnih stopa, zatvaranje međunarodnih tržišta kapitala za refinanciranje)
– sigurnost ne postoji u statičkoj fragilnoj ‘stabilnosti’, nego samo u dinamičkoj stabilnosti!

A kako to da štednja građana u Hrvatskoj tako intenzivno raste? Pa vjerojatno se radi o dvije Hrvatske, jedna koja ima i krizu nije ni osjetila, i jedna koja nema.

A što naša odluka da se ne želimo mijenjati znači za budućnost? Zaključite sami. Neki misle da je moguće da sve ostane po starom. Ali mijenja se onaj tko se ne mijenja, tako će najveće (negativne!) promjene zadesiti Hrvatsku upravo ako se ne bude mijenjala!

Oglasi

19 replies »

  1. Pozdrav,
    Iz ove analize proizlaze dvije stvari, 1. jedna je da štednja građana, privatnih osoba u Hrvatskoj i dalje raste , možda manjom brzinom od 2008 ali raste. 2. druga je ukupni vanjski dug stabilan (od cca 2011), ili stabiliziran.
    -> Pitanje je tko štedi u Hr ?
    Iz grafa ukupne zaduženosti vidimo da se država i dalje značajno zadužuje. Dok građani, privatne osobe se razdužuju, I onda je ukupno zaduživanje stabilno. Znači zadužuje se onaj tko može a onaj tko ne može se razdužuje. Država i dalje troši (tuđi novac, i novac budućih i sadašnjih poreznih obveznika ili istih tih ljudi koji se razdužuju) preko mogućnost, preko onoga što država (svi porezni obveznici) mogu zaraditi. Lako je trošiti tuđi novac. Tu nema odgovornosti. Dok je po jednom grafu i analizi, koja je prezentirana na ovom blogu, privatni sektor u ovih 5-6 godina smanjivao, trošio svoje zalihe novaca, pretpostavljam da je cilj bio nastavak poslovanja i nada da će neka buduća godina biti bolja, pozitivna. Iz toga se vidi da dok su privatnici i njihovi radnici trošili svoje ušteđevina (to je naravno prosjek ukupne aktivnosti) u isto vrijeme država troši preko mjere i dalje se snažno zaslužuje.
    Pretpostavimo da štede građani koji imaju sigurne i dobro plaćene poslove ( prosjećna plaća u javnom sektoru je 20-30% viša nego u privatnom !! , dok je efikasnost, produktivnost, po mojoj procjeni očajna , pogledajte rad policije ili sudova, to je očaj, nema pametnog i informiranog stranog investitora koji bi došao u takvu sredinu ) u državnim službama. Dok se ovi iz privatnog sektora razdužuju. Npr. nezaposleni, mora trošiti svoj ušteđeni novac. Dok siguran državni službenik može mirno planirati svoju budućnost i iznad prosječnom plaćom i štedjeti.

    Iako ove dvije vijesti imaju pozitivan predznak, kad se zagrebe ispod površine i pogleda struktura podataka onda se izgubi sva pozitivnost vijesti. I izroni paradoks i snažno poremećeni odnosi.

    Zapravo problemi su i dalje tu, velika debela, rastrošna i troma država i slabašan, krhki, i pod snažnim poreznim pritiskom privatni sektor, isti kakvi su bili i pred 5-6 godina, i ne rješavamo ih.

  2. Vjerojatni budući premijer po sadašnjim anketama Karamarko najavljuje dolinu suza, prvenstveno naglašava da reforme moraju biti brze i temeljite i moraju se provesti u jako kratkom vremenu

    naglašava da paralelno sa smanjenjem javne administracije treba smanjivati i porezni pritisak na gospodarstvo da bi se višak iz javne uprave mogao zaposliti u realnom sektoru…

    u tom kontekstu očekujem i smanjene porezne presije u turizmu jer je tu ogroman potencijal za investicije o kojima svi pričaju tako da smatram da je sada idealno vrijeme kupovanje turističkih dionica na HR burzi, pred nama je još jedna turistička sezona, pa krajem godine izbori i nadam se promjena gospodarskog smjera a za 1 godinu je i iduća sezona pred vratima, ja tu vidim potencijal rasta turističkih dionica u sljedećih 12-16 mjeseci za barem 30%…

  3. Grčki turizam je, kao glavni oslonac grčke ekonomije, u neku ruku alternativa hrvatskom, ili obratno, te će se ta konkurencija u projekcijama sigurno intenzivirati kroz vrijeme. Osim kvalitete usluga i veoma pogodne klime, Grčka je u mnogim segmentima po cijenama konkurentnija od Hrvatske. Jedan od razloga tome je što je Hrvatska ipak fiskalno discipliniranija, te je stopa sive ekonomije u turizmu iz tog razloga sigurno niža of grčke. S tog stanovišta grčka konkurencija hrvatskom turizmu je nelojalna.
    Zanimljivo je ramotriti kakav će pomak imati grčke cijene, u koje će biti korektno ukalkulirane njihove porezne stope, te kako će se takav pomak odraziti na njihove prihode od turizma.

    • Ako je njima turizam “glavni oslonac” što je tek nama. U Grčkoj je turizam duplo manjeg udjela u GDP-u nego nama u Hrvatskoj. Grčka ima bolje plaže/klimu i to je ja mislim jedina komparativna prednost. Slično kao Dalmacija u odnosu na Istru. A to očito nije dovoljno. Kao auto destinacija mi smo bliži središnjoj/zapadnoj Europi, to dobrim dijelom poništava i klimatske razlike. Grčka dugoročno za Hrvatsku može biti najviše što Dalmacija za Istru, dakle turistička manja sestrica gledajući kvalitativno, koja će uvijek biti korak-dva iza velike sestre. A i ne treba to tako razdvajati. Grčki turizam također može biti i naš turizam, tamo i kad nam to ima smisla, širenjem naših turističkih tvrtki i na to tržište. Kako Valamar i druge turističke kompanije imaju hotele i po Dugrovniku tako mogu jednog dana i po najboljim grčkim destinacijama.

  4. To da štede oni koji imaju, nije nikakvo otkriće…otkriće bi bilo kad bi znali koji im je izvor…to što navodi komentator zagrebčanec “Pretpostavimo da štede građani koji imaju sigurne i dobro plaćene poslove … u državnim službama.” sigurno nije točno! Iz moje okoline i bliže i daljnje nema takvih ljudi a oni koji su” dobro” plaćeni u državnom sektoru, sa svojim znanjima bi u privatnom bili plaćeni i višestruko više…naravno, izuzimam ministre i ine ravnatelje, koji predstavljaju vrh strukture, ali se i opet ne mogu mjeriti sa vrhom privatne strukture.

    Ne znam zašto se i u Hrvatskoj ne bi tražio odgovor u istim tumačenjima koja vrijede za Grčku

    A. Svi koji su bili bliski državi su jako profitirali od transfera (zaduživanje u inozemstvu i transferi bliskima državi)
    B. (Još uvijek) Masovno neplaćanje poreza.

    Pod B) mislim na sve one inozemne depozite koji višestruko nadmašuju tuzemne…

    A zasigurno vrijedi i ‘Neoliberalni’ novac je velikim dijelom završio u bogatim (grčkim) hrvatskim džepovima. Dapače, ovi navodnici baš odgovaraju za sve one koji ne vide neoliberalizam u Hrvata…

    • Jako dobro!
      Zašto ovi ‘koji ne mogu štedjeti’ (a svatko želi štedjeti), a mogu biti ‘višestruko plaćeni u privatnom sektoru’ ne prijeđu u njega? Domoljublje?

      • lol, Nenade nemojte molim vas zbunjivati čovjeka s tim svojim logičkim argumentima, vidite da je on sebi lijepo objasnio stvari.
        Ti vam se ljudi garant odriču višestrukih plaća u privatnom sektoru koje im nude jer se na taj način bore protiv neoliberalnog kapitalizma.

        • Nemojte tako, možda čovjek zaista misli da se ljubav prema domovini iskazuj etako da se za državu radi na višestruko manjim plaćama, a da mi ostali mrzimo domovinu 🙂

  5. Nenade, nemaju svi poduzetnički karakter, neki imaju teži zdravstveni problem, neki su zalutali u borbi sa birokracijom, neki su još u socijalizmu i čekaju da im država servira, a neki naprosto nemaju hrabrosti.
    Pokušavam sinu, gimnazijalcu,dati savjet kako graditi vlastiti portfelj na osnovu svog učenja u mojim srednjim godinama. U literaturi moje male kućne biblioteke i foldera u računalu Vaš blog zauzima visoko mjesto. Sa zanimanjem pratimo i Vaša istupanja u medijima, Vrlo su poučna i vjerujem da ih čuju i oni gore u Zg koji bi trebali donositi odluke. Ne mogu prežaliti što kroz osnovno i srednje obrazovanje moja generacija nije imala bilo kakvu edukaciju o osobnim financijama i investiranju. Studirala sam i radim u prirodnim znanostima tako da sam o investicijama počela tek sama čitati i tražiti nažalost kasno, nakon 40.te?!
    Što mislite prijeti li nam bankrot i kada ga očekivati? Sa zebnjom razmišljamo što će biti sa štednjom u dionicama, bankama, fondovima, i osiguranjima. Kako se ponašati?Što će se s time dogoditi? Izvući sve u gotovinu pa držati u “čarapi”?! Ne umiruje me garancija države za 700.000 kn, smješno, nećemo ih vidjeti dok smo živi. Mali su zadnji na repu.
    Hvala Vam još jednom na odličnom blogu.

  6. Što se tiče dobi, nikad nije kasno za investiranje. Naravno, što prije počnemo, to je bolje, jer će očekivani prinos u konačnici biti veći. Jedino je bitno odabrati odgovarajuću strukturu portfelja u pogledu njegove agresivnosti odnosno konzervativnosti (omjer dionica i obveznica prvenstveno) – dakle, ocjeniti razinu razumno prihvatljivog rizika (kad smo mlađi, agresivniji portfelj će se vremenom oporaviti od mogućeg gubitka, ali u starijoj dobi valja biti konzervativiniji, jer je sve manje vremena do mirovine i radni kapital nam je sve manji).
    Što se tiče štednje u HR bankama, sasvim se slažem sa Vašim stavom da garancija osiguranja štednih uloga (radi se o 400.000 kuna, ne o 700.000) definitivno nije faktor na kojem treba graditi sigurnost portfelja. Film “stara devizna štednja” definitivno može imati i remake. Čarapa nije sigurno pametno rješenje, tu definitivno gibuti, a ako i želite držati novac u njoj, postavlja se pitanje – do kada? Kada mislite da bi štednja mogla biti rako sigurna da je rizik na razini npr. Njemačke ili SAD-a? Tako možete čekati još 10-20 godina.
    Dionice, u sklopu široko diverzificiranog portfelja (kad kažem diverzificiranog, mislim na što širu diverzifikaciju, praktično širom zemaljske kugle, ETF-ovi su stvoreni zato) gotovo sigurno neće dugoročno donijeti niti gubitak, niti propast. Naravno, apsolutne sigurnosti nema, ali ako takav portfelj donese gubitak ili sva lova propadne, dvije stvari su posve izvjesne:
    – u slučaju dugoročnog gubtika na takvom portfelju, budite sigurni da bilo koje drugo alternativno ulaganje neće proći ništa boljem nego samo gore;
    – a u slučaju da sve u cijelosti propadne, onda bi to značilo nekakvu globalnu kataklizmu, i tada Vam sigurno neće na pamet padati portfelj nego kako da ostanete (ako ste još uvijek) na životu.
    Duboko sam uvjeren da je ova strategija antidot za bilo kakav bankrot. Sve krize i bankroti dođu i prođu, jedino bitno je očuvati psihološku stabilnost u ostvarenju gornje strategije, ili što bi J. Bogle rekao . “Stay the course!”

  7. “Najprije treba poraditi na efikasnosti poslovanja i produktivnosti, i to ukupnoj produktivnosti.

    Na drugom mjestu su financije, primjerice financiranje kapitala putem burze.

    Kad je riječ o efikasnosti države, možemo naglasiti ukupnu državnu potrošnju kao postotak BDP-a, stopu poreza na potrošnju, stabilnost tečaja, startup kompanije u smislu koliko je dana i procedura potrebno za pokretanje posla”.

    http://www.poslovni.hr/hrvatska/rh-opet-na-dnu-svjetske-ljestvice-konkurentnosti-296648

  8. Grci i dalje povlače novce iz svojih banaka kao mutavi, upravo je objavljeno stanje s krajem travnja. Strelica pokazuje dolazak Ciprasa na vlast:

    grcka - stednja gradjana

  9. Luka Popov opet u sridu! Bravo.

    Najčešći izgovor na ovaj fijasko kojeg čujemo od političara obično se svodi na “globalnu krizu” ili “svjetsku recesiju”. Svijet je u krizi, kažu nam, učinili smo najbolje što smo mogli… za pad BDP-a kriv je svijet i tržišta kapitala, to je viša sila, tu se ništa ne može.

    Nije potrebno veliko poznavanje financijskih tržišta da bi se vidjelo da je početkom 2012. svijet već dobrano izišao iz krize i recesije, i da su stvari nastavile ići svojim tokom. Možda smo ipak mi ti u kojima je problem, a ne cijeli svijet?

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/ovo-je-istina-o-bdpu-koju-nam-sdp-skriva/839797.aspx

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.