Croatian Makers

Status profesora puno važniji od kurikulne/kurikularne reforme

Reforma školstva je moguća; reforma kurikula/kurikuluma kakva je bila predstavljena nije ključna (u nekim važnim elementima je i štetna); otpornici su glasni, ali ne značajni. 

0. Prekjučer, Profesori najavljuju štrajk na početku godine. Sindikati ujedno izjavljuju (ili potvrđuju – nije najjasnije iz teksta) da se godišnje stvara ‘tehnološki višak’ od 500-600 učitelja i traže način da ti ljudi sačuvaju radna mjesta.

Prema riječima sindikata:

Predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić ističe kako je jasno da se ovako dramatičan pad broja učenika u posljednjih desetak godina mora odraziti na obrazovanje. Smanjivanjem broja razrednih odjela smanjuje se i broj potrebnih učitelja, kojih na godišnjoj razini između 500 i 600 postaje tehnološki višak. Sindikati traže način kako da ti ljudi ne završe na burzi.

– Jedini institut koji imaju učitelji i nastavnici su komisije za zbrinjavanje, ali te komisije imaju smisla kada ima posla. Kada posla nema, ti radnici postaju tehnološki višak.

Neki od tih ljudi imaju i uvjete za mirovinu, ali problem je što se država na jedan način ponaša u državnim poduzećima, a na drugi u javnim službama pa dok ondje radnici dobivaju značajne otpremnine, kod nas su one simbolične – kaže Stipić. S obzirom na to da je očito kako će višak prosvjetara iz godine u godinu postajati sve naglašeniji

Istovremeno, javnost ima ogromna očekivanja od unaprijeđenja školstva, koja je posebno inducirala borba oko kurikulne reforme, koja ne samo da nije ključ, nego je bila i dio problema.

Trendove u svemu tome možete vidjeti u ovom člankuHrvatsko školstvo u brojkama i kako smo pogrešno shvatili reformu (2). Jedan (ažurirani) grafikon odatle je ovaj, podaci Eurostata o broju đaka po nastavniku u Hrvatskoj, prosjeku EU i Finskoj:

 
ucenika po nastavniku 2015

Budući da se u 2016. broj đaka u hrvatskim školama opet jako smanjio (a broj nastavnika porastao), ova razlika će se još povećati. Naravno, broj nastavnika ne bi bio problem kad bi đaci dobijali kvalitetu od sustava.

A kad govorimo o kvaliteti, više puta sam govorio kako je bit reforme u reformi sustava, a da u središtu toga moraju biti nastavnici (učitelji, profesori …) koje trebamo pretvoriti u zvijezde. Međutim, riječi su manje bitne, projektima našeg IRIM-a (Croatian Makers) oslobodili smo ogromnu energiju u školama, ali i pomogli mnogim nastavnicima da sačuvaju radna mjesta, ujedno se istaknu, ali i pruže svojim đacima više, a mnogi od njih to iskreno žele — o tome više kasnije. Još bitnije: pokazali smo da je promjena moguća.

1. Koji problem kurikularna reforma nije rješavala (a navođena je kao ‘rješenje bez kojeg se ne može’)?  Teza je bila da bez ‘promjene nacionalnog kurikuluma nije moguće značajno unaprijediti nastavu u školama’. To je neistina. Malo je poznato da škole i nastavnici imaju veliku slobodu u kreiranju kurikula u školama. Primjerice, teorijski to možete vidjeti ovdje: Školski kurikulum kao prepoznatljivost škole. U praksi to možete vidjeti na mnoštvu primjera. Evo nekih.

Ravnatelji su često zanemareni kao akteri promjena, a mogu biti ključ. Nedavno smo bili u posjeti u OŠ Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom koju vodi i razvija inirativni ravnatelj Zdenko Kobeščak, a koji je školu, uz pomoć svojih kolega, pretvorio ne samo u uzornu odgojno-obrazovnu ustanovu, nego i središte društenog života u svom kraju. Evo nekoliko fotki:

Ovdje možete vidjeti i kratku izjavu g. Kobeščaka.

Što se tiče učitelja, lijepu ilustraciju možete vidjeti u radu poznate učiteljice Marlene Bogdanović.

Sistemski, s aktivnostima Croatian Makers smo došli već do preko 1000 ustanova, većinom osnovne škole, ali i srednje, fakulteti, knjižnice, domovi gdje imamo
(a) voljnog nastavnika i
(b) voljnog ravnatelja,
jer nam se najprije javljaju motivirani nastavnici, a zatim ugovaramo s ravnateljima.

Evo izjava samo nekih od nastavnika, koji pokazuje koliko se MOŽE i u okviru sadašnjeg kurikuluma, samo ako se hoće:

Samo čestitke i pohvale! Konačno djeca mogu vidjeti i isprobati ono što su programirali. To im je važno, potiče se programiranje, zanimljivije im je, a razvijaju logičko razmišljanje i zaključivanje, kreativnost i inovativnost ! Sam proces usvajanja gradiva i učenja je puno interesantniji!

Hvala IRIM-u i kolegama ambasadorima na suradnji koja je odlična.

Hvala Vam što ste preuzeli brigu oko boljitka i razvoja djece u STEM području kad to sustav (ministarstvo) ne čini

Hvala na entuzijazmu, zalaganju i viziji koja će uz naše sudjelovanje i potporu sigurno iznijeti uspjeh i bolju budućnost našim učenicima.

Izuzetno pohvaljujem ovu inicijativu ali sam vrlo tužan što ta inicijativa nije potekla od krovne organizacije dakle samog Ministarstva obrazovanja

Svaka čast na radu i trudu koji ste uložili u sve projekte koje ste do sada pokrenuli i nadam se da ćete takvim tempom i nastaviti. Napokon da je netko prepoznao STEM područja kao budućnost i odlučio to pokrenuti kod nas. :thumbs up:

Hvala na svemu, omogućili ste nam da u nastavu integriramo nove tehnologije.

Čast mi je i zadovoljstvo što sam uključena u STEM revoluciju i rad IRIM-a. Presretna sam i prezadovoljna. Smatram to super prilikom za sve učenike i pohvaljujem sve projekte. Moj je problem što nisam osobno dovoljno programerski spretna i educirana no radujem se svakom napretku i edukaciji i vjerujem da ću vremenom uz vašu pomoć popuniti rupe u znanju. Radujem se svakom napretku i praćenju novih tehnologija.

Svaka čast na ideji i realizaciji projekta…samo jako…:-)

hrabro, prodorno, pametno, inovativno sve 5

Same pohvale, svaka čast cijeloj ekipi na čelu s gospodinom Bakićem. Posao koji vi radite je izvrstan, cijenjen i viđen. U jako kratkom periodu napravili ste stvari koje naše ministarstvo obrazovanja planira stoljećima i nikada ne provede u potpunosti ili uopće. Svaka čast.

Pohvale za inicijative i rad.

Vašim projektom započeli ste reformu u školstvu, do sada ste više utjecali na promjene u učenju i poučavanju od bilo kojeg projekta i pokušaja reformi. Samo tako nastavite dalje, imate veliku podršku u školama!

Jako sam zadovoljna, učenici su zadovoljni i zainteresirani. Iako radim s učenicima nižih razreda (3.raz) uspješno rade s micro:bitovima i jako ih vole. Za IRIM i STEM revoluciju samo pohvale.

Sve pohvale. Djeca su zadovoljna, voditelj je zadovoljan a kolege suradnici su također jako zadovoljni sa viđenim i izvedenim. Samo tako nastavite

Odličan projekt koji na najbolji mogući način približava djeci programiranje i sam IT sektor. Sve pohvale i samo hrabro naprijed!

Sve pohvale, inovativnost, kreativnost, prakticnost, primjenjivost, modeliranje….sve nam to nedostaje u teorijskoj i klasicno utemeljenoj nastavi.

Odlično zamišljen projekt, svaka pohvala.

Samo tako naprijed.

Izvrsna ideja svakako koju treba podupirati da se razvije u širem obliku

Podržavam STEM revoluciju 🙂 Velik impakt uz znatno manja sredstva od onih kojima raspolaže sustav…

Vrlo dobra inicijativa koja je polučila zainteresiranost i osvijestila potrebu za unapređenjem obrazovnog procesa; odnosno prilagođavanjem potrebama i razvoju

Svako dobro u daljnjem radu, budimo ustrajni.

Sve pohvala za organizaciju! Bravo i hvala u moje ime i u ime svih klinaca koji će koristiti robote i mico:bitove 🙂
Samo pohvale na cjelokupni project

Cijela priča je više nego pozitivna jer na neki način napada obrazovni sustav i potiče ga da se popravi. Prijedlog: Budući da su takmičenja zanimljiva djeci, i za micro:bitove bi trebalo pokrenuti nešto kao što je CM liga s mBotima.

Samo tako naprijed 🙂

Velike pohvale za ideju i realizaciju, od nabavke micro:bitova do radionica za nastavnike.

Nas 4 knjiznicarke u ##### vodimo radionicu micro:bita, oduševljena su djeca, roditelji i mi. Odlično je da je knjižnica dobila priliku sudjelovat u projektu jer mi možemo doprijeti do djece čije škole ili razredi nisu uključeni. Osjećam da nama kao knjižničarkama nedostaje tehničkog znanja, iako smo i prije micro:bita pokušale naučiti programiranje, tako da ćemo se rado odazvati na još koji sat edukacije. Nama to stvarno treba 😉 Sve pohvale za STEM revoluciju i hvala što ste nam omogućili da naučimo. Pozdrav iz ##### !

Svaka pohvala, nastavite samo ovako

2. Dobre nastavnike, međutim, treba dobro i platiti. Za sada u školama vlada uravnilovka, pa tako i npr. čak oni koji dobiju projekt na EU fondovima za svoje škole, ne dobiju ni kune više, nego im se smanji nastavna satnica za rad na tom projektu. Kako dobar nastavnik ne ostavlja svoje đake na cjedilu, na koncu ‘za nagradu’ radi više, za iste novce.

Zato je zaista jako bitno uvesti metode prepoznavanja kvalitete, motiviranja i nagrađivanja nastavnika – kao što sam više puta rekao, svi nastavnici bi trebali imati pune, ali smislene satnice, ali do 50% veće plaće, a najbolji među njima i do 75%. Tu su me ‘kurikulumovci’ bili i ‘izgubili’ kad sam na jednom okruglom stolu pitao jednog od njihovih vođa kako će provesti reformu sadržaja i načina učenja, bez istovremene promjene sustava, rekao mi je da ‘to nije njihov problem, čuo da je da se navodno sprema neka reforma javne uprave, pa će se valjda to i tamo riješiti‘.

‘Kurikularna’ reforma, osim što je rješavala neke probleme koje ne postoje, je imala i veliki, veliki problem, a to je ideološko zaoštravanje. Oko mnogih stvari u državi se možemo preglasavati, ali ljudi su najviše osjetljivi na djecu, i tu se teško može nešto postići na silu — ljudi neće pristati da stvari budu suprotne njihovim temeljnim vrijednostima samo zato jer netko ima većinu ili moć.

Umjesto da da na reformi obrazovanja tražimo koncenzus, kao na jednom od rijetkih područja na kojima se to može postići. Inače su kritike ‘kurikularne reforme’ bile medijski zataškane, ali ovdje je jedan skup – obratite pažnju primjerice na onu prof. Burušića na stranici 10 ovdje. Ukratko, dakle, reforma je:
– jednim dijelom nudila rješenje za probleme koji i ne postoje
– lažno ‘prodavana’ kao reforma školstva, a nama treba reforma školstva (svi najbolji školski sustavi su reformirani kao sustavi, koji onda svakih par godina mogu utočiti novi kurikul, ako treba — Finci to upravo rade)
– dovela do ideoloških sukoba, te kasnije iskorištena u izborne svrhe.

Kako se nositi s ‘nerješivom’ jednadžbom da i sam sindikat tvrdi da ima puno nastavnika viška, te i da se taj višak povećava – jer govore o 500-600 ‘tehnološkog viška’ (grozan termin) godišnje – da usprkos ogromnom ubacivanju resursa u školstvo ono stagnira na vrlo niskim razinama (ubacivanje resursa ne bi bio problem da se diže i kvaliteta), a da želimo bolje? A kao što možete vidjeti ovdje i u intervjuu nove državne tajnice Branke Ramljak, ‘kurikularna reforma’ nije magično rješenje.

Jedan pristup, možda i značajan je uvođenje dodatnih kurikula u škole, koji bi đacima pružio više opcija, a nastavnicima kreirao satnice, pa ne bi bili ‘tehnološki višak’, kao što možete vidjeti u ovom članku gore spomenutog prof. Burušića:

Naravno, ovo nije moguće postići u svim školama (pa će onda biti ‘otpornika’ kojima će to bili izlika da se ništa ne smije raditi), ali može se krenuti u onima u kojima je moguće, i kasnije proširiti na cijeli sustav.

S Croatian Makers upravo radimo i na toj agendi, jer našim djelovanje kreiramo dodatne aktivnosti za nastavnike. Osim toga, doprinosimo i drugim poželjnim ishodima, kao što je jednakost prilika – pogledajte primjerice STEM auto koji je upravo na turneji po Slavoniji (vijesti na dnu stranice), ali i pomažemo nastavnicima u manje razvijenim sredinama da drže korak s onima u naprednijima. Primjerice, pobjednik ekološkog kreativnog natjecanja iz projekta Internet stvari su djeca iz Dvora. Glavni doseg projekta, ‘proof of concept’ za simultano ekološko mjerenje širom zemlje, možete vidjeti ovdje, u vijestima na dnu stranice.

3. Međutim, kao i svuda kad se uvode ili naslućuju promjene, postoje otpori. Kako biste vidjeli žestinu takvih ‘otpornika’, ali njihov besmisao, možda je dobro pogledati ‘kritike’ docentice na kulturološkim studijima u Rijeci, stanovite Katarine Peović-Vuković koja je nedavno u izboru websitea Liberal.hr bila proglašena ‘Marksistom tjedna’. Sama po sebi njen slučaj nije naročito bitan, ali prokazuje apsurdnost pozicija raznih kritičara.

Važno je naglasiti da velik dio problema u školstvu treba gledati integralno, naime i visoko školstvo je dio problema, recimo neadekvatnim kvotama i tako dalje. Nesumnjivo, u reformi školstva i mnoge fakultete će trebati reformirati i tu će se mnogi morati ili mijenjati (a promjena je često nekim ljudima teška) ili otići. Zato se neki i na fakultetima boje promjena.

U javnosti je inače često dojam da je rasprava o ‘komunistima’ koji su još uvijek aktivni u sustavu bespredmetna, da ih nema. Međutim, vjeurujem da ovakve njene nedavne izjave pokazuju da ih ima, jer teško da bi se predavač na kulturalnim studijima usudio ovako javno ovo govoriti da ne osjeća sigurnost u svom ekosustavu:

Docentica zatim nastavlja nevjerojatanim tvrdnjama o akciji STEM revolucija (doniranje micro:bitova) nizom neistina, kao što su:

koje su toliko neistinite da mi je teško razumjeti da bi jedan profesionalni istraživač to slučajno napisao (u toliko mjeri, toliko ekstravagantno pogrešno, i tolikom koncentracijom):
– ‘optuštanjem’ se odnosi na moju jednu izjavu na radiju jednom da ‘možda ima previše nastavnika (usporedite to s tvrdnjama sindikata — vidim da se poslije pokušala vaditi na to, ulovljena u iznošenju nestina, da i taj ‘možda’ zapravo to znači), ova optužba upravo prema meni (koji sam valjda simbol?) koji se uporno zalažem za popravljanje statusa nastavnika, te vodeći IRIM stvaram i čuvam radna mjesta u školstvu
– projekt ‘odbilo’ MZO: upravo suprotno, MZO je predložilo Vladi, koja je i odobrila, donaciju u visini dijela PDV kako bi se moglo kupiti još više micro:bitova
– ‘navodnu’ filantropsku gestu: toliko jadno da ne treba ni komentirati (iako: koliko je docentica donirala i voluntirala do sada, ne ‘navodno’?)

Znači, vjerojatno je postojala jaka manipulativna namjera (kako to ide uz etiku docenta, istraživača?). Inače ovo je samo mali izvod niza sličnih tvrdnji.

Opet, ovaj mali pasus nije bitan samo po sebi, nego pokazuje koliko su daleko i zagriženo spremni ići protivnici promjena u školama. Kako biste bolje razumjeli zašto su ljudi protiv promjena, evo nedavnog autocitata iste docentice:

I još:

Ne znam da li se iz ovakvih nevjerojatnih izjava može zaključiti da su takvi ljudi duboko ideološki ukorijenjeni u neke neobične sheme, ili se naprosto boje budućnosti, odnosno sadašnjosti (jer budućnost je stigla, samo što nije ravnomjerno raspoređena), možda i u strahu za svoja radna mjesta (jer kako ćeš u svijetu u koji dođe budućnost tvrditi da ti je zadaća pokazati kako novi mediji nisu promijenili svijet?!).

Kako takvim ljudima objasniti da su najbogatiji ljudi na svijetu upravo oni u internetu i novim medijima (ili vezanim djelanostima), pri čemu njihovo bogatstvo nije važno samo po sebi, nego kao mjera vrijedsnosti koju su stvorili svima oko sebe; kako to upariti s Marxovom ‘teorijom’ roba … 😦 … Ljudi koji misle da ‘internet i novi mediji nisu promjenili svijet’; štoviše, da se toj tezi treba suprotstaviti, uče djecu na fakultetima, danas, u Hrvatskoj. Ne, INTERNET NIJE PROMIJENIO SVIJET, ponovimo to 100 puta i tako će biti. Na koncu, tako je valjda rekao drug Marx. Ili nije?

Međutim, promjene u školstvu će se događati i dalje, a podrška javnosti je ogromna. Ljudi imaju djecu, zadovoljni su napretkom, a kad i nemaju djecu, vide pozitivu, uspjeh u pomoći djeci da budu ravnopravni građani 21. stoljeća.

4. I za kraj, važnost STEM područja. IRIM se fokusirao na STEM područje, eto tim smo putem krenuli (dakle nismo ‘odgovorni’ jer netko drugi ne razvija glazbeno područje ili filozofiju — samo naprijed!). Većina ljudi razumiju što radimo, ali evo još jednom hijerarhija ciljeva koje želimo postići:

A. STEM zanimanja su danas najtraženija i najbolje plaćena, te mnogima vrlo atraktivna.
B. Kompetencije iz STEM ulaze u mnoga, ili skoro sva, druga zanimanja, te postaju znanje iz kategorije ‘pismenosti’. Ovdje opet ima čudnih kritika koje ‘propituju’ ‘A zar bi sva djeca trebala biti robotičari?’. Naravno, ne. Nisu ni sva ‘trebala’ biti književnici kad se uvodila klasična pismenost. Dalje, STEM područje razvija algoritamsko razmišljanje (svakako bitno u današnjem svijetu).
C. Na idućoj razini, dovodi do razvoja vještine razvijanja problema i kritičkog razmišljanja (pa se onda, recimo, teško onda može dogoditi nekritička ‘zabuna’ kao gore oko novih medija).
D. Na idućoj razini razvija se inovativnost, kreativnost, prilagodljivost, upornost.

Ovo sve je vezano uz kulturu uspjeha i optimizam, koje smo značajno potaknuli u školama pokretom Croatian Makers.

Zanimljivo je da ove uspjehe sada i ‘izvozimo’, uz robotičke lige koje se prema našim projektima, podršku i čak inicijalena manje finacnijske donacije događaju u Srbiji i BiH koje vode naši sjajni partneri Zaklada B92 i SPARK.

Ovo pokazuje koliko je pozitivna tema unaprijeđenja obrazovanja, da se na osnovu nje može razvijati i jaka prekogranična suradnja. Stoga je zaista tužno da je naša ‘reforma’ generirala toliko podjela, a pozitivne incijative generiraju ponekad ogorčene otpore.

Napomena 1.8.2017.: Maknuto je ‘tzv.’ ispred ‘kurikularna reforma’; bio je stavljen jer su se na koncu svi (i voditelji projekta i protivnici) složili da je trebala biti ‘kurikulna reforma’, ali nisam naveo ‘kurikulna’ jer kod jednog dijela ljudi (koji nisu pratili diskusiju) bi to impliciralo ‘ideološko svrstavanja’, kao protivnici su bili koristili ‘kurikul’, a voditelji ‘kurikulum’. Sada tadašnji voditelji koriste ‘kurikulum’, da znaju da to nije tako trebalo biti, ali da se pozivaju na neke dokumente o tome, bla-truć. Ali vidim da to neke zbunjuje, pa mijenjam u ‘kurikularna/kurikulna’.

+ + +

  • Kad ste već ovdje, svakako pogledajte: Ulagačke osnove (što je najvažnije kod štednje / ulaganja).
  • Za obavijesti o novim člancima na Electica, upišite svoju email adresu gore desno.
Oglasi

Kategorije:Croatian Makers

40 replies »

  1. Vezano za “Dobre nastavnike, međutim, treba dobro i platiti.”:

    Postoji “Pravilnik o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu”. Ne govori o pripremi EU projekata, ali govori o radu s učenicima, pripremi izložbi, pripremi natjecanja, autorstvu udžbenika i raznih sadržaja, istraživačkom radu, i slično. To bi moglo dijelom nagraditi izradu EU projekata, ovisno kakvi su.

    Ima i negativnih strana, primjerice u području određenih natjecanja (školskih, županijskih, državnih) imao je i negativne posljedice jer se stimulira krive stvari.

    Recimo ne stimulira nužno kvalitetan rad s učenicima, nego potpisivanje kao mentor učenicima koji su iovako ionako talentirani i s kojima već rade udruge.

    Valja pročitati Pravilnik, nije predugačak i jasan je. Možda je moguće izmijeniti ga, ne zamijeniti.

    • sigurno da dobre u;itetlje treba dobro platiti …….. na \alost u hrvatskoj malo dobrih učitelja ……… sve neradnik do neradnika, rade po 4 sata dnevno, nakon dvije tri godine rada više se ne pripremaju za nastavu nego kopiraju planove od prošle godine …. samo datume mijenjaju, 90 dana godišnjeg odmora a djeca lunjaju sami po ulicama, nema gotovo nikakvih slobodnih aktivnosti (90 posto učitelja radi samo tu smješnu normu ………. treba im smanjiti plače sve dok ne shvate da će samo sa više rada postići veće poštovanje u društvu

      • Vera, svima treba smanjiti plaće dok ne počnu raditi kako treba. To je najbolja mjera naravno. Treba smanjiti plaće građevinskim radnicima, općinarima, predsjednicima, trgovcima, pa i vašoj struci, naravno, ukoliko ne rade kako treba…to je vrlo poticajna metoda. To će od lošeg učitelja učiniti naravno odličnog, talentiranog i kreativnog učitelja. Iz vašeg komentara progovara nerazumijevanje. Najbolja metoda za privlačenje ljudi u neki sektor je ako taj sektor učinit privlačnim. Zatim će mnogi pohrliti u tom smjeru ali samo najbolji će proći selekciju u obliku ispita i formalnog obrazovanja. Vaša metoda samo bi narušila ionako klimav sustav…

        • Treba naći tih par kojima se može “dokazati” da već rade kako treba i drastično im povećati plaće, i svima to na sva zvona obznaniti. To neće biti veliki trošak. Svim ostalim učiteljima se može smanjiti za 5 %, sasvim simbolično, ali više nego dovoljno za financirati one povišice, još će se napraviti jedna mala privremena ušteda na masi plaća ali uz obećanje kako im plaća može do čak i vrlo znatno rasti kroz naredne godine (i imaju već ogledni primjerak ako ne vjeruju da je moguće) i dati im jasne kriterije kvalitete po kojima će se mjeriti njihov uspjeh i to biti osnova za rast plaća. Kriteriji poput rezultata učenika im na PISA i sličnim testovima.

          Ako rezultati stvarno budu napredovali, u konačnici će masa plaća rasti…, ali po točno onoj stopi koja je u skladu s cijenom koju smo odlučili platiti za to povećanje rezultata. A nadam se da jesmo spremni uložiti u poboljšanje školstva. Bitno je samo da ulažemo, a ne da bacamo novce kao i u svakoj drugoj državnoj subvenciji gdje se dijeli šakom i kapom a bez mjerenja rezultata.

    • Osnovna premisa je pogrešna. Obrazovni sustav ne postoji radi zaposlenika škola, već radi učenika. Što znači, ako pada broj učenika manja je potreba i za nastavnim kadrom. Naravno, riječ je o mahom visoko obrazovanim ljudima koji će lako pronaći bolje plaćene poslove u gospodarstvu a ako gdje u kojem pojedinačnom slučaju nije tako, ne treba ni neki promašeni intelektualac odgajati našu djecu.

  2. Vezano uz vaš projekt – bazirate ga na entuzijazmu i volontiranju nastavnika iz čega slijedi pitanje koliko dugo će to trajati? Veliki broj uključenih u najvećem je dijelu baziran na doniranju opreme.
    Odakle vam ideja da nastavnici prema postojećim nastavnim planovima imaju veliku slobodu improvizacije?
    Na temelju čega tvrdite da je predložena reforma kurikuluma donijela “ideološko zaoštravanje”?

    • Vidim da ste ‘malo’ tendeciozno ‘zaoštreni’, ali svejedno evo odgovora na Vaša pitanja. To se vidi po tome da očito niste pročitali tekst
      1. Većinom nastavnici koriste micro:bit kao sredstvo u postojećoj nastavi; primjerice, u postojećim nastavnima planovima postoji (vjerovali ili ne) čak i Python, koji mnogi nastavnici ne odrade ili ne odrade kvalitetno, a sad imaju s čime. To je samo ekstremni napredni primjer. To vam je ono kao recimo da netko ima zastarjeli desktop za nastavu i onda mu date novi laptop, i onda on radi svoju nastavu kvalitetnije. Ili pak organizira aktivnost, ili napravi atrkativnije postojeću i poveća si satnicu. Evo recimo odgovora nastavnika na uzorku od preko 500: https://eclectica.hr/2017/06/07/rezultati-koristenja-microbitova-u-nastavi-i-preliminarni-financijski-izvjestaj/#jp-carousel-15842.
      Važno je da ne potcjenjivati nastavnike, i predlažem pročitati tekst prije tendencioznog komentiranja!

      ‘Veliki broj uključenih u najvećem je dijelu baziran na doniranju opreme.’, naravno.

      Za ilustraciju, imamo i komplciraniji projekt (za koji znate jer vidim da ste jako aktivni u proučavanju školstva), Croatian Makers ligu, koja zahtjeva veći angažman mentora-nastavnika, i on traje već duže, uz sve veći interes i sudjelovanje djece i nastavnika.

      1. ‘Odakle mi ideja?’ – pročitaje gornji tekst koji komentirate.

      2. ‘Na osnovu čega tvrdim da je donijela ideološko zaoštravanje?’ – niste pratili vijesti?

      • Naravno da ste nenade u pravu oko ideološkog zaoštravanja a u tom kontekstu jako bi bilo dobro da proučimo što znači “evangelizacija obrazovanja” onda ćemo lakše shvatiti i prijepore i okolnosti pod kojima se odvija reforma obrazovanja kao i broj zainteresiranih aktera i skupina koje su uključene aktivno u tu problematiku….sve je jasno zbog čega se mi vrtimo u krug već duže vrijeme…to su potpuno dva različita ideološka koncepta obrazovanja ali u tim prijeporima ideologija jako moguće da zasjene sadržaj i kvalitet same reforme,što kao laik mogu pretpostaviti da se dogodilo kod jokićeve radne skupine…Mislim da sam bio dovoljno jasan i tu će se voditi velike bitke,puno je tu zainteresiranih strana u igri…

  3. Sjećam se poslovice “Quem dii odere, paedagogum fecere”. Ne znam kad je nastala, imam osjećaj da ipak nije baš iz antike, ali u svakom slučaju znači da je položaj prosvjetnih radnika (bar prema njihovom subjektivnom mišljenju, ako su oni izmislili poslovicu) već dugo jako loš.

    Sve što nije dobro a dugo već traje mora se mijenjati odmah. Ipak smo u 21. stoljeću, vremenu prosperiteta i posebice bitno za ovaj kontekst, vremenu znanja, znanosti i inovacija, stoga profesori moraju dobiti jedan sasvim novi status koji tradicionalno možda nisu imali.

  4. Za 90% onih koji se kunu u Jokićevu reformu ne znači ništa STEM njima reforma znači nabijanje kondoma na mrkvu i ljevičarenje, ideološku obuku kako bi djeca postala različita od nazadnih roditelja.

  5. Sve je to lipo ali koliko ja cujem ni ova reforma nije nesto , tj nece rijesiti probleme .djeca u 7 razredu jos nisu ucila kvadrat I korijen ,djeca uce njemacki I imaju ocjenu 4-5 a ne znaju reci tj prevesti “ja trebam nesto”, u fizici se zbog ne ucenja kvadrata izmisljaju mjerne jedinice itd
    Ocjenjivanje je osnovni problem nekad u komunizmu ja sam znao sto je za dva a sto za pet a sad odlikasa na kile A Q

    • Matematika je tema o kojoj već dugo razmišljam. Mislim da bi bilo važno bitno unaprijediti učenje/podučavanje matematike, da matematiku učimo s pravim razumijevanjem, da matematičke pojmove kada usvojimo shvaćamo skroz maksimalno moguće do na intuitivnu razinu, i mislim da za razliku od prijašnjih godina danas možemo imati alate koji nam tu mogu jako pomoći.

      Mislim da je korištenjem suvremenih pomagala kao što su računalne vizualizacije pojmova, možda nekakve dobro osmišljene gameificirane matematičke vježbe itd. moguće jako puno postići na tom polju, da je moguće doći do toga da današnji učenici daleko daleko bolje znaju i razumiju matematiku od bilo koje generacije prije. To bi trebao biti jedan od glavnih ciljeva bilo kakve reforme školstva, da iskoristimo mogućnosti za dostizanje novih razina “matematičke pismenosti”. Svi već previše pričaju o “informatičkoj pismenosti” ali matematička je zapravo ono temeljnije.

  6. Matematika je ironično, najbolji kolegij u cijelokupnom obrazovanju. Istina jest da se može unaprijediti, međutim, u odnosu na druge je miljama unaprijed.
    Ono što bih volio istaknuti jest, da se našu djecu ne uči >>hard work<<
    Kad čujem one ljude koji “nemaju” žicu za matematiku ili štatijaznam, zaboli me glava. Pa nisam ni ja ima žicu ni za matematiku ni za fiziku.

  7. Ja sam ovaj put na strani prosvjete. Prosvjete koja prima prosječnu plaću ili čak nešto manju od prosjeka! Ljudi koji odgajaju djecu. Ima se za branitelje, migove i pizdarije a nema za njih. Neka malo stisnu remen i odgode tih par miljardi kn na avionima. Nek kod dizanja mirovina izuzmu iznadprosječne mirovine i povlaštene mirovine i biti će više nego dosta. Treba mijenjati dosta toga u prosvjeti. Više ne možete ni stože postupiti prema đaku a već roditelji prijete tužbama. Roditelji koji su razmazili i stvaraju invalida od tog djeteta. Ukor pred isključenje a ne možete isključiti dijete iz škole ukoliko ga neka druga škola ne primi, a sve druge škole su lude za takvom djecom. Nekad je bilo puno poštovanja prema profesorima. Bili su strogi i nekad malo i pretjerali ali znao se red i prihvaćala i jedinica ako si nju bio zaslužio. Danas ti profesori moraju paziti šta će reći, ne samo djeci nego i tim tupastim roditeljima jer odmah nakon prijava ide inspekcija na teren.

  8. Smiješno je i istovremeno tragično, da je plaća učitelja (nastavnika) jednaka plaći komunalnog redara ili vozača tramvaja, a svi su plaćeni javnim novcem.

    • Da su i jedna i druga stvar na tržištu, te cijene bi bile točno onakve kakve trebaju biti, ovako… tko zna kakve trebaju biti, sve su to samo naša subjektivna nagađanja, i pomalo nepristojna, ne bismo trebali podcjenjivati niti jednu struku.

      Da su te stvari na slobodnom tržištu, plaće učitelja bi vjerojatno išle u rasponu od oko minimalne plaće (cca. 3.000 kn) do možda oko 30.000 kn (pa da država još ne otme pola, to bi bilo u neto smislu sasvim pristojna i motivirajuća plaća), gdje bi razni učitelji ovisno o svojim rezulatima imali razne plaće, i cijeli sustav bi išao naprijed, svakim danom, jer bi oni s 3.000 kn plaće ponekad poželjeli dogurati do onih 30.000 kn plaće, a za to bi postojao samo jedan način: da stvarno toliko vrijede, da njihov rad počne stvarati mjerljive rezultate, da njihovi učenici to pokazuju, na PISA, natjecanjima, olimpijadama i sl. testovima.

      Dok se rezultati loše mjere, i te mjere slabo utječu na bilo što, dok nema tržišnog mehanizma, niti učitelji mogu puno koristi napraviti niti za to biti primjereno nagrađeni.

    • Istina. Komunalni redari bez fakultetske naobrazbe, više od pola radnog vremena provode u kafićima dok ostatak se prošeću i lupe koju kaznu. Posao iz snova za većinu ljudi 🙂 I neka onda budu prosvjedi i neke se stisne Vlada jer novaca ima za puno nepotrebnijih stvari.

  9. nije mi jasno zašto se, g. bakiću, tako negativno nastrojeni prema kurikularnoj reformi. meni je školstvo struka (hrvatski jezik), početnik sam, doduše, u tom području, nemam previše praktičnog iskustva, no jasno mi je da se neke stvari u programima moraju mijenjati. a predložena reforma je oblikovana upravo s tom namjerom. također ne vidim razlog zašto ne bismo podržali oboje, i kurikularnu reformu i vašu “stem revoluciju”. oboje je potrebno i korisno.

    ili vi mislite da je nebitno što, npr. petaši, 11-godišnjac, moraju učiti određeni i neodređeni vid pridjeva (mrk/mrki medvjed) iako to ne znaju ni odrasli govornici? ili što se u 15- i 16-godišnjaka (1. i 2. razred srednje) “sklonost prema čitanju” (jedno od važnijih ciljeva hrv. jezika) nastoji pobuditi antičkim dramama i renesansnim pastoralama (pisanim, usput, rečeno na jeziku koji nam je danas razumljiv kao, primjerice, češki)? možda vama to nije važno jer se time ne bavite, ali, vjerujte, te stvari predstavljaju problem za učenike (i roditelje, ne trebam valjda objašnjavati relaciju) i za učitelje (osobno mi nema goreg nego tlapiti o nečemu što učenike ne zanima ili što teško mogu razumjeti).

    kako i zašto onda netko može biti protiv kurikularne reforme? ma i protiv bilo kakve reforme?? pa odnekud se treba krenuti! ovako možemo (a, nažalost, čini se da i hoćemo) tapkati na mjestu još godinama. upravo je zaustavljivanje ove reforme još jednom pokazalo onu našu staru “mi smo za promjene, ali da ništa ne moramo mijenjati.”

    u vezi prof.peović-vuković. ona ima, moglo bi se reći, osebujan pogleda na ove stvari, ali to je opet u skladu s njenom ideologijom o kojoj najbolje govori praksa: taj je sistem neslavno krahirao prije skoro 30 godina, a danas ne postoji praktični nigdje osim u par eksperimenata (kuba, sj. koreja, venecuela) koji su takvi, tragikomični (govorim o sistemu, ne o sudbini građana tih zemalja, koje sigurno nisu smiješne) da ne znam vrijedi li se uopće time baviti te naposljetku postotak koji njena i slične partije osvajaju na izborima, ne samo kod nas, nego i u europi.

    ipak, marksizam kao filozofija politike i ekonomije bila je i bit će važna tekovina zapadne akademske misli – i ona itekako ima svoju ulogu i smisao, a to je propitivanje i kritika postojećeg, kapitalističkog sistema; nešto kao uloga opozicije prema poziciji u parlamentarnim demokracijama. liberali i deničari gotovo u pravilu marksizam prostački selektivno reduciraju na neke najniže manifestacije, tipa goli otok i masovna smaknuća (desničari) ili “otimačina privatnog vlasništva” i “zavist osrednjosti” (liberali), koje, usput rečeno, niti jedan marksistički mislilac, teoretičar, ekonomist nije tako zagovarao ili zamislio. marksizam je nešto puno više i važnije, ekonomski je doživio fijasko, otišao u ropotarnicu povijesti i to je to, idemo dalje.

    ono što me distanciralo od profesorice je njena kritika usmjerena na vas i na stem. zaboga, pa kako danas netko može biti protiv toga, u jednoj zemlji čija je it-industrija u povojima, koja spas pronalazi u turizmu i ima jedan od najnefunkcionalnijih javnih sektora u e.u., a po ekonomskim pokazateljima je na samom dnu rečene asocijacije? meni je to, taj profesoričin stav neshvatljiv.

    ne znam ima li u našim školama višak nastavnika ili ne. meni se čini da nema jer ne shvaćam kako bi ga i moglo biti – pa ne možeš ti “ugurati” nekog učitelja geografije ili engleskog onako kako to možeš u neku agenciju ili ured državne uprave. ili ima slobodnih sati koje treba popuniti ili nema. tako da to baš ne kužim, ali, kažem, novi sam u tom sustavu.

    isto tako znam da na burzi ima cijela legija prosvjetara kojoj i sam pripadam. slažem se s vama da neke fakultete ili smjerove treba radikalno reoganizirati, a to prvenstveno znači prepoloviti upisne kvote, ili ih čak potpuno ukinuti. već i ptice na grani znaju da danas već svaki gradić u hrvatskoj ima svoj “učiteljski fakultet”.
    o nepostojanju sistema i kulture selecije kvalitete faksova pri zapošljavanju neću ni govorit. svi mi znami da u praksi nije bitno jesi li završio hrvatski (kroatistiku) u mostaru, rijeci ili zagrebu, nego da je bitno nešto drugo, alfa i omega svega u ovoj državi, a to je dakako politika, stranačka iskaznica. i to je velik, ozbiljan problem, javna tajna kojom se nitko ne bavi.

    pozdrav i sretno u daljnjem radu!

    • Poštovani, hvala na doprinosu!
      Mislim da niste dobro pročitali ili razumjeli članak. Uopće ne stavljam u sukob IRIM-ov rad (od kojih je ‘STEM revolucija’ samo jedan od projekata) u kontrast s kurikulnom reformom. Ali niti se IRIM sa svojim projektima nudi kao ‘spasilac školstva’.

      Nisam niti tako jako negativno ‘nastrojen’ prema (nesuđenoj?) kurikulnoj reforim, ali jesam prema kultnom statusu koji joj je dan u kontekstu gornjega što sam pisao u članku, da se ne ponavljam. Ima i još jedan važan aspekt koji nisam gore spominjao, jer svhra članka nije bila sveobuvatna kritika kurikulne refomre. A to je unitašvanje reformskog kapaciteta. Svaka reforma, pa i reforma školstva, treba određeni entuzijazam svih ili većine uključenih. Na način kako je kurikulna reforma vođena, ona je dosta tog potencijala potrošila, a kao što gore piše, nama treba reforma školstva, a ne ‘reforma kurikula’.

      • ako se i složim da reforma školstva i kurikuluma nisu isto, zašto ne započeti s potonjom? ono, za početak ajmo vidjeti što ćemo, kako i zašto učiti/poučavati u školama. mislim da smo svi dovoljno zreli da znamo da u ovoj zemlji ne prolaze nikakve “radikalne reforme”, a reforma školstva bi bila upravo to. štoviše, kao što vidimo iz priloženog, ne prolaze ni “umjerenije reforme” kao što je predložena kurikularna.

  10. Ravnatelje postavlja politik i tu sva priča prestaje.
    U mjestu u kojem živim oba ravnatelja (osnovne i srednje) su ispod svake kritike i sramota za grqad i obrazovni sustav. Jedan upadne u razred i psuje, a preko odmora puši sa đacima, drugi se napije ko zemlja, porazbija sam sebe i dolazi zavijem zavojima u školu. Djeca se šprdaju a kolege kolutaju očima. Negativna selekcija, podobništvo doveli su loše ljude na funkcije u državi ,županijama ,lok samoupravi, a loši ljudi neće birat bolje od sebe jer bi ih ugrozili, mogu birat i imenovat samo lošij. E tu dolazimo do katastrofe. Sve su nam pore zatrovane politikom i dok nema političke volje da se sustavi urede (školstvo,pravosuđe,uprava, zdravstvo) đabe nama lajat, karavane prolaze. Zašto bi uređivali državu kad im ovakva kakvu su napravili odgovara.
    Da nismo ušli u EU(a neki su se i tome suprostavljali sa figom u đepu) ostali bi najobičniji balkanski pašaluk.

    • upravo tako. politika ne postavlja samo ravnatelje, nego sve djelatnike škole. isto kao u svim javnim i državnim službama. nije međutim sve tako crno, imamo mi unatoč tome odličnih ravnatelja (kome nije poznato ime, neka progugla o g. vladi prskalu iz poljoprivredne škole u slav. brodu), učitelja i profesora. negativna selekcija je daleko veći problem u nekim drugim strukama i instancama, npr. općinama, županijama i sl.

      no to je sve lanjski snijeg, kao i saznanje da se te stvari neće riješiti za naših života. to je na balkanu jedna od gorkih istina koje te uvode iz relatvno bezbrižnog perioda mladosti u svijet odraslih koji nije tako bajan. ostaje zato biti pragmatičan, ne zamarati se nečim na što ionako ne možemo bitno utjecati, odnosno u datim okolnostima težiti najboljem, malim koracima ići naprijed, a kurikularna reforma je mogla biti (će biti?) jedan od njih (premda po meni to uopće nije tako mal korak), i tražiti svoju šansu.

  11. Ah Ivane,koji “romantičan” pogled na situaciju u zemlji?! Vaš savjet je :”Prepustite se jer ionako ništa ne možete napraviti.”

    • ah, sadndra, ali što pojedinac konkretno može napraviti u vezi nepotizma u školstvu (korupcija zapravo i nije toliko prisutna, barem ne u osnovnom i srednjem)? podsjećam te da je zakonski okvir tako podešen da je u velikoj većini slučajeva “sve čisto”, iako svi znamo tko i kako amenuje izbor novog djelatnika škole.

      što, dakle, predlažeš? samo nekakav romantičarski princip, “borbu za istinu” kao “vrijednost po sebi” ili misliš da iz nje pojedinac može izići kao pobjednik? misliš da su ljudi glupi i slabi, pa “pasivno prihvaćaju nepravdu” ili je priča ipak složenija i na neki način prizemnija?

  12. How Canada became an education superpower
    http://www.bbc.com/news/business-40708421

    “The OECD, trying to understand Canada’s success in education, described the role of the federal government as “limited and sometimes non-existent”.”

    “Another distinguishing feature is that Canada’s teachers are well paid by international standards – and entry into teaching is highly selective.”

    • možeš ovdje naslagati 10 doktorata o ovakvoj ili onakvoj reformi školstva, sve ti je to uzaludno jer se u hrvatskoj neće primijeniti. ne za naših života, to ti garantiram. slično kao i s ekonomskim modelima. ljudi moraju naučiti osnovno pravilo: radikalne reforme ne prolaze. a ne prolaze, dakako, iz univerzalnog razloga, a taj je da one nisu u interesu određenih društvenik skupina koje postojeće stanje odgovara jer u potencijalnim promjenama vide opasnost od:
      a) smanjenja ili potpunog gubitka svog dijela kolača (novac, moć)
      b) nužnosti prilagodbe, dodatnog ulaganja i angažmana (obrazovanje, dodatni rad, promjena višegodišnjih obrazaca), a za istu protuvrijednost (plaću)
      c) kombinacija a i b

  13. Naše školstvo funkcionira na način da sudionici ne sudjeluju aktivno ni inovativno što bi se od istih trebalo i podrazumijevati. Razlozi za pasivnost sudionika su različiti i donekle dobro poznati no neću sada o njima. Osvrnuo bi se na satnice tj. plaće zaposlenika u prosvjeti i velikim dijelom bi se složio sa onim što ste napisali. U svakom slučaju nastavnike koji su pasivni i izvršavaju samo dužnosti koje moraju, za njih treba osigurati satnicu zagarantiranu za visoko obrazovane osobe i to za stvarni broj sati koje odrade. Nažalost trenutno to je cca do 20 sati tjedno i to u mjesecima kada nisu ferije. Za nastavnijke koji su aktivni naravno treba osigurati dobru nagradu jer oni uistinu izgradjuju našu budućnost. Najveći razlog ovakvom lošem stanju uz politiku zaslužni su i sindikati koji jedino sto zahtjevaju je povecanje plaće a ni sami ne znaju zašto. Realnost u školstvu je cca. 100 kn netto po satu radio ne radio i samo povećanje vrijednosti satnice i nema neku svrhu.

  14. Slična situacija u znanosti bi se mogla uskoro promijeniti:

    https://www.vecernji.hr/vijesti/razbit-cu-uravnilovku-i-zaposliti-izvrsne-to-je-spas-za-hrvatsku-1186226

    Tako je, promjena sustava plaća znanstvenika je važan iskorak, ali za koji će trebati vremena da se uskladi. Naime, postojeći sustav plaće demotivira naše najbolje znanstvenike i tjera ih da napuste zemlju, jer iznos plaće ovisi isključivo o seniornosti, a ne uspješnosti. Zato bi bilo poželjno uvesti platne razrede gdje bi uspješni bili valorizirani. Kriteriji bi mogli biti iznos i broj dobivenih kompetitivnih projekata, suradnja s gospodarstvom, broj članaka u međunarodnim časopisima s najvećim faktorom utjecaja. Uz povećanje plaće, ovakvim vrhunskim znanstvenicima trebalo bi se omogućiti ustupanje novih radnih mjesta. Uravnilovka je iznimno ukorijenjena na brojnim razinama našeg društva, i svaki se iskorak sustavno ograničava. Posebno je tragično da je takav pristup, nažalost, usvojio i veliki dio hrvatske akademske zajednice. RH nema budućnost dok se ta uravnilovka ne razbije, jer u protivnom, u današnjem integriranom svijetu s otvorenim granicama, neminovno nam slijedi još masovnije iseljavanje naših mladih i najboljih u naprednije zemlje.

  15. Svatko tko je spreman odvojiti vlastito vrijeme i sredstva da bi na neki način pomogao školstvu od mene ima respekt. Vi koji propagirate i pomažete STEM ste u svakom slučaju zaslužili pohvalu.
    Isto tako, svatko tko ima energije, vremena, znanja i novaca može pomagati razvoj glazbenog u školama. Recimo, neka se kupuju besplatne ulaznice za operu, balet i koncerte za nastavnike i djecu koja imaju želju to gledati i slušati.

    Što se tiče kurikularne reforme, čini mi se da bi ona trebala imati dva jednako važna cilja koja kad bi se ispunila bi sigurno podigla kvalitetu školstva. Pokušati ću to objasniti na jednom primjeru.

    Prvo, što treba učiti iz zemljopisa, ima li smisla da djeca uče koliko rude se proizvede u Australiji kad to neće zapamtiti, a i dostupno je sa dva klika mišem. Mislim da se ovime bavila kurikularna reforma.
    Drugo, do kada uopće treba učiti zemljopis? Koji su bitni predmeti za matematičku gimnaziju, koji za opću, koji za medicinsku, a koji za ugostiteljsku? Treba li dijete koje ide u matematičku gimnaziju uopće imati zemljopis? Konkretno, treba li u matematičkoj gimnaziji biti dio programa zemljopis, povijest, latinski, likovni, glazbeni i vjeronauk ili etika (ovisno o odabiru). To je ukupno 12 sati tjedno nastave plus zadaće, učenja…. Sva ta znanja su super za natjecanja u kvizovima. Ne bi li umjesto tih 12 sati mogli imati jedan predmet od dva sata tjedno koji bi bio opća kultura? Ne kažem da se to treba odmah ukinuti, ali možda grupirati i smanjiti svakako treba. Ili neka u prvom razredu imaju povijest, u drugom zemljopis, u trećem likovnu i glazbenu umjetnost, u četvrtom, religiju i ljudska prava. Ne kažem da ne treba poticati opću kulturu, opće obrazovanje pomaže i u poslovnom svijetu, ali treba imati mjeru.10 sati oslobođene satnice značilo bi i više resursa za nastavnike matematike, fizike, kemije, hrvatskog, stranih jezika koji bi onda mogli biti i bolje plaćeni.
    Isto vrijedi i za druge školske programe.

    Sigurno bi na ovaj način bilo i tehnološkog viška u školama, ali bi oni nastavnici koji su potrebni bili bolje plaćeni.

    • U Hrvatskoj tradicionalno imamo taj problem “prioritiziranja”. Ovo je tipičan primjer. Dakle treba jasno postaviti koji su glavni ciljevi te npr. četverogodišnje škole, koja “korisna” znanja i sposobnosti trebaju imati po završetku škole i onda se lako odredi koji predmeti su najvažniji za postizanje tih ciljeva, koliko je sati potrebno za svaki od njih da se postigne te definirane sposobnosti. Onda se gleda što je ostalo do nekog ciljanog opterećenja i za tu količinu sati se npr. učenicima da neka mogućnost izbora (puno bolje nego od svega po malo ako bi bilo stvarno ispalo premalo po predmetu da nema smisla), da se po osobnim preferencijama odluče za te manje važne predmete ali koji naravno da im mogu biti zanimljivi, kako koji predmet, kako kojem učeniku, i moguće na individualnoj razini im stvarno i korisni, ali oni su ti koji to odlučuju a škola/“kurikulum” se brine jedino o obaveznim predmetima koji ispunjavaju ciljeve škole kao takve, programa koji reklamira, obećanja koja daje učenicima o temeljnim znanjima i sposobnostima koje će im dati.

      Možda je problem što mi upravo to, ne znamo koji su ciljevi? Ne znamo kako ih mjeriti? Ako ne znamo možemo početi od standardnih međunarodnih testova usporedbe (PISA?) i gledati što nam treba za podignuti naš rezultat, te možda pogledati kako izgledaju prijemni na više razine obrazovanja na koje se većina učenika odlučuje po završetku te škole? I možda pogledati koja su to znanja/sposobnosti korisni im u budućem životu i tržištu rada i neovisno o eventulanom nastavku obrazovanja?

      Dobar primjer su te rude u Australiji, treba se zapitati je li to znanje jako korisno za eventualno njihovo preseljenje u Australiju (rad, nastavak školovanja tamo i sl.) ili bi možda ipak engleski jezik bio važniji? Dakle nakon što se nauči engleskog koliko se može, neka si svatko sam bira hoće li ostatak popuniti rudama ili biologijom mora (to je isto popurano tamo, a i mi smo primorska zemlja).

  16. puste priče …nisam stručnjak ali ja gledam stvar ovako ( osnovne škole) :
    -smanjiti djeci gradivo za 50%
    -djeca koristiti udžbenik po kojem se ne piše i bilježnicu (svi iste udžbenike)
    -informatika kao obavezan predmet ( osnove)
    -programiranje i robotika kao izborni predmet
    -besplatan prijevoz do škole
    -obavezan sport u školama ( u nekima i ne postoji)

    Prvo treba napraviti ovo ,a nakon toga riješavati sve ostalo.

    • Bilježnicu? Papirnatu? Uništavati šume?! Nema više potrebe za tim.

      Ona je studentica (STEM), pogledajte kako ona to lijepo radi:

      Mislim da se i niže razine obrazovanja može jednako osuvremeniti po tom pitanju osnovnih tehničkih pomagala.

      Moja baka je koristila pločicu i kredu, roditelji i ja bilježnicu, to je već dvije generacije ista tehnologija, pa je definitvno krajnje vrijeme za novu treću tehnologiju, ovaj put je to digitalna olovaka koja piše po ekranu tableta.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s