Croatian Makers

Croatian makers – godinu dana kasnije

1. Godinu dana je prošlo od mog prvog posta Projekt Croatian Makers – dio puta do ‘zemlje znanja’ (poziv zainteresiranima)

Moj (naš) stav je da je hrvatsko školstvo praktički nepopravljivo ili jako teško popravljivo, i odlučili smo izvaninstiutucionalno (direktno) pomoći djeci, a i njihovim nastavnicima — jer u lošem hrvatskom školstvu ima puno dobrih učitelja, i sustav je u stvari lošiji od zbroja!

Ovaj prikaz pokazuje 47 mjesta na koje smo do sada imali isporuku (uključivo 2-3 koja su trenutno u procesu). S prethodne karte sam maknuo 2-3 mjesta koja nisu nikako odreagirala nakon prve probne isporuke:

CM isporuke

2. Ovime smo možda izmijenili živote 500-1000 mladih ljudi, a i njihovim nastavnicima dali ‘sense of purpose’. Robotika/automatika je zaista nevjerojatno atraktivna i opipljiva disciplina kojom se mlade ljude može uroniti u suvremenost. Za ilustraciju, evo jednog feedbacka:

Kako se bliži kraj školske godine, napisala sam vam kratko izvješće sa svih natjecanja na kojima smo sudjelovali. Bilo je ih dosta, osvojili smo par medalja, a najviši uspjeh kojim se ponosimo je 3 mjesto na državnom natjecanju iz Robotike te 2 medalje na Robokupu koje su odnijeli maleni učenici nižih razreda naše škole.

Svaki tjedan redovno radimo automatiku, u tijeku školske godine upisalo mi se još 4 učenika, sve djevojčice, sa željom da nauče koristiti Arduino. Trenutno nas je na dodatnoj 20-ak, a iduće godine je veliki interes za upisima novih učenika, posebno onih koji polaze 2., 3. i 4. razred.

Vaše donacije su nam jako pomogle, i sada mi učenici mogu raditi po dvoje u timu, čime se i kvaliteta učenja poprilično popravila. Pojačali smo i termine na subote, te se ponekad okupljamo subotom u školi, radimo na izumima i inovacijama, te vježbamo za natjecanja

Mladi čovjek (osnovna ili srednja škola) čak i da dobije stipendiju za studij u npr. Austriji ili Belgiji, ako je indoktriniran prevladavajućom mržnjom prema Zapada ili ‘kapitalizmu’, otići će ogorčen i agresivan na ‘prokleti Zapad’ (ili Istok: Kina ili Singapur). ALI ako je mogao u osnovnoj ili srednjoj školi surađivati, razmjenjivati nacrte ili se natjecati, sa svojim vršnjacima na Zapadu, osjećat će se dijelom suvremenosti i neće biti ogorčen i zatvoren.

3. Ovdje ću preskočiti užase komunikacije s uhljebima na carini (i nekim drugima) koji su odbijali izvršiti svoj posao i ocariniti stvari ‘jer otkud meni pravo da naručujem tako puno paketa, a oni rade na normu i to im je previše paketa’ (urazumili su se nakon prijetnji prijave etičkom povjerenstvu, ali mi je jedan pjetlić kazao da ‘imam sreću da nismo u komunizmu jer ne bih živ izašao na vrata’). Da, uredno plaćamo carinu i PDV na te donacije i tako hranimo te iste bezobrazne uhljebe.

4. Trenutno ne radimo ništa aktivno, nego samo ‘gnojimo’ ondje gdje postoji entuzijazam nastavnika (koji su ključni!), ali imamo neke ideje. Jako je važno da nam ne preporučujete škole i centre za rad s mladima ‘koji bi mogli trabati’. KLJUČNA je motivacija nastavnika, bitno je da oni sami imaju želju …

5. Osnovali smo udrugu koja se bavi ovim poslom, Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM). Znači imamo sustav. Tko god želi pripomoći donacijama, molim da se javi. Također, ako ste recimo gradonačelnik(ca), imate prostor i slično, a i entuzijasta u vašem gradu, javite nam se.

6. Imamo i neke druge aktivnosti. Recimo, donirali smo nekoliko dronova (prvi za njih!) u GSS, zaista ne znam kome bi više trebali nego njima. Ideja je bila da ih ‘stavimo’ na brzu krivulju učenja i omogućimo da specificaraju zahtjeve i onda platimo mladima da im to sastave. Ideja je da financiramo što više stvari bližih tržištu rada i poduzetništvu. Nismo baš nešto postigli u tome, ali smo stekli dobre prijatelje u HGSS 🙂

Eto to je otprilike to, a ako imate kakvih ideja ili želite pomoći, javite se 🙂

Oglasi

Kategorije:Croatian Makers

Tagged as:

35 replies »

  1. Malo sam ljut, više tužan i razocaran Istrom. Da sam bar ja kao školarac imao bar takve mogucnosti…sjecam se starog teleskopa koji smo sherali medusobno u astronomskoj sekciji, a posebno volju profesora…ovim putem se zahvaljujem prof engleskog jer je bila stroga, i prof zemljopisa koji mi je (nam) otvorio novu dimenziju svemirskih beskonačnosti. Moj zivotni put je krenuo drugim putem, ali sam strasno ponosan na prijatelja koji je doktor matematike negdje u USA…nadam se slijedecu godinu vidjeti koji marker na poluotoku, ali u konačnici ne mozes nikoga TJERATI da evoluira. Pomoci mozes ljudima koji hoce pomoc. Jos jednom puno zahvale gosp. Nenadu za osobni trud. Jednom ce to pognojeno sjeme izrasti u bar jedno veliko stablo.

  2. Čestitke za inicijativu i prvu godinu aktivnosti 🙂
    Robotičko informatički klub Popovača je među prvima doniranima, hvala, i vjerujem mali ali važan zupčanik Vašeg mehanizma 😉

  3. Izvaninstitucionalno djeluju neke udruge i pojedinci već jako dugo (ja to zovem gerilskim obrazovanjem:). No, kolkogod nam npr. srednjoškolci postaju bolji, sveučilišta ostaju loša. Kad vas iznimni mladi ljudi pitaju za studij vani, ne možete im ne reći da zaista već u Europi postoji hrpetina puno boljih opcija za studij od Zagreba i da ovdje vjerojatno neće biti zadovoljni (i nije uvijek lako ni objasnit zašto si ostao tu).

    Samo sam htio podijeliti tu što me tišti, Vama svaka čast na ovom projektu (makar bih ga ja nazvao programom:) i sretno dalje!

  4. “Osnovali smo udrugu koja se bavi ovim poslom, Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM). Znači imamo sustav. Tko god želi pripomoći donacijama, molim da se javi. Također, ako ste recimo gradonačelnik(ca), imate prostor i slično, a i entuzijasta u vašem gradu, javite nam se. ”

    Već četvrtu godinu vodim udrugu Pametna špica (www.pametnaspica.com) za promicanje kreativnosti, poduzetništva, vannastavnog učenja i samozapošljavanja mladih. Kome se na IRIM-u možemo javiti radi prezentacije naših planova za narednu školsku godinu i moguće suradnje? dr.sc. Saša Petar,

  5. Evo jednog iskustva roditelja čije je dijete malo jače “zagrizlo” za robotiku.Prijavio je svoj rad na natječaj objavljen u USA i osvojio nagradu u vrijednosti cca 200 dolara.A naša vrla država je naravno na tu nagradu uredno naplatila carinu.Znači osvojiš nagradu u svjetskoj konkurenciji i od svoje države dobiš … plati carinu.Kad smo tu situaciju objasnili američkom organizatoru natjecanja on je odlučio platiti carinu jer je htio da dijete dobije zasluženu nagradu.Drugi primjer je bila nabavka 3d printera.Umjesto da država potiče mlade da se bave takvim novim tehnologijama i da takvi uređaji budu što dostupniji,nju samo zanima naplatiti svoje.E zato je kinez imao razumijevanja i poslao paket od skoro 10 kg ( free shiping,bio je u Zg na carini za 3 dana) kao elektroničke komponente vrijednosti cca 50 eura.tako da je ukupan trošak za solidan 3d printer sa 2 kg plastike bio oko 3 000 kuna a da je država uzela svoje bilo bi mnogo više a onda vjerojatno to ne bi bilo moguće.Žalosno da moraš varati vlastitu državu da omogućiš svome djetetu alat za stjecanje znanja.

  6. U mojem gradu 25 km od Zagreba prema zapadu (lako je pogodititi,koji je to grad!) obnavlja se mala školska sportska vorana. Djece sve manje sportskih dvorana sve više i sve veće. Kraj te škole prodaje se jedna parcela zgodna za osnivanje školskog vrta, koju (vjerujem ) ne će kupiti Ministarstvo niti Grad , za potrebe škole.. Problem je! trebaju li djeca učiti nešto o hrani, ali prakatično, koristeći male motike i okapajući recimo paradajz luk itd. Povrat prirodi je u nas poštapalica. Valja čestitati i ovo: u tom gradu također se razvijaju inovativne aktivnosti; robotika i stvaralaštvo, gdje se djeci i srednjoškolcima pokušava tvrditi, kako nas samo ICT i visoka tehnologija mogu unaprijediti. Zato imamo paradoks, hvalimo se porastom turizma (brojimo ulaze automobila u Lučkom??) a uvozimo mlijeko u prahu, kako bismo proizvodili naše poznate sireve za te turiste. Kako djecu podućiti i privoliti na proizvodnju recimo mlijeka od koza i proizvodnju paradajza??. Važna značajka gospodarstva jest proizvodnja materija koje se dobivaju od obične trave ili biljaka, koje se vjekovima tu uzgaju. Zato u svom blogu (ekovalen) pokušavam “navijati” za eko-koncepte, koje bismo trebali paralelno “ulijevati” našoj mladeži uz ova znanja, koje se spominju u ovom postu.Jedna španjolska poslovica kaže: Više uradi onaj koji hoće, nego onaj koji može”. Dakle “trenirati” i volju i znanje kod djece.

    • Djecu privoliti na nešto, “ulijevati” im nešto, “trenirati nekome volju i znanje”, tjerati nekoga na manualni rad s motikom kojega više nitko ne radi (i loše za kralježnicu, pogotovo povrh cjelodnevnog sjedenja gdje ih se možda “privoljava” na čitanje Držićevih komedija koje im nisu jako smiješne i AG Matoš, AB Šimić poezije koju niti ne razumiju možda…) a istovremeno biti protiv sportskih dvorana gdje se može prakticirati zdravstveno ispravnije fizičke aktivnosti od pogrbljenog motikanja…, koje bi djeca možda i voljela za razliku od tog povrtlarstva – ne čini mi se baš dobro odmjerena “razvojna politika. U svakom slučaju povrtlarstvom će se u razvijenom gospodarstvu baviti njih puno manje od 1 %, pa vjerojatno u tom redu veličine treba očekivati i javljanje internih motivacija za taj posao i s time u skladu planirati školsku infrastrkturu za to…, zar ne? Treba gledati u budućnost, što očekujemo da će im biti korisna znanja i nastojati im pružiti uvjete za razvoj tih talenata, ali i dalje bez ikakve prisile, “privole”, ekscesivne infrastrukture za neku tako nišnu djelatnost. Tjelovježba za zdravo tijelo i zdrav duh je pak nešto što će trebati njih 100 %, i većina može razviti i stvarni interes za to, bez puno “privole”.

      Poezija je dobar primjer. AB Šimić je sa 15 godina napisao zbirku pjesama, pretpostavljam da je to nešto “interno”, da ga nije netko na to morao “privoliti”. I sigurno da je to radio vrlo mali broj 15-godišnjaka tada i vjerojatno još puno manje njih danas, i to je sve OK i jako lijepo, kada to djeca rade dobrovoljno, stvarno motivirani i kada ne postavljamo preveliku infrastrukturu za privoliti i sve ostale na to koje to možda uopće ne zanima. Jedini dobar recept za kvalitetno obrazovanje i imati sretnu djecu i omogućiti im razvoj njihove kreativnosti, inovativnosti, poduzetnost i time maksimalne spremnosti za stvaranju pravih rezultat u budućnosti u raznim poljima gdje se tko pronađe, je pustiti djeci što više slobode da sami odlučuju što i kako raditi, što i kako učiti, u čemu se i kako pokazati, na koji način se izraziti, ostvariti. Nešto previše centralno-planirati, ispirati mozgove, “privola” itd., to je nekako više komunistički pristup.

      Evo baš sto se tiče poezije i tinejdžera. Koliko njih danas u Hrvatskoj aktivno stvara kakvu-takvu poeziju (ne moraju na AB Šimić nivou, on je pro, nešto amaterski na njihovom nivou, bar iz zabave malo), izvodi tu poeziju, ima veliku publiku na tim “večerima poezije” koja uživa i s oduševljenjem čeka sljedeći tjedan novu porciju poetske zabave?! Naravno da ne baš puno, jer jedini doticaj naših školaraca sa poezijom je u negativnom kontekstu, kada ih netko prisiljava da čitaju nešto što ne razumiju, ili pišu nešto za čim nemaju nekakvu vlastitu strast, ne uživaju u tome. Sasvim ista analogija vrijedi i za skoro sve škole predmete.

      S druge strane, u slobodnim društvima bogate kulture, velike demografske i svake druge raznolikosti, makar slučajno zbog sindikalnih štetočina imali trenutno totalno devastirano javno školstvo (ovo niže/srednje, srećom već i danas fakulteti čak i državni su im vrhunski), djeca se recimo čak i poezijom bave u puno većoj mjeri nego kod nas, i jako uživaju u tome kako kod nas valjda nikada nisu, pa niti u ono staro doba kada je to bilo više cool, i to je redovito im pravi show, kada nekakvu primjerenu im poeziju, (freestyle) rap, izvode njihovi vršnjaci na toj “večeri poezije” (rap battle) kao npr. ovdje https://www.youtube.com/watch?v=UwEOG-GxnZ8

      Djeca sve što u školi, oko škole i izvan škole rade, trebaju raditi uz ovakve osmjehe na licu, interno motivirani, uživajući u natjecateljskom karakteru aktivnosti, u timskom radu, u mogućnosti “da se izraze” (to je njima jako važno, zato svi te društvene mreže, stvaralaštvo na Youtube vlog kanalima, Instagram kolekcijama fotki). Ako će neka djeca uživati, natjecati se, izražavati se itd, s motikom u ruci, super, ali čini mi se da nije nešto za puno više od 1 % školske populacije.

    • Kad se spoje proizvodnja mlijeka, robotika (mužnja krava) i ict tehnologija dobije se projekt Farmeron.
      Roboti i programi su glupi bez primjene u praksi ali primjena njih na stvarnim problemima generira projekte, startupe i firme koje mogu djelovati lokalno i globalno.

  7. POŠTOVANI MCLYNX,
    Razumijem Vas kako se moje gledište sučeljava s Vašim i uobičajenim gledištem, kako su sportske dvorane za zdravlje djece IN dok su vrtovi OUT. No problem nije u tome.
    Ako uđete u Konzum trgovačke lance onda pogledajte sve police i proizvode koji su posloženi na njima. Preko 95% proizvoda potjeće od trave , biljaka i životinja. Sada ću vas vratiti imaginarno da budete dijete od 7 godina koje svaki dan ide s mamom u trgovinu. To dijete zna točno na kojoj polici je mlijeko i povezuje samo trgovinu sa svojim jutarnjim toplim mlijekom koje potjeće fol negdje iz ČISTIH ALPI.??!!Treba li to dijete nešto praktično i više naučiti o toj hrani?.Hrana je prva ljudska potreba a sport i muzika je na desetom mjestu ljudskih potreba. Djecu razvijamo (pospješujemo im sportsku maštu) u smjeru kako će svi biti Messi i lijepo će živjeti od nogometa. Zato u “večernjaku” imate više od 10 stranica teksta o športu iz kojeg doznajem kako je Raketić odbio loptu sa gol crte koja je trebala završiti u golu. Novinaru večernjaka koji kaže kako je poljoprivreda slijepa ulica za vračanje dugova odgovaram:
    http://ekovalen.blogspot.com/2015/05/mlijeko-kontra-mobilne-telefonije.html.
    Turisti prvo kada dođu u našu zemlju primječuju da su polja neobrađena. Ugledajmo se u neke druge male zemlje EU ili Azije koji svoje tlo cijene kao najvažniji kapital.Mi smo od seljaka stvorili “seljačine” urbanizirali smo se i sada su samo sportske dvorane dovoljne da postanemo zdravi razvijeni!!? Dakle u svemu valja imati mjeru.Motika i kosa ne iskrivljuju ljudsko tijelo.

  8. Već nekoliko godina naša županijska udruga radi i na razvoju robotike. Uzrast polaznika je od vrtića do srednje škole. Svake godine smo na državnom natjecanju robotike u suradnji sa OŠ.
    Sada imamo i svoj prostor za vježbanje, te nam nedostaje oprema. Bazirani smo na Fischer-u, ali bi prešli i na arduino ili rasbery Pi. Želimo suradnju i svaka donacija bi nam dobro došla. Većina članova udruge su učitelji informatike.

  9. Cestitke za inicijativu, sjecam se tocno prosle godine kada sam shareao inicijativu i nadao se da nesto bude od toga. Zalosno je za ovu rupu od Karlovca do Zadra pa poslije do Splita, ali najponosnoji sam na moje Slavonce 😉 Jedna anegdota, kada sam prije par godina neposredno zaposlio 3 decka iz slavonije u IT developerski tim svi su me zezali da zaposljavam preko veze (iako je bila cista slucajnost), a danas su izrasli u stvarno dobre developere i sada svi kazu super da smo ih uzeli. Karta puno pokazuje , ali stvarno . Hvala Nenade na informacijama i nastavite sto vise sa ovakvim briljantnim idejama. I osnujte stranku 🙂

  10. http://www.stemi.education – podsjetilo me na Croatian Makers pa rekao da objavim ovdje ako ima zainteresiranih za tako nešto…

    Neka ekipa s naših sveučilišta stoji iza tog projekta, STEMI im je online platforma za učenje STEM područja kroz open source projekte. Prvi projekt je taj hexapod robot kojim se upravlja preko mobilne aplikacije i njegova je svrha da učenike i studente inspirira i motivira za STEM. Više od toga ne znam 🙂

    • Gledao sam to ali se učinilo da je to naprosto kopija stvari koje se mogu za mnogo manje novca kupiti drugdje, dakle nije ‘izum’. Pitao sam ljude u projketu kad su mi se javili da ih podržim, ali mi nisu ništa suvislo odgovorili, zašto bi bilo prednost raditi kopiju nečeg kineskog za dva puta veću cijenu?

      • Poštovanje g. Bakić, tražio sam malo po vašim postovima i linkovima, no ne mogu pronaći u kojim školama se provodi projekt Croatian makers, dok mi to iz karte nije vidljivo. Možda griješim ili nisam dovoljno uporan, ali vas molim za pomoć, koje bi to bile škole ili udruge (može i u inbox)? Konkretno me zanima područje Zaprešića (ako postoji) ili zapadnog dijela Zagreba. Također, ukoliko drugi sudionici na blogu imaju kakve informacije, dobro bi došle. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijepi pozdrav.

      • Gospodine Bakić, lijepi pozdrav. Ne znam jesam li nešto pogrešno naveo ili izjavio u prethodnom postu, ali vas molim da navedete adrese škola ili ustanova u kojima djeluje vaš projekt. Hvala!

        • To jedno čininmi se sada preko 60 škola, ali i centara koji rade s mladima. Nismo naveli imena škola. Također mi ne radimk skoro ništa, samo poklanjamo opremu.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s