Uncategorized

Razno

Nešto od onoga što nećete vidjeti u našim medijima:
– nafta u Jadranu i energetska situacija u Hrvatskoj (na niskim cijenama nafte Hrvatska štedi oko 1 mlrd. USD godišnje!)
– low-tech energetska i ekološka rješenja (u Americi!)
– izbjeglice
– globalna konkurencija: pravo hrvatsko okružje

+ + +

1. Mislim da zaista možemo zaboraviti bušenje u Jadranu (što je i dobro s obzirom da samo razvili opasnu gospodarsku monokulturu, turizam), ali učinci jeftine energije su nam (bilančno gledano) vjerojatno daleko značajniji.

Cijena nafte ne prestaje padati (klik za veću):

nafta4

A to je zato jer su mnoge varijable u igri (praktički, ‘perfect storm’). Uz znani Iran, pogledajte i ovo:
– Prošli mjesec: Saudi Arabian oil output hits record, a jučerašnja vijest: Opec oil production rises even as Saudi Arabia reduces output. Rusija je pak u teškoj krizi, pa će zaisgurno prodati svaku kapljicu koju može. Evo grafikona s JODI (prikazao sam od početka 2008. – ne vide se oznake):

SA production

– A ni Zapad se ne šali. Evo što je u lipnju objavilo kanadsko udruženje proizvođača nafte i plina (“CAPP estimates production of Canadian oil will increase 43 per cent over 16 years, growing to 5.3 million barrels per day by 2030, up from 3.7 million barrels per day in 2014.”):

canada nafta i plin

A ovo podataka s JODI za SAD:

us production

No, s druge strane, usprkos niskim cijenama fosilnih goriva, alternativna goriva se sve više šire. Nedavno objavljeni FIVE SEISMIC SHIFTS TO SHAKE GLOBAL ELECTRICITY OVER NEXT 25 YEARS na Bloombergovom New Energy Outlook kaže, primjerice, sljedeće (ima još):

– Economics – rather than policy – will increasingly drive the uptake of renewable technologies.
All-in project costs for wind will come down by an average of 32% and solar 48% by 2040 due to steep experience curves and improved financing. Wind is already the cheapest form of new power generation capacity in Europe, Australia and Brazil and by 2026 it will be the least-cost option almost universally, with utility-scale PV likely to take that mantle by 2030.
– Solar will boom worldwide, accounting for 35% (3,429GW) of capacity additions and nearly a third ($3.7 trillion) of global investment, split evenly between small- and utility-scale installations: large-scale plants will increasingly out-compete wind, gas and coal in sunny locations, with a sustained boom post 2020 in developing countries, making it the number one sector in terms of capacity additions over the next 25 years.
– Demand undershoots. The march of energy-efficient technologies in areas such as lighting and air conditioning will help to limit growth in global power demand to 1.8% per year, down from 3% per year in 1990-2012. In OECD countries, power demand will be lower in 2040 than in 2014.

Ako vam ovo nije dosta, evo izvještaja Međunarodne agencije za energiju od prije par dana: Renewable electricity generation climbs to second place after coal

Jedna vrlo važna varijabla koja objašnjava zašto porizvodnja nafte raste, a i proizvodnja iz obnovljivih izvora raste, je da oni nisu u direktnoj konkurencije. Još 2012. je tek 5% svjetske električne energije dolazilo iz nafte (iz 2014 Key World Energy Statistics):

electricity generation

2. Sad pogledajte važnu stvar. Ovo su podaci iz zadnjeg Statističkog ljetopisa:

uovz nafte

uvoz plina

uvoz struje

Pogledajmo prvu tablicu. Recimo da sada uvozimo oko 2,5 milijuna tona nafte godišnje, što je oko 18 milijuna barela. Ako je razlika cijene na nešto ‘što je bilo prije i što je moglo biti sada’ oko 40 USD (a moguće i veća), to je ušteda od 720 mil. USD! Plin: recimo da uvozimo oko 1,5 milijardi kubičnih metara, te recimo da je ‘razlika spram zamišljene više cijene’ 0,12 eur/m3. To je dodatnih 180 mil. eura. Dodajte struju … za čas smo na 1 mlrd. dolara uštede!!

To jako popravlja bilancu plaćanja i diže BDP! Što je još jedan dokaz da smijemo gospodarske uspjehe ili ‘uspjehe’ suditi apsolutno, nego relativno.

3. Što se tiče energije i ekologije, pogledajte ova dva nevjerojatna low-tech poduhvata u SAD. Zvuči skroz logično, a promislite da li bi tako nešto bilo moguće kod nas?!

– New York razvija program s učenicima srednjih škola da ‘posade’ milijardu kamenica u njujoršku luku kako bi ju pročistili: Can one billion oysters clean NYC’s harbor?

Ovdje imate o tome kako su kamenice veliki pročistači: 10 Things You Probably Didn’t Know About Oysters.

– LA pokriva rezervoar vode s 300 milijuna plastičnih sfera da ga zaštiti od ispravanja i zagađenja: The sea of 96MILLION plastic balls that LA hopes will save it from drought: Reservoir is covered in an ocean of black spheres to stop 300 million gallons of water evaporating

4. Problem izbjeglica u Europi je ogroman, jako velik. Pogledajte samo ove nevjerojatne brojke:

– Mađarska je zaprimila 110.000 zahtjeva za azilom ove godine (a tek smo na pola!): Hungary has received 110,000 asylum requests this year

Kaos na otoku imigranata: policija i obalna straža su ove godine do srpnja u Grčkoj privele 157.000 imigranata i izbjeglica (u odnosu na 32.000 lani)

A pogledajte ove priče:
‘There will be bloodshed’: Stark warning from Greek mayor after Kos police use batons and fire extinguishers to break up 1,500 strong refugee protest at football stadium
Italy arrests nearly 900 people traffickers ‘with few scruples and bats to keep migrants in line’ in 18 months but admits the ‘masterminds’ are still on the loose
Još o kaosu na Kosu

(A propos, ‘siromašni’ Grci gospodarstvom izvan banaka cirkuliraju i većinom drže u madracima oko 50 milijardi eura: ovdje).

5. Pogledajte sad globalnu konkurenciju u kojoj se nalazimo. Sada čak i Filipini imaju nevjerojatno veliku IT industriju (u stvari business process outsourceing – čakamo ORaH da se javi i izrazi zgražanje), milijun ljudi samo u BPO, koja će u 2016. stvoriti 26 milijardi dolara vrijednosti, više od 2/3 hrvatskog BDP:

How the Philippines Became Tech Startups’ New Source for Talent: The Philippines has a huge business process outsourcing industry. It employs over a million workers and is expected to hit $25 billion in revenues in 2016.

Uočite da mi dramimo oko 2.000 ljudi: Softverska industrija treba 2.000 stručnjaka kojih na tržištu nema!

MojPosao.net – Softverska industrija treba 2.000 stručnjaka kojih na tržištu nema! http://www.moj-posao.net/Vijest/75155/Softverska-industrija-treba-2000-strucnjaka-kojih-na-trzistu-nema/2/#ixzz3ia7l6phy

U međuvremenu Jaguar Land Rover otvara novu tvornicu u Slovačkoj u koju će uložiti oko 1 milijardu funti. A nama je postalo skroz normalno da nitko ni ne razmišlja o otvaranju tvornice / investicije ni od 100 mil. eura u Hrvatskoj! Pa kako je to normalno, kako su nas nagovorili i uvjerili da je to normalno?! Od kad je nenormalno postalo normalno??!!

O jednom dijelu toga piše jučer i Luka Popov: Državu oštećuju birokrati i uhljebi, a ne poduzetnici. Naime, neki ljudi su našli načina da kad ne uspiju u svojim biznisima naći način da ih zatvore bez velikog troška (cca. 20.000 kn ako se ne varam!) i sad je to kao za veliku osudu. U svim normalnmim zemljema se biznis zatvara za čas i bez velikog troška. A u Hrvatskoj je postala sramota ne samo ne-uspjeti, nego i probati: tko proba, budala je!

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

35 replies »

  1. Moram priznati da sve vise zelim biti – debil :). Pokusao sam dok sam bio na g.o. pronaci kvalitetne suhomesnate proizvode na moru i vidim da ih bas i nema. Ono sto sam probao je nazalost sve samo ne dobro i nije domace, iako se tako deklarira. Pokusat cu na neki svoj nacin spojit Slavoniju sa obalom pa cemo vidjet da li cu stvarno ispasti debil.

      • Fala Ante, uzet cu u obzir kad budem opet dolje. Ali ovdje mislim iskljucivo na restorane koji nemaju u ponudi nesto sto bi stvarno valjalo uvrstiti( barem nisam primjetio u mjestima di sam bio). Prsut inace ne dozivljavam kao slavonski proizvod, mi ga ne mozemo tako dobro osusiti i tko god da ga u slavoniji radi smatram da je masio ceo fudbal, da se pjesnicki izrazim :). No dobro, necu spamat vise, nije to za ovu temu toliko bitno.

  2. Evo kako bi se mogle kretati cijene u buducnosti, u proslosti takav graf nije puno odstupao od pravog kretanja cijene #### izbrisano ####/

  3. Wikipedija kaze da 80 % call center usluga na Filipinima servisira americko trziste . Znaci ta cuvena nova vrijednost se mogla stvoriti u americi samo je bilo jeftinije outsourcati gdje su nadnice i sudska zastita niska. Znaci gledamo ponavljanje scenarija sa Indijom samo sa drugacijim naglaskom.

    • Ne razumijem … želite reći da ne bi bilo dobro da mi imamo 100.000 ljudi u takvoj industriji ‘jer je i kod nas zaštita niska’? 🙂
      U biti kod nas je jako visoka (za javni sektor), a za ostale najniža na svijetu (nezaposleni radnik ima najmanju zaštitu).

      • Ne, samo kazem da se novostvorena vrijednost transferirala iz jedne (sad) drzave u drugu (Filipini). Nista novoga nisu tamo smislili. Sad da rade primarno za svoje trziste Ili kao hub za susjedna azijska, to bi po meni bio pozitivan primjer trzisne utakmice . Ali ako su vam klijenti i poslodavci (80% po wikipediji) tvrtke koje posluju u americi onda vise ne govorimo o ekonomiji po Adam Smithu vec necem drugom. Barem ja tako to vidim.

        Da li na filipinima posjeduju nesto sto americki obrazovni sustav (daleko najbolji na svijetu) ne moze da obrazuje ? ne vjerujem.

        Usporedba sa hrvatskom vam ne stoji. Zbog povijesnih razloga engleski (americka verzija) je prakticno sluzbeni jezik na filipinima tako da call centara nikad nece biti kod nas.

        • Tu ste baš jako u krivu, narvno da stvaraju ogromnu vrijednost, pročitajte članak s Bloomberga. Iskreno, nevjerojatno mi je da se i dalje tako razmišlja u Hrvatskoj ‘ma nisu oni ništa pametno smislili samo odrađuju što im se kaže, jeftina radna snaga, to je to, prljavi kolonijalizam …’. Pogledajte ovo: “local universities produce over 130,000 graduates in information technology and engineering each year. Most are skilled in the more ubiquitous programming languages and producing iOS and Android apps. A great web developer with at least five years’ experience can cost less than $25,000 a year.”

          A onda se sjetite kako ni Indija nije ‘ništa novo smislila’ (jer je i njima ovo glavni biznis), naravno ni Kina (jer su oni samo tvornice za SAD jer je ondje jeftina radna snaga) …

  4. Što se tiče cijena nafte vjerujem da naveliko utječe prodaja i daljnji razvoj te pojeftinjenje elektro automobila, trtaroši su prestali umjetno pumpat cijene nafte. Ne trebaš imati phd mba niti CFA da dođeš do zaključka.

    Što se tiče represije u Hrvatskoj, također je istina sve navedeno plus:
    Poznanica koja radi u poreznoj zajedno sa kolegama smatra da su svi poduzetnici prevaranti i utajivači.
    Inspektor PU zagreb poslan da me zgazi kao i moje poduzeće i to nadzorom od godinu + dana nije uspio u svom naumu te je na kraju smjenjen sa slučaja da bi pošteniji završio za par tjedana zapisnik.
    Na upit za medijski eksponiran slučaj Prpić-a i jmbga na računu tvrde da laže i dramatizira etc.
    Da ne govorim o prijetnjama da će u zapisnik dodati da nisam kooperativsn u nadzoru jer sam obrazložio da inspektor ne zna računati, da bi se prijavom nadležnima ispričali i rekli da sam ja pogrešno razumio nastup inspektora etc.

    Uglavnom ne bojte se uhljebničkog i represivnog ološa. Snimajte ih, Prijavljujte za svako prekoračenje ovlasti makar imali i indicije. Taj sustav je pun kanibala koji uz to što mrze poduzetnike, jedu jedni druge i jedva čekaju postupke protiv kolega, pomozimo im.
    Sorry što sam preemotivan.

    • Imajte na umu da je Luka Popov članak napisao za račun tvrtke Index promocija d.o.o., za koju je poznato da ima problema sa plaćanjem javnih davanja što ja kao građanin redovno činim i ne vidim zašto je zbog toga vlasniku ili vlasnicima tog portala država demonska i uhljebnička.

      http://www.jutarnji.hr/porezno-dugovanje-zatrazeno-otvaranje-stecaja-nad-index-portalom/1159827/

      Malo ipak treba zastati sa zaključcima vezanim uz taj članak, jer kao što znamo zakone donosi zakonodavac, a provedbene propise Vlada, ministarstva itd. O tome ne odlučuju tzv. uhljebi, a prema zakonu su dužni raditi svoj posao (i ja sam im u dometu pa me to ne nervira).

      Za razumijevanje razloga nezadovoljstva životom u RH (između ostalog i troškovima otvaranja i zatvaranja tvrtki) kopajte malo dublje i dalje od površnog analiziranja novinara na tom portalu.

      I da naravno da se slažem da zatvaranje tvrtke treba biti jefitinije, ali za to opet ponavljam nisu krivi ni birokrati ni uhljebi (možda parlamentarni uhljebi, ali to su sve redom naši igrači).

        • Da je članak napisao na svom blogu, u potpunosti bih se složio s Vama.
          To je njegovo mišljenje i ima pravo na njega, samo isto mišljenje i te kako dijele i gospoda u Indexu, a Index mora zarađivati da plati poreze (iako to ne žele), zar ne?

          Ovo “za račun” mislim da Index zarađuje novac i od tog članka (klik po klik). Ne mislim da je Luka Popov korumpiran.

        • Meni samo nije jasno, što ste se tako jako zabrinuli oko toga što piše na jednom privatnom portalu kojeg možete ili ne morate čitati i koji vas osobno ništa ne košta. U zemlji u kojoj postoji jedan potpuno neprofesionalan i tendenciozan HRT, koji k tome prisilno morate plaćati i to u obliku najgoreg državnog harača, mislim da je potpuno deplasirano žaliti se na sadržaj i motive privatnih medija bili oni index, dnevno ili nešto treće.

        • vrlo korisna rasprava. Hvala svima. Članak o uhljebima treba cjeniti prema njegovoj vlastitoj kvaliteti, i težini argumenata bez obzira čak i tko ga je napisao, Luku Popova cijeniti prema kvaliteti dosadašnjeg rada, bez obzira u kojem mediju objavljuje, Indeks cijeniti prema tome koje teme obrađuje, i tu dolazimo do srži problema, medij ne bi smio biti podložan ucjeni, jer dok god vlasnik, poslovna politika ima putra na glavi, kosture u ormaru, biti će teško odbaciti sumnju da je moguće političkim pritiskom suzbiti objavljivanje određenih informacija.
          Zato je važno da porezna politika, predstečajne nagodbe, stečaj, izmjena zakona o medijima, ukratko svaki oblik djelovanja koji daje politici vlast nad medijima, bude transparentan, brz, i definitivan.
          Tko je dužan, neka plati kaznu, tko je kriv, neka bude kažnjen, tko je je bankrotirao neka proglasi stečaj, ali brzo, pa da svi sutra mogu početi ispočetka.

  5. U Rh biznisi sa 7% marže ne mogu opstati. Ne mogu ni oni sa 30%. To su poslovi u kojima u osnovi prodajete svoj rad ili neku vještinu, sve što ljudi ili ne znaju, ili im se ne da trošiti vrijeme i snagu da to naprave sami. Ako želite znati koliko točno košta uhljebnička kasta u Hrvata, raspitajte se koliko npr. košta farbanje stana preko računa i koliko na crno. Razlika vam je cijena lijenčina, korumpiranih besposličara i neradnika uposlenih kod Debele Mame Države. Isto vrijedi za većinu obrta. Zato i oni koji rade “legalno”, rade bez računa i na crno kad god je to moguće. Ovo legalno u navodnicima, jer rad ne može biti ilegalan, osim ako je krađa i kriminal.

    Razmišljanje mog frenda mehaničara: “Ja da si na 35 lomim kičmu u grabi skidajući getribu sa kombija, gušim u prašini šmirglajući blatobrane i gubim oči vareći pragove na trulu mečku iz ’82… i još da hranim napirlatane pičke i pedere sa dvije lijeve rukice u klimatiziranim uredima, koji su više na “sastancima”, pauzama i gablecima nego na poslu? Ne pada mi na pamet. Nek’ odjebu u skokovima. A vidiš ovog urazumitelja i pregovarača? (čekić od 7 kila, okačen na počasno mjesto na zidu :)) Taj je za inspekcije i ostalu gamad. 🙂

    Malo ekstreman stav, ali je li čovjek u krivu?

  6. Ne mogu biti u krivu o necemu o cemu nisam govorio/pisao. Naravno da je za Filipine i nas (i Kinu i Indiju) dobro da se obrazuje sve vise programera za razlicite platforme ali ja sam govorio samo o jednoj konkretnoj stvari – call centrima.

      • Ok da zakljucimo da se slazemo da se ne slazemo 🙂 U postu u tocki br. 5 spominjete nekoliko puta BPO – business process outsourcing. Google pretraga pojma vodi na Wikipedia:

        https://en.m.wikipedia.org/wiki/Business_process_outsourcing_in_the_Philippines

        Znaci BPO na Filipinima se bazira uglavnom na call centrima , tako da mislim da sam pogodio temu. Nista protiv svih inzinjera i programera koje Filipini i druge drzave obrazuju. Neka raste tisucu cvjetova! 🙂

        • @universalnescaffe
          U mom malom gradu je call centar, u kojem je i ponešto tehnologije (optički kablovi, mreže, kompjuteri itd). A zapošljavaju i 40+ radnika i to pazite sada: ljudi su sretni što rade. Tako da tvrdnja o tome da call centara u RH neće biti ne stoji. Možda ne za engleski jezik, ali smo možda dobri cijenom za talijanski jezik?

          Te vaše tvrdnje o call centrima kao nečem lošem je u kategoriji o državi kuhara, konobara i sobarica. Ponižavate sve ljude koji rade u call centrima, ponižavate onog tko želi raditi ono što može i zna, za što je kvalificiran. Nisu svi inženjeri strojarstva ili doktori.

          Možda taj call centar nije donio neku veliku tehnološku inovaciju, ali je svakako donio sigurno barem jednu poslovnu inovaciju, svježu krv za hrvatske prilike, način poslovanja iz svoje zemlje, način ophođenja s klijentima iz svoje zemlje i sl.

        • @Boris
          Pošto nigdje u svojim komentarima nisam spomenuo vaš mali grad ne postoji mogućnost da sam ikoga uvrijedio. Pisao sam o konkretno o Filipinima i Americi i nisam nigdje uspoređivao sa hrvatskom.

          Hrvatska je kao i Italija članica europske unije što znači da se radi u praksi o jednom tržištu što nije slučaj sa dvjema gore navedenim državama. I to je sve nigdje nisam kazao da li neko zanimanje vrijedi više od drugoga.

        • Da, ljudima je to ponekad teško razumijeti, ali ako se radi o tržišnoj djelatnosti, u slobodnom tržištu i jednakoj pravnoj sigurnosti za sve tržišne aktere (po mogućnosti “visokoj razini funcioniranja pravnog sustava”, mada nije niti to tako nužno, bitno je samo da je svima jednaka ta pravna zaštita, poštena, pa koliko god zakoni bili dobri ili loši, procesi trajali sporo ili dugo, no svima bolje ako su bolji i sve funcionira brže i efikasnije), svaka djelatnost je kvalitativno gledajući jedako vrijedna a kvantitivno je to stvar pojednica, što tko želi, koliko kome dosta i nitko nema pravo nekome soliti pamet glede toga. Ako je netko zadovoljan plaćom iz call centra to je njegovo pravo da bude, i nepristojno je bilo što mu spoticati. Bitno je samo da mu se ne odobrava bilo kakvo prošenje nekog “socijalnog transfera” itd..(slično kao što se ne smije odobravati niti progresivno oporezivanje onoga koji zarađuje više). Ako je čovjek zadovoljan svojim, to treba poštivati!

          Dakle svaki dolar je dolar. Dolar koji zaradiš u call centru, kao seksualni radnik, profesor kvantne fizike ili bilo što drugo ako je tržišno, u pravno sigurnom okruženju, jednakom poreznom tretmanu itd., je potpuno istovrijedan dolar i svaku tu osobu i njegovo zanimanje treba jednako poštivati! Npr. nekakav znanstvenik na nekakvom Institutu koji možda nije financirana iz privatnih sredstava nego dobiva novac iz javnog proračuna i o tome možda loše izvještava javnost, loše prezentira rezultate kako znanstvenog rada tako i financija iza toga, možda ne shvaća da je zapravo njegov rad “po kuni koju je dobio” jednakovrijedan kuni prostittuke u državi u kojoj je to tržišno i regulirano zakonom tek onda kada se isprave ove nepravilnosti koje narušavaju tržišni karakter njegovog posla. To što je on profesor (potencijalni Nobelovac fizike jednog dana…) ne čini ga automatski vrijednijim i njegov posao važnijim od bilo čijeg tuđeg posla! Za imati jednaku 100 % poštenu kunu kao i svaki drugi pošteni čovjek bitno je da je ta kunu došla sa tržišta, pošteno, od onoga koji je to dobrovoljno platio, pa makar ako i došla slučajno iz državnog proračuna (to je uvijek malo zeznuto, nategnuto za opravdati) na način da je porezniim obveznicima jasno što su platili i zašto to žele plaćati (dakle tržišno je na naki način).

          A onda je dalje sasvim stvar individualne slobode imati stav i s time usklađena nastojanja koliko točno tih jednakovrijednih/”poštenih” kuna čovjek želi zarađivati. Ovisno o svojim sposobnostima, osobnostima, trudu, sreći…čovjek će zaraditi manje ili više tih kuna, i kao što svakom trebamo poštivati njegovih malo kuna, tako i onima koji imaju puno njihovih puno.

          Ali stvarno, obzirom da živimo u svijetu gdje vidimo da vrijedne stvari koštaju dosta (samo u svijetu bajki su vrijedne stvari besplatne), da nam treba puno kuna za sve…, treba imati poseban obzi prema onim najslabijima koji možda često osjećaju da im fale kune za razne stvari koje bi im bile vrijedne u životu, koji možda ne mogu zaraditi više iz nekih objektivnih razloga, pa stoga nikada i baš nikada ne treba omalovažavati niti jedan posao ako ga čovjek radi pošteno i od nikoga ništa drugo ne prosi (posebice ne od države). Uvijek je dobro nisko plaćenim uslužnim radnicima dati dobre napojnice kada vidiš da odlično rade svoj posao itd., jedino nikada ne treba odobravati progresivne poreze i time neke transfere kroz proračun. Svaka pomoć koju jedni prema drugima želimo pružiti treba biti stvar individualnih ljudskih odnosa, nikada kroz krađu zvanu porez + socijalni transfer jer šteta je lijepu gestu pomaganja i darivanja zagaditi ružnim praksama poput krađe, prisile, obmane.

    • Sve luđe od luđeg … sad bi se bacili u državni ‘kapitalizam’, a gospodarski plan im kaže da to ne valja nego da su zadruge prava stvar?!

  7. Nenade, ne vidim Vaš “like” na facebooku na stranicu “Valamar Hotels and Resorts”, mislim da bi bilo u redu da to popravite 🙂

  8. A u Hrvatskoj je postala sramota ne samo ne-uspjeti, nego i probati: tko proba, budala je!
    ++
    Danas u poreznoj upravi, na “uruđbenom”, ispred mene neka gospođa-poduzetnica ih traži neki dokument.

    Šalterski službenik: “Vidim bili ste prijavili gubitak?”
    Gospođa-poduzetnica (pogled u pod i melankoličnim glasom): “Da.”
    Šalterski službenik: “Ts ts…” uz kimanje glavom lijevo-desno (i pritom “ozbiljno” i “zabrinuto” držanje otprilike kao kad se roditelju dvogodišnjak nakon odvikavanja od pelene već 3 put uneredi u gaće).

    😦

    Odvratno, gnjusno, istovremeno nadrealno… ON, spunđer bob, mozak ko žvaka, koji tamo već 20 godina za sigurnu plaću (uz regrese, bolovanja, godišnje odmore…) grije fotelju, naporno ispisujući potvrde i udarajući pečate, daje si za pravo komentirati situaciju svojeg KLIJENTA i to pred svima, i na tako ružan način. Klijenta koji plaća poreze da bi Spunđer mogao tamo sjediti (i imati regrese, bolovanja…), i koji je vjerojatno baš zbog tih previsokih poreza i birokracijom otežanog poslovanja sada u nezgodnoj situaciji, vrlo moguće taj gubitak može značiti i osobni dug… ono, nezavidna situacija iz koje je pothvat izvući se u ovakvoj okolini…

    • Fakat mi je čudno da ekipa češće ne dolazi s granatom ili kanistrom benzina. Neki dan sam izgubio pola sata u poreznoj jer me aparatčik uvjerila da trebam čekati u redu za krivi šalter, dok je ona krenula okolo dijeliti kolegicama čokoladu.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s