Uncategorized

Hrvati i nekretnine (novi podaci)

Eurostat je upravo objavio novi Housing statistics. (PAŽNJA: Ne idite na hrvatsku verziju, na njoj su stari podaci!).

1. U vlasništvu nekretnina za stanovanje, s oko 90%, Hrvatska dijeli čvrsto drugo mjesto (iza Rumunja). ‘Bedasti’ Nizozemci, Šveđani, Danci, Nijemci, Irci, Austrijanci, Finci, Britanci su na dnu:

777px-Distribution_of_population_by_tenure_status,_2014_(%_of_population)_YB16

2. No, uzme li se u obzir i vlasništvo vikendica (stanova za odmor) i stanova za iznajmljivanje, skoro sigurno su Hrvati nekretninski ‘najjači’ u Europi. Neke podatke o tome imamo u Godišnjaku DZS:

stanovi prema načinu korištenja

Inače, mnogi se stranci iskreno čude kako je kod nas imanje vikendice ili stana za odomr kod nas uobičajeno: na Zapadu si to mogu priuštiti samo najbogatiji.

3. Međutim, jako je zanimljivo da su zemlje s najvećim vlasništvom nekretnina ujedno vodeće i u prenaseljenosti (overcrowding) nekretnina! Ovdje.

Dakle, veliko vlasništvo nekretnina zapravo loše utječe na ‘rješavanje stambenog pitanja’. Naime, zbog velikih (ogrommnih) transakcijskih troškova u promjeni nekretnine, sprječava efikasnu alokaciju: mnogi završe s prevelikim stanovima (sjetite se ogromnih kućerina ili velikih stanova u centru Zagrea, gdje živi samo jedna ili dvije starije osobe), a mnogi s premalima.

Naravno, ‘vlasništvo’ nekretnina na dug je često daleko veći problem nego najam (kao što sada znamo). Kako da obitelj s ogromnim kreditom za stan i hipotekom na njega (u ovakvim ujetima) prihvati bolji posao u drugom gradu?

4. Tu su i daljnji problemi, recimo ovaj s imputiranom rentom, naš BDP je u stvari manji nego mislimo (članak iz rujna): Procjene rasta BDP za Q3 veće nego službeni analitičari očekuju (oko 3%), iako je cijeli BDP na nižoj razini.

5. I još jednom paragraf iz članka od prošle godine:

Ipak, posljedice ‘demokratskog’ vlasništva nad skupim nekretninama ima znatno dublje implikacije. Evo izvatka iz članka koji mi je objavljen u VL prije dva tjedna:

Kako bi se Pikettyjev analitički okvir mogao primijeniti na Hrvatsku?

[Napomena: U Pikettyjevom analitičkom okviru se radi o rastu nejednakosti koji slijedi iz toga da je prinos na kapital veći od rasta produktivnosti / dohotka.]

Kod nas, u ex-socijalizmu, stvari osobito nisu jednostavne. Paradoksalno, socijalistička politika širenja vlasništva nad stanovima dovela je do demokratizacije kapitala pa 9 od 10 ljudi ima neki kapital. No, to nas dovodi do vrlo bolne činjenice, čije samo spominjanje podiže tlak, pa čak i bijes (ali molim da ga ne usmjeravate na mene).

Riječ je o tome da su nekretnine zapravo hrvatski problem broj 1. Mnoge hrvatske obitelji pokušale su podebljati svoju kapitalnu stranu ogromnim ulaganjima u stambene nekretnine (rentna imovina – kapital) a na račun svog budućeg dohotka (rad) uz visoku kamatu (rentu koju plaćaju drugima) ali su u toj kapitalnoj igri izgubili jer su cijene nekretnina pale, bez izgleda da se u dogledno vrijeme vrate na pred-krizne razine. A zadužili su se jako skupo. Ne ulazim u motive i okolnosti. Naprosto je činjenica da su mnogi pri tome izgubili veliki kapital, što ih sada znatno osiromašuje jer veliki dio dohotka moraju kroz visoku kamatu, a na izrazito visoku cijenu tih nekretnina, plaćati vlasnicima kapitala kao rentu. To je paradoks nekretnina u Hrvatskoj koje su ljude, umjesto da ih oslobode, velikim dijelom porobile.

Paradoksalno, vlasništvo nad precijenjenim nekretninama kupljenim preskupim kreditima možda je i glavni uzrok osiromašenja ‘srednje’ klase (mnogi odvajaju i pola dohotka za otplatu rate nekretnine, čija vrijednost pada!). Naravno, ovdje je tanka je linija između pitanja sloboda i vladavine prava (svatko je dobrovoljno ušao u ugovor) i šireg društvenog problema koji značajno doprinosi nejednakosti i društvenoj nestabilnosti. Time nadilazi ekonomske i pravne okvire i postaje šire pitanje pravednosti i društvene i političke mudrosti. Stoga smatram da je ispravno uplitanje države koja bi širokim potezima pomogla riješiti ovaj veliki problem. Primjerice, mogućnost napuštanja lošeg kredita uz ‘povrat ključeva’ bila bi jako važna stvar.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

68 replies »

  1. Ma sve je to super što ste nqpusalu, ali zaboravljate naš mentalitet… Znate li vi uopće kako izgleda uspješnost u glsvama 95 posto ljudi ovdje? Evo ovako: dobar posao po mogućnosti u državnoj firmi, posao nedaleko od obiteljske kuće, i vlastita nekretnina. Hrvati negledaju na promijenu posla, a time i migraciju. Renta je nama bačen nivac, a kredit ulaganje u nešto naše, pa makar bilo i precijenjeno, ali će koristiti… I jednom nakon odplate stan ili kuća su naši i opet imamo – novac.

  2. Potpuno se slažem s vama da kupnja nekretnine, posebice na kredit, apsolutno “porobljava” vlasnika u smislu da se ne može mrdnuti iz grada u kojem je kupio svoju betonsku imovinu,a sloboda je najkvalitetnije i najveće ljudsko pravo. U doba migracija i globalizacije promjena radnog mjesta i mjesta stanovanja je nešto uobičajeno i čovjek tijekom svog radnog vijeka barem 2-3x promjeni radno mjesto i poslodavca. E sad svakako da podstanarstvo koje najčešće može biti znatno jeftinije od kredita u švicarcima dolazi kao dobra opcija no u stvarnosti to baš ne ide lako. Primjer je recimo Split. Grad s velikim potencijalom koji za visokoprofitabilna i konkurentna zanimanja svakom mladom obrazovanom čovjeku ( IT, medicina, turizam…)biva primamljiv. Ako otvorite tražilice tipa Njuškalo nećete pronaći niti jedan lijep, kvalitetan, uredan ,moderno opremljen stan 2-3-sobni a da ga možete iznajmiti na više godina. U takav stan možete ući od 1.10. do 1.6. i to je to. Za svaki duži period ostaju vam derutni, , zapuštenio stanovi u prizemlju ili na 5-10 km odšireg centra grada. Pa kako sada da mladi ljudi ili mlade obitelji koji imaju 15-20 tis.kn mjesečnih neto primanja sebi iznajme uredan,lijep stan a da ih gazde ne izbace početkom turističke sezone.? Možda bi baš tu trebala uletiti država i graditi lijepe stanove za najam a ne Kile i sl. po POS-u koji će se onda na Njuškalu prodavatio po duplo većoj cijeni. Takva opcija oživila bi građevinski sektor, poioljšala kvalitetu i perspektivu mladih i obrazovanih ali bi zatukla lihvare u bankama. E tu je problem.

    • Da, i zato u Hrvatskoj dugoročno ima mjesta za našeg “Freda Trumpa”. U Hrvatskoj ima jako puno nekretina a velika većina njih su u stanju gorem od najgoreg, nešto gdje sadašnji a pogotovo budući građanin Hrvatske (osim ako ne propadnemo, postanemo Afrika kao što smo krenuli u tom smijeru) ne može i ne želi živjeti. Bogatstvo Hrvata u nekretninama je iluzija. To mahom nisu nekretnine, to su samo “zemljišta”, jer sve je to za srušiti, ne za stanovati u tome.

      Za par desetljeća jedan od glavnih domaćih milijardera će biti čovjek koji će se obogatii stambenim nekretninama za iznajmljivanje. Kada tržište dosegne dno, kada taj netko pokupuje “za sitne novce” stotine tisuća stanova diljem Hrvatske, masu ih sruši da smanji nekvalitetnu ponudu, ostalo bitno adaptira, uredi jedan profesionalan i efikasan sustav iznajmlijvanja, iskoristi ekonomiju obujma pri tome (osiguranja, dodatne usluge itd) moći će nuditi tadašnjim generacijama mladih Hrvata jako lijepe stanove po jako povoljnim cijenama, i pri tome zaraditi puno milijardi.

      • Da, istina je da je u Dalmaciju jako teško pronaći adekvatnu nekretninu za najam, a pogotovo da je cijena najamnine prihvatljiva. Split je “mala beba” za Dubrovnik gdje je praktički nemoguće pronaći pristojan obiteljski stan za višegodišnji najam. A na selo nitko neće!
        Baš iz ovog razloga sam pobornik poreza na nekretnine koji bi natjerao ljude da stave u funkciju svoje nekretnine, jer ovako je sigurno trećina stambenog prostora neiskorišteno, pogotovo zimi, a mlade obitelji se ucjenjuje (ljeti radi stranaca moraju iseliti, ako hoće dugoročno najamnine su nebulozno visoke), To sve država može na vrlo jednostavan način regulirati! Ali želi li, zna li, hoće li? Nažalost čini se da ne..

        • problem je i u nasem vrlom sudstvu koje u slucaju nekog spora nece donjet pravomocnu presudu sljedecih nekoliko godina . Primjera radi , iznajmite nekom stan i on vam jednostavno prestane placat najam i rezije, a taj ima recimo zenu i djecu , vi ga jednostavno ne mozete doci i nategnuti za uho i izbacit van , nego svoja prava morate traziti putem suda koji ce trajat godinu dvije a neplaceni racuni ce se gomilat 😦

          opet si mislim da je netko i platio porez prilikom kupnje stana , znaci potrosio zaradjeni novac i kupio stan, a sada ga drzava opet kaznjava da placa porez na tu svoju imovinu, dok imamo s druge strane ljude koji u cijelom zivotu nisu stekli niti polovan auto, zive u socijalnim stanovima i traze svoja prava …

          dali ce sljedeci porez biti kad dodemo na tehnicki i ako nemamo godisnje minimalno 10 000 kilometara plati porez na manjak prijedjenih kilometara, jer se ne vozimo a vozilo nam zauzima parkirna mjesta ? 🙂

          dali smo svi po tome jednaki ? mislim da nismo .

          plus kaj sam vec pisao, netko moze imat tri nekretnine i placat porez na njih ako se uvede a netko moze imat jednu nekretninu koja je pet puta skuplja od ove tri i ne placat….zasto se ne pocne pricat o ukupnoj vrijednosti imovine koju pojedinac ima , znaci stanovi, kuce , zemlja, racun u banci, dionice, obveznice, auto , slike itd,,,,,

          vjerujte mi uopce nisam ljubomoran na nekoga tko u nekoj zabiti u lici , slavoniji, zagorju ima tri cetiri nekretnine ( tu ulaze raznorazne kleti i slicni objekti ) pa on to prodat ne moze za par tisuca eura jer jednostavno nas je sve manje i nema interesenata za kupnju nekretnina,,,,

          isto kao i sa dionicama, mozemo mi pricat da neka dionica vrijedi 100 kuna ali ako nema interesenata mi tu dionicu ne mozemo prodat niti za 20 koliko joj je recimo trzisna vrijednost.

        • @kresimir
          Porez na nekretnine se nikako ne moze izjednaciti s porezom na automobile, dionice i ostale produkte ljudske ruke iz vrlo jednostavnog razloga – prostor na Zemlji je ograniceni resurs i nitko ne bi smio imati pravo na trajnu uzurpaciju bez nakande ostatku drustva. U kojem obliku bi porez na nekretnine bio najpravedniji, o tome se moze raspravljati.
          Meni se nekako najvise svida ideja u kojoj bi porez na nekretnine zahvatio proporcionalno vrijednost zemljista koja ta nekretnina “uzurpira” uz iznimku olaksice za prvu nekretninu do xx m2 po prijavljenoj osobi.
          Jasno, za zapoceti bilo kakvu raspravu, prvi korak je sredivanje zemljisnih knjiga i gruntovnice, a to je za sad jos uvijek samo u hrvatskim snovima. (ne planovima, plan ima deadline)

        • @bodul , slazem se sa vama da je prostor ogranicen resurs, u velikim gradovima, na selu ga ima i previse, pogotovo kod nas gdje pola zemlje stoji neobradjeno ….
          kazete na neku naknadu drustvu zbog trajne uzurpacije par kvadrata zemlje na kojoj je neciji stan ili kuca,,
          a ja bi postavio pitanje u vezi naknade drustvu onih ljudi koji zive u recimo socijalnim stanovima i primaju socijalnu pomoc i koji nemaju dana staza ili i imaju staza ali nisu nista u zivotu stvorili i sada je problem…

          opet pravda ? jedan radi , stvori , plati porez i onda onaj koji nista nije stvorio uziva plodove onog vrijednog?

          Primjera radi , jedan cijenjeni kolega sa ovog foruma kojeg znam duze od trideset godina, covjek je radio od svoje mladosti po dva posla da bi osigurao svoju egzistenciju , doslovno se ubio, i sada kada ima svoj stan, relativno dosta novaca u dionicama , a danas sutra ce naslijedit stan , e njega treba unistit porezom, dok u isto vrijeme jedan drugi nas zajednicki prijatelj je dosao sa stana od recimo 100 kvadrata na stan od 30-ak i pitanje kako i dali uopce prezivljava zadnjih desetak dana u mjesecu , ali taj je fino bio gospodin covjek i nebi on radio 🙂

        • @kresimir, ne mislim da bi porez na nekretnine ikoga trebao “unistiti”. Gledam to kao simbolicnu naknadu da se svi skupa urazumimo i pocnemo koristiti resurse s kojima raspolazemo.
          Sto se tice prostora van gradova, kao sto ste i sami rekli, jako puno toga je neobradeno. Bilo u privatnom ili drzavnom vlasnistvu. Zasto? Zato jer posjedovanje nista ne kosta, a neki jos i poticaje na istome skupljaju. Ponavljam, nisam za drakonski porez, ali za pocetak simbolicna naknada bi bila dobar poticaj za stavljanje zapustenog u pogon i rasciscavanje nesredenih imovinsko-pravnih odnosa.
          Tema socijale je opet poseban slucaj i vise je na razini drustva da odredi kako i u kojoj mjeri ce se skrbiti o svojim clanovima. To s porezom na nekretnine nema veze, tj. ima, ali samo u onoj mjeri u kojoj to ima i sa svim ostalim porezima.
          U konacnici, moj osobni stav je u ekonomskom pogledu poprilicno “desno” i svako smanjivanje drzavnog haraca pozdravljam, al porez na nekretine bi uveo odmah.

        • Zato jer su plaće male kada počinjete raditi(sad su još i gore u odnosu na prije kad nisu izvukli svu dobit), no to i nije glavni problem, problem je što one jako teško i jako sporo/nikako ako uopće rastu(za podobne rastu i odmah mogu biti veće na početku). Ericsson je političko-privatni korporativni socijalizam u Hrvatskoj, a to je gore od ovog državnog socijalizma. Bolje počet i trajno radit u HEP-u nego u Ericssonu – to dovoljno govori. U splitu je i drugi problem što su tu i najgori ETK odjeli(gdje nitko ne želi raditi no u splitu nema izbora) i radi se na tehnologijama koje su stare 30 godina, nakon 5 godina rada tamo možeš u IT smislu trajno na burzu ili u penziju.

      • “Grad s velikim potencijalom koji za visokoprofitabilna i konkurentna zanimanja svakom mladom obrazovanom čovjeku ( IT, medicina, turizam…)biva primamljiv.”

        Sa ovim se ne slažem, u Splitu u IT-u možete biti jedino programer i IT tester – po meni najgora zanimanja u IT-u. Da nema ericssona(koji je za split odličan ali zapravo loš poslodavac u ITu) u splitu IT skoro da nebi ni postojao. Medicinu neću ni spominjat osim ako ne radite u KBC Split. Turizam ako nemate 2 apartmana na dobrim lokacijama možete se slikat.

        Porez na nekretnine je nužan da mladi mogu otići od roditelja i sa manjim plaćama koje jesu u dalmaciji krenuti u život te da im nekretnine postanu priuštivije. POS je opet prevara, ali u splitu jeli se vama da živjeti na skoro na karepovcu uz 35 kilovoltni dalekovod u urbanističkoj đungli periferije splita o zelenilu i nekakvim sadržajima da i ne govorim?

        • Inače ovo je dokaz onoga što se priča već neko vrijeme po Splitu za KBC, da dolaze raditi “doktori” iz drugih dijelova Hrvatske jer se tu može lako “ubrati” mito. Katastrofa od ljudske bijede.

    • Ne razumijem ove korporativno-mozgovno-isprane trkeljarije. O čem pričamo? Ljudi žele sigurnost. Stabilnost. Predvidljivost. U određenoj mjeri. To je osnovna značajka svakog ljudskog bića od vremena lovaca sakupljača koji su živjeli u pećinama. I sad korporativno-akademski obrazovani “gurui” mi objašnjavaju kako je to, eto, loše, ili da moramo mijenjati svoju psihu prilagodbom na nestalne prilike tzv. “demokracije” i tzv. “kapitalizma”. Usput rečeno, Nenade Bakiću, I TI SI OBRAZOVAN U SUSTAVU KOJI JE BIO PREDVIDLJIV I STABILAN. Da si obrazovan po korporativnoj paradigmi danas bi možda bio poštar ili konobar, a ne dionički mogul i financijski guru.

  3. Ono sto niste naveli, a jako je bitno i nalazi se u istom izvjescu, a to jest zadovoljstvo uvjetima nekretnina. Hrvati su pri dnu, iako su vlasnici brojnih nekretnina, a to je zato sto se digne veliki kredit s obzirom na primanja i onda se nema novca za odrzavanje tih nekretnina. Druga stvar je sto kad zivite u vlastitoj nekretnini ne mislite toliko na njezinu vrijednost, a kada je iznajmljujete od najmodavca, taj najmodavac zeli ocuvati vrijednost nekretnine pa ju stalno mora odrzavati. Inace zivim u Finskoj, koji su po izvjescu na vrhu zadovoljstva nekretninama i to je zato sto jako puno odrzavaju te nekretnine. Stalno vidim da netko nesto radi na zgradi u kojoj zivim, a da ne govorim da se svakih 30ak godina zgrada se u potpunosti isprazni i napravi kompletan remont kroz pola godine. Naravno to je i jedan od razloga zasto su nekretnine i 3 puta skuplje nego u HR…

  4. da, @rudar, bilo bi lijepo da je iznajmljivanje riješeno na državnoj razini kao recimo u Švedskoj ali nažalost ovo je Hrvatska.

    Mentalitet je još uvijek čvrsto zabetoniran 🙂 mada su vidljivi neki pomaci baš zahvaljujući Bakiću i ovom blogu.
    Govorim iz svog primjera gdje veliki dio imovine ulažem u dionice ali sam i dalje budala naspram ostale ekipe koja se drži svetog trojstva beton/zlato/novac u banci.

    Na moje argumente se odgovara izgradnjom stambenih zgrada za 500/600 € kvadrat i prodaja istih za 2000€, i eto ti žive love, bmw terenci i debeli zlatni lanci oko vrata u godinu dana, a ne ko ja 🙂

    (p.s. pišem iz grada gdje se jako malo nekretnina gradi pa one koje se naprave se razgrabe po 2000€ i više)

    • Jako sam skeptican prema bilo kakvim “drzavnim rjesenjima”. Drzava je obicno uzrok problema, ne rjesenje. Iznajmljivanje stanova, kao i stosta drugog, treba prepustiti trzistu a ne drzavi.

    • Mjesecni najam nekretnine koja kosta oko 50.000 EUR je 64 EUR? Ta ce se investicija vratiti za jedno 1000 godina, sto je svakako razuman rok za nekoga tko planira dugo zivjeti. U medjuvremenu, zgrade ce propadati, nece biti novca za popravke i stvoriti ce se sirotinjski geto, s bandama na ulicama i svim vrstama kriminala. Ta glupost ce se stanovnicima Zagreba vratiti s kamatama.

  5. Poštovani g.Bakić,
    pratim Vaš blog i podržavam Vaš stav o ulaganjima u nekretnine. Mišljenja sam da velika većina Hrvata živi u nesrazmjeru želja, mogućnosti i potreba, te da imamo malo više razuma i manje “ega” izbjegli bi mnoge probleme koji su nas zatekli.

    Nego, obzirom da često naglašavate problem “nekretninskog mentaliteta” u Hrvata i uvijek dajete prednost najmu ispred kupnje, htio bi Vam pojasniti svoju situaciju i odluku zašto sam se ipak odlučio na kupnju nekretnine.

    Podstanar sam u Zagrebu i najam plaćam 2000kn, stan od 35 kvadrata, relativno lošije gradnje, u Novom Zagrebu. Pretpostavljam se da ste svjesni relacija po pitanju najma stanova u Zagrebu, i da ljudi iznajmljuju sve i svašta, te da je za neki pristojnije uređen noviji dvosoban stan od 50 kvadrata, potrebno izdvojiti cca 3000kn mjesečno.

    Odlučio sam se na kupnju novog dvosobnog POS stana u Zapruđu od 55 kvadrata po cijeni 1.092 eura/m2. Odluku o kupnji donio sam pod slijedećim pretpostavkama :
    1. Kupovna cijena kvadrata je niža od neke trenutne realne tržišne cijene za taj dio grada (najbliža novogradnja je u Središću/Sundeku gdje su cijene kvadrata 1800-2000 eura, dok se stari stanovi u limenkama u Zapruđu prodaju od 800-1000 eura).
    2. Pretpostavka da bi obzirom na lokaciju cijena nekretnine mogla porasti (relativna blizina centra grada, zona tramvaja, uz obalu rijeke – mogućnost da dođe do razvoja Zagreba uz Savu)
    3. Povoljno kreditiranje – kredit se sastoji od 2 dijela. Od ukupnog iznosa kredita cca 40% subvencionira država uz 1% kamate, a od banke posuđujem 60% iznosa uz 4,5% kamatu)
    4. Ukupna rata za prvih 10 godina mi je 2.200kn, a slijedećih 20g 1.600kn. (ne planiram kredit vraćati 30 godina, nego svaki mjesec 2-3 rate obzirom na primanja)
    5. Osobni razlozi – kvaliteta života, živjeti u novom, duplo većem stanu, imati mogućnost ulaganja u stan i uređenja po svojim željama/potrebama, sigurnost da se ne moram seliti kao podstanar kada se najmodavcu prohtje.

    Slažem se da ulaganje u nekretnine nije najbolja investicija (pogotovo sa aspekta ulaganja u dodatne nekretnine), ali bi Vas bi molio za mišljenje, da li mislite da je odluka u ovom mom konkretnom slučaju razumna ili bi Vi postupili drugačije?

    P.S. – dio mjesečnih primanja do sada sam redovno ulagao u dionice i invest.fondove.

    • Ja bih u ovom konkretnom slucaju kod pretpostvke broj 2. uzeo u obzir i blizinu jos neceg, manje atraktivnog. A sto se ujedno odnosi i na tocku 5.

      • Uzeo sam i to u obzir. Slazem se da Jakusevac nekome predstavlja problem, ali potpuna sanacija i zatvaranje jakusevca predvidjena je za 2018.g… u najgorem slucaju i da se to oduzi jos koju godinu, mislim da dugorocno nece predstavljati problem i da ce jakusevac postati stvar proslosti.
        Sto se tice kvalitete zivota i “mirisa”.. prolazim svako jutro tim putem i osjetim ga 3-4 puta godisnje… a kad smrdi.. smrdi pola novog zagreba. Znam da je to minus.. ali mislim da nece trajati zauvijek.

  6. Građevinska mafija je još uvijek jaka neka je pala na relativno niske grane. Banke lihvare godinama sve u šesnaest u RH ko nigdje u Eu. Pitam se zašto se onih 20.000-30.000 izgrađenih stanova koji nisu prodani ne daju dugoročno mladim obiteljima u najam nego zjape prazni diljem Lijepe naše, a mladi ili žive kod roditelja pa se i ne žene ili odlaze u bijeli svijet. Filozofija sa investiranjem u beton je da dionica nije sigurna a stan jedino može odnijet projektil zemlja-zemlja (ako ga prije ne odnese banka). Kad otplati kredit stan ostaje, ako ga ljeti renta vrati uloženo za 15 godina, ako to ništa ne odradi barem ostaje da u njemu provode starost tijekom zime i kad idu liječniku, a mogu i djeca u njemu kad se zaposle…(stan kupnjen u sveučilišnom gradu a živi se na selu pa se školuje djete ili iznajmljuje) U svakom slučaju naš čovjek voli opipljivo ulaganje,ono što vidi i uživa svaki dan, dionice nisu to. Vrijednost im je čas gore čas dolje, ovisi o “kihanju” u Tokiju ili New Yorku, padaju ko domino kad krenu dolje……dionice su mu nešto imaginarno, rizično a cigla je cigla.

  7. Najveći je problem nedostatak ponude na tržištu nekretnina. Ne mislim time samo na stanove već na nekretnine općenito. Ne bi se o ovome diskutiralo da su cijene nekretnina na realnom nivou. Osim nepostojanja poreza na nekretnine što nam ubija tržište (jer vlasnici očekuju prodajom svog često jedinog asseta zaraditi za svoj život i život svojih najbližih) problem je i nedostatak ikakvog urbanizma u naseljima te nedostatak državne inicijative izgradnje novih kvartova (opremanjem zemljišnih čestica komunalijama i njihovo nuđenje na tržištu)

    Često čujemo “nitko ne želi na selo”. Ta naša sela, čast iznimkama, su samo nizovi kuća uz magistralnu cestu. Često nemaju niti kiosk niti pekaru niti trgovinu, nekad su barem imali crkvu kao neki centar ali više ni to. Odbijam živjeti 15m od kamionske rute. Radim u jednom takvom selu i ne smeta mi zadah gnoja po njivama ali kad smrdi kanalizacija iz kanala – to je već druga stvar. A to je naša realnost.

    Gradovi su posebna priča. Zapravo su to metastazirana sela sa najvišim dostignutim vrhuncem tijekom soc-realizma. Kad sam ja studirao o novom ZG se govorilo kao o urbanističkoj katastrofi zbog nedostatka sadržaja. To je realno razmatranje. No sada nam je ta katastrofa nedostižni ideal. Možemo primjetiti da se ovih dana na Laništu radi četvrti veliki trg centar u 500m. Zelene površine nema niti u tragovima a i nogostupi su često u diskontinuitetu. Metropola, sic.

    Što nam preostaje? Via Austrija.

  8. Možda sam bedast, pa molim da mi netko objasni … vidim gore na grafu veliki postotak ‘owner occupied, with mortgage or loan’ za ‘bedaste’ Nizozemce, Šveđane, Dance …

    Znači li ovo ‘owner occupied …’ ono što mislim? Da velik postotak njih živi u vlastitoj nekretnini koju još nisu otplatili?

    • Ah, svi mi ovdje smo bedasti što dopuštamo našim vlastodršcima da nam to rade.

      Država je svojom financijskom (ne)disciplinom, a i drugim aspektima “gospodarske politike”, kreator tržišnih kamatnih stopa, jer prvim je elementom direktni izvor risk-free stope i a onda dalje i premije rizika, tako da je isključivo država kriva za to što i mi nemamo tako 30-godina fiksno po 3,5 do 4 %, u domaćoj valuti i u gospodarskom okruženju gdje očekujemo trajno bar po 5 % godišnje rast plaća a rastom dohodaka i populacijskim rastom, što prirodno što atraktivnosti države za doseljenike svih vrsta čak i uz očekivanja bar nekakvog i rasta kako vrijednosti tako čak i u svakom i srednjeročnom razdoblju i cijena nekretnina.

      Kada imaš sve te preduvjete nije problem uzeti kredit za nekretninu umjesto najma, kad je rata kredita i tako jeftinija od cijene najma u tom relativno napućenom tržištu, velike potražnje za najmom itd., pa onda podneseš ograničenja koja ti posjedovanje nameće, ali čak i ta ograničenja na tim razvijenijim i likvidnijim tržištima nisu tako strašna. Npr. Amerika je tu još ekstremniji primjer. Tamo kupiti/prodati kuću je brže i lakše nego kod nas preseliti se iz jednog u drugi podstanarski stan, tako da njima kupi/prodaj/kupi/prodaj dođe možda isto kao Nijemcu seljenje iz jednog u drugi najam.

      Ali ovdje ne govorimo o tome. Nije bila tema “kamatne stope” i “fiskalna disciplina države” (iako je aktualno sad i u kontekstu ovih političkih događanja oko pregovora o sastavljanju vlade, reformama itd.), nego ovdje pričamo o ovim drugim stupićima, ovim žutim, “tenant – market price” i uspoređujemo u tim državama u odnosu na onu našu ili rumunjsku umjesto stupića tek “žutu crtu” koja se jedva vidi na tom grafikonu.

  9. Dok su cjene nekretnina rasle to je bila sigurnija stednja od banaka na nasem podrucju. Problemi sa slavonskom bankom pa ljubljanskom bankom itd . O dionicama mnogi nismo pojma imali i gdje ces uloziti u nasoj
    “rvackoj nego u stan. Malo po malo nas sve manje a nekretnina sve vise

    • Kako mislite ‘sigurnija’?! Pa sve se čini sigurno ‘dok raste’. Ljudi su mislili da su i ‘lanci sreće’, pa čak i zlato ‘sigurni jer rastu’.

    • @buky odlična usporedba sa tumorskim izraslinama 🙂

      fascinantan je i vrijedan međunarodnog studija način na koji Rvati grade i šire svoje nastambe.
      Naime dok se svugdje u civiliziranom svijetu prvo napravi raster sa pratećom infrastrukturom (plin, voda, telefon itd) tek onda se ide u prodaju parcela gdje niču naselja.
      Kod nas ljudi-šerifi grade gdje ih je volja i kako ih je volja, bespravno, a tek kasnije kada shvate da su stvorili Bangladeš viču na državu da im osigura kanalizaciju, vodu, asfaltirane ceste itd..
      Na kraju država troši novac koji je recimo mogao ići bolesnoj djeci da divljacima ozakoni bezakonje.

  10. Ako nema proizvoda koje smo stvorili doma onda i vrijednosti zgrada (nekretnina) padaju. Zašto ljudi ne žele podmetnuti leđa i nešto proizvoditi postoji za to mnogo faktora. Ja ću spomenuti samo jedan koji je meni izgleda bitan. Krademo vrijeme jedan drugome, sebi i čak potkradamo i Zemlju. Novac se štampa koliko ga treba i može ga se namiriti ali vrijeme ne. Nema reprize vremena kao što se repriziraju TV emisije. Nov ETIKA dokoličarstva zamjenjuje u staroj ETICI rad odricanje požrtvovanje itd više pročitajte više…http://ekovalen.blogspot.hr/2015/11/tko-krade-vrijeme.html

  11. Nekretnine u Splitu su skupe jer je to grad čistog hedonizma (za svih ne samo turiste), mediteranskog “lakoćemo” ugođaja, a tek gušt ispijanja kavice na rivi. Dovoljno veliki da nestaneš kad ti odgovara a dovoljno mali da ga u širem centru prođeš s noge na nogu. Ja bih sad potpisao provest penzionerske dane u njemu.

  12. Zadnje vrijeme uhvatim sebe s dilemom koliko ima smisla što svaki mjesec već godinama “platim sebi “za razne vidove štednje,banka,stambene, pa onda skupim za prebacit u dionice ili inv.obv.fond, pa malo kupim kešovinu, radimo i dodatne poslove ljeti i tako iz godine u godinu ne bi li za 10-tak 15 godina bila svotica za mirnu starost, E sad za to sve moramo se doma stisnut i glavni luksuz nam može biti jedino kvalitetna hrana, kvalitetno lječenje, održavanje kuće i sl. Kad se okrenem oko sebe vidim većinu ljudi kojima ne pada na pamet stavljati sa strane za takvo nešto već se 2-3x godišnje putuje, kupuje se bjesni terenac,stanovi u Zg, jede se po restoranima itd. Tko je sad lud.? Ja koja tako sličim sebi na hrčka (odvojit za štednju 15 tak% a istovremeno i trošit na putovanja, skijanje,terence nismo u mogućnosti jer nam nije toliko veliki kućni buđet) i nadam se mirnom i kvalitetnom starosti ili ovi koji uživaju sad i odmah a za sutra će se ionako opet nekako snaći. Uloženo u dionice nemamo toliko puno da bi nam donijelo pozamašnu svotu.Mirovinci su totalni promašaj i dok generacija nas rođenih 60tih dođe na red klasični vid mirovine će se ukinuti.
    Kako vrijeme i godine idu tako više nisam potpuno sigurna u ispravnost ” prvo plati sebi” i štedi, odvajaj,(15-20%) jer život prolazi , godine idu, užitaka je malo,a mi samo štedimo, štedimo, štedimo..,…….

  13. Porez na nekretnie bi regulirao sve……problem je u neniveliranom tržištu u kojem nitko ne propada i nitko ne dobiva nekretninu…jeftinije ili po povoljnije…cijeli sektor je ucjenjen, jer se cijene drže visoko, a toliko se platiti ne može.Kad bi se porezom stisle nekretnine koje stoje, tržište bi se uzburkalo…

  14. Ekonimisti koji zagovaraju porez na imovinu koriste jedan lukavi sofizam. Uvijek ćete naći u istom tekstu porez na nekretnine i porez na kapitalnu dobit (implicitno ili eksplicitno). Međutim, porez na nekretnine je ekvivalent porezu na kapitalnu glavnicu, a porez na prihod od iznajmljivanja nekretnina je ekvivalent porezu na kapitalnu dobit.

    Uopće ne želim iznositi svoj stav o porezu na nekretnine, samo izražavam čuđenje kako je malo ljudi koji uviđa ovako jednostavnu činjenicu :/ I dalje vrijedi ona stara da laž postane istina ako se ponovi dovoljan broj puta.

  15. Onaj tko smatra da bi uvodjenje poreza na nekretnine bio dobar potez, neka slobodno simulira taj porez vec sada i svoj dio po stopi koju on smatra fer pocne uplacivati putem donacija u drzavni proracun.

  16. radi cijeli zivot,kupuj ciglu pijesak i cement,vrata prozore crijep,placaj poreze na materijal i rad da bi sutra placao porez na nekretnine,sve srusit i posadit salatu.

  17. Tko vas je tjerao da na taj način ulažete?

    Neimanje poreza na nekretnine blokira cijelu državu, sve je u ciglama, za onoga tko nije u ciglama ne postoje skoro pa nikakve mogućnosti.

    • moram priznat da se ja u svojih nekoliko nekretnina osjecam jako lijepo i sigurno, plus stednja, dionice , auto.

      puno ljepse nego da sam u nekim najmovima, da ne znam gdje ce mi dijete u vrtic ili osnovnu skolu, dali ce me stanodavac izbacit van zato jer mu treba stan za nekog njegovog, dali cu dobit otkaz pa necu imat za najam , sto pitanja i sto odgovora koja daju plus da imam nekretnine a ne samo dionice i stednju ,,,,

      minus je da ne mogu prodat stan ili lokal danas jer mi nitko nece najvjerojatnije iskesirat 50-100-200 k eura , ali ne prodajem pa me to ne briga, ali da spustim cijenu najvjerojatnije bi uspio prodat.

      dijete ce nesto i nasljedit, moze se skolovat, nece trebat dizat kredite, placat najmove, zivjet ce ugodnije i bolje nego netko tko ce to morat placat,,,

      ljudi koje znam kupovali su samo dionice, ima lijepih prica i finih zarada, ali neki su kupovali i ht, ptkm, ddjh, igh, i slicne dionice na raznim cijenama i u minusu su iz kojega se najvjerojatnije nece izvuc da zive jos 100 godina.

      moje misljenje je da sve ima svoju cijenu , i da svatko od danasnjih mladih ljudi mora odlucit koliko mu se isplati imat nesto svoje , a koliko cijeli zivot placat nekome rentu,( probat izracunat razliku izmedju kredita i najma kroz xxx godina ) dali je discipliniran pa ce ustedit nesto novaca do svoje mirovine i moci od recimo mirovine 2-3-4 tisuce kuna placat najam stana i rezije za taj stan ….

      • Lijepo ste rekli da sve ima svoju cijenu. Ima “jeftinih” dionica kao i nekretnina na dosta dobrim pozicijama. Recimo javne dražbe su još uvijek lijepa prilika pogotovo tko si želi kupiti poslovni prostor. Kod stanova je malo delikatnija situacija zbog deložacija, ali ako nećeš ti netko drugi će.
        Ja sam najsigurniji u Valamaru, a SNHO je zicer kojeg mnogi ne vide 🙂

  18. Krešimir, potpisujem. Ipak je ugodnije i financijski sigurnije biti u svojoj nekretnini koja nije hipotekarno opterećena (ako si niži, srednji sloj, a ne ultrabogataš). Kako ide zadnjih 20 godina naša djeca će imat svoj krov nad glavom jedino ako im ga mi uspijemo priskrbit (ako ga uopće budu htjeli) No ipak mi je žao da nemam više novaca jer bih značajo više uložila u dionice, ovako na ove manje svote je strah od gubitka uvijek prisutan.

  19. Nenad, odlicni clanci. Mislim da je najveci problem trzista nekretnina u HR sto prodajne cijene nekretnina nisu javno dostupne kao sto je to slucaj u Americi. Takodjer mislim da bi trebalo uvesti porez na nekretnine sto bi stimuliralo trziste. Ukinuti klauzolu da se bankama treba platiti “odsteta” ako se stambeni kredit otplati prije vremena. Time bi se uvela jaca konkurencija izmedju banaka sto je duznicima potrebno prilikom refinanaciranja.

      • Prodajne cijene bi trebale postati dostupne od/sredinom iduće godine sa portalom enekretnine koji je u fazi testiranja. To će ipak biti jedan korak naprijed.

        • A da li smatrate da treba biti javno objavljen podatak o npr. iznosu ugovorenog posla između poduzetnikaA i poduzetnikaB ? Mislim, čovječe, nismo u Sj. Koreji …. kupoprodajna cijena nečega (pa u ovom slučaju nekretnine) je poslovna tajna između zainteresiranih strana (kupca, prodavača i agenta) i jedini koji još treba znati za to je porezna uprava kako bi naplatila porez koliko treba, naravno uzimajući u obzir svoje provcjene ako smatra da je KP iznos premali (gotovo standardna stvar da svi na ugovore pišu manje cifre). I zaista ne razumijem zašto bi netko znao po kojoj cijeni sam npr. ja ili bilo tko drugi neku nekretninu kupio ili prodao … van pameti. Šta je slijedeće ? Hoćete li onda tražiti i da netko treći verificira tu prodaju u smislu da je to prodano prejeftino ili šta treće ? Dajte, ljudi, pa i u autosalonu se pregovara o cijeni, izvješena cijena auta je samo početna točka za pregovore, pa nisam vidio da je ijedan trgovac autima stavio sve svoje prodaje na net ili negdje javno objavio … mislim, svašta ljudima padne na pamet i ostanu živi …
          P.S. nemam osobno nikakve koristi bile cijene javne ili tajne, ali me raspi…di ovakvo razmišljanje, kao nekad, moramo ići pitati CK da li možemo i po kojoj cijeni prodati svoju kuću ….

  20. G. Bakić, može mišljenje pliz: imam stambeni kredit kojem svake godine umanjujem glavnicu prijevremenom uplatom sa sredstvima koja ustedim tijekom godine (stednja).
    Sad sam u nedoumici – investirati u dionice&fondove na duzi rok, pa odgoditi na 3-4g prijevremene uplate na kredit ili nastaviti po starom. Jos bi mi trebale 3-4 g po istoj šabloni da otplatim kredit.

    • E kako su stvari kod nas došle do apsurda… da ljudi prijevremeno otplaćuju stambeni kredit. Ali moguće da se to kod nas isplati, nisam ulazio u detalje…

      Ali upravo jedan od glavnih razlog zašto neki (oni financijski pismeniji) ljudi na Zapadu ipak kupe nekretninu umjesto da je unajmljuju je radi hipotekarnog kredita. Cilj nije nekrentina nego kredit. I ja ako jednog dana kupim stambenu nekrentinu kada cijene nekrentina budu povoljne i krediti povoljni ću to napraviti radi kredita a ne radi nekretnine same po sebi.

      Na zapadu gdje su države AAA umjesto junk, pa hipotekarni krediti i za njihove građane kvalitetnog kreditnog rejtinga im fiksni i u domaćoj valuti i to kamantih stopa 3-4 %, hipotekarni kredit je jedinstveni način kako i pojedinac (dakle nije poduzeće) može uzeti dugoročni kredit značajnijeg iznosa u odnosu na svoj ukupni kapital i po tim atraktivnim kamatnim stopama (jer sve ostalo: potrošačko, kreditne kartice itd., je ili jako kratkoročno ili jako skupo, da se zapravo nikome ne isplati, osim možda Buffettu i sličnima kojima je povrat na kapital dovoljno veći od 10 % godišnje) pa si tako “polugom” malo optimirati svoju financijsku poziciju.

      Kako poduzeće treba (jeftini) dug da bolje oplemeni svoj kapital, tako i pojedinac koji je financijski pismen pa svojom imovinom/kapitalom upravlja kao da je on osoba = poduzeće također želi tako neki zgodni dugoročni jeftini kredit.

      Kod nas je sve naopako, kod nas i poduzećima i građanima dug nije u funkciju da “bolje oplemeni kapital” nego da ih uguši uništenjem njihovog kisika/kapitala.

      Kod nas je sve totalno kontra normalnog svijeta. Jedina je konstanta na svijetu: dionice. Nema malog čovjeku drugog načina kako uposliti produktivno svoj kapital na diverzificirani način nego ulaganjem u dionice. Jer ne može svatko od nas osnovati po 10-ak trgovačkih društava i njima upravljati. S malim kapitalom i ograničenim poduzetničkim sposobnostima prosječni građanin jedino može kupiti 10 dionica različitih firmi. I to je sasvim OK. Čemu se gnjaviti s upravljanjem desetkom poduzeća u ovoj našoj banani državi gdje to i puno teže nego bi bilo u Švicarskoj i sličnim poduzetničko friendly zemljama.

      I onaj koji bi osnovao po nekoliko poduzeća i tako diverzificirao svoj kapital, bolje da malo pričeka bolja vremena, danas je to lakše jednostavno kupovanjem dionica na ZSE.

    • Odgovorite si na par pitanja prvo:

      -Znate li nešto o dionicama i fondovima?
      -Kolike su vam kamate na kredit?
      -Koliko očekujete dobivati ako ulažete u dionice?
      -Je li veća kamata ili planirana dobit u dionicama?

      Neki ljudi dižu kredite da bi kupovali dionice. Ja osobno imam mali nenamjenski kredit koji sam podigao radi ulaganja u dionice. No, ja dok sam digao kredit sam odvajao mjesečno od svoje plaće određenu svotu koja mi je išla u dionice kao dugoročna štednja. Sada sam zaključio da bi mi kredit mogao biti dobro sredstvo da dio sredstava koje bi ionako odvajao u budućnosti dobijem sada i zaradim u eventualnoj razlici dobiti koja je iznad iznosa kamate na kredit.

      Stavite na papir računicu. Razmislite i o scenariju da planirano ne uspije. Hoćete li moći to podnijeti? Svakako se nemojte kockati. Sve ostalo je stvar procjene koja umnogome ovisi o znanju.

      P.S. Ovo je samo moje mišljenje i iznošenje vlastitog primjera. Nije nagovor niti poticaj na nikakvu akciju spriječavanje akcije u vezi financija!

      • Hvala puno Krešo M! U tom smijeru sam i bila razmisljala što sve treba staviti na papir. O dionicama i investiranju sam se tek krenula educirati – puno čitam, slušam, gledam, razmišljam. Još ne djelujem, za sad, ali želim. 🙂

    • Moj je savjet otplatiti kredit ASAP, a investirati novac koji nije namijenjen životnoj egzistenciji, tj. možete bez njega

  21. @mclynx: Lijepo ste to sve objasnili i tako bi trebalo biti ali kod nas eto – nije (kao ni puno drugih stvari). U praksi, naši su krediti skupi, preskupi i obzirom na to covjek pokusa naci najbolju opciju za njega osobno.
    Prijevremene povremene uplate na racun kredita bitno umanjuju kamatu (rezultat umanjenje glavnice). Za to nema nikakvih naknada niti penala. Na taj nacin se znacajno da umanjiti iznos kamate, naravno ovisno o velicini uplate i samom iznosu kredita.
    Naravno ovo nije preporuka, vec mišljenje.

    @nbakic: Razumijem.

  22. Kako prosječni građanin u RH sa prosječnim primanjima, 5600?!, može investirati u 10 dionica na ZSE?! Da u svaku godišnje uloži po tisuću kuna, kad odbije brokera što mu ostane, od čega, od kojih novaca, da ima i 7000 tis kn teško će moći investirati u 10 dionica. Uz plansko stiskanje i odricanje može investirati u 1-2, pa ako ubode da ne izgubi sve. Mislim da ste se oko prosječnog građanina RH ipak malo zabunili.

    • Pa u svakom slučaju puno lakše je uložiti u 10 dionica nego istovremeno osnovati 10 različitih (različite djelatnosti itd.) d.o.o.-ova i s njima svima upravljati. Samo sam to htio reći 😀

      Za nas obične smrtnike je ipak puno lakše uzeti po neki sitni udio u nekom poduzeću koje već kotora na burzi, a to ti je u konačnici ako ulažeš racionalno i sasvim isto kao i one velike igre velikih ljudi (serijsko poduzetništvo, fancy izlazne strategije, VC kapital, IPO itd.) samo ovdje u varijanti dostupnoj svakome. Tržište kapitala potpuno demokratizira investiranje. Kumica s placa može uspješno sudjelovati, sve je stvar volje i želje, nema prepreka niti materijalnih niti intelektualnih.

      Za uspješno investiranje uopće ne treba puno pameti, često je dovoljan “pravi temperament” (tj. poštenje, snaga duha, etika – dakle stvari koje ti učine da ne poklekneš niti strahu/pesimizmu niti pohlepi pa niti ćeš prodati jeftino, bojati se kupovati kada svi prodaju, niti ćeš kupovati po najvećim cijenama, kada svi živi polude za dionicama i žele brzu zaradu – bez puno znanja napravit ćeš kako treba, izbjeći zamke).

      I zapravo uglavnom čak i nije potrebno imati baš 10 dionica, za primjerenu diverzifikaciju moglo bi biti dosta i 5-6. Bitno je samo kako ih kupuješ: dakle razumno, obzirom na vrijednost, vjerojatno nekako usrednjeno kroz vrijeme kako recimo kontinuirano imaš uplate u portfelj svaki mjesec od mjesečne uštede, a ne da se sjetiš sve odjednom uplatiti baš u trenutku vrhunca sveopće dioničke histerije ono u smislu “kad svi imaju dionice idem i ja”, ili da radiš gluposti kao “sve prodaš, jer ge neki doom-and-gloom lik na TV-u uplaši da je došao kraj svijeta i da sad treba kupiti zlato”.

      Za kupiti i tih prvih 5-6 dionica koje ćeš držati dugoročno i ne nužno kupiti sve baš odjednom nego postepeno kroz neki kratkorčni period (godina dana je kratkoročni period) i koje ćeš onda kontinuirano dokupljivati (ili neke druge ako se predomisliš, procijene ti se promijene, cijene se tako promijene) ne treba uopće puno kapitala. I brokerska provizija tu nije strašna stvar makar te kupnje/dokupi bili po 2-3 tisuće kn, jer tih i par posto eventualne provizije na dugi rok nije puno. Ako će za 5 godina to biti recimo 50 % ili 100 % skuplje, pa i ako prodaješ, tih par posto u kupnji i par posto u prodaji što ode brokeru, nije tako strašno. I on je zaslužio naknadu za svoj rad. Jedini koji tu ništa nije zaslužio je država, zato svakako treba izbjegavati platiti porez.

      A za ljude koji uopće ne razumiju financijska izvješća, koji ne razumiju biznis, ne znaju računati (kumica na placu bi to sve mogla znati!), ili misle da nemaju “pravi temperament”, tu su razni investicijski fondovi, od indeksnog na dalje, mada strah/pohlepa i onda mogu zeznuti. Dakle, samo treba nadvladati te primitivne slabosti. Čovjek jakog duha će postići izvrsne rezultate. Oni drugi, možda niti nisu zaslužili, ne znam, to je sad već filozofsko pitanje.

    • Zašto ne bi mogo? Što treba odbiti brokera? U AgramBrokerima provizija je 0.4% bez minimalne pa ako ulaže po 1000 kuna provizija je 4 kune. Ja točno tako i radim. Kada skupim 1000 kuna uložim u ono što mi je trenutačno najpovoljnije bez obzira imam li tu dionicu ili nemam. Smatram da nije sramota imati 1000 kuna u jednoj dionici. Dakle, u godinu dana netko može odvojiti 12.000 kn i sasvim jednostavno imati 8-10 dionica i lijepo diverzificiran portfelj prema svojim mogučnostima.

      • KrešoM @ sve sta sam htio napisati , vi ste napisali 🙂 naravno da nije sramota imat 1000 kuna u jednoj dionici, a vremenom ako jos nadokupljujemo i ta cifra ce rasti,,,mislim da je bolje da sami diverzificiramo nego ulagat u neke nase fondove,,

  23. Kako kupiti dionice 10 firmi, što to govorite,jedva sam skrpila za kupiti paket turista,VLMR, i svaki mjesec skupljam da opet jednom godišnje kupim 500-1000 dionica, a spadam pod nadprosječnog građanina (pokojni srednji sloj?!) jer mi je plaća prilično veća od prosječne. Jedino da dignem margin kredit, a o tome ne znam puno i s obzirom da još školujem djete malo mi se čini rizično.
    Čungalunga mislim da kroz štednju u stambenim štedionicama sa sitnom kamatom plus uplatom DPS koja je spala na 500 kn dobijete ipak veću kamatu nego na klasično oročenje, no to je štednja nije investiranje.
    Možda ipak da se rješite kredita a da za to vrijeme izdvajate mjesečno manje svote u neki oblik štednje, a kad se rješite kredita udrite po dionicama.

  24. Moje mišljenje je da ulagati u različite dionice samo sa viškom novca koji vam neće tebati neko vrijeme, a nikada nemojte ulaziti u kredite za kupnju dionica ako želite mirno spavati. Svima sretno!

      • U Munchenu se neto najamnina kreće od 11do 20 EUR au Zagrebu neznm tko to može platiti, pa Vi razmislite. Mada su stanovi u Munchenu sad na vrhuncu u kupuju se sa kamatnim stopoma od
        1,3% a Vi ako imate gotovinu onda mislim da se to može daleko pametnije investirato od kupovine stana.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s