Društvene paradigme

Hrvatsko školstvo u brojkama i kako smo pogrešno shvatili reformu (2)

Napomena: Ovo je samo ažuriranje članka Hrvatsko školstvo u brojkama i može li reforma kurikuluma uspjeti? od prije točno godinu dana, u kojem možete vidjeti mnoštvo podataka.

1. DZS je upravo objavio nove podatke o hrvatskom školstvu. Prikazujem ih grafički. Glavna varijabla je demografski slom, koj se vidi i u školama. Ovo je broj učenika u svim osnovnim i srednjim školama u RH. U 16 godina se smanjio 20%:

Pogledajmo najprije osnovne škole. Broj učenika je i ove školske godine pao, iako sporije nego prije. U 16 godina ovog stoljeća je pao oko 22%:

Broj nastavnika je nastavio rasti, u istom vremenskom razdoblju porastao oko 23%:

Budući da neki nastavnici ne rade puno radno vrijeme ili se ‘broje dva puta’, ponekad se kaže da umjesto ove brojke treba gledati broj nastavnika u ekvivalentu punog radnog vremena. Trend izgleda jednako (iako malo neurednije):

Stoga – kako je trend praktički isti – a kako su ovi podaci dostupni samo od 2005., a zanimaju nas dugoročni trendovi, gledat ćemo ‘običan’ broj nastavnika.

To dovodi od ovog omjera učenika i nastavnika:

U srednjim školama je ovo sve istaknutije:

Načelno, nema ništa lošeg u velikom broju nastavnika. Međutim, on sam po sebi, ne garantira kvalitetu! Pogledajmo usporedni grafikon za EU, i posebno slučaj Finske (podaci nisu ažurirani zadnjom dostupnom godinom, ali slika je ista):

2. Ono što jest loše su loši rezultati, a pogotovo ako se postižu usprkos sve većem ubacivanju resursa u sustav.

A rezultati su, mjereno mnogim načinima, a posebno najpoznatijim globalnim istraživanjem PISA jednako loši kao i prije. To definitivno znači da nešto u školstvu radimo pogrešno.

Nažalost, zadnjih godina je kao ‘magično rješenje’, rigidno, pa i na razini kulta, ponuđeno kao rješenje ‘reforma kurikuluma’. Međutim, osim što je predloženi kurikulum imao mnogo mana, on ne može biti nosilac reforme obrazovanja. Obrazovanje se može promijeniti jedino reformom obrazovanja (kao sustava javne uprave), u koji se onda može po potrebi ‘utočiti’ i ‘reforma kurikuluma’. ‘Ulijevanje’ novog kurikuluma u nereformirani sustav je kao nasilno instaliranje Windows 10 u stroj koji je predviđen za Windows 3.1 koji je u međuvremenu opterećem mnogim driverima i možda nekim kvarovima — dovodi samo do otpora i kvara sustava, te, posebno, gubi se reformski kapacitet.

Također, fokus na ‘reformu kurikuluma’ skreće pažnju s one stvarno potrebne reforme obrazovanja, reforme institucija obrazovanja (školstva). To je ponekad teško za razumjeti, krenuti od apstraktnog, infrastrukture, a ne pojavnog. Ali kao i inače, civilizacija se temelji na institucijama.

3. Ovaj veliki rast broja nastavnika uz istovremeni pad broja đaka, a kojim ne postižemo rezultata ne znači da ‘višak treba otpustiti’. Uočimo najprije da nekoliko postotaka nastavnika godišnje odlazi u mirovinu – prirodni odljev. A istovremeno, nastavnici su s obzirom na značaj posla koji obavljaju, potplaćeni. To vjerojatno znači da se jedan broj nastavnika zapošljava u školstvu jer nema drugih prilika, pa možda nisu najmotiviraniji za taj posao.

S druge strane, to ujedno znači da dobri nastavnici nisu motivirani, jer se sustav prilagođava prosječnosti, ili štićenju ispodprosječnih, kao svuda gdje vlada uravnilovka. Ne znam jeste li znali, ali, primjerice, ako neka škola dobije EU projekt, nastavnici koji sudjeluju u njemu, dakle većinom (naj)bolji nastavnici u (naj)boljim školama) ne dobiju ni kunu nagrade – sve se oslanja na njihov entuzijazam.

4. Nije tajna (osim zatucanima, a takve često nalazimo među socijalistima – jugonostalgičarima, kojima trash-marksizam postaje glavna dimenzija razmišaljanja, koliko god da su ‘načitan’) da je jezgra suvremenog kurikuluma u svim ravzijenim zemljama STEM (Science, Technology, Engineering, Mathematics). To naravno ne podrazumijeva da svi đaci trebaju tražiti karijere u STEM područjima, dapače, ali:
– zanimanja iz STEM područja su danas najtraženija i najbolje plaćena
– vještine iz STEM područja su temelj značajnih dijelova današnje pismenosti: primjerice, znanstvene, ICT i financijske pismenosti
– komptencije iz STEM područja ulaze u mnoga druga zanimanja (čak i većinu društvenih, kao što je socijologija, psihologija, antropologija, da ekonomiji i ne pričamo)
– STEM je glavni alat suvremenog kurikuluma upravo za ključne kompetencije koje suvremeno školstvo želi razvijati: kritičko razmišljanje, komunikacija, suradnja …, kao i osobine karaktera: znatiželja, kreativnost, incijativa, upornost, adaptivnost …

Naravno, mnogi ljudi ne mogu razmišljati jasno, pa ‘razmišljaju’ u bezveznim terminima islkjučivosti pa ‘misle’ da ako se promoviraju STEM kompetencije, da se onda zanemaruju druge. Takvih je viđeno i kad su se uvodile olovke u škole, a i u drugim dijelovim društva su poznati, primjerice Luditi, koji su razbijali strojeve u industrijskoj revoluciji tvrdeći da strojevi štete radnicima i napretku ljuti općenito. Nažalost, i danas ima mizantropa koji bi zbog svojih ideoloških zabluda hrvatskoj djeci onemogućili da budu ravnopravni građani 21. stoljeća.

Ovdje možemo ponuditi iskustva IRIM-a koja povezuju te dvije teme. Kao što vjerojatno znate, mi smo (financirano uglavnom našim privatnim novcem) najveći donatori u hrvatskom školstvu, s mnogim projektima među kojima su:
Croatian Makers liga, s oko 1.800 doniranih edukativnih robota u preko 360 ustanova, s oko 8.000 uključene djece; ovo je lokalizirano i potpuno uključivo, dolazimo do najnerazvijenih dijelova zemlje i djecu jednako uključujemo kao i velikim gradovima
– istovjetne lige Bitka za znanje u Srbiji i SPARKreators u BiH koje su nedavno počele, uz našu potpunu donaciju know-how i čak inicijalne financijske donacije. U Srbiji je ostatak sredstava dao uglavnom UNDP i Vlada Srbije kroz dva ministarstva, a u BiH projekt financira SPARK, dio Nsoft grupe
STEM auto, koji dovodi digitalnu pismenost i kreativnost u najmanje razvijene krajeve Hrvatske
Internet stvari i Logo
– velike donacije opreme nevezano na posebne projekte
– te na koncu STEM revolucija kojom smo najsuvremenijom opremom za digitalnu pismenost i kretivnost zakoračili u preko 1000 ustanova, prvenstveno osnovnih škola, ali i srednjih, visokih, udruga i domova.

U svim tim projektima naša snaga su nastavnici. Svi oni koji sudjeluju to čine dobrovoljno, a suradnju ugovaramo s ustanovama (dakle, institucionaliziramo se). To pokazuje da u hrvatskom školstvu ima mnošto motiviranih nastavnika koji mogu i žele pružiti svojim đacima više, ne izgovarajući se na kurikulum. Pogledajte samo ove rezultate ankete s nastavnicima, kad im se da u ruke prava tehnologija i poštovanje: STEM revolucija update: fantastični rezultati među nastavnicima!

Čak i ovakav kakav je, dobrim nastavnicima omogućava više i bolje. Zamislite sad kad bi se reformirao sustav, od dobrih nastavnike napravio zvijezde, dodatno ih nagradio i tako dalje.

Ključ promjene je stoga evidentno u sustavu, ne ‘kurikulumu’. Odnosno, implementacija novog kurikuluma je moguća tek uz promjenu sustava, što nažalost tek sada vide mnogi koji su zagovarali i namjeralavali provoditi ‘kurikularnu reformu’ – ali bolje ikad nego nikad!

Oglasi

42 replies »

  1. Slažem se sa izloženim, ali mi nije jasna definicija da su uglavnom socijalisti, koji su prema iskazanom uglavnom i jugonostalgičari i zatucani i možda staljinisti i kaj ja znam kaj sve ne, a znamo kakva je sjeća bila upravitelja škola u devedesetim, kada su to postali uglavnom podobni. Ako već tražimo nekakve krivce onda bi to osim u ministarstvu prosvjete trebalo tražiti i među rukovoditeljima škola. Ali mi se čini da je autor previše opterećen svjetonazorom. Ja se smatram umjerenim ljevičarom, ali zato mi nije ni na kraj pameti da desničare smatram zatucanim, samo sa drugačijim pogledima na životna zbivanja.
    Bez obzira na prije napisano, čestitam na STEM-u, a to što se govori da nema dosta nastavnika za informatiku i slično, ali nitko ne naglašava da nedostaje nastavnika za vjeronauk. Možda je tu donekle odgovor za povečani broj nastavnika.

    • Gospodin Branko moram reagirati na dopustite, malu smicalicu sa vaše strane, kako su 90-te u Hrvatskoj značile postavljanje podobnih u školstvu i sječu upravitelja !?
      Sječa je ubojstvo 16 fratara doktora znanosti + 50 nedoktora znanosti metkom u glavu u Hercegovini nakon ww2.

      Zbog rata i kompliciranog stvaranja države nije bilo lustracije u školstvu, niti uopće. Određena uglavnom poboljšanja zvati sječom svakako nije objektivno niti odgovara istini, svaka lokalna sredina to zna za sebe. Ogromna većina nastavnika i profesora su morali biti članovi KPJ, a oni koji nisu bili u Partiji bili su u pravilu radišniji i kvalitetniji dio kadrova, uvijek na oku vlastima.

      Nažalost 90-ih, nisu odstranjeni pripadnici tajnih službi totalitarnog režima, Komunističke partije i slično iz javnih službi, nego su mnogi napredovali i dan-danas drže katedre po fakultetima ili su ambasadori i slično. Daleko bi nas odvela ta rasprava, ALI svjetonazor ne može poništiti poviesne
      činjenice. Njemačka je to odlično rješila 90-ih….a Hrvatska djelomično u tragovima ( nazivate to SJEČOM), pa demokratske promjene nisu zahvatile sasvim do zdrave supstance, što je razumljivo
      uzimajući indokrinaciju 50-ak godina masovnim ubojicom Titom, Jugoslavijom i socijalizmom.
      Nažalost, posljednjih 30-ak godina nije zaustavljen trend propadanja školskog sustava, a pad
      broja učenika je ogroman. Članak g. Bakića jasno ukazuje na to da od prosječnosti nema ništa,
      da nastavnike koji rade u sustavu koji to zaslužuju treba platiti bolje, a one kojima je posao
      navika stimulirati da otiđu iz obrazovnog sustava.

      • Nažalost potpuna “lustracija” u školstvu nije bila moguća, jer je većina kadrova saveza komunista prešla u HDZ i time postala zaštićena vrsta. Makar sumnjam da je to uopće bitni dio problema. Najveći dio problema je to na što g.Bakić ukazuje pod točkom 3 – ne postoji meritokracija u sustavu, dakle da nagradimo uspješnije, a riješimo se neuspješnih.

        Mislim da je lustracija još jedna floskula, nekakav deus ex machina koji će sve riješiti, slično kao razmišljanje na tragu floskule “samo da izaberemo poštene ljude i sve će krenuti na bolje”. A u principu, ono što fali je sustav nagrađivanja, gdje će najbolji biti nagrađeni i ostati, a najgori otići. Bez obzira iz koje su stranke (i jesu li uopće iz neke stranke) najbolji i najgori.

        • Republika Njemačka je smatrala da je lustracija uvjet RAZVOJA i bila je u pravu.
          Lustracija je prepreka daljnjem širenju totalitarizama, promjene stranaka su tu nebitne, jer
          sada svatko bira stranku koju želi. Problem nije promjena stranke, nego je problem što je ostao isti mentalni sklop unatoč uvođenju demokracije i parlamentarizma 1990. U višestranačju nema zaštićenih vrsta, to je bilo moguće jedino u jednopartijskoj totalitarnoj Jugi.

          Vidite iz friškog teksta i slike da većina ipak nije prešla u HDZ, nego su ostali čvrsto na svojim
          ljevičarskim pozicijama. Evo u svibnju 2017. prodaju marksizam protiv kapitalizma. http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Obersnel-Divljem-braku-neoliberalnog-kapitalizma-i-globalizacije-treba-reci-dosta
          Pokazuju Titov Mercedes koji je trebala imati svaka općina… a da ga drže baš jako zmazanim iznutra http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/SKUPOCJENO-AUTOMOBILSKO-BLAGO-Otkrivamo-tajnu-luksuznog-Titovog-rijeckog-Mercedesa 1977. zakoni su bili neumoljivi, protokol brutalno precizan: sve općine s kojima u dodir na proputovanju dođe Josip Broz Tito moraju svoje vozne parkove obnoviti skupocjenim »mercedesima«.

          Na lažima, obmanama i promicanju ljevičarskih laži i neznanja ne može se prema naprijed niti u jednoj sferi, a kamoli obrazovanju. Europskom rezolucijom o osudi svih totalitarizama DA.

        • Krivo – većina je ipak prešla u HDZ. Čak oko 100000 njih. Članak koji ste linkali ukazuje na to da u SDPu ima komunista. To naravno stoji. Ali evo vam članak u kojem je citiran članak stranih autora koji govori koliko je članova saveza komunista ostalo u savezu (dakle SDP-u) a koliko ih je prešlo i gdje. Većina u “državotvorni” HDZ naravno.

          http://www.index.hr/vijesti/clanak/hdz–stvarni-nasljednik-saveza-komunista-hrvatske/815399.aspx

          Citat:

          Dakle, kraj 1990. godine SKH-SDP, današnji SDP ostaje s niti 50.000 članova, dok HDZ preuzima 97.000 članova Saveza komunista Hrvatske. Zaključak koji navode Pickering i Baskin je (citiramo u izvorniku): “These party membership numbers suggest that the HDZ, which Croatian voters swept into power in the April 1990 multiparty elections, could be considered a Communist successor party.”

        • Slažem se u potpunosti sa svim negativnostima Titovog režima, ali nikako nebismo smjeli zaboraviti da je on organizator antifašitičkog otpora priznatog od čitavog svijeta. Upravo ta činjenica je dovela do toga što smo se kao rijetko koji narod sami oslobodili fašističkog jarma, a time pod okrilje naše zemlje prvi puta dobili Zadar, Rijeku, Cres, Lošinj i Istru. On je ocrtao naše republičke granice koje je ojačao Ustavom iz 1974 godine i na temelju kojih smo priznati od međunarodne zajednice kao Republika Hrvatska i zato bi mu morali reći Hvala.

        • Dobro je to za mnoge koji su iskreno prihvatili višestranačje i demokraciju, dok su drugi ostali vjerni propalom sustavu dosmrtno i prenose ga na mlađe generacije putem lijevih stranaka i u 2017.
          Taj je sustav bio izrazito klijentelistički i usmjeren da vrhnje poberu samo vrhovi Partije, kao i danas. Možda su prelazili, jer su naučili da desnica zastupa niže poreze 🙂

          Kako god gledate HDZ doživljava danas sa mlađim ljudima pravu renesansu kao i 90-ih, na ključne položaje u državi dovodi nestranačke ljude (ministar financija, državni tajnik MUP- danas sutra ministar i slično). Očito to može jer državotvornije od HDZ-a ne postoji, a ni šire prema političkim gledištima, a da se nudi stabilnost i (iako prespor) kontunuirani daljnji razvoj.

          Predsjednica države je potekla iz HDZ-a 90-ih i uopće ne baštini komunističku tradiciju.
          Pospremila je bistu “druga” Tita u muzej i tim odgovornim državničkim i mudrim potezom praktički oduševila cijelo istinski demokratsko društvo, dok je u isto vrijeme jednim potezom uništila mit o zlatnom dobu jugoslavenskog komunizma, na kojem vođa oporbe i predsjednik SDP-a dan danas gradi svoju neuspješnu politiku. Usput rečeno premijer iz HDZ-a ima oko 5 veću popularnost prema mišljenju javnosti, od šefa oporbe koji zastupa i dalje retrogradnu SDP-SKH politiku sa svojim bliskim suradnicima iz članka.

        • G. Car Titov režim je bio masovno zločinački.
          Velika je sramota za cijeli demokratski i zapadni svijet što je toliko dugo podržavao Tita koji je odgovoran za likvidacije desetaka i stotina tisuća ljudi u rasponu puno godina. Morate poznavati povijest, da je to bilo zbog blokovske podjele svijeta i svi su okretali glavu zaokupljeni svojim interesima. Mnogi masovni ubojice širom svijeta su došli na Titov sprovod (istočnoeuropski, azijski, afrički monstrumi) i ljaga je tih državnika što su kao predstavnici demokratskih država bili zajedno sa njima iako su dokazano znali monstruozan karakter njihovih i Titovog režima…
          Uporno se piše hrvatska povijest na lažim i krivotvorinama i stavlja hipoteka fašizma/nacizma kojega hrvatski narod, a ma baš nikada nije podržavao osim tragične i vrlo kratke epizode u vrijeme II. svjetskog rada kada je priznavanje strašnog vladara svijeta u to vrijeme Hitlera bio uvjet biološkog opstanka. Nakon pada fašističke Italije kome je uopće Zadar, Rijeka ili Istra mogla pripasti, Rumunjima ? Povezivati to sa Titom je obična propaganda propale države.

  2. apsolutno se slažem da je u njemačkim uvjetima lustracija neophodna, ali je u ratnim uvjetima ipak situacija malo, odnosno, puno drukčija. što bi se reklo – koristili su se svi raspoloživi resursi. ilitiga, po domaći: cilj opravdava sredstvo. drugi je par cipela što je to sa sobom dovuklo mnoge neželjene posljedice (dapače, vrlo gadne…nešto k’o gljivice na stopalima), ali… što sad.. protiv novonastale situacije se treba boriti na način da se gljivicama ograničava hrana.
    a što se tiče sječa: one su uvijek donosile uglavnom loše posljedice.. naime, nisu isto bile sedamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća, pa tako ni pripadajući kadrovi u školstvu. to se trebalo drukčije desiti, no, štošta se trebalo drukčije desiti.

    • Iz povijesti je poznato da je Italija (mislim londonskim sporazumom) za doprinos u pobijedi u 1.svijetskom ratu za nagradu dobila naše krajeve (Istru, Rijeku, Zadar, Cres i Lošinj). Dakle nije ih okupirao Musolini za vrijeme fašističke Italije kao ostatak primorskog dijela Hrvatske. Dalje treba znati da Tito niti od Velike Britanije dobio dopuštenje za pripajanje naših krajeva( piše u sporazumu Tito-Subašić). Dakle bilo je iznimno važno da Titova vojska prije saveznika (Velike Britanije i SAD) oslobodi naše prostore od nacista i zato smo došli čak 80 km u unutrašnjost iza Trsta i 2 dana prije saveznika oslobodili sve prostore koji su bili sa hrvatskim i slovenskim stanovništvom. To mu Istra i Hrvatska nikada neće zaboraviti.

      • Sloboda je kao i uvijek plaćena vrlo skupo, u vrijednim životima i kroz patnju domaćeg stanovništva. Tito ima zasluge što je jako puno boraca poginulo u besmislenom načinu ratovanja “na juriš” kada je praktički rat već bio gotov, osobito u Rijeci i okolici gdje su Njemci imali izuzetno utvrđene bunkere i obranu. Rijeka je oslobođena od Njemaca na današnji dan 3. svibnja i odmah po oslobođenju počinjeni su masovni ratni zločini protiv njemačkih vojnika i dijela domaćeg civilnog školovanijeg stanovništa Sušaka (jama Bezdan u Kostreni), mučenja i deportacije. Njemačka vojska na tom području nije imala nikakve elitne postrojbe nego recimo to tako redovnu vojsku i odbila se predati jer su znali da će biti likvidirani obzirom na partizansku reputaciju, a obranu su postavili vrlo čvrsto u nekoliko krugova i radi napadanja na bunkere nerazumnim pristupom “na juriš” gubitci jedinica JA bili su strašni u Rijeci, iako su jedinice JA već bile čak u Trstu. Oslobađanje do granice je sasvim razumljivo, ali zauzimanje Trsta, što pozitivno reći na to ? Tito se prema životima svojih vojnika odnosio kao da su vrlo jeftini, jer je raspolagao krajem rata sa oko 800 tisuća vojnika. Nakon 1945. većina stanovnika Rijeke i Istre je raseljena, oduzeta im je privatna imovina, a političkim odlukama je doseljeno slabije obrazovano stanovništvo sa područja čitave Jugoslavije, grad je pretvoren sve do danas pretvoren u komunističku utvrdu, gdje iako je
        komunizam propao i osuđen od Vijeća Europe, komunisti neometano vladaju, a porezi i gradske
        usluge su skuplji ne samo od Zagreba i Trsta, nego i od Beča.

        • Hrvatska je pod vlasti komunista neprekidno zadnje 72 godine, Rijeka nije nikakva iznimka. Ne dajte da vas lijepljenje HDZove iskaznice na čelo i valjanje po hrvatskoj zastavi zavaraju, sve su to bivši članovi saveza komunista.

  3. Zaboravlja se da je prije u OŠ strani jezik bio od 4. razreda OŠ, a onda je uveden od prvog razreda, tu je zaposleno puno učitelja. Zatim izborni predmeti u OŠ kojih ranije nije bilo, vjeronauk, informatika, od 4. razreda OŠ drugi strani jezik.

  4. Kako biti zahvalan onima koji su nas uspjeli “izvući” iz Franje Josipa i Austrije?! Tisuću puta mi to padne na pamet i mnogima oko mene. Da smo barem danas dio te moćne države ne bi smo ovaj cirkus od života imali.Ne bi ove mediokritete morali slušat i gledat, a ni mižerija od mirovina ne bi nam visila nad glavom. Žao mi do boli što mi život prolazi u ovome,a i mojoj djeci će ako ne uzmu torbe u ruke , diplome u šake pa put bijelog svijeta…

  5. Sebe smatram socijalistom i kao što se zna i ja sam za STEM u školama, postoji problem kad se koristi točni podaci s lošim statističkim modelom, recimo imamo pad učenika – to je točan podatak, imamo rast nastavnika – to je točan podatak, kad to dvoje spojimo dobijemo da je pad učenika po broju nastavnika e to je krivi pristup… naime, mora se pogledati gdje raste broj nastavnika (otoci, gorski kotar, lika), a tamo je i zabilježen najveći pad učenika… a što se tiče ulaganja u školstvo, onda moram priznati da je ono izuzetno mizerno i malo – koliko su knjižnice u školi, imaju li škole sportske dvorane, dvorane za predstave, biološke i kemijske laboratorije, informatičke učionice, glazbene kabinete, likovne kabinete – na sva ta pitanja odgovor je veliko NE, stoga gurati podatke da je u školama previše nastavnika, a s time da je i lošija škola iako se ulaže u škole totalno je promašena – a pogotovo kada idete s floskulama sa socijalizmom… jer očito ne znate što je to socijalizam… ili mislite na SDP… ako je ovo potonje onda vas moram razočarati SDP je socijalistička stranka koliko je HDZ hrvatska…

    • Poštovani, hvala na komentaru.
      Detaljnu analizu nisam radio, naravno može se ovo dalje razrađivati – ne mogu preuzeti odgovornost za ‘totalnu analizu školstva’, ovo Vam ja napišem onako usput, mislim da je vrijedan doprinos javnoj diskusiji, jer to nitko drugi nije objavio.

      Što se tiče teza o previše nastavnika, to trebate vrlo pažljivo iščivati što sam rekao, nastavnika nema a priori previše, ali
      – evidentno je da ih ima nekvalitetnih, a i znamo kako i zašto se mnogi zapošljavaju
      – pitanje je omjera broja i učinka.

      Kao što znate, sam bih bio najsretniji da broj nastavnika i raste, ako to dovodi do (puno) boljih rezultata.

      Što se tiče socijalizma, nisam mislio na SDP nego na razne ‘mudrosere’ koji se neovisno o stranci (vjeorjatno većina nije ni u kojoj stranci), bore protiv uvođenja suvremenih stvari u školsvu (primjerice programiranja ili STEM općenito, ljudi zaraženih jugonostalgijom koji ‘napredak’, gledaju kroz tvorničke dimnjake — nećete vjerovati, ima toga dosta). Štoviše, SDP nam je donirao u kampanju i sam Davor Bernardić nam je bio na donatorskoj večeri.

      • Jedan od velikih problema je upravo ne ulaganje našeg društva u obrazovnu infrastrukturu u većim gradovima. Danas imamo gradskih kvartova sa 6000 do 7000 stanovnika bez ikakve osnovne škole. Roditelji moraju djecu voziti i dovoziti automobilima do škole, a nastava se organizira u 3 smjene. Organizacija izborne nastave je gotovo nemoguća, odvija se često u suprotnim smjenama. Pitanje je da li oba roditelja uopće imaju pravo na zaposlenje, a djeca pravo na obrazovanje.

        • Davore, ali kako recimo nemamo taj problem sa poslovnicama Banaka, pekara, maloprodajnih dućana i svega drugoga što se otvara na tržištu.
          kao što je valjda već više puta otkrivena topla voda, centralno planiranje ne funkcionira, najefikasniji sustav je tržišna ekonomija.

          naravno problem nije samo u planiranju nego i financiranju cijelog sustava i u tom smislu je pirvatno puno efikasnije od državnog.

    • U hrvatskoj su apsolutno sve stranke socijalisticke,sve do jedne,a ove floskuke o floskulama o socijalizmu jest samo izvrtanje teza kao na primjer da nas je uništio neoliberalni kapitalizam.postoji samo gradacija od blazih socijalista do ultrakomunista,nijanse su samo u svjetonazoru

    • pa sve stranke u hrvatskoj su socijalističke, odnosno ekonomski lijevo…
      ulaganje u škole nemate upravo zato što živite u socijalizmu, poznato je da su socijalističke zemlje inherentno neuspješne upravo zato jer socijalizam funkcionira dok se pare ne potroše a kod nas su se davno potrošile.

      ostatak vašeg komentara ne razumijem, jer ne razumijem jer je jasno da ako je broj nastavnika porastao (zapošljava se) da je onda negdje drugdje se štedilo, na ulaganju u škole i školsku opremu. Ali to vam je slučaj svugdje gdje je država. pa tako u zdravstvu, HŽ, Petrokemiji, obrazovanju se novac troši na plaće a ne da ulaganje jer vlasnik i ono kome taj sustav služi nije zainteresiran za output, nego je zainteresiran da uhljebi koga god može i stigne jer je to modus operandi za takve sustave. a sve povezano sa socijalizmom.

      Zato je Mises rekao: najgore što se može dogoditi socijalistu je da mu zemlju vode socijalisti koji nisu njegovi prijatelji.

    • da točno, samo nam fali još malo korupcije, kao da je nema dovoljno.
      ali što je najžalosnije to je tako, uspjeh je u toj grani povezan sa korupcijom, jer su kupci džrave, a u državama odluke donose političari, koji su inherentno u sukobu interesa jer raspoilažu javnim novcem.

  6. Vrlo pažljivo sam pročitala tekst, no svejedno ne vidim jasno naveden put do rješenja problema.
    Problem viška nastavnika je zapravo problem viška predmeta. Zagovornik sam ideje; manje osnovnih predmeta (kostur)+ izborni predmeti (nadogradnja).
    Drugo, kurikul treba svakako reformirati u smislu rasterećenja suvišnog gradiva (činjenice i podaci do kojih se dolazi klikom miša ne bi se trebali učiti napamet, a upravo to čini 90% gradiva).
    I treće… Iako smatram da naše školstvo itekako vapi za promjenama, ne bih se tu oslanjala na PISA rezultate. Što je PISA, kakve ciljeve u obrazovanju si postavljaju zemlje koje prednače na takvim testiranjima se može pročitati u Liesmannovoj knjizi Teorija neobrazovanosti (tko zna čitati između redova može jasno, već po samom naslovu knjige povezati čemu streme PISA testiranja).

    • Poštovana Marija, možda niste dobro promislili o onome o čemu ste pročitali, prilično je jasno kako treba riješavati problem.
      K tome, ovo nije studija na kojoj je radilo 500 ljudi godinu dana da je ‘obavezno’ dati sva rješenja … nećete vjerovati, ovo je samo moj mali blogić gdje sam onako usput napisao neke važen stvari koje su neizrečene. Ako vam se da, molim razradite teze dalje detaljno, i pošaljite na objavu ovamo — ako bude dovoljne kvalitete, rado ću objaviti! 🙂

    • @mclynx

      pa valjda vi kužite problem, ako se mi sad prilagodimo potrebama trenutno, dok ta djeca budu radno sposobna za 10-15 godina svijet će se opet promijeniti. i tako u krug, uvijek kaskamo.

      ono što je poanta ne treba pripremati djecu za nikakva radna mjesta već ih treba naučiti razmišljati i rješavati probleme, kakve god, pa kad dođe vrijeme budu se sami prilagodili potrebama na tržištu koje budu u tom trenutku.

      recimo nedavno sam čuo da npr. neki amerikanci sa 60 godina odlučuju o promjenama u karijeri, npr. uče programirati jer žele se time baviti. tko od naših 60godišnjaka uopće razmišlja o ikakvoj prilagodbi, da ne kažem promjeni. ili čak 30 godišnjaka.

      mi smo zatupljeni od početka, svatko tko je odlučio razmišljati svojom glavom u obrazovnom sustavu je nailazio na goleme probleme. znači ne da mi shvaćamo da je to bitno, mi takve režemo u korjenu.

      • Tako je, pripremiti za razmišljanje i rješavanje problema, dakle STEM je dobra osnova. Nema M bez razmišljanja, pa niti S, E, ili T. Ali i u raznim drugim područjima je moguće imati obrazovanje koje potiče razmišljanje, to je više stvar stava nego konkretnog područja. STEM može potaknuti promjenu stava, pristupa, pa se onda i u raznim drugim područjima može imati ljude s razvijenim kritičkim mišljenjem.

        • da, ali bitno shvatiti da nije STEM cilj, nego sredstvo.
          najlošije što možeš napraviti je STEM pretvoriti u cilj, jer onda neminovno slijedi kargo cult. a bojim se da će se upetljavanjem politike u sve tako i završiti, imat ćemo STEM a avioni neće slijetati…

          ne kažem da to tako mora biti, ali rizik postoji.

          najveća vrijednost STEM inicijative je što je pokazala da je privatna inicijativa toliko superiorna od državne. kao i uvijek.

    • Poštovani,
      prije dva dana izmijenili smo kratka mišljenja u obliku komentara ispod Vašeg teksta „Hrvatsko školstvo u brojkama 2“ na blogu Eclectica, te ste me u komentaru potakli da razradim svoje teze.

      Prije svega, red je da Vam se predstavim.
      Moje ime je Marija Galović, 2002. godine završila sam studij germanistike i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od tada radim u nastavi, predajem njem.jezik na osnovnoj školi.
      Osim petnaestogodišnjeg rada u nastavi još zorniji prikaz svih problema i nedostataka našeg školstva dobivam od kada su i moje dvoje djece postali učenici.
      Unatrag dvije godine pišem za Blogosferu Večernjeg lista. Postovi imaju relativno dobru čitanost i mislim da daju jedan nekonvencionalan osvrt na naše školstvo, budući da šira javnost pa čak i roditelji djece nisu upoznati sa samom srži problema.

      No, back to the point…

      Previše nastavnika ili previše predmeta?

      Činjenica o smanjenju broja učenika, a povećanju broja nastavnika svakako stoji i iza tog nesrazmjera se kriju pozitivni i negativni uzroci.

      a) pozitivni: porast pedagoškog standarda koji propisuje maksimalni broj učenika po razrednom odjeljenju.
      U mom gimnazijskom razredu nas je sjedilo 40, u osnovnoškolskom nešto manje, 32. Recentni Pravilnik o broju učenika u redovitim razrednom odjeljenju (OŠ) podvlači crtu pod max.28 učenika; u područnim razrednim odjeljenjima, te otočnim, planinskim i seoskim školama čak 14.
      Nadam se da ćete se složoti kako je trend smanjenja učenika po razredu pozitivan, budući da i studije, ali i iskustvo u radu s učenicima tvrdi kako je optimalna skupina za kvalitetan rad između 15-20 učenika/studenata.

      b) negativni: uvođenje novih predmeta i inkluzija učenika s posebnim potrebama u redovit program obrazovanja.
      Zadržat ću se na primjeru osnovne škole, budući da je to ipak moje područje:
      – uvođenje vjeronauka u svih osam razreda dva sata tjedno
      – uvođenje učenja stranog jezika od 1. razreda (umjesto od 4.), dva sata tjedno
      – uvođenje dva izborna predmeta (informatika i drugi strani jezik), svaki zastupljen s po dva sata zajedno, za kojima je velik interes svakako su pridonijeli povećanju broja nastavnika. (Trebam li napomenuti da više ne vrijedi pravilo kako učenici razredne nastave imaju samo jednu učiteljicu? Umjesto nje jedne, moje dijete u nižim razredima ima i vjeroučiteljicu, učiteljicu engleskog jezika, a također i glazbeni odgoj, kao i tjelesnu i zdravstvenu kulturu mu predaju profesori, a ne razredna učiteljica).

      S druge strane, djeca s posebnim potrebama koja su do nedavno pohađala Specijalne škole, trendom inkluzije uključuju se u redovne razredne odjele i opet prema važećem, gore spomenutom Pravilniku o broju učenika… smanjuju konačni broj učenika u razrednom odjelu (ukoliko razred ima jednog takvog učenika, ukupan broj djece ne smije premašiti brojku 26, ukoliko ih je dvoje 24, a ukoliko ih je troje razred ne smije brojiti više od 20 učenika). Pribrojimo sad i tome „asistenta u nastavi“, jer većina djece s prilagođenim programom ih ima; dakle jedan nastavnik na jedno dijete pored ostalih predmetnih nastavnika.
      (Koliko je trend inkluzije negativan, koliko su takvim pristupom oštećena i djeca s posebnim potrebama i ostala djeca u takvom razrednom odjelu, koliki je to stres i uzaludan dodatni posao za nastavnike… možda jednom drugom prilikom. Po mom mišljenju famozna inkluzija je samo paravan u još jednom obliku štednje, budući da specijalno školovanje iziskuje znatne troškove).

      Mislim da sam ovime uglavnom obuhvatila glavne razloge povećanja broja nastavnika u posljednjih desetak godina. Ima li to negativan utjecaj na konačni rezultat? Po mom mišljenju ne!
      Ako već govorimo o neradu, nekompetentnosti ili nemaru; puno relevantniji parametar bi bio tjedni broj sati odrađenih u razredu, a po tome smo u europskom prosjeku (21 -24 sata nastave odradi hrvatski nastavnik tjedno).
      Dakle, da odradim 15 sati tjedno s učenicima, a ostatak mi odlazi za pripremu i usporedim se s kolegom iz Finske koji odradi 22 onda bi se moglo opravdano reći da je moj rad neučinkovit.

      Šupljine kroz koje curi voda u našem sustavu su, prema mom skromnom mišljenju:
      – preopširni nastavni sadržaji i programi zbog kojih se ne možemo fokusirati na bitno
      – neadekvatni prostorni uvjeti (nemogućnost kabinetske nastave, rad u tri smjene – ne karikiram)
      -neadekvatna tehnološka opremljenost učionica (pametne ploče, LCD-projektori, nedostupnost internetske veze i slično).
      – komplicirana birokracija koja nastavnicima oduzima previše vremena
      – politički podobni ravnatelji kojima nije u interesu zaposliti inovativnog, nego poslušnog nastavnika.

      Budući da je tehnološki aspekt Vaše područje i vjerojatno Vam je po tom pitanju sve jasno, dotaknut ću se tek prvog razloga koji sam navela.

      Preopširni nastavni sadržaji

      Učenik 5. razreda, ukoliko uči dva strana jezika i pohađa informatiku (a koji normalan roditelj će svoje dijete toga lišiti?) ima 13 nastavnih predmeta, u 7. razredu se broj penje na 15.
      Sadržaji većine tih predmeta su takve naravi da ih iole educirano dijete te dobi može pronaći na internetu u dva jednostavna klika mišem, no naš sustav još uvijek zahtijeva da ih dijete uči napamet. Radi se tu o golemom uzaludnom gubitku i vremena i energije kod učenika; o entuzijazmu za učenje da i ne govorim.

      Moguća rješenja:

      a) rasterećenje kurikula je imperativ, no svi znamo da do njega neće doći budući da ga, ovisno o predmetu sastavljaju akademski znanstvenici kojima je svakom u interesu da baš njegovo područje bude u nastavi zastupljeno s čim više informacija.

      b) restrukturiranje nastave po principu najviše pet glavnih obaveznih predmeta, ostatak izborni. No, niti do toga uskoro neće doći. Nisu uzalud informatika i strani jezik izborni predmeti (vjeronauk je priča za sebe) – svaki roditelj je svjestan da su to danas neophodna znanja. No, što bi se dogodilo da se recimo likovni i glazbeni odgoj, povijest ili priroda svedu na izborne predmete? Koliko bi učenika njih pohađalo i bi li tada došlo do viška nastavnika? Bojim se da su to razlozi zbog kojih se nitko ne usuđuje krenuti u takvo, konkretno restrukturiranje školstva.

      U nastavku Vam dostavljam linkove na dva posta u kojima sam opširnije obradila te teme:
      (Blogosfera je trenutačno u izradi novog koncepta sučelja i to može biti razlog poteškoća prilikom ponalaska i otvaranja postova).
      https://blog.vecernji.hr/skola-za-5/svega-je-previse-problematika-pretrpanih-i-nesuvislih-nastavnih-sadrzaja-9245

      https://blog.vecernji.hr/skola-za-5/nezainteresiranost-svastarenje-i-stres-tri-klimava-oslonca-na-kojima-pociva-nase-skolstvo-9320

      I na kraju, sasvim osobno iskustvo.
      Moj stariji sin sudjeluje u STEM programu što ga na njegovoj školi organiziraju, koliko sam ja upoznata mlade snage s Fakulteta elektronike i računarstva u Zagrebu.
      Prirodno nadaren i zainteresiran za matematiku (nije dakle jezičar na mamu☺) s puno entuzijazma i volje pohađa te radionice koje se nažalost održavaju u vrijeme redovne nastave, pa dijete kasnije mora prepisivati i nadoknađivati, a i suočiti se s pokojim neljubaznim komentarom nastavnice s čijeg je sata „zbog STEM-a“ bio odsutan.

      Ukratko, nastavnicima nije lako plivati u svom tom neredu, no ne žalim sebe, ali žalim svoju djecu jer vidim koliko truda i vremena ulažu u učenje, a većina toga odlazi u krivom smjeru do te mjere da ponekad, slušajući i gledajući što uče poželim da nisu toliko odgovorni i revni učenici.

      Uz iskrene čestitke na Vašem trudu, entuzijazmu i svemu što činite za dobrobit hrvatskih učenika srdačno Vas pozdravljam.
      Marija Galović, prof.

  7. U ovom našem zatrovanom medijskom prostoru, kad sam pročitao tekst g-đe Marije Galović i baš se u svim navodima upotpuno slažem i vidim da nisam jedini da nas ima još sa istim stavom. U tekstu bih izdvojio rješenje “B”(restrukturiranje nastave) za koje bi se mi istomišljenici trebali boriti “i rukama i nogama” za našu djecu.

  8. Poštovani g. Bakić,

    nažalost, vaše se viđenje STEM područja svodi na IT.. što je razumljivo, a vjerojatno je u nekoj mjeri i korisno.. ali osobno smatram da nam ne fali IT stručnjaka, nego hard core old school znanstvenika i inžinjera empirista eksperimentatora. kako se oni prave još se ne zna, a moje je mišljenje da se sami prave.. danas lakše nego ikad uz dostupnost informacija koju je omogućio internet.. no ima ih mnogo manje nego prije, što je velika ironija..

    drugo, očito niste upoznati sa marksističkim značenjem izraza “kritičko mišljenje”, jer da jeste, nikad ne bi upotrebljavali taj gadni izraz tako olako i bez ograda..

    p.s. biste li bili zainteresirani za alternativno rješenje monty hall problema :)?

    • tko zna što budućnost nosi? doduše, slažem se da će i u budućnosti biti potrebno mnogo IT stručnjaka.. hvala im, evo ja tu tipkam u blaženom neznanju kako to sve radi, hvala vam/im na tome 🙂

      ali evo ni g.Bakić nije imao u školi STEM pa je daleko dogurao..
      svako radi po svome..ništa se to ne baca 🙂

  9. Moja su djeca u školi dobila micro:bitove, ali ako sam ih dobro razumio, na satu informatike su ih obradili u par sati i nakon početnog oduševljenja više to djeci nije zanimljivo. Ne znam da li je to do profesora da osmisle što dalje ili ideja nije do kraja sustavno razrađena u nastavni program. Možete li pojasniti g.Bakić da li ste zamislili da profesori informatike budu nositelji STEM revolucije ili možda profesori Tehničkog odgoja ili je možda potrebno uvesti novi predmet u škole?

    • Poštovani, ‘STEM revolucija’ je bio naziv revolucionarne akcije po tome što je 20.000+ iznimno upotrebljivib računala došlo u škole, i to onim nastavnicima koji su se baš sami prijavili za to. Naravno, organizirali smo i jako puno edukacije, u prvom valu čak oko 90 radionica za preko 900 nastavnika. Čak oko 500 nastavnika je došlo i na napredne radionice, č8ni se da Vaš nažalost nije među njima. Mi nažalost nismo odgovorni za reformu školstva u cjelini, kamo sreće da se može tako lako. Tako da nije sustavno razrađeno u kurikulum, radi se o nastavnom sredstvu, a ne ‘reformi školstva’. Što se tiče upotrebe, neki nastavnici ih koriste u redovnoj nastavi informatike, neki tehničkog, neki slobodne grupe, neki u drugim predmetima … najbolje da pogledate na nasoj grupi na FB, pa ćete vidjeti kako ih razni nastavnici koriste. Što se tiče intenziteta korištenja, to Vam je kao da podijelite olovke u škole, ne znate što će poslije od njih biti. Za benchmark možete upotrijrebiti s ekstravagantno skupim ‘pametnim pločama’, znate li koliko se one koriste?

      • Evo i još malo, jedna od tipičnih poruka:

        “Robotika je za nas bila apsurdan pojam do otkrića STEM automobila u kolovozu prošle godine. Uključivanje u Croatian makers ligu, pojava prvih Mbotova u #### , izazvala je pravu lavinu oduševljenja, a zatim i ozbiljnog pristupa djece u rješavanju zadataka, do uživanja u radu sa BBC microbitovima. Danas kada smo uspješno izvršili zadatak za 4 kolo natjecanja i jučerašnje pojave gosp. Bakića na Novoj TV i njegove prezentacije novosti iz područja robotike, nemoguće je bilo ne prijaviti se. Najveća motivacija je dječak takmičar koji je sav oduševljen došao i rekao: „Milena jesi li ti nas prijavila za ovo novo Nenadovo takmičenje. Znaš ići ćemo u Šangaj!“. Dječak je učenik 1 razreda OŠ #### . Znamo da nismo u rezultatima sjajni i da smo upitni za dodjelu nove opreme, ali ako se nešto ne pokuša, ne treba se ni nadati. Svjesni da unutar naše regije ima veterana robotike, dobrih rezultata i informatičkih kabineta, naša motivacija je osigurati djeci sadržaje za njihovu bolju budućnost. “

  10. https://www.tportal.hr/biznis/clanak/zvecevo-pred-kolapsom-kada-je-i-kako-poslo-po-zlu-20170516

    https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/marin-pucar-biografija-predsjednik-uprave-podravke—467884.html

    Za “iznimno dobar rad u zvečevu” nagrade ga mjestom predsjednika uprave u podravci jer je eto blizak nogometu kao ministar “fudbalski sudija” Sjetite se isto sam pisao o političkom postavljanju mršića samo sada su mio fondovi imali sve moguće ovlasti da postave koga oni žele ali su pristali na političke ucjene a mršić je ako ćemo biti objektivni iza sebe ostavio značajno dobar rezultat?Ovo je poruka svima u privatnom sektoru da rezultat uopće nije važan pri kadrovriranju u tkz. državnom sektoru?Ostavio u zvečevu potop?Od 2012 g do kraja 2016 godine bio je u zvečevu a rezultat je danas na semaforu?Tako se nagrađuju “uspješni” i o čemu mi da u ovoj zemlji pričamo?Tko te pita išta,važno da si igrao nogomet i da si preko toga dobar sa ministrom?Možda ako fudbalski sudija i tada bude ministar luka modrić po završetku karijere dobije mjesto predsjednika uprave hep-a?Kad je bal neka je maskenbal?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s