Uncategorized

10 godina CPP

Jučer smo imali proslavu 10 godina Certifikata Poslodavac Partner. Certifikat dobijaju poslodavci s najboljim praksama u upravljanju ljudskim resursima, dodjeljuje ga moja tvrtka SELECTIO koja je dominantna na hrvatskom tržištu u potrazi za kadrovima i savjetovanju u upraljanju ljudskim resursima. Vrlo sam ponosan na taj projekt, a s vremenom je osim profesionalnih dobio i drugo značenje.

Evo najprije kako je igledalo na prvoj dodjeli, prije nevjerojatnih 10 godina. Možete vidjeti da su na njoj tadašnji predsjednici ili članovi uprava npr. Microsofta, VIPneta, Coca Cola Bottlers, HBOR … neki od njih imaju Certifkat već 10 godina.

cpp1

(ja stojim 4. s desna)

Postojeći dobitnici su ovdje.

Naravno, to sve nisu idealne tvrtke, ali su definitivno one koje u načelu razumiju da su im radnici partneri, i trude se oko toga (jasno, i griješe).

E sad, zašto je ovo važno u širem kontekstu.

Kad je negdje 2001.-2011. postalo očito da se moraju raditi reforme, anti-reformske snage su iz ropotarnice marksizma-lenjinizma izvukle debilni koncept ‘sukoba rada i kapitala’. Poanta je da ne bismo smjeli raditi pro-tržišne reforme ‘jer će u njima kapital proći dobro, a radnici loše, trebamo manje, a ne više kapitalizma’. Sad vidimo koliko je to bilo jadno i pogrešno, ali su mnogi naši neuki mediji prenosili tu mantru.

Ili recimo tipična podvala ‘da se ne smije olakšavati poslovanje poslodavacima jer ONI ionakon namjerno ne plaćaju plaće radnicima’, što je u startu suludo, a da bi se kasnije ustanovilo da i oni koji ne plaćaju su zapravo propale tvrtke, ulgavnom pod teretom velikih poreza (uključivo na plaću) i općenite anti-poslne klime.

Međutim, većina poslodavaca jako dobro zna da im je konkurentska prednost u dobrom upravljanju ljudima, naprijed mogu ići jedino rad+kapital, a ne lenjinistički jedan ili drugi. Upravo zato su plaće i prava veliki ondje gdje ima puno kapitala, a mali ondje gdje ga ima malo. I to se jako dobro vidjelo u ovom projektu. Koliki napor (pa i izdatak) mora uložiti tvrtka da bi dobila ovaj certifikat, kojim ujedno nastoji biti što primamljivija na tržištu rada? Tvrtke se bore za dobre radnike i žele im ponuditi što više. Poslodavci uglavnom nisu glupi, pa čak i kad su pohlepni – znaju da samo odlični i zadovoljni radnici stvaraju vrijednost. Pogledajte primjerice ovo:

zasto cpp

Osobno sam se uvijek bojao svojih zaposlenika (a kad sad prodao neke firme, tada je radilo nekh 120 ljudi za mene, ne svi zaposleni, ali čovjek-ekvivalenata), od kojih je to većini bio prvi posao. Zato jer smo ih razvijali jako brzo, bili smo jaki koliki su bili jaki naši ljudi, a čim su jači, vredniji su na tržištu i stalno smo se bojali da nekamo ne odu (mi smo bili start-up, a korporacije su im djelovale jako primamljivo) i zato smo pokušavali biti što bolji prema njima i davati im što veće plaće. Naravno, mnogima je to bilo baš super da kad odu dobiju još veću plaću u korporaciji (poslodavac ako te baš želi, često naprosto da nešto veću plaću od prethodne).

Eto, iskreno ne znam kako smo kao društvo bili tako primitivni da se godinama kroz naše medije povlači kao važna tema navodni ‘sukob rada i kapitala’.

Neko vrijeme je, potpuno naopako, bio u tu svrhu korišten čak i Piketty, a kako se njegov koncept zapravo treba primjeniti u Hrvatskoj, pisao sam ovdje, gdje recimo imate paragraf:

Kako bi se Pikettyjev analitički okvir mogao primijeniti na Hrvatsku?

[Napomena: U Pikettyjevom analitičkom okviru se radi o rastu nejednakosti koji slijedi iz toga da je prinos na kapital veći od rasta produktivnosti / dohotka.]

Kod nas, u ex-socijalizmu, stvari osobito nisu jednostavne. Paradoksalno, socijalistička politika širenja vlasništva nad stanovima dovela je do demokratizacije kapitala pa 9 od 10 ljudi ima neki kapital. No, to nas dovodi do vrlo bolne činjenice, čije samo spominjanje podiže tlak, pa čak i bijes (ali molim da ga ne usmjeravate na mene).

Riječ je o tome da su nekretnine zapravo hrvatski problem broj 1. Mnoge hrvatske obitelji pokušale su podebljati svoju kapitalnu stranu ogromnim ulaganjima u stambene nekretnine (rentna imovina – kapital) a na račun svog budućeg dohotka (rad) uz visoku kamatu (rentu koju plaćaju drugima) ali su u toj kapitalnoj igri izgubili jer su cijene nekretnina pale, bez izgleda da se u dogledno vrijeme vrate na pred-krizne razine. A zadužili su se jako skupo. Ne ulazim u motive i okolnosti. Naprosto je činjenica da su mnogi pri tome izgubili veliki kapital, što ih sada znatno osiromašuje jer veliki dio dohotka moraju kroz visoku kamatu, a na izrazito visoku cijenu tih nekretnina, plaćati vlasnicima kapitala kao rentu. To je paradoks nekretnina u Hrvatskoj koje su ljude, umjesto da ih oslobode, velikim dijelom porobile.

Paradoksalno, vlasništvo nad precijenjenim nekretninama kupljenim preskupim kreditima možda je i glavni uzrok osiromašenja ‘srednje’ klase (mnogi odvajaju i pola dohotka za otplatu rate nekretnine, čija vrijednost pada!). Naravno, ovdje je tanka je linija između pitanja sloboda i vladavine prava (svatko je dobrovoljno ušao u ugovor) i šireg društvenog problema koji značajno doprinosi nejednakosti i društvenoj nestabilnosti. Time nadilazi ekonomske i pravne okvire i postaje šire pitanje pravednosti i društvene i političke mudrosti. Stoga smatram da je ispravno uplitanje države koja bi širokim potezima pomogla riješiti ovaj veliki problem. Primjerice, mogućnost napuštanja lošeg kredita uz ‘povrat ključeva’ bila bi jako važna stvar

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

23 replies »

  1. A kako tvrtkama koje nemaju mogućnost bolje platiti zaposlenike – naći kvalitetne? jer bez njih ne mogu rasti i doći u priliku da jednom plate bolje? ako ponudimo niz drugih pogodnosti nevezanih uz novac to je nedovoljno.

  2. Poštovani gospodine Bakić, redovito čitam Vaše blog i svake pohvale Vašem trudu i želji da poduzetnicima ‘otvorite oči’ svojim razmišljanjima i komentarima, ali kao pravnica bih Vas upozorila na potrebu ispravnog korištenja pojma tvrtka. Tvrtka je regulirana Zakonom o trgovačkim društvima, a prema članku 11. istog zakona normirana kao ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu. Dakle, tvrtka je samo ime trgovačkog društva pod kojim ono posluje i identificira se u pravnom i gospodarskom prometu. Prikladnija i točnija bi bila upotreba pojma poduzeće ili tvrtka društva. S osobnim poštovanjem, Tihana

  3. Poštovani gospodine Bakić,

    Sve pohvale Vašem blogu i čestitke na uloženom trudu i puno odličnih članaka i analiza! Nevezano na ovaj članak zamolio bih Vas da pokrenete temu Poreza na kapitalnu dobit (zakon o porezu na dohodak) koji kreće s primjenom 01.01.2016.
    Obzirom na dostupne informacije navedeni porez će u primjeni prouzročit velike probleme za investitore i ulagače i izazvati daleko veću štetu nego korist.

    Zakon ne omogućuje prijenos (carry forward) gubitka u slijedeću/e godinu/e
    Zakon traži plaćanje predujma odmah nakon svake pozitivne transakcije zanemarujući negativne transakcije

    Najbolje da nelogičnosti zakona pokažem kroz primjere:

    Primjer 1.

    Osoba A trguje dionicama.
    Nakon svake zatvorene transakcije koje je pozitivna na kojoj je osoba A ostvarila zaradu osoba A mora u roku od 8 dana platiti predujam poreza 12% plus prirez.
    Transakcije na kojima je Osoba A u gubitku se zanemaruju.
    U 2016. godini trgujući dionicama osoba A je ostvarila gubitak od 200 000kn, a putem predujmova je već uplatila 40 000 kuna poreza.
    Osoba A mora napraviti godišnju poreznu prijavu da bi tražila povrat uplaćenog poreza, ali ne može prenijeti gubitak u narednu godinu.
    U 2017. godini rezultat je identičan kao i 2016. godine.
    U 2018. godini osoba A ostvaruju kapitalnu dobit trgovanjem dionica u iznosu od 500 000 kuna.
    Predaje godišnju poreznu prijavu i plaća porez od 200 000kuna, 40%.

    Ukupno osoba A je u tri godina trgujući dionicama ostvarila dobit od 100 000kuna, a platila je 200000 kuna poreza jer se ne može prenositi gubitak u naredne godine. Dakle iako je ostvarila dobit osoba A je u debelom gubitku radi ovakvog zakona.

    Primjer 2.

    Osoba B trguje dionicama/derivatima itd. Trguje relativno često. Kroz godinu obavi veliki broj transakcija. Oko 50% transakcija su pozitivne, a ostatak je gubitak za osobu B.
    Nakon svake pozitivne transakcije Osoba B mora u roku od 8 dana platiti predujam poreza. S obzirom na veliki broj transakcija Osoba B polagano ostaje bez novca. Osoba B nepotrebno kroz cijelu godinu gubi vrijeme na slanje slanje izvještaja u Poreznu upravu.
    Povrat poreza Osoba B može tražiti tek kroz godišnju poreznu prijavu, a mogući gubitak ne može prenijetu u narednu godinu.

    Obzirom na navedene primjere postavlja se pitanje da li bi ovakav zakon prošao na Ustavnom sudu, ili dalje na nekom međunarodnom sudu? Jako teško!

    Analogija ovoga zakona je kad bi trgovačka društva plaćala porez na dobit u pozitivnim godinama, a gubitak bi se jednostavno zanemario. Bas me zanima koliko bi društava dugoročno opstalo s takvim zakonom.

    Ukoliko je ovdje napisano točno, a pokušao sam provjeriti na više adresa i po svemu sudeći je onda je nužna promjena ovog zakona jer će u konačnicu rezultirati tužbama protiv RH i negativno će utjecati na ulagače i na tržište općenito.

    Molim da pokrenute ovu temu i da raspravom na blogu utvrdimo sve manjkavosti ovog zakona.

    Zakon bi trebalo promijeniti na način da se kapitalni gubitak može prebaciti u slijedeće godine, moglo bi se čak razmisliti i o prebacivanju u prethodnu godinu i da se ne plaćaju predujmovi nakon svake pozitivne transakcije nego se početkom godine plaća porez na kapitalni dobitak ostvaren u prethodnoj godini ili se prenosi gubitak. Jako jednostavno.

    Volio bih da sam u krivu i da gore napisano nije točno!

    Hvala.
    S poštovanjem,

    Marijo

      • Zakon onemogućuje obveznicima poreza na dohodak ravnopravno sudjelovanje na tržištima kapitala bilo domaćim ili stranim!

        Dapače često ćemo imati situaciju da investitor u recimo 3 godine radi s nulom, a plati veliki porez, ili još gore da radi s gubitkom, a isto tako plati veliki porez, ili da je izrazito uspješan i radi s velikim prinosima, a porez mu pojede sve i gurne ga u gubitak.

        Samo kupovanje bez prodavanja i to tri godine to nije investiranje. Ograničenje je preslaba riječ za to.

        Mogućnost prijenosa gubitka u naredne godine je ključna stvar poreza na kapitalnu dobit. Toga ovdje nema. Plaćanje poreza nakon svake pozitivne transakcije je suludo i riječ o nevjerojatnom nepoznavanju samog tržišta kapitala.

        Ukoliko ovo krene svi investitori će morati osnovati trgovačka društva bilo u HR bilo vani i preko njih trgovati!

        Šteta od ovog zakona će se biti ogromna. Svi oštećeni će moći na sudovima pokrenuti sudske sporove i dobit će ih vjerojatno tek na nekom međunarodnom sudu.

        Čak ako ostavimo po strani aktivne investitore šteta od ovog zakona je ogromna. Kao društvo bi trebali težiti ulaganju investicijske fondove. Ovim zakonom naši građani koji ulože u investicijske fondove će također bit teško pogođeni jer negativne prinose neće moći prenositi u naredne godine, a na sve prinose će plaćati porez i to često 40%.

        Posljedice ovog zakona su puno veće nego se misli.

        On uništava nešto što u HR još nije ni zaživjelo.

        Ovo što kreće nije uvođenje jednog novog poreza (koji kad tad treba uvesti iako je pitanje je li pravo vrijeme za to) nego praktično onemogućavanje obveznika poreza na dohodak da uopće sudjeluju na tržištu kapitala!

        • dali bi se isplatilo otvorit doo ? pa preko njega trgovat ? ja se jos vazem, mozda rasprodam sve i pocnem napokon normalno zivjet bez stresa i pracenja burze 🙂

    • Osoba A i osoba B, s obzirom da imaju dosta para otvoriti će firmu vani, pa ćemo ih nazivati: “strani investitori”. Onima sa manje para, sportske kladionice će biti prihvatljivija opcija.

    • Zakomplicirali su, istina, ali vi još više komplicirate. Rješenje je jednostavno: samo kupuješ, nikada ništa ne prodaješ. A jednog dana kada se ukinu ti porezi ili pojednostavne ćeš možda nekada nešto i prodavati. U međuvremenu ćeš jedino platiti porez na isplaćene dividende, ali oko toga nemaš nikakvih komplikacija.

  4. Pametni investitor, (a napisana je i istoimena knjiga od Benjamin Graham) investira na srednji /dugoročni rok, pa prema tome takvima nema problema jer 3 godine bez prodaje nije problem. A vjerujem i da će nakon uspostave nove vlade i približavanjem kraja godine doći do intenzivnog prometa na burzi uslijed ovog zakona koji se primjenjuje na dionice kupljene od 01/01/16

    • slazem se sa vama da dionice treba drzat malo duze, ali suludo je da ako recimo netko ima portfelj u iznosu od 100 000 kuna i na nekim dionicama zaradi recimo 10 000 a na drugima izgubi recimo 6 000, znaci da je u konacnici u plusu 4 000, a da taj isti placa porez na dobit na cifru od 10 000 a da mu ovaj gubitak od 6 000 nista ne znaci, trebao bi se i gubitak racunat, pa na ukupnu cifru platit porez i ok, to se nebi bunio , ovako stvarno ne znam,

      Primjera radi, ovdje se puno spominju dionice rivp i ddjh, koliko vidimo na rivp se fino zaradilo, isplacuju dividendu a na ddjh se trenutno samo gubi,,,dali je moguce da samim tim investitor izgubi novac jer je investirao u poduzece koje trenutno na burzi ne stoji dobro a da mu plus jos porez pojede i zaradu od poduzeca koje dobro posluje i ostvaruje profit ?

      Nadam se da ce se ovo promijeniti kada zavrse pregovori oko formiranja nove vlade i da nece jos ovo malo investitora otjerat sa burze i da imamo koliko toliko posteni porez .

    • Uh, pa to s 3 godine sam smetnuo s uma 😀 Onda nije nužno kao što sam gore komentirao “nikada ništa ne prodaješ”, nego “bar tri godine ne prodaješ”, i potpuno si miran glede poreza.

      Jedini problem je onda porez na dividendu. To treba ukinuti što prije ili smanjiti porez na dobit na maksimalno 10 % i revidirati porez na dividendu na isto točno 10 % ako baš ne može biti manji od toga, pa će biti koliko-toliko OK.

      Bitno je samo da konačno porezno opterećenje nije tako veliko jer mi nismo Amerika. Ne znam koliko puta to treba ponoviti, zašto to našim političarima nije jasno, ali (zbog njih!) cijena kapitala u Hrvatskoj nije kao u Americi, Njemačkoj itd., pa da bi se koliko-toliko taj efekat umanjilo i povećalo šanse ulaganja u Hrvatsku kod nas ukupni porez na kapital (porez na dobit + porez na dividende) treba biti daleko daleko manji nego u tim razvijenim državama kako bi se općenito povećao povrat na kapital, povećalo tako krug potencijalno rentabilnih investicija u Hrvatskoj, povećalo šansu za domaće/strane investicije tj. gospodarski rast i bolji standard građana.

      Da, treba smanjiti poreze na rad, parafiskalne namete, ali i porezi na kapital su dio jednadže. Jako važan dio, jer nisu sve djelatnosti jednako radno/kapitalno intenzivne, ne pate svi od istih iznosa parafiskalnih nameta itd., pa da bi se zahvatio što veći dio gospodarstva, a i kako bi bilo pravednije, u procesu smanjivanja gušenja gospodarstva treba paralelno raditi na sva tri polja: rad, kapital, troškovi birokracije/regulacije.

      • Imam neke dionice 7g, neke 3g, neke 2g. Na niti jednu necu platiti porez jer su sve kupljene prije 1.1.16.
        Ipak, jednom cu neke htjeti ili morati prodati iz tko zna kojeg razloga. Cak i kad bih morao platiti porez ne bojim se toga nego tko ce ih htjeti tada kupiti. Bojim se nelikvidnosti i napustanja burze od makar i spekulanata jer i oni daju odredjenu likvidnost… a u smanjenoj likvidnosti bojim se da cijene ne idu bas gore… dakle, ja mislim da je potencijalna nelikvidnost kao posljedica poreza a ne sam porez kao takav mozebitni problem…

        • I mojoj najstarijoj je 7 i nešto godina (KODT)! 🙂 Ali to ne očekujem prodavati niti u narednih 7 😀 Može se do 31.12.2015. još nakupovati svega, da se ima što prodavati kasnije ako bi se trebalo 😀 A onda poslije 31.12.2015. što kupiš nadaš se da nećeš morati prodavati u roku kraćem od tri godine. Ja ne prodajem često (zadnja prodajna transakcija mi bila 19.4.2013.), ali naravno nikad se ne zna kad će na nekoj dionici doći vrijeme da se mora prodavati… Zato nije dobro da birokracija to tako komplicira, kvari likvidnost tržišta itd. Mada, u zadnje vrijeme baš kupujem neke jako nelikvidne, možda u tim nekim nelikvidno-deep-value situacijama to čudno stanje burze u međufazi do ukidanja/pojednostavljenja poreza i dobro dođe, ono za kupiti ponešto i na P/B i P/S oko 0,15 do 0,5 te P/E oko 2 do 8. Takve stvari se i love na tržištu gdje nitko ne kupuje i nitko ne prodaje 😀 I tko zna što još. Ja recimo u zadnje vrijeme imam neku smiješnu ideju da bih baš volio kupiti malo HT-R-A, čisto iz fore, da imam i to čudo u portfelju, “za kolekciju”, ali nikako da dočekam prihvatljivu cijenu, moožda u tom nekom nelikvidnom tržištu i do toga dođe pa ulovim i tu egzotiku!

  5. Kako je ironicno da vi koji spominjete dugorocna ulaganja tako nonsalantno odbacujete to da su 3 godine problem jer je to iznimno kratkorocan pogled. Da, sada dok nam sve ovdje omiljene dionice kontinuirano rastu mozemo samo kupiti, cekati i gustati, ali nece svako razdoblje biti kao ovo sada, a gore u komentarima su vec objasnjeni slucajevi u kojima nece lose proci samo traderi nego i svi ostali koji pozele odrzavati ili urediti portfelj.

  6. bez obzira što sam mišljenja da kupnja/prodaja dionica na kratki rok je špekulacija, a ne investicija, slažem se da je porez napravljen nespretno i od osoba koje baš nemaju puno znanja, a niti iskustva kako funkcionira tržište donica

  7. Zakon pod hitno treba mijenjati iz dva razloga:

    Zakon ne dopusta prijenos gubitka u godine koje dolaze.
    Trgovanje je skup pozitivnih i negativnih transakcija i ne moze se placati porez nakon svake zatvorene pozitivne transakcije.

    Ako je oslobadjanje placanja poreza za pozicije koje se drze preko tri godine razlog za nepriznavanje prijenosa gubitka u slijedecu godinu onda mogu samo reci da je rijec o nevjerojatnoj pogresci da se drugacije ne izrazim.

    To se onda rijesava ovako: na pozicije koje se drze recimo da godinu dana se placa porez po stopi A, za pozicije koje se drze dulje pa nizoj stopi…

    Ovaj zakon jednostavno ne priznaje negativnu godinu. Jedna negativna godina ce ponistit nekoliko pozitivnih. Ta godina ce se zaboravit i nastavit ce se placati porez kao da je nije bilo.

    Prijenos gubitka u naredne godine je elementarna stvar kod poreza na kapitalnu dobit!!

    Porez se treba placati pocetkom godine za cijelu prethodnu godinu. Ako je ostvaren gubitak on se prenosi u slijedecu godinu i tocka! Nikakva placanja i obrazci nakon svake transakcije.

    Onda promijenimo i Zakon o porezu na dobit i svaku godinu s gubitkom cemo jednostavno zaboravit. Placat cemo porez kao da gubitka nije ni bilo. Tako da se uskladimo.

    Zakon je neodrziv! Kad se shvati sto taj zakon u stvari jest rezultirat ce tuzbama protiv drzave koje ce drzava izgubiti.

    Svaki dan primjene ovog zakona je stetan i za investitore i za drzavu. Nazalost je tako.

    Porez na kapitalnu dobit treba uvesti (naravno ne ovaj nacin) , da li bas sad o tome se da diskutirati.

  8. Mislim se javiti na natječaj kojeg je raspisala tvrtka koja ima CPP. Koliko se selekcijski postupak razlikuje od tvrtki koje CPP nemaju?

    • Mislim da CPP provjerava da li zadovoljeni neki standardni uvjeti selekcijskog procesa, kako se oglašava, selektira, dokumenetira, arhivira (jedno 7-8 procesa ako se ne varam) itd. Ne znači da i neke druge tvrke nemaju takve procedure.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s