Mirovinski fondovi

Vukovar i kuponska privatizacija

Dvije najemocionalnije teme u Hrvata usko su povezane: nikad ispričana velika priča. Plus najveća prešućena tema: mirovinski fondovi

1. Uz Domovinski rat – u kojem najistaknutije mjesto ima Vukovar, najemocionalnija tema za Hrvate je privatizacija – u kojoj najistaknutije mjesto ima kuponska privatizacija. Evo velike teme koja ih povezuje.

Simbolički, jučer, na godišnjicu pada Vukovara, privodi se kraju i glasanje za dionicu godine na Zagrebačkoj burzi, u kojem je potpuno izvjesno (ako ne bude manipulacija) da će opet biti izabrana dionica Valamar Riviere kojoj će to biti već 4. izbor za redom (kroz prethodnu inkarnaciju KORF i kasniju RIVP), glasati možete ovdje (lijevi stupac). A ta dionica je zapravo trebala niti najveći dio stradalničke kompenzacije za Vukovarce.

Za početak evo, vjerujem skoro svima, nevjerojatnog podatka: Jedna tipična stradalnička obitelj iz Vukovara, ako je imala 3 (manja, a bilo je i većih) pakete po 111 udjela u Privatizacijskom investicijskom fondu (PIF) Dom – kao većina Vukovaraca – i ako ih nije prodala, danas bi imala oko 155.000 kuna. (Ovo uključuje pretvaranje dionica KORF u omjeru 1:12,8 u dionice RIVP, kao i dividendu.). To je zaista lijepa kapitalna osnova!

A to je moglo biti daleko više, i mogao je biti daleko veći broj obitelji koje su na koncu do toga došle, a ne tu vrijednost pogubile negdje po putu. Stradalnici Domovinskog rata mogli su dobiti trajnu rentu u onom najvrijednijem što Hrvatska ima!

2. Stradalnici Domovinskog rata su bili dobili kupone, koje su uložili u PIF-ove. Najveći dio stradalnika iz Vukovara i okolice, kao i npr. Konavala, svoje su kupone povjerili najvećem, Dom fondu. Nakon niza tzv. ‘korporacijskih akcija’, pretvaranja u holdinge, spajanja, razdvajanja i sličnog, oni koji nisu prodali svoje udjele danas imaju dionice Valamar Riviere, našeg najvećeg turističkog društva. Mnogi drugi stradalnici su postali dioničari Valamara kroz udjele u PIF-u Središnji nacionalni fond (SNF), što je kasnije završilo kao udjeli u Valamar grupi, pa na koncu opet kao dionice Valamar Riviere (RIVP).

3. Sada vodeći investitori u Valamar Rivieri počeli su sa zaista skromnim ulogom (5 mil. DEM) i kasnije raznim načinima došli do pozicije koju sada imaju. To je uključivalo i osnivanje društava Valamar hoteli i ljetovališta i Valamar turisktički projekti koje je bila osnovala Valamar grupa, a koji su pak imali poslovne odnose s Valamar holdingom (KORF), koji je pak bio većinski (zajedno s Epima) vlasnik Riviera d.d., operativne kompanije.

To su bili vrlo netransparentni odnosi i bio sam jedini koji je inzistirao na raspetljavanju svega. U trenutku kad sam se aktivno uključio u cijelu priču, Valamar holding je još imao čak oko 10.000 dioničara stradalnika Domovinskog rata s najčešćim paketom (rečenih 111 dionica), uz mnogo njih s drugačijim paketima, mnogo njih također u Valamar grupi. Samo iz Vukovara bilo je čak još i tada (iako je većina u međuvremenu prodala) oko 1.000 dioničara i jako puno iz okolnih manjih mjesta.

Ključni vid moje borbe bile su glavne skupštine društva. Bio sam pokušavao zainteresirati male dioničare iz Vukovara da dođu na njih, nudio pokriće troškova, to sve preko lokalnih političkih aktera, ali nitko nije pokazao zanimanje. Na ključnoj skupštini u Poreču ipak su mi podršku prisustvom dali Damir Vanđelić (branitelj) i Ankica Paun (iz Vukovara) kojima sam zavhalan, a trebali bi biti i svi dioničari Valamara, pogotovo Vukovarci. Na toj višestanoj skupštini smo došli do jako vrijednih zaključaka, koji su bili temelj kasnijim tektonskim promjenama: Valamar je na trasparentan način prošao kroz još nekoliko promjena i postao jedna od najtransparetnijih dionica Zagrebačke burze i, usudio bih se reći, njene uvjerljivo najveće zvijezde! (Ovo je izrazito sažet pregled mog djelovanja jer se ovdje ne radi o tome.)

 

Pogledajmo naime samo porast cijene dionica KORF, odnosno RIVP (1 KORF je pretvoren u 12,8 RIVP, a grafikon prikazuje porast cijene koja bi bila ostvarena uz reinvestirane dividente). To je povećanje za oko 1400% u malo više od šest godina!

korf-porast-cijene

 

Prevedeno u cijenu KORF, ovo bi bilo oko 465 kuna. Sjetimo, se, jedan udjel u Dom fondu je bio vrijedio 100 kuna, a jedan udjel je kasnije postao jedna dionica u Dom holdingu, odnosno Valamar holdingu (KORF).

Nako prikupaljanja kupona, grof Georg Eltz je jednom bio izjavio da smatra da će svoju dužnost ispuniti ako vrijednost udjela prijeđe na burzi 100 kuna. Ovime vidimo da je svoj cilj višestruko ostvario.

4. U ovome trenuku se moramo sjetiti otužne uloge obaveznih (prisilnih) mirovinskih fondova. Kao što možete vidjeti, 2012. su oni imali značajne udjele u RIVP na kojima su pasivno čučali. Prvo pitanje, naravno, koje se postavlja, je zašto nisu ranije povećali svoje udjele:

rivp-dionicai-05-08-2012

Moja pozicija je bila u ključnoj kompaniji, Valamar holding (KORF):

korf-dionicari-2-5-2012

Sve donedavno ta, uzevši u obzir sve okolnosti vjerojatno u proteklih nekoliko godina najatrakvinija dionica Zagrebačke burze, nije bila predmetom ulagnja mirovinaca (možda nešto minimalno, ne sjećam se). Pitanje koje su može postaviti je da li je to bilo zato jer je bila moje ‘flagship’ ulaganja, a jedini sam bio otvoreni kritičar njhovih politika i strategija.

Nije bila predmetom ulaganja iako je bila vrlo likvidna, vrlo otvorene vlasničke strukuture (dakle moglo se kupiti puno) i, kao što vidite gore, nevjeorjatno niskih cijena (moglo se kupiti puno po niskim cijenama), usprkos argumentima poput ovih:

No drugo pitanje je sljedeće. U jednoj fazi korporacijske konsolidacije Valamara je Riviera bila delistana. Pri izlistavanju je većinski vlasnik Valamar holding ponudio prosječnu cijenu u nekom periodu prije izlistavanja postojećim dioničarima, i mirovinska društva su to manje-više prihvatila (neka odmah, jedan se kao nešto mrdao). Ključna je stvar: da su mirovinci nastavili ulagati u tu dionicu, aktivno ju kupovati (barem dijelom kao neke svoje ‘miljenice’) cijena dionice bi bila bliža realnoj i delistanje bi bilo puno teže, možda i nemoguće. A da su mirovinci jako dobro znali što imaju u rukama, pokazuje da je jedan od njih u istom razdoblju skoro svakodnevno kupovao jednu drugu turističku dionicu po valuaciji višestruko većoj od RIVP (oko 3 knjigovodstvene vrijednosti). Tako da su pri delistanju OMF-ovi bili ‘počišćeni’ kao glineni golubovi, morali su prodati jer nisu mogli držati ulaganja u delistanoj dionici. (A propos, i ta dionica koju je taj mirovinac revno kupvao doživjela je sličnu sudbinu. U jednom razdoblju joj je nedostajao doslovno jedan dan da sačuva status, čudno – iako se radi o vrlo pažljivim i jako obrazovavanim ljudima, upravitelji tog fonda su propustili trgovati, iako su obično trgovali tom dionicom u prvoj minuti po otvaranju Burze – i dionica je izgubila svoj status i taj mirovinac ju je prodao po značajno manjoj cijeni nego ju je donedavno kupovao, kasnije i to završilo u stranim rukama.)

Neki od istih tih mirovinskih fondova nedavno su na otvorenom tržištu ponovo kupovali istu dionicu RIVP po višestruko većoj cijeni (više od 100%, uz propuštenu masnu višegodišnju dividendu).

5. Austrijski investitori su se ponašali kako su se ponašali, optimizirali su svoju poziciju. Jako je zanimljivo da su strpljivi mali dioničari su-investirajući uz njih ostvarili ogromne zarade. Valamar je danas vodeća hrvatska turistička kompanija, i neki Vukovarci imaju svoju pripadajuću rentu kroz nju.

Austrijanci vode kompaniju sjajno, kao dioničar sam jako zadovoljan i nemamo nikakvih konflikata. Siguran sam da će Valamar još jako prosperirati na zadovoljstvo svih.

Međutim, moja poruka je da privatizacijski zakoni nisu bili toliko loši koliko je naš opći društveni nemar bio velik. Jer na ovom slučaju vidimo da je privatizacija mogla funkcionirati jako dobro. Pitanje je, međutim, koliko je to još bolje moglo biti.

I jedno od ključnih pitanje je: kako su prisilni mirovinski fondovi ostali praktički bez investicija u turizam (odnosno nešto malo), iako najveće mirovinsko društvo sada upravo to navodi kao jedan od ključnih dijelova svoje investicijske strategije, a istovremeno su uložili apsolutno čudnovate udjele u državne obveznice RH (nastranu to da li su na tome ‘zaradili’ ili ne, jer prava pitanja se tiču oporutnitetnog troška, preuzetih rizika u tom ulaganju i elementarnih pravila o kontroli rizika disperzijom). Strancima turizam, a Hrvatima hrvatski dug. Je li to u redu? A pogotovo zato jer su mirovinska društva pod kontrolom stranih banaka u RH. Mnogi ljudi iz Vukovara su mi se zahvalili za ulogu koju sam imao u ovoj priči. Pitanje je zašto više Vukovaraca nema ove dionice, direktno, i kroz mirovinske fondove.

Napomena: Imam dionice RIVP i ARNT i ovo naravno nije nikakva preporuka.

Oglasi

10 replies »

  1. ja sam 90% HRVI i dobio sam dionice u vrijednosti 18,300DM sad je to oko 9000 eura…to je bila kuponsa privatizacija i u zamjenu sam dobio ARNT oko 180 dionica onda su te dionice vrijedile oko 1000DM….sad se ja pitam hocu ja dobit razliku dionica ili novaca od tih 1000 dm ili 500 eura..a nase dionice su bile uložene u Hrvatski domovinski fond…i taj je fond otišao u likvidaciju..i više nismo imali pojma gdje su nase dionice nestale…jel netko zna jesam ja u toj grupi invalide koja ce bit obuhvacena i obestecena ….molim odgovor
    lp
    Josip

    • nažalost nitko nista ne zna ….hrvatski domovinski fond je otišao u likvidaciju onda sam dobio zamjenske dionice iz kuponske privatizacije vrijednosti 1000DM….a trebao sam dobit kao 90% HRVI u vrijenosti 18.300DM…sad se ja pitam hocu dobit razliku dionica ili novaca …

  2. Josipe , probajte u min. hrv. branitelja zatražit informaciju i objašnjenje . Možda njihova pravna služba vam može pomoći ili vas uputiti gdje to možete riješiti.

    • vezano uz to…i uvaženi Bakić je dioničar Proficia i bilo bi lijepo kad bi se angažirao na način na koji je to napravio u KORF,jer vlasnici iskorištavaju benovelentnost dioničara i države, i u tim situacijama uvijek postoji opasnost da izigraju male dioničare, a među dionicarima Proficia i tu ima puno stradalnika Domovinskog rata

      • Meni je super kako to s visoka kazete da bi “bilo lijepo” kad bi se Nenad angazirao da rijesi pretpostavljam i vas problem. Zasto nitko nikad ne ponudi da se sam angazira u okupljanju zainteresiranih pa onda eventualno pozove i Nenada da se prikljuci vec se ocekuje da Nenad to volonterski odradi za sve zainteresirane?

    • Zamolio bi ovim putem i Gdina Bakića, kao dionicara i stručnjaka, ukoliko se može aktivnije uključiti u kontroli poslovanja ove firme, jer upravo aktivan agažman na način učinjen u KORF, učinio bi ovu dionicu transparentnijom, i povećalo vrijednost ulaganja malim dioničarima među kojima ima i puno stradalnika Domovinskog rata…

      • Imate pravo……postojala je neka inicijativa još pred par godina..i koliko znam dokumentacija je završila u Uskoku…a ova moja izjava je samo želja s obzirom da se radi o priznatom stručnjaku čija riječ ima težinu…sve istina šta ste rekli…

        • Ma nemam nikakve zle namjere i mozda je moj komentar zvucao malo preostro. Nije on usmjeren iskljucivo na vas. Zelim samo reci da smo svi ovdje pomalo komotni i uzimamo Nenadov angazman zdravo za gotovo, a sami smo vrlo cesto inertni te ne poduzamo niti onaj minimum koji bi mogli sami pa bi bilo OK da se malo skromnije i s vise uvazavanja obracamo Nenadu kad vec trazimo usluge.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s