Društvene paradigme

Gospodarska i demografska katastrofa usko su povezane

1. Imamo podatke o rađanju za prvih devet mjeseci 2016., pa možemo ažurirati ovaj poznati grafikon koji pokazuje – odnosno sada još više dokazuje – usku povezanost gospodarske i demografske katastrofe.

Živorođeni i zaposleni godinu dana ranije (procjena rađanja za 2016.). Teza je da se puno više roditelja odlučuje imati dijete ako su zaposleni:

rodjeni-i-zuaposleni

Čissto da vizulaziramo zaostatak od godinu dana, koji onda pokazuje da se ne radi samo o koreliranosti, nego o kauzalnosti:

zivorodjeni-i-zaposleni-bez-laga

Ova dva grafikona su izrazito korelirana, s naročito zanimljivim  podacima u zadnje dvije godine. Naizgled, dvije zadnje točke odskaču, ali vjerojatno je to baš dokaz velike uzročnosti: naime, upravo tada je počelo masovno iseljavanje mladih ljudi. Vrlo zanimljivo, ove godine broj rađanja raste, upravo kako bi indicirala uzročno-posljedična veza o poslu i imanju djece.

Da se radi upravo o ovome ukazuje i sljedeće.

Iako je broj djece rođene izvan braka sve veći:

rodjeni-izvan-braka

sklopljeni brakovi rastu, što skoro sigurno znači i veći broj djece:

sklopljeni-brakovi-i-rodjeni

2. Da se podsjetimo što se bilo dogodilo. Iako je tadašnja opozicija najavljivala reforme:

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović istaknuo je da je Vlada predloženim proračunom za sljedeću godinu pokazala nedostatak hrabrosti u provođenju nužnih reformi.

“Proračun za iduću godinu nije nominalno različit od ovogodišnjeg proračuna. Vlada nam govori da nema volje, kapaciteta ni hrabrosti za reforme, za smanjenje javne potrošnje, i da manje-više namjerava raditi sve po starom”, rekao je Milanović.

Takav neprihvatljiv stav Vlade, u izrazito teškoj situaciji za hrvatsko gospodarstvo i društvo, “razgolićuje” činjenica da se europske države odlučuju na niz antirecesijskih mjera, koje već daju rezultate, a da hrvatska Vlada tu činjenicu ne želi uzeti uz obzir.

te obećavala velik rast, evo iz Plan 21:

Gospodarski oporavak i ponovno zapošljavanje ljudi koji su zbog krize izgubili radno mjesto prioritet je ekonomske politike. Cilj nam je do kraja mandata postupno povećavati stopu gospodarskoga rasta kako bi se do 2015. godine kretala na razini od oko 5%. U istom razdoblju znatno ćemo smanjiti stopu nezaposlenosti, odnosno povećati stopu zaposlenosti.

dogodilo se ovo:

rast bdp ist eu 1a

odnosno u četiri godine 2012.-2015., godine za čiju je izvedbu zasigurno odgovorna ta vlada, žestoko smo zaostali za svima u Novoj Europi, a u prosjeku cijelih 10,8%:

rast-bdp-2011-2015

Vlada je naprosto zaustavila reforme i počela opsluživati isključivo jezgru svog biračkog tijela.

Istovremeno, prije dolaska na vlast, koalicija je u Planu 21 iskazala veliku želju za ‘borbom protiv neoliberalnog’ i tako dalje. Sve je to dovelo do toga da ta vlada postane ‘Vlada s posebnim potrebama‘, tj. posebnim potrebama za gotovinom. Naime, i države, kao i biznisi, mogu dugo trpjeti gubitke ili čak imati negativan operativni tok novca, AKO imaju ukupan tok novca pozitivan. Do kojeg se u takvim slučajevima dolazi uglavnom zaduživanjem.

U idućem nastavku: ‘Kako su obavezni (prisilni) mirovinski fondovi odigrali ključnu ulogu u demografskoj katastrofi kroz otvaranje ključnog ventila antireformskoj Vladi, alocirajući privatnu štednju građana u državni ‘đemdo’, te time ugrozili cijeli mirovinski sustav, osim što su štednjom građana upravljali ne poštujući elememtarna načela kontrole rizika’

Preview / uvod:

Pa se tako Vlada počela zaduživati, pri čemu su ključnu ulogu imali obavezni (prisilni) mirovinski fondovi, koji su od početka njenog mandata (prosinca 2011.) do sredine 2015. povećali ulaganja u državne obveznice s 26,5 na 53 milijarde kuna: udvostručili. I to upravo tijekom razdoblja kad je hrvatski kreditni rejting postao ‘smeće’ (neinvesticijska ocjena, odnosno ‘špekulativno’). To je, naravno, bio trenutak kad Vladi nije bilo lako pristupiti tržištima kapitala, a novac joj je zbog antireformske politike i loše gospodarske izvedbe nasušno trebao. Mislim da možemo reći da su upravo mirovinski fondovi spasili tu Vladu, odnosno omogućili joj ostanak na tom anti-reformskom kursu.

Otac svih ovakvih reformi, Pinera, rekao je: Zgranulo me što mirovinci 72,3% mirovine drže u obveznicama RH, dakle u ‘smeću’.

Oglasi

52 replies »

  1. Nisam neki strucnjak…ali vjerujem da se sjedne sa poslodavcima i udrugama roditelja i napravi jedan posten plan. Ne obican, gdje te drzava uvijek izigra. I da se sve stranke dogovore oko programa i da ga ne mijenjaju, osim na vise, ljudi bi imali vise djece. Razlog zasto mora plan ostati isti je, jer time se dobiva na osjecaju sigurnosti. A sigurnost je baza svega.
    Jos jedna bitna stvar. Novca za majke uvijek mora biti pa taman mi ostali u drzavi uopce ne jeli i taman se jos zaduzili.

    Problem je sto mi tu palamudimo…a od toga nema vajde kad nase politicare boli uvo sto nam je demografija u banani.
    Netko nedavno rece…da je ’95.na kraju rata ocekivao da cemo do sad imati 5.2 milijuna stanovnika, da cemo ko izraelci privlaciti i one koji su emigrirali. A od toga nista…samo grafovi koji pokazuju da idemo prema dolje.
    Logicno je da bez prihoda ne mozes nista planirat, pa ni biti odgovoran prema svom djetetu.
    Ljudi se kod nas iseljavaju…ali kad se otvore granice srbiji i bosni…te zemlje ce ostat prazne…

    Na kraju cemo uvozit Sirijce…

    • Trebaju nam obrazovani budući građani. Ako neće biti obrazovani onda nam niti ne trebaju, to ne nema smisla subvencionirati. Zato bih ja kao jedan od glavnih stupova demografske politike uveo “štednju za studij” koja bi mogla biti subvencionirana od strane države, kao znak državnog intervencionizma u to polje (recimo da je to jedino polje u kojem bismo dopustili državni intervencionizam).

      Svako dijete bi po rođenju dobilo udio u indeksnom fondu u kojega bi država na poklon davala svaki mjesec jednaki iznos, do 18. rođendana. Roditelj nikada ne bi imao pravo raspolaganja tom imovinom, dijete bi s napunjenih 18 godina steklo pravo slobodnim raspolaganja tim fondom, pa sad hoće li si tako financirati studij, svoj prvi poduzetnički pothvat ili što već, njegova stvar. Obzirom da nemamo puno djece nikakav problem ne bi bio svakom uplaćivati po 1000 kn mjesečno u taj fond. Moglo bi se to otvoriti i roditeljima za uplate, ako hoće dodatno investirati u budućnost svog djeteta mogu i oni u to uplaćivati, bitno je samo da nikada i niti pod kojim uvjetima ne mogu raspolagati tim sredstvima, to je isključivo djetetovo, nakon punoljetnosti.

      Ako štedimo za starost, zašto ne bismo i za mladost 🙂

      • Nisi strucnjak ali si uzimas za pravo govoriti za druge ljude. Ti budi “gladan” ako hoces, meni ne pada na pamet uzimat sebi da “novca za majke mora bit”.

  2. Gospodine Bakić, ovo je bilo brutalno, svaka čast. Samo imam osjećaj da narod opet nije izvukao nikakvu pouku iz svega ovoga nego još i gore, od lijevih su postali još ljeviji i sad su okrenuli leđa SDP-u i gorljivo podržavaju fanatike tipa Pernar. Mi ne možemo ići naprijed dok se ne promjeni mentalna kuknjava i depresija po svemu živom i dobrom i lošem… eno Mate Rimac je nešto slično danas stavio na svoj fejsbuk profil.

  3. Treba uvesti ocjenjivanje vlade, sabora i svih izabranih političara. I ako je stanje u državi lošije nego prije izbora, niti jedan političar se ne smije ponovo kandidirati. Ovako stalno vrtimo iste ljude i koji ponavljaju iste greške.

  4. A ova vlada rjesenje vidi u dodatnom oporezivanju ugostitelja. Nisam ekonomist, ali nekako mi se cini da porezi unistavaju gospodarstvo i ubijaju motivaciju za rad.

    • Ovisi u što će ubrana sredstva od većeg PDV-a biti utrošena, ako bude za poboljšanje demografske slike onda super a ako bude za nova zapošljavanja u državnom sektoru onda to nikako nije dobro. U svakom slučaju podržavam podizanje poreza na ugostiteljstvo, umjesto subvencioniranja stranaca subvencionirajmo rađanje naše djece.

      • A zasto mislis da bi drzavne birokrate mogla zanimati demografska slika Hrvatske? Iskustvo nas uci da drzava nikada ne trosi nove poreznih obveznika narocito produktivno. Ukratko, ja mislim da znam bolje od drzave sto bih ucinio sa vlastitim novcem.

      • Što misliš Jasenko u što će? Ali i u samom pitanju je odgovor. Na što će vlada potrošiti “naše novce” . Vlada uopće ne bi trebala odlučivati na što će potrošiti novce. Ljudi nisu glupi i sami bi znali popraviti vlastitu demografsku sliku,da država manje krade . Država je tu da provodi zakone, pravi infrastrukture,održava red i brani građane vojskom. Sve preko toga će uvijek otici na, zapošljavanje uhljeba, osnivanje agencija,ministarstva, ureda, pomoći”potrebitima”, financiranje kulturnih sadržaja koji se sami ne mogu probiti na tržištu jer ih nitko neće itd itd. Tu je automatski i odgovor na ono sandrino pitanje kad se pita da li bi nam bilo bolje da se suzbije siva ekonomija. NE BI I NIKADA NEĆE , siva ekonomija u hrvatskoj nažalost neke ljude spašava i od gladi

  5. Roberte, nažalost u pravu ste. Siva ekonomija ne samo da služi za preživljavanje, posebno umirovljenicima i “slabije poduzetnim” poduzetnicima, već i državnoj administraciji drži leđa jer čini da narod ne talasa. Uzmu oni ali dadu i narodu da malo uzme.
    Vuk sit a janjad cijela.

    • Naravno sandra, navesti ću vam samo jedan,primjer. Poznanica , žena u 50 im godinama je čistačica . Radi u domu zdravlja ima prilično tešku situaciju u životu tako da joj plaća nije dovoljna, pa je odlučila dodatno raditi po noći na čišćenju lokalu, jer kako i sama kaže “ne naradi se previše na poslu” ,ipak radi za državni dom zdravlja. I sada nitko je ne želi prijaviti jer ne može čak niti po zakonu raditi dva posla , a pogotovo ne po noći jer to niti jedan poslodavac ne može ili ne želi platiti ukoliko je mora prijaviti. Zašto,zato što da bi nekome dali plaću od recimo1500 kn za dva sata noćnog rada ,vas bi taj trošak ispao oko2500 tisuće kuna što naravno nitko ne želi platiti. I onda dolazimo do toga da ona radi na crno i dobro joj je ,ona je zadovoljna kao i poslodavac . Uglavnom ta žena je osuđena raditi na crno zbog države i bez toga ne zna kako bi preživjela. To je samo jedan od puno takvih primjera

  6. Slažem se da vlada Zorana Milanović je trebala puno bolje i da je trebala bolje iskoristiti veliku podršku koju je dobila. Međutim HDZ-ove vlade su u prošlosti znale imati još veću podršku i to sa više birača koji su izašli na izbore a također reformi nije bilo. Nekako ste se po meni previše okomili na vladu SDP-a a očito zanemarujete da je HDZ od samostalnosti bilo još više na vlasti. Dapače ja u smjernicama nove vlade ne vidim reforme, nema rezanja rashoda, ukidanje viša općina i gradova, jedino porezna reforma koja je po meni mini reforma.

    • Notorno je da su HDZ-ove vlade mogle bolje. Međutim, SDP-ova Vlada je bila za vrijeme najveće krize u hrvatskom gospodarstvu ikada, s potpunim mandatom za reforme koje nije provela (nego beskompromisno servisirala jezgro svog glasačkog tijela).

      Kao što možete vidjeti na ovom grafikonu, za vrijeme te vlade se dogodilo nezamislivo: da doslovno svi rastu osim nas, i tako nekoliko godina. Uz takav turizam! Nevjerojatno …

      • Za prave, nepopularne reforme je teško dobiti konsenzus u našem narodu i niti jedna vlada nema hrabrosti provesti takve mjere. Teško je uz takve plaće motivirati prave ljude da budu u poziciji provoditi reforme. Za prave reforme nas može natjerati sam netko izvana jer nažalost samo ne znamo upravljati i to smo dokazali ne jednom. Kada bi nam prijetio bankrot reforme se ne bi mogle odgađati jer bi nas Europa natjerala što bi političarima koji bi u tom trenutku bili na vlasti bio alibi da kažu “gledajte oni nas tjeraju na nepopularne reforme, ako ih ne provedemo ćemo bankrotirati”. Međutim turizam nas odvraća od reformi tako turizam zapravo jedan velika medvjeđa usluga za hrvatski razvoj.

        • SDP-HNS-ova Vlada je imala praktički koncenzus. Odlučili su štititi uhljebničku jezgru svog biračkog tijela i AKTIVNO promovirati antireformski kurs. Za čije vladavine je npr. Subversive festival u samom centru prijestolnice, sa zvijezdama Ciprasom, Varufakisom i Dellwom (Crvene brigade) postao maltene službeni festival (ministrica kulture dodjeljuje nagrade i slično)?

  7. Ta mantra da nitko nema hrabrosti provesti reforme je bezveze,jer po toj logici nitko ne bi izgubio izbore nikada. Znači nitko reforme nije htio provoditi a opet su izgubili izbore. Kako to objasniti onda

  8. Moje neko razmišljanje možda je malo depresivno ali bojim se da je realno ,mislim da se u hrvatskoj nikada ali baš nikada neće provesti reforme zašto zato što mi u svemu kasnimo za ostatkom svijeta a svijet polako prelazi iz kapitalizma u sve veću regulaciju i socijalizam tako da mi nećemo ni stići proci fazu koji su oni imali nego ćemo ostati tu gdje jesmo . zoran milanović se znao pozivati na skandinavski socijalni model do kojeg su oni došli nakon godina jako slobodne i tržišne ekonomije. to je na tragu onoga što je i nenad govorio da nam je turizam prokletstvo jer se radi njega ne moramo mijenjati primjer za ovo razmišljanje vidimo i po tržištu kapitala koja su se u svijetu nakon krize oporavila a naše stagnira već osmu godinu ikad eventualno počne raditi onda će svijet opet uči u novu krizu i tako u krug jednostavno ne vidim snagu i volju danas neko izvuče iz ove socijalističke letargije i depresije kojom je hrvatski narod zaražen i odgojen

    • Pa zar nije Švedskoj taj “socijalizam” glavni problem, ono što ih je malo unazadilo, usporilo i natovarilo na leđa sasvim neočekivane probleme zbog kojih sada brzim korakom nazad na pravi put? 😀 Stvarno zaostajemo za svijetom ako ćemo tako, tuđe “probleme” sebi uzeti kao “rješenje”. Pa dok mi shvatimo da je to problem a ne rješenje, biti će prekasno.

      I zar nije baš suprotno, svijet napušta to ludilo socijalizma a ne da ide k njemu? Što je svijet? To nije samo Europa, ona silazi s karte svijeta i između ostalog baš zato što se u obliku EU pretvara u najbirokratskije socijalističko čudovište u povijesti svijeta.

      Svijet su prije svega USA i Kina i oboje baš suprotno, izlaze iz socijalizma/komunizma, Kina već duže vrijeme postepeno, a USA će uskoro s novim predsjednikom. Jedan predsjednik ne može napraviti puno, ali može napraviti neke prve korake u pravom smijeru na koje će se nastavljati budući koraci: njima je sad samo bitno prestati trošiti na gluposti kao što su ti suludi ratovi, plaćanje 4000 dolara mjesečno jednom milijarderu i slične nelogičnosti njihovog “Social Security” sistema, smanjiti zatvorsku populaciju deportacijama u Meksiko i druge države, vratiti u državu 2.000 milijardi dolara normalnijim poreznim tretmanom pa će biti i nekih domaćih investicija, čak i u tu dugotrajnu imovinu, infrastrukturu, eto i uvozom jedine stvari koja valja iz Europe, “javno-privatno partnerstvo”. Tim malim logičnim koracima se može lako izaći iz socijalizma, skroz ispraviti kurs. Europa je malo kompleksnija, tamo se neće tek tako rasturiti tog monsturuma, tu se jedino može kao UK slučaj, pobjeći od tog, ili kao Švicarska, vješto ga izbjegavati.

      • Socialists like to point to Sweden as an example of how a heavily regulated economy can outperform a free market one.

        But they’re wrong. Socialism nearly wrecked Sweden, and free market reforms are finally bringing its economy back from the brink of disaster. The real source of Sweden’s relatively high standard of living has nothing to do with socialism socialism and everything to do with Sweden avoiding both world wars and jumping into the industrial revolution when its economy was one of the freest, least regulated, and least taxed in Europe. Sweden’s high degree of economic freedom in the late nineteenth and early twentieth centuries gave rise to many extraordinary inventors and entrepreneurs, such as Alfred Nobel, inventor of dynamite; engineer Sven Wingquist, who invented the self-aligning ball bearing; Gustaf Dalén, who founded the gas company AGA; and Baltzar von Platen, who invented the gas-absorption refrigerator. Volvo, Saab, and the telecommunications company Ericsson were also founded during this era.

        Thanks to its relatively free economy and its ability to avoid war (having fought no war, and diverted no resources, including “the ultimate resource,” people, to destruction since 1809), Sweden was able to enjoy the highest per-capita income growth in the world from 1870 to 1950.

        Starting in the 1930s, Swedish politicians became infatuated with fascist-style, socialist “planning.” Fascism, of course, fell out of favor, but in the postwar era Sweden expanded its “planned, socialist society” with an ever-growing welfare state. Governmen spending as a percentage of Swedish GDP rose from what would today seem a relatively modest 20 percent in 1950 to more than 50 percent by 1975. Taxes, public debt, and the number of government employees expanded relentlessly. Swedes were, in essence, living off of the hard work, investments, and entrepreneurship of previous generations. The country remained relatively prosperous, but could not avoid economic reality. It is impossible to maintain a thriving economy with a regime of high taxes, a wasteful welfare state that pays people not to work, and massive government spending and borrowing.

        By the 1980s, Sweden’s collapse of economic growth and a government attempt to jumpstart the economy with a massive expansion of credit resulted in economic chaos, with stock market and real estate bubbles that burst, and interest rates that the Swedish central bank pushed up to 500 percent.

        By 1990, Sweden had fallen from fourth to twentieth place in international income comparisons. This precipitous economic decline led to a revolt against the socialist regime. More conservative governments sharply reduced marginal income tax rates; abolished currency controls; deregulated bank lending; privatized several government enterprises; deregulated the retail, telecommunications, and airline industries; and implemented deep government spending cuts. But it was a long road back thanks to the incredible burden of Sweden’s welfare state. A 2009 study by the Swedish Economic Association discovered that the Swedish economy had failed to create any new jobs on net from 1950 to 2005.

        Thanks to conservative reforms, however, progress was finally being made, and Sweden’s national debt went from 80 percent of GDP in 1992 to 40 percent by 2008. While conservative reforms are restoring Sweden’s economy, the social and economic effects of many decades of socialism will take years to undo. For instance, so many Swedes live off of government “sick benefits” and “early retirement,” that the actual unemployment rate in Sweden is probably at least three times higher than the “official” government unemployment rate. Thousands of Swedes are paid by the government to participate in “labor market political activities” whose “only purpose is to reduce the official unemployment rate.” Swedish socialism has also created a new type of “socialist man.” As described by Swedish economist Per Bylund, “[W]hen handing out benefits and therefore taking away the individual’s responsibility for his or her own life, a new kind of individual is created—the immature, irresponsible, and dependent. . . . [T]he welfare state has created . . . a population of psychological and moral children. . . .”

        The children and grandchildren of the welfare state, writes Bylund (as opposed to earlier generations) are indoctrinated at an early age in the government schools that they have a supposed “right” to “free” education, health care, an income, and anything else they might desire. Of course, no one can have a “right” to such material things unless someone else can be compelled to pay for them. Generations of Swedes, however, have been taught that they have a “right” to live at someone else’s expense. They also believe that their elders—their own aged parents and grandparents—should be taken care of by someone else, namely the state. Consequently, writes Bylund, “most elderly in Sweden either live depressed and alone in their homes, waiting for death to come their way, or they have been institutionalized in public elderly collective living facilities with 24/7 surveillance so as to alleviate the burden on the younger working generations.”

        https://www.amazon.com/Problem-Socialism-Thomas-DiLorenzo/dp/1621575896

  9. Meni se čini da su amerikanci prvi shvatili pokušaj uvođenja veće regulacije i nekog oblika ” puzajućeg socijalizma” i rekli ” ne” te izabrali novu administraciju na čelu sa novimpredsjednikom Trumpom. Vidimo to po bijesnim reakcijama ” ljevičara” diljem zemlje. Nešto slično se dešava i u VB njihovim ” odmakom” od EU. Vrlo brzo će mo vidjeti stoji li ova teza .

    • Zrinko…Za izalazk iz EU su najvecim dijelom glasali penzioneri, stariji, nezaposleni i trecina glasaca Radnicke Partije. Sumnjam da je njima bilo do deregulacije.

      UK ima jednu od najmanje reguliranih ekonomija u svijetu.

      Oni kojima je dosta pretjerane EU regulative su mogli napraviti vlastiti research kako bi utvrdili koliko stetnih regulativa je ‘EU-made’ vs ‘Global-made’ vs ‘UK-made’.

      Camerona je naslijedila May, cijem bi govoru na konvenciji Konz. Stranke mogao zapljeskati i Vilim Ribic.

      • Dobro, to je sad malo kompeksnije pitanje tko je i zašto glasovao, a koji su pravi dugoročni uzroci, jer uzroci i povodi (i trenutni slučajni izvršitelji i trenutni nenadani/neprirodni saveznici) nisu uvijek previše povezani, a i nemojmo previše podcjenjivati UK ili US penzionere, nešto i ima u onoj starost=mudrost, nisu njihovi penzioneri živjeli u socijalizmu, ne treba ih dovoditi niti u kakvu vezu s našim penzionerima.

        Činjenica je da je jedini način za dugoročno oduprijeti se EU regulaciji, za imati (i dalje) liberalnu i još liberalniju ekonomiju, za biti superioran spram EU, za biti malo samostalniji i u ovim svakodnevnim pitanjima kao što su imigracijska politika, primanje raznih izbjeglica itd. to da si izvan EU. Kao Švicarska. Ako želiš biti iznad EU, vjerojatno da to znači da moraš biti i izvan.

        Srećom mi u Hrvatskoj nemamo tih problema, nama sasvim paše da na guraju ka izjednačavanju s Njemačkom, nemamo još ambicije za biti bolji od njih pa da nas veliko EU ujednačavanje, vladavina mediokriteta itd. nešto baš smeta 🙂

        I u Americi je bilo itekako raznoliko, raznih povoda za glasati za Trumpa, raznih nenadanih saveznika, i itekako neizvjesno što će na kraju ispasti, i dan danas a definitivno je bilo sve jedna velika nepoznanica do prije pobjedničkog govora i prvog sastanka s Obamom i početka sastavljanje administracije. Ali to ne znači da sad neće ispasti fantastično dobro na kraju! Jer ovo je prilika za promjene, a ne može se dobiti nešto novo, bolje, bez promjena, to je tako po definiciji 😀

        Carl Icahn je to lijepo, pomalo pitijski opisao u jednoj privatnoj konverzaciji kao “Želimo promjene, trebamo promjene, zato moramo glasati za Trumpa jer je on jedini od kandidata koji nam može donijeti promjene, jedino ne znam hoće li nam se promjene na kraju i svidjeti, ali promjene ćemo svakako dobiti” 😀

  10. http://tkojejohngalt.wordpress.com/2014/10/11/socijalisticke-americke-drzave

    evo podataka za ameriku . Ja vam hoću reci da se udio države u bdp-u skoro svugdje u svijetu povećava . Moja poanta je bila da smo toliko zakasnili da se ne moramo niti mjenjati jer ćemo doći na početak kruga gdje su sada naprimjer švedska ,ali naravno bez njihovih novaca zarađenih u zlatno vrijeme kapitalizma . Pa zar ne vidite tu zamjenu teza kada naprimjer milanović, sindikati, većina ekonomista sa državnog fakulteta, govore, “dosta je politike štednje, vidite da nas to nigdje nije dovelo” ,a štednje nikad zapravo nije niti bilo niti će je biti

  11. Kako Njemačka koja ima jaku socijalnu notu i s minimalnom nezaposlenošću ima najniži fertilitet u svijetu? Da li postoji neka granica gdje od “predobrog” standarda ljudi postaju sebičniji i ne zele trositi vrijeme i novac na potomstvo; kao npr. i Japan? ( ili se u Njemackoj previše radi kao i u Japanu pa ljudi “nemaju vremena” ? )
    Elon Musk je u par navrata rekao da ce jedan od vecih problema buducnosti biti pocetak pada broja stanovnika planete do 2100….ako uzmemo u obzir da ce se ostvariti trendovi.

    • U pravu ste. Demografija pada i sama po sebi. Htio sam pokazati kako je gospodarski krah dodatno dolio ulje na vatru, iseljavanjem ali i smanjenem rađanja. Zato su usko povezani.

    • A kako Izrael ima visoki fertilitet? Mislim da nije sav uzrok u samom “predobrom standardu” (iako je korelacija jasna) nego u nekim drugim društvenim efektima koji obično dođu s visokim standardom (ali eto nisu došli u Izreal).

      Možda bi se i u Njemačkoj povećao natalitet (Nijemaca) kada bi se u Njemačku doveo dašak te kompleksne izraelske društvene klime… (mislim da ponekad možemo steći dojam kao da se to baš i pokušava…)

      U svakom slučaju, to bi mogao biti vrlo ozbiljan problem. I Rimsko Carstvo se susrelo s tim problemom nedugo prije pada. Oni to nisu uspjeli riješiti zakonodavnim okvirom a uveli su pro-natalitetne zakone slično kako to rade suvremene države. Ali razlika je u ipak u tome da smo mi danas tehnološki/medicinski puno napredniji pa bar dio problema možemo riješiti lako koji oni nisu mogli nikako. Oni su imali i čisto medicinski problem pada muške plodnosti koji je pojačavao taj društveni efekt, a čini se da taj problem počinjemo imati i mi na Zapadu danas, srećom mi danas imamo medicinu koja bar taj dio može rješavati.

      Za društveni dio problema, ne znam, pogledati kako to u Izraelu… šalim se. Nije Izreal rješenje.

  12. FT piše o nešto malo nama i uspoređuje s baltičkim zemljama.

    Balkan states’ economies go backwards

    Članak se plaća. https://t.co/vYf872IUlF

    Samo par kratkih crtica iz njega (nadam se da može proći).

    “Incomes are low as a result of the slow transition from the socialist economic system and the breakdown of traditional industries,” says Mr Winnekens.

    “Public finances are stretched because of bloated public administrations and often ineffective state-owned enterprises. External finances remain vulnerable, due to externally financed credit booms as well as capital and goods imports, low savings rates and resulting current account deficits.

    Mr Umberger, agrees that state ownership “is obviously way too large”, adding “it’s one of the biggest problems in the region. To get faster growth they need to privatise and liberalise without exception and all the governments are reluctant to do that.”

      • Zanimljiv je i komentar ispod članka, a usko je povezan sa tezom koja se provlači na ovom blogu da ne bi bilo loše dotaknuti dno:
        Paul Krugman, the Nobel Laureate in economics for 2008, wrote in the NY Times in 2008:

        “The most acute problems are on Europe’s periphery, where many smaller economies are experiencing crises strongly reminiscent of past crises in Latin America and Asia: Latvia is the new Argentina ”

        By August 2009, Latvia’s GDP had fallen by 20% year on year.

        But they took radical action to fix things, cutting the wages of public sector employees, and reducing their number, and the economy turned round significantly.

  13. Gledam malo ovaj naš Sabor. Ne znam jesam li ja lud ili sam glup ili sam i jedno i drugo ali evo zastupnik postavlja pitanje premijeru šta će biti s pomoći Slavoniji, jesu li što planirali po tom pitanju budući je Plenković iz Slavonije?? U kojem stoljeću žive ovi naši zastupnici? Da li će Vlada pomoći Slavoniji??? Pola sata ranije čitam kako Slvaci privlače svjetsku autoindustriju, zemlja se razvija, otvaraju se nova radna mjesta, mladi ostaju u svojoj zemlji.

    Moje pitanje bez zafrkancije glasi: Da li sami gradovi i općine ili županije smiju imati vlastitu ekonomsku politiku i mogu li je kreirati i privući investitore bez obzira na državu. Ja ne znam, nisam možda upućen ali možda su im zaista ruke vezane i bez mame države ne može se ništa. Ili su namjerno zamijenili teze. Jel netko zna odgovor na ovo moje pitanje, mogu li lokalne zajednice same privlačiti kapital ili su ovisne o državi. Jer ovakvih pitanja sam se naslušao mnogo puta, politički čelnici gradova, općina i županija žicaju državu da im pomogne kao da si sami ne mogu pomoći. Molim odgovor od upućenijih MOGU LI SI SAMI POMOĆI? Hvala.

    • Moje je mišljenje što manje države, što manje “mjera” i miješanja u tržišnu ekonomiju to bolje za sve slobodne građane koji nisu upleteni u politiku. Primjer tko će sada stanove kupovati u gotovini kad “mladima” (a mladi imaju svoje roditelje) država bude plaćala 50% rate kredita.

      • U čemu je problem ? Svako rođeno dijete + 2 godine. Je li i to problematično ili je ok.
        Predložite nešto, ali ako je savršeno. Ima li smisla uvijek i svugdje pila naopako?
        Da li mislite da je kod nas tržišna ekonomija barem 50%. U politiku su upleteni
        svi neizravno, jer im politika određuje puno toga. Naravno da ste u pravu da je što bolje
        mješanje države…, ali nismo u Finskoj, Singapuru ni Švicarskoj.

        Bolje bi bilo da za svako novorođeno dijete stave još 3 ili 4 godine pola rate…ali obećali
        su i pišljivih tisuću eura pa ništa. Ja znam da je demografski problem toliko bitan (ekonomski)
        da on mora biti na prvom mjestu, a to je vrlo teško rješiti i svaki pomak je važan.

        • Problem je u tome što se radi o direktnim subvencijama (i to baš samim roditeljima, ne djeci u užem smislu) i to preko nekretnina kao instrumenta 🙂 Jedno gore od drugog, tako da teško da to može imati neto pozitivne efekte.

          Kako li su to samo smislili i zašto, ne valjda da se opet nekome pomaže manipulirati cijenama, usporavati ispuhavanje nekretninskog balona…

          Nekretnine ovom narodu, kao i u mnogim drugim bivšim socijalističkim državama, nisu donijele ništa dobro. Pa čak i ona zadnja Velika depresija u svijetu/USA prije nepunih deset godina je imala izvor u američkoj hipotekarnoj krizi a koja je baš proizašla iz toga, “pomaganja kupnji nekretnina onima koji si to inače ne bi mogli priuštiti”.

          Nisam baš siguran da možemo baš puno pomoći djeci, korisnom povećanju natalitetu, uništavanjem njihovih roditelja (i uz druge kolateralne žrtve).

          Jer, uvijek je jako loše dati ljudima bilo što si sami ne bi mogli priuštiti. Ljudima se može pomoći tako da im se stvore uvjeti da si sami zarade za priuštiti si ono što im treba/žele, “naučiti ih loviti ribu”, ali nikako nije dobro “dati im gotovu ribu”.

          Ako stvorimo uvjete za jako gospodarstvo (niski porezi itd.), ako će ti potencijalni roditelji imati dobre plaće da si sami unajme/kupe što hoće, to bi moglo biti puno korisnije nego ovi opasni načini direktnih subvencija preko vrlo vrlo opasnog alata.

        • Opet ne vidim prijedlog rješenja. Kako donirati djeci u užem smislu (igračke ?).
          Cijene nekretnina su u stalnom padu i tu ništa ne može pomoći, ni subvencije,
          ni onaj gospodin s konjskim repom što zna (jako loše) komentirati tržište nekretnina itd.
          Nekretnine su zapravo nužno zlo u Hrvatskoj i upropastile su mnoge ljude iz niza razloga,
          ali ova mjera nije uopće štetna, nego je sada potrebna. Svako oslanjanje na državu je
          krajnje upitno i to svatko za sebe mora odlučiti. Drugi paradoks je što je slaba ponuda
          dobrih nekretnina za dugoročni najam, što je izrazito manje rizičan potez od uvijek jako
          skupog stambenog kredita.

          Ovaj dio bih pojačao što se tiče novorođene djece. Jasno da su to parcijalne i nedovoljne
          mjere, čak i upitne jer većina ljudi odmah razmišlja koje su prilike za manipulaciju.
          Rekao je jučer premijer kao da me čuo oko ovih 1000 eura, pa će to čini se rješiti.

          Sve u svemu događa se da centralna država postaje sve manji problem, a lokalne jedinice
          nepremostiv jer one ne žele ništa mjenjati. Kada (i ako) Vlada postane stabilna morat
          će ponuditi novi koncept.

        • Slučajno gledao prilog. Sviđa mi se razmišljanje mladog gospodina. Nisam mu zapamtio ime i funkciju. Prije nego što je vjerojatno slučajno pukao link baš s njim, rekao da mladima nije baš napeta kupnja nekretnina. Interesantniji im je povoljniji najam. Ne znam koliko reprezentativan dio populacije momak zastupa, ali čini se da su mladi ponešto načili iz zabluda nas starih.😊

  14. Tržište uređenog najma kod nas još ne funkcionira i to bi se moralo što prije realizirat, ali je pitanje imaju li država i politika interesa. Koliko me sjećanje pamti u građevinskom lobiju su neki do jučer visoko pozicionirani političari postali vlasnici građvinskih firmi tako da su dosadašnje kočnice za uređivanje institucije najma jasne. Zastoj u prodaji stanova kao i pad vrijednosti od oko 30% možda bude taj koji će urediti tržište i srediti najam kako bi obje strane u najmu bile zadovoljne (zakonom reguilirane i nekretnina kvalitetna i održavana). Mladi su mudriji i ne žele cijeli život bit u omči bankarskih lobija, osim toga najam nudi slobodu kretanja u izboru radnih mjesta, a i omogućava redovito izdvajanje viška novca u investiranje i štednju za ranije umirovljenje i kvalitetniji život.

    • Točno, najam nudi slobodu, pozitivan je za tržište rada i cijelo gospodarstvo…

      Ali nije posao države “da “to realizira”, ona samo treba pustiti slobodnom tržištu da funkcionira i to kvalitetno tržište najma može stvoriti jedino neki poduzetni pojedinac s vizijom, hrabrošću, kapitalom, da pokuša nešto tako veliko, tako novo, za naše podneblje.

      I taj pojedinac je onda zaslužio veliku nagradu, možda će jednoga dana postojati takav čovjek, kao nekakv Fred Trump (otac budućeg predsjednika), koji će se stvoriti to tržište najma, takvu nekakvu prvu hrvatsku kvalitetnu mega firmu kvalitetnom najma nekretnina za mase. O tome sam pričao jendom davno u negdje u komentaru na ovu temu o cijenama nekretnina https://eclectica.hr/2014/07/11/cijene-nekretnina/

  15. Nenade vidim da ste u otvorenom večeras. Bravo ,samo kratko i jasno ne dajte im da vam upadaju u rjec i pitajte marica da li i dalje uvažava Marxa😁

  16. Bravo gosp Bakić! Sve češće i sve jasnije.
    Dajte neku konkretnu smjernicu onako u Vašem duhu. Razbiti strah od investiranja, strah od dinamičnijeg ulaganja, osloboditi se čarapa, banaka i betona. U škole STEM i financijsko obrazovanje. Pokazati da za uspjeh nije potreba stranačka iskaznica niti odlazak u tuđinu.
    Eh da barem krenu sa smanjenjem rashoda, općina i županija.
    Koja je tema?

  17. Bakić fokusiran i sa razumljivim porukama u vrlo ograničenom vremenu. Na početku diplomatski, a poslije totalno otvorenih karata i to je bilo najbolje, upečatljivo. Izravan točno koliko treba prema Marasu, jer neke stvari sigurno nisu za eter.

    G. Marić, iznad mojih očekivanja. Ne mogu ga do kraja odgonetnuti osim da očito ima znanja. Izvana mi djeluje ledeno, ali mislim da je odgovoran i pouzdan za političara…Kompetentan i surađujuć “slažem se s Vama” Bakiću. Imam nekih nejasnoća oko privatizacije…ali stvari tek kreću.

    Brkić solidan zna biti i bolji, mislim da je bio umoran.

    Maras je nesposobni nametljivi aparatčik koji je bio ministar gospodarstva. Nakon
    lošeg pokušaja dociranja Bakiću, možemo ga zvati Gordan Marsovac.

    Ukratko, iznadprosječna emisija.

  18. Po meni nije baš bilo nikakvog “rasturanja” ,i sve je nekako ostalo visiti u zraku,” svi se kao nekako slažu da i država može bit dobar vlasnik”, uspjela se progutati teza u emisiji da i država može biti dobar vlasnik što je totalna glupost, i čak ni nenad tu nije reagirao, imam osjećaj da se nije htio previše zamjeriti nikome, i ne mogu se nikako složiti s njim oko povjerenja u ovu vladu, vrijeme će pokazati. U ovoj vladi su malo žešći socijalisti i marxisti, maric , tolusic, cjeli most, od dalicke za sad,niti glasa, zdravko samo udara na privatni sektor,sa sindikatima ni upola bahat kao sa ugostiteljima, goran marić dobio svoje ministarstvo, umjesto da se samnji broj,oni još povećaju,i to ni manje ni više nego za čovjeka koji” uvažava Marxa” . Glasao sam za most prije godinu dana, pa su mi se zgadili, imamo sam vjere u ovu vladu,u smislu programa,pa se razočarao, jednostavno je to sve presporo i nedovoljno ambiciozno u kretanju prema pravom smjeru, hrvatska nema vremena za gubljenje sa polovicnim i pausalnim rješenjima poput ove porezne reforme, i zato saamtram da ćemo polako ali sigurno tonuti i da nikad nećemo dočekati” reforme”

  19. Nenade mogu reći gledajući te gotovo pa svaki put na TV-u da je jučerašnje gostovanje bilo najupečatljiviji i najkonkretniji pristup u emisiji a naročito te cijenim što se hrabro boriš da u javnosti izneseš istinu u vezi petrokemije gdje znamo koji partijski ministar se “držao za ručice” s “mecenom” K. te smo dioničari izgubili velik novac kao i pozitivan primjer u DDJH gdje ste se izborili da mali čovjek pobijedi politiku. Bravo i svaka čast!

  20. Mene zanima sto ce biti sa CERP-om. Naime to je nedodirljiva institucija, ne mozes k njima, na telefon ti odbruse i daju toliko sture informacije da to nije normalno. Sto ce biti sa neotplacenim dionicama koje su u portfelju mnogih dionicara a ne mogu se dobiti potvrde koliko jos treba otplatiti drzavi za te neotplacene dionice, a ima ih. Pocevsi od HIMR-R-A, RIVP-R-A pa nadalje….Sto je zanimljivo, na neotplacene dionice isto tako dobijes dividendu pa hajdemo sada vidjeti tko je tu vise u gubitku. Nitko da se konacno primi tog problema pa da ga rijesi, u korist nas dionicara ili same drzave, ali da konacno znamo di smo.

  21. Rober, potpisujem.
    Malo se osjećala ručna kočnica ali Bože moj, nije lako biti sam na streljani a svi drže figu u đepu. Razumljivo.

  22. Ovi likovi iz mosta stvarno nisu normalni. Objašnjenje za pokušaj postavljanja kuma na čelo hrvatskih voda je malo žešći oblik debilizma. Kaže grmoja,”ja ga znam,on je sposoban i pošten čovjek”, kaže petrov” moje namjere su čiste” , pa ko je tu lud više ja ne znam. To su argumenti za voditi firmu koja upravlja sa milijardama naših kuna .pa da je najposteniji čovjek na svijetu,kakve to veze ima sa vođenjem takvog sustava. Ovi iz mosta su gori od živog zida,nevjerojatno

  23. Žalosti kad vidiš kako siromašnu političku scenu imamo nakon 25 godina muke i jada. Most sve više sliči na Monty Pyton.

  24. Najveći kočničari bilo kakvih promjena su političari koji ni nakon 26 godina od rušenja socijalizma smatraju da je posao države prodaja, juha, vegete, umjetnih gnojiva, odašiljača. satova za potrošnju struje, a nije ih briga za pravnu sigurnost, za uređivanje tržišta najma nekretnina, konkurentnost zemlje, bolji kreditni rejting, uređenje poreznog sustava i smanjivanje svih vrsti subvencija, poticaja i sličnog jer to dovodi do korupcije i neravnopravnosti na tržištu.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s