Uncategorized

Banke prepune novca – plasiraju ga državi; novac ne ide u realni sektor – veliki potencijal

Banke mogu značajno popraviti svoje politike i time stvoriti veću vrijednost svojim dioničarima i društvu, ali trebaju ‘pomoć’ države; ovo je veliki potencijal za povećavanje gospodarskog rasta

HNB je upravo objavila zbirne bilance banaka i štedionica za kolovoz, pa se sada već vrlo jasno naziru neki vrlo značajni trendovi.

1. Najprije, neto štednja građana je opet značajno porasla, prvenstveno zbog porasta depozita, ali i razduživanja. Ukupna štednja građana je tako po prvi puta u povijesti premašila 190 milijardi kuna, iako raste malo sporije zbog nižih kamata. A neto štednja – štednja manje krediti – je na uvjerljivo rekordnih 74 milijarde, te raste po godišnjoj stopi od oko 20%:

2. Pogledajmo sada cijelu pasivu banaka, odnosno kako se financiraju. Grafikon prikazuje glavne stavke. Najveća, depoziti građana, jako raste. No, u zadnje vrijeme rastu i depoziti trgovačkih društava u realnom sektoru:

pasiva-banaka-i-stedionica

U udjelima u pasivi, to izgleda ovako:

pasiva-banaka-i-stedionica-udjeli

Uočimo jako važnu stvar: smanjivanje inozemne pasive. To znači da banke vraćaju novac u inozemstvo, uglavnom majkama. Ovako snažno vraćanje znači da banke imaju višak depozita, odnosno nemaju ih, ili misle da nemaju, kamo plasirati

3. Pogledajmo aktivu, odnosno što banke rade s novcem. Grafikon prikazuje glavne stavke (oko 98%). Najvažniji i lako uočljiv trend je porast plasmana (općoj) državi, te pad kreditiranje realnog sektora!

aktiva-banaka-i-stedionica

I kao udjeli u pasivi:

aktiva-banaka-i-stedionica-udjeli

Ovdje su sporedne stvari porast inozemne aktive koja uglavnom dolazi od propisanog dijela devizne štednje koji se radi sigurnosti mora držati vani, te činjenica da krediti  realnom sektoru padaju i zbog prodaje loših potraživanja; no to je u ovom trendu zanemariv dio.

4. Pitanje je zašto padaju krediti realnom sektoru? Uočimo najprije da neeto krediti (=krediti manje depoziti) realnom sektoru padaju i daleko brže,jer realni sektor jako povećava depozite, te su došli na predkrizno razdoblje, iz sredine 2006.!

neto-krediti-realni-sektor

Istovremeno, padaju i kamate za nove kredite realnom sektoru, te su možda i prvi puta u povijesti za kredite s valutnom klauzulom manji od 4%:

kamate-realni-sektor

To su sada već prilično dobre (niske) kamate, a pale su i više nego kamate na depozite stanovništva. Smatram da je samo je jedno objašnjenje ovoga, naime bijeg banaka u ‘kvalitetu’. Što znači da  banke pokušavaju zadržati bolje klijente snižavanjem kamate, a još značajno ne šire kreditnu bazu s ostalima, ne preuzimaju rizike. A i ne treba im: sjajno žive od kreditiranje državi. Koliko sjajno?

Za ilustraciju pogledajmo njihove ‘specijalne postrojbe’, društva za upravljanje prisilnim mirovinskim fondovima.

Kao što je poznato, ona su za vrijeme prethodne Vlade poduplale izloženost državnim obveznicama sa 26,5 na 53 milijardi kuna, te dosegli skoro 75% cijele imovine fondova. Smatram da je upravo to bio ključni element financijskog krpanja proračuna, koji je omogućio pdouživanje anti-reformske politike. Smiješni izgovori koje smo čuli od nekih upravitelja tih fondova o tolikoj izloženosti  državnim obveznicama pokazuju da je istina drugdje nego su govorili, a znakovite su tu i izjave nekih bankara da su banke bile dostigle svoje limite u kreditiranju države.

Ovaj grafikon prikazuje prihod od upravljanja fondom, za najveće društvo,  AZ, u milionima kuna:

prihod-od-upravaljanja-fondom

Ovo je dobit društva tog, koja je prošle godine bila rekordna:

dobit-drustva

A ovaj, meni zaprepašćujući grafikon pokazuje da je do 2015. kumulativne dobit tog društva prije oporezivanja dosegla ogromnih 800 milijuna kuna:

dobit-drustva-kumulativno

Ovo je, kao što vidimo vrlo lagodan, profitabilan biznis, a naročito zato jer se sve više svodio na trpanje državnih obveznica. Puno je rupa u naraciji koju nam pričaju neki voditelji društava, a jedan se od njih tiče navodno velikih prinosa. Oni su naime ostvareni uglavnom od kamata koje na državne obveznice plaćaju upravo isti ti štediše u fondovima (umanjeno za ove silne naknade, mnogo investicijske promašaje kao što je Nexe, Ingra, Magma itd.)

5. Pitanje je da li je glavni problem u bankama? Rekao bih da nije. One se oporutno ponašaju prema stanju u državi, imaju fiducijarnu dužnost kako prema vlasnicima, tako i štedišama.  A glavni dio  njihove ‘krivnje’ je depresivni i anti-rizični mentalitet.

Stanje u državi je naime takvo da ‘debela mama’ traži i može preuzeti sve više i više. Imamo tustu, a ne vižljastu državu. Tusta država postaje sama sebi svrha i kao da joj je metabolizam skrozu narušen, i deblja se uslijed nekontrolirane šećerne bolesti. Njen deficit je velik i glavni je uzrok ovakvog oportunog ponašanja banaka koje direktno prepakiravaju štednju građana u kredite državi, a njihova društva za upravljanje prisilnim mirovinskim fondovima indirektno.

benefits supervisor

Glavni generator ovakvog stanja je držani deficit, koji osima što nam troši resurse, deformira financijski sektor, pa kako vidimo gore, i realni, te dolijeva vatru na našu ‘nizozemsku bolest’, po mehanizmu koji sam opisao ovdje: Hrvatski turizam: sjajna sezona 2016., nizozemska bolest.

A propos, što se tiče HNB. Nizozemska bolest koju već imamo znači da se HNB jedva bori da obuzda rast kune, a ne da ‘namjerno ojačava kunu kako bi pogodovala uvoznicima’, pa to je elementarno.

No , jako dobra vijest je da nam deficit pada, što znači da međuovisnički odnos države i banaka slabi, štoviše već imamo primarni suficit! I još bolja je vijest vrlo ozbiljan i vjerodostajan pristup (ove, a nadamo se i buduće) Vlade, naročito ministra financija oko obuzdavanja deficita. Sjetite se samo kako je ispravno odbio izdati obveznice po velikoj stopi u Londonu (uz paničarenje i katastrofizam naših medija, jedini realni prikaz ste imali ovdje: Izdanje obveznica: ne paničarite!

A koji je problem s bankama? Neshvatljivo mi je kako su pesimistično-depresivni bankarski makro-analitičari svi redom kolosalno ispromašivali preokret i snagu gospodarskog rasta prošle godine, iako su jako dobro plaćeni — za razliku od mene koji sam amater i ‘pogodio’ sam. A ako su oni tako zatvoreni u svoje tmurne kule bjelokosne, zamislimo tek mentalni sklop njihovih još konzervativnijih  koega u upravljanju rizicima! Vjerojatno je tome doprinjela i psihoza zbog ‘opsadnog stanja’ sa švicarcama.

Banke su po naravi konzervativne institucije, i dobro je da je tako. Međutim, isto tako je istina da su banke kroz krizu prošle daleko bolje nego realni sektor i građani. Kako je to moguće ako im igra ipak nije malo naklonjena? Ali taj relativno lagodni uspjeh ih je uljuljkao i one su se sada previše orijentirale obrani od rizika, umjesto kvalitetnog preuzimanju rizika. Znam da vam možda ne zvuči tako, ali jedna od glavnih (ili glavna) funkcija banaka je preuzimanje, procesiranje, transformacija rizika.

Banke još nisu shvatile da je rast gospodarstva prilično velik i robustan. Trebalo bi im pomoći da to razumiju, te počnu preuzimati racionalne rizike, više kreditirati gospodarstvo. U ovom trenutku treba im više snažnog vizionarskog vodstva i optimizma. U razgovoru s nekim predsjednicima uprava banaka vidim da su spremni. A u tome se krije još povelika rezerva za gospodarski rast.

Napomena: Imam dionice banaka, ali samo HPB, štoviše bio sam jedina fizička osoba koja je upisala te dionice pri nedavnom izdanju.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

54 replies »

  1. Jako interesantan prikaz. Moram još jednom pročitati da mi legne.

    Kako vidite postepeno povećanje osnovnih kamatnih stopa na depozite kad krene ECB (ne znamo kad doduše) na ovu cijelu situaciju sa depozitima?

  2. bravo Nenade. Davno nisam pročitao tako dobru analizu, od odličnih temelja, suvisle logike, do konkretnih poteza.
    Nenade, dugo sam mislio da je šteta da ne vodite privatni investicijski fond. Na kraju sam razumio, da biste vjerovatno tako što radili da ste rođeni u nekoj drugoj zemlji, a da bi ovdje nesumnjivi uspjeh koji biste postigli, bio prerizičan jer bi previše remetio postojeći raspored moći.
    Ali, definitivno niste amater.
    Niste nesposoban kao naši profesionalci.
    Kako ćemo Vas onda zvati?
    Profesor!

  3. Slažem se u potpunosti sa svim napisanim. Banke ne shvaćaju trenutak kao ni poslodavci koji će uskoro ostati bez radne snage iz istog razloga. Zašto banke ne kreditiraju gospodarstvo jače? Zato jer su zadovoljne sa svojom dobiti i ne ne žele ništa mijenjati. Zato što su sve u stranom vlasništvu i nemaju ni želje ni volje za većim (rizičnijim) kreditiranjem dok god šalju dobru lovu svom vlasniku. Mislim da bi i sama država mogla nekako potaknuti banke. Prilika nikad veća, kad bi se samo malo svi potrudili BDP bi bez problema rastao čak 5%.

  4. Nevjerovatni grafikoni. Iznimno vrijedni podaci koji nekom državniku s vizijom mogu biti temelj za budućnost, no naši su još u fazi preslagivanja i izmicanja stolica. Potpuno sam uvjerena da netko i u visokoj politici pomalo kriomice prati ovaj Blog Profesore držite nas stalno u isčekivanju. Nema dana da stranicu barem 2-3 x nestrpljivo ne otvorim u potrazi za novim vjestima i saznanjima. Svaka čast.
    p.s. Ma da mi je samo znati gdje će vas ovo silno znanje i brojke odvest….nema kraja.

  5. Banke bi trebale preuzeti malo više rizika i kreditirati sve što ima smisla. Iako vape za dobrim projektima i investicijama koje bi mogle kreditirati sad previše drže nogu na kočnici i trebaju malo popustiti. Da se razumijemo, ne daj Bože onog kreditiranja svega i svačega od 2005-2008. Tamo je trebalo malo podići ručnu, a sad popustiti i to bi bio dobar balans. Problem je da se previše gleda u retrovizor i stvari na koje su se opekle. Ipak one su manji problem ove države, a i kreditirale su državu kad je bilo najpotrebnije. Država koji broji stanovnika kao jedan Milano sa 500 gradova i općina! 20 županija, nepotrebna administracija i šuma papira. Korumpirano pravosuđe i javni sektor. Državna poduzeća iz kojih se izvlači novac i visoka porezna presija. To su glavni problemi na koje se treba fokusirati.

  6. Pozdra svima,

    Ja sam “zlocesti”, kreditnom riziku nesklon hrvatski bankar odnosno zaposlenik vrlo ugledne banke u RH.

    1.Molim vas navedite mi 20 kvalitetnih tvrtki ili projekata za koje znate ili imate info da ih banke ne zele financirati?

    2.Da li razumijete mehanizam putem kojeg banke odredjuju cijenu kredita odnosno EKS?

    Pitanje broj 2. nije provokacija, ozbiljno pitam.

    • U Vasem prvom pitanju se krije i odgovor, naime definicija ‘kvalitetno’. Neki ljudi misle da je ‘kvalitetno’ samo obveznica USA. Neki preuzimaju rizik i drugdje. Poanta mog članka je da banke ne moraju pa ni ne žele preuzimati rizike, te ne vide da su rizici manji nego se njima čine. Ako radite u banci jako dobro znate da ne prva varijabla na osnovu koje se procjenjuje rizik makro okružje, pa na niže. A mislim da se savršeno slažemo da su banke bile katastrofalno loše u procjeni tog rizika. Osim ako njihovi makroanalitičari nemaju jednu procjenu za javnost a drugu za banku. Vaše pita je je također i (pomalo?)manipulativno, nije primjereno ovom blogu. Naime često je odgovor za kredit nije ‘ne’, nego se odredi prohibitivna kamatna stopa koja odbije klijenta. Što se tiče 20 projekata, time ste baš dobro ilustrirali mentalitet naših banaka. Ne znam jeste li razumjeli, vi ste u biznisu prodaje novca, dakle trebate sami naći te projekte, biti proaktivni. Vremena se mijenjaju i banke više neće moći samo lordovski čekati da im raja dođe na noge. Uostalom, moji podaci gore to zorno pokazuju, čak sam se i previše raspisao, teret dokaza je na Vama 🙂

      p.s. Inače mi je teško vjerovati da su vaši u prodaji bolji od makro analitičara, jer su ovi potonji krema, gurui. Dakle sigurnonima prostora za napredak!

      • Nenade, nisam imao bilo kakve manipulativne namjere-nisam taj tip.

        Vjerujte mi, banke i te kako traze sve raspolozive prilike za plasiranje viska likvidnosti i zaradu, ali recesijske godine su ostavile svoj trag – gradjevinari u defaultu, vecina tvrtki je ionako prezaduzena…

        Sto da Vam kazem osim PD x EAD x LGD, plus trosak fundinga plus CDS + velika konkurencija = visoke kamatne stope koje u startu odbijaju tvrtke, a banke si ne mogu priustiti EVA negativne plasmane i s njima povezan nizak povrat na alocirani kapital…

        Uzalud dobar makro scenarij.

        Btw – ja sam racunovodja, nisam niti makroanaliticar niti prodavac niti risk manager 😉

        • Ulažete u dionice pa povucite paralelu. Glavni bankarski investicijcki manageri nisu htjeli kupovati dionice turističkih društava bez obzira na cijenu, iako svaki rizik ima cijenu. Tako i komercijalni bankari sada ne razumiju dobro rizike.

        • Ja da sam bankar baš bih zaobilazio u širokom krugu te građevinare i slične klijente koji traže kredite, koje si uglavnom priželjkujete, da dođu i kažu da im treba. Išao bih kod ovih koji kažu da im ne treba! 🙂 Kod onih koji imaju keša i viška i njih bih nagovarao da im dam kredit (što veći i dugoročniji, pa makar uz malo manju cijenu) i da im redovito naplaćujem neke usluge financijskog savjetovanja oko upravljanja tim svojim financijskim rizicima, kapitalom, usluge posredovanja u izdanju novih udjela/dionica itd. Više toga i sigurnije možete naplatiti od onih koji imaju keša već danas nego od onih koji imaju samo ideje i obećanja a kešu niti traga.

          Ima kod nas manjih firmi a koje jako dobro rade, zarađuju, imaju nekako malu/zatvorenu vlasničku strukturu, vlasnika koji zapravo nisu baš previše financijski pismeni, preuzimaju prevelik rizik time što im je sva imovina u toj jednoj firmi čiji su osnivači a financije firme vode kao kumica s placa, ne znaju kamo s dobiti, pod madrac ili kako.

          Bankarov je posao objasniti takvoj firmi i njenim vlasnicima kako sve radi krivo, kako nema smisla držati tu gotovinu ako ne znaju što s njom jer i tako im za razliku od mnogim drugima stalno dolazi nova a ako zatreba za neku akviziciju i slično pa oni su tu da im daju povoljan kredit.

          Mislim da bi dobar bankar trebao ići baš tima kojima nije niti na kraj pameti doći u banku i pitati za kredit jer imaju tako dobar biznis da im veličina i dinamika rasta slobodnog novčanog toka primarno otvara sasvim suprotna pitanja: kako to reinvestirati?

          Bankar treba objasniti kao si trebaju za početak isplatiti 100 %, a nakon toga “smanjiti trošak kapitala” tako što će im oni dati jeftin dugoročni kredit kojeg nisu svjesni da im treba, pa ih savjetovati kako treba proširiti vlasničku bazu da si pojedinačni/stari vlasnici smanje izloženost kroz neku privatnu ili javnu ponudu novih udjela/dionica, pa onda ako cjenovni uvjeti dozvole nazad otkupljivati i poništavati udjele kako bi najvjerniji suvlasnici još profitirali, i onda jednog dana definitivno izaći i na tržište kroz nekakav IPO gdje će se i najstariji suvlasnici možda ako je tržišni trenutak povoljan riješiti dijela svojih dionica i tako nešto od svog životnog djela unovčiti kako bi mogli jače diverzificirari svoj portfelj drugim investicijama, a koliko vjeruju u daljnji razvoj i ovisno o cijeni i veličini svog privatnog portfelja dio zadržati do daljnjeg, i imati vječno otvorenu priliku kao manjinski dioničar bez nekih velikih problema prodati kad i koliko požele (kod nas ljudi još nikako da shvate da je bolje imat po 5% nekoliko većih firmi umjesto 50 % jedne male) ili pak ako je cijena dobra dokupiti nazad. U međuvremenu će firma rasti uz svoj organski zdrav rast i akvizicijama jer kada ljudi raspolažu tuđim novcem (tim koji im date kao kredit jer sve živo si 100 % isplate, po mogućnosti porezno povoljno otkupim udjela itd., koje baš zato treba prvo izmisiliti, proširiti vlasničku strukturu) nekako su slobodniji raditi te stvari nego kada bi trebali to raditi sa svojim teško stećenim novcem. Zato to sve što se zaradi treba isplatiti, a i uz tako odjednom financijski napetiju situaciju od one plivanja u kešu se ljudi i malo i zdravo izbace iz svoje comfort zone pa će se još više potruditi da im biznis radi efikasnije.

          Štos je u svemu tome da je kredit stvarno povoljan, da stvarno kreditom smanjuju trošak kapitala, da na svaku kunu duga gledaju kao korist a ne uteg, kao kunu više u dividendu a ne kunu više brige, možda samo kunu više poticaja za biti organski efikasan i za napraviti po neku akviziciju kad ih već toliko zasipate financijama da oni jadni što si više isplate iz dobiti to više u bilanci i dalje da stvarno nema više čekanja, idemo u rast na sve načine!

          Naš banke bi radije plasirale manju količinu nesigurnih kredita po velikim kamatama, umjesto veću količinu super sigurnih po manjim kamata (koji klijenti donose i druge “prihode od naknada” puno lakše). Meni se ovo zadnje čini bolje. Sve kamate najbolje da su što manje, a povrati na dionički kapital da su zato veći, to nekako i ide skupa.

        • Nitko nije kriv nego su okolnosti takve da se složila savršena oluja.

          Država je tu i treba joj, banke su tu i treba im, regulatori (svjetski i domaći) su posložili pravila da je država nerizična i kad je rizična.

          Kućanstva su tu, ali nemaju ni želje ni volje ni novca kupiti/vratiti novi gadget (komad namještaja u garaži ili dnevnom boravku)

          Velike firme su ili bankrotirane ili zadužene i ispucani su limiti u bankama koje je odredila i konzervativna risk mama i konzervativna risk kčer koja želi biti veći katolik od pape.

          Male firme ne trebaju kredite, jer su vlasnici kako je rekao mclynx financijski manje pismeni i u startu gledaju na banku kao zlo bez obzira na situaciju u kojoj jesu. Banke također nemaju financijski pismenu prodaju, a i da imaju preusmjerili bi takve ljude na velike. Osim toga da si u prodaji banke bi li trošio svoje vrijeme mjesecima na objašnjavanje Gazdi vulgaris domesticus croaticus da mu se kredit isplati ili bi mu uvalio nešto sa naknadom (čitaj bildao nekamatni prihod) što je deal done u dvije kave. A da ne govorimo o fantaziji da će bankar u kreditocentričnom bankarstvu pokušati objasniti priču o IPO. Čak ću i zanemariti da izdavanje dionica ima poprilične transakcijske troškove u odnosu na kredit (pod troškovima mislim i sami trošak prospekta i sl i trošak ugleda “više nisam sam gazda”). Ni bankar nema želju da izbije kruh iz svojih usta, ni gazda ne želi postati jedan od ipak on je glavni, niti se mala i srednja mainstream poduzeća financiraju na taj način. Ovo mainstream je bitno jer je startup scena u smislu inovacija u Hrvata gotovo nepostojeća, a startup scena u smislu otvorim svoju firmu gdje sam sam svoj gazda (praktički privatizacija svojeg vlastitog radnog mjesta) ala auto servis.

          Savršena oluja. Dođe i prođe. Samo imam osjećaj da smo se sami zaključali u potpalublju i da se ljuljamo jer je cijeli brod “ljuljovit” po prirodi, a oluja je prošla i daleko na horizontu je nova.

  7. I ja sam zločesti bankar 🙂 Ponavljam nije problem u bankama. Slažem se i sa Nenadom i sa Arpeggiom. Ključe je negdje na sredini. Stisle su se banke kao i pojedini dobri poduzetnici i ne žele više preuzimati veće rizike. Sad kad je krenulo na bolje i jedni i drugi će se odvažiti na to. Uprave kroje politiku i vjerujem da će ubrzo doći direktiva da se preuzme veći rizik. Znate onu tko prvi njemu djevojka, samo da ne bude kao sa chf-om i građevinskim projektima gdje su se banke počele natjecati koja će više toga odobriti. Banke su pune jeftinog novca i interes im ga je plasirati i ostvariti zaradu, a ne imati ga u pasivi kao trošak. Možda je došlo i do to toga da su bonusi vezani uz naplatu gdje su banke majke stavile osigurač da se manageri previše ne zaigraju i love kratkoročnu dobiti i bonuse na njih. Vrijeme će pokazati, no smatram da će polako i kreditiranje jače krenuti, iako ne smijemo zaboraviti da su se i građani opekli i naučili nekim stvarima, što je u krajnju ruku i dobro.

    • @ mclynx

      Dojma sam da ti je komentar dobrano otisao u smjeru moralnog hazarda vlasnika poduzeca sto nikako nije dobro.

      Uz to, disperzija vlasnistva kojoj tezis je specificna za americka poduzeca koja vode Board of directors ciji clanovi u pravilu nisu vlasnici ili eventualno drze neznatan postotak vlasnistva. Moralni hazard u tim uvjetima je izrazito naglasen i vrlo su cesti slucajevi koristenja pozicije neogranicene moci direktora koji upravljaju bez gotovo ikakve kontrole vlasnika i vlastiti interes stavljaju ispred interesa vlasnika i drustva sto na kraju rezultira ogromnom stetom za vlasnika i drustvo i nerijetko visegodisnjim zatvorskim kaznama za direktore (npr. Enron). No, tad je vec u pravilu prica zavrsena.

      S druge strane je njemacki model u kojem vecinu vlasnistva malih i srednjih poduzeca koja su nositelj goapodarstva drze familije i to kroz vise generacija. Njemacki model se pokazao kao izvrstan i ne treba ga olako odbaciti. Moralnog hazarda tamo nema jer je interes vlasnika i direktora najcesce u istoj osobi.

      Meni se cini da u nasim uvjetima i sklonosti kriminalu svake vrste ne bi bilo kraja kradji i kriminalu na stetu drustava i vlasnika. Pa i privatizacija je dobar primjer sta se kod nas desava kada se upravlja nicijom imovinom. I takva poduzeca kod nas ne bi bas najbolje prolazila niti na sjednicama kreditnih odbora banaka. Banke kod nas vole vidjeti predanost vlasnika projektu u koji ulaze i njegov osobni rizik (ucesce 25, 30%).

      Inace, zaista izvrsna analiza g. Bakica! Dok je drzava ovako dobar klijent, banke nemaju pretjeranog interesa ulaziti u pretjerane rizike financiranja drustava ovisnih o labilnoj domacoj potraznji baziranoj na ocajnom raspolozivom dohotku.

      • Naravno da uprava mora raditi u interesu dioničara i za to postoje mehanizmi kontrole.

        Odreći se prirodne druge faze u razvoju poduzeća samo zato što se bojimo da će nas netko pokrasti? Treba riskirati i po toj osnovi i taj rizik se poništava diverzifikacijom.

        Tržište kapitala je i nastalo zato što smo još prije par stoljeća shvatili da velike stvari možemo postići tek kad se udružimo u zajedničke ciljeve i da kapital najviše vrijedi kad je slobodan, prenosiv, kad možemo raditi razne stvari u životu, one i onda u koje i kada najviše vjerujemo, i kad smo postali mrvicu financijski pismeni da znamo neke temeljne pojmove kao što je diverzifikacija.

        Normalno je da poduzeće nastane kao poduhvat pojedinca ili male grupe ljudi, moguće obiteljski povezane, ali da u toj formi, (za)ostalo u prvoj od dvije razvojne faze, ostaje generacijama, ne izgleda mi baš nešto čime bi se Nijemci i mnogi drugi Europljani trebali previše ponositi. OK je da takvima ostanu oni koji ne mogu od svog biznisa napraviti nešto više, koji ne mogu značajnije narasti. Malo poduzeće ostaje malo po svim osnovama. Naravno da puno uspješnih malih podezaća u gospodarstvu puno znači, ali trebamo težiti i tome da što već broj njih postanu srednji i veliki i onda zašto ne te veće i razvijati do kraja, po svim osnovama.

        To što Nijemci pretežno imaju koncentriraniju vlasničku strukturu od Amerikanaca, što regulativa i tradicija više naginju na tu stranu, vjerojatno je posljedica mentalitetnih razlika. Njemački mentalitet oblikovan feudalnom prošlošću, ratovima, hiperinflacijama itd. je više fokusiran na očuvanje vrijednosti umjesto na neki veliki rast pa zato su im valjda normalne te zatvorene i prema van nepovjerljive strukture, i pod cijenu rasta na neke sasvim nove razine, dok američki mentalitet oblikovan na temeljima potrage za nečim novim i boljim, otkrivanju novih krajeva, novih prilika, spremnosti na rizik čini te otvorene strukture, povjerenje u ljude i prilike koje zajedničkim radom mogu stvoriti nečim najnormalnijim.

  8. heh, nije problem u bankama 🙂
    Vjerojatno nije bio problem u bankama ni kad su projektno financirale napuhane građevinske projekte, da bi zatim plasirale skupe kredite građanstvu za kupnju tih istih napuhanih stanova.

    Znale su banke sve tada, a vjerojatno znaju i sada, ali prosječni guzonja u upravi ima za horizont samo svoj mandat i bonus povezan s njime pa ga zato uvijek zanima samo kratkoročni rizik i profit koji utječe na njegov bonus. To najčešće znači da se zbog takvih kratkoročnih dobitaka i ušminkanih izvješća sada, istovremeno preuzimaju višestruko veći rizici kasnije, ali o njima će brinuti netko tko dođe poslije…

    • Gradjevinski projekti su izmedju ostaloga bili drajvani i enormnom potraznjom za stanovima
      Malo tko ili nitko nije mogao predvidjeti globalnu krizu 2008.
      U mojoj banci nema usminkanih ili friziranih izvjesca-preozbiljna smo i preugledna banka da bismo se na taj nacin “igrali” sa povjerenjem nasih klijenata ali i javnosti u cjelini.

      • Izvjesce podredjeno bonusu uprave ne mora biti frizirano, ali moze prikazivati istinu iz drugog kuta. Evo npr., vasa banka kao i druge, sigurno negdje u bilanci ima kakvu gradjevinu koju je financirala kako kazete “drajvana” opcim sentimentom i potraznjom, a koju je morala preuzeti na ime propalog kreditnog aranzmana. Po kojoj vrijednosti se vodi ta imovina?
        😉

        • Inicijalno tj u trenutku preuzimanja se vodi po trosku stjecanja a on ovisi o tome da li je nekretnina preuzeta kroz ovrhu, stecaj ili PSN
          Nakon toga, takvu imovinu kontinuirano testiramo na umanjenje vrijednosti, bilo koristeci javno objavljene trzisne cijene nekretnina ili angaziranjem neovisnog procjenitelja. Naravno da tu postoje gubitci i iste uredno objavljujemo u svojim financijskim izvjescima.

        • Suzy, ravno u sridu!

          Kod nas u Osijeku sve velebne nove staklene poslovne zgrade u centru su prazne i u vlasništvu banaka a vode se po ne tržišnim cijenama 🙂 Više puta su bili pregovori, krasne likvidne firme su bile spremne napuniti ih kroz najam ili kroz kupnju ali se uporno odbija uopce pribliziti cijenu kvadrata trenutnim trzisnim cijenama jer se te gradevine u njihovim bilancama vode pod 3 do 4 puta vecim vrijednostima od trzisnih trenutno.

  9. Nenade-a pro po banaka i njihovog neulaganja u dionice s naglaskom na “turiste”; HR banke u stranom vlasnistvu ili uopce nemaju od svojih majki odobrene limite za zauzimanje pozicija u dionicama ili su ti limiti mizerno smijesni. Nadam se da se slazete da core business za banke ne bi trebala biti ulaganja u dionice, vec primarno u proizvode financiranja.
    O ovim ili onim analiticarima u ovim ili onim bankama ne bih htio trositi rijeci-sve ste odavno i vrlo detaljno napisali.

    Vratimo se na banke i njihovu nespremnost na kvalitetno preuzizmaje rizikaz. Znam da ce normalan covjek pomisliti sljedece: Referentne kamatne stope na trzistu su negativne, kamatne stope koje banke daju na orocene depozite su smijesno niske (tipa 1%), pa zasto onda banke ne daju kredite uz 3 ili 4%? Pa daju/dajemo ih, ali drzavi. Zasto drzavi? Zato jer je drzava bezrizicno ulaganje, ponder rizicnosti na kreditnu izlozenost sredisnjoj drzavi u valutama HRK i EUR je po Basel 2 standardiziranom pristupu 0%, za razliku od Agrokora ili Atlantica gdje je taj ponder rizicnosti 100%. Suludo, ali tako je, to je cijena sistemskog rizika tj. rizika drzave u kojoj zivimo. Zato je Atlantic umjesto da je uzeo kredit, izdao obveznicu
    (naravno, visak likvidnosti u bankama je po meni odigrao znacajnu ulogu).

    Stvari ce se za banke dodatno zakomplicirati u narednih par godina-od 1.1.2018. na snagu stupa IFRS/MSFI 9 koji ce rezerviranja za kreditne gubitke traziti odmah tj na bazi modela ocekivanog gubitka, a ne kao MRS 39 kada do gubitka/defaulta stvarno i dodje. Tu prestaje i bezrizicnost drzave, tj i drzava ce morati odgovarajucu PD stopu (PD = probability of default), a kada se ista pomnozi sa desetcima milijardi kuna velikom izlozenoscu prema RH, biti ce veselo…Pojedine procjene govore da ce profitabilnost banaka zbog primjene IFRS/MSFI 9 pasti i do 50%…

    Nemojmo zaboraviti niti HBOR i EU fondove – i ja bih volio da moja banka moze kreditno pratiti razvoj Valamara, alj za razliku od HBORa, moja banka mu ne moze ponuditi kamatnu stopu od 1 ili 2%, to je u startu EVA negativan plasman, a “mama” takve plasmane nimalo ne voli, bez obzira sto imate visak likvidnosti…

    • Pogrešno smonse razumjeli. Naravno da banke neće ulagatinu dionice. Nego sam povukao paralelu s njihovim fondovima, mirovinskima i ostalima. Po čemu su Magma ili Ingra ili HT bili manje rizični (s obzirom ma cijenu) od KORF, ARNT itd.?

      • Nenade, vrlo rado bih Vam odgovorio na ovo pitanje ali sam nedovoljno kompetentan da Vam ponudim kvalitetan odgovor. Mogu samo teoretizirati ili filozofirati na tu temu i pri tome riskirati ili da primasim ceo fudbal ili da ispadnem glup ili smijesan, a u tome ne vidim dodanu vrijednost u raspravi na ovu temu koja je hvale vrijedna i zahtijeva ozbiljan pristup.

  10. A što će biti ako ( vrlo vjerojatno) ako bdp ubrza i nastavi rasti po većim stopama ( usprkos ” opreznoj ” procjeni svj. banke danas) , kompanije raditi i zarađivati sve bolje , rejting agencije ocjenjivati isti sve bolje , deficit i dug sve manji , hoće li onda banke i njihove ” mame” zastupati istu politiku ili će je ipak mijenjati ?!

    • Samo se budale ne mijenjaju! 😉

      Kada zivite u drzavi ciji je eksterni kreditni rejting smece, onda je logicno da su i kamate na kredite velike u odnosu na npr Njemacku ili Austriju. Naravno-i u takvoj drzavi, moguce se je zaduziti uz vrlo povoljne uvjete (krediti preko HBORa, izdavanje obveznica)

      Zadnjih par godina mozete primjetiti pojacano “ciscenje” bilanci banaka s naglaskom na prodaju losih kredita, makroekonomki uvjeti nam idu u prilog, i naravno da u srednjem roku ocekujem pojacano kreditiranje realnog sektora od strane banaka.

  11. Valjalo bi raspraviti i poreznu politiku prema bankama. Bankovne naknade su donedavno bile nedopustive, 3 ili 4 % za prijevremenu otplatu kredita, a mnoge naknade su neoporezive.Povoljna okolnost je da su banke uglavnom privatne, možemo li zamisliti razmjere korupcije i kriminala da nisu. Puno toga je pometeno pod tepih….
    Uveo bih zakonsku obvezu bankama da moraju prihvatiti “walk-out” opciju kod stambenog kreditiranja bez obzira na kamatne stope, troškove ili osiguranja tada, pa tko voli nek izvoli.
    Time bi se destimulirali stambeni krediti i banke bi se morale više okrenuti poduzetništvu. Sada im je komforno obzirom da su Hrvati financijski nepismeni i smatraju nekretnine svetim kravama iako su im one često puta omče oko vrata ponekad i doslovno. Konkurencija među bankama je velika i banke bih amnestirao ako rade svoj posao, zanatski.

    Najveći problem su obvezni mirovinski fondovi. To što oni rade i što im
    država dozvoljava je apsolutno nedopustivo…Bila bi zanimljiva usporedba koliko HR ekonomiji štete rade mirovinski fondovi, a koliko
    sav kriminal i korupcija.

  12. Evo spekulacija jedna by me. Kakva je potraznja za kreditima?
    Ono sto je za EuroSystem pokazivao bank lending survey post 2009. je da unatoc padu kreditnih standarda i obilju likvidnosti, potraznja jednostavno nije tu ( jer su ocekivanja buducih dohodaka ocajna). IMO to je RH jedan od major problema zasto ne vidimo znacjniji oporavak kredita. Oni ovise o ocekivanjima rasta i koliko god mi bili optimisticni (i analiticari banaka bili pesimisticni), realno (a i nominalno 😀 ) ove stope koje ostvarujemo su katastrofa za catch up zemlju kao sto je RH.

    Kamate jesu niske upravo zbog ocekivanja niskog rasta. Prirodna, risk free stopa je pala, a u isto vrijeme je narasla risk komponenta, sto znaci i visi troskovi za banke za istu razinu kredita po istoj stopi. Mislim da je to vezano i za ovo pitanje by Arpeggio, tj percepciju problema od strane banaka.Jednostavno se dogadja negativna selekcija gdje oni koji traze kredit jedini imaju projekte s dovoljnim povratom ali i velikim rizikom, jer su drugi vec eliminirani visinom kamate unatoc percepciji da je ona niska.

    Hrvatska je pratila globalni trend koji se oslikaje u visokoj premiji na sigurnost/likvidnost (obrana od rizika/kreditiranje drzave/ rast depozita) i slomu prethodne putanje rasta. s druge strane nije ucinila nikakve poteze koji bi smanjili strukutralne slabosti koje su razotkrivene kad se switchalo s 5% na 0-2% rasta. Period prilagodbe na to mozda jos malo potraje.

    Mislim da postoji bank lending surevy i za Hrvatsku, ali ne nalazim statistike na HNB-u.

    Pozz, P.

  13. @Mclynks – zar doista mislite da top 5 banaka RH nemaju CRM i pred-scoring? Ponavljam-naravno da banke aktivno traze svaku priliku da plasiraju kredite, ali kljuc/poanta je u kako je Nenad rekao “kvalitetnom preuzimanju rizika” – koja je logika uci u kreditni posao ako u startu na njemu gubis?

    S druge strane-u odnosu na predkrizno vrijeme, klijenti su se em opekli em su evoluirali, vrlo su oprezni i itekako se cjenkaju oko kamate.

    • Arpeggio, znate i sami da nije isto 1,5% rasta i 3% rasta i to naravno ulazi u sve kalkulacije rizika. Naime pametne banke se ne osiguravaju prvenstveno hipotekom, nego vjerojatnosti uspješnog poslovanja. Stoga su pesimistično-depresivne (i pogrešne) pretpostavke vaših analitičara sigurno utjecale kako na cijenu kredita tako i odobravanje.

      • Nenade, nema tu depresivnosti analiticara u bankama, a pogotovo u bankama koje su u stranom vlasnistvu. Ako si poslovno depresivan letis van. Naravno da ne gledamo samo kolaterale- znamo apsolutno sve o nasim klijentima, analiziramo i njihove TFI ali i 5Y planove, imamo tonu povijesnih podataka i napredni IT sustav za pricing kredita.

        Medjutim-s jedne strane imate ocekivanja dioncara, a s druge strane budgetom zadan stock rezervacija za kreditne gubitke. Tesko je u isto vrijeme biti i j***n i posten…

        Ako doista mislite da banke u RH lose ili nedovoljno dobro rade svoj posao, zasto ste investirali u HPB? Ne provociram/ne podbadam Vas, samo zelim razumjeti logiku kojom ste se vodili kod tog ulaganja jer mi izgleda nelogicno vis a vis teme o kojoj razgovaramo. Ako je to ulaganje bilo s ciljem diverzifikacije Vaseg portfelja-OK, ali i sami jako dobro znate koliko su niske profitne marze i ROE u RH bankama i koliko su banke regulatorno opterecene? Svako malo se netko u HNBu ili u EU “sjeti” da mu bas treba ovaj ili onaj izvjestaj i to “jucer”, nitko ne vodi racuna o tome koliko to kosta…

        Slazem se da bi bankari trebali biti agresivniji u nudjenju svojih proizvoda i usluga, medjutim mislim da ne mozemo odgovornost za nedovoljno kreditiranje realnog sektora prebaciti samo na banke. Banke bi vrlo rado plasirale kredite po povoljnim kamatama, ali ne pod svaku cijenu i ne apsolutno svim klijentima-pricing je individualan, i ako je nekog klijenta ocijenimo rizicnijim od drugog, naravno da ce se to odraziti na cijenu kredita. Naravno-nemojte zaboraviti na mehanizam i inpute za odredjivanje cijene kredita.

        • Primjerice, analitičar baš vaše banke je totalno promašio BDP za 2016., čak i kad se već znao 3. kvartal, izašao je s brojkom koja se nije mogla ni teorijski ostvariti, osim da je q4 bio negativan (naime ostvaren rast u prva tri Q je već bio veći nego što je on ‘predvidio’ za cijelu godinu); zatim, naravno da je bio promašio preokret u Q3, kao i početak oporavka u Q1 2015. To sve ulazi u vaše Top-down modele.

          A u HPB sam uložio iz niza razloga, naravno najviše zbog ono što mi se činilo kao jako povoljna cijena (s obzirom na okolnosti), evo nekih razloga konkretno (sve u okviru srazmjera sa cijenom):
          – jako počišćen portfelj
          – najbolja uprava koju je banka imala otkad pamtim
          – prilika za čisto i neopterećeno poslovanje (švicarci).

          Mislim da je tu i dalje ogroman potencijal, pogovoto u ovim uvjetima rasta, gledajte koliko još imaju rezervacija (16,5% od bruto kredita) usrpkos prijašnjem agresivnom čišćenju bilance: http://zse.hr/?id=10006&dionica=HPB-R-A

          Još jednom, Vaši argumenti su kvalitativni, odnosno kao što sam napisao Vaša banka ne razmišlja adekvatno o rizicima, tj. precjenjuje ih i zato ‘ne može’ prodati svoje proizvode u mjeri u kojoj bi htjela.

      • Mislim da ovdje ne treba zanemariti niti utjecaj regulatora.

        Naime, iako “zdrav razum” govori da je kvalitetno osiguranje i vjerojatnost uspješnog poslovanja, mislim da je i bankama doista teško argumentirati isto HNB-u kada obrazlažu kvalitetu svog kolaterala – dakle, svima u sustavu je lakše “dokaziv” kolateral u obliku neke cigle i kvadrata, nego poslovnog plana. Što je onda negativna povratna informacija. Zato mislim da i Tesla ne bi nikada dobio kredit u domaćoj banci da danas tu živi.

        Imate i paradoks predstečajnih nagodbi, koje po “defaultu” HNB nakon pravomoćnosti PSN-a (de facto temeljitog otpisa duga) klasificira kao 100% rezervacija, tako da tvrtka koja je prošla kroz PSN, pa možda i okviru istoga bila dokapitalizirana, od strane banke/HNB-a je godinu dana nakon toga tretirana kao NPL.

        • Otkuda Vam taj podatak? To jednostavno nije tocno. NPL klijent ne znaci i 100%-tnu rezervaciju, pogledajte “Odluku o klasifikaciji plasmana i izvanbilancnih obveza kreditnih institucija”.

  14. možda je vrijeme da država počne razmišljati; u vidu trenutne situacije; o akviziciji Zagrebačke banke kod koje postoji mogućnost da ode na prodaju u vidu potrebne dokapitalizacije matice, odnosno Unicredita koji ne stoji najbolje?? Samo neke stvari koje trenutno idu u prilog tome(sa mog osobnog gledišta): 1. niska kamatna stopa na tržištu 2. djelomično rješavanje problema tekuće likvidnosti države(trezorski zakupi) 3. trenutno stanje u Poljskoj 4. dobrom profitabilnošću ZABE koja kao najjača banka ima dobar ili odličan kadar mogao bi se eventualni kredit za kupnju sam vraćati a da ne bi ugrozio bilancu i operativno poslovanje banke 5. kao najveća banka u RH, svi klijenti bi postali klijenti državne banke (ono što želimo za HPB) 6. i dalje bi ostala visoka zastupljenost privatnih bankara na tržištu ( u vidu konkurentnosti) 7. mogućnost lakšeg rješavanja problema švicaraca? 8. stvaranje kratkoročno pozitivne atmosfere kod građana jer je banka vratila nešto u svoje vlasništvo. Mogući problemi: 1. nepotizam, padanje kvalitete usluge te odljev klijenata u privatne banke iz tih razloga 2. upravljanje, 3. upravljanje, 4. upravljanje

    • ako sam dobro razumio da drzava kupi Zabu? Drzava? Hrvatska? ajooojj, pa radje da je poklone nekoj bakici sa tresnjevackog placa. Manje stete ce napraviti…

      • da. dobro ste razumjeli. osim vašeg komentara koji nema nikakvu svrhu osim da “nasmije” nekog, volio bih da ste pedantnije obrazložili vaše mišljenje. pretpostavljam da kad govorite o šteti, mislite o upravljanju koje sam i ja naveo kao problem, ali taj problem nije nerješiv u srednjem roku.

        • Da, htio sam ispasti saljiv, valjda sam nekoga uspio nasmijati 🙂

          Mislim da je prodaja Zabe drzavi najgore moguce rjesenje. Zasto? Zato sto bi onda Zaba postala kasica prasica politicarima koji bi svoje osobne, prijateljske, stranacke i dnevno politicke potrebe rjesavali davanjem kredita/zajmova/cega god vec preko te banke.

          Naravno da je problem upravljanje, kao sto ste i vi rekli. Probajte nabrojati 5 ili 10 tvrtki u drzavnom vlasnistvu koje dobro posluju, a nemaju monopol na trzistu. Banka bi vjerojatno polako propadala, i onda bi je na kraju trebalo spasiti novcima poreznih obveznika.
          Sta nije bila HPB u vecinskom vlasnistvu drzave, pa smo imali neke afere oko nje?

          Da smo Svicarska i da smo svicarci, onda mozda ovo vase rjesenje da. Ovako kada smo Hrvatska i kada smo hrvati, onda definitivno ne.

          Ne znam o kojem srednjem roku pricati, ali ja mislim da sljedecih barem 10-20 g tesko da cemo se promjeniti.

          Naravno, ovo je sve IMHO.

  15. Vjerujem da se u hrvatskim bankama a pogotovo u top 5 banaka itekako kvalitetno upravlja svim rizicima, pa tako i kreditnim rizicima.

    Da li su banke prekonzervativne u toj procjeni? Mozda jesu, mozda nisu, stvar je poslovne politike ove ili one banke odnsno “risk apetitom” kojeg imaju, a kojeg im izmedju ostaloga diktiraju i njihove “majke”.

    Krediti su takodjer “roba” koja ima svoju ponudu i potraznju te posljedicno i cijenu.

    Trenutno se te dvije krivulje bas i ne podudaraju, ali sam siguran da ce u srednjem roku stvari sjesti na svoje mjesto 🙂

  16. Vrlo zanimljiva tema,ali i pokazatelj kadrovske politike u bankama (ništa nas promijeniti neće).
    Kad krene raščišćavanje,onda i ruševine nešto vrijede – logika je banaka,koje se sad povlače iz suludih investicija,o kojima NB piše godinama. Doista, zar valja očekivati zaokret od nekog tko ima iste “analitičare” zadnjih 15-20 godina, koji su savjetovali ulaganja u MAGMU,NEXE i to izrijekom s nametnutim mirovinskim fondovima” (kako bi sami sebi dali za pravo s “pogurancem” i tuđim novcima) .Stoga se sad,diskretno,ispod stola,prodaju građevinski i ostali projekti za 20-35 % vrijednosti bilo komu,tko je spreman izdvojiti sredstva . Samo, svaka priča ima i drugo lice,a bankari to zaboravljaju-više nismo na Balkanu,nego u EU. Kakvi smo,takvi smo, ali za dobar projekt inteligentni i poduzetni otvore tvrtku-kćer u drugoj državi,dobiju ulagače,kredit od tamošnje banke ili poticaj pod povoljnijim uvjetima i uz blagoslov povoljnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i tax credita imaju rezultate.

  17. “Ulažete u dionice pa povucite paralelu. Glavni bankarski investicijcki manageri nisu htjeli kupovati dionice turističkih društava bez obzira na cijenu, iako svaki rizik ima cijenu. Tako i komercijalni bankari sada ne razumiju dobro rizike.”

    G. Bakic, kako gledate na deregulaciju bankarskog sektora u SADu za vrijeme predsjednickog mandata Ronalda Regana 1982. i propast njihovih najvecih banaka 2008.? Da li mislite da bi se banke u RH trebale baviti investicijskim bankarstvom?

      • Sve do 1982. su investicijske banke ulaganjem u vrijednosne papire riskirale iskljucivo novac svojih vlasnika dok su s druge strane stedno-kreditne banke mogle novac svojih stedisa plasirati iskljucivo u kreditne aranzmane. Gramzivost banaka (Wall Street, Regan senior) za brzim rastom i vecim profitima donosi deregulaciju 1982. i bankama se dozvoljava da rade investicijsko i stedno-kreditno bankarstvo pod istim krovom. Tad je omoguceno da se banke bave spekulativnim investicijama novcima svojih stedisa. To je uvod u 2008.

        To se nastavlja na pitanje vlasnistva (bankari i spekulativno ulaganje novca stedisa, vlasnik i direktor drustva vs. board of directors) i moralni hazard kojem je sklona vecina kad se igra s tudjom imovinom. To je razlog zasto ja recimo ne bih zelio da se banke klade mojim novcem na trzistu vrijednosnica pa bile to i dionice turistickog sektora za koji ste izvrsno predvidjeli da ce znacajno rasti.

        • Pogrešno ste razumjeli (iako sam baš ovo pojasnio gore).
          NARAVNO da nisam smatrao niti smatram da bi hrvatske banke trebale kupovati hrvatske dionice (u značajnoj mjeri).
          Jasno sam napisao ‘paralela’.

          Banke se bave određivanjem cijene rizika za kreditne poslove, kao što se mkrovinska i druga investicijska društva bave određivanjem cijene rizika (odnosno očekivanog prinosa).
          Pa PO PARALELI kao što su mirovinska društva loše ocjenila rizike za ulaganje u turističme dionice, pod egidom ‘previše je rizično’, ne uzimajući u obzir omjer rizik/očekivani prinos, tako i banke sada kod kreditnih poslova pogrešno pricesiraju rizik/očekivani prinos pa ‘otpile’ mnoge potencijalno dobre klijent bilo direktno bilo indirektno prevelikim kamatnim stopama.
          Kako znamo da pogrešno računaju rizik? Pa tako da njihovi najbriljantniji umovi, makroanalitičari, stalno i jako potcjenjuju rast BDP, a to je glavna varijabla za izračun rizika.

    • Spajanje investicijskog i komercijalnog bankarstva nije uzrokovalo fin. krizu. Pogledajmo vaznije fin. institucije iz toga vremena. Bear Stearns, Lehman i Merrill su bile iskljucivo investicijske banke koje nisu imale nikakve veze s komercijalnim bankarstvom i nisu primale depozite. AIG je osiguravajuće-investicijska kompanija, a Fannie Mae i Freddie Mac su ”government sponsored enterpises”. Niti jedna od navedenih nema veze s Glass Steagallom. Komercijalne banke poput Wachovie i Countrywide-a itd. su bankrotirale zbog losih kredita.

  18. Nenade, makroscenarij tj rast BDPa je samo jedna od mnogih varijabli u procjeni rizika-bitna, ali ne nuzno i najvaznija.

    Koja je dodana vrijednost u 100% pogodjenom rastu BDPa kada ti dodje Zakon o konverziji “svicaraca” i pojede ti cijelu dobit?

    Ako doista smatrate da banke u RH tako pogresno percipiraju rizicnost svojih klijenata i da su u tom dijelu neefikasne, prekrute i prekonzervativne, osnujte vlastitu banku i pokazite nama bankarima kako se to radi – ili natjerajte HPB da postane gladniji rizika 🙂

    Naravno da se salim/karikjram i da mi ovu moju malu “provokacijicu” necete uzeti za zlo 😉

    • Naravno da neću. 🙂
      Naravno da je BDP samo jedna varijabla, ali početna, te na njoj rade najbriljantniji umovi. A njihovi depresivni podbačaji pokazuju kako je ekipa u bankama u krivu što se tiče gledanja na svijet (plus, risk-modeli su im u kvaru, tzv. GIGO, jer im je temeljna varijabla pogrešna).

      • Drago mi je da necete 🙂

        Nadam se da Eclecticu prate i risk manageri, kvantitativci i modelari i da ce iz ove rasprave izvuci odredjene poucke, iako sumjam da ce osim boljih/tocnijih projekcija BDP moci puno toga promijeniti u svojim risk modelima, obzirom da za iste (barem oni koji imaju “mame” izvan RH) moraju dobiti “klimoglav” tih istih “mama”.

        S jedne strane ocekivanja vlasnika i dionicara (rast kreditiranja i dobiti), s druge strane zahtjevi MRSa 39, HNBa i eksternih revizora (“podrezervirani ste”). Vjecita igra macke i misa / zacarani krug.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s