Uncategorized

Uber(izacija) je prvenstveno stvar kvalitete, a ne cijene

Tržište kao jedini način dizanja kvalitete u većini proizvoda i usluga i kako će pomoći i taksistima

1. Mnogi hrvatski socijalist će se iznenaditi činjenicom da njima najpoželjniji proizvodi ne dolaze od centralnog planiranja ili ‘providnosti’ nego od tržišnog natjecanja. Recimo hrvatskim ‘urbanim socijalistima’ omiljeni iPhone, BMW ili Audi, a da je po njihovom, toga (na svijetu) nikad ne bi bilo.

Pri tome ne mislim da oni imaju zle namjere ili su populisti, oni naprosto (još) ne razumiju te stvari jer su one ponekad neintuitivne. Pogledajmo ove ljubitelje iPhonea i BMW (Holy, Leko, Cipras):

agent chemtrails

leko BMW

cipras BMW

Najbolji auti ne nastaju tako da Angela Merkel kaže: ‘Idemo sad, ekipo iz BMW, napravite novi model ‘sedmice’ jer NAM to treba kako bismo dokazali njemačku supremaciju!’, nego zato jer BMW to želi i mora (kako bi opstao) napraviti jer Audi i Mercedes spremaju slično.

2. Ovo je vrlo netrivijalna stvar. Ne sjećam se (i ne mogu naći) tko je pisao, Hayek ili Schumpeter, o načinu kako su napredovale centralnoplanska birokratska gospodarstva, na primjeru traktora. Na nekoj svjetskoj izložbi početkom prošlog stoljeća Rusi su vidjeli funkdionalni traktor i imitirali ga (reverse-engineering) i uskoro imali ‘isto što i Amerikanci’. Ali taj traktor ne bi bio moguć bez dva stoljeća isprepleteno tehničko-komercijalnih inovacija. Tehnička inovacija ne znači ništa bez komercijalizacije, koje ga tjera dalje, razvija konkurenciju itd.

A Mises kaže:

As far as I know the best that the Russians have achieved was imitating foreign models. The major attraction of their exhibitions at the World’s Fairs in Paris and in New York were imitations of American agricultural implements and of Ford cars and tractors.

Socijalistima se često čini da je ‘lako’ imitirati proizvode, ali stvar je u procesu, inovativnosti, koja dovodi do tih proizvoda, a on je moguć jedino u tržišnom gospodarstvu (=kapitalizam). Njima paradoskalno, sigurnost je u dinamici, ne statici.

Jedan od najvećih ekonomista prošlog stoljeća, veliki humanist Schumpeter (koji je za sebe rekao da si je dao cilj biti ‘najbolji ekonomist na svijetu, najbolji jahač u Austriji i najbolji ljubavnik u Beču’, a na koncu rekao da je ostvario dva cilja, ne rekavši koja dva, ‘ali da ima previše dobrih jahača u Austriji’) je o tome prvi vrlo uvjerljivo pisao.

Pogledajte dobro (ako niste još čitali Schumpetera) barem ovo što piše o njemu, pogotovo o Central contributions (o kapitalizmu, demokraciji, poduzetništvu). Njegova najpoznatija knjiga Kapitalizam, Socijalizam i Demokracija završava depresivno, one ne želi ishod o kojem piše, ali kaže ovako:

Demise of capitalism

Schumpeter’s most popular book in English is probably Capitalism, Socialism and Democracy. While he agrees with Karl Marx that capitalism will collapse and be replaced by socialism, Schumpeter predicts a different way this will come about. While Marx predicted that capitalism would be overthrown by a violent proletarian revolution, which actually occurred in the least capitalist countries, Schumpeter believed that capitalism would gradually weaken by itself and eventually collapse. Specifically, the success of capitalism would lead to corporatism and to values hostile to capitalism, especially among intellectuals. “Intellectuals” are a social class in a position to critique societal matters for which they are not directly responsible and to stand up for the interests of other classes. Intellectuals tend to have a negative outlook of capitalism, even while relying on it for prestige, because their professions rely on antagonism toward it. The growing number of people with higher education is a great advantage of capitalism, according to Schumpeter. Yet, unemployment and a lack of fulfilling work will cause intellectual critique, discontent and protests. Parliaments will increasingly elect social democratic parties, and democratic majorities will vote for restrictions on entrepreneurship. Increasing workers’ self-management, industrial democracy and regulatory institutions would evolve non-politically into “liberal capitalism”. Thus, the intellectual and social climate needed for thriving entrepreneurship will be replaced by some form of “laborism”. This will restrict “creative destruction” (a borrowed phrase to denote an endogenous replacement of which old ways of doing things by new ways) and so will burden and destroy the capitalist structure.

Schumpeter emphasizes throughout this book that he is analyzing trends, not engaging in political advocacy.

Međutim, još prije više od dvadeset godina je Fukuyama pisao zašto je Schumpeter bio u krivu: Capitalism & Democracy: The Missing Link. Zadnjih 20 godina je u svakom slučaju nadmašilo svačija očekivanja, o čemu sam pisao ovdje: O globalizaciji (i konzumerizmu).

Vratimo se na Uber i kvalitetu.

2. Uber, odnosno ‘uberizacija’ nije samo stvar niže cijene. Velikim dijelom, ili u našem slučaju: ponajviše, to je stvar KVALITETE.

Kvalitete na više načina:

A. Sustav ocjenjivanja je jako dobar za izlučivanje kvalitete. Možete odbiti vožnju s taksistom koji ima loše ocjene. Do sada je uvijek bio rizik. Iako se u prosjeku kvaliteta (ljubaznost, način vožnje, čistoća) u taksijima popravila, nikad ne znaš tko će ti doći i kako se ponašati. O taksijima s aerodroma da ne govorim, a rijetko se vozim s kolodvora, ali si uglavnom ta iskustva ne želim.

Međutim, ‘uberizacija’, stavlja pod pritisak vozače, ako im se sviđa veći broj vožnji (a najskuplji taksi je onaj koji stoji), neće si moći dozvoliti loše ocjene.

Problem zagrebačkih takstista nije u niskim cijenama, nego u nedostatku vožnji. Prije još 2-3 godine je prosječni taksist mogao ostvariti možda 4-5 vožnji u 8 sati. Sada je to vjerojatno 7-8, ali po nižim cijenama (i manje ima varanja, koje je nekima od njih bilo jako profitabilno). A zašto je bilo malo vožnji, i još uvijek ih ima? Mislim da to nije bilo zbog cijena, nego zbog nesigurnosti i nelagode. I sam sam puno puto propustio vožnju taksijem očekujući nelagodu oko rasprave oko pokušaja varanja (zaista, sada toga ima radikalno manje!). Dolaskom Camea i Eko taxija se povećala konkurencija, što je natjeralo Radio Taxi da brzo i agilno počne sređivati stanje u svojim redovima i sada je usluga Radio Taxija značajno bolja nego prije par godina (iako i dalje ponekad imam neugodna iskustva).

Siguran sam da sada ima ukupno barem dvostruko više vožnji taksijem nego prije dvije godine: veća konkurencija je podigla kvalitetu i stoga potražnju za proizvodom: kolač je narastao za sve!

Objektivno, pri sadašnjem broju vožnji taksiranje je neprofitabilno! Ne gledam tu samo tekuće troškove, nego i amortizaciju i popravke auta. Taksist bi morao moći svakih nekoliko godina kupiti novi auto. Izračunajte: ako dnevno ima 10 vožnji (recimo da radi 9 sati), po prosječnoj cijeni od 40 kuna, to je svega 400 kuna dnevno, ili 8.000 kuna u 20 radnih dana. bez godišnjeg, bolovanja itd. Neisplativo!

ALI, kad bi taksist imao 20 vožnji dnevno, situacija se potpuno mijenja. Stoga će agilniji pokušati dogurati do 20, vožnji dnevno, zašto ne? što zanči da će (moći i htjeti) ulagati više u svoje automobile, i tako će početi selekcija. Konkurencija uvijek nosi žrtve, ali pogledajmo ovo:

Martin van Buren, who succeeded Andrew Jackson as President of the United States in 1836, highlighted the problem perfectly in a letter he wrote to Jackson while still Governor of New York:

“If canal boats are supplanted by ‘railroads’, serious unemployment will result. Captains, cooks, drivers, hostlers, repairmen and lock tenders will be left without means of livelihood, not to mention the numerous farmers now employed in growing hay for horses. Boat builders would suffer and tow-line, whip and harness makers would be left destitute … As you may well know, Mr President, ‘railroad’ carriages are pulled at the enormous speed of fifteen miles per hour … by ‘engines’ which roar and snort their way throughout the countryside, setting fire to the crops, scaring the livestock, and frightening women and children. The Almighty certainly never intended that people should travel at such breakneck speeds.”

Plender, John (2015-07-28). Capitalism: Money, Morals and Markets (Kindle Locations 1279-1286). Biteback Publishing. Kindle Edition.

Nažalost, napredak uvijek nekima šteti, ‘izum’ iPhonea je odnio mnoge poslove u drugim tvrtkama (a ljudi su prešli na druga radna mjesta, u drugim tvrtkama), a iPhone jako vole upravo protivnici Ubera?!

Saša Cvetojević kaže:

„Veliki sam fan Ubera, i to ne samo zato što je povoljan, brz i pouzdan. Ono što ja podržavam jest promjena koju Uber i ostale inovativne kompanije donose ovoj državi. Oni ubrzavaju napredak te dovode pozitivne promjene koje su nam prijeko potrebne. Iz tog razloga podržavam Uber u Zagrebu i namjeravam ga redovno koristiti.“

Što s taksistima koji će možda izgubiti posao? Njihov problem nije u tome da nema dovoljno posla za taksiste, nego da nema dovoljno drugih poslova. U SAD, Velikoj Britaniji i drugdje zaposlenost je skoro potpuna, što znači da i plaće rastu. A zašto nema poslova? Upravo zbog uhljebničke, protekcionističke, državno-planske politike naših političira, koji time navodno ‘štite narod’. (Sjećate li se kako je Slobo Milošević vikao Srbima: ‘Niko ne sme da vas bije!’)

B. Kvaliteta u cijeloj razini usluge: način plaćanja, vidite kad će po vas doći taksi, koliki je prosječno vrijeme čekanja, povijest vožnji zajedno s njihovim prikazima na mapama, savršen sustav reklamacija ….

C. Gore sam to napisao, ali da ekspliciram: ovo će dugoročno dovesti do veće kvalitete kompletnog taksi tržišta.

3. Općenito, naša gospodarska situacija je jako loša. Suprotno od onoga što baljezgaju naši političari i neki sindikalni vođe, nema (marksističko-lenjinističkog) ‘sukoba rada i kapitala (u kojem kapital pobjeđuje)’. Naime, odlaze i kapital i radnici. Ili možda netko misli da je kod nas tako jak kapital da je ‘pobijedio’, pa zato naši ljudi odlaze na rad u inozemstvo? Rad može biti produktivan i cijenjen samo kad je PUNO kapitala, a ne malo.

E sad, kad nema puno kapitala, ni rad ne vrijedi puno.

Pa neki vrijedni ljudi nemaju prilike naplatiti svoju vrijednost (i rad) nego otići van. Ili?

Bio sam prije dva tjedna na velikoj europskoj konferenciji o radu (nas nekoliko iz moje firme smo jedini bili iz cijele Hrvatske), i pogledajte jedan vrlo zanimljiv grafikon s jednog predavanja ondje, radi se o Human Cludu, kako ljudski rad može biti dostupan neovisno o fizičkoj infrastrukturi ili organizaciji tvrtki:

human cloud

Pogledajte malo ovo i guglajte neke od tvrtki s ovog grafikona.

Vidite, ‘Human Cloud’ omogućuje i omogućit će i mnogim našim ljudima (recimo, sada podosta u IT) rad za veliki kapital, ali iz Hrvatske, umjesto da se iseljavaju!

Uber je samo mali dio toga.

Kod nas je međutim često velika histerija oko svake vrste fleksibilizacije, koja hrvatskom radniku, potrošaču i društvu samo koristi. Primjerice, samo 0,4% hrvatskih radnika radi preko agencija za privremeno zapošljavanje, a u Njemačkoj, koja ima vrlo rigidno tržište rada, čak 2,5%. Naravno (u Njemačkoj i EU) zato jer je to odličan alat za smanjivanje nezaposlenosti, ulazak na tržište rada i slično. A kod nas su sindikati javnih službi nametnuli (a često neuki novinari prihvatili) da se to naziva ‘lizing ljudi’. Kakva mizantropija! Kakva bezosjećajnost prema onima koji nemaju posao, ili bi htjeli da im plaće rastu, od strane onih koji imaju odlično plaćen i siguran posao!

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

25 replies »

  1. Ovo me sve podsjeća na pitanje (iz moje struke) što je to informatizacija poslovnog procesa?!
    Oni retro-tipovi rekli bi: uvođenje računala u poslovne procese (postojeće, nepromijenjene)
    Oni drugi (namjerno neću reć napredniji, nego oni koji „malo bolje“ kuže stvari) bi rekli: PROMJENA poslovnih procesa potpomognuta IT sredstvima.
    Preneseno na jezik demokracije: demokracija je stalna PROMJENA onih koji donose odluke, koje se tiču cjelokupnog društva.
    A promjene kod nas nema. Prosječni stanovnik RH stalno gleda unatrag, u povijest, i pita se kad će se opet „vratiti“ ona stara vremena. A povratka na staro jednostavno nema. Nit ga može biti.
    Ili možda može?? Ajmo svi baciti mobitele, porušiti sve bazne stanice svih operatera, ajmo počupati svu elektroniku iz auta (ovako trošim puno na benzin svaki mjesec, onako bih sigurno bankrotirao), ajmo porazbijat sve bankomate i uništit sva Internet bankarstva (bohte ko bi opet čekao u redu za podić 200 kn), ajmo potopiti sve katamarane, pa ćemo do otoka umjesto 20-30 minuta opet putovati satima, …

  2. Odličan point u zadnjoj rečenici. Odvratna mizantropija najgore vrste!!!!. Koliko bi to i konkurentnost moje vlastite tvrtke popravilo da je zapošljavanje fleksibilnije?!. Mogli bismo preuzimati više projekata i brže reagirati u neplaniranim situacijama kada su potrebna pojačanja ili sastavljanje ad-hoc timova. Kada bih htio biti još radikalniji, usudio bi se reći da će u buućnosti večina ljudi biti “privremeno zaposleni”, tj. vrlo mali segment će imati stalan posao. Desit će se uberizacija radne snage, i to je ok. Svijet se mijenja, a mi promatramo. Netko bi možda i riješio te i takve probleme na našem tržištu zapošljavanja da se ne boje medijskog senzacionalizma i ignorancije.

    • Nažalost Gasper to se neće riješiti tako brzo, dok god imamo ove političare koji nas vode. Osobno radim u upravi, i osnovno čemu ljudi oko mene teže je “siguran i stalan” posao, ne uviđajući da svi skupa pilimo granu na kojoj sjedimo, jer: ima nas 2/3 previše+od preostale 1/3 manje od pola je iskoristivo za nešto korisno.
      Dodatno “siguran i stalan posao” znači da se ne mora puno raditi, odnosno moto je “ne možeš me toliko malo platiti, koliko mogu malo raditi”.
      Dok god su ovo vrhunski ideali kojima teži većina, za mene su stanovnici RH lijena i neradnička nacija i društvo (čast poduzetnoj manjini koja nas sve skupa hrani). A ne kako nas i sebe doživljavaju veliki domoljubi, koji u svom životu nisu stvorili ništa.

      • Dolazak Ubera je tako velik milestone po meni, da se hrvatsko vrijeme odsada slobodno može računati na ono prije dolaska Ubera i poslije njega. Tu se najmanje radi o taxiranju jer uber nije taxi kompanija, već eksponent jedne nove paradigme koja je fundamentalno drugačija od one na koju smo navikli u ovoj ustajaloj etatističkoj žabokrečini. Ovdje se radi o ideji napretka, preskakanja birokracije i vraćanja snage pojedincu. Ljudi će nadam se početi uviđati da naš mali zatvor i nije baš takav raj na zemlji, već da se super stvari i inovacije dešavaju daleko u tim zlim kapitalističkim zemljama. Uvidjet će iz prve ruke (doslovno) kako im život može biti bolji i na tako trivijalnoj razini kao što je kretanje iz toče A u točku B, a da to nije zahvaljujući Sindikatu ili državi koja ih štiti od zlih neoliberalnih inovacija koje će uništiti hrvatsku dušu. No, da se nadovežem na ovo tvoje, s čime se apsolutno slažem – upravo taj moment kada ljudi shvate da se po povratku s tog sigurnog posla mogu jednim “klikom” uključiti u Uber i nekoga povesti će biti taj koji će, nadam se, potaknuti misao – hej pa ovo je cool, taj “kapitalizam” uopće nije zao – vidiš kako sada mogu biti još slobodniji (imati više novaca, priuštiti više iskustava, upoznati više ljudi). Neki će tako doći u dodir s ljudima koje inaće ne bi upoznali i tko zna što se iz toga može raditi.. Uglavnom, raspisao sam se pa cu sada stati.. Ovo je tako dobra stvar da se ne sjećam kada sam zadnji puta bio ovako optimističan.

  3. Jos jedan odlican post! Samo nastavno o kvaliteti, u Njemackoj su se Taxisti posve uberizirali 🙂 U vecini gradova (barem ovim vecima) svi su taxisti dostupni preko aplikacije MyTaxi (https://de.mytaxi.com/index.html). Shvatili su da moraju ponuditi istu kvalitetu. Dakle, dostupna vozila u blizini, pracenje taxija u dolasku, placanje preko aplikacije, ocjene vozaca i sve ostalo sto je Uber donio svojom pojavom. Takodjer nude specijalne popuste za voznje s aerodroma (ukoliko taxi narucite preko aplikacije i sve ostalo). I dalje su skuplji od Ubera ali hrpa poznanika kaze da im je sad draze zvat taxi (kao sto ste naveli, podizanjem kvalitete usluge ljudi su spremniji platiti vise) zato jer znaju standard vozila i znaju kojeg ce vozaca dobiti.

  4. Znači li to da se usluga Uber taxija može koristiti i plaćati samo upotrebom iphona i androida te upisom kartice, nema plaćanja u gotovini i klasičnog poziva?

  5. hakiranje racuna i slicne stvari su uvijek opasnost gdje kod ostavljali svoje podatke, a kupnja preko interneta je i osjetljivija nego sto ljudi misle, i ako cesce ostavljate podatke svoje kartice uokolo rjesenje je jednostavno otvoriti tekuci racun i uzeti debitnu karticu za njega, da se ne moze u nikakav minus, a na tom racunu drzati novce za takve prigode. Ako zafali novaca na tom racunu, u 3 klika preko mobilnog ili internet bankarstva ga prebacite s drugog racuna i toeto.

  6. Prošli tjedan sam si priuštio mali godišnji u Londonu. Zbilja sam ga prošao uzduž i poprijeko, koristio javni prijevoz&u manjoj mjeri taxi, a od aerodroma low cost easybus. Da skratim, totalno potitivna iskustva što se tice cijena, usluga, timinga i svega ostalog. Fasciniralo me što u tolikoj fluktuaciji ljudi sve funkcionira, ili su mozda sve namjestili i ušminkali bas za mojeg posjeta…nisam uspoređivao cijene jer je nosens pretvarati u kune. Baziram se na uloženo-dobiveno. Kulturno, točno, čisto, čak i mirišljavo. Cijeli grad mi je mirisao na vaniliju! Povratkom sam dozivio em kulturoloski sok, em provalu fekalnih voda u glavnoj posti, a šlag na kraju domaci, nas taxista uredno oderao. Da, naplatio po taximetru, ali me prevezao najduzim putem od aerodroma. Nisam nista rekao jer sam bio umoran. Ajde bar mu je auto bio cist. Citirao bi gornji komentar da smo takvi kakvi jesmo a ne onakvi kakvim se prikazujemo. A gosp Bandić je samo jedan u nizu politicara i gradonacelnika, nacelnika koje zasluzujemo i sami biramo. Uber i danas sutra ostalo sto nas ceka dokazuje ono sto sam odavno shvatio, ako se ne mijenjas, promijenit ce te. I da zbilja, zbilja NEMAMO šansi dok ne promijenimo mentalni sklop. Iz prve ruke jos bi mogao pricati o svemu, ali jos procesiram dojmove.

  7. Pozdrav,

    Nisam se jos vozio uberom niti vani niti u ZG, pa ako mi moze netko odgovoriti:

    kako je rijesena fiskalizacija? Naime ako se ne varam fiskalizirati se moraju gotovinski racuni, ali i oni placeni kreditnim karticama, pa me zanima da li to rade ?
    postoji cijeli jedan pravilnik o tome kako taksi vozilo mora biti oznaceno (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_03_31_553.html). Buduci je UberX usluga gdje voze postojeci taksisti predpostavljam da sve to imaju, ali ono sto me muci je taksimetar. Taksimetar je mjerni instrument i ima cijelo cudo propisa kako se on testira (na valjacima), plombira da nebi taksista sam promijenio cijenu voznje i sl Moraju postojati certifikati labaratorija koji su ga ispitali i sl. Ako dobro razumijem kako UberX radi – taksimetar ne radi za vrijeme voznje sto predstavlja krsenje propisa.

  8. Mislim (ali nisam siguran) da na vecini trzista, Uber ne ide s pricom da su taksi servis, nego da u principu iznajmljujete sofera i vozilo na odredjeni rok. Na taj nacin zaobilaze drzavne regulative u podrucju taksi sluzbi. Tako da za njih to pravilo s taksimetrom ne vrijedi, jer nisu taksi sluzba.

    • @Đemal Bijedić, @Tor

      Slažem se da su oni posrednik, ajmo reci zamjena za call centar koji sjedi iza broja 1717 za radio taxi Zagreb, pa onaj tko želi vožnju će umjesto nazivanja broja 1717 kliknuti nešto u aplikaciji i dobiti licencirani taxi.

      Kada bi to Uber došao po korisnika i nakon toga uključio svoj taksimetar ništa nebi bilo sporno, no budući Uber aplikacija obračunava kilometre, odnosno, cijenu vožnje mislim da bi njihova aplikacija trebala biti cetrificirana kod odgovarajućeg Instituta za mjeriteljstvo. Btw, ovo nije RH izmišljotina, već EU – na ovim stranicama imate popis instituta za mjeriteljstvo koji certificiraju Taximetre http://ec.europa.eu/enterprise/newapproach/nando/index.cfm?fuseaction=directive.notifiedbody&dir_id=125641 (potrebno je odabrati Products / Taximeters).

      Od svih tih instituta samo jedan ili dva poznaju certificiranje software-a uz hardware, pa me zanima kako su to riješili budući je hardware različit, pa se u teoriji mogu desiti malverzacije na način da npr. na android telefonu Uber aplikaciji daje krive informacije o GPS koordinatama.

      Kod nas je situacija još kompliciranija, taximetri moraju biti plombirani da ga taksisti nebi mogli otvoriti i npr. mijenjanjem zupčanika (!?) promijeniti obračun kilometara, moraju se testirati na valjcima da se provjeri točnost (kod GPS-a to neće raditi) i sl…

      E sad, kada Bandić i ekipa navale po Uberu sa ovakvim zahtjevima, bojim se da će pobjeći glavom bez obzira 😦

      • Opet – ovo nije taksi. Iznajmili ste automobil s vozačem, i takva vrsta usluge ne mora imati taksimetar po nijedom zakonu/regulativi.

        Uber nije posrednik prema taksiju, vec prema izamjljenom vozilu s vozacem.

      • Nisam strucnjak za zakone i regulativu, ali zar mora svaka usluga na svijetu biti propisana zakonom? A ono sto nije eksplicitno propisano u zakonu je protuzakonito?

        I cisto sumnjam da je zabranjeno iznajmiti sofera s vozilom na recimo 2-3 dana, to nije nikakva novost. E pa ako je moguce takvu uslugu dobiti na par dana, onda je moguce i na 15min. I mislim da se tako Uber postavlja na svim trzistima.

  9. ok, nema potrebe za vikanjem (caps lock), mene zanima što je ako nije taxi služba? Pričamo o ovoj usluzi koja je pokrenuta u ZG, ne uber u svijetu.

    Znamo da vozači moraju imati firmu / obrt i moraju biti licencirani (dakle taksisti)
    Znamo da ne koriste klasične taksimetre za obračun cijene vožnje već smartphone aplikaciju
    znamo da plaćanje ide kreditnim karticama

    Ono što ja neznam je što piše na računima, tko ih izdaje Uber Croatia d.o.o ili vozač? Može pomoć?

    Btw, nemojte me krivo shvatiti – nisam protiv ubera, štoviše i sam sam prije par godina radio na jednom projektu za taksi službe pa nam je palo na pamet da maksimalno pojednostavimo priču za vozača i instaliramo mu samo tablet koji bi bio sve i navigacija i taksimetar (obračunavač cijene vožnje). Da bi bili sigurni da se kilometraža dobro obračunava u uvjetima slabog GPS signala (npr tunel) povlačili smo podatak o pređenim kilometrima sa OBD II uređaja i sl…

    Uglavnom naletili smo na gomilu (birokratskih) problema i odustali, pa sam jako znatiželjan kako je to sredio Uber 🙂

  10. Mislim da bi uz ovu odličnu vijest Ministarstvo financija moglo napraviti principijelni radikalni zaokret.Na tragu ovog problema o čemu Nb piše da nema dovoljno poslova,dodao bih-ima ima ih,ali su u sjeni . Dakle,Mfin bi trebao svim punoljetnim državljanima uredno omogućiti fakturiranje sitnih usluga i poslova,Oib imaju,prema bilo komu,a bez registracije oivog ili onog .Tete koje čuvaju djecu,peglaju,čiste, spremaju kuce ili stanove,dečki koji čiste krovišta, podrume,penzici koji rade i znaju znanje,itd.
    To funkcionira u nizu zemalja (Nizozemska,Skandinavija),plaća se neki sitni porezni paušal,i svi zadovoljni.

  11. Za “uberizaciju” bilo čega, treba biti spreman na promjene, na gledati stvari iz novih kutova, za prihvatiti nove koncepte, nove izazove – iskoristiti nove prilke!

    U Hrvatskoj su ljudi, posebice pod utjecajem sustava/birokracije/politike, potpuno nespremni na sve to. Status quo je svima najdraža opcija.

    Čak se danas govori o tome kako niti USA, Silicijska dolina itd., nemaju dovoljno fleksibilnost za promjene, da ih tu Kina prešišala, a što onda reći za Europu koja je tu za red veličine slabija, ili za Hrvatsku koja je za red veličine slabija od Europe.

    Ovdje imamo zanimljiv intervju s čovjekom koji puno razmišlja o tim stvarima koje mijenjaju svijet, stvaraju novu tehnološku budućnost, a koja će naravno uzrokovati i jednako velike društvene promjene.
    http://www.huffingtonpost.com.au/2015/05/13/andrew-ng_n_7267682.html

    Mislim, kad nam aute ne budu vozili “uberovci” nego se oni budu vozili sami, kako će se to kod nas prihvatiti i regulirati? Moguće da će našima to pogotovo biti “neka voze oni svoju babu, neće Zagrepčani u auto bez šofera ako im gradonačelnik kaže da to za njih nije dobro”.

  12. Točno tako. Nisam mislio samo na uber kao taxi usligu, vec cijeli niz jednostavnih poslova koji se mogu pausalno oporezivati, a za koje nije potrebno otvarati firmu. To je kod nas u povojima, ali je nezaustavljivo. Poput smartphona i interneta. Na redu je država i mijenjanje zakonso pravnih regulativa. Narodski, nemojmo komplicirati i izmisljavati toplu vodu.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s