ATGR

O strateškim društvima: Atlantic i Podravka

Tko bi koga trebao kupiti, Atlantic Podravku ili Podravka Atlantic, ili nitko nikoga?

1. Intervju u VL s Emilom Tedeschijem: ‘Uprava Podravke sije strah protiv nas, vidi se da u životu nisu ni u što uložili ni kunu svog novca‘ — čitam i nije mi drago, jer, iskreno govoreći Emil mi je prijatelj (na što sam ponosan) i znam da inače ne kuka bezveze.

Ovdje je nešto kao uvrijeđen, a i ja bih bio na njegovom mjestu – bez emocija nema pravog biznisa. Općenito, malo ljudi razumije kako je biti poduzetnik, pogotovo u ovako antipoduzetničkoj okolini kao što je naša, koliko napora, emoocija, uzimanja od ‘ostatka života’ — ali kad si uspješan: koliko zadovoljstva, ne samo zbog sebe nego i drugih, te društva koje si stvorio; uz to veliki osjećaj odgovornosti za sve.

Prije jedno tjedna dana samo zajedno sjedili s drugim kolegama na intervjuima za EY poduzetnika godina (a to vam je zaista prava stvar), već treću godinu za redom, naslušali se od kolega poduzetnika fantastičnih priča, uspjeha i neuspjeha, uživali u njihovom stvaralaštvu i umjetnosti. Ne znam za druge, ali ja sam se nasmijao kao rijetko kad i još me drži ta energija. Mislim, ‘zbilja ono’ uživam u tom stvaralaštu tih ljudi koji su dugo vremena, anticivilizacijki bili izloženi podruzi i optužbama javnosti, to je velikim dijelom zasluga lijeve Vlade koja je svoje kolosalni gospodarski i drutšveni (jad, bijeda, zlovolje, iseljavanje …) neuspjeh pokušavala (uspješno) prikrivati kreiranjem atmosfere straha i linča prema poduzetnicima, mehanizam je uglavnom bio kroz rubne ‘od Vlade financirane, ali nevladine(?)’ medije ekstremno antitržišne orijentacije, koji su objavljivali svašta, kreirali klimu, pa onda njihovi ideološki saveznice (kojih su mainstream mediji bili puni) ‘držao ritam’. To su radili kako bi se uklopilo u narativ ‘krize kapitalima’, ‘propast neoliberalnog’, ‘krize u svijetu zbog lošeg kapitalima’ kao razloga za neuspjeh, kako ne bismo mi morali provoditi reforme ‘jer kriza je u sviju, Kapitalizmu i Kapitalistima’. Da ste prosječnog Hrvata pitali o tome 2013. on bi zaista vjerovao da je ‘naš’ problem ‘uvezen’ krizom ‘neoliberalnog’ (koji naravno nikad nije zakoračo kod nas, evo jednog članka direktorice insituta za javne financije: Tko se boji neoliberalnog kapitalizma?)

S druge strane, prošla dva dna sam bio u Beogradu, na skupu društava u koje je do sada uložio VC fond ENIF (ulagači su u njega i EBRD, EIF, HBOR, razvojne agencije Crne Gore, Makedonije itd., te svega nekoliko privatnih ulagača od kojih iz RH samo agencija Five i ja), među kojima su i dva hrvatska startupa Agrivi i Bulb.

Više o fondu ovdje, a o press releassima vezanima uz Agrivi i Bulb ovdje. Evo nas:

enif-ulaganja

To je pak nova generacija poduzetnika, koje nadam se će ipak dočekati malo prijemčljivije okružje od ovoga.

Dakle, ovo je čisto uvod da vidite zašto Emil srčano govori o nekim neugodnim napadima na njega i Atlantic, nije lako biti poduzetnik ovdje, uz sve autentične uspjehe, drame i zasluge. S druge strane, bar koliko sam ja vidio, nitko iz Atlantica nije rekao do sada neku ružnu riječ o ljudima u Podravci (uprava), a ako se nešto razumijem u biznis ili kadrove, mogu reći da Atlantic ima fascinantu upravu, ljudi od formata i kao pojedinci i kao tim — nitko od njih nije rekao ni jednu ružnu riječ.

2. Inače, nedavno se ‘strategiziranje’ oko INA (je li, nije koliko je … ) poklopilo s ovim člankom o Atlanticu (Reuters, Daily Mail) Croatia’s Atlantic sees limits to growth in Yugo-nostalgia, pa je teško ne prijemijeiti kako se i Podravka često naziva strateškom, a meni se iz svega (pogotovo kad vidite donje grafikone) Atlantic čak čini više ‘strateškiji’ od nje. (U INA se ne kužim previše, pa o tome neću osim nekih sporednijih elemenata (kasnije), te o cijeni mogu reći da bih ju svakako gledao bliže donjih granica svih spominjanih raspona.)

3. Da se vratimo na Podravka-Atlantic saga. Kaže Emil u gornjem članku, a o tome i u ovom intervjuu iz VL:

“If the government is willing to sell part of its stake in Podravka we would be interested to explore the opportunity to bid,” Tedeschi said, adding he saw many synergies.
Such a move could be on the cards as Croatia privatises more companies to reduce public debt. In May, the government removed eight firms including Podravka from a list of companies with strategic interest, making it eligible for sale.

Dosadašnji odgovor uprave Podravke (dioničari se nisu oglasili, pa su time stavili upravu u vrlo nezgodnu situaciju) je bio naglasak na ‘strateškosti’. Vidjet ćemo još jednom dolje na primjeru Petrokemije da to može biti dubiozan argument (jer ako ni hrana za hranu nije dovoljno strateška, kako je onda hrana?).

Kao što indicira Emil u intervjuu gore, možda bi jedini pravi odgovor Podravke, ako zaista misli intenzvino rasti na vanjskim tržištima, da zapravo da kontraponudu za Atlantic!

Naime zašto. Podravka je do sada imala više većih akvizicija koje nisu podigle ne samo profitabilnost, nego ni prihode (Ital Ice, SMS, Mirna, Čokolešnik i Čoko.. ), te usprkos stalno najavljenim ‘predatorskim’ ambicijama nije uspjela ostvariti rast čak ni prihoda, štoviše u realnim iznosima su oni padali. S druge strane, Atlantic je akvizicijama stalno uvjerljivo rastao.

Pogledajmo usporednu izvedbu za sve zadnje dostupne godine (situacija je u 2016. drugačija zbog Žita, ali o tome bi se dalo puno pričati), podaci su možda malo neprecizni jer sam na brzaka uzeo iz više izvora, već prema dostupnosti, pa možda nije ni najkonzistetnije, ali su trendovi jasni (NIKAKO ne donosite ulagačke odluke na osnovu ovoga, provjerite sami brojke itd.):

podr-vs-atlantic-prihodi

No, kako se radi o dužem vremenskom razdoblju, treba pogledati u realnim iznosima, dakle izbaciti inflaciju. Dolazimo do vrlo neobične priče, realni prihodi Podravke su pali, iako su se Atlantikovi mulitplicirali:

podarvka-atlantic-prihodi

To se ogleda i u kumulativnoj dobiti:

podarvka-atlantic-dobit-kumulativno

Evo još jedne zanimljive stvari, a to je profitabilnost. Evo prikaza EBITDA marže:

podr-vs-atgr-ebitda-marza

Još jednom napominjem: brojke po godinama možda nisu skroz usporedive, malo su neuredni svi ti izještaji u ranijim godinama, ne piše točno što je što itd., ali mislim da su trendovi vjerno prikazani. U svakom slučaju ovo nije nikakva analiza koja bi imala ikakavu ambiciju davati smjernice za kupnju ili prodaju jedne ili druge dionice (nemam ni jednu od njih).

U grubo gledano, meni se čini ovako. Budući da Atlantic ima dokazane uspjehe u pretvaranju kupnji društava (Cedevita, Droga Kolinska i mnoštvo manjih) u rast prihoda i dobiti, a Podravka ima velike ambicije u tom smjeru, ali do sada nije imala uspjeha (valorizacija kupnje Žita tek treba doći, pitanje je da li je plaćena prava cijena, vrijeme će pokazati), zašto Podravka kao obranu od kako su to nazvali ‘neprijateljskog preuzimanja’ ne bi napala Atlantic i iskoristila njegovu ekspertizu u akvizicijama. Kad lovina postane lovac! U svakom slučaju, mislim da ovako načelno gledano tu mogu postojati velike sinergije, jer Hrvatska je mala, a te kompanije su velike i širiti bi se lakše mogle zajedno. Ako Podravka misli da ima viška kapitala, a Atlantic premalo, zar nije pravo vrijeme da se ukrca na ‘akvizicijski vlak’ Atlantica i stvor se ogromne sinergije?

Ovo gore možda izgleda olako rečeno, ali kada ste čuli da je neko hrvatsko društvo kupilo drušvo slične veličine, i to u vrlo teškim okolnostima, i napravilo takvu tranzciju kao Atlantic s Droga Kolinska. Priznajem, nisam ni sam vjerovao da je to moguće kad sam čuo vijesti. (Usput, javno dostupni podatak je da je Emil bio založio svoje dionice za kupnju DK, a ostali dioničari nisu morali.)

4. S druge strane, definitivno treba priznati g. Mršiću veliku stvar koju je napravio, a to je raščišćavanje stvari u Podravci, sjetimo se samo koliko je kolosalnim ‘hipotekama’ (afera Spice) bila opterećena, a naravno njemu zbog raznih razloga sužen manevarski prostor.

5. Da se vratimo na navodnu Atlanticovu zaduženost. Ljudima koji nisu poduzetnici, i koji nisu bili žrtvom ‘švicarca’ i slično, jako je teško shvatiti koliko je to teška i osjetljiva tema. Uvjeti financiranja i poslovanja su često bili pakleni, a odgovornost je velika, ne samo za svoju imovinu (trgkovačko društvo), nego i za radnike, njihove obitelji itd.

Pa pogledajmo kako je Atlantic snažno smanjio zaduženost u teškim okolnostima nakon akvizicije DK. Kako su zadnji dostupni podaci za Q3 2016., dajem za prethdone Q3 radi usporedivosti. Označujem posebno gdje se struktura radikalno mijenja zbog akvizcije. Dug jako pada, a kapital jako raste. Izvor je MojeDionice, kojeg jako preporučam kao izvor podataka (klik za veće):

atlantic-zaduzenost

Pri tome, u zadnjem izvještajnom razdoblju je gotovine i ekvivalenata oko 350 mil. kn usprkos razduživanju i isplate dividende oko 50 mil. kn!

I na koncu, onako odokativno, čini mi se da je Neto dug / EBITDA oko 3!

Uzevši sve u obzir, pitanje je zašto bi Atlantic bio manje strateški od Podravke?

6. Ovdje se naravno treba osvrnuti na ulogu mirovinaca. Skupina ljudi koja je manje-više slučajno došla na te pozicije uglavnom ista, sjedi na pozicijama već preko 15 godina (nikako ne bih htio sugerirati da bi oni bili kartel, ali banke imaju veliki reputacijski rizik da im to netko proglasi kao ‘znakom’ kartela, jer je za takve stvari ključno povjerenje uprava konkurenata na tržišu).

Najveći mirovinski fond na svijetu, japanski državni, ide nekoliko koraka dalje: njemu je zabranjeno uopće ulagati direkntno u kompanije baš zbog neprimjerenog utjecaja, a kamoli da mirovinac uloži i stavi svog glavnog u nadzorni odbor: Japan’s state pension fund blocked from direct stocks investments — Panel makes move amid corporate concerns over $1tn GPIF’s potential influence on private sector. Što uopće naši mirovinci imaju raditi u nadzornim odborima, koje su im kvalifikcije? Kad stižu odraditi sav taj posao uz silne milijarde kojima upravljaju (ups… zaboravio sam, uglavnom trpaju u državne obveznice, pa se hvala prinosima kojji su manji od obvezničkog indeksa, kamate plaćaju građani, a o neprimjereno preuzetom riziku ne govore, a eskalacija s 26,5 na 53 milijarde kuna u državnim obveznicama se dogodila baš kad je antireformskoj Vladi trebao novac da ostane na tom kursu … kao što sam rekao ne vjerujem da je bilo direktnog kumovskog utjecaja, nego ono više kako se kumovi uvijek druže, razumijevanje stvari na isti način itd.). To definitivno treba mijenjati.

Tako da u nekoj maštovitoj varijanti, recimo mirovinci bi mogli eliminirati svoje utjecaje u Atlanticu i Podravci, te novce uložiti npr. u BlackRock ili KKR (najkrupniji mogući kapital, vlasnik naše TV N1), ovi lijepo omoguće da Atlantic preuzme Podravku ili Podravka Atlantica ili se nekako elegantno spoje, i svi budu sretni i zadovoljni.

7. I evo još jedne zanimljive stvari koja je kod nas prošla nezamjećeno, veliki rast rublje, što mislim da su sjajne vijesti i za Atlantic i Podravku, a vjerujem i neke druge izvoznike u Rusiju, kao što je AD Plastik:

rublja

8. Evo da se još malo sjetimo što je bilo ‘strateško’ (strateška brodogradilišta i željazara su davno isparile iz sjećanja?). Najstrateškija je bila naravno, Petrokemija, jer kako je uporno objašnjavano našoj javnosti, hrana je sigurno strateška, a Petrokemije proizvodi ‘hranu za hranu’. Ne može strateškije. Malo poznato je da su javno dostupni materijali označeni kao poslovna tajna, koje je jedan izrazito visoki dužnosnik Petrokemije podijelio na presici, gdje se vidi kako je usprkos službenom naputku ministra da se ulazi samo u kraće plinske ugovore (umjesto dotadašnjih godinu dna), ušlo na dvije godine. S INA! Po mojoj procjeni vrijednost tog ugovora je bila oko 3 milijarde kuna (!), samo tog.

Da ne mislite da dilam neke tajne dokumente, ovdje je:

portal-kutina

A evo i prezentacije Istina o plinu za Petrokemiju.

Učinci tog ugovora su jako poznati i javno opširno dokumentirani, recimo ovaj članak također na portalu grada Kutine: Otkrivamo – Petrokemija ovisna o svom glavnom konkurentu Borealisu, ovdje imate Kronologija gubitaka.

(Trenutni gradonačelnik je ptić iz gnijezda bivše županice Merzel, pa moguće da će se brzo maknuti ove linkove, skinite si ih.)

Sjetimo se samo kako je to bilo strateški važno i strateški branjeno, primjerice:

Kriza kapitalizma, kapitalizam kao kriza (klik za sjajni video!):

kriza-kapitalizma

Ili o medijskoj strategiji gdje predsjednik nadzornog odbora državnog društva javno govori kako je plaćao medije (kako bi ‘strateškost’ valjda bila dovoljno naglašena). U uvodu čujemo kako je to ‘sjajan primjer’ radničke borbe itd. Svakako je vrijedno spomenuti da od 2012., od kad je počela ta ‘borba za radnike’ je broj radnika smanjen s preko 2300 na oko 1700, s očitom perspektivom 😦 (isto klik za sjajni video!).

kako-izgraditi-medijsku

Ovdje gore je jako zanimljiva i sljedeća kaznena prijava gdje se vidi kako se radilo: šefu sindikata, ujedno šefu NO, Predsjednik uprave (dakle koji mu je podređen), daje nepropisna plaćanja … tko je tu vodio kolo?! Povijest svih tih ‘strateških’ odnosa se vidi i ovdje: Kupili sirovine za 1,6 mlrd. kn kad su bile najskuplje?! (Mislim da Agrokor nema veze sa svime time, on se davno distancirao.)

Po mojoj procjeni, država je na Petrokemiji izgubila stotine milijuna eura jer se nije išlo u privatizaciju, modernizaciju i zapošljavanja, a to je bila najveća industrijska investicija i mogla je i trebala biti najveća industrijska zvijezda. A što je danas, sa zastarjelom tehnologijom, ogromnim gubicima koji su opet požderali kapital od dokapilizacija (pa tako i ogroman novac mirovinskih fondova, prisilne štednje građana) . Ostaje misterija zašto je proces privatizacije zaustavljen iako je završni korak (javljanjem iz Rusije) u dnevnik javne TV najavio (prvi) potpredsjednik Vlade. Tko je to zaustavio, kako i zašto, te koje su posljedice?!

Evo i za kraj lijepe ilustracije poslovanja strateške Petrokemije u zadnjih 5 godina, pa onda pogledajte gornje grafikone o Atlanticu i promislite što je ‘strateškije’:

poslovanje-ptkm

Napomena: Od gore spomenutih nemam dionice PODR i ATGR, iako mislim da su odlična ulaganja, a imam nešto dionica PTKM.

Oglasi

Kategorije:ATGR, PODR

65 replies »

  1. Odličan i izuzetno informativan tekst kao i svi dosadašnji! Uvijek je dobro pročitati ovakav analitički tekst jer se tada i najrazumnije donose neke odluke o eventualnome dugoročnijem ulaganju. Hvala još jednom.
    Lp

  2. Vezano uz politički kontekst, koji je na par mjesta naglašen, pogledajte tko je glavni protagonist odnosno tko je bio na vlasti u vrijeme Podravkinog ponora iz 2009. ili kupnje 3mlrd plina. Zna se. Realan zaključak je da su kod nas jednako neuspješne i lijeve i desne vlade te da to nije razlikovni kriterij.
    Koliko je Mršić bio uspješan na čelu Podravke može biti upitno, no dosta je izvjesno da je udaljio politiku iz konpanije i to je sigurno korak u dobrom smjeru. Još da se i država makne s 25% i zlatnom dionicom.
    Vidim da se INA-u pazite ne komentirati, a siguran sam da imate dobro argumentirano mišljenje, po meni za nju načelno vrijedi ista priča kao za Podravku, treba je u potpunosti privatizirati, a ne kupovati. Kako god da završi ovo će biti promašaj tekuće vlade.
    Glede krize i medija, koji su najvećim dijelom na slobodnom tržištu pa su krizu nudili jer je valjda bila potražnja za njom.

  3. Nenade, naravno, kao i obično odličan tekst, koji apsolutno pogađa bit stvari, ali koji nažalost unatoč bolnoj prošlosti mnogi i dalje neće razumjeti.
    Pametan uči na tuđim greškama, a budala niti na svojima. A najveći je problem kada mase i dalje slijepo vjeruju budalama, koje ih uvjeravaju da se bore za njihovo dobro – a u toj slijepoj vjeri, u međuvremenu kupuju kuće po Londonu, potpisuju ugovore sa nezakonitim benificijama i sl.
    A možda je ovaj tekst došao i u pravo vrijeme – kada se u Đuri vrlo vjerojatno odvijaju totalno obrnuti procesi i gdje firma ide galopirajuće u drugom-pozitivnom smjeru. I gdje su sindikalni vođe na vrijeme poslušali glas razuma i shvatili da im netko oko njih možda želi i bolje, nego što su i oni sami mogli zamisliti. I stali su tada na istu stranu sa Upravom – za dobrobit kompanije u kojoj rade i naravno za svoje dobro.

  4. Ova sada skupština PODR koja bi se trebala odrzati krajem mjeseca bi mogla biti povijesna za PODR. No ne samo za PODR nego bi mogla pokazati put mnogim drugim Drustvima u slicnoj situaciji.
    Mislim kako je pravi trenutak da Mirovinci koji su ujedno i vecinski vlasnici proguraju svoje ideje i ljude, a ne drzava koja postavlja ljude koji se brinu samo za svoju stolicu, nemaju plan dulji od političkog mandata stranke, zaguseni vlastitim egom, tretiraju PODR kao maceha dijete.
    Dosta je bilo da manjinski vlasnik zlostavlja sve ostale. Pretjerano mnogo prava imaju i traže s obzirom koliko udjela imaju.
    Mislim kako je gosp. Mrsic kao Vladin predstavnik ipak odradio OK posao. No vrijeme je da Podravku preuzmu i da je vode ljudi s ipak vise iskustva i da nisu toliko u sluzbi politike. Dugorocna slika je bitnija od mandata jedne stranke.
    Ponavljam, iduca Skupština mislim kako bi trebala pokazati pravg vlasnika Podr i tada cemo vidjeti kakva joj je buducnost. Prodaja, sinergija s Atgr, akvizija neke druge firme ili sto je vec u planu tim ljudima.
    Podravka je sada jaca nego li ikada. Ocekuju se jos i bolji poslovni rezultati. Sada je pravo vrijeme za jos jedan korak naprijed.

  5. Morao sam kliknuti na izjavu Predsjednice akademije za politički razvoj… pa se čovjek zapita koji bi efekt nastao kada bi se sutra gumicom izbrisala akademija + ured…a da ne morate trošite engergiju na odbijanje vulgarnih i tendencioznih nasrtaja ista bi za svoj ‘doprinos’ bila nagrađena.
    Također, Hvala na svemu.

  6. Nenade,

    Znam da imate kudikamo vaznijeg i pametnijeg posla (Croatian makers/STEM), ali obzirom na kolicinu informacija kojima raspolazete kada je Petrokemija u pitanju, molim vas dajte zapakirajte ili “ZIPajte” svu tu dokumentaciju i posaljite je DORHu.

    Nevjerojatno je da na tako ocigledan kriminal ili barem svjesno i namjerno ostecivanje Petrokemije nitko iz Vlade RH ili DORHa nije reagirao, a jos mi je nevjerojatnije da tom faking Klausu godinama nitko ne moze stati na kraj, WTF!!??

    Imam dionice Petrokemije – nekim cudom na njima nisam izgubio novac, i dalje (naivno?) vjerujem da Petrokemija dugorocno gledano moze biti pozitivna investicijska prica
    Naravno- prethodno napisano niposto nije nagovor ili savjet za kupnju ove dionice – za savjet se obratite vasem brokeru, investicijskom savjetniku ili clanovima uprave vaseg mirovinskog drustva 😉

  7. Postovani Nenade , iskreno se divim svemu cemu redite , pogotovo sada sa Croatian Makers . Cudi me da mislite da je samo “lijeva ” vlada kriva za stanje u ekonomiji i opcem beznadju . U 25 godina samo su 7 godina bili na vlasti . Ne branim nikoga ,dapace .

    • Postovani Boris,Niste dobro procitali nije tocno da krivi samo lijevu vladu krivi ih sve a lijevu jer nije iskoristila brojne sanse kad je dosla na vlast da povuce jske poteze nego je nastavila tamo gdje je HDZ stao nikuda a stanje je u svijetu tada bilo samo bolje i bolje , G. Bakic je po politickom opredjeljenju Liberal ali liberalna stranka u Hrvatskoj zapravo niti ne postoji a Nas narod je jos uvijek je socijalistickog raspolozenja i vrlo sporo se mjenja a oni koji bi trebali biti drukciji idu u EU sve masovnije. Moramo mjenjati mentalni sklop i ici u smijeru o kojemu Nenad prica, Edukacija,Obrazovanje , Rad i Disciplina bez rasipnistva ,Ulaganja i Djelovati i Podrzati svaku akciju u Skolstvu ili bilo cemo sto ima Viziju slijedeci 10 Godina unaprijed, Negdje sam napisao vec u Mom Gradu ima Ekonomski Fakultet nedavno sam uzeo 4 knjige o investiranju o Buffetu i Inteligentni investitor da procitam opet i nadem da su zadnji put posudene prije dvije godine a ukupno samo cetiri puta a knjige su vise od 10 godina u Knjznici. Mi nemamo Tokara,zavarivaca ,Ugostitelja i niz drugih zanimanja a oni koji idu na ekonomski fakultet ne citaju knjige koje bi trebali. Reci za Nenada da se stavlja na jednu stranu je kao reci za mene da ne volim Nogomet 🙂 ,Boris Nista osobno.

  8. Ja već godinama ATGR smatram odličnom kompanijom a PODR kompanijom odličnog potencijala ali kriminalno loše upravljanom (i većinu vremena obzirom na to precijenjenom na burzi jer nije bilo nikakavih naznaka da će se to promijeniti u skoroj budućnosti a cijena uvijek kao da je to iza ugla).

    Ali pokazalo se kroz sve te godine (baš i time što je sve preživjela, kakve lopovluke i poslovne promašaje diletantskih uprava) da PODR fundamentalno ima sasvim solidnu snagu zarađivanja na svom portfelju proizvoda, to očito jesu kvalitetni lokalni/regionalni brendovi i da je tehnološka razina im sasvim OK (imaju proizvod i proizvodnju, samo nemaju upravu), uvijek su imali katastrofalno lošu upravu, neshvatljivo loše alociranje kapitala da sve što im je postojeći biznis iako bezglav nekako slučajno sasvim lijepo i zaradio oni su spržili (primarno je to zbog države, njene zloporabe svog upravljačkog položaja postavljanjem nesposobnih uprava i nametanjem kompaniji nekih neposlovnih ciljeva).
    Sasvim suprotno od ATGR gdje fantastično reinvestiraju kapital i tako ostvaraju taj svoj fenomenalni rast.

    Nekakva kombinacija stoga gdje bi se iskoristile ekspertize iz ATGR, potencijal PODR, bila bi fantastična stvar.

    Obzirom kako su se u PODR neke stvari počele mijenjati, kako se povećava vjerojatnost (mislim da je sada već značajna) prestanka negativnog utjecaja države, ja sam nedavno počeo na valuaciju PODR gledati kao relativno atraktivnu, čak sam malo i kupio PODR-R-A po prvi puta u životu, računajući samo da je zaustavljeno propadanje.

    Ako bude sreće da doživimo i nešto više od tek zaustavljanja pada i vječne stagnacije, tim bolje.

    Ako nešto/netko može od PODR napraviti rastuću firmu umjesto “životareću na staroj slavi/brendovima”, to je Atlantic. Nekakva kombinacija ATGR/PODR bi me stvarno veselila. Samo da je volje to se lako napravi. Niti nije potrebno puno keša za to. Neka kombinacija keša i zamijene dionica bi mogla biti sajna win-win ponuda od strane ATGR koju bi država trebala prihvatiti pa neka bude ako hoće i dalje mali suvlasnik ali sada te nove, veće, bolje i sigurno rastuće kompanije umjesto manje i vječno životareće PODR. To bi bila prava strateška odluka, a ne držanje zlatne dionice.

    • Hm, Cak ste i kupili nesto podravke ,Hvalite ATGR ali ne spominjete imate li njihove dionice nego samo da ju smatratew odlicnom kompanijom 🙂

      • Znate onu staru “invest in businesses any idiot could run because someday one will.” (Peter Lynch, Warran Buffett).

        Podravka je dokazala da može opstati i ako/dok je vode idioti. To je zanimljivo 😀

        Ali sve u svemu, u zadnje vrijeme meni PODR i ATGR valuacijski izgledaju nekako slično. Slučajno nemam ATGR a imam PODR. Možda se i to promijeni s vremenom. Ovo nije preporuka za kupnju, prodaju, držanje.

  9. Poštovani,
    0.1 Podravka je prisutna na tržistima na kojima je prisutan Atlantic, dok Atlantic nije prisutan na 5 kontinenata na kojima je prisutna Podravka. Mislim da je ovo najvažnije u cijeloj prici, a ne to da li Podravka ima dobit 50 milijuna ili 150milijuna. ( Iako Emil u svim intervjuima naglasava da kao distributer žudi za snažnim Podravkinim brendovima, sto moze i proci na prvu jer Atlanticu treba jaki proizvodjac da opstane kao firma koja se pretežno bavi distribucijom, ali Podravka iako s manjom dobiti, je po meni u boljoj poziciji – tocka 1.)
    1. Atlantic nije potreban Podravci koliko je Podravka potrebna Atlanticu jer je Atlantic pretežno distribucijska firma, a Podravka proizvođac. ( Iako je Atlantic prisutan na 12 tržišta i to sve samo u EU, Podravka je prisutna na 6 kontinenata i to ne u smislu da ima partnere distributere, nego ima vlastita predstavnistva i skladista- od zanimljivijih USA, Kanada, Kina, Dubai, Australija, cijeli Bliski Istok) Zanemarivsi trenutnu dobit, koja firma ima bolju poziciju? Ona koja je prisutna vlastitim resursima u citavom svijetu ili ona koja je prisutna u Adria regiji + UK i Rusija ALI kroz partnerski odnos?
    2. Očito je jedina mana Podravke što je “državna” i to stoji. Ali onda treba ici u smjeru gdje ce onaj tko kupi Podravku povuci “nju”, a ne da bude “ona” ta koja ce vuci nekog drugog. Da nebude da simpatiziram Podravku, a ne volim Atlantic, misljenja sam da nijedna od ove dvije firma nije u poziciji preuzimati drugu niti bi trebala. Za Podravku bi bilo super da ju je preuzeo Agrokor kada je dao ponudu prije 20 godina kada su preuzeli PIKVrbovec ( kao zamjenu za Podravku, jer su u Podravci imali Danicu, sto bi danas Agrokoru bila ono sto je PIK) ili da Podravku preuzme npr. Nestle. Ali NIKAKO Atlantic.
    Curiosita indirektno vezana za temu: ( Podravka je bila pred potpisivanjem za preuzimanje Droge Kolinske i vec je bila dogovorena cijena i samo je trebalo finishirati deal, ali je izbila afera i Šestakova uprava je otisla, a nova nije htjela ici stopama prethodne uprave te je Drogu preuzeo Atlantic )
    4. Emil je i sam u nekoliko intervjua rekao da mu je kod Podravke najvazniji brend i on kao jaki EU distributer žuti za jakim brendovima kao što su Podravkini. ( Ali ja sam misljenja da mu je najbitnija prisutnost Podravke na tržistima 6 kontinenata i to kroz vlastita predstavnistva i distribucijske centre)
    5. Jacina Podravke moze se vidjeti i u tome da iako se NAVODNO 20 godina izvlacila lova iz Podravke, i to u stotinama milijuna eura u nekoliko godina, dodjemo do toga da Podravka danas FANTASTICNO stoji s obzirom na to koliko je milijardi izvuceno. Kada bi Nestle uzeo Podravku on bi je povukao, a kada bi Atlantic preuzeo Podravku, Podravka bi povukla Atlantic ( istina je da bi i Atlantic povukao Podravku ali ne toliko kolko bi “ona” “njega”, a ni približno koliko bi Nestle Podravku)
    6. Najvažnije sto se tiče grafa i koji je temelj Vašeg članka: Oduzmite od rashoda Podravke lovu koja se izvlačila i možda se izvlači i bar jedno 1000 viška zaposlenih ( pošto je “državna” firma)
    7. nevažno – Atlanticu je profitabilnost u padu, a to ce za 5 godina imati katastrofalne ucinke na ove prethodne grafikone, zato Atlanticu da bi rastao i opstao treba ili distributer prisutan u citavom svijetu ili jaki proizvodjač, a Podravka je oboje.

    nadrobio sam na brzinu gluposti, ali poanta je da ako se krene u privatizaciju Podravke da to treba biti, u odnosu na nju, ogroman, veliki igrac!

    Lp

        • Svjedočanstvo i zahvala

          Već neko vrijeme razmišljam o tome kako bih g. Nenadu napisao jedno, onako opširno, pismo. Koristim priliku preko njegovog bloga, jer će na taj način ovo moći vidjeti najveći broj ljudi koji razumiju i podržavaju njegov rad i trud, a i onih drugih, koji ga ne podržavaju, ne razumiju, ali sam gotovo siguran, čitaju ovaj blog. Tko zna, možda se nakon ovog mog pisma, odnosno svjedočanstva, neki od ovih drugih promijene.

          Najprije malo o meni, čisto da čitatelji razumiju profil čovjeka koji piše. Imam 39 godina, sretno oženjen, otac dvoje malodobne djece. Radim u državnoj službi, evo već 10 godina. Prije toga, radio sam u nekoliko tvrtki kao vozač teretnjaka. Vjerujte, ovo je vrlo bitno za cijeli ovaj kontekst o kojem pišem.

          U državnu službu zaposlio sam se, jer je struka, odnosno poziv koji koji sam u životu najviše želio raditi i za koji sam se školovao, u svim državama svijeta vezan isključivo uz državu. Imam završen fakultet i vezan je uz moju struku. Također, ukoliko ne bih radio za državu, moja diploma ne vrijedi niti papira na kojoj je napisana. Pet sam godina, nakon završenog fakulteta, čekao na zaposlenje u struci. Danas sam iznimno sretan, jer je moj posao u pravilu vezan uz pomaganje ljudima, što nesebično, svakodnevno i činim.

          Ovo navodim, kako bih ipak pokušao dati drugo svjetlo na jednu od predrasuda koje neki od kolega ulagača povremeno iznesu na ovom blogu i tako u isti koš utrpaju sve ljude koji rade u državnoj službi (znate ono, uhljebi i to…). Smatram da je navedeni način gruba misaona pogreška, jer po prirodi stvari, ne možemo biti i nismo svi isti. Svakako da u državnoj službi ima različitih ljudi, i sam na njih nailazim. Gospodin Nenad je nekoliko puta u svojim komentarima upozorio na to.
          Oduvijek sam bio radišan, štedljiv, tražio rješenja za svoje probleme i uglavnom se nisam mirio sa statusom quo. Učinio sam mnoge pogreške, učio na njima i išao dalje. Valjda sam takav po prirodi. Jako puno čitam, ukoliko imam prilike i vremena, dodatno se usavršavam. Gladan sam znanja. Mogao bih tako nabrajati i dalje. No, mislim da sam i previše riječi potrošio na uvod.

          Naslov mojeg izlaganja je svjedočanstvo i zahvala, iz razloga što želim svojim primjerom svjedočiti kako svatko može unijeti promjenu u svoj život, a ovaj blog te trud i rad g. Nenada Bakića im u tome može najviše pomoći.

          Radi razumijevanja, navest ću da ranije u svom životu, nisam stvari gledao niti približno onako kao danas. Recimo, na poduzetništvo nisam gledao kao na stvaratelja vrijednosti u društvu, nego kao na nešto sumnjivo, skoro pa negativno. Iz današnje perspektive, smatram da je vezano uz odrastanje i tada raširenu pojavu da su mnogi viđeniji poduzetnici svoje bogatstvo stekli na sumnjive načine. A iskreno, tada nisam puno čitao, niti se puno raspitivao. Druge su mi stvari bile zanimljivije.

          Međutim, prije cca 4 godine, dogodilo se da sam stjecajem okolnosti, na poslu započeo raditi s kolegom koji mi je otvorio vrata u svijet dionica, pri čemu mi je rekao kako postoji čovjek koji ima svoj blog na kojem se može puno o tome naučiti. Tako sam po prvi put u životu čuo za Nenada Bakića.

          Obzirom da sam žarko želio otkriti sve o dionicama, čitao sam postove i komentare od početka. Naravno, obzirom da mi struka nije vezana uz ekonomiju niti sam u poslovnom svijetu, pojmovi kao bilanca, račun dobiti i gubitka i ostalo, bili su za mene nuklearna fizika.

          Čitajući ovaj blog, mogu reći da sam uveo mnoge pozitivne promjene u svom životu, pa navodim neke:

          brutalno pojačao čitanje knjiga,
          brutalno napredovao u razumijevanju i govoru engleskog jezika, obzirom da g. Nenad (kao pravi učitelj, što on zapravo i jest), povremeno mudro ubacuje dijelove teksta i linkove na članke na engleskom (a ja kao dostojni učenik želim znati što piše, pa se trudim sve više),
          uveo redovitu tjelovježbu u svoj život,
          odustao od skupe pogreške kupnje kuće (kreditom naravno – još jednom hvala g. Nenade),
          uvećano otplaćivao i doveo do kraja stambeni kredit uz brutalnu uštedu na kamatama (veličine jednog prosječnog novog automobila), koji bi plaćao još 9 godina,
          počeo voditi financije kućanstva kao poduzeće (bilanca, prihod, rashod…, vjerujte, slika izgleda sasvim drugačije, brzo vidite gdje i kako vam novci odlaze),
          postao puno bolji ulagač u dionice,
          ugradio u sebe stav kako se stvari mogu promijeniti, samo treba uložiti trud na početku dok ne otkriješ način,
          postao bolji djelatnik, bolji suprug, bolji otac, jer sam mnoge druge stvari počeo drukčije raditi i vidio da stvar funkcionira,
          postao pozitivnija osoba (kad se dogode loše stvari, ne očajavam, nego stvari sagledam iz drugih kuteva),
          počeo na sebi uočavati negativne osobine i raditi na njima kako bi se ispravile,
          općenito počeo drukčije gledati na stvari i djelovati (šaljem mailove ravnatelju škole za uvođenje projekta Croatian Makers, u čemu uspijevam, što mi je prije bilo nezamislivo, kao ono ne bih se štel mešati i to. E pa treba se mešati, samo je pritom bitno ostati pristojan i ne odustati),
          uh, mogao bih nabrajati do sutra……………(točkice su za ono što se nisam sjetio nabrojiti i za ono dobro što će se tek dogoditi).

          Tijekom svog razvojnog puta počinio sam naravno, mnoge pogreške. Recimo čitao sam Kiyosakija i Sanjina Frlana i na temelju toga donosio neke, za sebe i svoju obitelj štetne financijske odluke (na sreću, nisu velike – to smatram cijenom školovanja, kao da platite tečaj, tako mi je lakše podnijeti). Iako, moram biti iskren, kako u tim knjigama ima nekih dobrih, praktičnih savjeta za početnike (ako ih čitate, dobro ih odvagnite i izdvojite samo korisno, većinu odbacite).

          No, ne žalim za ničim. Smatram da je to sve dio razvojnog puta svakog pojedinca. Kad se uspoređujem sa samim sobom, od vozača kamiona, postao sam solidan ulagač u dionice (nije loše).

          Zato želim opet istaknuti, kao što je g. Igor Rudan rekao, mi u Hrvatskoj imamo neizmjernu sreću, što smo suvremenici g. Nenada Bakića i njegove supruge (suprugu nikako ne smijemo zaboraviti, niti podcijeniti, jer vjerujem da se iza onog britkog, inteligentnog pogleda i mirnoće, krije veliki potporni stup g. Nenada). Mnogi, nažalost, nisu svjesni kakvog čovjeka mi u Hrvatskoj imamo. Pitanje je postoji li takva osoba u Njemačkoj, Švicarskoj i drugdje. Zamislite, što bi oni napravili od njega. Amerika ima Warrena, mi imamo Nenada.

          Naravno, g. Rudan je sigurno u pravu (vjerojatno pogledom izvana on to prije uočava i vrednuje), da će se razmjeri onoga što obitelj Bakić danas radi u Hrvatskoj i šire, kako neumorno guraju, kako ulažu vlastiti obiteljski novac, kako se trude, kako razbijaju barijere, moći u društvu fer vrednovati tek za 10 godina. A mi, koji to već danas razumijemo, tada ćemo moći uživati u činjenici da smo to uvidjeli među prvima.

          Stoga, na kraju, još jednom zahvaljujem obitelji Bakić za neumorno prosvjećivanje društva, a sve čitatelje ovog bloga pozivam da uvijek podupremo ove ljude, da uživamo u njihovim uspjesima, jer su to i naši uspjesi.

          Veliki pozdrav svima.

        • Čovjek je odlično shvatio point. Odvajanje vlasništva od upravljanja. Ak’ nekome daš posao, daj mu i povjerenje da će ga obaviti. Nemoj ga kontrolirati na dnevnoj bazi i miješati se u operativno poslovanje. Onda to radi sam.

          Idući korak je zamjena kontrole utjecajem. Da bi zadržali kontrolu, mnogi osnivači i vlasnici tvrtki razvoj financiraju isključivo dugom, koji kad-tad dođe do limita. Umjesto partnerstvima, dokapitalizacijama, IPO-ima… Tu je odličan primjer Agrokor. Dio trenutnih nevolja koncerna bi se izbjeglo da vlasnik godinama tvrdoglavo nije odbijao pustiti u vlasništvo međunarodne partnere, čijim kapitalom bi ne samo refinancirao obaveze već i financirao daljnji razvoj. Umjesto toga, vlasnik je inzistirao na potpunoj kontroli, pa imamo paradoks da 7-8 društava iz Agrokorovog sustava kotira na burzi, a krovno Društvo je delistano! Rezultat tvrdoglavosti bit će najvjerojatnije nepovratna amputacija iz sustava 3 najvitalnija i najprofitabilnija Društva.

          Ispada da su vlasnici često usko grlo za razvoj vlastitih kompanija. Trebat će još dosta vremena da u RH zaživi zapadna korporativna praksa. Što je zamjena kontrole utjecajem? Osnivač Microsofta danas ima svega 4% vlasništva u kompaniji koju je osnovao, ostalo su ulagači i fondovi svih vrsta. Ali nikome od njih ne pada na pamet dovoditi u pitanje kada Gates kaže treba li ili ne treba npr. izbaciti na tržište novu verziju Windowsa. Jednostavno mu vjeruju da zna što radi.

        • Bravo, svaka čast! G. Bakiću, šteta da ovo nije na FB da lajkamo i podjelimo da i drugi ljudi vide… 🙂

          Pitanje za tmandica: Zašto je čitanje Kiyosakija pogreška? Nisam ga čitao, al sam namjeravao pročitati “Rich dad, poor dad” iako, čini mi se da sve što tamo piše već znam. Ali koliko sam gledao i čitao o njegovim idejama, nisu ništa loše, već dobra osnova za ljude koji o financijama ni ne razmišljaju, da počnu, poput vas, voditi kučni budget i malo razmišljati koliko im novaca ulazi, a koliko i kako im novci odlaze… Zato me zanima vaše mišljenje zašto kažete da je čitanje Kiyosakija pogreška.

    • Poštovani,

      u Podravci kao predsjednik Uprave radi čovjek koji je kao gradonačelnik Koprivnice radio spektakl oko opcijskih dionica Uprave (slučajno, HDZ/HSS-ove) dok svoje opcije redovito koristi. U Podravci rade ljudi bez kvalifikacija ili znanja, ali dobra članska iskaznica ih stavlja u managere (službeni auti,kartice,plaćica). U Podravci u Dubaiu radi čovjek koji hrvatske deklaracije na arapski prevodi Google prevoditeljem.. nevjerojatno, ali Arapi nisu priznali takve deklaracije, šteta samo 150 k EUR-a. U Podravci kao savjetnici Uprava rade ljudi koji su nanijeli štetu od nekoliko desetaka milijuna kuna Podravci. I najvažnije od svega, predsjednik Uprave je najavljivao prihode od 5 mlrd kuna na kraju mandata.. a na kraju je smanjena prodaja od početne pozicije na koju je došao. I na kraju, otpustio je 1500 ljudi. Pa nek čitatelji sami procijene tko je potrebniji kome..lp.

      • A posebice je onda jasno što je potrebno Hrvatskoj kao cjelini, što je pravi strateški interes države. Zamislite kakva bi to bila turbo firma da se spoje brendovi Podravke (i proizvodnja itd.), i superstar management Atlantica.

        Često govore kako je jedan jedini Agrokor kao takav predominantan u hrvatskom gospodarstvu… pa evo, da se spoje ATGR i PODR, dobili bismo “drugi Agrokor”, kroz par godina možda i stvarno slične veličine.

        Ako je strateški interes naše države imati jake firme, diverzificirano gospodarstvo, više od jedne jake firme po industriji, više od jedne firme koja ima snažnu regionalnu pa dugoročno i svjetsku prisutnost, izvoz… tada ništa strateškije nego nastaviti s privatizacijom Podravke i drugih sličnih priča (KOEI??), pa ako se to uspije dogoditi tako da time nastane neka moćna domaća privatna kompanija, nekim zgodnim spajanjima, preuzimanjima… to je idealan scenarij.

      • Moje isprike g. Krešo, jer se nisam ranije javio. Zahvaljujem. Nemojte niti pomisliti da Vas ne poštujem. Noćna smjena, pa spavanje, tako da tek pijem “prvu jutarnju”. Molim, pažljivije pročitajte. Možda sam se krivo i nedovoljno dobro izrazio. Ja sam napravio pogreške, a to nikako nisu čitanje bilo koje knjige. Svakako, ukoliko niste, pročitajte Rich dad, poor dad. Imate i hrvatski, lakše je. Recimo, u Kanadi sam kupio igru Cash-flow for kids. Igram je s djecom (moji i susjedovi). Odlična stvar. Djeci je zanimljiva, na engleskom je, pa uče i engleski (zanimaju se, pitaju i to). Genijalna stvar za pokazati totalnom neznancu što je protok novca, bilanca….. Slikovita i jednostavna. Pročitao sam većinu njegovih knjiga. Nažalost, nakon što pročitate neke druge knjige (Misliti brzo i sporo, Sebični gen, Gurkanje od Thalera i Sunsteina……….) i pogledate neke video uratke na youtubeu, shvatite da u Kiyosakijevim knjigama ima i nerealnih i opasnih savjeta, pogotovo za početnike. Sanjin Frlan, njegova je kopija. Ako ne griješim, to mi je bila prva knjiga o financijama uopće. Međutim, moram biti iskren, pomoću njegove knjige Financijski preporod, izvukao sam se iz dugova i još uvijek koristim njegovu, malo modificiraniju tablicu za kućni budžet. Tako da, generalno, nemojte me hvatati za riječ. Smatram da je poanta pobijediti taštinu i od svega uzeti ono korisno te dorađivati dalje. Osobni FB profil nemam (prelijen sam za to, još uvijek smatram da bi me odvraćalo od fokusa i opterećivalo…….), ali nikad se ne zna. Suprugin FB koristim za pasivno pogledati postove i komentare g. Bakića, Brkljače, Šonje i dr. Veliki pozdrav

        • Odlično g. Bakić, da to djeluje, neki sam se dan uvjerio. Pohvalio sam službenicu u Poreznoj radi truda i objašnjenja oko JOPPD, preko njihove stranice za pohvale. Kad sam došao predati obrazac, žena se skoro rasplakala od sreće kad me ugledala. Mislite li da sam nekoliko dana trebao jesti i piti nakon toga? Veliki pozdrav svima i držite se.

        • Hvala na odgovoru! Eto, nemate vi FB profil, al supruga može lajkati vašu objavu! 😀

          Što se tiče Kiyosakija, vjerojatno ću pročitati. Kada bude na akciji na Amazonu… Misilti brzo i sporo sam pročitao (preporuka na Eclectici i prva knjiga pročitana u elektronskom obliku…), Hvala za ove druge preporuke i za preporuku za igru. Sve ide bar na “wish list”!

          A kada se radi o Kiyosakiju i ostalim knjigama o financijama, možda najveća njihova prednost, kao npr. i ovog bloga je da vam pomognu razmišljati. Dakle, nije cilj slijediti slijepo nego promjeniti svoj način razmišljanja, što ste vi (a i ja!) uspjeli! Barem za početak!

          Sretno!

        • Hvala g. Krešo. Odlično ste se izrazili. Gajiti neovisno razmišljanje. To je bitno. Inače, supruga je lajkala. Veliki pozdrav.

        • Dobro jutro dragi posjetitelji Eclectice. Ona naša jedna, ali vrlo značajna, bitka za robote polako se bliži kraju, dojmovi se slažu, projekt se svakim danom sve bolje prima, o čemu možete čitati u novinama i na portaima, a sve nas skupa, to jako veseli. Vremenom ćemo i mi, svi skupa moći odahnuti, izmaknuti se i pustiti operativu da dalje radi svoj posao. Ako negdje ne bude štimalo, uvijek možemo pomoći savjetima, novčano….kako tko može i zna. Za sada toliko od mene na ovu temu. Iako je g. Nenad nedavno, kad sam mu uputio ono moje, sad već većini poznato pismo, izbacio svoj stari članak o službenicima, nisam se htio uplitati te sebi i drugima odvlačiti fokus od trenutne bitke, koja još uvijek nije bila gotova. Evo za početak, na temu g. Nenadove ideje za projekt Pohvali službenika (sam trenutno nemam ideju, no spreman sam sutra pomoći novčano, pismom, čim god budem mogao, ako se takva ideja pojavi), nudim jednu dobru mentalnu vježbu (za one koji žele, naravno…..nema prisile….sve dobrovoljno):

          Otiđite na stranicu Vlade RH
          Pronađite Ministarstava, Središnje urede drž. uprave…….i pobrojite ih (koliko tko može, ovo je bitno)
          Bez obzira koliko ste ih izabrali, napravite jednu malu “relativnu valuaciju” (stari Eclectičari koji biraju samostalno dionice znaju o čemu govorim), a za ostale (koji čitaju, uče, ali nisu još samostalno spremni birati dionice), ništa strašno, objasnit ću
          Npr. ako ste odabrali npr. 10 ministarstava, lijepo ih na papir (word dokument ili….), zapišite
          Zatim, na svakoj od odabranih web stranica izvucite koliko linkova se nudi za pohvalu službenika, a koliko za pritužbe (predstavke) na rad te zapisujte, jedan po jedan podatak
          Kad dovršite, stavite te brojeve u odnos, npr. 10 ministarstava ima 2 linka za pohvalu i 8 za pritužbu (ili obratno, kako god ispadne), iz čega ispada da 20 % od broja koji ste gledali ima takvu i takvu situaciju. Za veći broj izvađenih podataka, imat ćete veći, a samim tim i bolji uzorak (važno i kod odabira dionica).
          Nabavite, ukoliko već niste, knjigu Umijeće jasnog mišljenja od Rolfa Dobellija (ne brinite, za ovu mentalnu vježbu, ne trebate sve pročitati, a imate i u knjižnicama) i otiđite na naslov Regresija prema sredini (neću reći koja strana, nađite sami)
          Pročitajte tekst, ako treba i više puta, a na kraju imate još o tome (uključivo i literaturu na tu temu)
          Napišite u komentaru na Eclectici do kojeg ste rezultata došli (ne bojte se, ne boli, možete pisati zaštićeni, dati si nick Pajo, Šiljo, Miki……. i tako)

          Ukoliko ste ovo napravili kako treba (možete slobodno ubaciti koji korak više ili manje, posebno oni koji nikad nisu samostalno birali dionice, a i neki stari čitatelji Eclectice), moći ćete puno bolje razumjeti tekstove i komentare autora i komentatora ovog bloga te možda biti blizu toga da shvatite (oni koji još uvijek nisu) zašto autor bloga juri cijeli dan po Zagrebu tražeći način kako pohvaliti policajca koji mu je napisao kaznu ili kako donirati klimu lokalnom liječniku kod kojeg se došao izliječiti od prehlade, u čemu ne uspijeva (ali samo kratkoročno, ipak je on dugoročni igrač). Tko zna, kad se dovoljno utrenirate, a Bože moj, možda i koju dionicu samostalno možete odabrati i uložiti nešto svog novca, za početak (VAŽNO UPOZORENJE: nipošto ne birajte dionice samo na temelju ovakve mentalne vježbe, ako vas uhvati, brzo nazad na Dobellijevu knjigu i pročitajte cijelu). Koraci i trening su bitni. Nespreman se ne izlazi na tržište dionica. Ne vjerujte meni, provjerite kod frendova koji su sudjelovali nespremni 2007. Možda neki mladi 11 godišnjak, upravo sada uči o dionicama i vuče tatu za rukav da mu kupi dionicu, tko zna? Nikad se ne zna. Veliki pozdrav svima

        • Nevjerovatno bas je i meni bila Prva knjiga Financijski preporod od Frlana ,lako se cita jednostavna i nudi odgovore o mnogo cemu , kao i vas i mene je ta knjiga usmjerila ne za ulaganje koliko da promjenim sebe iskoristim svoje potencijale 100%, promjenim posao i da se budim sa kunom vise u dzepu a ne da mi kamate zderu dok spavam to me je ponukalo da citam, ucim engleski ,promjenim posao , i da poslozim financije .nakon toga sam stalno citao o tome dosao i do Eclectice G.Bakica i svih ovih dobrih Ljudi ovdje citam sve sto se nudi ovdje i na FB ovdje sam naucio daleko vise nego u Financijskom preporodu ali recimo da je ta knjiga bila okidac a metak jos leti.

  10. Postoji li više ovakvih blogova, web stranica i izvora gdje se čovjek može investicijski obrazovati o hrvatskom tržištu, jer ovdje sam naučio u 15 dana više nego u 5 godina ekonomskog fakulteta. Sve pohvale Nenadu, i drago mi je da i u našoj zemlji postoje vizionari i pravu učitelji.

  11. Koliko ja znam ne postoji ovakvog profila i vrijednosti. Samo grafovi vrijede leksikona. tmandic, jako lijepo napisano, vratilo me na moje početke. Učimo cijeli život i super da je tako.

  12. Sandra ,da slazem se tako nekako ide i moja prica – ali sada kad vidim da se situacija drasticno mijenja i vodi nasega NB prema pobjedi u Vecernjaku bolje sam volje.
    Ovaj blog tjera covjeka da cita ,ja sam procitao sve sto se moglo naci u knjiznici o Financijama i ulaganju od prije radim dobre tablice u exellu za pracenje potrosnje ulaganja . Ma uz Nenada i njjegovu ekipu sve ce biti bolje i bolje jer ce ga ljudi poceti pratiti sve vise.

    do pobjede u vecernjem:
    Nenad Bakić, investitor i poduzetnik

    41,73% glasova: 6369

  13. Tmandic, evo ja sam vam jedan od onih koji stalno proziva uhljebe ,samo da napomenem žena mi je “uhljeb” ,oženio sam je samo zato da onaj novac koji mi država uzme,preko nje vratim, već je dobila povišicu,😁, malo šale, ali uglavnom ja također smatram da svi uhljebi nisu isti i da neki stvarno odrade svoj posao, e sada u tome i jest kvaka, to što je netko pošten i dolazi na vrijeme na posao i savjestan je ne znači da bi,TAJ POSAO UOPĆE TREBAO POSTOJATI, radi takvog posla koji je nepotreban netkom drugom koji je poduzetan je uzeto tako da bi ovaj mogao postojati. Naprimjer država odredi da jedan otkopava rupu a drugi zakopava ,i oni su pošteni i rade ali svejedno njihovo radno mjesto ne treba postojati, takva je nažalost većina poslova vezana za birokraciju. I na kraju radi njih u biti trpe oni ljudi koji rade za državu ali njihov posao je slabo plaćen jer mora bit i za ove druge, i tako taj cjeli sistem urušava sam sebe i stvara mentalitet prosječnosti i dovoljnosti “imanja radnog mjesta” u kojem oni najbolji ispastaju jer se uvjek “uhljebi sakriju”,iza medicinskih sestara,liječnika,učitelja, vatrogasaca, policajaca itd a to nikako ne treba vezati uz isti kontekst

    • Zahvaljujem na komentaru g. Roberte, i moram Vam reći kako sam neizmjerno sretan zbog Vas. Sad na trenutak zastanite i zamislite kako se opet potvrdilo da je ovaj blog, njegov osnivač i ljudi koji ovdje komentiraju, zapravo genijalna i jedinstvena stvar. Naime, o čemu se radi? Nakon mojeg teksta kojeg sam uputio osnivaču bloga te pritom, navodeći neke pojedinosti iz mojeg života i neke moje osobne dojmove o pojedinim komentarima na blogu (vezano uz uhljebe i to), komentira g. Robert i pritom, moguće po prvi put (možda se varam, ne pratim i ne vodim arhivu, a ako griješim, ispričavam se), radi jednu finu distinkciju između “uhljeba” i ostalih. Ovo je definitivno veliki pomak i drago mi je da su moje riječi izazvale takvu reakciju. Nije lako mijenjati stavove, tako da se jako veselim napretku i, vjerujem, novom početku za g. Roberta. Glede Vaše supruge, moram si uzeti za slobodno da Vas upozorim da ste na vrlo skliskom području. Podcijenjena i prezrena žena dugoročno zna biti opasna stvar. Nemojte se s tim niti šaliti. Primjerice, ja sam svoju birao jer je 2 koplja bolja od mene. Ljepša je (to nije teško), inteligentnija i pametnija (perf.2 strana jezika, studentica generacije, dok sam ja bio prosječan), staloženija, razboritija,……………….. I gle čuda, i sam sam postao bolji uz nju. Zamislite na trenutak da sam poduzetnik i sklon sam birati bolje ljude od sebe. Gdje bi mi bio kraj? Razumijem ja Vas i slažem se s napisanim. Međutim, cilj mi nije bio niti poticati niti sudjelovati u raspravama koje smatram davno izrečenima i istinitima, a sam ne mogu puno napraviti glede toga. Htio sam uputiti riječi zahvale i potpore obitelji Bakić i, koliko vidim, uspio sam. U daljnjim raspravama i hvatanjima za riječi iz konteksta neću sudjelovatiTako da ću se iz daljnjih ovakvih rasprava isključiti.

      • Tmandic ,ja se šalim vezano za ženu malo i ne govorim ja to njoj ona se u biti niti ne razumije u ekonomiju niti je to ne zanima,inače ona je medicinska sestra i jako ali stvarno jako puno se naradi na poslu,i ona je sama najbolji primjer kako nijesve svugdje isto, upravo mi se ona znala požaliti bezbroj puta kako ima brdo kolegica na poslu koje u noćnoj samo spavaju a mlade a to je i ona preopterete pa moraju skapavati od posla, također znam iz prve ruke koliko se i kako neke i neki od njih odnose nonšalantno prema poslu ili kako im je došao pacijent kojj je umro zato što netko nije provjerio uključen respirator. Inače također znam koliko se naovaca troši na narkomane jer za njih je ljecenje najskuplje i onda nema za djecu pa roditelji moraju skupljati novac dobrotvorno. Sve to o čemu vam sada govorim je rezultat sistema koji to podržava a to je JEDNAKOST , i to je ono što boli,drago mi je radi vas što ste se promjenili i ja sam davno slično razmišljao i također mi je ovaj blog puno toga promjenio u životu ,sretno u daljnjem ulaganju 😁

        • Hvala g. Roberte. Sad već razgovor ima smisla. Vaš me napredak u komunikaciji iznimno veseli. Trenutno mi djelujete kao krivulja Crobexturist-a, samo u 2 dana. Nije šala, niti Vas zezam. Ozbiljan sam. Evo, budući da ste mi sve draži, reći ću Vam nešto, a vjerujem da ćete i sami otkriti brzo o čemu se radi. Imam člana obitelji koji živi i radi u Kanadi, sličan posao kao i Vaša supruga. Vjerujte, preko facetime-a mi govori iste stvari kao Vaša supruga Vama. Znate ono (mladi, stari, ovaj radi ovoliko, ja radim onoliko). Opet ću se pozvati na g. Rudana, koji je u jednom intervjuu (naći ćete ga sigurno na web-u ili na ovom blogu), spomenuo kako nije sve vani tako kako nam se čini i da je pogubno otići iz zemlje na temelju negativne emocije. Emocija, to je jedan od ključeva. Kakva? Pa pozitivna, naravno. E sad, pitam ja Vas, ako je u Kanadi tako, je li tamo spas? Za nekoga možda da, za nekoga ne. Nema univerzalnog odgovora. Ono što je dobro Vama, meni možda šteti. Da ne širimo. Negativne emocije znaju biti pogubne za ljude koji ih upražnjavaju. Ja svojem članu obitelji pokušavam dugo pomoći, međutim, neće me slušati. Stalno vrti jednu te istu priču i ne izlazi iz začaranog kruga. Zamislte, ja iz Hrvatske vidim njegov problem u Kanadi (zarađuje 4 puta više nego ja), pokušavam mu pomoći, ali on neće slušati. To nema veze s tim gdje smo. Član tamo živi i radi dugo godina, ja i supruga smo otišli na 4 tjedna u posjetu, nakon čega sam se ja osjećao kao da sam završio novi fakultet (prvi sam put u životu letio, zamislite, kao da me grom pogodio, trebalo mi je mjesec dana da se umirim od sreće. Evo opet potvrde za g. Nenadovu genijalnu ideju o plaćanju puta ljudima u inozemstvo). Genijalno, zar ne? Savjetovao sam mu čitanje knjiga. Evo malo reklame: Moć navike – Charles Duhigg, Umijeće jasnog mišljenja – Rolf Dobelli (odlična kao džepno izdanje Kahnemana, Buffetta i dr. – svako malo u nju zavirim), Misliti i postati bogat – Napoleon Hill (mali savjet, ne obazirite se na negativne komentare, pročitajte, ustrajte i pomozite si). Međutim, neće me slušati. U posljednje vrijeme, kad krene, prekidam brzo razgovor. Ne želim biti njegov teren za širenje negativnosti. Možda jednom shvati, možda nikada. Tko zna? Na njemu je. Neću odustati. Sad probam ovako. Već me pita, zašto ne razgovaramo duže? Još jedna mala preporuka. Ukoliko se tijekom čitanja neke knjige, nađete u situaciji da sadržaj ne razumijete, ili ga ne razumijete u potpunosti, ne očajavajte, ne odustajte. Rješenje je jednostavno. Pročitajte ponovno, pa i više puta, ako treba. Ono što nikako ne shvaćate, zaboravite. Izvucite bit. Nemojte biti zlovoljni ili, ne daj Bože, ljubomorni na autora. Jednostavno, kao u školi, postoje među nama ljudi koji neke stvari bolje i brže upijaju, a neki sporije i kasnije. Što ćemo učiniti? Krenemo li u ljubomoru, zavist itd…, kud nas to vodi? U propast, naravno. Pročitamo li još koji put, gle čuda, stvari postaju jasnije. E sad, što je korisnije? Biti ljubomoran i zavidan konstantno, ili uložiti koji dan više i pokušati razumjeti. Recimo, ja ne razumijem potpuno Damodarana, kojeg trenutno čitam. Ne volim grčka slova niti formule, a neću ih vjerojatno niti zavoljeti. Što činim? Hoću li vratiti knjigu, hoću li početi govoriti da je Damodaran loš, kompliciran,……..? Ne. Držim se većinom tekstualnih dijelova, ostalo preskačem (g. Bakić, inače genijalna preporuka, strašno napredujem čitajući je). Jednostavno ću razumjeti da postoje oni koji to razumiju i znaju i ja, koji to trenutno, ne razumijem. Ako krenem razumijevati, na meni je. Vjerojatno ću razumjeti na kraju, ali pitanje je koliko mi toga zaista treba? Znate ono, često spominjano na ovom blogu i drugdje, 80:20 i to. Ja radim tako da, čitam više puta (vrlo bitno, ono što me zanima i za što imam interes) dok mi se doslovno ne usiječe u glavu. Gle čuda, nakon nekog vremena, progledam. Netko je tu negdje spomenuo, zašto nemamo više ovakvih blogova? Ja se pitam, trebaju li nam? Hoćemo li postići više rasprave, hoćemo li privući više kvalitetnih korisnika, hoćemo li postići kvalitetniju raspravu, temeljenu na činjenicama? Vrlo vjerojatno ne. Imamo teren, imamo trenere, imamo kvalitetnih igrača. Pa onda igrajmo. Ovo je naš Wembley. Pokažimo se. Uhhhhhh………previše sam raširio, ispričavam se. Mislim da je bit, više nego pogođena. G. Roberte, držim fige i dalje. Veliki pozdrav svima.

  14. Robert ova ti je dobra sa jednim koji kopa rupu a drugi zatrpava istu a da se nista u nju ne stavi e sada nije tu problem sto su ih uhljebili nego je problem sto ne vide da nisu produktivni i da tu penziju zaraditi nece, svi se hvataju na ono dok ide ide . Ako gledas amere pa i oni zaposljavaju preko veze , Policajci ,vatrogasci,vojnici i slicno generacijama ali oni daju sve od sebe da ne osramote djeda ,oca … a ako nisu za te poslove oni jednostavno odu dalje ili se prekvalificiraju .

    • Tako je, da ne osramote oca, djeda, da pomognu ocu, djedu. A kod nas, kažu da Hrvati kao cijene obitelj, ali ne vidim baš da se trude ne osramotiti, pomoći, nego je to češće da se žele okoristiti očevim, djedovim, uhljebiti se pomoću njihove pomoći. Sav taj nepotizam i uhljebljivanje u Hrvatskoj ne izgleda niti blizu kao nekakav američki “family business” mentalitet ili kineska tradicionalna roditelji/djeca hipersnažna emotivna veza.

      Trenutno je Amerima čak i White House doslovno family business 😀 Ali nije to baš naš tip nepotizma, tek tako da se nekoga “uhljebi” (ne treba njima to), oni su zauzeli te pozicije s jasnim ciljem da nešto korisno naprave, da pomognu svom ocu/djedu u njegovom velikom i važnom poslu.

      Čak i mala Arabella non stop radi na soft diplomaciji njegovanja odnosa dvije velesile: https://mobile.twitter.com/IvankaTrump/status/827132690910556160/video/1

  15. Najveći problem Podravke je što ona mora uvoziti voće i povrće, jer domaća proizvodnja ne pokriva njene potrebe. Ne sumnjam da u Podravci ima ljudi koji imaju znanja i volje, ali uvoz sirovina sigurno ne predstavlja dugoročno održiv model. Tu dolazimo do pitanja nacionalne strategije u poljoprivredi, a ista zapravo ne postoji. Nisam siguran da bi Nestle ili netko iz Evrope pogurao Podravku naprijed, nego se bojim da bismo imali drugu INA-u. Podravka se na globalnoj razini ne može natjecati niskim cijenama, a ima premalo financ. sredstava i globalnog znanja da bi se izgradila kao ekskluzivni brand. Poslovne trendove u svj. prehrambenoj industriji najbolje prezentira ekipa iz brazilskog 3G Capitala kroz model spajanja Heinza i Krafta. Ako bi vlasnici PODR i ATGR doslovno iskopirali taj model, bilo bi šanse za uspjeh. 3G Capital je najveće napore, uz financijsko restrukturiranje, uložio u marketing, ali tu su angažirali poduzeće koje radi u skoro 50 zemalja svijeta tako da su pokrili navike kupaca iz cijelog svijeta, a velike su promjene napravili na samoj ambalaži u pogledu dizajna, materijala i poruka koje šalju kupcima kao i u uvođenju novih komunikacijskih kanala.

  16. Ovako da ne duljim meni su super vecinom vase ideje i razmišljanja .
    Ali uvijek postoji ali, znaci Podravka je d.d. i Atlantic je d.d .
    Treba gledati ako gledamo stratesko koliko Podravka otkupi domacih poljoprivrednih proizvoda koliko Atlantic , kolika je prosjecna plaća u Podravci i kolika je u Atlanticu , koliko love Podravka uplati a koliko Atlantic u proracun , mirovinski ,zdravstveni itd.
    Npr Uvoz Uvoznikovic ima para i zelje da kupi CIJELU PODRAVKU ali bas cijelu, usput da radnicima isplati ali bas svima zakonsku otpremninu ono po godini staza i tako to ………… uglavnom svi zadovoljni .
    I onda sto jeftinije proizvoditi kulen parizer pastetu kobasicu kuservu pelate u juznom Haradu . U hr ostaje samo uprava par skladista i cca 100 fertretera koji obilaze hotele i ducane znaci pomidor u juhi od podravke nije iz Hr nego je uzgojen tamo negdi u zemljama Valinora i dosao je jeftiniji u Hr . Negdi u toj jednadzbi nesto ne stima kako moze isto kvalitetan proizvod kostati isto ako je sirovina iz Valinora ili iz npr Visa .
    Deset godina kasnije slucajno se primjeti da u hr ljudi oboljevaju od povecanog broja madeza i odjednom dionice farmaceuta skacu i slucajno sin od Uvoza Uvoznikovića je vlasnik patenta za taj lijek .
    I sad najmanje bitno ali ne i zanemarivo npr ja sam elektricar obrtnik koji uplacuje u mirovinski i zdravstveni sustav hr naravno i porez i zbog toga sto je Podravka prodana Uvoz Uvoznikovicu i sto su ljudi potrosili pare na proizvode i zapadnog Arnora nema para ni mirovina ni za zdravstveno a ja u mirovini ok uplacujem treci stup ali drzava bankrotira sto meni vridi mirovina ukupna od cca 500 Eura ako je cca 350 eura iz te mirovine iz moje stednje treceg stupa.
    Jer ako sam stedio toliko u trecem stupu onda sam zbog pomanjkanja posla u hr( a pomankanje posla je naravno pet posljedica sto nema neke tvornice koja zaposljava cca 1k ljudi i jos toliko drzi kao vanjske suradnike tj od njih otkupljuje sirovinu ) uplacivao samo u stednju i onda ispada da sam samo zivio da bi radio što mislim da je glupo i civilizacijski doseg roba .
    E sad sto je strateski da Atlantic ako je faca i ima para pa neka kupi Podravku od drugih a ne od drzave . Što će biti strateski dobro za nas da Atlantic kupi Podravku i preseli proizvodnju i otkup u Makedoniju i zaradjuje samo na razlici cijene u radnoj snazi a lova za mirovine ide u MAkedoniju .
    To bi trebala biti definicija strateskog .

    • To se treba pojednostavniti: strateško je ono što donosi strateško veliki profit za svoje vlasnike, ako su ti vlasnici građani RH onda je to strateško za RH (u suprotnom za te države čiji su to građani; a mi smo prijatelji svim državama i građane svih država smatramo jednako vrijednima tako da nam nije neki problem ako su nečega stranci vlasnici, mada je možda nam malo ugodnije da su to naši građani jer s domaćim ljudima ipak osjećamo veću sentimentalnu povezanost nego s tamo nekim Švicarcem kojega nikad vidjeli, ne poznajemo ga).

      Nema ničega što može imati primat pred profitom. Profit je kapital, a kapital je alat za stvaranje nove vrijednosti. Želimo što više vrijednosti za što više ljudi, želimo da ljudi žive bolje, duže, da ljudska rasa opstane duže, da je ništa ne unišiti itd. Zato je profit koji se stalno reinvestira da stvori novi profit jedino dugoročno bitno, sve ostalo su kratkoročne zablude.

      Domaće poljoprivredne proizvode neka otkupljuje tko hoće, kome se sviđaju dovoljno obzirom na to koliko koštaju. Ako nema onih kojima se sviđaju koliko koštaju, onda se ti poljoprivredni proizvodi trebaju prestati proizvoditi i taj kapital iskoristiti bolje.

      Strateški bi promašaj bio proizvoditi nešto što nema smisla proizvoditi. Dakle manje će ljudi dobro živjeti, kraće će živjeti, neki komet će imati veću vjerojatnost da jednog dana iskorijeni ljudsku rasu itd., ako hrvatski poljoprvirednici proizvode nešto što ne bi trebali. Jer sve se to zbraja. Isto tako ako RH ne privatizira nešto što treba privatizirati itd. Nisam siguran da naši političari kada su protiv privatizacije nečega razmišljaju o tome koliku štetu rade ne samo kratkoročnu, srednjoročnu, nego kako posredno utječu i na dugoročni razvitak cijelog svijeta, opstanak čovječanstva.

      Plaće u Atlanticu, Podravci i svakoj drugoj firmi nemaju nikakve veze s Podravkom, Atlanticom niti bilo kojom pojedinačnom firmmom nego sa stanjem ponude i potražnje na tržišta rada s kojega oni mogu/moraju crpiti svoje ljudske resurse.

      Jedini i glavni odgovorni za tržište rada u RH je Sabor/Vlada RH, s jednom jedinom ispravnom metodom utjecaja na njega: porezi i regulacija. S manjim porezima i razumnijom regulacijom će se gospodarstvo manje gušiti i tržište rada će biti zdravije. Nije dobro da neka država guši svoje građane i kao takva biva loš subjekt svijeta, onaj koji čovječanstvo usporava u svom napretku.

      Atlantic, Podravka i svaka firma mora nastojati minimizirati svoje uplate u proračun bilo koje države, pogotovo one države do čijih građana im je stalo iz nekih sentimentalnih razloga. Medvjeđa usluga je građanima uplaćivati im u državni proračun. Uplaćuje se minimalno koliko se može obzirom na bruto dobit koja se nastoji maksimizirati, u skladu s važećim zakonima. Ukoliko se procijeni da ima smisla (da je dobar ROI) dobro je investirati u lobiranje za smanjanje poreza.

      Ako Atlantic/Podravka odesli u Makedoniji, vrijedni Makedonci će imati lijepu firmu za raditi u njoj (zar to nije lijepo, imaš nešto protiv Makedonaca?) a hrvatski građani će kao dioničari (zato neka paze da ne propuste biti dioničari dobrih komapnija na ZSE) bolje oplemenjivati svoj kapital (jer sigurno ne bi odselili da se to ne isplati), svijet će bolje napredovati, manja će biti vjerojatnost da ljudska rase izumre (jer bržim i većim napretkom prije ćemo doći do kolonizacije drugih svjetova itd.)

    • Mislim da je s ovakvim argumentima promašen “ceo fudbal”.
      Dovoljno je da se zapitamo što je to strateški u tome da država proizvodi začine, toalet papir i sl.?
      Odgovor je jasan: ništa! Osim naravno ako ne želimo ići putovima Venecuele i sličnih.

  17. Rusi dolaze, iz VL:
    “Prevedena na narodski jezik, Azimovljeva poruka glasi: budite država, uskladite političke i gospodarske interese svoje zemlje i surađujte s nama. Jer činjenica je sljedeća – Agrokor nije obična tvrtka, nego sistemski važna kompanija.

    Sa 60-ak tisuća zaposlenih, prihodima koji premašuju 50 milijardi kuna i s pola Baranje pod koncesijom, Agrokor je “too big to fail”. A kao tako važan igrač u Hrvatskoj, istodobno je izložen ruskim bankama koje u svojim rukama drže trećinu Agrokorova duga. A Rusi znaju da je, kad Todorić kihne, cijela Hrvatska prehlađena.”

  18. A kad govorimo o prehrambenim firmama, o “strategiji”, iako ga nitko više nigdje ne spominje, za mene je neizostavan dio priče Dukat. To je tako dobro vođena firma, i dok je bila u pretežno domaćem privatnom vlasništvu, i danas kada je u većinski stranom vlasništvu. Da je to kojim slučajem bilo državno sve oko godine, to bi bar trenutno sada bilo teški gubitaš, ali u ovoj realnosti čista suprotnost.

    Ja sam od relativno nedavno ponovno dioničar LURA-R-A, svjestan da je mljekarski sektor u zadnjih godinu-dvije u nekakvoj krizi ali u kojoj Dukat baš pokazuje svoju pravu snagu, divim se Dukatu kako je uspijevao zadržavati profitabilnost u takvim uvjetima.

    Kad je izašlo ovo zadnje izvješće malo je reći da me oduševilo. Čini se da je i ta “kriza” pri kraju, i da je Dukat izašao iz nje jači nego ikada. Tako se to radi. Negativan dio ciklusa nije izgovor za loše poslovanje nego prilika za još ustrajnije nastaviti na trajnom procesu povećanja efikasnosti svih procesa na svim razinama. Pa kad dođe pozitivan ciklus, tim bolje.

  19. Kad govorimo o “strateškim društvima”, mislim da će s Agrokorom biti sve OK.

    Nevjerojatno je kako ljudi lako nađu razloga za “paniku”. Eto danas mi čak i ZVZD-R-A pada ko kruška.

    Ali, sve je to dio tržišne svakodnevice, kao i ona stara “Be greedy when others are fearful and be fearful when others are greedy”

      • G. Bakicu sad ste mi dali jednu ideju , znam da imate posla preko glave ali mi se cini da bi takav post pomoga svima a narocito pocetnicima u ulaganju naime radi se o tome da otvorite post za citate iz procitanih knjiga recimo kao ovaj od mclynx.:“Be greedy when others are fearful and be fearful when others are greedy” naravno sa naznakom imena knjige i imenu onoga ko je to rekao ,recimo znam da je ovai iz knjige o Buffettu (Bufetov Nacin ili kako to radi buffett ili cak mozdaiz Inteligentnog investitira) ali eto nisam siguran a knjige sam nedavno opet procitao. Zamisljam taj post da svi na Eclectici postaju izreke i pametne stvari iz knjiga tako da na jednom mjestu imamo puno pametnih izreka od ljudi koji su ostavili traga u Ulaganjima cijelog svijeta i da nam to bude podsjetnik jer dosta stvari iz knjiga se zaboravi . Naravno predlazem da tamo nema nikakvih komentara nego samo kako rekoh /Knjiga ta i ta / Ciji citat i poruka citata )
        eto recimo vi krenite sa jednim pa da vidimo kako ce to biti podrzano od ekipe.To je samo moj skromni prijedlog na vama je da li to izgleda dobro,a ako ima zainteresiranih neka podrze ovu inicijativu.
        :). Veliki pozdrav –

    • Bravo g. mclynx i g. Nenade. Tako se ispravno razmišlja. Moje skromno mišljenje je da je g. Todorić najprije veliki čovjek, a onda sve ostalo. Članovi njegove obitelji su vrijedni i korisni članovi društva, a usto su i jako pozitivni. To se jednostavno projicira i na nihove suradnike i zaposlenike. Iako su trenutno u “problemima”, sjetimo se da problemi mogu značiti i prilike. Ne brinite za g. Todorića. Ima On utakmica u nogama. Siguran sam da će, zajedno s članovima svojeg vrijednog tima, smisliti kako se izvući iz problema. Već na tome rade. Ako znate ispravno čitati tekstove novinara, i sami ćete vidjeti. Bitan je način razmišljanja, koji ima g. Todorić, a i većina uspješnih poduzetnika. I to vrijedi za svakoga, bez obzira živi li u Kulmerovim dvorima ili u stanu od 56 m2 i radi li u drž.službi, ima li vlastitu tvrtku ili je samo ulagač. A za one koji bi voljeli da g. Todorić “bude dropa”, predlažem vraćanje na početak ovog bloga i polako čitanje tekstova autora ovog bloga od početka. Vel.pozz svima……

  20. Ovo je najveci dnevni pad burze od kada sam na njoj 🙂 , gotovo 3% za samo sat vremena nakon otvaranja interesantno nemam nista agrokorovo ali padaju i sve moje i to upravo u postotku kojim pada cijeli crobex ali slazem se sa gore navedenim Buffettov zakon cu upotrijebiti on ne grijesi 🙂

    • Od kad ja ulažem na ZSE, indeks je ukupno 45 dana imao po dnevni pad veći od 3 %. Najveći pad je bio čak 11,36 % jedan dan one vruće jeseni poslije bankrota Lehman Brothers.

      To je bilo jako korisno iskustvo. Više me ne može preplašiti niti dnevni pad tržišta od preko 10 %.

      Sve je to normalno. Cijene dionica osciliraju nepredvidljivo. Sjetimo se samo američkog tržišta poslije nedavnih predsjedničkih izbora, prvo zaronilo a onda naglo izronilo iz čista mira. Tako da niti ovaj naš pad ne znači da do popodne ne može čak i u plus. A može i minus od preko 10 %, sve može. I ništa to nije problem 🙂

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s