Prvi post o nekoj dionici sam na ovom blogu napisao godinu dana nakon njegova pokretanja, i to je bilo o AD Plastik.  Veliko i ozbiljno društvo koje je zaslužilo svoj uspjeh, a ovih dana je privuklo pažnju ovom objavom prema kojoj je Raiffeisen mirovinski fond prešao 10%.

Tada sam već bio značajan dioničar, dionicu sam marljivo skupljao od ‘drhtavih ručica’, a to mi se činio kao ‘no brainer’:

Nažalost, naši institucionalcima je jako dugo trebalo da prepoznaju ovo sjajno društvo (a bilo bi mu puno lakše da jesu). Iako AD nije imao sreće (veliki problemi na ključnom ruskom tržišu, ne njihovom krivnjom), svejedno je dionica od tada porasla, ako se ne varam, oko 120%, uključivo vrlo izdašne dividende (to treba staviti u kontekst s indeksom, Crobex je upravo na istim razinama kao i tada, a imao je dividendni prinos oko 1,5%-2%, dakle ukupno 10-ak posto).

U toj dionici sam također bio ‘aktivist’, na način da sam pokušavao što više pomoći upravi u razumijevanju tržišta kapitala, postavljanju prema njemu, a toliko sam im vjerovao da nisam nikad otišao na skupštinu, nego upravo dao svoju punomoć!

Dionice sam kasnije prodao (u biti, trebalo mi je za jednu drugu investiciju, konkretno KORF), to sam čak i bio napisao, i od onda nisam dioničar, ali želim svako dobro toj kompaniji, a smatram da joj cijena ne održava vrijednost (bar ovako odokativno, EV/EBITDA  malo iznad 5, P/B ispod 1).

AD Plastik je sjajan primjer kako društvima srednje (sada velike) veličine može jako pomoći interakcija s tržištima kapitala; na koncu, i dokapitalizacija partnera iz Rusije je bila bazirana na burzovnoj izvedbi, te svakako lijep primjer kako tržišta kapitala mogu zdravo funkcionirati.