ARNT

Kinezi na stražnja vrata, ali značajno ušli u hrvatski turizam

Već godinama pišem o Arenaturist kao nebrušenom dijamantu, na veliku sramotu naših fond managerčića (čast izuzecima, kao što je Allianz Invest, koji nema veze s AZ mirovinskim), recimo Hrvatski turizam: asset play.

Arenaturist je u zadnje vrijeme značajno u medijima, velikim transakcijama, ali i velikim najavama, recimo ovdje.

I kao što znate, već duže pišem o onome što mislim da će biti glavna odrednica hrvatskog gospodarstva, demografije i sociologije, Hrvatskoj kao Floridi Europe, recimo nedavno u FT:

These weaknesses have been compensated for by robust tourism growth, despite a shortage of hotel developments and concerns the sector needs investment. Observers, like activist investor Nenad Bakic, warn against Croatia becoming the “Florida of Europe” by making it reliant on a seasonal industry that could distort the labour market. But with the inflow of EU structural funds, strong export growth to the rest of the bloc and a modest rise in consumption driven by conversion of foreign currency mortgages, tourism has been the foundation on which Croatia has built its recovery.

“Croatia is almost guaranteed between 2 and 3 per cent of GDP growth annually thanks to these factors,” says Mr Bakic.

(Uočite da fond managerčiće nisu pitali za mišljenje.)

I sada dolazimo do glavnog: vlasnik Park Plaza branda kojim za Europu (uglavnom?) upravlja većinski vlasnik Arenaturista (pphe), a koji prema najavama povjerava upravljanje tim brandom Arenaturistu je Carslon Rezidor. A od prije nekoliko dana su većinski vlasnici Carslon Rezidora … tko ono … HNA Tourism Group, ovdje: HNA Closes Its Acquisition of Carlson Hotels. Imate i ovdje.

A sad malo pogledajte tko je HNA.

A onda svakako čitajte dalje gornji dokument:

Now that HNA Tourism Group has officially purchased Carlson and obtained a majority stake in Rezidor, it has until January 4th to decide exactly what it wants to do with Rezidor and it has two options: sell down its stake or buy the whole company out.

At this point, it’s anyone’s guess as to what HNA will ultimately decide to do. Skift spoke with Rezidor Deputy President and CFO Knut Kleiven, to ask him what could potentially happen.

Kleiven said, “They have four weeks to decide if they want to send their Rezidor shares down below 30 percent, or they can make another type of offer to the other shareholders and, depending on what that offer is, the other shareholders may want to sell or not to sell.”

p.s. Naravno da imam dionice Arenaturist i ovo nije nikakva preporuka ni na što.

Oglasi

Kategorije:ARNT

9 replies »

  1. Vrlo zanimljivo! A još će biti zanimljivije kada budemo imali ozbiljnije slučajeve investicija naših firmi u Kinu, izvoz u Kinu itd. Znam da tamo nešto malo rade Končar – Mjerni Transformatori d.d., ali sve je to još zanemarivo.

    Kina je toliko puno puta veće tržište od hrvatskog da bi našim firmama to trebalo izgledati kao beskrajni izvor novih prilika. To je nešto kao nekadašnji “novi svijet”, prostor za nove izazove, nove pobjede, beskrajnih mogućnosti.

    Ne znam koliko smo mi u Hrvatskoj spremni na osvajanje najnovijeg novog svijeta?

    Jednoj našoj prosječnoj domaćoj firmi bilo koje industrije dovoljno bi bilo otvoriti podružnicu u nekom velikom kineskom gradu i tamo postati respektabilan igrač na tržištu samo tog jednog jedinog grada i već bi imali odnos 1:1 što se tiče prodaje/zarade s domaćeg odnosno kineskog tržišta.

    Eto, opet možemo doći do teme obrazovanja, baš me zanimam u koliko se naših škola predaje kineski jezik? Kladim se da imamo više nekakvog španjolskog (čemu to?, engleski je sasvim dosta za cijelu nam zapadnu hemisferu) nego kineskog.

    A učiti kineski jezik je puno veća vrijednosti od tek još jednog “stranog jezika”, jer to donosi i vrlo specifično pismo (kojoj vrsti se sigurno nećemo izložiti drugačije), bavljenje kojim može imati neke zgodne benefite u ovom kompjuteriziranom svijetu, npr. kako više ne pišemo rukom, gubimo tu finu motoriku, sposobnost crtanja itd., ništa bolje za tu vježbu nego kineski znakovi u procesu učenja, ili potreba za povremenim jednostavnim meditativnim opuštanjem u suvremenom užurbanom svijetu, ništa prikladnije nego malo baviti se kineskom kaligrafijom (ili bar samo malo najjednostavnije moguće vježbati crtati te znakove, umjesto onog čudnog zapadnog trenda da odrasli bojaju bojanke, radije crtati kineske znakove umjesto toga jer tako uz opuštanje usput učiš i nešto korisno, kad odeš u svoju podružnicu u Kinu da znaš pročitat novine).

    • Šta će nam kneski kad ni mandarine ne znao izvesti i čekamo citiram: pomoć države. Lakše baciti 20 tisuća tona mandarine nego je izvest? Ne vjerujem.

    • Mclynx, sjajni ste, vrlo zanimljivi i inspirativni. Pored sudjelovanja na ovom blogu, bilo bi sjajno da pokrenete vlastiti, bilo bi užitak čitati.

  2. Definitivno treba otvarat tako golemo tržište kao što je Kina, no problem s kineskim je što postoji xy nariječja. To je bio i jedan od razloga zašto su se u Singapuiru odlučili za engleski kao službeni jezik a ne kineski.
    Ovo s mandarinama je nažalost potpuna istina. Hrvatska je mala zemlja, ima nas jedva 4 milijuna od toga možda 100 tinjak poduzetnih i hrabrih ljudi, ostali su svi naučili da im netko drugi servira jelo, piće, posao i zaradu?!

    • Da, kronično nam fali avanturizma. Ne moraju odmah baš u Kinu, ali naše kompanije slabo pokušavaju bilo što novo, drugačije. Imamo te izolirane slučajeve kao mali Končar pokušaj u Kinu, TDR pokušaj u Iran, AD Plastik uspjeh na europskom istoku, i ništa puno drugog vrijednog spomena.

      A osnova biznisa, poduzetništva, je tražiti nove izazove, nove prilike, a posebice bi to trebalo biti osnova onog u obliku dioničkih društava jer smo tu baš udruženi svojim kapitalom tako masovno, diverzificirano, da možemo pokušavati stvari koje se ne bi usudili samostalno, nediverzificirano. Ali to se nažalost u većini Europe/EU dosta izgubilo. Davno su prošli dani avantura kao East India Company. Danas primarno američke (i u zadnje vrijeme kineske) kompanije idu u agresivnija osvajanje globalnih tržišta, u poduzimanja većih rizika, većih promjena.

      Treba nam svuda malo više ovakvog duha, to je lijep spoj avanture i biznisa (malo artistički ovdje opisano, ali nije daleko od istine, i sadašnje, kroz baš im “kinesku strategiju” npr. koju ova kompanija snažno gura, uostalom kao i mnogi drugi najbolji globalni brendovi iz UK, USA, Švicarske, neki ipak shvaćaju kamo svijet ide i kako iskoristiti prilike):

  3. Najava sjednice Uprave, ubrzano se šire sukladno najavama, ovako na prvu ne primjećujem ništa loše, dokapitalizacija po trenutnoj cijeni, meni ovo sve djeluje super, kad se to sve odigra i presloži pa izađe izvješće tek tad će se to prepoznati.

  4. Što Kinezi i naši Istrijani, pa i Dalmatinci, imaju zajedničko? Strast prema hrani, kulinarstvu. Doduše uglavnom preferiraju svoju hranu, ali oni malo slobodniji među njima, mlađi, skloni kušanju novih stvari, bez problema mogu uživali i u našoj mediteranskoj kuhinji. To im sigurno puno više odgovora od američke 🙂

    Ne bi bilo loše da nam Kinezi i malo više i direktnije uđu u turizam, da dolaze više kao turisti itd.

    Evo prikladno, malo zabavnih (komedija) scena kineske kulinarske emisije u posjetu hrvatskom restoranu (“u koji dolazi i hrvatski predsjednik kad je u New Yorku”):

    Želim češće čuti mandarinski i u našim restoranima na obali. Kinezi su gosti vrlo visoke platežne moći (puno bolji nego Japanci koji samo gledaju kako proći što jeftinije).

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s