Uncategorized

Birači izrazito žele reforme. Zašto glavne stranke to ne nude?

I zašto će Most, a možda i neki drugi, biti ‘iznenađenje’ izbora

1. Jučer sam proveo malu neznanstvenu anketu (za sada 805 odgovora) sučelivši dvije suprotne izjave naših predsjednika. Dva prethodna koja su se izrazito protivila reformama (Mesić, Josipović) i sadašnje koja ih na riječima potiče. Uočimo da predsjednik ima daleko veću moć blokiranja nego poticanja (o čemu još kasnije).

Pitanja je bilo da li podržavate dijagnozu ‘krivnje’ za ‘naše probleme’, nje ili njih (dok su mogli više utjecati). Jesmo li za krizu krivi sami, ili su nam krivi drugi? Izjava je jučerašnja eksplicitna KGK i neke od čestih i karakterističnih SM i IJ (za reference pogledajte prethodni post):

– Predsjednica KGK: Za našu krizu smo krivi mi.
– Predsjednici SM i IJ: Za našu krizu su krivi drugi, a ponajviše ‘liberalni kapitalizam’

Ovo je presudno pitanje za Hrvatsku, iako se na prvi pogled to ne čini (‘ma pustimo to tko je kriv, ajmo na posao!’).

Ali najprije rezultati, koji su u ovoj gruboj formi manje važni (pogledajte niže za pravo značenje):

tko je kriv 1

Netko će sigurno reći: Ali ljudi koji čitaju ovaj blog su netipični, oni su skloniji tumačenju da nismo mi krivi (nego smo jedna neivna-naivna nacija koja NIJE opljačkala svoju državu, a kao što znamo ta naivna nevinost + autarkičnost je u srži i sjevernokorejskog Juchea).

ALI:
– Velik broj ljudi koji su ispunili anketu došao je s raznih mjesta na FB, gdje se anketa proširila
– Velik broj ljudi je čisto politički neprijatelj (ili čak mrzi) KGK, pa bi takvi više nego iskompenzirali tu možebitnu ‘nagnutost’ (osim ako ne smatramo da su glasali ogromnom većinom glasači HDZ … vjerujte, nisu!)
– I na koncu, zašto bi posjetioci ovog bloga bili nerealni?

Ipak, mogu se i složiti da je anketa neobjektivna (vjerojatno je), ali recimo onda, kolika bi mogla biti greška? Je li pravi omjer 80-20? Ili?

2. Međutim, koje je pravo značenje ankete?
Pitanje je zapravo: “Jeste li za reforme ili niste?”

Naime, da bi se krenulo u reforme, najprije se mora shvatiti da se moraš reformirati, da je to tebe, a ne do drugih, objektivnih okolnosti. Suprotno, ako si protiv reformi, onda ćeš tvrditi da nije problem u tebi, nego u većim okolnostima, pa trebaš samo pričekati da one prođu, i onda po starom.

Najbolji primjer toga je čuveno Josipovićevo ‘traženje koncenzusa’, što je najbolji način za blokiranje reformi. Jer ako ih samo neki ne žele (a takvih će uvijek biti), onda se one ne mogu pokrenuti. Pogledajmo primjerice ovo: ZAKON O RADU — Josipović: Potpisat ću referendum o ZOR-u ako pregovori krivo krenu

Koliki je otpor reformama, možemo vidjeti čak i iz slizavanja tadašnjeg predsjednika Josipovića (dakle potpuno mainstream figure u tom trenutku) s ORaH-om koji je pak čvrsto stajao iza svog doslovno (ovo nije šala ni karikiranje) venecuelanskog programa (uz nešto mističnih natruha nekog indijskog mistika Sarkara).

Bez sumnje, pravo značenje gornjega je:

jeste li za reforme

Recimo da ugradimo sve greške unutra (pa i prilično brojnu i jaku rentijersku klasu, vidite niže), koji bi bio pravi omjer? 70-30?

3. Važan element gornje priče je i stalno ukazivanje kako je navodno kriza u svijetu vrlo gadna. To rade i stranke i s njima bliski mediji. Iako svijet stoji bolje nego ikada, a zaposlenost u SAD, VB, Njemačkoj, Kini itd. je potpuna, plaće rastu itd. (Juche, kažem vam.)

4. Pa zašto onda glavne stranke praktički ne nude reforme iako bi one sigurno značile boljitak? Zato jer smatraju da će se ‘raja’ uglavnom opredijeliti ideološki (nevezano za sadržaj), a ‘talasanje’ reformama bi im oslabilo status u članstvu, odnosno onom dijelu članstva koje je uhljebljeno. Iako bi svaka pravednost trebala biti orijentirana k onima koji nemaju kruha, a ne prema uhljebljenima.

5. Zato će opcije koje nude reforme dobiti više od očekivanog udjela glasova (neki će biti izgubljeni u bespućima D’Hondta). Jer kako velik dio ljudi će ipak prepoznati da su reforme potrebne, jedan dio će se otkloniti i od te velike ideološke ostrašćenosti, i usprkos često trashy pristupu alternativa. Osim ako se velike stranke ipak ne orijentiraju malo više proreformski.

A koliko su optori jaki, možete vidjeti i u mom starijem članku Grafikon dana: Dvije Hrvatske? Kao i u poznatoj činjenici koju sa već više puta spomenuo da je ‘heroj’ Piketty otpuhan s hrvatske medijske i političke scene upravo na krešendu piketijevske histerije (gostovanje u HNK, gdje se morao pokazati ‘svatko’). A to je bilo samo zato jer je kao jedini konkretni savjet Hrvatskoj rekao ‘oporezivanje nasljedstva’, a to u našem slučau znači: nekretnine. Dobro potkožena rentijerska klasa u Hrvatskoj koja je i Pikettyja koristila kao alat u argumentiranju protiv promjena, odjednom ga se odrekla. Sad treba razumjeti da štednja u bankama i nekretninska i javnosekotorska rentna pozicija ipak nije ravnomjerno raspoređena: mali postotak građana kontrolira većinu. A oni su utjecajni.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

59 replies »

  1. Teško da reforme može provesti netko tko je imao preko 20 godina vremena da to riješi i stalno te probleme gura dalje. Nemaju oni znanja i hrabrosti suočiti se sa problemom i postaviti nanovo temelje, državne uprave, županije, gradova, općina i njihovog financiranja, transparentnog trošenja novca i opravdanja zašto je to napravljeno,,, pa do mirovina i njihovog suludog izračuna gdje su se mirovine djelile šakom i kapom nekome tko ni nije puno uplaćivao za te iste mirovine,,,pa na dalje.

    Doslovno treba sve iz temelja postaviti, ali doći će drugi problemi, izbjeglice, nemiri, mahh….

    Ako se ovih 40-50% ekipe koja ne glasa aktivira i daju glas za MOST, mogli bi dobro protresti vladajući dvojku, al budemo vidjeli.

  2. Zato što dvije vodeće stranke potječu iz istog mentalnog i ideološkog ishodišta. Socijalistički mentalitet prevladava i “lijevo i “desno” i ako neka treća stranka po mom mišljenju MOST ne natjera vladajuće na promjene onda će to učiniti netko treći iz vana.
    Za SDP i HDZ bi bilo najbolje da se udruže u jednu zajedničku interesnu uhljebničku koaliciju pa da nastave po starom do bankrota države.

  3. Najveće reforme koje se trebaju dogoditi su reforme fiskalne politike, reforma mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
    Reforme fiskalne politike trebaju izjednačavanjem strana pokrenuti investicije.
    Znači, ako je obveznik u prošlosti dobio neku korist za vrijednost manju od realne, a drugi je tu vrijednost platio u realnom iznosu + kamatu, onda će u narednom razdoblju povlašteni kroz poreze platiti iznos koji je platio manje. Iz takve porezne politike nitko nesmije biti isključen, svi građani su pred Zakonima jednaki.
    Mirovinski i zdravstveni fondovi nesmiju omogućavati veće povlastice na jednoj strani, a sve na štetu druge strane(fond međugeneracijske solidarnosti). Korist ostvarena iz fondova ne može biti veća od kapitala koji je akumuliran u fondovima,zajedno sa prinosima, sve drugo treba nazvati pravim nazivom;socijalna pomoć.
    Do sada je sve bilo naopako:
    Zdravstveno i mirovinsko osiguranje je korišteno po socijalističkom ključu, iako više ne živimo u socijalizmu, razliku su plaćali građani kroz poreze(oni koji su bili prisiljeni na to)
    Oslobođeni od poreza su bili RVI pripadnici NOB-a ili drugi povlašteni građani koji su kakvu vrijednost dobili na poklon od države, a oni koji su to platili svojim radom, dodatno su uz to još i plaćali i previsoke poreze(najviše zbog onih koji nisu platili ništa).
    Takvo nepravedno stanje je uplatitelje previsokih poreza i samu državu bacilo na koljena, a u državi stvorilo povlaštenu kastu.
    Napravljene su neustavne razlike među građanima(nisu svi pred Zakonima s podjednakim pravima), samim time u Republici Hrvatskoj ne postoji vladavina pravne države i poredak nije Ustavni.

    • Reforme pravosuđa i jedinica lokalne samouprave su također iznimno važne. U biti cijelu državu treba reformirati. Na žalost MOST-a nema u mojoj izbornoj jedinici – 8. Baš šteta jer vjerujem da bi jedan mandat za sabor dobili. Da su malčice prije krenuli bio bi puno bolji rezultat, ali samo neka tako nastave i za 4 godine bi mogli biti jako visoko.

      • Most postoji i u osmoj izobrnoj jedinici. Pretpostavljam da je do zabune došlo jer su prilikom objavljivanja lista na svojoj FB stranici listu iz osme izborne jedinice objavili naknadno. Provjerite na http://www.izbori.hr.

  4. Gosp. Bakić da li se zalažete za porez na nekretnine, da li je prvotni Linićev prijedlog zakona po vam ok ili bi nekretnine trebalo više ili manje oporezivati?

  5. Svi su za reforme, ali ne za one koje će negativno utjecati na radnike i njihova radna mjesta. Ajmo pokušati napraviti reforme koje će utjecati isključivo na lopove koji su 1990./91. politički postavljeni za direktore firmi, da bi tu istu firmu kupili na 1 kunu, istjerali radnike na buru, nove strojeve kupljenje krajem 80ih prodali, kao i zgradu sa zemljištem (iako je zemljište bilo općinsko), pa se preko noći obogatili. Ajmo izbaciti iz javne uprave 260.000 prekobrojnih (izvješće EK iz 2014.), ajmo smanjiti broj jedinica lokalne samouprave. Sjetimo se da je ta ista EK 2002. rekla kako RH ne treba velike reforme, jer je sve dobro osim lokalne samouprave (rascjepkanost lokalne samouprave, ne poštujući prirodne i povijesne regije, regije nemaju nikakvu, a kamo li autonomiju propisanu pravilima EU, već su ekstremno vezane za centralnu vlast), onda je došao HDZ na vlast bojao tunele 10-15 puta i sl i dogodila se kriza. Mesić je već 2007. govorio kako se nešto čudno dogaša u ekonomskom polju, ali su mu se iz HDZ-a rugali da priča viceve. 2008. EH službeno pada u recesiju s tim da smo 2007.pali za više od 7% poena. Kada pitate tko je kriv za loše stanje u gospodarstvu odgovor sam dao poviše (privatizacijska pljačka 90ih i farbanje tunela 00ih). Nije istina da je Josipović bio protiv reformi, jer je zadnje dvije godine mandata predlagao onih 20 točaka za izlazak iz krize i privlačenje kapitala. No, u RH u kojoj politička zbilja traje koliko i pamćenje zlatne ribice (3 sekunde) sve se brzo zaboravlja.

    • Ukratko, idemo napraviti kajganu, bez razbijenih jaja. Nema reformi bez smanjivanja opsega i dosega javnog sektora. Javni sektor se mora smanjiti i po broju zaposlenih (opseg) i po ovlastima (doseg). Nadalje, trebati ce nam i profesionalno sudstvo, nezavisno od zakonodavne i izvrsne vlasti. A trebati ce nam i promjene ustava i garantiranje prava pojedinaca, narocito pravo vlasnistva.

    • Ivane, pa i na prihode od kojih ste kupili auto je već plaćen porez, pa svejedno več godinama plaćamo porez na CMV. To Vam nije problem ?

      • Naravno da je to problem. Svaki preveliki porez je problem. Porezi guse gospodarstvo. Stvar je vrlo jednostavna: godine 2007. sam razmisljao o pokretanju privatne konzultantske firme u Zagrebu. Kada sam vidio kolika su davanja i sto sve bih trebao placati, odustao sam od te ideje i vratio se u SAD. U Hrvatskoj se otvaranjem firme ne moze zaraditi, stvar se naprosto ne isplati. U SAD sam za $500 otvorio firmu u roku od 48 sati i preko te firme poslujem kao samostalni konzultant. Drzava mi uzme otprilike 35% a ostatak ostaje meni.
        Ne samo to, ne treba mi veza za dobiti posao. Dovoljna je moja reputacija i razgovor s klijentom. Kako zivim u Njujorku gradu, koji je golemo trziste, nikada nisam besposlen. Ako se opseg poslova prosiri, toliko da ga ne budem sam u stanju obavljati, morati cu zaposliti mladjeg suradnika. To mi jos uvijek omogucuje lijepu zaradu, sto u Hrvatskoj, zbog izrazito progresivnog sustava oporezivanja i gomile raznih parafiskalnih nameta, ne bih mogao ostvariti. Kada se sve zbroji i oduzme, jos nije vrijeme za povratak iz kapitalizma.

  6. Oporezovati nekretnine je nužno, ali ne na način da oni koji su nešto dobili na poklon, budu oslobođeni poreza, nego da to budu oni koji su nešto stvorili svojim radom, i tu je smisao realne fiskalne politike opravdan. Na taj način se građani, kroz smislenu fiskalnu politiku, izjednačavaju
    Isto tako treba napraviti sa svim darovanim poslovnim subjektima koji su darovani pojedincima ili tvrtkama kroz pretvorbu i privatizaciju. U narednom vremenu se moraju izjednačiti sa poslovnim subjektima koji su stvoreni realnim radom. Naravno da se ljude koji bi dobili nešto na poklon ne treba uništiti, nego im treba omogućiti kroz idućih 50 godina da plate porez i izjednače se sa svima drugima.

    • Zasto je oporezivanje nekretnina nuzno? Nekretnine su uglavnom kupljene prihodima na koje je vec placen porez, zar ne? Ja, recimo, mislim da su porezi u Hrvatskoj puno previsoki i da bi ih trebalo drasticno smanjivati, ne uvoditi nove.

  7. Ako smo imalo mudri i imamo još trunku vizije ovi izbori su prilika da izaberemo one koji ako ništa drugo barem verbalno govore da će učiniti sve kako bi se provela reforma javne uprave i teritorijalni ustroj. To nam ionako ne gine u vrlo bliskoj budućnosti ali bi način na koji će to učiniti MMF bio sigurno bolniji i teži (preko koljena) nego da sami krenemo u posao i kroz naredne 2-4 godine to odradimo. Ionako oni koji će”otpasti” iz igre u većini će biti upravo najveći dio političko-parazitnog-uhljebničkog tijela kojeg, ako mislimo svojim unucima (djeca su već ionako dogrla u glibu zajedno s nama) prikazat svjetlo na kraju tunela, se ionako moramo rješiti dubokim rezom.
    Nastavimo li ovako klizimo niz ambis i nema nam spasa, a onda znamo što to znači. Bankrot+ nemiri+ zveckanje oružjem = ratne igre po scenariju Istok-Zapad.

  8. Nadam se samo 70% izlasku birača, sve ostalo je neuspjeh. Vec 20 god dvojac bez kormilara sa vojskom sljedbenika koji su vec generacijski uhljebljeni i rade na tome da sto manje ljudi glasa. Jer sa vlastitim birackim strojem unaprijed produzavaju vlast, bilo to hdz ili sdp. Nista bolje nije ni sa regionalnim strankama, npr ids. Mentalni sklop se nije maknuo od ex yu, nepotizam, kumstvo, bratstvo…podijeli pa vladaj. Isto tako masi neodlucnih i nema tko ponuditi neki “3” put. Ne znam, razmisljam da li je bolje da ostanemo neovisni, slobodni i siromasni…ili da prosto nestanemo kroz koje vrijeme kao neko pleme iz davnina. Nema onog naboja, zamasnjaka, ljudi su pasivni…čekaju Velikog vođu? Koji ce povesti narod? Sto ponuditi mladim ljudima, koju viziju? Vremena nemamo. Uzalud potroseno 25 god. Inace sam dragovoljac 90, bivsi vojnik, nisam ranjen niti sam član bilo koje stranke.

  9. Zato sto bi reforme znacile i njihov kraj. I cijeloj vojsci stranackih ukruha. Vidim to ovdje u ids. Ako izlazak ne bude bar 70% pa makar ljudi birali paju patka, nista od toga. To njima i paše, dograbili su vlast, pasivizirali nestranacki dio naroda, i samo se rotiraju od 91′. Mislim da se nista nece promijeniti. Do bankrota kada se vise zbilja nece moci nista. Tuzan sam kad na ulici cujem :” ne idem na glasanje i tako je sve vec odluceno” Znaci jos moramo uciti o demokraciji. Bar jos 100 god.

  10. Stranke ne nude bilo kakve reforme jer moraju prvo dobiti izbore. Svi znamo da reforme moraju udariti po nekome. A u kapitalizmu to naravno neće biti kapitalisti nego oni drugi. Kako onda da očekujemo da stranke ponude bolne reforme po običnog čovjeka i da dobiju izbore?

  11. Gospodine Bakić, izgleda da patite od naivnosti, kao i ja do nedavno.

    Zgađen svim onim što su nam priuštili političari od 1991. do danas, naivno sam odlučio napisati svoj “predizborni program” s 50 KONKRETNIH mjera za promjenu Hrvatske, od kojih su približno pola potpuno originalne u hrvatskim relacijama, a pola su moje varijacije na već poznate teme. Obuhvatio sam sva relevantna područja, od monetarne do socijalne politike. Budući da me nisu zanimali i ne zanimaju stranački dresovi, nego mogući preporod Hrvatske, svoje sam mjere u skraćenoj verziji, jer nisam htio unaprijed otkrivati sve karte, u razgovoru ili emailom ponudio županijskim čelnicima HDZ-a i SDP-a te predsjednicima Živog zida, Mosta, Oraha i Naprijed Hrvatska, zajedno sa svojim detaljnim životopisom i brdom priloga. I nigdje nisam naišao na razumijevanje. Neki su kurtoazno odgovorili s nekoliko praznih fraza, a neki nisu ništa odgovorili.

    Naravno, nije mi trebalo mnogo vremena da shvatim da su svi oni jednaki. Nije njima stalo do Hrvatske, nego samo do osobne koristi i koristi svojih najbližih prijatelja. Govore i govorit će samo ono što njihovi potencijalni birači žele čuti, a rade i radit će samo ono što njima osobno odgovara. I zato su mene smatrali padobrancem, koji nije prošao hirerarijske stepenice unutar stranke pa se nije ranije dokazao kao koristan vodonoša za vrhušku stranke te bi možda čak mogao poremetiti njihove osobne planove i križaljke tako da su me jednostavno ignorirali.

    Dakle, bilo tko u želji da nešto promijeni u Hrvatskoj može u najboljem slučaju postati samo donkihotski borac protiv vjetrenjača.

      • Gospodine Nostradurus Zagrebački,

        zahvaljujem na odgovoru. U ovom trenutku nisam više zainteresiran s nikim dijeliti detalje svog “predizbornog programa” – iz više razloga. Jedan je definitivno razočaranje u mogućnost promjene Hrvatske kroz jedini efikasan kanal, politiku, a imam isuviše godina da bih si mogao priuštiti Sizifov posao. Drugi je osobne prirode, jer poslije duže borbe s vlastitim financijskim problemima (stjecajem nekih nesretnih okolnosti, kapital mi je zamrznut u nekretninama) imam šansu da uskoro možda nešto prodam pa ću se, ako bude sreće, posvetiti svojim novim poslovnim projektima, koji već dvije godine čekaju realizaciju. Itd.

        Ipak, da me ne shvatite pogrešno, barem ću nešto reći. Jedna od točaka je posvećena, naravno, HNB-u pa sam obrazložio zašto se mora promijeniti Zakon o HNB-u i zašto trebamo prisiliti HNB da napokon iskoristi sve mogućnosti koje ima svaka centralna banka i koje neke najuspješnije centralne banke u svijetu koristi te da počne raditi u korist Hrvatske umjesto da se veleizdajnički ponaša.

        Zbog cirkusa kakvog naši političari trajno, a naročito u predizborno vrijeme, priređuju, upozorio sam da se hitno mora formirati Antikrizno vijeće zbog predstojeće financijske i gospodarske krize u svijetu. Oni se razbacuju predizbornim lizaljkama i balonima, a ne vide da nam prijeti globalni tsunami koji nas može potpuno ponoviti. Intenzitet buduće krize se procjenjuje različito (paralele s onom 2008/2009, s američkom Velikom depresijom 1929/1932 pa čak i s katastrofom 60-tih godina 19. stoljeća u Americi), ali svi je već vide, i globalni financijski establišment i alternativni financijski mediji.

        Imam ja i vrlo praktičnih prijedloga – recimo, kako smanjiti javni dug, kako pokrenuti proizvodnju automobila, kako razviti brodogradnju, kako spasiti poljoprivredu, kako uvesti red u pravosuđu, kako ostvariti sve postojeće i buduće investicijske projekte u obrazovanju, kulturi i zdravstvu, kako reformirati obrazovni sustav itd., ali poslije ovog svog iskustva s političarima izgleda da nema smisla bacati “margaritas ante porcos”, a ovce će, na žalost, dobiti ono što su tražile.

        Moram priznati da ranije nisam znao za pokretpatriot.com i vašu knjigu “Financijski sustav i novac”. Letimično sam sada pregledao sve što ste pisali i vidim da su nam razmišljanja u globalu identična ili slična. Skidam kapu za sav vaš entuzijazam i trudim pa za sada samo nekoliko riječi. Recimo, neke vaše linkove i ja sam pratio (kao positivemoney.org.uk), Simona Dixona sam svojedobno vrlo cijenio, ali me razočarao kad je počeo zastupati bitcoin – jednu od najvećih podvala čovječanstvu, skuhanu u uredu NSA-e u lipnju 1996, a preporučujem da među linkove uvrstite i odlični http://www.sovereignmoney.eu/ te još jedno kukavičje jaje čovječanstvu, iz istog misaonog sklopa i s istim ciljem kao bitcoin (uz vaš komentar, da netko ne pomisli da ih reklamirate) – https://www.betterthancash.org/

  12. Gospodine Nenad Bakic,

    Odite upitajte bilo koga od 500.000 drzavnih sluzbenika da li su za rezove u javnom sektoru.
    Odgovor je: “Ne”.
    Nakon toga isto pitanje postavite 1.200.000 umirovljenika od kojih ni 200.000 nema 40 godina radnog staza i trtare da se nekom revizijom ili reformom mogu smanjiti njihove mirovine.
    Odgovor ce Vam takodjer biti: “Ne”.
    Upitajte isto jos 300.000 primatelja socijalne pomoci pa cete takodjer cuti: “Ne”.

    Dakle, 2 MILIJUNA LJUDI U HRVATSKOJ PRIMA NOVAC DIREKTNO OD DRZAVE i biti ce protiv reformi jer ne zele SMANJENJE NJIHOVIH PRIHODA OD DRZAVE.
    Toj brojci pribrojimo jos clanove njihovih porodica pa cemo doci skoro do 3 MILIJUNA PROTIVNIKA REFORMI U HRVATSKOJ.

    Tko je najsigurniji GARANT STATUSA QUO (BEZ REFORMI)?
    HDZ i SDP i zato 75% glasaca njima daje glas.

    Od oko otprilike 4 milijuna stanovnika u HR, 3 milijuna zeli ocuvanje statusa quo, a 1 milijun koji ne prima novce od drzave zeli reforme.
    Sto je najgore u svemu, tih MILIJUN LJUDI KOJI ZELE REFORME rijetko izlazi na izbore jer nemaju za koga glasati?

    Za “reformista” Cacica koji nije provodio reforme dok je bio na vlasti?
    Za Petrinu i MOST koji primaju u stranku ISTAKNUTE BIVSE HDZ-ovce poput Prgometa?
    Za ZIVI ZID koji na izborne liste stavlja TOTALNE LUZERE, ljude sa blokiranim racunima?

    Bio sam poduzetnik u HR punih 14 godina. Kad je dosla kriza, zatvorih firmu i evo me normalno radim u Njemackoj. Ne pada mi na kraj pameti vise voditi ikakav biznis u HR.

    KOMUNIZAM i KOMUNISTICKI MENTALITET je protivnik bilo kakvog progresa.
    Koja je razlika izmedju kapitalizma i komunizma koji je jos uvijek prisutan u HR?
    U kapitalizmu PAMETNI VODE GLUPE, a u komunizmu GLUPANI VODE PAMETNE.

    • Gospodine Zujic,

      odličan komentar, ali potpuno pogrešan zaključak, na tragu zablude koju dijele mnogi. On bi u stvari možda mogao biti “U bogatim državama PAMETNI VODE GLUPE, a u siromašnim GLUPANI VODE PAMETNE”. Prema vašem zaključku netko bi mogao pomisliti da, na primjer, u Somaliji, Malawiju ili Gvineji postoji komunizam. Štoviše, u skandinavskim državama pa i u Njemačkoj ima toliko elemenata komunizma da se, recimo, nekim Amerikancima ili Englezima diže kosa na glavi od takve prakse.

      Hrvatska je kompliciran slučaj za generalizaciju, jer ipak imamo kapitalizam zato što, prema vašem zaključku, pametni vode glupe, samo što su pametni tek za vlastiti džep, a glupi ih slijepo podržavaju. A bojim se da istina ponekad nije daleko ni od treće varijante – glupani vode glupe (čast izuzecima, naravno). Uostalom, nije bez razloga izreka “Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje”.

      Ukratko, nije problem na relaciji kapitalizam – komunizam, nego u mentalitetu naroda, odnosno stanovnika neke države, koji se ne stvara ni ne mijenja za nekoliko godina ili nekoliko desetljeća, nego su za to potrebna stoljeća. Ne sjećam se tko je točno rekao “Slaveni su smeće povijesti”, ali sam siguran da u toj potcjenjivačkoj doskočici ima mnogo istine.

      • Mislim da je to “Slaveni su smeće povijesti” , mislio i izrekao Karl Marx te je bio mišljenja kako Hrvati , Česi , Slovaci , Srbi itd. , osim možda Poljaka , Rusa i Turskih slavena , nemaju pravo na povijest i trebaju nestati. A posebno je mrzio Hrvate zbog gušenja pokušaja socijalističkog prevrata u Beču. A vaša konstatacija kako nije problem na relaciji kapitalizam-komunizam , po mom mišljenju je itekako bitna, jer kapitalizam radi i donosi bogatstvo državama dok komunizam (socijalizam) donosi mrak i bijedu. Za to su vam dokaz Poljska Češka , Slovačka …. koje su vrlo brzo prešle sa komunizma na kapitalizam (nisu im trebale stotine godina) , a to su napravile tako (neke više neke manje) da su sve koji su bili u kom. sistemu u vrhu politike, gospodarstva, kulture i sveučilišta zahvalili i zabranili im rad na istima danas.

        • Da, točno, to je bilo zbog bana Jelačića, koji je ugušio mađarsku pobunu 1848/49 i spasio Habsburšku dinastiju i monarhiju. Ta pobuna jest bila relativno revolucionarna, ali nije uopće bila socijalistička revolucija.

          Drago mi je da ste spomenuli Poljake, Čehe i Slovake, jer ste time dodali još jedan dokaz da sam u pravu kada tvrdim da nije problem na relaciji kapitalizam – komunizam, nego u mentalitetu naroda. Česi, Slovaci i Poljaci su danas najuspješniji Slaveni baš zato što su stoljećima bili u dodiru s Nijemcima i preuzeli nešto od mentaliteta Nijemaca dok su, recimo, Srbi, Makedonci, Bugari ili Ukrajinci bili daleko od njih pa se posljedice vide i danas.

          Uostalom, Istočna Njemačka – iz koje su poslije Drugog svjetskog rata pobjegli najsposobniji Nijemci i u kojoj su ostali najnesposobniji Nijemci – ipak je bila najefikasnija država Varšavskog ugovora, u kojem je postojao potpuno isti komunistički sistem od granice sa Zapadnom Njemačkom do Vladivostoka. I slično je bilo i u Jugoslaviji – Slovenija najrazvijenija, Makedonija najnerazvijenija, a sistem potpuno isti.

          Što tek reći o kapitalizmu? Isti sistem širom svijeta, a rezultati u praksi sasvim različiti. Najkraće – koliko naroda, toliko i kapitalizama.

        • Teško je prihvatiti da su stav “Slaveni su smeće povijesti” uz dodatak da ih prvom prilikom treba iskorijeniti, istrijebiti javno iznosili baš Marx i Engels. A jesu. Ali istina ozdravljuje, pomaže. Što god mislili o marksizmu, komunizmu i o ljudima koji ga zastupaju, ovaj stav koji se odnosi na sve slavenske narode AUstroUgarske (na sve osim Nijemaca, Mađara i Poljaka) je dokaz da smo svi samo ljudi, ograničeni, skloni greškama, i glupostima, i da je bezrezervno, apsolutno povjerenje u autoritete opasno. Taj je stav o Slavenima realno, kretenarija na razini najglupljeg torcidaša ili bbb-ovca. Ali takav je zapravo i marksizam, glup, djetinjast, okrutan.
          Nisu ni Hitlerovi smeđekošuljaši u početku bili manje smiješni od Glavaševe crnokošuljaške Sokolske Straže.

    • ja sam djelatnik državne uprave, zapravo lokalne samouprave, imam “siguran i stalan” posao i plaću, ne trošim se previše na poslu, ali sam ZA radikalne promjene. Zašto? Sve navedeno je zapravo sporo ali sigurno piljenje grane na kojoj sjedimo. Što je najgore grane na kojima bi trebala sjediti naša djeca već su odavno ispiljene!

  13. Apsolutno se slažem s Nenadom da ljudi žele reforme, problem kod ljudi je što oni ne razumiju meritum stvari a to je razlika između realnog sektora i javnog. Ako se pretpostavlja da u realnom sektoru radi oko 1mil ljudi a u javnom 250 tisuća onda je logično da postoji velika količina potencijalnih glasača koja bi htjela reforme. problem je što ti ljudi ne razumiju kad potpisuju referendum protiv izmjene zakona o radu da se to u većini slučajeva ne tiče njih nego javnog sektora, znači treba ljudima plasticno objasniti da se njima uzima da bi se uhljebima dalo, treba ih u biti” posvadati ” s proračunskim krpeljima a ne da se oni s njima senzibiliraju.u svim javnim raspravama kad se spominje rezanje plaća i mirovina ljudi koji nemaju veze s tim misle da se to i njih tiče. još veći su problem poduzetnici koji glasaju za lijeve opcije to je apsurdno. Milanović najavi da će uvesti porez na dividendu i čovjek koji ima doo mu da glas, jer glupan ni ne zna da se to njega tiče , moj osobni poznanik dugogodišnji poduzetnik. Problem i rješenje je u poduzetnicima i njihovim obiteljima jer je to sasvim dovoljna količina glasova koja može presuditi da li će biti reformi ili ne.

  14. Na jednom prošlom komentaru sam napisao:

    “HDZ, SDP i HNS imaju 300 000 članova. Kada se tome broju dodaju još i članovi njihovih obitelji, to je golema glasačka mašinerija koja ne želi promjene u ovoj zemlji. Kad se još 25% glasova na parlamentarnim izborima baci na stranke koje ostanu ispod praga, nije ni čudo da nam se na vlasti stalno smjenjuju nacional-socijalistička partija Hrvatske i nacional-socijalistička partija Jugoslavije.”

    Tada SDP još nije mahao zastavama i veličao prvog predsjednika pa je postojala barem neka razlika među dvjema partijama.

    Izbore odlučuju oni koji glasuju, a ne oni koji ostaju kod kuće. Siguran sam da među ovima za koje ste naveli da podržavaju promjene ima puno onih koji će ostati kod kuće jer “nemaju za koga glasati”. Oni koji su protiv promjena će sigurno glasati za one partije koje su ih uhljebile.

  15. Gro tih silnih članova su samo članovi na papiru. Stvar je u tome da HDZ i SDP uspiju isprovocirati dosta birača da glasaju protiv onih drugih. Po meni nikad lošiji i jedni i drugi nisu bili. Svi puni afera, bez cilja i vizije. Gospodarskih programa nemaju, vizije još manje itd. Potencijalni premijeri izgubljeni u vremenu i prostori. Jedan ne zna 5 točaka programa nabrojati, dok se drugi iskazao u ovih četiri godine po mnogim glupostima.

  16. ORKESTAR NA TITANIKU SVIRATI ĆE USKORO PO EU NOTAMA

    Kada sam ovo ljeto pričao s prijateljem koji je malo bolje upućen u EU zbivanja na višem nivou, rekao mi je da RH kotira u EU lošije od Grčke, što me zapanjilo. Ispada da na u EU gledaju kao neku državicu koja je milošću SRNJ ušla preko reda u EU, a ne može se brinuti sama o sebi, pa će joj biti potreban monitoring i stalna pomoć.
    Zašto se ne možemo brinuti sami o sebi, duga je priča, a glavne razloge moramo tražiti u ostavštini bivšeg režima koji još živi u kolektivnoj svijesti elita i naroda. Narod ne možemo kriviti za stanje u zemlji, već više elite koje nisu na visini povijesnog zadatka, a taj “domaći zadatak” će našim elitama postaviti navodno već 03.11.2015. delegacija EU u tzv. “EU Semestru” zbog prekomjernog javnog duga i proračunskog manjka. U svakom slučaju sve me podsjeća na onaj vic kada ekonomista kaže političaru da ako ovako nastavi s zaduživanjem i uzimanjem kredita bez reformi, da je to za 4 godine put u pakao, a političar mu odgovori da je njemu pakao već sutra ako ne nastavi sa zaduživanjem…
    Stvar je u tome da u liberalnom kapitalizmu konkurencija ipak prisili kapitalista da razvija tvrtku, modernizira je, uvodi tehnološke i organizacijske inovacije ( većina naših tzv. “velikih poduzetnika nije konkurentna i ne izvozi značajno u EU”), a kod domaće politike naše dve najveće stranke imaju u biti slične ekonomske programe, inzistiraju na ideološkim razlikama i nisu spremne zbog monopola vlasti na radikalne reforme bez pritiska MMF i EU…Još jedan stari vic kaže da je SSSR propao kada je režim pokazao Zapadu kako se živi u SSSR, a svojim sekretarima omogućio da vide kako se živi na Zapadu ( EU i SAD)…Još jednom kao i puno puta u povijesti nećemo se mijenjati iznutra, već vjerojatno pod pritiskom EU i SAD doći će i “reforme” i “bolni rezovi” koji neće biti tako bolni za “dokoličasku klasu uhljeba” kada ih budemo morali provoditi po naputku izvana…

    • E ovo ste sjajno napisali, svaka čast!
      Nema tu kod nas sreće niti samostalnog razvoja. HDZSDP mreža je svrha sama sebi, kolateralno se desi poneka dobra stvar i za ostale. MOST može malo utjecati ali brzo će biti usisani u the Mrežu.
      Pogled u budućnost je Grčka.
      Sve će se desiti kao i tamo samo malo brže čim kamate skoče.
      Opiranja će biti, biti će i nešto malo nereda. Broj uhljeba će se smanjiti, ali ne drastično.
      I životariti će se i dalje. Naravno uvijek će biti i bogatih, sposobnih i poduzetnih.
      No sve to je miljama daleko od moderne države kakvu ovdje na blogu želimo. Tek za možda 15ak godina, daljnom intervencijom i asimilacijom od EU roditelja tržišnim metodama postati ćemo bolji nego danas.

      Jedino što me zaista plaši su daljnja fašizacija i debilizam sve više građana RH. Čak i među visoko obrazovanim prijateljima, kolegama i poznanicima toliko je nerazumijevanja, nebrige, kolektivizma, nezrelosti i općenito odvratnih razmišljanja da mi je muka u želucu.

      Pozdrav svima i hvala eclectica.hr !

  17. “Poštovani, iznenadilo nas je da na blogu, koji pratimo mi u Uredu
    Mosta, naizlazimo na ovakve komentare. Naime, gospodin koji se ovdje
    javio, poslao je zaista upečatljiv broj privitaka – međutim, dio su
    bili neki njegovi članci od prije nekoliko desetaka godina, a dio,
    izbrojiv na prste, ali ne jedne ruke, fotografije s nizom holivudskih
    zvijezda. Ponudio je nekoliko mjera koje smo pažljivo pročitali, no
    mail je završio time da će nam ostalih više od 40 mjera otkriti ako ga
    stavimo na izbornu listu i to na mjesto koje mu jamči ulazak u
    Hrvatski sabor.

    Poki, Most izlazi na izbore u svim izbornim jedinicama.”

    • Baš mi je drago da se javio Ured Mosta, prvi koji je zagrizao udicu. Nadam se da će ih biti još. Prije toga, da vidimo što su činjenice i što jej zloupotreba činjenica od strane Ureda Mosta:

      Poslao sam email gospodinu Petrovu, ali nisam dobio čak ni kurtoazan odgovor. Zatim sam email poslao Uredu, prema sugestiji gospođe koja se javila na telefon, ali opet nitko nije odgovorio. To se zove pristojnost i kultura komunikacije, zar ne?!
      Namjerno sam na udicu (moj prvi komentar ovdje) nabacio brojku od samo 50 konkretnih mjera, dok evetualno netko ne zagrize, pa sada mogu reći da sam Uredu Mosta napisao da imam (i stvarno ih imam) 75 konkretnih mjera, od kojih jedna za sada nema detaljno obrazloženje, jer je ona najoriginalnija i nema razloga da je u prvom trenutku dijelim šakom i kapom. Pa nisam se jučer rodio da ne bih znao kako ljudi, a naročito političari, funkcioniraju.
      Nisam poslao “nekoliko” mjera, nego točno 8 pa je upitno zna li uopće Ured Mosta značenje riječi “nekoliko” ili su mu preciznost i istina manje važni od pokušaja potcjenjivanja tuđeg rada, što znači da je ostalo još 67 konkretnih mjera, za koje nitko iz Mosta nije pokazao interes.
      Kad je već Ured Mosta spomenuo ulazak u Sabor, trebali su poštovati istinu i ne sakrivati sve što sam napisao: “Otvoreno ću vam reći da me formalno članstvo u bilo kojoj stranci ni eventualni publicitet zbog političkog djelovanja uopće ne zanimaju, kao što me nikada nisu zanimali. Glavni mi je motiv bio – koliko god to zvučalo idealistički i nestvarno za današnje vrijeme i moju dob – nešto promijeniti u Hrvatskoj, a minimalni cilj ulazak u Sabor, tamo gdje se barem formalno odlučuje o najvažnijim temama kako bi se na prvoj liniji borio za preporod Hrvatske.”, uz jednako važni dodatak da sam odavno imao više prilika ući u politiku, jer sam osobno poznavao, na primjer, i Šuvara i Valentića, ali mi je politička praksa cijeli život bila odbojna i suprotna mojim moralnim i svjetonazorskim principima.
      Idemo na priloge, jer je u gornjem odgovoru tome posvećeno dosta pažnje, ali s uobičajenom političkom gimnastikom i ciljem diskreditiranja druge osobe.

      Zbog svog multidisciplinarnog rada i iskustva u Hrvatskoj i svijetu, uz detaljni životopis poslao sam 32 priloga, a to baš nije izbrojivo “na prste jedne ruke”, kako se izražava Ured Mosta:
      – dva dokaza ranijeg novinarskog i književnog rada,
      – dokument Zavoda za poslovna istraživanja iz 2001. prema kojem je moja građevinska firma bila među najuspješnijima u Hrvatskoj,
      – dva copyright certifikata (scenarij za američki film i idejni arhitektonski projekt mega “7 stars” hotela, potencijalno najluksuznijeg i najvećeg hotela ne samo u Hrvatskoj, nego i na cijelom Mediteranu),
      – sliku s donedavnim kineskim veleposlanikom u Hrvatskoj Shen Zhifeijem,
      – slike s Georgeom Lucasom, Anthony Hopkinsom, Charlize Theron, Scarlett Johansson, Orlandom Bloomom i Adrienom Brodyjem,
      – početak mog ovogodišnjeg emaila jednom od direktora Abu Dhabi Investment Authorityja, državnog fonda Abu Dhabija, u kojem sam, nepozvan, za sebe tražio specijalnu poziciju generatora investicijskih ideja i nekoliko asistenata da mi se ubrza rad,
      – odgovor emailom njegovog menadžera u kojem je ostavio otvorena vrata za eventualni posao,
      – 17 ovogodišnjih grafikona iz svoje arhive, kao ilustraciju mojih interesa i poznavanja financija i kompletne ekonomije u svijetu (usporedba hrvatskog i grčkog vanjskog duga od 2000. do 2015, BDP Brazila od 1997. do 2014, trgovinski suficit Njemačke od 1990. do 2011, pregled svih kineskih investicija u cijelom svijetu od 2005. do 2014, Bloomberg Commodity Index od 1991. so 2015, DAX Index od 1999. do 2015, EU PMI Index od 1998. do 2015, usporedba Nikkeija 225 i prinosa na japanske 10-godišnje obveznice od 1993. do 2015, usporedba US Macro i S&P 500 od 1993. do 2015, volumen svjetske trgovine od 1991. do 2015. itd).

      Prema tome, tragikomično je da ja, Hrvat iz Hrvatske, u roku od 12 sati dobijem odgovor iz državnog fonda Abu Dhabija, koji upravlja sa 750 milijardi dolara, a da nikakav odgovor ne dobijem od gospodina Petrova i Ureda Mosta, a još je tragikomičnije ovo i ovakvo reagiranje Ureda Mosta. Sasvim u skladu s našom uobičajenom političkom praksom.

      • Poštovani,
        ostaje samo pitanje, zašto tako sposoban i nesebičan čovjek uopće traži osobno, vlastito mjesto u Saboru i to od male, tek iznikle političke stranke, MOST-a,
        budući nije Vam stalo ni do osobne zarade, ni političke slave
        čitajući sve što ste naveli, i ne preglup Hrvat zaključuje da Vi, ako hoćete
        A. možete zaraditi milijune i biti glavni donator bilo koje političke stranke
        B. nije Vam problem osnovati svoju stranku i pobijediti ili pobijediti na izborima za predsjednika Republike
        C. Vaše ideje možete izložiti javnosti na blogu/Facebooku, onoliko koliko Vam je stalo do javnog dobra
        Zar ne mislite da bi Vaša politička energija više došla do izražaja u nekoj snažnijoj stranci?

        • Poštovani Karai Puku,

          zahvaljujem na odgovoru pa evo nekoliko objašnjenja:

          Nudio sam svoje konkretne prijedloge za promjenu Hrvatske i HDZ-u i SDP-u na županijskoj razini, jer se do Milanovića i Karamarka ne može doći (čak se i do ministara ne može doći, još sam prije nekoliko godina htio Liniću objasniti neke stvari, ali mi je poznanik, kojega sam zamolio da mi organizira kratki sastanak, jer je on Linićev prijatelj, odgovorio “Što je tebi? Linić neće s tobom razgovarati. Ima on svoje savjetnike”) i predsjednicima Mosta, Živog zida, Oraha i Naprijed Hrvatska zato što me stranački dresovi, navijački pristup i glasanje iz inata ne zanimaju. Među prijateljima imam divnih, običnih ljudi, i HDZ-ovaca i SDP-ovaca, koji mi jednostavno kažu “Jesu nesposobni lopovi, ali neću dozvoliti da ovi drugi pobijede” (žalosno je to, ali to su činjenice).
          Očekivao sam mjesto u Saboru zbog dva razloga: a) Sabor je mjesto gdje se čovjek može intenzivno barem boriti za svoje ideje i mjere i doprijeti do najšire javnosti, a sve ostalo je usputni i sasvim uzaludni trud, b) nisam htio da moje ideje i mjere nekom političaru na jedno uho uđu pa ubrzo na drugo uho izađu tako da ostanu mrtvo slovo na papiru.
          Nisam toliko bogat da mogu biti glavni donator bilo koje stranke. Štoviše, već nekoliko godina zbog lokalne, državne i svjetske politike te nekih nesretnih okolnosti izvan moje kontrole imam problema s likvidnošću, jer mi je kapital zamrznut, i priznajem da sam još prije 8 godina, kada mi je uništen osnovni biznis idiotskom odlukom lokalnih vlasti, pogriješio što sam počeo razmišljati – poslije 17 godina krvavog poduzetničkog rada u mjestu 200 km od svog prebivališta, pri čemu sam se u isto vrijeme 8 godina bavio s još jednim poslom, a 4 godine čak s tri posla u isto vrijeme – o mirnijim vodama i laganini pripremama za mirovinu.
          Nikada nisam razmišljao o osnivanju svoje stranke, pogotovo što se nikada nisam uopće želio angažirati u politici zbog već napisanih razloga pa sam davno ranije odbijao pozive i s lijeve i s desne strane političkog spektra, ali tko zna, možda jednog dana ipak odlučim i to – još prije godinu-dvije odbijao sam sugestije nekih meni bliskih ljudi da je krajnje vrijeme da se angažiram u politici.
          Facebook profil nemam i neću ga nikada imati zbog principijelnog razloga – uspio je samo zato što mu je cilj prikupljanje i obrada podataka o korisnicima (nekoliko godina prije pojave Facebooka postojala je identična platforma, ali se nije uspjela proširiti, jer tada neki ljudi i institucije sa strane još nisu shvatili kako iskoristiti mogućnosti takve stranice za svoje ciljeve).
          Blogovi su zanimljiva forma, ali im treba mnogo vremena za afirmaciju pa čak i kada postanu čitani, još uvijek ostanu u krugu relativno malobrojnih ljudi, jer na Internetu postoje milijuni stranica, koje su obično nepoznate većini ljudi (primjerice, ni ja, kako rekoh, nisam ranije znao za izuzetno zanimljivi pokretpatriot.com iako svaki dan visim na Internetu).

        • Na osnovu ovoga što ste rekli zašto je FB uspio, a neki drugi nisu (kažete bila je ‘još jedna’ platforma?) imam dojam da jako slabo razumijete gospodarstvo i ekonomiju.

        • Karai Puku,

          zaboravih spomenuti jedan zanimljiv detalj: poslije vijesti o suradnji HDZ-a s IFO instititutom, još proljetos je moj prijatelj prenio poruku jednom saborskom zastupniku, članu HDZ-a, da se želim dragovoljno, anonimno i besplatno, bez bilo kakvog političkog angažmana i članstva u stranci, uključiti u izradu gospodarskog programa kako bi se izradio što bolji program, zastupnik je obećao prenijeti moju poruku nekome iz grupe koja je uključena u izradu programa, ali se nitko i nikada nije javio. Možda je to bila kap koja je prelila čašu i koja me napokon motivirala na izradu vlastitog “predizbornog programa” iako su stvarni razlozi mnogo dublji i širi i svi ih znamo i osjećamo na vlastitoj koži.

        • Inače, mislim da treba još jednom ponoviti, sad citirajući točno, što je gospodin naveo iza riječi da ga formalno članstvo ne zanima. Vlastiti mail završava riječima: “Zbog toga sam spreman, uz garanciju za mjesto u Saboru ako Most uđe u Sabor (u što uopće ne sumnjam), s velikim zadovoljstvom prepustiti svih 75 mjera”.

          Temu što uopće znači “garancija mjesta u Saboru” imajući u vidu preferencijalno glasovanje, možemo preskočiti.

          Dopustite da na nešto što percipiramo bilo kao provokaciju bilo kao nespretnost u izražavanju uvjetovanu političkim miljeom u kojem živimo, i na nešto što smatramo sasvim suprotnim modelu Mosta u pogledu i javno komuniciranog slaganja izbornih lista – ne odgovaramo. Možda griješimo, ali dopustite da kad se suretnemo s nečim ovakvim u mailu, pušemo na hladno.

        • Gospodine Bakić,

          jako dobro znam kako gospodarstvo i ekonomija funkcioniraju, često prljavo kao i politika, ali ja neke svoje principe ne prodajem za uspjeh u biznisu ili politici. Primjerice, ja nikada ne bih učinio ono što je Zuckerberg na početku karijere učinio trojici ljudi s Harvarda, koji su kasnije, kao kompromisno rješenje, dobili 300 milijuna dolara u dionicama Facebooka niti bih prodavao privatne podatke korisnika itd, kao što se nikada nisam htio uključiti, iako sam mogao, u privatizacijsku pljačku devedesetih godina, nego sam se držao svog relativno skromnog biznisa. I nisam jedini takav. Recimo, dugo vremena znam čovjeka koji je osamdesetih godina u Njemačkoj hranio i oblačio Tuđmana pa je kasnije za jednu kunu mogao uzeti takoreći sve što poželi u Hrvatskoj, ali nikada to nije učinio.

          Vama to može izgledati glupo, možete vi to proglasiti beskorisnim moralnim imperativom, bespotrebnim strahom od Boga i čime god želite, ali ja se zbog toga ne brinem i priznajem vam pravo na vaš stav.

        • Također, upravo smo i željeli reći da je u Vašem mailu poslano 6 slika s holivudskim zvijezdama. Napisali smo da broj slika s holivudskim zvijezdama nije izbrojiv na prste jedne ruke (pogledajte: “izbrojiv na prste NE jedne ruke”). Također, nama ste poslali 7 mjera, ne 8. A i jedno drugo mislim da može ući u rastezljivu kategoriju riječi “nekoliko”.

        • Gospodine Bakić,

          je li vi to mene dobronamjerno podsjećate na staru poslovicu “Nemo propheta in patria”? 🙂

      • D. Zašto niste sjeli u prvi avion za Dubai, kad su već prepoznali Vaš potencijal? I tamo ga realizirate, umjesto da ovdje, kako kažete, bacate biserje svinjama.

        Oprostite gospodine jer Vas ne poznajem, niti ste nam se ovdje predstavili imenom. Ali mi se čini da biste na pogon vlastitog egotripa, bez problema stigli barem na Mjesec.

      • D. Zašto niste uhvatili prvi avion za Dubai, čim su ondje prepoznali Vaš potencijal? I tamo ga realizirali umjesto da ovdje, kako kažete, bacate biserje svinjama?

        Oprostite jer Vas ne poznajem, niti ste nam se ovdje predstavili imenom koje bi nam zvučalo poznato; ali čini mi se da biste, na pogon vlastitog egotripa, bez problema stigli barem do Mjeseca. Iako Vam je, po vlastitim riječima, kapital većinom ostao zarobljen u nekretninama.

        • Ma nije ego trip nego sigurno ANTUN provocira! Svrbi ga tastatura a izbori pred vratima ahahhaha
          😀
          Baš sam ga se sjetio, sigurno ima hrpu zanimljivih izbornih kombinacija i analiza 🙂

  18. Samo na pravim temeljima može se graditi trajno. Ono što Hrvatskoj treba je istina, a reforme onoliko i onako, koliko i kako proizlazi iz istine. A to nije malo, i sasvim je dovoljno.
    Već i sama pojava da se bilo gdje, bilo kad, upire, insistira na rezovima, na boli, a da se ne počinje, uvijek i jedino od istine, od analize, pokazuje ono što svi znamo, što je Nenad Bakić sprdao kod Josipovića, pokazuje da su naši političari u mnogo čemu neuki, neškolovani, ali imaju nevjerovatan prirodni talent da se promjena suprotstavljaju baš lažnim promjenama.
    U nekim drugim društvima, protivnici reformi se javno izjašnjavaju kao konzervativci, čuvari poretka, reda, tradicije,
    u Hrvatskoj se postojeće stanje čuva borbom za reforme, jasno, lažnom borbom, za lažne reforme.
    Ali prostor za raspravu je već zagađen, kontaminiran.
    Ako smo svi za reforme, tko je protiv.
    Nenad je test pitanjem, tko je kriv, pogodio u srž hrvatskog problema.
    On je pristojan, odmjeren čovjek, pa nije nastavio,
    ako smo svi za reforme, a reforme se nikako ne uspijevaju provesti,
    ko tu laže?
    kako znati tko laže, a tko govori istinu?

    Zato je ubojit Most jer je Božo Petrov djelom pokazao, tko je i kako radi. Djela ne lažu.

  19. REFORME SU IDEOLOŠKO PITANJE

    Reforme da, promjene ne

    Zašto se hrvatski političari zalažu za reforme, ali ih većinom izbjegavaju ili ih ne mogu provesti?

    U suštini, ishodište teških problema hrvatske politike s ekonomskim upravljanjem je u nevoljkosti ili nespremnosti jednoznačnog i jasnog prihvaćanja, razumijevanja i komuniciranja općoj javnosti da se u Hrvatskoj gradi tržišno gospodarstvo ili, grublje rečeno, kapitalizam. Hrvatska, naime, nije sasvim napustila i zaboravila socijalizam.

    Iako se na retoričkoj razini gotovo svi zaklinju u tržište, konkurenciju i poduzetništvo, svaki put kada na dnevni red dođe neka od reformi ili promjena kojom se širi prostor djelovanja tržišta i privatnog sektora te time posljedično smanjuje ekonomski utjecaj državnog sektora, protivnika je mnogo. Uključujući i one koji su se prethodno snažno zalagali za reforme.

    To se protivljenje vrlo često argumentira socijalnom pravednošću i “brigom za radnika”, što je u velikom broju slučajeva samo plašt pod kojim se prikriva socijalistički mentalitet. ( Banka.hr 01.07.2014. Martina Dalić i Davor Božinović )

    http://www.banka.hr/banka-srpanj-2014/reforme-su-ideolosko-pitanje

    • Upravo tako raspravu treba prepakirati u raspravu o kapitalizmu i socijalizmu a ne o reformama i ništa drugo, i onda pitati jednostavna pitanja tipa Istočna Njemačka ili Zapadna Švicarska ili Venezuela … a najbolje je ono što je Nenad stavio na face: evolucija bmw vs evolucija lade,to je način na koji bi i veliki dio naših zaostalih mozgova možda progledao

  20. Evo 8. izborne jedinice. Samo nek se late ekonomista ala Lovrinović koji se dobro obrukao oko CHF-a, a mogao se barem ispričati javnosti. Opet ću ponoviti da je prava šteta da nemaju kompetentne i stručne ljude kao Sandra Švaljek ili Martina Dalić ili pak Nenada (barem kao savjetnika). Sa druge strane mlada su stranka i nadam se da će uvidjeti tko prodaje maglu, a tko je stručan. Tu sam i biti ću na strani Vuka Vukovića. Dobri su i imaju moj glas i glasove mojih roditelja, ali uvijek se može i mora bolje! Treba nekad i pozitivna kritika kao i svima nama. Dobro je i da prate ovaj blog 🙂

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/petrov-most-je-problem-hdzu-i-sdpu-jer-saljemo-poruku-da-se-stvari-mogu-promijeniti/851836.aspx

  21. Glavna reforma svih reformi zove se lustracija. I to ne da se nekoga strelja ili otjera na robiju, (osim u slučajevima ubojstva), nego da se izbace iz igre svi koji su na pozicijama sudstva, školstva, ekonomije, … itd došli prije jakim partijskil lobijem koji su branili socijalizam i radničku klasu, ali im mrski nisu bili luksuz zapada i skupaodjela, viski, ljubavnice… i velikim domoljubima. Nakon domovinskog rata i u njegovom tijeku dok su drugi ginuli neprimjetno su se prebacili na dva pola i od drugova postala elitistička moralna gospoda govoreći običnim ljudima o vrijednostima koji oni žive, a novokomponirana gospoda pričaju priče. Evo gospodine Nenade vidim da si dajete truda i vremena u raznim analizama, pa probajte analizirati naše političare, lijeve i desne i njihove korjene dede, tate, sinova i vidjet će se da je to konstanta. Sve se kao fol mjenja, da bi sve ostalo isto. Uostalom oni su “spalili” dobar dio vašeg novca, a i moga, pono, puno manje u jednoj poznatoj spalionici, ali i dalje se predstavljaju kao spasitelji. Sinoć gledam ministre Vrdoljaka, i Lalovca u Kutini… a onda komentar nikoga drugoga nego Mladen Vedriš daje komentar za događaje iz rukometa i PPD Zagreb. Iz nogometa, skoknuo u rukomet? Kada ? Baš kada je PPD krenuo u ekspanziju, a on nam tumači ekonomiju iz socijalizma u “kapitalizmu. 90% naših ekonomskih eksperata naslonjeni su na svjetonazor i ekonomiju Branka Horvata ili oni koji su iz kraja 90′ u međuvremenu potem stranaka od radnika postali diplomirani ekonomisiti, pravnici, čak i dr. samo ih nema u prirodnim znanostima, e tu nema šlepanja. Ovako diplomanti sa lažnim diplomama daju nama savjete, odlučuju o investicijama, kamatnim stopama, monetarnoj i poreznoj politici, moralu etici. Zato lustracija i počupati korjenje tatinih i maminih sinova i unuka. Dosta nam je Lončara Bude, Stipe Mesića, Granje Gregurića, Šeksa, Radmana, Valentića, Jurčića, Bandića, …. Jednostavno ima pametnih Hrvata diljem svijeta samo ih treba pustiti u tor… al ovi vukovi vole janjetinu i teško će je nekome prepustit.Glavna je reforma da nema reformi.

  22. KOME ODGOVARA KRONI KAPITALIZAM I KVAZIRENTE

    ….Zanimljivo je nešto drugo. Znamo kako je, ali zašto je tako? Znamo da je za lisnicu odgovoran ministar financija, ali kako to da Hrvatska uporno već više od dvadeset godina nema “sreće” s ministrima financija? To više nema veze s ekonomijom nego političkom ekonomijom (Horvatov dictum). Trivijalan je, ali točan, odgovor na to pitanje da je tako jer takvo stanje odgovara svima – meni, vama, Slavoniji i Istri, poslovnom svijetu, političarima i puku. To je stvar javnog izbora, neki imaju korist “na veliku”, a neki samo “kokošare”. Složeniji odgovor na to pitanje međutim se ne zna. Iz malog broja ozbiljnih parcijalnih istraživanja još se ne može složiti slika. Jednostavnije rečeno kroni kapitalizam (to je tip kapitalizma čije je osnovno obilježje da se cijena kapitala ne određuje na tržištu i da cijena ne odgovara oportunitetnim troškovima pa se stvaraju kvazirente, nadalje kapital se ne alocira prema tržišnim nego nekim drugim kriterijima, zahtjevima rođaka, prijatelja, pajdaša, zemljaka, stranke, itd.) kakav imamo i kakav smo si izabrali, kakav i dalje biramo ključno ovisi o lošem upravljanju lisnicom i slabom ministarstvu financija….

    http://www.jutarnji.hr/ivo-bicanic–sest-poslijeratnih-ministara-financija-pod-povecalom-profesora-ekonomije/1446092/

  23. NEDOVRŠENA PSEUDODEMOKRATSKA REVOLUCIJA U TRANZICIJI

    Liberalizam u Rusiji nikada nije zaživio i čini se teško da će do toga ikada doći, a to je grijeh Gorbačova i njegove nedovršene pseudodemokratske (r)evolucije. Svetlana Aleksievič piše: »Bili smo romantičari, mislili smo, sada kada je došla sloboda građani će čitati i shvatiti Solženjicina i Šalamova, ali umjesto toga oni su se masovno okrenuli trci za novcem, položajima, ugodama i uopće lakom zaradom…

    http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Svetlana-Aleksievic-knjizevnica-koja-nastoji-ucvrstiti-covjeka-u-covjeku

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s