Društvene paradigme

Hrvatski turizam: sjajna sezona 2016., nizozemska bolest

Više uopće nije upitan gospodarski rast, fokus treba biti na njegovoj kvaliteti

1. Jučer je bio zadnji dan rujna, pa imamo kompletne podatke o ulasku stranaca u Q3. To je najbrža varijabla. Ne i najegzaktnija, jer je egzaktnija broj noćenja, ne samo stranih nego i domaćih. Ali je evidentno da je između ovoga snažna koreliranost (vidite turističke rezultate za srpanj i kolovoz). Evo i najava za rujan:

samo-u-rujnu

Rujan je bio sjajan, s čak 11,4% dolazaka više nego prošle godine, te je ovdje stvorena najveća marginalna razlika. Najprije cijela sezona:

ulasci-stranaca-q3-a

Evo i samo rujna (uočite da su godine obojane drugačije nego gore):

ulasci-stranaca-q3-b

Jako je zanimljivo da su sjajni rezultati u prva dva mjeseca kvartala postignuti iako je u srpnju i kolovozu ukupno bilo ‘samo’ 1,6% više ulazaka. Rujan je bio tako dobar da se cijeli prosjek za Q3 diže na 3,5%!

Za hotele i kampove, jasno, sve ovo dolazi uz veće cijene, kako zbog veće potražnje same po sebi, tako i dizanja kvalitete, te promjene mixa kanala bukinga itd. Znamo da je turizam biznis iznimno velike marginalne dobiti. Stoga sam siguran da će rezultati turističkih društava biti naprosto sjajni!

2. Turizam je po mom sudu (kao što već duže pišem) na održivoj trajektoriji velikog rasta, ovo nisu jednokratni rezultati. Pogledajte samo ogromna ulaganja već etabliranih društava, dolazak na mapu, i suradnja s, najvećim turoperaterima, najava ogromnih greenfield ulaganja itd. Čini se da ćemo postati Florida Europe.

To u sebi nosi ogromnu opasnost, a to je daljnja eskalacija nizozemske bolesti, koje smo već sada žrtva. A to bi trebala biti top tema u Hrvatskoj. Nažalost nije, jer političari to ne razumiju, a depresivni profesionalni analitičari su se toliko izblamirali ‘prognozama’ najprije o turizmu (spranjska rupa!), pa o rastu BDP, da sada tek polako love konce i razumijevaju da zaista imamo solidan gospodarski rast. No, gospodarski rast nam je skoro pa siguran (u nedostatku vanjskih šokova) i stoga uopće više ne bi trebao biti tema (osim skok na novu razinu, recimo 5%, o čemu niže).

O nizozemskoj bolesti sam pisao prije četiri mjeseca:

Što se dogodilo? Čini se da ovdje imamo sve simptome “nizozemske bolesti” ili njoj bliskih sindroma, a ako je to istina, glavni “krivac” je turizam, koji je već narastao na gotovo 20% BDP-a, a i dalje brzo raste.

Model ima dva sektora s razmjenjivim robama ili uslugama, i jedan s nerazmjenjivim, uslugama koje se ne uvoze i ne mogu im konkurirati uvezene usluge. Primarni mehanizam mu je sljedeći: rast prihoda u jednom sektoru, koji je najčešće vezan uz neka prirodna bogatstva ili rentnu poziciju, a u našem slučaju je to turizam, dovodi do porasta vrijednosti valute. To onda čini ostale sektore, a u našem slučaju su to proizvodnja i poljoprivreda, nekonkurentnima na stranim tržištima, a uvoz jeftinijim.

Najprije uočimo da je naš turizam velikim dijelom kapitalizacija rentne pozicije. Iako je turizam u svijetu kapitalno i radno intenzivan, mi smo bez velikih ulaganja jednostavno zarađivali na naslijeđenoj ili “bogom danoj” poziciji. Bolje upravljani kampovi bez velikih ulaganja – u odnosu na hotele – imaju EBITDA maržu i do 60%. Hotelske kuće su se oslanjale na naslijeđene nekretnine iz socijalizma. Apartmani su s nevelikim investicijama zarađivali puno.

Mehanizam je dalje sljedeći. “Direktna deindustrijalizacija” odnosi se na odvlačenje radne snage u prosperitetni sektor iz drugih sektora. To se kod nas nije dogodilo u značajnoj mjeri. U klasičnom modelu je značajniji sekundarni doprinos, takozvana indirektna deindustrijalizacija. Naime, kako su cijene u razmjenjivim sektorima – u našem slučaju skoro cijela proizvodnja i poljoprivreda – određene međunarodnim cijenama, one se ne mogu promijeniti. Strana valuta koja ulazi u zemlju se konvertira u domaću, što dovodi do povećanja novčane mase, što podiže domaće cijene. Drugim riječima, imamo aprecijaciju “realnog” tečaja. Istovremeno se događa porast cijene rada zbog “istiskivanja” na tržištu rada od strane sektora usluga. Sve to stavlja taj drugi razmjenjivi sektor “između čekića i nakovnja”, on postaje nekonkurentan, događa se deindustrijalizacija. To uključuje i malo stranih ulaganja.

Kako se liječiti od nizozemske bolesti:

Kako se liječiti od nizozemske bolesti? Jedan način je ostavljati devizne prihode u inozemstvu, kao što čini Norveška svojim “naftnim fondom”, ustvari mirovinskim fondom. Oni prihodima od nafte uglavnom kupuju strane dionice. Drugi je povećanje stope štednje građana i tvrtki, što se postiže proračunskim suficitom – što otklanja potrebu za vanjskim zaduživanjem, konverzijom u domaću valutu, i daljnjim pritiskom na aprecijaciju valute.

Iako se u slučaju Hrvatske čini da nemamo klasični postav za ovaj sindrom, možemo ga lako primijeniti ako za nerazmjenjivi sektor usluga uzmemo državu i sve njene usluge: javnu upravu i sve ostale usluge koje daje građanima. Pri čemu građani ne kupuju njene usluge po realno visokoj, i sve većoj, cijeni svojevoljno, nego im ih ona prodaje prisilno, zapljenjujući im prihode velikim porezima svake vrste! Tako imamo savršenu postavu za “nizozemski sindrom”. Ujedno vidimo kako je dodatno zaduživanje države u zemlji i inozemstvu zapravo dolijevanje ulja na vatru. Time se najvećim dijelom može objasniti “deindustrijalizacija”, koju već barem petnaest godina provodi upravo država! Usput, evidentno je da HNB nije krivac za visok tečaj, on samo pokušava tehnički kontrolirati situaciju.

Dodatni problem koji imamo u našim okolnostima je što je za razliku od tipičnog nizozemskog sindroma veća potrošnja u nerazmjenjivom sektoru usluga dobrovoljna, pa troše samo oni koji imaju, kod nas pri prisilnoj prodaji državnih usluga svi moraju kupiti puno skupih usluga, plaćenih porezom. I dok ovakva razina poreza ne može potopiti Dalmaciju, potapa Slavoniju. Kao da su Ante i Pero visoki 2,0 i 1,8 metara, a voda se podigne na 1,81. U prosjeku ni jednog ne potapa, ali u stvarnosti Peru da.

Ovaj model nam pokazuje kako se očito mogu potaknuti strane investicije. Budući da se prihodi od turizma ne mogu ograničiti, štoviše priljev kapitala će brzo rasti jer nas tek čekaju velike transakcije i greenfield investicije u turizmu – pogledajmo samo kako već u anticipaciji ovogodišnje turističke sezone kuna jača – država mora učiniti sve što je u njenoj moći da smanji pritisak na aprecijaciju valute i konkurentnost industrije i poljoprivrede. A to znači iz deficita preokrenuti u suficit i istovremeno smanjiti poreze. To je jedini pravi put za reindustrijalizaciju, uključivo direktna strana greenfield ulaganja.

Druga stvar koja je uvijek na listi razloga za našu konkurentnost je loša ulagačka klima, birokratske prepreke i slično. Primjerice, svojevremeno je jedan od tada najviših državnih dužnosnika izjavljivao da je ponosni marksist te da bi radikalno oporezivao svaku dobit značajno veću od kamate u banci. Pa kako onda da njemački investitor, kod kojega je kamata u banci 0, dođe u Hrvatsku? Ovdje nažalost opet dolazimo do činjenice da tusta, prevelika država sama sebi traži razlog postojanja i svojim besmislenim i pretjeranim aktivnostima plaši ulagače, a kapital je vrlo plašljiv.

Kod nas imamo i dodatni problem s nizozemskom bolesti. Naime, umjesto (tj. osim samo) države imamo i jako širok krug rentijera, tzv. sitni kapital u turizmu, širok društveni sloj koji nema potrebu za promjenom.

3. O većem rastu. Vidim da se i budući premijer slaže sa mnom oko toga (Do 2020. želimo gospodarski rast od 5 posto), iz intervjua VL:

Hrvatska je točku preokreta prešla jer se snaga destrukcije smanjila, manjim smo se dijelom prilagodili, a rentna pozicija, ponajprije turizam, raste nam. Ako ne radimo pretjerane gluposti i ako ne bude velikih vanjskih šokova, rast od 2% godišnje praktički nam je zagarantiran, još 1% nosi nam kvalitetno administriranje umjesto “vladanja” kao što je na odlasku radila Vlada Tihomira Oreškovića, kojeg poštujem, a vrlo je lako moguć i rast od 5%, ali za njega je potrebna promjena mentaliteta.

Dakle, za ovo je potrebna promjena mentaliteta. A promjena mentaliteta je i bitna da se počnemo ponašati drugačije i liječiti nizozemsku bolest. Inače ćemo i dalje imati iseljavanje usprkos gospodarskom rastu, nezadovoljsto, porast nejednakosti i mentalnu depresiju. Velika, ogromna, zamjerka Vladi (‘vlasti’?) SDP je propuštanje prilike za reforme kad je postojao nacionalni koncenzus oko toga. Umjesto toga, oni su umjesto na socijaldemokratsku ideologiju fokusirali na doktrinu čuvanja pozicija određenih interesnih skupina, što možemo vidjeti nažalost i na ovom primjeru: Milanović: Mladi u Hrvatskoj su najveća žrtva surovog neoliberalnog kapitalizma. Iz ove perspektive to zvuči toliko bedasto da je žalosno, iako smo mi neki na to upozoravali već godinama. Bivši premijer vjerojatno ovime nije imao loše namjere, nego nije bio dobro razumio o čemu priča, pa je potpao pod propagandu svoje idelošle (u stvari doktrinske) linije, primjerice:

Mesić za krizu okrivio zapadni liberalni kapitalizam (2009.)
Josipović udario po liberalnom kapitalizmu: Došao je do ruba, a najveći ceh plaćaju radnici
kuga modernog doba … neoliberalna doktrina (predsjednik Sabora, g. Leko, 2012.)

Tu su naravno neke ‘greške u prijevodu’, ili možda nisu greške — jer kakav je to drugi nego ‘liberalni’? Putinovski? Kineski? Ali bitnije je da zaista jest istina da je ‘neoliberlani = kuga’, naime bijela kuga (=depopulacija) jer se mladi iz Hrvatske iseljavaju u neoliberalne zemlje (Njemačka, Irska, Švedska …).

Napomena: Imam razne dionice turističkih društava.

Oglasi

14 replies »

  1. Turizam drži cijene nekretnina skupima u dalmaciji u odnosu na plaće. Većina tih nekretnina je prazna većinu godine, a zauzimaju stambene prostore. Izgradnja novih hotela će smanjiti taj pritisak. Ono što je sigurno je da se pretvaramo u državu rentijera, prodavača, konobara, kuhara, privezivača brodova, taksista – svača čast svakom poslu, ali to je gore od goreg. Nema stabilnih “obiteljskih” poslova, nema normalnih cijena nekretnina = sve gora i gora demografska slika. Nemojte se ljutiti, ali nebih nas zvao florida europe, bolje bi bilo koristiti neku afričku ili dalekoistočnu državu. Ipak vjerujem da svi želimo da ovo bude država, a ne destinacija? Pitanje je i kojim standardnom većina može živjeti od turizma. Ono što je sigurno je da ova država ovakvim poreznim sustavom (nisko oporezovana renta u turizmu i rad na crno u turizmu – npr. tko kontorlira vozače koji prevoze goste do otoka i po otocima koliko oni doprinosa uplate itd.itd?) potiče nastavak ovakvog modela. Dugoročan put u loše. Po meni turizam je dugoročno dobar za dioničare hotelskih lanaca i vlasnike rentnog prostora u bilo kojem obliku, za ostale katastrofa.Turizam da, ali ne kao glavna ekonomska grana.

    • Moramo biti svjesni da živimo u susjedstvu vrlo siromašnih država koje će siromašne biti još bar nekoliko desetljeća.

      Mi imamo neku odgovornost prema tim ljudima. Naš zadatak je pomoći im, zaposliti gastarbajtere iz tih država, jer ne mogi oni sami od sebe niti razviti svoje države i pogotovo ljudi koji sada tamo žive i koji se danas rađaju tamo ne mogu čekati da njihove države uđu u EU, moderniziraju se, razviju se itd. Ti ljudi danas i u narednih 30-40 godina moraju od nečega živijeti i nečemu vidjeti nadu za bolju budućnost.

      Naš turizam je idealna prilika za biti ta nada, ta pomoć i taj izvor niže stručnih poslova, ne tako daleko od doma, za mnogobrojne mlade ljude iz BIH, Kosova, Makedonije.

      Kao što Slovence i Srbe želim vidjeti da nam preplave Zagreb, rade u našim budućim bezbrojnim IT startupima itd. kad i mi postanemo kao Berlin i slični modeni gradovi, tako želim ove ostale u Dalmaciji. Eto da nešto jugonostalgičari i ja imamo zajedničko. Želim nas sve skupa vidjeti i u 21. stoljeću, ali ovaj puta centralizirane u Hrvatskoj kao regionalnom hubu, kao motoru rasta ovog dijela EU.

      Domaći ljudi imaju neke strateške prednosti (lokacijske, kapitalne, obrazovne itd.) koje bi trebali iskoristi na način da ne budu oni koji oduzimaju posao onima kojima je najpotrebniji nego da budu oni koji stvaraju te poslove, koji rade na poslovima više stručnosti.

      Jedan od primjerenih načina uključenosti u te procese za domaće ljude je biti dioničarima naših glavnih turističkih kompanija. A postoje i mogi drugi koji se mogu kombinirati s ovim osnovnim načinom. U turističkim kompanijama postoje poslovi za koje je potrebna i nekakva stručnost, iskustvo itd. Postoje različite vezane industrije, od prehrambene (vinarstvo, maslinarstvo itd.) do zdravstvene i raznih inženjerskih struka (u modernom digitaliziranom svijetu i nešto tako analogno kao turizam će trebati razna IT i druga tehnička rješenja kao jedan od važnih potpornih stupova).

  2. Upravo sličan tekst danas u Jutarnjem od g. Miroslava Dragičevića (Horwath Consulting) pa me sjetio na jedan drugi njegov test od prije 2 tjedna:

    http://www.telegram.hr/biznis-tech/legendarni-konzultant-za-turizam-zasto-mislim-da-ovakvo-ministarstvo-turizma-pod-hitno-treba-ukinuti/

    I Vašeg/ih i njegovih tekstova, obzirom da postoji uočljiva paralela, se može vidjeti suglasnost i razumijevanje o prednostima i posljedicama turizma na temeljima “bogom dane pozicije”…

    Bez obzira što mi je jasno da je on profesionalna ali i javna osoba i u kontaktu s brojnim odgovornim osobama iz političkog života pa, ustvari, uvakvim tekstovima šalje poruku upravo političarima, a kroz javnu svjest pokušava postići pritisak na iste malo je utopistički očekivati od države (ovakve, s našom političkom garniturom) da shvati i na vrijeme reagira, a onda još i provede takav sveobuhvatni plan transformacije hrvatskog turizma da ga sami masovnošću ne uništimo.

    Naravno, dio cijele priče je i nizozemska bolest i nekako mi se ovi tekstovi sjajno nadopunjuju.

    Koliko ste vi spremni sagledavati budućnost i eventualnu transformaciju turizma radi budućeg zdravog razvoja (time ne želim reći da sve ovo pozitivno što se dešava u našem turizmu već nije početak transformacije i zdravog razvoja) kroz ulogu države i adekvatnu ulogu naših političkih elita. Mislim, jasno je da su neke stavri apsolutno u ingerenciji države, ali koliko brzo možemo očekivati smislen plan razvoja turzima?

    Dražen

  3. Ovo sam neki dan napisao kao komentar na intervju gosp. Bakića u Večernjem:
    IZVRSNO. To se zove ”nizozemski sindrom (bolje reći nizozemska bolest)” kako reče H.W.Sinn iz IFO instituta.
    Kad je Nizozemska pronašla naftu (plin) u Sj. moru došlo je do gospodarskog pada, pada
    inovativnosti i zastoja razvoja. Da, ljudi misle , eh sada nećemo morati ne samo raditi nego
    i nešto glavom promišljati. To je to, naše prirodne ljepote, more itd. su Božji dar, ali u tom smislu i prokletstvo, jer mi nećemo doći do dna pa da se otrijeznimo i počnemo cijeniti vlastiti mozak i ljude kojima je dragi Bog dao i te sposobnosti. Bez tvrdih struka, bez STEM-a nema razvoja, a to posljedično znači da naše školstvo moramo podići u tim područjima na višu razinu a ne da smo na PISA testovima 45. , a onda po konkurentnosti i inovacijama 74. !!!
    A tek naša dražavna matura koju je uprskao onaj hvalisavac Primorac , ”žnj” kategorija kao i on sam.
    Mogao bih ovako do prekosutra…
    Mađari npr. imaju 17 nobelovaca. Zašto? Kad su se u 19. stoljeću odvojili od Austrije proveli su reformu obrazovanja s naglaskom na matematiku, fiziku… Sapienti sat.
    A da ne govorim o podvalama Jokićevskog tipa. Bez lažne skromnosti,
    to sam u ovom listu ‘razvalio’ još 12. veljače 2015. a i kasnije. Bravo još jednom za Nenada Bakića

  4. ” Prošli mjesec sam na zajam uzeo krumpir” …iz članka niže.
    http://www.index.hr/black/clanak/koliko-su-zaradjivali-mladi-zagrebacki-radnici-1966-godine/916043.aspx

    Što reći, da se mentalni sklop popravio barem 1/10 koliko se popravila kupovna moć gdje
    bi danas bili i da državu nisu mandatima vodili spomenuti kritičari kapitalizma.

    Plenković govori o 5% rasta. Uspješna Vlada mora to brzo prebaciti. Uvoz radnika treba
    liberalizirati odmah (iako mi to politički ne odgovara, ne možemo biti taoci politike nego
    se držati ekonomije i uskladiti sve skupa u cilju daljnjeg razvoja). Sa više novca i društvo
    će biti stabilnije. Zasad stojimo na mjestu, vrijeme je za razvoj.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s