Društvene paradigme

Zdravstvo u Hrvatskoj zapravo vrlo dobro (s obzirom na trošak) i dobro napreduje

Health Consumer Powerhouse je upravo objavio svoju listu kvalitete zdravstvenih sustava u Europi: “The HCP flagship, the annual Euro Health Consumer Index (EHCI), serves as the independent monitoring of healthcare in 36 countries.”

Hrvatska je u njemu prošla jako dobro, a s obzirom na resurse odlično. Napredak spram prošle godine je čini mi se čak i najveći od svih promatranih zemalja! Tu kao društvo imamo mali problem: trebalo bi pohvaliti bivšeg ministra Vargu, a kad smo vidjeli da je neki ministar pohvaljen?

A ovo je zaista paradigmatično za cijelo društveno stanje! Naime, iako je i ovo istraživanje rađeno terenski, i od inputa pacijanata, ali zatim profesionalno obrađeno, potpuno je suprotno onome kako sami Hrvati misle da im je: Zadovoljstvo životom: neugodni podaci Eurostata o Hrvatskoj i njenom mentalnom sklopu! (pogledajte grafikone niže u članku). Omjer činjenica i našeg stava o njima je valjda najnegativniji u EU (a možda i svijetu). A to se ne odnosi samo na zdravstvo. Recimo općenito se smatra da je kod nas neki naročito okrutni ‘neoliberalni kapitalizam’, da radimo najviše u Europi (iako zapravo varamo Eurostat) i tako dalje.

Međutim, vrlo važno: osim komocije zdravstvenih sustavom, glatkoće njegova funkcioniranja, najvažniji parametar su ishodi! Gdeje treba primjetiti da ipak nismo baš tako dobri kao u ovom istraživanju, nego tek valjda negdje malo iznad mjesta koje nam pripada s obzirom na naše blagostanje (tj. siromaštvo), pogledajamo primjerice smrtnost novorođenčadi:

infant deaths 2

Neke druge loše parametre navodiim kasnije, pogledajmo najprije dobre stvari.

Važno! Zdravstvo je vrlo skupo. Svakome je njegovo zdravlje najvažnije jer zdrav čovjek ima sto želja, a bolestan samo jednu. Ljudima je teško razumjeti kako doseg do novih skupih usluga ili lijekova koji prije nisu bili mogući nije stvar ‘svemirske pravde’, nego gospodarskih mogućnosti. Pa zato npr. Švedska i Nizozemska imaju bolje zdravstvo od Hrvatske ili Somalije. Znači, iako ‘zdravlje nema cijenu’, zdravstvo nažalost ima. A s obzirom na bogatstvo našeg društva u tome jako dobro stojimo, i – čini se – odlično napredujemo. Općenito, Hrvatska može i mora bolje, ali je najprije važno prekinuti mentalitet kuknjave i ogorčenosti (ponajviše ‘tim i takvim kapitalizmom’, jer ‘stoga nam ne trebaju TE i TAKVE reforme koje bi više tržišta, želimo biti sretni i bogati kao kod ‘druga’ Tite).

1. Najprije općeniti pregled. Ne da mi se gledati poredak i oduzimati bodove, ali mi čini da je Hrvatska napravila spram prošle godine najveći napredak:

 

2015 total score

2014 total score

Iako indeks nije izračunat za 2011., možemo vidjeti da je ovo dio općeg trenda. Iako je 2014. bio pad (možda zbog promjene metodologije?), ukupna izvedba za vrijeme prethodne Vlade je bila odlična, što možete vidjeti na grafikonu 5.1. ovdje!

2. Ovako dobar rezultat je napravljen usprkos relativno malom trošku, pogledajte:

health care costs per capita

Budući da su domaće usluge jefitnije u siromašnijim zemljama (ovo gore nije po PPP), autori studije su se malo poigrali skaliranjem pa dobili ovo, jako dobro!

bang for the buck

3. Teško je nabrojati gdje je sve situacija u Hrvatskoj daleko bolja nego bi se dalo zaključiti iz pregleda naših medija. Ali recimo:

Pravo na drugo mišljenje:

right to second opinion

Nezadovoljene zubarske potrebe:

unmet dental needs

Javni trošak u usluzi (napokon da smo s nečimu u grupi sa skandinavskim zemljama):

publi share of total costs

Direktni pristup specijalistima (bez uputnice doktora opće medicine):

direct access to specialists

Vrijeme čekanja za akutne i hitne intervencije:

waiting time acute and emergency

E-uputnice:

e pres 2

4. U broju doktora po stanovniku smo lošiji od prosjeka EU, ali to je znatno iznad našeg ranga. U koji spadaju Rumunjska i Bugarska — našim ljudima je jako teško prihvatiti da je TO postao naš rang, da su nas odavno prestigli Slvovaci, Česi, Poljaci, a to sve NIJE zbog navodnog ‘neoliberalnog kapitalizma’ nego zbog nas samih. Naši ljudi i dalje misle da nas ‘pripada’ blagostanje. Međutim, siromaštvo, a ne blgastanje je prirodno stanje ljudi i nacija (kao u onom odgovoru na socijalističke gluparije: “Što uzrokuje siromaštvo: globalizacija, nejednakost, neoliberalni …?” – “NIŠTA, ono je prirodno stanje, pitanje je što uzrokuje blagostanje!”)

doctors per patient

5. Pogledajmo sada loše stvari.

Smrti od srčanog udara, tu smo vrlo visoko, ne crtam grafikon iz ovih podataka jer su prilično neuredni, ali ih možete vidjeti na prvom listu ovog dokumenta.

Kod čekanja na ne-akutne operacije stojimo prilično loše:

elective surgery

Preživaljanje za pacijente s karcinomom je tek malo bolje od naše ekonomske snage (relativno gledajući):

cancer survival rates

I ono o čemu u zadnje vrijeme dosta slušamo kao prigovor, vrijeme čekanja na CT:

waiting time ct scans

7. Jako je zanimljivo da zapravo nema puno korupcije:

plave kuverte

8. Zaključiti možemo da je situacija primjerena jednoj siromašnoj zemlji (a koja može lako biti puno bogatija!) puno više nego bogatoj: ne možemo se uspoređivati s Njemačkom ili Austrijom. Ali da je puno bolja nego se kod nas općenito smatra, te da brzo napredujemo. Smjer kojim je išla prethodna Vlada, tj. nadležno ministarstvo je čini se odličan.

Vjerojano je najvažniji fokus na listama čekanja Rezultati Programa plus za smanjenje lista čekanja. Jer kako kaže HCP:

Why is there no correlation between accessibility to healthcare and money spent?

Answer: Because it is inherently cheaper to run a healthcare system without waiting lists than having waiting lists! Contrary to popular belief, not least among healthcare politicians, waiting
lists do not save money – they cost money! Healthcare is basically a process industry. As any professional manager from such an industry would know, smooth procedures with a minimum of pause or interruption is key to keeping costs low!

Ovdje je jako važno vidjeti koja su zapravo ograničenja svih onih koji pokušavaju napraviti pomake u zdravstvu, poput bivšeg ministra Varge. Jedan veliki problem našeg zdravstva je neravnomjernost kvalitete: pacijent u Sisku nema, istu kvalitetu usluge kao onaj u Zagrebu, čak ni u primarnoj razini. Ali se sustav pak s druge strane nepotrebno ‘razmazuje’ trošenjem resursa. Recimo ako ste rodilja, da li ćete radđe ići kod doktora s 1 porodom u nekoliko dana ili onoga s nekoliko poroda svakog dana. Rado ćete prijeći 30 kilometara dalje. Ali gledajte što rade naši političari u najprimitivnijem populizmu: Lovrić Merzel rodilište u Kutini izgradila bez dozvole Ministarstva zdravlja, a HZZO nije ni zatražila. Takvo ‘upravljanje’ zdravstvenim sustavom gdje političari vuku na svoju stranu značajno otežava reforme svakom ministru zdravstva.

9. Za one koji su propustili otvoriti gornji link, pogledajte kako je nesporno da Hrvati imaju daleko bolje zdravstvo nego misle da imaju, i u odnosu na BDP (značajno?) bolje od prosjeka. Iz mog starijeg posta (koji molim da cijeli pregledate) Zadovoljstvo životom: neugodni podaci Eurostata o Hrvatskoj i njenom mentalnom sklopu:

Međutim, Hrvati su najnezadovoljniji u EU (i šire), u smislu samoocjene svog zdravlja, uvjerljivo najveći postotak onih koji svoje zdravlje smatraju lošim ili vrlo lošim:

samoocjena zdravlja

Je li ovo utemeljeno u činjenicama? Ne! Zdravlje ima mnogo dimenzija, ali dvije vrlo važne (s kojima je onda snažno korelirano sve ostalo) su teški problemi koji vas sprječavaju u redovnom životu ILI dugotrajni problemi. U oba slučaju su Hrvati oko Europskog prosjeka, a pogledajte koliko odskačemo u odnosu tih varijabli u odnosu na zadovoljstvo zdravljem. Pravi Jeremije iz Alana Forda, nevjerojatno:

samoocjena zdravlja vs. dugotrajni problemi

samoocjena zdravlja vs. teski problemi

OK, možda ćete pomisliti, da je to zato ‘jer nam je zdravstveni sustav loš, pa su nam neke medicinske potrebe nezadovoljene’? Vjerovali ili ne, i tu smo u europskom prosjeku, iako smo u nezadovoljstvu neprikosnoveni šampioni:

samoocjena zdravlja vs. nezadovoljene medicinske potrebe

Oglasi

40 replies »

  1. Čestitam na povodu teksta.

    Dakle, ukratko – razlog zašto se možemo još uvijek hvaliti sa zdravstvom je samo jedan: održan ljudski faktor. Da budem krajnje jasan: sve ono što smo odbacili u ostalim segmentima društva kao relikt samoupravnog socijalizma (socijalna država) i kao nešto što treba zaboraviti bez ostatka, u HR medicini još uvijek funkcionira. Ovu izjavu na osnovi osobnog iskustva u medicini od preko 20 gdina te obiteljskog od preko 60 godina.

    Svi ostali elementi (financije, BDP, analize, tablice i grafikoni) nisu ni približno toliko bitni kao dostupnost pojedinog doktora i sestre. Nigdje u geografskoj i političkoj okolici to više ne funkcionira kao u Hrvatskoj: vi ćete doći do specijaliste najbrže moguće bez ikakve druge prethodne predradnje, a taj liječnik i sestra ponajbolje su organizirani segmenti našeg društva (razlozi za to su sasvim specifični, ali nadilaze temu). Osim možda kriminala. Koliko dugo će to biti tako, vrijeme će pokazati.

    Pohvala autoru na iskazanom interesu za temu.

  2. Odlična statistička analiza, kao i uvijek.
    Ugodno su me iznenadili ovi pokazatelji, i nije tako loše kako se priča, odnosno tu smo negdje gdje bi i realno trebali biti, ne i gdje bi trebali težiti..
    Upalo mi u oko da je za čekanje na CT Luksemburg al pari s Hrvatskom, ha ha, jadni luksemburžani nemaju za CT, šta ih je spopalo..

  3. I to sve unatoc neefikasnom trosenju novca unutar sustava zdravstva (zaposljavanje nemedicinskog nepotrebnog kadra po politickoj liniji umjesto potrebnih med. sestara, pranje novca pri javnoj nabavi) i malim placama doktorima ako usporedujemo prosjecnu placu u drzavi i prosjecnu doktorsku placu.
    Osobno se nadam nastavku jacanja i sirenja polu privatnog modela zdravstva u Hrvatskoj da se iskorijene navedeni problemi ili cak u boljoj varijanti (malo mogucoj kod nas u sljedecih 50 godina) privatni sustav po modelu Nizozemske pa da se tek vidi potencijal naseg zdravstva, ne samo kao potrosaca proracunskog novca vec i potencijalnog generatora rasta u Hrvatskoj u obliku medicinskog turizma.

    Nije bez razloga Hrvat (Andrija Štampar) utemeljitelj i prvi predsjednik WHO 🙂

    • Slažem se doktore D da je zapošljavanje nemedicinskog osoblja jedan od najvećih sisača novaca u zdravstvu. Kad bi se sve poslove koje takvo osoblje (ne)obavlja outsource-alo (da znam, to je pojam onog “groznog” neonešto neonečega), vjerojatno bi i Kutina imala CT.

  4. Pohvalno kao i uvijek 🙂
    Osobno ja jesam da se donekle privatizira jer previse pusta ovaj drzavni sustav i nije dobro organiziran (kao i svaki drugi drzavni/javni kod nas, a za nepravilnosti da i ne govorimo) mada po ovom postu izgleda da smo jos i donekle ok, skroz iznenadjujuce. Siguran sam da imamo jako kvalitetne ljude ali vecinom su na krivim pozicijama tj. netko bez znanja i iskustva je iznad njih. Mislim da za ove novce koje placamo trebali bismo imati i privatno osiguranje jako dobro.
    A cim je Adis kupio CROS nesto zna ?!

    Evo i malo o turizmu, pogledajte kako rade profici reklame:)

  5. Zdravstvo je vjerovatno najbolje organizirani javni sustav u Hrvatskoj, prosječna razina rada/rezultata/usluge/složenosti je visoka, vrhunci su svjetski, a najniža razina je još uvijek neloš standard.
    Teško ga je mijenjati, i to zapravo nije loše.
    Kukuriku koalicija je godinu i po dana potrošila na uvođenje podržavljenja upravljanja, uvođenjem sanacijskog sustava autoritarnog upravljanja (svi ravnatelji postavljeni iz ministarstva), analizu zatečenog stanja, reanalizu, pa opet re-re-analizu zvanu clean start, pa je ministar čekao ekspertno mišljenje, da bi iznio master plan i onda je smijenjen, a da zapravo osim podržavljenja upravljanja nije napravio puno.
    Novi ministar nije nastavio s velikim reformama, ali je uradio nešto na informatizaciji, u biti najviše primarne medicine, i zadnjih se 12 mjesec bavio ponajviše propagandnim akcijama. Treba reći da te akcije – otvorena vrata, 72 sata, iako ne rješavaju i ne mogu riješiti problem koji tobože pokušavaju rješiti, pomažu da se problemi stave u fokus, da im javnost posveti pažnju, i dodaju pozitivnu energiju – jer se, makar i metodom neutemljenih pohvala ipak nekoga hvali.
    A sustav čine ljudi, koje treba hvaliti, ne košta, ne boli, a zaslužili su. Mnogi.
    Problemi koje imamo, a koje se može riješiti bez novih dugova, boljom organizacijom tiču se
    – standardizacije usluge
    – standardizacije nabave
    i ono što svi reformatori najviše vole, povećanjem udjela kojim u plaćanju troškova sudjeluju građani.
    Standardizacija usluga znači osiguravanje svim građanima dostupnost vrhunske medicine, nije teško, ali je najvećim dijelom stručno. Pitanja na koja mora odgovor dati politika – zašto izmišljati toplu vodu? jer se u Hrvatskoj topla voda brzo hladi.
    Koncept doma zdravlja, kao jezgre koje pružaju specijalističku zaštitu građanima na prvoj crti, (kardiološku, dijabetološku, pedijatrijsku…) je hrvatski izum, i šteta ga se odreći
    Može ga se dopuniti konceptom outpatient kirurgije/obrade/dijagnostike, poboljšanjem rada objedinjenih prijema, ali ukidanjem Doma zdravlja nastaje praznina koju je teško ispuniti privatnim praksama.
    Ukratko, imamo sustav koji daje najviše za ono koliko kao država i društvo možemo dati.
    Drugačiji sustav koštao bi više, to nemamo. Ili bi dao manje (nekima) to politički nije prihvatljivo.
    Ovaj sustav koji imamo je među najboljima na svijetu, ali ima osobinu da budući je osobit, teško je naći stručnjake koji ga razumiju, u praksi jedino ga mi sami možemo popravljati.

  6. Bilo bi lijepo da svi plaćamo isti iznos za osnovno zdravstvo, a tko želi brže doći na red/bolju sobu/manje boli (recimo kod gastroskopije) da može doplatiti. Ovako ja plaćam 5000kn, a nemam od toga ništa, a sad još planiraju da imam još manje, odnosno da imam kao i netko tko ne plaća ništa i samo pijavica koja uzima od drugih (neću imenovati). Takvo zdravstvo se prakticira u Austriji i sasvim dobro funkcionira.

    • pa bas tako nesto i imamo….

      svi placamo isto (plus minus dopunsko)
      svi u javnim ustanovama imamo pravo na isto

      a tko hoce nadoplatiti ode kod privatnika gdje za taj novac brze dodje na red, ima vecu paznju doktora i moze jos nadoplatiti da ga manje boli ili za apartman (ovo ima cak i u nekim bolnicama)

      dobro je da privatne prakse postoje i da ovakva opcija dostupna svakom tko hoce/moze platiti vise

      jedini problem je da bi privatni i drustveni angazman ljecnika trebalo bolje definirati i maksimalno odvojiti kako bi se smanjilo sukobe interesa kao “sad nemam mjesta/vremena ali dodjite iza 5 pa cu vas pregledati privatno na istom mjestu i opremi” i slicne price koje mogu ili nemoraju biti istinite

      mislim da bi svaki lijecnik trebao imati izbor ili raditi u javnoj ustanovi (na javnoj aparaturi) ili privatno u vlastitom prostoru (ili nekog drugog privatnika) i na vlastitoj aparaturi (ili nekog drugog privatnika) a da bi opcija postotka u istom prostoru trebala biti onemogucena (cak niti kroz rentanje javnog prostora/opreme)

      naravno, uz to bi trebalo omoguciti da HZZO pokriva i troskove kod bilokojeg privatnika, do cijene koje bi isti postupak platili u javnoj ustanovi a da se eventualni ostatak nadoplacuje iz dzepa

      mislim da bi svi bili sretni takvom mogucnoscu a korisnici usluga na profitu

  7. Stjecajem okolnosti imam dosta rodbine u inozemstvu pa prenosim malo njihovih iskustava sa zdravstvenim sustavom USA i Kanade. Kao prvo, tamo se taj sustav zove health industry, što znači da se glavna priča ne svodi na pružanje zdravstvene skrbi, nego zaradu. Osiguravateljima je u interesu da pacijent što manje konzumira svoju policu osiguranja i njihovi liječnici cenzori iskorištavaju sve moguće opcije da pacijentu smanje/uskrate uslugu. Sjetite se slučaja kada je prije dvije godine žena iz Kanade rodila na Havajima uz dodatne komplikacije po bebu pa joj je njeno osiguranje odbilo platiti troškove tamošnjeg doktora uz napomenu da nije poduzela sve predostrožnosti kako bi spriječila nastanak osiguranog slučaja, jer što ona ima putovati na Havaje tijekom trudnoće. Na kraju su se preko neta skupljali novci za pokriće bolničkih troškova.
    S druge strane doktorima je u interesu prodati što skuplju uslugu neovisno što možda postoje i medicinski jednostavnija rješenja pa pacijent masu puta nije siguran u svog doktora, nego ide po drugo/treće mišljenje.
    Vani ne postoji praksa da pacijent “useljava” u bolnicu, nego doslovce najkasnije drugi dan nakon operacije ide u obližnji hotel koji je mnogo jeftiniji od bolničkog kreveta, a ujutro se samo javlja na vizite ako je potreban produženi nadzor pacijenta.
    U USA hitna mora voziti pacijenta u najbližu bolnicu koja ne mora imati ugovor sa pacijentovim osiguranjem i tu onda nastaje “tarapana”. Tamo doktori nakon pružene osnovne skrbi nemaju nikakvih moralnih dvojbi da pacijenta koji nema odgovarajuće osiguranje doslovce iznesu na vanjsku klupu i tamo ga ostave.
    Ljudi koji u USA boluju od teških bolesti puno puta razmišljaju hoće li koristiti svoju obiteljsku policu osiguranja, jer ako su male šanse za izlječenje onda ne žele policu uzalud iskoristiti za sebe pa da time članovi njihove obitelji kasnije imaju manji opseg zdravstvene usluge.
    U USA i Kanadi bolnice i liječnici plaćaju visoke svote osiguranja od pogreške pri liječenju što poskupljuje samu uslugu, jer su odštetni zahtjevi pacijenata astronomski.
    Naravno, što je čovjek stariji to mu je skuplje osiguranje, a svako rizično ponašanje dodatno poskupljuje policu.

    Slijedom toga, mi Hrvati trebamo svaki dan paliti svijeću što imamo zdravstveni sustav koji debelo premašuje naše realne mogućnosti.

  8. Naši su doktori kvalitetni, a kao što vidimo u studiji niti sustav nije toliko loš. Jedan od problem su i pacijenti.

    Iz prve ruke svjedočim činjenici da su pacijenti na neki način razmaženi besplatnim zdravstvom. Dijabetičari piju, puše i uživaju u velikim količinama janjetine. Srčani bolesnici kolju 3 svinje godišnje. Alkohol se konzumira u ogromnim količinama. Jeftini bijeli kruh iz pekara nam je najomiljenija poslastica. Sport se prati na tv-u umjesto da se redovno prakticira. Ljudi, pogotovo stariji, su uglavnom neprosvijećeni i iz prve ruke znam da takvi slučajevi (ti autodestruktivci) oduzimaju najviše vremena našim zdravstvenim djelatnicima.

    Stoga, edukacijom stanovništva mogli bi polučiti znatne uštede prevencijom samouništavajućeg ponašanja. Osim edukacije, najbrže rješenje je uvođenje još oblika sufinanciranja liječenja osobama koje ne slušaju preporuke i savijete liječnika.

    • Tocno to, u mnogim zemljama se aktivno radi na prevenciji, dok se kod nas i dalje zdere nezdravo, masno, pohano (pocnimo samo od studentskih menzi), vrlo malo povrca i salata. Pogledajte udio srcanih bolesnika!
      Treba poraditi na optimizaciji zdravstva i eventualnoj participaciji troskova. U Finskoj nista ali apsolutno nista nitko nece dobiti “besplatno” u zdravstvu, no zdravstveno osiguranje pokriva 80 % troskova, jer svi znamo ako je nesto “besplatno” onda se s njime razbacujemo…
      Takodjer bilo bi dobro da postoji konkurencija u fondovima, te da drzava eventualno propise sto treba sadrzavati obavezna polica osiguranja a onda poslodavac ili zaposlenik odabere koju firmu hoce.

      Takodjer, zdravstvene ustanove se trebaju privatizirati, u Njemackoj je vecina njih privatna (a nasima to ocito ne smeta ako se tamo sele na veliko), cisto zbog racionalnijeg upravljanja troskovima.

  9. Karai Puku i Čovik sa sela, slažem se s vama. Sustav nije tako loš, ljudi su kvalitet ali ga treba rasteretiti posebice sa nezdravstvenim kadrom među kojim ima poprilično nestručnih parazita koje su razne vlasti dovodile sa sobom. Domovi zdravlja su temelj primarne zz i njihovim rasformiranjem nastao bi poprilični kaos. U ustanovi u kojoj radim, DZ na otoku, mi smo outsorc-ali tehničku služnu održavanja i dio čišćenja i za sada smo, 1,5 godina, vrlo zadovolji. Usluga je dobra, kvalitetna, brza i jeftinija nego uhlječničko-nepotistički kolektivnim ugovorom zaštićeni neradnici koje smo uspjeli uz puuno strpljenja i troška ispratiti u punu mirovinu, jer se inače KU ne možete nikako rješiti takvog “balasta”.
    Nepotrebna opterećenja razmažene populacije koja ne izlazi iz ordinacije dok ne dobije ono što želi , muzičke ženje magnetske rezonance najdraži su im oblik dijagnostike, pod cijenu prijetnje rješilo bi se uvođenjem naknada za svaki specijlistički pregled i dijagnostičku metodu cca 50 po dolasku i 150-200 kn po visoko diferenciranoj dijagnostičkoj metodi, a ne kao do sada, za 65-70 kn mjesečno CO ili Dopunskog možeš brate poletit na mjesec na račun države.
    O iscrpljivanju medicinskog osoblja takvim bolesnicima da i ne govorim.
    Definitivno uvest dodatno participiranje uz definiranje osnovne košarice a zdravstvenim radnicima dozvolit dodatni rad i zaradu i u sustavu ,izvršenjem većeg broja postupaka od onog koje je ugovoreno.
    Ljudi ne žele odlaziti, u našoj zemlji je lijepo živjet samo je teško naplatit vlastiti stručni rad.

    • Ljudima nikada ne bi trebalo uskratiti niti najskuplji mogući pregled, jer opreza nikada dosta, a prevencija je najbolji lijek. Neka svatko svaki dan ide na magnetsku ako to želi, zašto ne, njegov izbor, a pružatelji usluge (i prozvođači tih uređaja itd.) će bar lijepo zaraditi. Obilaženje magnetskih je dobro za gospdoarski rast. Bolje potrošiti novce na nepotrebno obilaženje magnetskih rezonancija nego kafića.

      Bitno je samo da svaki pacijent za svaki pregled dobije račun po tržišnim cijenama a onda neka financije naknadno riješava sa svojim zdravstvenim osiguranjem (državnim, privatnim, kakvim god, kakvo mu bolje paše, kakvo kao država možemo lakše organizirati, ali i jedni i drugi bi trebali slično funkcionirati, tržišno, a država najugroženijima plaćati premiju kao nekakvim vaučerima ili već koji praktični model socijalne politike). I onda pacijent poslije gleda hoće li mi u kojem dijelu osiguranje priznati te troškove. Naravno, dospijeće računa može biti duže od dospijeća odštete od osiguranja tako da osiguranik ne mora kreditirati svog osiguravatelja.

      Zdravstvena osiguranja bi te troškove valjda mogla priznavati ovisno o opravdanosti pregleda, a jedan od glavnih varijabli u određivanju opravdanosti bi trebao biti rezultat pregleda. Ako je rezultat dobar onda vjerojatno baš i nije bilo nužno, a ako je loš onda sigurno da je bilo i više nego hitno. To znači kad ti se pokaže da ti nije ništa, platiš puno, kad si bolestan ne platiš ništa. I to bi ljudima bilo dosta prihvatljvo i na intuitivnoj/emocijalnoj razini, kad se pokaže da su zdravi, to im je najvažnije, “glavno da sam zdrav, lako za novce, dat ću tih 100 % cijene, bolje to nego da je rezultat pretrage suprotan”, a kad je čovjek bolestan, “samo mu još fali” imati i velike financije obveze, biti će sretan što ne mora puno platiti, bar jedna briga manje.

  10. MOžda samo mala dopuna; mnogi su rekli, ljudi u zdravstvu, liječnici, sestre su nam odlični. Točno.
    Dobri su, na primjer: velika većina može se, ako za trenutak zanemarimo jezičnu barijeru, bez problema uključiti, od sutra, u rad zdravstvenog sustava jedne Velike Britanije, Njemačke, Švedske – na kraju tamo i ima puno naših, i sestara i liječnika. Dobri su jer su školovani, odgovorni, i spremni raditi.
    Ali, na ovom blogu osobito, treba jasno reći da su takvi i drugi naši sugrađani, koji također u inozemstvu fukcioniraju odlično, a drugi nam sustavi funkcioniraju bitno lošije – ipak je u zdravstvu nakon afere Baxter, ministrica Stavljenić Rukavina podnijela ostavku, a svi razumijemo i prihvaćamo da nakon afere sa kreditima u švicarskim francima, nitko u Narodnoj Banci niti ne pomišlja na nešto slično.
    Što mislim reći. Sustav zdravstva je odličan, vrlo vrlo dobar. malo je vjerovatno da bi nam bilo koja vrsta superstručnjaka iz svijeta, mogla izmisliti i predložiti bolji.
    Našem sustavu potrebne su dorade, poboljšanja, ali na jasnim principima.
    Problem svake reforme zdravstva je što u današnjem svijetu, ti principi nisu samo po sebi razumljivi.
    Povezati želju za efikasnošću sa potrebom za održanjem solidarnosti nije lako, takvu vrstu zdravstvenog sustava u konačnici su iznjedrile skandinavske i anglosaksonske (Velika Britanija, Kanada, Novi Zeland) i uopće europske zemlje.
    Znam da to na ovom blogu možda nije najpopularnije, ali branim stav da nije loše da u Hrvatskoj nije provedena energičnija privatizacija zdravstvenih ustanova – odnosno da rijetke privatne zdravstvene ustanove posluju u značajnoj mjeri sa HZZO-om.
    Svaki put kad upoznam branitelja privatne inicijative sjetim se da se još nitko nije javio da bi privatizirao na primjer objedinjeni hitni prijem, ili trauma centar ili centar za tumore ili jedinicu intenivne skrbi … mjesta gdje je trošak siguran a zarada mala.
    Dakle, uvijek će za privatnu incijativu ostati dio zdravstvenog sustava, a dio, veći, važniji mora biti pokriven solidarnim načinom plaćanja. Jer to je jedino medicinski, stručno, znanstveno moguće.
    kad bi u Hrvatskoj transplantaciju jetre plaćali osiguranici iz svojeg džepa, radila bi se jedna godišnje, kad bi ona bila dostupna samo platiteljima “boljeg” osiguranja, radili di desetak godišnje, znate li koliko transplantacija jetre radimo godišnje u Hrvatskoj?
    Pa i izbor liječnika je zapravo neka vrsta libertarijanske floskule – kad vam je uisitnu važno, kad se skršite u prometnoj ili vozeći brdski bicikl po Braču, kad vas pogodi infarkt usred nioći u Slavnoji lili na Visu, kad vam zataji jetra od nesretne nuspojave lijeka protiv glavobolje, nije vam ni moguće niti pametno provjerati je li VAŠ doktor te noći u službi, NIJE. On spava snom pravednika i privatnika, a vaš će infarkt, jetru, skršene kosti riješiti dežurna ekipa najboljih doktora koje tu noć možete naći. I svi razumijemo, hoćemo da svaka smjena dežurstva bude sastavljena od odličnih ljudi.
    Hoću reći kapitalizam u zdravstvu je poticaj za pametnije upravljanje, svim nebitnim djelatnostima, od čišćenja do održavanja, odličan način da se uredi polje nabave gdje se netransparentno barata velikim novcima, ali temelj svakog zdravstvenog sustava, temelj medicine uopće je solidarnost – a ona uvijek pomalo baca na socijalizam, svi uplaćuju koliko mogu, a troše koliko im treba. To danas nije popularno, ali tako je već stotinu godina u Europi, i to civilizacijsko dostignuće ne može se poništiti bez velikog političkog nereda i preokreta, katastofe reda velilčine svetskog rata.
    Zaključno, u reforme odlučno, ali oprezno, nakon temeljite rasprave, da se uspije čuti logika suprostavljenih argumenata. Puno se može napraviti, ali ako nismo svjesni koliko vrijedi ono što imamo, mogli bismo puno i pokvariti.

  11. Karaipuku, svaka čast! Sve potpisujem.
    bdw. Stavljenić-Rukavina bila je rijetko dobra ministrica i baš mi je bilo žao kad se afera Baxter prelomila preko njenih leđa. Nisam sigurna ima li kakvih tragova zavjere jer je u svom kratkom mandatu laserski precizno označila slabe točke ,bolnice i odjele koji ne odrađuju plaćeno i u kojima ima prostora za doradu, no njena vladavina naprasno je prekinuta, a neki su bili nedodirljivi i takvi su i ostali do danas. Šteta.

  12. Kao čovjeku iz sustava moram reći da su pohvale u pravcu ministra Varge promašene. Naime, povukao je cijeli niz neracionalnih poteza, te imao nekoliko smislenih i neispunjenih najava. Otvaranje teme masterplana bolnica je bilo pohvalno ali nije učinjeno apsolutno ništa. Nametao je trend povećane potrošnje i poticanja na hospitalizam nagrađujući ustanove koje više fakturiraju (ne one koje rade kvalitetnije i smislenije). Uspio je napraviti krajnje negativnu atmosferu među liječnicima kojih sve više razmišlja o napuštanju sustava, naročito u manjim sredinama. Ustvari entuzijazam zaposlenih predstavlja kvalitetu sustava u nedostatku sredstava. Jer, uvjeti u kojima ovdje rade liječnici, kako je organiziran posao i koliko su plaćeni za prekovremeni rad je upravo sramotan. Kapitalna nabava se opet odvijala po političkim simpatijama itd.
    Šefica HZZO-a se čini kao razumna žena (Prenđa Trupec) ali ju je isto zahvatila napast samoreklamiranja.
    I naravno, ono što se nitko ne usuđuje reći – bolesnici imaju prava ali bi morali imati i obveze.

    • Ovo je jedan od najboljih članaka koje sam pročitao. to je to , tako se uspoređuje socijalizam i kapitalizam , a ne grafovijma i i tablicama

  13. Tako skupu državu imamo a tako nam malo pruža. Puno je trutova a vrlo malo radilica. Mislim da više nitko nema dilemu o kvaliteti života u kapitalizmu..

    • Kapitalizam = Austrija, Švedska, Nizozemska, Singapur, Kanada, Luksemburg, SAD, Švicarska …
      Socijalizam = Venecuela, Kuba, Sj. Koreja …

      Zbilja ne razumijem da ovakve stvari trebamo ‘rašcišćavati’ u 21. stoljeću. ‘Kapitalizam’ je kriv za lošu kvalitetu života?!

        • Ne razumijem što želite reći? Mislim da sam uvjerljivo pokazao da problemi neke zemlje ne dolaze od ‘kapitalizma’. Ili ste možda htjeli reći da je NAŠ socijalizam bio izuzetak? Super je bilo to da smao živjeli na dug i ucjenjivanje (ogromni grantovi Titu da bude ‘klin’ u istočnom bloku) i to je poslije završilo u krvavim ratovima. Je li to bilo bolje u našem socijalizmu? Mislim da ipak postoje bolja mjesta za jugonostalgiju od ovog bloga, ima raznih foruma i FB zidova 🙂

      • Nažalost da, mi u hrvatskoj trebamo jer to ljudima nije jasno, volio bih Nenade ,kad budete imali priliku na tv-u ili medijima da baš ovako eksplicitno to objasnite.

        • Nisam ja protiv kapitalizma kao takvog baš naprotiv, želite reći da mi živimo isti kapitalizam kakav žive oni u navedenim zemljama? Ne bih rekao, mi smo naš kapitalizam izmodificirali i živimo u nekoj vrsti feudo-kapitalizma.To što mi glumimo da živimo u kapitalizmu to je druga stvar ali je činjenica da nit živimo u socijalizmu nit živimo u modernom kapitalizmu. Za razliku od Vas ja razumijem i one koji su jugonostalgični i razumijem Vas koji ste full kapitalist. Ovi jugonostalgičari kako ih zovete, oni bi norveški ili danski kapitalizam a mi danas imamo brutalni nigerijski kapitalizam. Jugonostalgičari (pogrdno posprdna riječ) ne razumiju da mi nismo bogati kao Norveška i Danska pa si ne možemo priuštiti jedan takav ugodni kapitalizam i to stoji ali onda je njihov posve racionalan argument taj gdje kažu kako smo došli do takve situacije da si ne možemo to priuštiti a taj je da smo uništili sve što je proizvodilo u ovoj državi a tko je uništio? Pa baš ovi koji su ovakav nakaradni kapitalizam kakav mi imamo i uveli i od nas napravili malu nesretnu siromašnu zemljicu. Mnogi se osjećaju kao da su pali s konja na magarca ali isto tako mnogi su od picajola i šofera postali tajkuni i odakle jugonostalgija kad smo svi bili manje više jednaki a danas imamo situaciju da se pomiluju neki koji su pridonijeli da smo mala nesretna zadužena zemljica, možda smo depresivni jer živimo u takvom trulom HRVATSKOM kapitalizmu razumijete. Vjerojatno ne. Pozdrav sa Zapada. Posebno pozdravljam pomilovane koji su isisali krv (kapital) ovoj zemlji. Nadam se da ćemo ja i još 100 000 paćenika svojim dobrovoljnim darivenjem krvi u vidu doznaka iz inozemstva popraviti krvnu sliku naše male lijepe zadužene zemljice.

        • Razumijem i ja jugonostalgičare, ali se ne slažem s njima. Primjedbe tipa ‘eto vidite kako nam je u TOM kapitalizmu, a kako nam je ‘kod druga Tite’ bilo lijepo’ su bi zaista bezvezne. Inače su jugonostalgičari u krivu i po tome što govorite, sve loše što imamo u ‘ovom i ovakvom’ kapitalizmu je naslijeđe socijalizma, koji nikad nije bio iščišćen kao u drugim istočnoeuropskim zemljama (iz razloga o kojima sam pisao).

  14. Zbilja čudno, ali tek smo na početku. Zato što se pljuvanje po kapitalizmu osjeti na plaći i zato što se to jako unosno već desetljećima.

    Evo jedan odličan primjer. Mlada saborska zastupnica tumači kako je ušla u politiku radi socijaldemokratskih načela, videći grubost divljeg kapitalizma u USA, tu je izjava na tu temu http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Saroliko-drustvo-na-putu-za-Markov-trg-upoznajte-nove-saborske-zastupnike-iz-8.-izborne-jedinice Nakon takvih stavova
    ista postaje dr. sc. polje ekonomija i novine pišu da je zaposlena na Fakultet za hotelijerstvo u Iki po izravnom nalogu predsjednika Vlade, nakon toga postaje važna gradska vjećnica, te tajnica Sabora.
    Čini se da je pljuvanje po kapitalizmu donijelo ne samo katedru na fakultetu (naravno ekonomskom), nego i mogućnost biranja bilo koje pozicije u državi. Zato nije raščišćeno, jer za takav kadar mjesta ima…http://www.novilist.hr/Vijesti/Regija/node_1585/Zastupnici-Lidiji-Bagaric-posao-na-fakultetu-u-Iki-uz-pomoc-premijera

    http://www.vecernji.hr/hrvatska/bivsa-saborska-zastupnica-lidija-bagaric-postaje-tajnica-sabora-992904

    Drugi primjer, vidite kako socijalisti osnivaju razne kulturne tobože nevladine udruge kako bi sisali OGROMAN državni novac, a državne kulturne institucije guraju zamislite, na tržište. Kada ih se dirne, nitko bjesniji, opakiji I ljući od njih.

    Čisti ljevičarski socijalistički reket koji traje desetljećima. To je moguće osvjestiti, pa zaustaviti !!!

  15. Krivo ste razumijeli, u potpunosti mislim da zemlje koje žive u nama tako mrskom kapitalizmu daleko bolju kvalitetu života pružaju svojim stanovnicima, nego ovaj naš neokvazisocijalizam. Prosto te ubode u srce kad vidiš kolika su nam davanja iz bruto plaće za ovu našu mastodontsku državnu aparaturu koja je sama sebi svrha. Sorry još jednom, ako sam bila nejasna.

    • Tako da, ali dok mi je na pameti:
      1. Brutalnog “nigerijskog” kapitalizma u Hrvatskoj nema, ne postoji. Korupcije, nepotizma i socijalističkog nerada ima puno, kao da smo još u Jugoslaviji.

      Hrvatska 2016. je inficirana zaostalim jugoslavenskim socijalizmom u i tome je ključni problem i ekonomski i politički (zato je suđenje…u Bavarskoj, jer HR zasada nema dovoljno snage za civilizacijski iskorak – pravna nesigurnost).
      Pravni okviri za privatno vlasništvo postoje od 1990-ih, to je odnedavno.
      Tržišna ekonomija je donijela HR izuzetan rast životnog standarda, ali došli smo blizu limita, jer mentalni socijalizam i jugonostalgija koči bilo kakav daljnji razvoj. Da ne koči već 70 godina, bili bi razvijeni kao kapitalističke Austrija, Italija ili Njemačka.
      Otpori učenju i razvoju i kapitalističkom napretku danas u HR su ZAŠTRAŠUJUĆI obzirom da je 2016. godina.
      Socijalizam traži donacije, žrtvuje cijelo društvo (ja to suosjećajno zovem napaćeni narod).

      7.U kapitalizmu dobro uspjevaju najbolji i radišniji, a u socijalizmu samo NAŠI reketaši, politički jazavci i mizantropi.

      Kapitalizam znači i političku demokraciju, a socijalistima je demokracija smokvin list za uhljebništvo i nerad, a vlašću se manipulira i država u socijalizmu mora odlučivati o svemu. Najbolje je tako da moderna hrvatska socijalistička država proizvodi i wc papir, kad već krupni kapitalistički divlji privatnici to ne znaju tako dobro raditi. I još žele zaraditi na tržištu, bez da išta pitaju socijaliste.
      U Hrvatskoj danas, država se mora odmaknuti iz odlučivanja baš o svemu …
      Ljudi nisu bedasti i nemoguć je povratak na jugo-socijalizam. Mogući su samo povremeni (ili stalni) žestoki ispadi socijalističkih reketaša iz svih oruđa ( to je ono kad Milanović prijeti “ne tjerajte nas ulicu”). Ma zašto ne, Ustav jamči tu slobodu, pa nije Jugoslavija ? Danas su to “kulturnjaci”, sutra će biti dijelovi drugih od socijalizma oboljelih društvenih skupina, a zapravo ljenjivci i neradnici.

  16. Radio sam kod privatnika koji je jedan od većih izvoznika u županiji. Jednu trećinu plaće dobivao sam na ‘bijelo’ a dvije trećine na ruke. Iako sam magistar ekonomije vodio sam se kao SSS, da li je moj bivši poslodavac mentalni socijalist i jugonostalgičar? Nije. Ali je džeponostalgičar i taj ne hebe nikoga nit mu itko išta može. Vodio sam knjige čitavom poduzeću i uvijek je odlično poslovalo, čak i za najveće krize. On je na mjesečnoj bazi bilježio takvu dobit kakvu ja neću zaraditi za cijelog života, profitirao je on i samo on. Izgubila je država i izgubio sam ja koji će imati crkavicu od mirovine zbog smiješnih uplata od strane poslodavca. U kapitalizmu uspjevaju najbolji najradišniji (Danska), u hrvatskom kapitalizmu dobro uspjevaju lopine koji varaju državu i prolaze uvijek nekažnjeno.

    • Jasenko je ne vidim kako ste vi izgubili.
      1. Ako ste dvije trećine dobili na crno to znači da vas je zdravstvena zaštita koštala 3 puta manje nego da ste sav novac dobili preko računa, a pri tome ste imali istu razinu zdravstvene zaštite.
      2. Izbjegli ste plaćanje poreza i prireza što opet znači da ste dobili više nego što bi dobili da je sve išlo preko računa.
      3. Od uplata u prvi mirovinski stup i tako nebi imali ništa od mirovine.
      4. Znači samo ste trebali nabrojane uštede, odnosno dio novca koji ste dobili na ruke, a od čega bi vam država uzela više od 50% da je išlo preko računa, uložiti u turističke dionice.

      Da vam netko ponudi bruto plaću 10 000 kn preko računa ili bruto plaću 5000 preko računa i 6000 na ruke što bi odabrali?

      • Kakvo relativiziranje, kaže od uplata u 1. mirovinski stup ionako ne bi imao ništa od mirovine to Vi kao pogađate ili znate unaprijed da neću kao što ste imali kristalnu kuglu s turističkim dionicama haha. Da, zdravstvena zaštita u kasnim dvadesetima mi je na prvom mjestu… i znači trebam slušati generale poslije bitke koji sole pamet a ne žele plaćati porez, još jedan u nizu krvopija ove male napaćene zemljice. Kako kao pojedinac zaj… državu, ma bravo.

  17. U potpunosti se slažem, Velebite s vama. Mislim da nam treba kritična masa za paradigmatski zaokret i duboko se nadam da će se dogoditi za mog radnog vijeka (još 10 godina) kako bi generacija rođena 60tih uspjela barem u mirovini živjet život dostojan čovjeka, a naša djeca mogla u potpunosti izraziti svoju kreativnost i stvaralaštvo dobrim obrazovanjem i zavidnim radnim navikama u svojoj domovini. Upravo su TO po meni najbolji INDIKATORI domoljublja a ne oni koje nam akteri političke scene u Hrvata svakodnevno podmeću.

  18. “Mogući su samo povremeni (ili stalni) žestoki ispadi socijalističkih reketaša iz svih oruđa ( to je ono kad Milanović prijeti “ne tjerajte nas ulicu”). Ma zašto ne, Ustav jamči tu slobodu, pa nije Jugoslavija ? Danas su to “kulturnjaci”, sutra će biti dijelovi drugih od socijalizma oboljelih društvenih skupina, a zapravo ljenjivci i neradnici.”

    Što više dreke , to je znak kako Vlada radi dobro !
    Evo vidim danas ” Rise of the Celakoski & Stanić ” i novi -stari film ” Nedamo naše ” 🙂

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s