Društvene paradigme

(Elementarna ekonomija) Kako država siromaši građane i uništava radna mjesta

Zašto se ljudi iseljavaju — Za mnoge će ovo biti senzacionalni podaci o negativnom državnom utjecaju na gospodarstvo

1. Državni službenici se često hvale kako su narodu nešto dali, ili su ‘poticali’ gospodarstvo. Ipak, to što ‘daju’, negdje i uzmu, pa ni u startu nisu ništa dali. Iako se naš narod lako da zavarati titoističkim, čavezovskim ili kimilsungovskim konceptima po kojima vladar svojom milošću nešto ‘daje’ narodu, a narod to ne bi imao bez njega. Švicarci, Austrijanci, Šveđani, Nijemci, Amerikanci, Kinezi i Singapurci ne misle tako.

2. Neki dan sam vam pokazao čime se kod nas bave banke: tvrtke stenju pod ogromnim dugom i zato banke ne povećavaju kreditiranje tvrtkama, nego prelijevaju štednju građana državi:

bilanca svi

3. Pogledajmo sada ove senzacionalne podatke s FINE, zbirni podaci hrvatskih tvrtki (bez financijskog sektora). Omjer duga i kapitala je vrlo velik, pogotovo za male i srednje tvrtke. Ukupno, na 1 kunu kapitala dolazi čak dvije kune duga. A za male i srednje tvrtke visina duga je katastrofalna, uz vrlo loš trend:

omjer duga i kapitala - svi

Ovo, iako izgleda vrlo loše, zapravo je sarma. Koja se sastoji od zelja i mesa. Ovako izgleda zaduženost tvrtki koje su 100% u privatnom vlasništvu koje su kao takve i osnovane (ne iz pretvorbe):

omjer duga i kapitala - privatne

Ovo je zbilja katastrofalno: na svaku kunu kapitala, privatne tvrtke imaju u prosjeku skoro 4 kune duga, uz vrlo negativan trend. Male tvrtke na 1 kunu kapitala imaju 5 kuna duga!!

Za usporedbu, američke tvrtke iz sastava S&P 500 – petsto najvećih javnih kompanija u SAD – imaju na kunu kapitala otprilike kunu duga.

4. Znači, hrvatske tvrtke funkcioniraju s vrlo malim kapitalom i ogromnim dugom. Općenito, često se u financijskoj teoriji potrebni kapital i definira kao minimanli vlastiti ulog da bi se moglo dodatno zadužiti (vidite sad zašto banke ne žele davati nove kredite?).

I sad je jako bitno da razumijemo sljedeće. Iako je novac u svijetu u obilju i jako je jeftin (čak do 0%), hrvatske tvrtke trenutno na nove kredite plaćaju prosječene kamatne stope (za kredite s deviznom klauzulom) od uglavnom od 5% do 6,5% (tablica G3b na HNB), odnosno u prosjeku 5,3% za postojeća stanja (tablica G5b).

Kao što je poznato, naše tvrtke i inače nisu konkurentne za svjetskim tržištima. Zamislite koliko tu konkurentnost dodatno narušava ova nepovoljna i skupa kapitalna struktura! Dok američke, njemačke, danske tvtrtke imaju vrlo malo i jeftinog duga, naše imaju u prosjeku jako puno skupog duga. Dakle, od svega što zarade, najprije hrane banke i, naravno, manje im ostaje za plaće i ulaganja.

Naravno, pod stalnim su stresom zbog maksimalne rastegnutosti, te nisu sposobne iskorištavati nove investicijske prilike (i zapošljavati).

Međutim, ove ogromne kamatne stope jako opterećuju i državne tvrtke, evo recimo jedna od najjačih u državni je upravo prošla ovako kao bosa po trnju: POZADINA HEP-OVA FINANCIJSKOG INŽENJERINGA — Loš im rejting, a dug skup. No, spasili su se od većeg zla. Umjesto da se bave razvojem, bave se neugodnim i skupim refinanciranjem, koje im ujedno isisava supstancu (visoke kamate) i smanjuje konkurentnost.

5. Vratit ćemo se poslije na to zašto su kamatne stope tako velike i zašto nema kapitala. Pogledajamo u međuvremenu kapitalnu strukturu tvrki koje su 100% u državnom vlasništvu:

omjer duga i kapitala - drzavne

Vau! Pa one stoje sjajno, imaju višak kapitala, stoje puno bolje nego prosječna američka tvrtka iz S&P 500! Dakle, kao i inače, država je neefikasna, loše koristi kapital. Ali zato su te firme ultra stabilne (za hrvatske uvjete), imaju vrlo mali trošak kamate i stoga mogu davati velike i sigurne plaće. Iznenađenje?

Ova perverzna situacija se vidi i po tome da se stalno dodatno etatiziramo. Udjel kapitala u državnom vlasništu u kapitalu svih društava stalno raste. Ovdje su zbrojene potpuno državne, većinski državne i još nepretvorene — koji je jako malo. Možda bi se moglo prigovoriti da ne bi one u kojima država nije 100% vlasnik trebalo brojati potpuno, ali s druge strane izostavljene su one u kojima je manjinski, a kojeg kapitala je više, a i bitnija nam je trend (ove dvije brojke su također relativno male).

udjel kapitala drzavne

6. Kao što je dobro poznato, država ne stvara radna mjesta u gospodarstvu. Može ih stvoriti (i to ne za pravo, nego samo ‘zaposliti’) u javnom sektoru.

A upravo enormna potrošnja javnog sektora dovela nas je u situaciju da imamo ogroman i rastući javni dug i ogroman vanjski dug. Zbog čega svjetska financijska tržišta procjenjuju da smo prilično rizični i stoga su na nas kamatne stope jako visoke (za razliku od Čeha, Slovaka, Rumunja ili Slovenaca).

Kako je nesuvisla potrošnja u javnom sektoru vidimo i po tome da je u zadnje 4 godine broj zaposlenih u javnom sektoru ostao isti ili čak malo porastao. Kako se u najširoj definiciji radi o oko 400.000 ljudi, a kako godišnje barem 3% ode u mirovinu, to je u četiri godine oko 50.000 novozaposlenih u javnom sektoru (uglavnom po stranačkim linijama). Je li nam to zaista trebalo? Da li se rad morgao rasporediti, pogotovo s obzirom na manji broj stanovnika i informatizaciju? Ako su trebali novi kadrovi, zar se nije to moglo izvesti na osnovu 3:1 — za svaka 3 umirovljena, jedan novozaposleni?

Naravno, ta cijena kapitala se pretače i na hrvatsko tržište i zato je jako teško izdati novi kapital, a povoljan kredit se ne može dobiti. Još jednom: zamislite kako veliki i skupi krediti ubijaju prezadužene tvrtke.

Država dakle (stručnim riječnikom) istiskuje tvrtke s tržišta kapitala i novca, čini im financiranje teškim i rizičnim i tako uništava stvaranje radnih mjesta.

7. Svaki građanin koji ima stambeni ili neki drugi kredit može se i zapitati koliko je izgubio na enormnim kamatama koje su bile tako visoke prvenstveno zbog ponašanja države, koja ‘dijeli i spašava’.

Da, za visoke kamate na stambene kredite nisu krive banke, nego država!

Primjerice: Komadina neće uvoditi vinjete jer bi 900 ljudi ostalo bez posla. Naizgled humano. Ali sjetite se: kad država daje, negdje uzima.

8. Banke se u cijelom priči ponašaju vrlo oportunistički. Povlače kapital u inozemsvo i s vrlo malo kapitala drže zaduženost tvrtki na ovako velikim razinama, a pretaču novac građana državi. Tu je zaista velika sinergija banaka i države. Pogledajte samo mirovinske fondove kojima upravljaju (strane) banke. Ta krucijalna (ali prisilna) štednja građana za starost (a jeste li ikad vidjeli siromašnog starca?) je opet alocirana u skoro 3/4 u plasmane državi! Naravno, po jako lijepim kamatama i ostvarene kapitalne dobitke jer je i cijena hrvatskog duga pala zbog eksplozije skoro besplatnog novca na svjetskim tržištima, pa cijene obveznicama jako porasle.

Upravo u tim kamatama i još više kapitalnim dobicima na nama samima (jer svi smo mi država i kamatu na državnu obveznicu plaćamo svi) su ostvareni navodno veliki prinosi fondova (a i kako inače, uz sve one katastrofalne ulagačke promašaja?).

Međutim, je li održiva situacija?

8. Sukob rada i kapitala. Kao što je zaista elementarno, gdje ima puno kapitala, produktivnost je veća i stoga rad vrijedi više. Zato jednako vrijedan radnik u SAD, Njemačkoj ili Švicarskoj zarađuje više nego onaj u Burkini Faso ili Hrvatskoj.

Vidite li sada koliko su promašena baljezganja nekih naših političara o sukobu rada i kapitala? U Hrvatskoj nema kapitala, on bježi. U Hrvatskoj naravno nema lenjinističkog koncepta rada i kapitala nego poraz i rada i kapitala.

Za ljude znamo da bježe. Pogledajmo pak kapital svih hrvatskih privatnih tvrtki koje su ‘nepretvorene’ (tzv. ‘pravi poduzetnici’).

kapital privatne tvrtke

Napomena: Svođenje na realne brojke, neobezvrijeđene inflacijom (kune iz 2009.) je napravljeno korištenjem indeksa prosječnih proizvođačkih cijena u godini. Moglo bi se puno pričati da li je primjerenije koristiti cijene na kraju godine ili neki miks s potrošačkima, ali to sve nema utjecaja na zaključak: slično je.

Dakle, u svijetu u kojem se kapital stvara i gomila nevjerojatnom brzinom, pa i rad vrijedi više, nama kapital bježi i općenito se smanjuje! Naravno da onda rad vrijedi manje i nema posla i ljudi odlaze. (Ovo nešto malo porasta zadnjih godina je patetično i daleko nedovoljno). Drugi put kad čujete da netko javno govori o navodnom sukubu rada i kapitala u Hrvatskoj, znajte da ili je totalna neznalica, ili teški bešćutni manipulant koji to koristi kako bi zaštitio svoje uhljebničke pozicije (na tešku štetu drugih).

A koliko smo loši zapravo pokazuje turizam. Gdje bismo bili da nemamo turizma, tog dara s neba?

Zaključak: Nadam se da sam svima zorno prikazao kako izrazito neracionalno ponašanje države, koja štiti uhljebničku kastu (pri čemu se to naravno ne odnosi na sve javne službenike) i perpeturira političku moć, nanosi ogromne štete hrvatskm gospodarstvu i radnicima i onima koji bi to htjeli postati, te njihovim obiteljima.

Zaključak 2: A evo i ideje za političke poduzetnike. Osnovati Stranku Rada i Kapitala (SRK) i siguran sam da bi bila uspješna i mislim da bismo onda i ovdje u Hrvatskoj SRKali više nektara suvremenosti i blagostanja koje se širi svijetom brže nego ikada (suprotno onome što nameću naši mediji koji ‘jučeovski’ prikazivati navodno loše stanje i ‘krizu’ u svijetu). Juche: sjevernokorejska ideologija nevinosti i samodstatnosti kojoj je glavni alat prikazivanje navodno lošeg stanja na Zapadu i stoga ‘moramo ostati na istom putu i ne mijenjati se’.

Oglasi

81 replies »

      • Ubraja li se u ovaj dug i dug prema dobavljačima? Kako se u podatcima vode nenaplaćena potraživanja?

        U biti me zanima je li ovolika zaduženost privatnih tvrtki rezultat nenaplativosti potraživanja ili su zbilja u tolikim dugovima prema bankama.

        • Da li bi odnos duga i kapitala bio znatno drugačiji kada bi se iz izračuna izbacio dug prema domaćim dobavljačima? Ovdje se radi o svojevrsnoj konsolidaciji brojki u kojoj bi se dug prema domaćim dobavljačima izbiti.

  1. Poštovani Nenade, možete li mi odgovoriti koliko je po vama HNB odgovoran u svemu ovome. Po meni se HNB ne smije tu postavljati više samo kao promatrač. Znam da nominalno njihova misija nije spašavanje gospodarstva ili tvrtki, ali oni su se po meni postavili previše distancirano i činovnički. Banke su mi jasne; one koriste situaciju i sigurno nerado daju kredite privatnim tvrtkama, pogotovo zbog toga što se pokazalo da je dobar dio takvih kredita u zadnjem desetljeću bio nenaplativ. Ali zar ne bi trebalo napraviti neku koordiniranu akciju na inicijativu države gdje bi se motiviralo banke da kreditiraju tvrtke s dobrim projektima, a da sve to podrži i HNB s regulatorne strane. Naravno u prvom redu tvrtke koje nisu prezadužene.

        • Ponekad mi je gušt pustiti ovakve stvari (ovaj je još mila majka) da vidite kakvi se svi osjećaju pozvani i kako piskarati ovdje, a uvrede nisu rijetke. Očekujemo Mattea da ON napravi grafikone koji će pokazati superiornost njegova znanja i razumijevanja 🙂

    • @jmartin

      a s kojim bi vi to instrumentima da hnb se uključi.
      pa hnb je napravio sve što je mogao u danom okviru. drže stabilan tečaj. ponašali su se protuciklički, u doba kredine ekspanzije su dizali rezerve, kad je došla kriza su spustili rezerve i osigurali likvidnost sustava.

      nisam stručnjak ali mislim da se nije tu moglo puno toga uz ovakvu fiskalnu politiku.

      “zar ne bi trebalo napraviti neku koordiniranu akciju na inicijativu države gdje bi se motiviralo banke da kreditiraju tvrtke s dobrim projektima”

      uopče niste shvatili članak, država ne potiče ništa osim ako ne uzme nekome prvo.
      znači polazite od toga da političari znaju što je dobro za svakog od nas pojedinačno, pa zar nije logičnije da se država makne (prestane nam uzimati dohodak i dobit) i da mi onda svojim novcem potaknemo dobre projekte/proizvode i onda će se i banke uključiti. bankama je kao i svakom poduzeću cilj profit, dakle da ima dobrih projekata (profitabilnih) banke bi ih pratile, znači očito ih nema ili nema dovoljno.

      hnb može podržati to na način da smanji rezerve bankama i učini ih nestabilnijima. a to može samo ako je okruženje stabilno. u ovakvoj političkoj klimi gdje svaka vlada uvodi zakone za destabilizaciju financijskog sektora, ne vidim što hnb može nego držati status quo.

      ako će država raditi neku koordiniranu akciju, nek krene od pospremanja u svom dvorištu i uvođenja fiskalne discipline (smanjenje potrošnje, smanjenje poreza, to će osloboditi prostor za privatni sektor).

      • Svjestan sam ja dosta toga ne znam. Ali pričao sam sa drugim poduzetnicima (i ja sam mali poduzetnik) i čuo sam da banka za osiguranje kredita jednostavno traži nekretninu i ne zanima je za kakav projekt poduzetnik traži kredit. I to ne poslovnu nekretninu nego stambenu jer koliko sam razumio HNB ne priznaje poslovnu nekretninu za povoljniji izračun adekvatnosti kapitala. Kakva je to poruka regulatora? Možda to da je gospodarstvo mrtvo i ako se njih pita da se neće ni oporaviti?

        • okrenite stranu pa razmislite. biste li vi nekome u rh posudili novce bez neke garancije naplate. a onda razmislite i o pravnom sustavu gdje ćete se morati naplatiti ako vam dužnik defaultne. banke i hnb ipak rade u zemlji koju čine zakoni i uređenost pravnog sustava gdje vam premijer zamrači milijarde i onda na kraju izađe nevin zbog greške u proceduri. jasno da smo u njemačkoj sve bi bilo drugačije ali onda ne bismo pričali o tome što sad pričamo jel.

          s druge strane educirajte se o ulozi centralne banke. da se razumijemo ja sam libertijanskih stavova i mislim da bi najbolje bilo ukidanje centralne banke, ali to podrazumjeva i čitav niz drugih promjena…

          gdje god imate regulatora on je problem, pa tako i hnb, no ne za ovo što vi navodite to je jednostavno posljedica svega onoga što piše Nenad na ovom blogu…

      • Još samo ovo, slažem se sa vama da je država uzrok svega i da je sve drugo samo posljedica. I ispričavam se što sam skrenuo pozornost na HNB iako to nije tema, pa sam na neki način zlouporabio ovaj forum.
        I naravno, podrazumijeva se, slažem se sa svime što je gospodin Bakić naveo u članku.

        Međutim, mene osobno konstantno ždere da je HNB stalno sveta krava koju nitko ne smije dotaknuti.
        Što njih preko 700 radi u tom HNB-u?
        Evo educirao sam se, ako im je već glavna misija monetarna politika, zašto tu mora biti preko 700 ljudi? Pa i ja bih znao s vagonom kuna i vagonom eura održavati tečaj na tržištu novca.
        Čak i oni grafovi koji pokazuju statistike koje koristi poštovani gospodin Bakić, nisu plod rada HNB-a nego banaka koje im moraju stalno dostavljati podatke.
        A onda HNB-ovci zbroje 20 brojeva (ili koliko već ima banka u Hrvatskoj) i onda se prave pametni.
        Sve je to uračunato u cijenu kamate koju banke nude i koju mi plaćamo kod banke.
        (nema veze s HNB-om, ali banke usput rečeno npr. moraju za državu evidentirati naplatu poreza na štednju – još jedan dodatni trošak za banke)

        I nije mi logično da HNB ima lani veću dobit nego sve poslovne banke u Hrvatskoj zajedno. Lako je “zarađivati” s kamatama na obveznu pričuvu.
        A ta pričuva opet ima utjecaja na cijenu kamata koju plaćamo.
        I ta pričuva je izdvojena na kompletnu aktivu (odnosno na pasivu) bez obzira jesu li ti krediti dani ovako ili onako
        (usput rečeno, predosijećam da ste i vi protiv zakona koji je donesen za kredite u CHF; vjerujte da sam ja skroz protiv takve konverzije i smatram da je to užasno nepošteno i loše u smislu odgojne mjere za neodgovorno ponašanje).

        I tako dalje i tako dalje… moj zaključak je da je u tom HNB-u previše ljudi s obzirom na to što rade.

        Ali dobro, evo mog recepta, ovo vrijedi i za HNB i za javni sektor općenito.
        Trebalo bi u društvu stigmatizirati sve koji rade u javnom sektoru.
        Sve pametne koji su se sklonili u zavjetrinu javnog sektora treba “potjerati” u privatni sektor.
        A u javnom sektoru treba dekretom smanjiti plaće da se ne događa da sposobni ljudi kalkuliraju da praktično za istu plaću (ili čak i veću plaću)
        imaju priliku prijeći iz privatnog u javni sektor.
        Tu je jednostavno došlo do poremećenog sustava vrijednosti.

    • Monetarne intervencije HNB u državi u kojoj su izostale strukturne reforme bi bilo “bacanje bisera pred svinje” (čitaj pred vladajuće političare i njihove pobočnike)

  2. Zar nije da kod nas male tvrtke imaju kapital kroz minimalnih 20.000 kn a ostalo daju vlasnici kroz pozajmice ( koje vlasnici onda tretiraju kao kapital jer se ne vracaju)?

    To znacajno utjece na omjer kapital/dug kod malih tvrtki.

    • Ovo je zanimljivo pitanje, ali ako ga otvorimo doći ćemo na još gore. Istian je da jedan dio ‘malih’ daje osobne pozajmice. Ali puno tužnija istina je da su mnogi mali zapravo založili privatnu imovinu, kuće, stanove i sve što imaju za kredite u bankama … dakle snose znatno više rizika, a ne manje, nego se čini iz samih brojki. Znači de facto tu imamo proboj pravne osobnosti, ali na štetu malih.

  3. Odličan prikaz stanja u državi iz financijske perspektive! Međutim iako u naslovu stoji da se radi o elementarnoj ekonomiji sumnjam da bi naši “vladajući” išta od ovoga razumili jer ne razumiji niti trivijalnije stvari koje ih okružuju. Ali treba i njih razumiti jer većina njih uopće nema radnih iskustava izvan javnog odnosno državnog sustava, a neki su odmah s faksa išli za ministra. Kladio bih se da 99,5 % državnih činovnika ne zna što je bilanca poduzeća a kamo li da razumije odnose duga i kapitala u toj bilanci. A i što će do vraga njima “tamoneka” bilanca kad je njima “plata” ionako zagarantirana?! Po njima je na kapitalistima je da se brinu za svoj kapital i dugove a posebno za dugove prema državi.

  4. Crno na bijelo..i dok tako ljudima ne pokazes, enma vajde. Pa onda dolazimo do onog ”referendumskog” pitanja tko je kriv? Mi ili svijet 🙂

  5. Ne znam da li vam komentare nasumice prenose na Indexu ili se dogovorite ali mislim da bi za takvu publiku jedan jednostavan i kratak osvrt na usporedbu npr. Rusije i Njemacke koji bi zarsavao s pitanjem koje bi citatelji sami morali odovoriti mozda ostavio veci utisak.

    Pitanje bi bilo vrlo jednostavno i vec ste ga vise puta spominjali u svojim komentarima.

    Gdje je zastita radnika i socijalnih prava vec u kapitalistickoj Njemcakoj ili socijalistickoj Rusiji?

  6. Nenade čestitam po tko zna koji put. Briljantno, ovakav članak treba objaviti u dnevnim novinama sad kad je kampanja u punom jeku. Sve više ljudi to počinje shvaćati, a zasluge idu vašem blogu. Kad bi izašlo u dnevnim novinama još veći broj ljudi bi to razumio.
    Svaka čast na altruizmu unatoč svim protivnicima.

  7. Nenade, što mislite o tome da se po uzoru na kapitalne zahtjeve za financijske institucije (Basel 3 / EU direktiva 575, tj. kapitalni zahtjevi za kreditni, tržišni i operativni rizik) uvede isto to, ali za trgovačka društva? Pa ako firmi adekvatnost kapitala padne npr ispod npr 10%, 15% ili 20% neka je vlasnici/dionicari dokapitaliziraju ili ključ u bravu…

  8. Vrlo dobar nastup, ukratko ste iznjeli ono najbitnije bez puno filozofiranja (šteta što ovakve emisije ne traju bar sat-sat i pol ) . I još jedan praktičan savjet – uvijek nositi blokić i olovku , tablet i sl. jer se u ovakvim javnim nastupima često desi da se nečeg ne možemo sjetiti što smo htjeli reći dok je drugi gost govorio . 🙂

  9. Sve bolji nastupi ali što to vrijedi kada odmah poslije toga ide dokumentarac o Korijenima siromaštva, dno dna užas od dokumentarca ,više štete nanese ovakav film nego sve naše vlade zajedno. HRT je početak i kraj svih zala

    • Roberte, budite ljubazni pa navedite zasto je dokumentarac dno dna? Gledao sam film i naravno da nije sve crno-bijelo. Kako mi ovjde na blogu volimo brojke, upravo su u filmu neki podaci fino potkrijepljeni brojkama… Dakle, nije samo prica i dojam redatelja.

      • Brojkama se može strahovito manipulirati. Evo HINA već 5 godina dva puta tjedno izvještava o novoj ogromnoj krizi na Zapadu, sve bazirano na brojkama. I Kim Jong Un isto ima neke brojke.

  10. Ne bi puno hvalio ono sta ste govorili jer preko bloga u to imamo cak i bolji prozor ali bi jako pohvalio vas javni nastup s obzirom na prve ovakve emsije koje sam gledao s vama, potpuno je nestalo nervoze i nesigurnosti i mislim da puno jasnije izrazite ono sta zelite nego sta je to nekada prije bio slucaj.

    Upravo na takvim primjerima necega sta vam mozda nije neki prirodni talent se moze vidjeti koliko covjek moze napredovati kroz trud i upornost.

  11. odličan nastup u Otvorenom, uspjeli ste naglasiti ključne stvari
    – država je odgovorna za visoke kamate
    – rad i kapital nisu u sukobu
    – ne najmanje važno, prvi put je fokus predizborne kampanje usmjeren na ekonomske teme
    – nema ozbiljnih razlika između njemačkog socijaldemokrata i hrvatskog zastupnika kapitalizma

    mislim da će gledateljima ove četiri tvrdnje ostati urezane u negdje u podsvijest
    jer su izrečene jednostavno, jasno, bez polemike/svađe i drame, kao činjenice
    i na intuitivnoj razini vjerujem prepoznate kao činjenice
    makar su suprotne službenim stavovima većine hrvatskih političkih stranaka
    
  12. Ovaj članak na žalost mnogi državni službenici neće pročitati jer njih to ne zanima.
    Naši ljudi, od građana koji koji brinu za kućni budžet to privrednika vrlo malo znaju o
    financijskom tržištu, o trenutki kada mogu ili ne mogu uzeti kredit. Zato se prije 10-tak godina dogodila pomama za lošim kreditima. Svi su vidjeli tadašnji saldo na svojim računima i mislili da će moći plaćati kredite. Ja mislim da i sada treba ljudima “crtati”
    rizike koje imaju kada podižu kredit.
    Žao mi je što se nisam uključila u vaš on-line seminar ali bila sam zauzeta u tom terminu.

  13. Poštovani g. Bakić,
    Odlican nastup u Otvorenom. Sjajno!

    Btw pisem iz vlaka zagreb-vinkovci spojen na wireless AP putnickog prijevoza 😉
    Nije ni tu sve tako crno hh.

      • Bok, vožnja traje 3.22 u najboljem slučaju 🙂
        Wireless je ok. U novim vlakovima radi dobro, dvije su mreže, na svakom kraju vlaka po jedna. Signal mjestimice padne, odnosno pokrivenost izvan naselja je na nekoliko mjesta kroz šume loša, ali to ipak nije do HŽa.

        Nije sjajno, ali pomalo napreduje. Za desetak godina bude ok hahhaa

  14. Postoji li šansa da kao hr. građanin zatvorim stambeni kredit u hr. banci i isti uzmem u nekoj od EU banaka po normalnijoj kamati. Nikad u životu nisam bio u minusu, plaću (solidnu) dobijam redovito a EKS mi je još uvijek na nekih 6,9%

  15. Vidili smo odlično izvješće valamara. Sezona je bila odlična.Mogu li se g.Bakić radnici nadati nekoj novčanoj nagradi povrh plaće , nešto slično kao u DM-u , pa da se i njih na neki način nagradi i još više motivira ubuduće ?
    Ja bi se kao dioničar odrekao dijela dividende u korist konobara.sobarica,kuhara,vrtlara itd koji tamo rade !
    Što mislite o tome ?

        • Evo, kao šef Udruge malih dioničara odgovorit ću Vam, iako niste bili sasvim decidirani, pa ne znamo jeste li doista radnik u Valamaru, ili sindikalni bundžija i kavgadžija. Odgovarat ću protupitanjima:

          Ako bi se vlasnici odrekli dijela dividende tj. zarade, da li biste Vi za taj novac kupili Valamarove dionice, i tako i sami postali djelomični vlasnik vlastitog poduzeća? Ako da, siguran sam da bi za godinu dana na vlastito pitanje odgovarali puno nervoznije nego ja i mi ovdje. 🙂

          Da li znate napamet i iz prve iznos svoje zadnje bruto plaće napamet? Pazite, bruto, ne neto! Sve je to Vaša zarada i novac za Vaš rad. Ako Vam se čini da Vam je uzeto previše, primite na red i za vrat Lorencina, kad idući put svrati u grad. 🙂 Ako mu u društvu budu Mrsić i Lalovac, onda i njih. 😀 Lakše ćete shvatiti Upravu i nas dioničare zašto vičemo i njurgamo, kad tražimo smanjenje stope PDV-a. A imali bi i koristi kad bi nam se pridružili i zajedničkim snagama uspjeli.

          Znate li koliko Vam je ove godine uplaćeno “dobrovoljne” mirovinske štednje? Zapravo, znate li uopće koji je Vaš mirovinski fond? Jeste li ih nazvali i pitali koliko su prikupljene mirovinske štednje uložili u Vaše i naše poduzeće?

          Koliko Vam je veća plaća i radni uvjeti bolji danas, nego prije 5 godina? Mislite da je to palo s neba i da je zasluga samo radnika?

          Bilo bi još pitanja, ali i ovo je dosta. Nadam se da ćete biti iskreni u odgovorima. Sebi, ne nama.

        • Nisam zaposlenik u Valamaru a nije nitko od mojih bližnjih , zapravo ne znam nikoga tko uopće radi u Valamaru.
          Dioničar sam Valamara i imam 1206 dionica što se može provjeriti.
          Nisam ni zaposlen u turističkoj branši.
          Vrlo dobro znam kolika mi je bruto i neto plaća jer svaki mjesec dobijem buštu na kućnu adresu.
          Znam i u kojem sam mirovinskom fondu obaveznom AZ . Firma u kojoj radim mi ne uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju već sam uplaćujem kad i koliko se sjetim u Erste plavi expert .
          Mogu ih zvat i pitat koliko su prikupili ili nisu jer znam da su mogli puno bolje ali to je druga priča, sve to mogu puno lakše preko interneta uz poznati pin itd,itd.
          ne znam zašto se svi dižete na “stražnje noge” čim se spomene nekakva nagrada zaposlenicima.

        • Tko se sve digao i zašto mislite da uprava ne radi dobro svoj posao? Samo glupa uprava neće adekvatno nagraditi radnike. Ako mislite da je uprava preglupa da fer nagradi radnike, prodajte dionice i to je to … zašto uopće mislite da nisu fer nagrađeni i optužujete?

  16. Zašto? Pa zato što sam pod broj 1 ovoga ljeta bio u Americi i vidio taj”siromašni” srednji sloj iz prve ruke , drugo po ovom dokumentarcu Amerika malte ne propada samo je pitanje dana, treće, anonimni vratar pokrivenog lica priča koliko mu napojnicu ostavlja stanar zgrade, jako vjerodostojno, četvrto, svi republikanski kandidati su prikazani kao sotone i glupi desničari a svi ljevi kao veliki himanitarci ,još je samo falilo da prikažu Sjevernu koreju i Venezuelu kao primjer blagostanja i to bi bio vrhunac novinarstva na HRTu ,ovakvih dokumentaraca je pun You tube pa bi mogao Radmanu poslati još koji da uvjeri glupe Hrvate da svijet propada pa da se ni mi ne moramo mjenjati

  17. Vrlo interesantni brojevi i grafovi. svaka cast na trudu za prikupljanje i interpretaciju

    no ja bih se opet malo igrao djavoljeg odvjetnika, iako se nacelno slazem sa vecinom iznesenog, i postavio par pitanja oko interpretacije

    dakle pod grafove omjer duga i kapitala lijepo se vidi da “ko jaci kaci”, tj sto je firma veca ima bolji omjer duga jer vise moze postici sa vlastitim sredstvima (ekonomija obujma ili kakogod).
    ali vasa usporedba sa “američke tvrtke iz sastava S&P 500 – petsto najvećih javnih kompanija u SAD” samo zapravo potvrdjuje trend i ne opisuje stanje stvari. mislim da je svaka od 500 najvecih kompanija veca od svih “nasih” kompanija grupiranih u skupini “veliki” pa je stoga sasvim logicno da ce i njihov omjer (sljedeci trend) biti jos bolji od nasih najvecih

    prave “kontrole” koje bi puno bolje docarale koliko smo u problemima bile bi da nadjete ovakve podatke za njihove male (koji bi odgovarali nasim malim po velicini) , njihove srednje (koji bi odgovarali nasim srednjim po velicini) i njihove velike (i opet isto) a ovih top 500 vjerojatno spada u sueprvelike kojih kod nas i nema ili bar nema u dovoljnom broju za smislenu usporedbu

    naravno da je trud za to puno prevelik i mislim da to nitko ne ocekuje da besplatno bilo tko ide sam prikupljati , ali eto samo kao drugo vidjenje vase interpretacije koja bi u postojecem obliku mogla zavarati brzopletije citatelje jer usporedjujete “burkina faso” firme sa top of the top of the top (i razlika cak nije tako drasticna 1:1 vs 1:2 )

    komentar na drzavna poduzeca je u biti slican. ta drzavna poduzeca (osim uhljebnicke/izborne funkcije) imaju i drzavu iza sebe koja im omogucuje da se ponasaju kao superveliki, tj imaju vecu tezinu nego druga firma sa istom velicinom koja nema drzavno zaledje, pa cak onda i pariraju americkim najvecim. iako je puno americkih firmi u top 500 vece od cijele hrvatske, nisu bas sve tako velike 🙂 pa ih drzavno zaledje uspjeva staviti na istu nogu

    drazava bi naravno trebala ciniti sve sto moze da se opcenito rizik zemlje smanji i padnu kamate svima!!
    ali mislim da nije problem da drzava, drzeci stangu svojim poduzecima, djeluje na smanjenje kamata koje te firme onda trebaju placati i time moze uciniti uslugu jeftinijom.
    problem je kada na celo dodju osobe sa smanjenim moralnim vrijednostima (ili nedovoljnim strucnim znanjima) koje onda mismanageaju tu prednost za vlastitu korist ili korist manje interesne skupine umjesto da unaprijede ili dodatno pojeftine svoj primarni servis javnosti (ili ne vide priliku).
    ako (drzava kroz) HBOR priliku za bolji rast daje samo najzasluznijima (projekti), zasto onda samo najzasluzniji ne dolaze i na odgovorna mjesta u firmama gdje je taj drzavni backing vec po defaultu ukljucen

    jedna sugestija za vas
    mozda bi se mogli angazirati u politicki bitan headhunting (putem vase firme) kako bi se uprave ovih poduzeca birale po vasim kriterijima (slobodnog trzista sto je u ovom slucaju u vidu optimizacije poslovanja za primarnu funkciju i maksimalno javno dobro) i time pozitivno jos vise doprinjeli stanju u drzavi?
    vasa uloga u edukaciji je pohvalna ali rezultati tog angazmana vidjeti ce se tek za puuuuno godina ili nikada jer smo u prilicno needuciranoj zemlji koja je pritom i vrlo slabo zainteresirana za skupljanje znanja i pozitivne promjene
    najbrzi doprinos mogli bi dati da ste direktno u politici na odgovornom mjestu ali kako ste za to dosada bili nezainteresirani, mislim da bi sljedeci najbolji angazman, a da bi se promjene vidjele u razumnom roku, bio bas kroz biranje adekvatnog osoblja za odgovorne izvrsne funkcije

    nazalost prvo treba izbaciti politicku podobnost kao najbitniji kriterij za relevantne funkcije, ali mozda ako bi i dalje zadrzali apoliticki stav bi bili prihvatljiva osoba kojoj se moze povjeriti odabir najboljeg kandidata za vodjenje takvih firmi bilokojoj opciji “na vlasti” a za maksimalnu dobrobit zemlje i svih

    i na kraju jedna molba
    mozete li prosiriti podatke na vasem zadnjem grafu vise unazad?
    ovako ispada da je SDP uveo nekakve male pozitivne promjene ali tesko je ista ozbiljnije zakljucivati posto za svaku vladu (hdz, sdp) postoji u biti samo jedna tocka
    da ljudi opet ne bi nesto krivo i brzopleto interpretirali (pogotovo u ovo predizborno vrijeme)

  18. Pravo je čudo da u Otvorenom itko išta uspije reći, jer gosti u studiju u pravilu čekaju cijeli sat vremena da od Novokmeta dobiju jednom ili dva puta pravo da nešto kažu a onda ih on sa svojim “konstruktivnim upadicama” isprekida toliko puta da bih mu ja, da sam u studio doslovno pljunuo u lice. Novokmet u pravilu u studio dovede stručnjake (valjda da nešto stručno kažu) a onda ih sa svojim pliećim mozgom pokušava moderirati kao “stručnjak od zanata”. I ne samo da se gosti u studiju osjećaju nelagodno nego je i gledateljima muka kad ih prekida dok pokušavaju čuti ili uhvatiti misao nekoga dok govori nešto pametno ili vrijedno spomena. Novokmet je lik koji doista “elokventno priča (pita) gluposti”. Postoji stara izreka da ne postoje glupa pitanja, nego samo glupi odgovori, ali ipak pitanja često više govore o onome tko ih postavlja nogo o onome tko na njih odgovara. Novokmetu bi dakle netko trebao reći da svoja pitanja postavi gostima kad se ugase kamere, i da ih pusti da govore kad ih je već doveo u studio. Doista mi je muka od Novokmeta i mnogih drugih HTV-ovih voditelja i reportera sa terena koji umjesto da prezetiraju sadržaj neke emisije, uglavnom prezentiraju svoju samodopadljivost osobnost prešetavajući se ispred kamere tamo-‘vamo. Doista se pitam gdje ovi na HTV-u “nalaze ovoliku đubrad i mamlaze”?

      • točnije, CRT tv u boji, a mi hoćemo LED UHD 🙂
        najbolje je kad ga gost ispravi, pa onda on odignorira i nastavi po svom.

        @NB
        najbolji nastup na televiziji do sad. kratko, samouvjereno i jasno.
        svidlo mi se što je onaj njemački “socijalist” cijelo vrijeme klimao glavom na vaše izjave. to je čisti dokaz da su njihovi socijalisti tamo gdje su naši kapitalisti.

  19. obzirom da imam iskustva rada u banci sa malim i srednjim poduzetnicima znam da njihovi financijski izvještaji ondosno razina kapitala nije realna, jer skoro nitko ne iskazuje realnu dobit..većina tvrtki radi za neke smješne dobiti u odnosu na prihode, recimo nekakav poslovni consulting na 1,6 mln kn ima dobit 40 tis kn, ili neki klubovi naši na moru maju prihod 40 mln kn a dobit 200 tis kn..jedino kroz pozajmice vlasnika tvrkte koje također idu u obveze pa narušavaju omjer obveza i kapitala, se vidi da znatno veće profite ostvaruju..često su dugoročni krediti knjiženi u kratkoročne obveze ili ih uopće recimo nema u bilanci jer je knjigovođa zaboravio..jer mozete predati kakav god izvještaj u poreznu jer nema sustava kontrole…sa druge strane zbog odnosa države prema poduzetnicima tko bi krivio poduzetnike..jedna je tvrtka radila posao za drzavnu tvrtku koja joj nije platila, pa su morali dici kredit da plate državi pdv to su priče ko iz nekog parelenog svemira di je sve naopako…mislim da 20 % poreza na dobit nije veliki postotak, te da je državom upravlaju ekomomisti a ne političari i dovedu stvari u red, mogao bise pdv na hranu staviti na oko 8 % neki opći na 14 % sa time bi se povećala kupovna moć građana i povećala potrošnja, a kroz regulaciju poreza na dobit i povećanje dobiti tvrtki zbog povećane potrošnje bi država mogla ostvariti dovoljan prihod…međutim to se nikad neće desiti, ovo se može jedino zpaliti i krenuti od 0 ili ako mozete iseliti u normlanu ekonomiju

    • Ma dajte! Većina malih poduzetnika mulja, i to sve više kako godine prolaze, potpuno suprotno onome što sve brojke pokazuju (a to ste naveli primjer kluba na moru, evo reći ću Vam ja još koji takav) … i usprokos izrazito agresivnoj kontroli koja često dođe samo da nešto nađe. Čudi me da ne dolazi strani kapital i ne zapošljava se više u Hrvatskoj kad je takav raj za poslovanje uz muljanje. Nevjerojatno!

      • muljaju da prežive. ima naravno i onih koji muljaju i rade s državom i namještaju si poslove, ali ti rijetko dolaze u banke pa ne vjerujem da je na te mislio boky 🙂

  20. NEDOVRŠENA PSUDODEMOKRATSKA TRANZICIJA – DEMOKRATSKI DEFICIT

    Svetlana Aleksievič je manijakalno sakupljala materijale (razgovori sa različitim osobama, različitih profila) za svoje knjige, bilježila je uspomene i žrtava i zločinaca, bogataša i siromaha, i na koncu je zaključila: »Perverzija života u SSSR-u temeljila se na činjenici da u takvom društvu strah dominira, nema alternativu i daleko je više na cijeni od slobode«.
    Ruski demokratski deficit se može svesti na »odučenost od slobode«, i o tom fenomenu je u pogovoru »Rabljenog doba« pisao prevoditelj Fikret Cacan: »Ostaje činjenica da su milijuni ljudi preživjeli svoje često tragične živote nošene tom idejom (komunizmom)… Kako shvatiti čovjeka koji ostaje za sebe »komunist«, iako se vraća iz logora u kojem je proveo cijeli život i ne znajući zašto… S druge strane, živjeli su i milijuni onih koji su na najprizemniji način služili istoj ideji, nimalo joj ne vjerujući: to su cinkaroši, oni koji su milijune poslali u logore… na upit dječaka zašto je (jedna žena) uništila rođenog brata, odgovor glasi: – Probaj mi naći u staljinizmu jednog poštenog čovjeka«.
    Utoliko je i metafora o Černobilu možda najsnažnija metafora njene literature, jer maestralno dijagnosticira post-sovjetsko, tranzicijsko društvo; zlo je na nevidljiv način iscurilo iz komunističkog reaktora, ždere nas i ubija, a da mi te radijacije zapravo nismo ni svjesni…
    …Liberalizam u Rusiji nikada nije zaživio i čini se teško da će do toga ikada doći, a to je grijeh Gorbačova i njegove nedovršene pseudodemokratske (r)evolucije. Svetlana Aleksievič piše: »Bili smo romantičari, mislili smo, sada kada je došla sloboda građani će čitati i shvatiti Solženjicina i Šalamova, ali umjesto toga oni su se masovno okrenuli trci za novcem, položajima, ugodama i uopće lakom zaradom..

    http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Svetlana-Aleksievic-knjizevnica-koja-nastoji-ucvrstiti-covjeka-u-covjeku

    P.S. Sve ono o čemu pričamo je u stvari prelazak kolektivne svijesti iz neokomunističkog sustava u neoliberalni, koji nije savršen, ali u odnosu na gore opisani sustav u djelima Nobelovke Svetlane Aleksijević je obećana zemlja…

  21. G.Bakić, šta mislite o izvješću DZS? Rast industrijske proizvodnje od 5,3 % na godišnjoj razini je ozbiljna brojka,pogotovo jer je proizvodnja primarna i vuče cijelo gospodarstvo kao (jedna od) lokomotiva.

  22. INTERVJU Marijana Ivanov: Mogućnost štednje ne postoji kod čak 70 posto kućanstva u Hrvatskoj

    Ogromna štednja je stoga koncentrirana na vrlo uzak krug osoba, dok velika većina građana ima tek manje iznose štednje ili uopće nema zalihe štednje jer iz raspoloživih dohodaka ne ostaje ništa, a prikraćene su i njihove mogućnosti potrošnje.

    http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Marijana-Ivanov-Mogucnost-stednje-ne-postoji-kod-cak-70-posto-kucanstva-u-Hrvatskoj

    BILANCA STANJA FINANCIJSKIH INSTRUMENATA KUĆANSTVA

    Malo je paradoksalno da je Bilanca stanja financijskih instrumenata kućanstva skočila od 2009. – 2015. sa 150 – 250 mlrd. kn., a istovremeno je u realnom sektoru izgubljeno možda 200.000 radnih mjesta, a recesija je i u EU…Očito je da jednoj Hrvatskoj kojoj raste štednja ( 50.000 štediša ima navodno 70% štednje u bankama ), a drugoj Hrvatskoj, 300.000 blokiranih i ovršenih, 60.000 štediša u CHS i 300.000 nezaposlenih očito ne ide tako dobro, koliko ide statistički dobro svim kućanstvima???
    Neka mi netko objasni koji postotak kućanstava ima 90% štednje u RH, ako prema istraživanjima Prof. dr. Marijane Ivanov 70% kućanstava ne može uopće štedjeti, odnosno jedva krpa kraj s krajem?

    Drugo nefinancijska društva ( pretpostvljam trgovačka društva u RH, bez obrtnika? dužna su prema dijagramu oko 400 mlrd. kuna, a velike perjanice hrvatske uvozne trgovačke ekonomije kao Agrokor ( zadnji kredit od oko 500 mil. EUR ) i Atlantic Grupa koja se proširila na kredit (Merkator) i dalje drže cijene prehrambenih artikala koji se moraju kupovati u maloprodaji u RH na razini cijena SRNJ, i praktički se ne šire u EU….Privatne tvrtke u RH su zadužene maksimalno, 10 -15 puta od svojih poslovnih prihoda i praktički se ne mogu više zaduživati, a sistemska greška kod naših tzv. poduzetnika je što nisu proizvodno izvozno orijentirani, već im se poslovanje u biti bazira na monopolnim i netržišnim uvjetnima poslovanja u RH, odnosno poslovanju s državom koja posredno kontrolira do 70% BDP-a….

    • Tu vidimo kako je idiotska odluka vlade o smanjenju poreza na plaće iznad 9000 kn i objašnjenje da je cilj povećati potrošnju! Povećali su plaće onoj manjini koja (uglavnom) štedi. Baš suprotno, primanja treba povećati onima koji rade za 3-4 tisuća kuna. Oni će povećati potrošnju jer za njih štednja ne postoji!

      • Taj sto radi za 3000kn placa smijesan porez tako da nema bas prostora za rasterecenje, odnosno “povecanje place” kako navodite. S druge strane, da bi poslodavac povecao za tisucu kuna neto placu nekome tko ima 12000kn neto, mora mu povecati bruto za 2500 kn – 1500 drzavi, 1000 zaposleniku. Takvi ljudi su visokoobrazovani, vide koliko mogu zaraditi vanka, i oni se prvi pakiraju, idu u SAD, Njemacku, Irsku, a gubitak je nenadoknadiv. Jedan takav vam plati poreza ko 30 tih s 3000kn.

        Slazem se da je objasnjenje (povecanje potrosnje) smijesno, ali mjera niposto nije smijesna.

        • Time se pojačava realnost Dvije Hrvatske. Šta mislie tko više razmišlja o Njemačkoj, Meriki onaj s 3 ili onaj 10 tisuća kuna? Gledao sam kroz osobnu potrošnju :ako povećate plaću s 9 na 10 tisuća, gdje će završiti razlika? Vjerojatno u štednji. Povećajte neto plaću od 3 tisuće za 100 kn, taj novac nema kud nego u potrošnju. Antropološki gledano povećavanje materijalnih razlika u društvu može biti jedino negativno za cijelo društvo.

        • Još jedino da svima objasnite kako mislite povećati plaću onima s 3000kn kad već plaćaju cirka 50ak kuna poreza (točnije 66kn porez + prirez ako je riječ o Zagrebu)? Kakvo bi to rasterećenje trebalo biti da im znatno poveća plaću?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s